Pravni fakultet Osijek, visokoobrazovna ustanova,Stjepana ...



I. PREDMET OP?E POVIJESTI PRAVA I DR?AVEOdnos izme?u dr?ave i prava mijenjao se kroz povijest. Nekad je dr?ava imala slabiji, a nekad ve?i utjecaj na stvaranje i primjenu prava.Usprkos stanovitoj samostalnosti: izme?u dr?ave i prava postoji relativna povezanost i uvjetovanost. Upravo zato u okviru Op?e povijesti prava i dr?ave prou?avamo pojedine dr?ave i njihova prava u toku povijesti.Mi ?emo, dakle, promatrati dr?avu i pravo kroz pojedina povijesna razdoblja, te ?emo u svakom od tih razdoblja odabrati za prou?avanje samo neke dr?ave i prava koja su najkarakteristi?nija za to razdoblje.Zbog pripadnosti europskom i mediteranskom kulturnom krugu, na?u ?emo pa?nju usmjeriti prema onome ?to se zvalo Stari svijet, Svijet Mediterana, dakle, svijet koji obuhva?a uglavnom prostor prednje Azije i Europe.U okviru toga kulturnog kruga prou?avat ?emo one dr?ave i pravne sustave koji nam daju najbolji uvid u odre?eno razdoblje na prostoru Starog svijeta.Op?a povijest prava i dr?ave prou?ava pojedine dr?ave i prava, i to one koje daju puni uvid u dr?avno-pravnu prirodu pojedinog razdoblja. Ovo posljednje u naslovu predmeta pokazuje izraz "op?a". "Op?a" zna?i da prou?avamo sve, a ne jednu dr?avu i pravo odnosno njihov povijesni ?ivot.II. ODNOS OP?E POVIJESTI PRAVA I DR?AVE I PREMA OSTALIM FUNDALEMTALNIM DRU?TVENIM I PRAVNIM ZNANOSTIMAFundamentalne dru?tvene i pravne znanosti su one znanosti ?ije spoznaje postaju pretpostavke znanstvenom mi?ljenju u ostalim znanostima.Uz Op?u povijest prava i dr?ave student prava treba da poznaje Teoriju prava i dr?ave, kao temeljnu i pravnu znanost koja je iz dosada?njega prakti?noga i misaonoga naslje?a do?la do odre?enih op?ih spoznaja o dr?avi i pravu, koje slu?e kao znanstveni aparat u razmatranju dr?ave i prava.Budu?i da je ve?ina europskih prava utemeljena na rimskom pravnom naslje?u, tako je i rimska predod?ba o dr?avi i vlasti utjecala na razvitak mnogih dr?ava na europskom tlu. Zato pravna znanost u mnogim europskim zemljama smatra Rimsko pravo fundamentalnom pravnom disciplinom.III. RAZVOJ ZNANOSTI OP?E POVIJESTI PRAVA I DR?AVE1. Anti?ko razdoblje, 5. st. pr. Kr. - 5. st.Dr?ava i pravo, i njihovo povijesno razmatranje, postaju predmet sustavnog mi?ljenja razmjerno kasno. Razlog tome bio je ?to je dr?ava bila naj?e??e pravno neuobli?ena, ali i vrlo promjenjiva, a pravo je bilo ponajvi?e obi?ajno. U jednom trenutku povijesnog razvoja sve ljudsko i zemaljsko, pa tako i pravo i dr?ava smatrani su kao predmet volje bogova. Tako je po?ela tzv. teokratska ?kola o dr?avi i pravu.Kad je u 5. st. pr. Kr. u helenskom svijetu po?ela dublja racionalizacija prirode i dru?tva, takvo razmatranje je preneseno na dr?avu i pravo. Ne dokidaju?i njihovu vezu s bogovima, ali racionaliziraju?i taj odnos, gr?ki filozofi po?inju ovozemaljski ?ivot, pa i dr?avu i pravo, sve vi?e podvrgavati racionalnoj spoznaji. Time je otpo?eo dugotrajni proces odvajanja znanosti od teologije.No, ve? tada se pojavljuju dva mogu?a pristupa razmatranju o dr?avi i pravu i njihovoj povijesti; dok jedni o tome razmi?ljaju kroz povijesne pojedina?nosti drugi te pojmove promatraju uop?enije. Za?etnikom linije, koja promi?lja kroz pojedina?nosti, mo?emo smatrati Herodota, a onu koja promi?lja op?enito zapo?inje Sokrat.Najstarije povijesne podatke o dr?avnom i pravnom ?ivotu u helenskom svijetu daju logografi (kroni?ari) i perijegeti Ipak, tek Herodot (484. do 424. pr. Kr.) svojom "Povije??u" ve? u gr?ko doba stje?e atribut "otac povijesti". U svijetu obi?aja povijest je, ne samo nadahnu?e sada?njici, nego i sama bit sada?njosti. Zato prou?avanje pro?losti ima posve pragmati?an cilj. U svijetu obi?ajnog prava, i dr?ave koja svoj legitimitet pronalazi u obi?aju, dr?avno-pravni pozitivizam je mogu? samo kao povijesni.Svojim djelom, ?ivotom, pa i na?inom mi?ljenja Herodot je kozmopolit. Usprkos njegovom neprestanom nagla?avanju helenske superiornosti, njemu blizak perzijski svijet ostaje prisutan i u na?inu njegova mi?ljenja. Tako i on postaje nastavlja? i prijenosnik nekih orijentalno-perzijskih dostignu?a. Herodot je pro?ivio mladost u Maloj Aziji pod perzijskom vla??u, potom je proputovao ?itav helenski svijet, Egipat i Perziju. Ta putovanja su pomogla produbiti i dati ?irinu njegovom pogledu na svijet. Vi?e puta je boravio u Ateni, prijateljevao s Periklom i intelektualnom elitom koju je Periklo oko sebe okupio. Herodot je stalno dopunjavao svoju "Povijest" no ipak je umro kao 60-togodi?njak ne zavr?iv?i je.Herodot nije povijest vidio kao voljno i hotimi?no doga?anje, ve? kao igru bo?anskih sila. Zbog te nagla?ene prisutnosti vanzemaljskog svijeta koji upravlja i ograni?ava ?ovjeka, mnogi znanstvenici su Herodotu oduzimali zna?enje valjana povijesnog vrela. Druga?iji na?in povijesnog istra?ivanja danas ukazuje da je Herodot uvelike valjan povijesni izvor. Uz to ?to Herodot opisuje i ranije doga?aje, on ipak znatan dio posve?uje svom vremenu, i svoje izlaganje zavr?ava sa suvremenim doga?ajima, tj. po?etkom pelopone?kih ratova.Kolika je snaga, i dubina, Herodotova izlaganja, pokazuju i njegovi nastavlja?i Tukidid i Ksenofont.Tukidid (460.-396. pr. Kr.) je slu?ao Herodotova predavanja i kao i on putuje i skuplja gra?u za svoja djela. Uz to on je u pelopone?kim ratovima obna?ao funkciju stratega. Tukidid su?ava i vremenski i prostorno predmet svog prou?avanja i pi?e samo o suvremenim doga?ajima u "Pelopone?kom ratu". Kao suvremenikTukidid pi?e o bliskim i svima poznatim doga?ajima svakodnevnim rje?nikom bez mitologiziranja. To je kasnije Tukididovu povijest u?inilo bli?om, i realnijom, te su Tukidida ocijenili vrhuncem anti?ke historiografije. Ksenofont.(430.-354. pr. Kr.) Ksenofontova "Helenika" i "Anabaza" prikaz su helenskog svijeta, ali i Perzije njegova vremena. Ksenofont, kao prijatelj i slu?alac Sokratov u svojim "Uspomenama o Sokratu" iznosi mnogo podataka o samom Sokratu i o atenskom dru?tvu.Platonov u?enik Aristotel (384. - 322. g. pr. Kr.) ne gradi svoju spoznaju o povijesti, dr?avi i pravu na abstraktnom umovanju. Aristotel sa svojim u?enicima prou?ava dr?avne i pravne razli?itosti. Njegovi u?enici pribavljaju gra?u o raznim polisima a to Aristotel izla?e u svojoj "Politici" kao usporedni i povijesni razvoj helenskih dr?ava. U tom monumentalnom djelu Aristotel izla?e povijesni razvoj dr?avnog i pravnog ?ivota 158 polisa. Na osnovu tako ?iroke povijesne gra?e, Aristotel pi?e "Politiku" svoje teorijsko djelo o povijesti, dr?avi i pravu.Aristotel je bio u?itelj i odgajatelj Aleksandra Makedonskog i vjerojatno je svojim podu?avanjima usadio mladom Aleksandru kozmopolitski na?in razmi?ljanja i djelovanja.Utemeljio je Likey kao okupljali?te svojih sljedbenika.Aristotel je bio Platonov u?enik i prijatelj, ali se kasnije ipak usprotivio nekim njegovim postavkama, tako da je znamenita njegova uzre?ica "Prijatelj mi je Platon, ali mi je jo? ve?i prijatelj istina".Aristotelovu metodu zadr?ava veliki gr?ko-rimski historik Polybius (201. - 120. pr.Kr.). Do?ivjev?i integraciju mediteranskog svijeta pod rimskom vladavinom, Polibije dijeli sudbinu helenskog svijeta: kao talac doveden je s Peloponeza u Rim i tu je ostao skoro dvadeset godina. Polibije, po uzoru na Aristotela, u svojoj opse?noj "Povijesti" opisuje razdoblje od 264. do 146. g. pr. Kr. (tj. 120 godina helenske i rimske povijesti, do uklju?enja Gr?ke u rimski okvir, 146. g. pr. Kr.).Eratosten (275. - 195. g. pr. Kr.), povjesni?ar i upravitelj biblioteke u Aleksandriji bio je Grk koji je radio u Aleksandriji gdje su gr?ki jezik i znanje prisutni, ali gdje je sve vi?e prodiralo i egipatsko-perzijsko naslje?e. Zato je Eratosten prvi po?eo stvarati jednu zajedni?ku kronologiju koja omogu?ava da se usporedno prate doga?anja na cijelom prostoru Isto?nog Mediterana. Eratosten je pad Troje izabrao kao zajedni?ki po?etak, i u "Geografiji" izla?e povijest svih naroda na spomenutom prostoru.Maneto, (3. st. pr. Kr.) veliki sve?enik iz Heliopolisa po ?elji Ptolomeja II. pi?e "Egipatsku kroniku". Sa?uvan je prijepis bitnih dijelova, koji je sa?inio ?idovsko-gr?ki povjesni?ar Josip Flavije (1. st.).Sextus Pomponius (2. st.) u "Enhiridionu" pi?e o povijesti Zakona XII. plo?a te Ulpijan (170. - 223. g.) o povijesnom razvoju darovanja.Kao prve rimske historike mo?emo navesti pisce iz prvog stolje?a pr. Kr.: Terrentius Varro (116. - 27. g. pr. Kr.) u svojim "Antiquitates" govori o povijesti dr?ave i njenih uredaba; njegov suvremenik, veliki govornik Marcus Tulius Cicero (106. - 43. g. pr. Kr.) tako?er navodi povijesni razvoj nekih instituta. Veliki rimski povjesni?ari Gaius Julius Cesar (100. - 44. g. pr. Kr.), Titus Livije (59. g. pr. Kr. - 17. g. n. e.), Cornelius Tacitus (55. - 120. g.), te Grci Josephus Flavius (1. st.), Plutarh (45. - 125. g.), Apijan (95. - 175. g.) i dr. uglavnom pi?u o povijesno-politi?kim doga?ajima.2. Razdoblje ranog kr??anstva, 4. - 12. st.?to je kr??anstvo vi?e ?irilo svoj utjecaj utoliko je postajalo opasnije po dr?avu i zato progoni kr??ana postaju o?triji; sredinom 3. st. a i potkraj vladavine cara Dioklecijana (vl. 284. - 305. godine) ti su progoni najokrutniji. Me?utim, car Konstantin (?ivi 285. - 337. godine) uvi?a da bi kr??anstvo kao neplemenska i nenacionalna vjera moglo biti nova spona koja bi sve te narode na ogromnom prostoru Rimskog carstva, narode tako razli?ite po rasi, jeziku, kulturi, stupnju dru?tvenog i duhovnog razvoja, po tradicijama, dr?avnom i pravnom ?ivotu moglo okupiti oko rimskog ?ezla. Upravo zato Milanskim ediktom iz 313. g. on legalizira kr??anstvo. Tada je kr??anstvo samo legalizirano, a tek za vladavine cara Teodozija 380. g. u?injeno je slu?benom religijom rimskog carstva, a paganski kultovi su zabranjeni. No, Milanski edikt nije bio dovoljan da se kr??anstvo odmah poistovjeti s dr?avom. Sljede?a tri stolje?a te?i ?e poistovje?enje kr??anstva i rimske dr?ave, a otpor tomu dovodit ?e do raznih hereza unutar kr??anstva.Kroz to razdoblje mijenja se intelektualna razina kr??anske dogmatike. Naime, do 3. st. skoro sva kr??anska teologija je u apologetiki, a ukoliko i ima dogmatike ona je na niskoj intelektualnoj razini. Ali, od 3. st. po?inje uzdizanje kr??anske dogmatike na razinu filozofije, koja se ponajvi?e nadahnjuje iz stoi?ke i neoplatonisti?ke filozofije. Time po?inje preuzimanje anti?kog filozofskog naslje?a u kr??anstvo. Do 13. st. ono ?e, ponajvi?e, biti u znaku neoplatonizma, odnosno najve?eg crkvenog oca ranog kr??anstva Aurelius Augustina (354. - 430. g.). Taj preobra?enik je svoj veliki um stavio u slu?bu kr??anstva i odredio njegovu bit svojim velikim djelom (22 knjige) De civitate Dei (O dr?avi Bo?joj).Povjesni?ari se bave povije??u crkve. Euzebije (265.- 340.g.) biskup palestinske Cezareje pi?e "Crkvenu povijest", te tako postaje najve?i povjesni?ar ranog kr??anstva. "Crkvena povijest" je napisana prije Dioklecijanovih progona, a kasnije je pro?irena na doga?aje do 324. g. i jo? danas predstavlja najva?niji izvor za prva tri stolje?a kr??anstva. Zahvaljuju?i ovome djelu Euzebije je nazvan "kr??anskim Herodotom" i "ocem crkvene povijesti".Sudbina crkvenog prava; do 12. st. slijedi osnovna zbivanja u Europi u tom razdoblju. Ne mo?emo govoriti o sustavnom izlaganju i obradi crkvenog prava, ve? prevladava obi?ajno, a time i partikularno crkveno pravo. Ve? u 6. st. (prema uzoru na Justinijanov Corpus) pojavile su se prve privatne zbirke zaklju?aka crkvenih sabora, no, sve su te zbirke privatne, neslu?bene i vrlo partikularne.Vidimo, dakle, da u razdoblju do 12. st. znanost povijesti dr?ave i prava dijeli op?u sudbinu europskog dru?tva, tj. veliki pad.3. Glosatori 11. - 13. st.U 10. stolje?u Zapadna Europa ulazi u razdoblje gospodarskog, demografskog i kulturnog napretka. Upotreba naprednih na?ina u poljoprivredi dovodi do demografskog porasta i odvajanja obrtnika kao posebnog sloja. Shodno tome javljaju se gradska naselja gdje se na sajmovima prodaju proizvodi obrtnika. Gradska naselja postaju naro?ito privla?na plja?ka?ima, pa se stoga utvr?uju; takva naselja se nazivaju burgus - grad, a njegovo stanovni?tvo, kao suprotnost negradskom stanovni?tvu, gra?ani (bur?oazija). To su uglavnom slobodni ljudi koji se bave ponajvi?e obrtom i trgovinom.Propa??u rimskog carstva (476. g.) u Europi je prekinuta anti?ka tradicija gradske kulture. Do 12. stolje?a znanost se njegovala i odr?avala gotovo isklju?ivo u samostanima. Pojavom obrta, trgovine i gradova kultura, u?enost i vjera premje?taju se u grad. U to vrijeme se naglo po?inje razvijati i trgovina, pa se na brojnim sajmovima razmjenjuje roba iz vrlo udaljenih podru?ja. Sve to je dovelo do u?vr??ivanja privatnog vlasni?tva te potrebe da se posegne za nekim pravnim institutima iz pro?losti koji bi ga za?titili.Da bi sudionici u tom pravnom prometu pravno uobli?ili svoje odnose, te uveli sigurnost u svoje me?usobne obveze pose?u za rimskim pravom i to u njegovom sre?enom i nakon tisu?ljetnog razvoja uobli?enom stanju: Justinijanovoj kodifikaciji. Treba napomenuti da nikakva dr?avna naredba nije silila na primjenu rimskog prava; nego to pravo prihva?a praksa (recipira ga).Ve? u 11. st. u sjevernoj Italiji je potreba za pravnim stru?njacima tolika da Irnerius u Bologni po?etkom 12. st. osniva pravnu ?kolu u kojoj pou?ava rimsko pravo. Irnerius je ?ivio otprilike izme?u 1055. i 1130. g., stalno je obitavao u Bologni gdje je vr?io suda?ku funkciju. Oko godine 1090. po?eo je prou?avati rimsko pravo, te obja?njavati Justinijanov Corpus. Kasnije je zbog svojega velikog ugleda i zna?enja u prou?avanju prava nazvan laterna iuris - svjetionik prava.Irnerius i njegovi u?enici prou?avaju Corpus iuris civilis tako ?to izme?u redaka ili na rubu teksta pi?u tuma?enje rije?i i sadr?aja; ta bilje?ka zvala se glossa pa se i ta pravna ?kola naziva glosatorskom. Glose su se pisale izme?u redova zakonskog teksta i tada se se zvale glossa interlinearis ili uz rub zakonskog teksta glossa marginalis.Glosatori su prou?avali samo one dijelove Kodifikacije koji su im trebali u praksi, a to je ponajvi?e podru?je obveznog prava, zato se mo?e se re?i da su glosatori rimsko pravo prou?avali pragmati?no (radi uspje?nog zadovoljenja potreba prakse), kazuisti?ki (izu?avanjem niza pojedinih slu?ajeva), fragmentarno (prou?avaju one dijelove Corpusa koji im trebaju u praksi), antipovijesno (Corpus ne dovode u vezu s prilikama vremena u kom je nastao, i njih ne zanimaju promjene i razvoj rimskog prava) i dogmatski (primjenu Corpusa glosatorima ne nala?e nikakva vlast, ali ga oni tuma?e, kao nepromjenjivi autoritativni sud, bez imalo kriti?kog pristupa).Nakon ?kole u Bologni osnivaju se sli?ne pravne ?kole u drugim gradovima sjeverne Italije (Pavia, Padova), a uz Irneriusa postaju op?e poznati njegovi bolonjski u?enici Martinus, Bulgarus, Iacobus i Hugo kasnije nazvani quattuor doctores, te kasnije Azo, i sredinom 13. st. Accursius. Kako je najzna?ajnija djelatnost glosatora zabilje?ena upravo u Italiji na?in prou?avanja ove pravne ?kole naziva se mos docendi italicus.Kako su se glose pojedinih glosatora razlikovale u primjeni je dolazilo do pote?ko?a.Da bi otklonio razlike u tuma?enju, bolonjski u?itelj Franciscus Accursius (1185. - 1263. godine) je sredinom 13. st. napisao "Glossa magistralis seu ordinaria" gdje je sredio glose najpoznatijih glosatora i to tako da je ove poredao ispod odredbe rimskog prava na koju se odnose. Time otpo?inje ?kola postglosatora.4. Postglosatori (Komentatori), 13. - 16. st.Dok su glosatori prou?avali rimsko pravo neposredno iz Corpusa, dotle se postglosatori bave rimskim pravom u tuma?enju glosatora. Kako su glose glosatora narasle do opse?nih obja?njenja, njih kasnije prepisuju samostalno, odijeljeno od teksta na koji se odnose.Od 13. st. glosatori postaju komentatori glosa svojih prethodnika, nastoje?i da otklone razlike u tuma?enjima koje su postojale me?u pojedinim glosatorima. Njihov cilj je bio da utvrde "zajedni?ko mi?ljenje u?itelja".Porastom broja gradova, trgova?kog i pravnog prometa raste potreba za ?kolovanim pravnicima. Njih trebaju privatne osobe u gradovima, gradska uprava, vladari i feudalci, pa se broj pravnih ?kola pove?ava. Zapo?inje duboko prodiranje rimskog pravnog naslje?a u zapadnu civilizaciju.U pogledu metode postglosatori ne donose ni?ta novoga; skolasti?ka kazuisti?ka dijalektika (lectio, quaestio, disputatio te conclusio) toliko je razvila tehni?ki aspekt misaonog postupka da je on potamnio sadr?aj mi?ljenja.Poznati postglosatori su Cinus de Pistoia (1270. - 1336. g.), Bartolus de Sassoferrato (1314. - 1357. g.) i Baldus de Ubaldis (1327. - 1406. g.). Najzna?ajniji od njih je Bartolus koji je nastojao ukloniti razlike u rimskom pravu recipiranom od strane pojedinih gradova. Ugled Bartolusa je bio tako velik da je nakon njegove smrti nastala izreka da nitko ne mo?e biti pravnik ako ne poznaje njegovo djelo Nemo iurista, nisi Bartolista.5. Elegantna pravna ?kola (Francuska historijska ?kola), 16. - 17. st.U 16. st. sredi?te prou?avanja rimskog prava pomi?e se iz Italije prema Zapadnoj Europi (Francuska, Nizozemska i Njema?ka). Prou?avanje rimskog prava vi?e se ne svodi samo na prou?avanje Justinijanove kodifikacije i glosa glosatora, cilj je doku?iti klasi?no doba i njegova pravna vrela. Na cjelokupnu znanost, pa tako i pravnu velik utjecaj vr?i humanizam koji se u to vrijeme po?eo ?iriti Europom.Shodno tome u Francuskoj na Pravnom fakultetu u Bourgesu razvija se Francuska historijska pravna ?kola ili Elegantna pravna ?kola koja prou?ava promjene pravnih odredaba rimskog prava i uzroke tim promjenama. Po mi?ljenju najzna?ajnijih predstavnika ove ?kole rimsko pravo se posve izgubilo u mno?tvu glosa i postglosa, te ga je trebalo u svoj njegovoj ljepoti i funkcionalnosti staviti na raspolaganje svijetu. U svom radu pripadnici ove ?kole po?eli su se koristiti i povijesnim i arheolo?kim podacima, pri ?emu su do?li do zaklju?ka da Justinijanova kodifikacija nije jedinstvena cjelina, nego proizvod dugotrajnog povijesnog razvitka i djelovanja razli?itih pravnika, uvjeta i metoda rada.Ova ?kola se uvelike razvija u Francuskoj, pa se i njena metoda pou?avanja prava zove mos docendi Gallicus. Ve?ina predstavnika ove ?kole su Francuzi, a najpoznatiji su Cujacius (1522. - 1590.), Jacobus, Donnelus, Balduinus.6. ?kola prirodnog prava, 17. - 18. stolje?eObi?no se nastanak ?kole prirodnog prava smje?ta u godinu 1625. kad je Hugo Grotius objavio svoju knjigu "De iure belli ac pacis" (o pravu rata i mira). Grotius je bio Nizozemac kojem je izuzetna u?enost pribavila naklonost i gostoprimstvo francuskog dvora.Po u?enju ove ?kole istinito pravo bi se moralo prona?i racionalnim putem, ono bi moralo vrijediti posvuda i biti nepromjenjivo. Takvo pravo mora biti iznad pozitivnog prava ili ga u najmanju ruku mora ispravljati i dopunjavati, odnosno mora usmjeravati zakonodavca u njegovom radu.U?enje ove ?kole privla?i skoro sve velike duhove 17. i 18. st.Ono ?to je zajedni?ko svim prista?ama ove ?kole (Grotius, Hobbes, Locke, Puffendorf, Wolf, Montesquieu, Voltaire, Rousseau i dr.) jeste racionalisti?ka metoda, a time odbijanje povijesti i iskustva, i usvajanje dogmatskog i abstraktnog racionalizma.Skoro sve prista?e ove ?kole usvajaju nekoliko politi?kih aksioma: svi ljudi se ra?aju jednaki i slobodni i po tome su bra?a, ?ovjek je vlasnik svoje slobode i svoga rada, a kad svoj rad utjelovi u proizvod onda je vlasnik tog proizvoda.Nazadovanje ?kole prirodnog prava po?elo je ve? u 18. st. i to u okviru i metodama same te ?kole.?kola prirodnog prava imala je izvanrednu i naprednu ulogu u politi?kim zbivanjima 18. st. Tako su francuska i ameri?ka revolucija utemeljene na zasadama ove ?kole, a dr?avno-pravni akti koji su nastali nakon tih revolucija proglasili su osnovne zasade ?kole prirodnog prava temeljem svakog politi?kog sustava.7. Razvoj povijesti dr?ave i prava u 17. i 18. st.Herman Conring (1606. - 1681. g.) zapo?inje njema?ku pravnu povijest. On u djelu "De origine iuris germanici" (O podrijetlu njema?kog prava) 1643. g. dokazuje da je rimsko pravo strano germanskom pravu, da se ono u njema?kim zemljama ne primjenjuje na temelju nekakve tobo?nje odredbe cara Lotara s po?etka 12. st. nego obi?ajnom recepcijom.Leibinz (1646. - 1716. g.) je jedan od osniva?a teorije o povijesti prava. On smatra da se pravna znanost, i pravna poduka moraju zasnivati na prou?avanju pravne povijesti i pozitivnog prava, ali i na prou?avanje prirodnog prava. Leibniz je predlagao da se pri ?kolovanju pravnika krene od vrlo ?iroke op?e naobrazbe, koja bi se imala ste?i do osamnaeste godine, a da se potom pristupi pravnoj izobrazbi. Koliki je zna?aj Leibniz pridavao povijesti vidimo iz slijede?eg navoda: “Troje zahtjevamo od povijesti: prvo, nasladu da upoznamo pojedine doga?aje, drugo, da nam pru?i pravila korisna za ?ivot i napose da nas upozna s postankom sada?njosti koja se razvija iz pro?losti, jer se sve najbolje upoznaje iz svojih uzroka.”Leibinz razlikuje unutarnju i vanjsku pravnu povijest, a svaka od njih mo?e biti nacionalna i op?a. Dakle, unutarnja pravna povijest prou?ava pravne institute, a vanjska pravna povijest prou?ava sve ostale dru?tvene pojave koje su u vezi s pravom.Leibniz je velik zna?aj dao prou?avanju originalnih isprava i zato je uvelike radio na izdavanju povijesnih i pravno povijesnih vrela. Leibnizov zna?aj se najbolje vidi i u izrijeci Gustava Hugoa “Zurck zu Leibniz.”Montesquieu (1689. - 1755. g.), u svom velikom djelu "O duhu zakona", objavljenom 1748. g. ukazuje na kontinuitet i evolutivnost svih pojava. Duh zakona, kao op?a bit prava, ne odre?uju samo me?uutjecaji izme?u pojedinih zakona, nego i utjecaji i veze koje postoje izme?u zakona i dru?tvene i prirodne sredine. Po Montesquieu prirodna sredina kroz dugotrajno povijesno djelovanje uobli?uje ne samo fizi?ka nego i duhovna svojstva ?ovjeka. Razmi?ljanja o zavisnosti ?ovjekove prirode od svojstava prirodne sredine u kojoj ?ivimo, po prvi put nalazimo kod Hipokrata (460. - 337. g. pr. Kr.), a potom i kod mnogih. Ono ?to je novo u Montesquieua je ne samo historicizam i relativizam, nego veza koju uspostavlja izme?u dru?tvenih i izvandru?tvenih uvjeta sredine.Montesquieu isti?e va?nost prava i pravne dr?ave kao jamca slobode, odnosno pravo stavlja iznad trenutnih nosilaca vlasti. U tom cilju on kao suprotnost dotada?njoj absolutisti?koj teoriji o jedinstvu sve vlasti u rukama najvi?eg organa, izgra?uje teoriju o podjeli ustanovljenih vlasti, i nagla?ava razliku izme?u naroda i dr?ave kao ustanovljene organizacije. Svojim djelom proklamira podjelu, dapa?e trodiobu vlasti na zakonodavnu sudsku i izvr?nu, a koje trebaju obavljati posebna i neovisna tijela.G?ttingenska ?kola prava. Osniva? G?tingenske pravne ?kole je J. H. Pitter. Vo?en Montesquieuovim i Leibnizovim u?enjem, on je po?eo prou?avati njema?ko dr?avno pravo naro?ito mu posvetiv?i pa?nju u srednjem vijeku.8. Historijska ?kola prava, 19. st.Uspostavljanjem svoje filozofije prava Karl Friedrich von Savigny postaje osniva? Historijske ?kole prava.Historijska pravna ?kola nagla?ava nacionalnu posebnost prava; nagla?ava da je pravo nedjeljivi dio duha nacije. Historijska pravna ?kola u?i da je sada?nje pravo nekog naroda odre?eno njegovom pro?lo??u i zato se pravo najbolje mo?e upoznati tako da se prou?i pro?lost nekog naroda, Jezik, obi?aji, ustrojstvo vlasti, pa naravno i pravo su samo pojedine funkcije narodnog ?ivota, te su odre?ene posebnim karakterom svakog naroda.Po Savignyju razvoj prava svakog naroda je jedan organski, prirodni razvoj. Taj razvoj ima tri stupnja: a) stupanj narodnog obi?ajnog prava, b) stupanj znanstvenog prava, i c) stupanj uzakonjenja (kodifikacije).Tridesetih godina devetnaestog stolje?a Historijska ?kola do?ivljava procvat u prou?avanjima Georga Puchte, ?ije je glavno djelo "Obi?ajno pravo" objavljeno 1828. g. Puchta smatra da je vlast dana od Boga, a da je monarhija najbolji oblik vladavine.Jedan od zna?ajnih pripadnika Historijske pravne ?kole je i Baltazar Bogi?i? (1834.-1908. g.). On je na temelju zasada ove ?kole prou?avao slavenska, posebno ju?noslavenska, narodna prava, te je postao jedan od europskih stru?njaka za to pravo. Sam je skupljao narodne pravne obi?aje; na tim osnovama on je izradio "Op?i imovinski zakon za kne?evinu Crnu Goru", 1888. g. ................
................

In order to avoid copyright disputes, this page is only a partial summary.

Google Online Preview   Download