Filozofski fakultet
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA: 602-04/07-11/1
URBROJ: 3804-850-07-3
Zagreb, 19. ožujka 2007.
P O Z I V
Na osnovi članka 36. Statuta sazivam 6. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak 26. ožujka 2007. s početkom u 11,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 5. sjednice Fakultetskog vijeća održane 23. veljače 2007.
A. IZBORI
Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, znanstvena, nastavna i suradnička zvanja
2. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Line Veljaka u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Odsjeku za filozofiju. str. 23
3. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju. str. 33
4. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Vesne Vlahović-Štetić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije, na Katedri za školsku psihologiju, na Odsjeku za psihologiju. str. 93
5. Izvještaj stručnog povjerenstva o izboru Alice Knezović u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik na Odsjeku za romanistiku.
str. 108
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA O IZBORU U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
6. Mišljenje o izboru dr. sc. Ante Mišića i dr. sc. Hrvoja Lasića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest filozofije, na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
str. 114
7. Mišljenje o izboru dr. sc. Ivana Macana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana spoznajna teorija, na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
str. 129
8. Mišljenje o izboru dr. sc. Ivana Šestaka, dr. sc. Nikole Stankovića i dr. sc. Kazimira Drila u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Hrvatskim studijima u Zagrebu. str. 136
9. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Stjepana Malovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija, na Sveučilištu u Dubrovniku. str. 152
10. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Darka Dukovskog u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. str. 185
11. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Miroslava Mastilice u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, za predmet Medicinska sociologija na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva u Školi narodnog zdravlja «Andrija Štampar» na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
str. 193
12. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Ivana Čehoka u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
str. 205
13. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Marine Vicelja - Matijašić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. str. 209
14. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Slobodana Bjelajca u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Filozofskom fakultetu u Splitu. str. 219
15. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Irene Cajner Mraović u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Hrvatskim studijima u Zagrebu. str. 233
16. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Davora Pećnjaka i dr. sc. Daniela Miščina u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija, na Hrvatskim studijima u Zagrebu. str. 239
17. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Ivana Boškovića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu u Splitu.
str. 253
18. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Željka Pavića u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. str. 261
19. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Inoslava Beškera u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija.
str. 275
20. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Snježane Knežević u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija. str. 287
21. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Željke Šporer u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje društvenih znanosti, polje sociologija. str. 294
22. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Barbare Štebih za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. str. 300
23. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Josipa Jurčevića u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu.
str. 309
24. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Sanje Lazanin u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
str. 314
25. Mišljenje o izboru Tajane Bašić u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, za predmet Engleski jezik policijske struke na Visokoj policijskoj školi u Zagreb.
str. 322
26. Mišljenje o izboru Marte Marušić-Znidarčić, Jelene Marasović, Nine Sirković i Kristine Pirs u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
str. 327
27. Mišljenje o izboru Marte Marušić-Znidarčić, Ivane Pavlović, mr. sc. Mirjane Matee Bilić, Nine Sirković, Kristine Pirs i mr. sc. Anite Jeličić u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana anglistika, za predmet Engleski jezik i Komunikacijske vještine na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
str. 330
28. Mišljenje o izboru Katarine Aladrović i Jelene Vignjević u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
str. 335
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
29. Izvještaj o radu Jasmine Osterman, znanstvene novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 339
30. Izvještaj o radu mr. sc. Dragana Damjanovića, znanstvenog novaka na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 340
31. Izvještaj o radu mr. sc Anite Lauri Korajlija, znanstvene novakinje na Odsjeku za psihologiju. str. 343
32. Izvještaj o radu mr. sc. Darije Rovan, znanstvene novakinje na Odsjeku za psihologiju. str. 345
33. Izvještaj o radu dr. sc. Krunoslava Nikodema, znanstvenog novaka na Odsjeku za sociologiju. str. 347
34. Izvještaj o radu Krune Kardova, znanstvenog novaka na Odsjeku za sociologiju. str. 351
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Danijela Tolvajčića pod naslovom Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa.
str. 353
36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nataše Govedić pod naslovom Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta. str. 360
37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Kristine Štrkalj Despot pod naslovom Sintaksa složene rečenice u srednjovjekovnim hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu.
str. 364
38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ivice Matičevića pod naslovom Književna kritika u periodici za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. str. 369
E. STJECANJE MAGISTERIJA
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ankice Knezović pod naslovom Utjecaj rasnog pitanja na profiliranje afroameričkih stereotipa u američkom filmu (od klasičnog američkog filma do novije kinematografije). str. 373
40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Željke Radelić pod naslovom Karakterizacija ženskih likova u dramama Bernarda Shawa. str. 379
41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ede Jurage pod naslovom Govori otoka Murtera. str. 384
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hrvoja Volnera pod naslovom S.H. Gutmann d.d. u industriji međuratne Jugoslavije i razvoj Belišća. str. 386
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Bulića pod naslovom Vojna cenzura u Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata. str. 391
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Arijele Fabrio pod naslovom Poetika Marchese Colombi.
str. 395
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(materijali su dostupni na web stranicama Fakulteta)
Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan
doktorskog studija
45. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Krešimira Šimića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatska religiozna lirika 16. stoljeća, mentor: dr. sc. Milovan Tatarin, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Osijeku.
46. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Božice Pažur za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kulturno-animalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva (semantičko-semiotičke korelacije), mentor: dr. sc. Miroslav Šicel, red. prof. u miru.
47. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Borisa Kožnjaka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Poietičko tumačenje kvantne mehanike, mentor: dr. sc. Stipe Kutleša, viši znan. sur. Instituta za filozofiju.
48. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Kristine Milković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Josip Jelačić 1830.-1848. Plemić, časnik i preporoditelj u društvima “starog režima”, mentor: dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
49. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Ivane Horbec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj uprave i javnih službi Banske Hrvatske u vrijeme vladavine Marije Terezije, mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
50. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Milenka Krešića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Odnosi katolika jugoistočne Hercegovine s muslimanima i pravoslavnima za vrijeme osmanske vladavine. Od osmanskog zauzeća do Bečkog kongresa (1482.-1815.), mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
51. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Hrvoja Petrića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću: okoliš, ljudi i naselja, mentor: dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
52. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Roberta Jolića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Demografske promjene u Brotnju (zapadna Hercegovina) u osmanskom razdoblju na temelju crkvenih i osmanskih izvora, mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti u
doktorskom studiju i odobrenje predložene teme
53. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta Marka Likera predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Elektropalatografska metoda u opisu izgovora glasnika, mentor: dr. sc. Damir Horga, red. prof.
54. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta Mirne Brkić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme za izradu doktorske disertacije pod naslovom Pikarski roman u hrvatskoj književnosti, mentor: dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.
55. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta mr. sc. Ivana Markovića predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Pridjev kao vrsta riječi (Oprimjerena hrvatskim), mentor: dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
56. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta mr. sc. Andreje Marine predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom T. S. Eliot i Northorp Frye – književnost kao sustav, uloga pjesnika i književnog kritičara, mentor: dr. sc. Milivoj Solar, red. prof. u miru.
57. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta mr. sc. Jasminke Brala-Mudrovčić predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Dramsko stvaralaštvo Pere Budaka, mentor: dr. sc. Dragutin Rosandić, red. prof. u miru.
58. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta mr. sc. Klemena Laha predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Tipologija književnih likova stranaca u slovenskoj pripovjednoj prozi, mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.
Molba za pisanje rada na slovenskom jeziku.
59. Izvještaj stručnog povjerenstva o zadovoljenju uvjeta Aleksandre Nikoloske predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Aspekti kulta Kibele i Atisa s posebnim naglaskom na materijal iz Republike Hrvatske, mentorica: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
60. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Ivane Čapeta predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Djela radionce Santa Croce na istočnoj obali Jadrana, mentorica: dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, red. prof. Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.
61. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome ispunjava li Boško Zenić uvjete za izradu i javnu obranu doktorske disertacije na temelju čl. 73., st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Misaoni put Branka Bošnjaka (Prilog za jednu filozofiju tolerancije), mentor: dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata
znanosti u doktorskom studiju
62. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Iva Brežanski sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Dizajnersko djelo arhitekta Bernarda Bernardija (1951. – 1985.), mentorica: dr. sc. Jasna Galjer, doc.
1. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.
2. dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.
3. dr. sc. Jasna Galjer, doc.
63. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Sandra Tominac sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Pristupi analizi govornog diskursa medija: Analiza govora hrvatskih televizijskih i radio postaja na primjerima intervjua, mentor: dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus.
1. dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru
2. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
64. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Kristian Lewis sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Hrvatsko-ruski lažni prijatelji, mentorica: dr. sc. Željka Fink Arsovski, izv. prof.
1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
2. dr. sc. Željka Fink Arsovski, izv. prof.
3. dr. sc. Branka Tafra, red. prof. (Hrvatski studiji, Zagreb)
65. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Jakša Primorac sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija etnologije/kulturne antropologije i može li se odobriti tema pod naslovom Klapsko pjevanje u Hrvatskoj – Povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti, mentorica: dr. sc. Naila Ceribašić; komentor: akademik Jerko Bezić.
1. dr. sc. Naila Ceribašić, viši znan. sur. Institut za etnologiju i folkloristiku
2. dr. sc. Tomislav Pletenac, doc.
3. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.
66. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi može li se Siniši Vukoviću, studentu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, odobriti upis na Poslijediplomski doktorski studij kroatistike bez prethodno završenog odgovarajućeg školovanja, po osnovi članka 77. stavka 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih/specijalističkih radova
67. Zlatke Kundid pod naslovom Pedagoški doprinos Talijana i predstavnika talijanskog kulturnog kruga grada Šibenika u razdoblju od 14. do 19. stoljeća, mentor: dr. sc. Ivan Dumbović, red. prof.
68. Jasne Relja pod naslovom Roditeljsko vrednovanje odgojno-obrazovne uloge škole, mentor: dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
69. Zrinke Marović pod naslovom Osvještavanje i samoosvještavanje rodnih stereotipa kod djece predškolske dobi, mentor: dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, red. prof.
70. Branimira Mendeša pod naslovom Početnice hrvatskog jezika od 1945. do 2000. godine (Povijesni razvoj i analiza sadržaja), mentor: dr. sc. Ivan Dumbović, red. prof.
71. Jadranke Oštarčević pod naslovom Razvoj hrvatskog školstva u Mađarskoj, mentor: dr. sc. Ivan Dumbović, red. prof.
72. Svjetlane Tucman pod naslovom Povezanost školskog ozračja sa zadovoljstvom roditelja produženim boravkom djece u školi, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
73. Lidije Šulc pod naslovom Utjecaj problemskog poučavanja na aktivnost učenika u nastavi prirode, mentor: dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
74. Silvane Kosanović pod naslovom Muško-ženske konstrukcije na filmu i u televizijskom igranom programu, mentorica: dr. sc. Zrinjka Peruško, izv. prof.
75. Borisa Bosančića pod naslovom Baze znanja online referentnih usluga, mentorica: dr. sc. Dora Sečić, Knjižnica HAZU Zagreb.
76. Andree Roknić pod naslovom Rijeka u Hrvatskome proljeću 1970.-1972., mentor: akademik Petar Strčić, komentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
77. Jasmine Osterman pod naslovom Pisari i pisarske škole na prostoru Mezopotamije i Elama (4.-3. tisućljeće prije Krista), mentor: dr. sc. Boris Olujić, doc.
78. Ivana Kozlice pod naslovom Stradanje civilnog stanovništva Sinjskog kraja 1994., mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
Nastavni predmeti
79. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike da se Slavici Vrsaljko odobri prijelaz s Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti upisanog na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru upisom u V. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike, u ak. god. 2006/07.
Položeni ispiti u programu Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti vrednuju se sa 80 ECTS bodova.
Pristupnica ima obvezu tijekom V. i VI. semestra studija položiti:
1. Ispite iz obveznih predmeta
Sustavoslovlje i znakoslovlje (15 ECTS)
Književni jezik i jezik književnosti (15 ECTS)
2. Ispite iz jezgrenih predmeta:
Metodologija znanstvenoga istraživanja u jezikoslovlju (10 ECTS)
Hrvatski standardni jezik (10 ECTS)
Hrvatski jezični idiomi u prošlosti i sadašnjosti (10 ECTS)
3. Obaviti konzultacije s mentorom (10 ECTS)
4. Izraditi pisani rad iz tematike disertacije 30-45 standardnih kartica teksta (30 ECTS)
80. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se Jacinti Grbavac odobri prijelaz s poslijediplomskog znanstvenog studija Zdravstveni informacijski sistemi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisom u V. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti u ak. god. 2006/07. Položeni ispiti u prethodno pohađanom studiju vrednuju se sa 50 ECTS bodova, a objavljeni znanstveni radovi sa 75 ECTS bodova. Tijekom V. i VI. semestra pristupnica ima obvezu polaganja sljedećih razlikovnih ispita: Teorija oblikovanja baza podataka (10 ECTS bodova), Statistički modeli na grafovima (10 ECTS bodova) i Epistemiologija informacijskih znanosti (10 ECTS bodova).
81. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se prijelaz Siniši Grgiću odobri prijelaz s u poslijediplomskog znanstvenog studija Informacijski menadžment na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisom u V. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti u ak. god. 2006/07. Položeni ispiti u prethodno pohađanom studiju vrednuju se sa 70 ECTS bodova. Tijekom V. i VI. semestra pristupnik ima obvezu polaganja sljedećih razlikovnih ispita: Formalni jezici (10 ECTS bodova), Teorija oblikovanja baza podataka (10 ECTS bodova), Strojno potpomognuto prevođenje (10 ECTS bodova), Indeksni jezici (10 ECTS bodova) i Principi učenja i razvoj sustava za poučavanje (10 ECTS bodova).
82. Prijedlog za raspis natječaja za upis na poslijediplomski doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu.
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
83. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za područje humanističkih znanosti, polje filologije, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu (predloženica: dr. sc. Maja Bratanić)
1. dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru
2. dr. sc. Boris Pricard, red. prof. (Pomorski fakultet, Rijeka)
3. dr. sc. Željko Radačić, red. prof. (Fakultet prometnih znanosti, Zagreb)
84. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavaju uvjeta predloženica za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana anglistika, u Sveučilišnom studijskom centru za stručne studije Sveučilišta u Splitu (predloženice: Nađa Dešpar, Tatjana Marjanović i Jelena Marasović)
1. mr. sc. Alex Hoyt, viši lektor
2. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
3. dr. sc. Jelena Šesnić, doc.
85. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest filozofije, na Filozofskom fakultetu u Splitu (predloženik: dr. sc. Pavo Barišić)
1. dr . sc. Ante Čović, red. prof.
2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
3. dr. sc. Mirko Jakić, red. prof. (Sveučilišta u Zadru)
86. Promjena stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Hrvatskim studijima u Zagrebu (predloženik: dr. sc. Ivan Koprek)
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
3. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
87. Promjena predsjednika stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana etika, na Hrvatskim studijima u Zagrebu (predloženik: dr. sc. Josip Talanga)
Umjesto prof. dr. sc. Ante Čovića za predsjednika povjerenstva predlaže se dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
88. Promjena predsjednika stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana spoznajna teorija, na Hrvatskim studijima u Zagrebu (predloženici: dr. sc. Zvonimir Čuljak, dr. sc. Stipe Kutleša i dr. sc. Kristijan Krkač)
Umjesto prof. dr. sc. Borislava Mikulića za predsjednika povjerenstva predlaže se dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
89. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana etika, na Sveučilištu u Dubrovniku (predloženica: dr. sc. Maja Žitinski)
1. dr. sc. Nenad Smokrović, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
2. dr. sc. Ante Čović, red. prof.
3. dr. sc. Milan Polić, red. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)
90. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci (predloženik: dr. sc. Ivan Mrakovčić)
1. dr. sc. Damir Boras, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.
3. dr. sc. Marija Marinović, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
91. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (predloženica: dr. sc. Marina Mučalo)
1. dr. sc. Damir Boras. red. prof.
2. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)
3. dr. sc. Vesna Lamza Posavec, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)
92. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti, na Filozofskom fakultetu u Splitu (predloženik: dr. sc. Antun Pavešković)
1. dr. sc. Tihomil Maštrović, znan. savj. (Odsjek za pov. hrv. književnosti, HAZU)
2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
3. dr. sc. Davor Dukić, izv. prof.
93. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta i u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu (predloženik: dr. sc. Krešimir Peračković)
1. dr. sc. Nenad Karajić, izv. prof.
2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
3. dr. sc. Snježana Čolić, viši znan. suradnik (Institut Ivo Pilar)
94. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu (predloženica: dr. sc. Branislava Baranović)
1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.
3. dr. sc. Branka Golub, znan. savjet. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)
95. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu (predloženice: mr. sc. Jasna Ažman i Marina Jurčević)
1. dr. sc. Milenko Popović, red. prof. u miru
2. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.
3. Irina Mironova-Blažina, viši lektor
96. Ostavke prof. dr. sc. Ante Čovića i prof. dr. sc. Borilava Mikulića na članstvo u stručnom povjerenstvu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. str. 399
b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija
97. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Marka Lukića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Prikazivanje i funkcija nasilja u suvremenom američkom romanu, mentor: prof. dr. sc. Stipe Grgas
1. dr. sc. Sonja Bašić, prof. emerita
2. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.
3. dr. sc. Jelena Šesnić, docent
98. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Sonje Kalauz za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma
1. dr. sc. Ante Čović, red. prof.
2. dr. sc. Mladen Havelka, izv. prof. (Zdravstveno veleučilište, Zagreb)
3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
99. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Zdravke Zlodi za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Rusini/Ukrajinci u hrvatskim zemljama: etape doseljavanja i problem imena
1. dr. sc. Petar Korunić, red. prof.
2. dr. sc.Željko Holjevac, doc.
3. dr. sc. Zlatko Matijević, znan. savjetnik (Hrvatski institut za povijest)
100. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Maria Stipančevića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Nacionalizmi hrvatskih intelektualaca od kraja 19. stoljeća do raspada Habsburške Monarhije. Različite društvene grupe intelektualne elite i njihovi etnički i nacionalni stereotipi
1. dr. sc. Petar Korunić, red. prof.
2. dr. sc. Željko Holjevac, docent
3. dr. sc. Stjepan Matković, znan. savjetnik (Hrvatski institut za povijest)
101. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Željka Oštarića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Robert N. Bellah: civilna religija, mentor: dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus
1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr. sc. Nikola Skledar, znan. savjetnik (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)
3. dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Martine Kuzmić pod naslovom Fonološki sustav južnomoslavačkih kajkavskih govora
1. dr. sc. Mijo Lončarić, znan. savjetnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)
2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, izv. prof.
3. dr. sc. Anita Celinić, asistent (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)
103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vijolete Herman Kaurić pod naslovom Za naše junake... Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu Zagrebu 1914.-19l8.
1. dr. sc. Ivica Šute, viši asistent
2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
3. dr. sc. Suzana Leček, viši znan. suradnik (Hrvatski institut za povijest)
104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ljiljane Dobrovšak pod naslovom Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.)
1. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
2. dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus
3. dr. sc. Mario Strecha, doc.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
105. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Loredane Maravić pod naslovom Vrednovanje politike visokoga obrazovanja: komparativna analiza modela studentske financijske pomoći u SAD-u i RH
1. dr. sc. Stipe Grgas, red prof.
2. dr. sc. Ivan Grdešić¸ red.prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)
3. dr. sc. Jelena Šesnić, doc.
106. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vladimira Legca pod naslovom Strah od jezika i vještina slušanja u monolingvalnih i bilingvalnih učenika engleskoga kao stranog jezika
1. dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita
2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
3. dr. sc. Željka Kamenov, doc.
107. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Martine Fabris pod naslovom Elektroničko nakladništvo u Hrvatskoj od 2001.
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru
3. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.
108. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Fišter pod naslovom Učinak komunikacije između urednika i autora na točnost referenciranja u znanstvenim radovima prihvaćenima za objavljivanje u medicinskom časopisu
1. dr. sc. Jelka Petrak, doc. (Središnja med. knjižnica, Medicinski fakultet, Zagreb)
2. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Šimović, red. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)
109. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tvrtka Božića pod naslovom Uloga gospodarskog lista «Pučki prijatelj» u razvoju krčkog zadrugarstva u prvom desetljeću XX. stoljeća
1. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
2. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.
3. dr. sc.Marino Manin, znan. suradnik (Hrvatski institut za povijest)
110. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antonia Draguna pod naslovom Utjecaj preferiranja konzistencije na odnos religiozne orijentacije i prosocijalnog ponašanja
1. dr. sc. Željka Kamenov, doc.
2. dr. sc. Goranka Lugomer Armano, viši predavač
3. dr. sc. Vladimir Takšić, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
111. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Karin Kuljanić Vlašić pod naslovom Suočavanje s bolešću i kvaliteta života žena oboljelih od ginekoloških karcinoma
1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, izv. prof.
2. dr. sc. Ivanka Živčić Bećirević, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
3. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru
112. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Merime Hadžialagić pod naslovom Rod u medijskom diskurzu (Gender in Media Discourse)
1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
2. dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miur
3. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. (Fakultet prometnih znanosti, Zagreb)
113. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog specijalističkog rada Branke Ključarić-Filipan pod naslovom Prevođenje tekstova s njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na njemački jezik s osobitim obzirom na područje radnog prava
1. mr. sc. Marija Lütze Miculinić, viši lektor
2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
3. mr. sc. Christine Reiser Dumbović, viši lektor u miru
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
114. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest
1. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.
2. dr. sc. Damir Agičić, izv. prof.
3. dr. sc. Ivo Banac, red. prof.
115. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Odsjeku za romanistiku
1. dr. sc. August Kovačec, red. prof.
2. dr. sc. Jelena Mihaljević- Djigunović, red. prof.
3. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
116. Poništenje točke 11. Natječaja objavljenog u Vjesniku 10.11.2005., za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti i raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miru
3. dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru
117. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za reizbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana germanistika, za predmet njemački jezik struke u Centru za strane jezike
1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
2. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor
3. dr. sc. Ana Petravić,
J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO
118. Molba Odsjeka za germanistiku za suglasnost za Prijedlog preddiplomskog studija nederlandistike.
119. Izvještaj o radu Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta za 2006. godinu. str. 403
120. Izvještaj o radu Centra za psihodijagnostičke instrumente za 2006. godinu. str. 406
121. Prijedlog za izbor dr. sc. Vladimira Kolesarića, red. prof. za voditelja, a dr. sc. Damira Ljubotina, doc. za zamjenika voditelja Centra za psihodijagnostičke instrumente.
122. Prijedlog za izbor članova Upravnog odbora Centra za psihodijagnostičke instrumente:
1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, izv. prof.
2. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
3. dr. sc. Željko Jerneić, izv. prof.
4. dr. sc. Zoran Sušanj, doc. (Hrvatsko psihološko društvo)
5. Mirjana Zećirević, prof. psih. (Hrvatski zavod za zapošljavanje)
123. Prijedlog novog izbornog predmeta Društvo i tehnologija nositeljice predmeta dr. sc. Jasminke Lažnjak, doc. na Odsjeku za sociologiju, u satnici P2, S2, V-, jednosemestralno za studente prve, druge i treće godine sociologije, od ak. god. 2007./2008.
Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora
124. Molba Odsjeka za fonetiku za angažiranje vanjske suradnice Diane Tomić, prof. za održavanje vježbi na predmetu Praktikum iz korekcije izgovora (2 sata tjedno) i seminar iz Metodskih uputa za razvoj govora (1 sat tjedno) u ljetnom semestru akad. god. 2006/2007.
125. Molba Odsjeka za informacijske znanosti za angažiranje Marjana Rastića kao vanjskog suradnika, za održavanje nastave iz predmeta Arhivsko zakonodavstvo, 2 sata tjedno, za studente arhivistike.
126. Molba Odsjeka za kroatistiku - Croaticuma za angažiranje vanjskih suradnika za ljetni semestar ak. god. 2006/07.
1. mr. sc. Ivančica Banković-Mandić, prof.; 15 sati jezičnih vježbi tjedno iz hrvatskog standardnog jezika u Croaticumu.
127. Molba Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje dr. sc. Milenka Popovića, red. prof. u miru kao vanjskog suradnika u ljetnom semestru akad. godine 2006./2007. za kolegij Osnove staroslavenskog (4 norma sata predavanja tjedno).
Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave
128. Molba Odsjeka za germanistiku za odobrenje održavanja nastave znanstvenim novacima:
- Viti Žiborski Kovačić - seminar iz Metodike nastave njemačkog jezika (pod vodstvom prof. dr. sc. Maje Häusler) i
- Franji Janešu - seminar Osnove Jezikoslovlja (pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki Bernardi).
129. Obavijest Odsjeka za klasičnu filologiju da će znanstveni novak Mislav Benić samostalno izvoditi seminar iz Latinske sintakse 2 (2 sata tjedno) pod vodstvom doc. dr. sc. Nevena Jovanovića u ljetnom semestru akad. god. 2006./2007.
130. Molba Odsjeka za arheologiju da se Nikoli Vukosavljeviću, asistentu, odobri održavanje nastave iz kolegija «Paleolitik i mezolik u Hrvatskoj», 2 sata predavanja tjedno u ljet. sem. akad. god. 2006/07., za studente I. godine studija arheologiju.
131. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost da se odobri izvođenje nastave u ljetnom semestru akad. god. 2006./2007.: Višnji Rogošić, znan. novakinji za kolegij Osnove teatrologije, 1 sat predavanja, 1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno pod vodstvom prof. dr. sc. Borisa Senkera.
Mentori
132. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se za mentore studentske prakse imenuju Majda Šavor, prof. psih. (Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Karlovac) i Ivana Lončarević, prof. psih. (Osnovna škola "Antun Mihanović", Slavonski Brod).
Demonstratori
133. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za izmjene demonstratora za ljetni semestar akad. god. 2006/2007.:
- umjesto studentice Sanje Žunić, za demonstratoricu se imenuje Andrijana Pavlović, s istim opsegom poslova od 1. ožujka 2007.
- briše se studentica Anđela Pečarić za održavanje vježbi iz statistike
134. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za imenovanje demonstratorica Marte Gabela i Nirvane Silnović u ljetnom semestru ak. god 2006/2007. (umjesto Ane Malačić i Tanje Valsted).
Gostovanja
135. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. Jahana Ramazani i prof. dr. Caroline Rody sa Sveučilišta Virginia, SAD. Navedeni gosti boravili bi u Zagrebu od 2. do 6. travnja 2007. i održali bi seriju predavanja i seminara za studente anglistike iz područja književne teorije.
136. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja dr. sc. Predraga Novakovića sa Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija, radi održavanja jednog predavanja tijekom travnja 2007.godine.
137. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku za odobrenje gostovanja prof. Alessandra Iovinellija 29. svibnja 2007., koji bi održao predavanje pod naslovom Il comico e il tragico come specularità: un percorso tra filosofia, letteratura e cinema, u sklopu kolegija Talijanska književnost 18. i 19. st.
138. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku za odobrenje gostovanja prof. Paole Cicolella 14. svibnja 2007., koja bi održala predavanje pod naslovom La figura del protagonista nel teatro di Edoardo de Filippo, u sklopu kolegija Talijanska književnost 18. i 19. st.
139. Molba Odsjeka za arheologiju za odobrenje gostovanja dr. sc. Olivera Dickinsona, red. prof. sa Sveučilišta u Durhamu, Velika Britanija, 26. i 27. ožujka 2007. godine, radi održavanja predavanja za studente arheologije
- Was there really a Trojan War?
- The collapse of Bronze Age civilisation and the «Dark Age» in Greece.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
140. Molba Hrvoja Jurića, asistenta, za odobrenje plaćenog dopusta od 25. lipnja do 15. rujna 2007. radi znanstvenog usavršavanja na Sveučilištu u Bochumu.
141. Molba Marka Likera, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta od 1. studenoga 2007. do 30. travnja 2008. zbog znanstvenog usavršavanja i istraživačkog rada na Sveučilištu u Edinburghu financiran od strane Marie Curie Short-Term Research Training Programme u okviru Edinburgh Speech Science and Technology (EdSST).
142. Molba Etami Borjan, znanstvene novakinje na Odsjeku za talijanistiku, za odobrenje plaćenog dopusta od 10. do 30. travnja 2007. radi sudjelovanja, kao član žirija, na filmskom festivalu dokumentarnog i kratkog filma u Valenciji u Španjolskoj.
143. Molba Nikole Vukosavljevića, asistenta, za odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 2. do 29. srpnja 2007. godine, radi sudjelovanja u arheološkim istraživanjima na lokalitetu El Miron u Španjolskoj.
144. Molba dr. sc. Smiljke Malinar, red. prof. za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akademskoj godini 2007./2008.
str. 409
145. Izvještaj dr. sc. Branka Đakovića, izv. prof., o korištenju slobodne studijske godine. str. 410
146. Izvještaj dr. sc. Vesne Vlahović-Štetić, izv. prof. o korištenju slobodne studijske godine. str. 411
_____________________________________________________________________
147. Razredbeni ispit i upisi u akad. god. 2007./2008.
Obavijesti dekana i prodekana
Razno.
Dekan
dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
P R I L O Z I
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Odlukom sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održane 18. prosinca 2006. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će ocijeniti rezultate natječaja za redovitog profesora u području humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj koji je objavljen 28. prosinca 2006. u Vjesniku javio se samo jedan kandidat, i to dr. sc. Lino Veljak, redoviti profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (prvi puta izabran u zvanje redovitog profesora 2002.) i predstojnik Katedre za ontologiju Odsjeka za filozofiju.
Životopis pristupnika
Dr. sc. Lino Veljak rođen je 15. rujna 1950. u Rijeci. Nakon osnovne škole i gimnazije u rodnom gradu (maturao 1969.) studirao je od 1969. filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je 1973., te iste godine upisao poslijediplomski studij filozofije. Obranom magistarske radnje Filozofijske osnove teorije odraza stekao je u svibnju 1976. zvanje magistra humanističkih znanosti iz područja filozofije. Doktorsku disertaciju pod naslovom Filozofija prakse Antonija Gramscija obranio je u ožujku 1982. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je stipendist Humboldtove zaklade i u tom svojstvu boravio akad. god. 1990./1991. kao gostujući istraživač na Goetheovom sveučilištu u Frankfurtu/M. (kod J. Habermasa).
Početkom 1974. zaposlio se kao profesor filozofije i logike na II. gimnaziji u Zagrebu, a 1976. izabran za asistenta u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu (od 1977. Odjel za povijest filozofije Centra za povijesna istraživanja Sveučilišta u Zagrebu), gdje je 1978. izabran u istraživačko zvanje znanstvenog asistenta. Od 1979. u istom zvanju djelatan na Katedri za ontologiju i spoznajnu teoriju Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakultata u Zagrebu, za docenta je izabran 1983., za izvanrednog profesora 1990., a za redovitog profesora 2002. godine.
Od 1980. samostalno vodi seminar iz ontologije, a od 1982. nositelj je kolegija iz ontologije. U ljetnom semestru akad. god. 1982./83. vršio dužnost pročelnika Odsjeka za filozofiju, a sljedeće dvije godine bio zamjenik pročelnika. Od 1983. nositelj je kolegija i na poslijediplomskom studiju filozofije. Od 1992. je predstojnik Katedre za ontologiju (a tu dužnost je obavljao i u jednom prijašnjem mandatu, od 1988. do 1990.). Od 1992. do 1994. te od 2006. godine do danas pročelnik je Odsjeka za filozofiju. Od 2006. obavlja također i dužnosti voditelja Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije, kao i člana Matičnog odbora za filozofiju i teologiju.
Od 1993. do 2001. uz ontologiju bio i nositelj kolegija Spoznajna teorija, a od 2000. kolegija iz izbornog predmeta Filozofija povijesti. Od 2001. predaje isti predmet i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a od 2005. i na novoosnovanom studiju filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U ljetnom semestru akad. godine 1995./96. održao je nastavu iz predmeta Spoznajna teorija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Gostovao kao pozvani predavač na većem broju visokoškolskih ustanova u europskim i susjednim zemljama (Njemačka, Austrija, Italija, Slovačka, Slovenija, Bosna i Hrecegovina, Srbija, Kosovo) i u SAD.
Pod njegovim mentorstvom obranjen je veći broj doktorskih disertacija i magistarskih radnji, a bio je i mentor pri izradi preko 50 uspješno obranjenih diplomskih radnji. Bio je predsjednik ili član preko 120 povjerenstava za ocjenu magistarskih radnji i doktorskih disertacija, te za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstvena ili znanstveno-nastavna zvanja (kako na matičnom fakultetu, tako i na drugim hrvatskim i inozemnim sveučilištima). Recenzent je znanstveno-istraživačkih projekata pri Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta Republike Hrvatske. Kao recenzent predložio je publiciranje više od 30 znanstvenih knjiga i ocijenio više stotina znanstvenih članaka (kako u časopisima Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, tako i u raznim drugim domaćim i stranim časopisima i drugim znanstvenim publikacijama). Također je recenzirao i jedan program poslijediplomskog doktorskog studija filozofije (Sveučilište u Rijeci).
Referatima je sudjelovao na više desetaka međunarodnih znanstvenih skupova, kao i na velikom broju domaćih skupova, a održao je i niz popularizacijskih predavanja u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Od 1987. do 1989. vodio je interdisciplinarni sveučilišni projekt Filozofija, znanost, ideologija, a od 1991. do 1995. znanstveno-istraživački projekt Teorije napretka (financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske). Od 1999. vodi (kao nacionalni koordinator) međunarodni znanstveno-istraživački projekt Između autoritarizma i demokracije, kao i domaći aplikativni projekt Škola za 21. stoljeće. Također je i suradnik u dva znanstveno-istraživačka projekta koja financira MZOS.
Član je Hrvatskoga filozofskog društva (gdje je u više mandata bio član Upravnog odbora,a od 1983. do 1985. tajnik Društva). i Društva hrvatskih humboldtovaca. Bio je od 1988. do 1992. član uredništva časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, a danas je član izdavačkog savjeta tih časopisa, kao i član izdavačkih savjeta niza drugih časopisa, uglavnom u inozemstvu (Filozofija iz Bratislave, Arhe iz Novog Sada, itd.). Član je programskog odbora međunarodne konferencije Dani Frane Petrića, a sudjelovao je u pripremi većeg broja drugih nacionalnih i međunarodnih znanstvenih konferencija i skupova.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio pet knjiga (od toga jednu u razdoblju nakon posljednjeg izbora) te preko 100 znanstvenih radova (izvornih članaka, prethodnih priopćenja, preglednih članaka), i to kako u domaćim, tako i inozemnim časopisima i znanstvenim knjigama, najvećim dijelom vrsnoće a1. Njegove prve četiri knjige, u disciplinarnom smislu najvećim dijelom usredotočene na pitanja ontologije i spoznajne teorije (ali bez uvođenja rascjepa između teorijske i praktičke filozofije), predstavljaju izniman dopronos razornoj kritici marksističkog dogmatizma, ali i kritici metafizike u cjelini, te su u u značajnoj mjeri unaprijedile našu filozofsku kulturu. Jednako vrijedi i za njegove manje radove objavljene u razdoblju do izbora u sadašnje zvanje. Trebalo bi spomenuti i preko stotinu recenzija koje je Veljak objavio u tridesetak godina svoje prisutnosti na javnoj sceni, a koje su nesumnjivo dale značajan doprinos uspostavljanju odnosno održavanju vrhunskih kriterija filozofijske kritike u našoj sredini.
Kako je njegova znanstvena djelatnost prikazana i vrednovana prigodom ranijih izbora, zadržat ćemo se samo na razdoblju nakon posljednjeg izbora. U razdoblju od 2002. dr. Veljak objavio je jednu znanstvenu knjigu, više od 14 izvornih znanstvenih članaka, nekoliko prethodnih priopćenja i preglednih članaka, kao i veći broj stručnih i popularizacijskih članaka, te recenzija i prikaza.
Među objavljenim radovima posebno mjesto zauzima knjiga Od ontologije do filozofije povijesti (Zagreb: HFD, 2004., 185 str.). U toj knjizi autor tematizira problem smisla filozofije, objedinjujući ga oko problematike identiteta: nasuprot redukcionističkim koncepcijama identiteta, formalno utemeljenima na aristotelističkoj tradiciji (ali bitno degeneriranima u odnosu na Aristotela i kvalitetnije domete spomenute tradicije), koje rezultiraju ili lošim oblicima metafizike ili (uglavnom zloćudnim, a nerijetko i vulgarnim) ideologijama raznovrsnih predznaka, on reafirmira ideju pluralnosti identiteta, te uspostavlja aproksimativno optimalnu ravnotežu između zahtjeva za misaonom strogošću i nužnim konzekvencija uvida u mnogolikost zbiljnosti. Poseban je predmet njegove kritike pokušaj legitimiranja relativizma posredstvom iskrivljena i jednostrana tumačenja ideje pluralizma. To je samo jedan od njegovih doprinosa razobličavanju lažnih alternativa. Kao što relativizam ne može predstavljati zbiljsku alternativu monolitizmu, tako niti plitki scijentizam (slijepo vjerovanje u kvantificiranu i kvantificirajuću pozitivnu znanost) nije alternativa estetizirajućem i tupoglavom iracionalizmu. Filozofsko mišljenje dokazuje svoju moć time što na razini kompleksnosti vlastita predmeta uspijeva artikulirati antitezu svim takvim lažnim alternativama, pri čemu one ne mogu predstavljati nekakvu jednostavnu, jednoznačnu i neprotuslovnu istinu, već učinak strpljiva i uporna demistificiranja lažnih alternativa i njihova povijesnog kontekstualiziranja. U tom smislu se filozofska kritika dogmatizma i ideologizacije iskazuje u svojoj funkciji afirmacije života u njegovoj punini, a sama filozofija dospijeva do razine primjerene ljudskoj odgovornosti filozofa. Ova knjiga nesumnjivo predstavlja značajan doprinos spekulativnom promišljanju uloge filozofije u suvremenosti, te nudi naznake odgovora na bitna pitanja epohe.
Svakako treba uzeti u obzir i autorove izvorne radove. Iako se svi ti radovi bezuvjetno moraju pozitivno vrednovati, posebnu pažnju zaslužuju sljedeći izvorni članci:
«Etičke i političke antinomije demokracije», Filozofska istraživanja, br. 92 (2004). Nasuprot naturalističkim koncepcijama demokracije (koju autor definira kao najbolji mogući poredak), u ovom se radu ukazuje na nemogućnost ontologiziranja demokracije i na neopravdanost njezina legitimiranja homolognošću s bilo kakvim vječnim idejama ili vrednotama po sebi, te se – posredstvom upućivanja na njezinu racionalnost (koja se mora razdvojiti od puke funkcionalnosti) – naglašava izostalost bilo kakva jamstva. Ta se izostalost dramatično iskazuje u svjetlosti niza etičkih i političkih antinomija koje obiljžavaju taj poredak, prije izniman negoli normalan, ne samo u prošlosti, već i u sadašnjem svijetu. Iz tih se antinomija rađaju lažne alternative, koje praktički um dokida dokazujući vlastitu moć i nudeći djelotvorne odgovore na iskušenja kojima je ona strukturalno izložena.
«Obrazovanjem protiv predrasuda», Filozofska istraživanja, br. 97 (2005). U članku se pitanje o utemeljenju odgoja i obrazovanja tematiziraju u kontekstu nužnosti oslobađanja od nasljeđenih i stečenih predrasuda. Pri tom se ne smije pretjerivati moć odgoja i obrazovanja: kao što je apsurdna naredba Budi slobodan!, tako je apsurdan i na propast osuđen svaki pokušaj prinudnog oslobađanja od vladavine predrasuda, iako valja razlikovati naivno prosvjetiteljsko nastojanje da se pomoću obrazovanja ljudi prisile na emancipaciju od zloćudnih instrumentalizacija obrazovanja u svrhe ideologizacije. Jedino u mjeri u kojoj odgoj i obrazovanje doprinose razvijanju samosvijesti oni mogu zbiljski pomagati osobađanju od predrasuda.
«Antitetička solidarnost?», Filozofska istraživanja, br. 98 (2005). U ovom radu autor elaborira pojam antitetička solidarnost, definirajući ga kao «objektivnu kategoriju» društvenog bitka, kao solidarnost faktički sukobljenih snaga, u kojoj se uspostavlja identitet subjektivnoga i objektivnoga, za što se navode pojedini paradigmatični primjeri iz novije prošlosti čovječanstva, koji se obično tumače kao rezultati zavjere. No, antitetička solidarnost nije izraz nikakvog determinizma, kao što ni procesi u kojima ona dolazi do izražaja nisu obilježeni karakterom nužnosti. Destruktivnim se obličjima antitetičke solidarnosti ne može suprotstaviti nikakvom apsolutizacijom neke političke doktrine (pa ni one liberalno-demokratske), već na temelju istraživanja modaliteta i mehanizama njezina ozbiljenja oblikovanim redefinicijama pitanja pravednosti i demokratskog nadzora, strategijama uspostavljanja otpornosti na manipulaciju te, konačno, obnavljanjem jedinstva praktičke filozofije (a ne tek redukcionističkog jedinstva etike i politike).
«»Ontologizacija rodne diferencije kao apstraktna antiteza klasičnoj metafizici», Filozofska istraživanja, br. 99(2005). Preispitujući hijerarhiju bića (posebno ljudskog bića) svojstvenu klasičnoj metafizici i prepoznajući u njoj patrijarhalnu androcentričnost, autor ukazuje na promašenost ontologizacije rodne diferencije, što argumentira kako neodrživošću i misaonom nelegitimnošću samog postupka ontologizacije, tako i praktičkim učincima uspostavljanja lažne alternative između patrijarhalne i apstraktno antipatrijarhalne inačice metafizike roda. Izlaz leži samo u postmetafizičkom i transmetafizičkom mišljenju, koje je jedino u stanju oblikovati takve identitete koji će biti u stanju da se nose s antinomijama epohe i da služe ukidanju svih neopravdanih neravnoteža moći. Tek se s onu stranu svih ontologizama i gnoseologizama, kao i svih ideologija (uključujući i one ideologije koje sebe proglašavaju emancipatorskima i osloboditeljskima) može izaći iz začarana kruga lažnih alternativa.
Svi ovi članci, kao i oni koje ovdje izrijekom ne spominjemo, predstavljaju veoma važne doprinose suvremenoj filozofiji i pojedinim dimenzijama filozofskog mišljenja, i to kako teorijskim, tako i praktičkim aspektima filozofije. Autor konstantno dokazuje da su teorijska i praktička filozofija neodvojivo povezane, a ujedno demonstrira i sposobnost filozofskog dijaloga s modernim znanostima a da pri tom ne upada u bilo koji oblik nekritičkog scijentizma. Recenzije i popularizacijski članci neće se posebno prikazivati, ali valja naglasiti da i ti radovi, uzmu li se u cjelini, predstavljaju veoma važan doprinos i struci i kulturi u cjelini.
Pristupnik je referatima i pozivnim predavanjima sudjelovao na sedam međunarodnih znanstvenih konferencija (Demokracija i etika, Filozofija i obrazovanje, Filozofija i specijalna teorija relativnosti, Filozofija, znanost i religija, sve u Cresu, Etika u djelu Milana Kangrge, Filozofija i rod, sve u Zagrebu; Kant danas u Prištini), kao i na desetak drugih domaćih skupova i skupova s međunarodnim sudjelovanjem, te na više međunarodnih skupova i skupova s inozemnim sudjelovanjem u inozemstvu, uglavnom u svojstvu pozvanog predavača (pozvani predavač u Mainzu, Comu, Wienu, Ljubljani, Zrenjaninu i Konjicu). Jedan je od voditelja i nacionalni koordinator međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta Između autoritarizma i demokracije. Voditelj je i nacionalnoga aplikativnog projeka Škola za 21. stoljeće. Također je i suradnik u dva znanstveno-istraživačka projekta (Etika i bioetika, Identitet drugih ), koje financira MZOS.
Član je programskog odbora godišnje međunarodne konferencije HFD-a Dani Frane Petrića koja se održava u Cresu.
Očigledno je da se pristupnikova znanstvena djelatnost, koja je rezultirala zasluženim visokim ugledom u zemlji i inozemstvu, mora vrednovati veoma pozitivno. Nema sumnje da je dr. Lino Veljak jedan od najistaknutijih hrvatskih filozofa naše epohe.
Nastavna djelatnost
U razdoblju od 2002. prof. Veljak je vodio obvezatni kolegij diplomskog studija filozofije Ontologija, te je inovirao ispitnu literaturu i godišnje modificirao sadržaj i metode predavanja. Također je vodio seminar iz ontologije (teme: Nietzsche, Descartes, Fichte, Hegel, Husserl, Heidegger, Sartre, Camus), od 2006. zajedno s asistenticom Barbarom Stamenković, koju upućuje u metodiku rada sa studentskom populacijom). Istovremeno vodi i izborni kolegij Filozofija povijesti, od akad. god. 2006/07. u kombiniranom obliku, tako da bude dostupan i studentskim generacijama koje potpadaju pod tzv. Bolonjski režim studija. U tom je smislu radikalno inovirao program i curriculum kolegija, prilagodivši ga zahtjevima “bolonjskog procesa”. Pripremio je, u sklopu opće reforme studija, i bolonjsku inačicu kolegija Ontologija. U proteklom razdoblju nakon izbora u sadašnje zvanje uspješno je obranilo diplomsku radnju 9 studenata/ica kojima je bio mentor.
U Rijeci u cjelokupnom razdoblju (nekad dvosemestralno, u novije vrijeme samo u ljetnom semestru), a u Splitu od 2005. (samo u zimskom semestru) vodi izborni kolegij Filozofija povijesti (prve godine u Splitu pod naslovom Filozofija povijesti i socijalna etika), pri čemu je nastava u Splitu u potpunosti koncipirana u skladu s novim režimom studija.
Na web stranicama Odsjeka za filozofiju od 2005. redovito postavlja svoje radove koji su povezani s tematikom kolegija što ih predaje.
Nositelj je kolegija na poslijediplomskom znanstvenom studiju filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu (i to od 1983.), a od 2006. i voditelj novoosnovanoga Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije, za koji je izradio program, verificiran na Senatu Sveučilišta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom obranjene su u proteklom razdoblju dvije doktorske disertacije (A. Golubović i M. Krivak) te jedna magistarska radnja (M. Vučetić), a trenutno je mentor većem broju doktoranada/doktorandica (ukupno 12).
Nastavna djelatnost pristupnika, koji je samo u razdoblju nakon posljednjeg izbora imao preko 1000 norativnih sati visokoškolske nastave te dao izniman doprinos utemeljenju poslijediplomskog studija filozofije na osnovama tzv. Bolonjskog procesa, može se ocijeniti kao izvrsna.
Stručna djelatnost
U razdoblju nakon izbora u zvanje redovitog profesora dr. Veljak je bio predsjednik većeg broja stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskih radnji, doktorskih disertacija, nastupnih predavanja (u Rijeci, Zadru, Osijeku i Varaždinu) i povjerenstava za ocjenu podobnosti za izbor u suradničko, znanstveno i znanstveno-nastavno zvanje, kao i član istovrsnih povjerenstava (uključujući i povjerenstva u inozemstvu). U razdoblju nakon izbora u zvanje redovitog profesora bio je izdavački recenzent za deset znanstvenih knjiga, recenzent Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta za znanstveno-istraživačke projekte i programe, recenzent velikog broja znanstvenih članaka (uglavnom u časopisima Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, gdje je recenzirao oko 30 članaka), te član više uredničkih savjeta u zemlji i u inozemstvu. Na zahtjev Sveučilišta u Rijeci recenzirao je početkom siječnja 2007. program poslijediplomskoga doktorskog studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pročelnik je Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1. listopada 2006., a voditelj Poslijediplomskoga doktorskog studija filozofije na istom fakultetu od proljeća iste godine. Od 2006. je i član Matičnog odbora za filozofiju i teologiju. Predsjednik je Foruma za slobodu odgoja (od 2004.), a od 2003. do 2005. bio je član Upravnog odbora Hrvatskoga filozofskog društva. Od jeseni 2006. također je i član uredništva Filozofskog leksikona koji se priprema u LZ «Miroslav Krleža» u Zagrebu, a za tu ediciju je napisao više desetaka natuknica.
Također je objavio veći broj recenzija i prikaza, kao i popularizacijskih članaka, te održao niz popularizacijskih predavanja.
Očigledno je da je pristupnik razvio vrlo istaknutu stručnu djelatnost.
Zaključak i prijedlog
Na osnovi analize i vrednovanja znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnika, kako u cjelini, tako napose u razdoblju nakon posljednjeg izbora, može se ustanoviti da je dr. sc. Lino Veljak:
-objavio pet knjiga (od toga jednu nakon posljednjeg izbora),
-objavio veliki broj znanstvenih radova (od toga u razdoblju nakon izbora u zvanje redovitog profesora najmanje 14 izvornih članaka, od čega barem 7 u časopisima vrsnoće a1, te 4 prethodna priopćenja i 3 pregledna rada),
-sudjelovao referatom na velikom broju međunarodnih skupova (od toga nakon izbora u sadašnje zvanje na više od 7 skupova),
-bio pozvani predavač na više međunarodnih znanstvenih skupova,
-recenzirao (samo u razdoblju nakon izbora u sadašnje zvanje) deset znanstvenih knjiga i preko trideset članaka u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1),
-vodio tri znanstveno-istraživačka projekta (od toga jedan međunarodni),
-bio član uredništva dva znanstvena časopisa više od četiri godine,
-uredio pet znanstvenih zbornika (od toga dva u razdoblju nakon posljednjeg izbora),
-bio mentor u velikom broju uspješno obranjenih diplomskih radova, te većem broju obranjenih magistarskih radova i doktorskih disertacija (koji su svi u pravilu objavljeni ili su prihvaćeni za objavljivanje, ali nijedan u koautorstvu s mentorom, budući da filozofija nije struka u kojoj je uobičajeno da se objavljuju kolektivni radovi),
-obnašao (i aktualno obnaša) čelne akademske dužnosti predstojnika katedre, pročelnika Odsjeka za filozofiju i voditelja Poslijediplomskoga doktorskog studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
-održao mnogo više od 1000 normativnih sati nastave na matičnom fakultetu, kao i na drugim sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu,
te da su stoga ispunjeni uvjeti (očigledno je u potpunosti ispunjeno najmanje šest uvjeta što ih propisuje Rektorski zbor: obnašanje čelnih dužnosti, pozivna predavanja, vodstvo projekata, uredništvo, izdavačke recenzije, priopćenja na međunarodnim konferencijama) potrebni za njegov izbor u trajno zvanje redovitog profesora.
Stoga zaključno predlažemo da se dr. sc. Lino Veljak izabere u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 16. siječnja 2007. Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Milan Kangrga, red. prof. u m.
Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
Dr. sc. Mirko Jakić, red. prof.
Sveučilište u Zadru
Bibliografija
|Knjige: |
|1. Marksizam i teorija odraza, Zagreb: Naprijed, 1979. |
| |
|2. Filozofija prakse Antonija Gramscija, Beograd: SIC, 1983. |
| |
|3. Horizont metafizike, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo (Biblioteka Filozofskih istraživanja, sv. 12), 1988. |
| |
|4. Raspuća epohe, Zagreb: Biblioteka “Pitanja”, 1990. |
|5. Od ontologije do filozofije povijesti, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo (Biblioteka Filozofskih istraživanja, |
|sv. 123), 2004. |
| |
|Zbornici, uredio: |
|1. (ed.), Človek-demokracia-poznanie, Bratislava: Kalligram, 2000. |
| |
|2. (co-ed.), Između autoritarizma i demokracije I: Institucionalni okvir, Beograd-Podgorica-Zagreb: CEDET, CEDEM, |
|CTCSR, 2002. |
|3. (co-ed.), Between Authoritarianism and Democracy. I: Institutional Framework, Belgrade-Podgorica-Zagreb: CEDET, |
|CEDEM, CTCSR, 2003. |
| |
|4. (co-ed.), Između autoritarizma i demokracije II: Civilno društvo i politička kultura, Beograd-Podgorica-Zagreb: |
|CEDET, CEDEM, CTCSR, 2004. |
|5. (co-ed.), Between Authoritarianism and Democracy. II: Civil Society and Political Culture, Belgrade, Podgorica, |
|Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, 2005. |
| |
|Rasprave (nakon 2002, izbor) |
| |
|Izvorni članci |
| |
|1. The Future od Philosophy, u: Facta universitatis, br. 9, god. 2 (2002), str. 597-604. |
|2. Teritorijalna organizacija i regionalizam – hrvatski slučaj, u: D. Vujadinović et al. (ur.), Između autoritarizma |
|i demokracije I: Institucionalni okvir, Beograd-Podgorica-Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, 2002., str. 315-330. |
|2a. (isto): Territorial Organization and Regionalism – The Case of Croatia, u: D. Vujadinović et al. (ur.), Between |
|Authoritarianism and Democracy. I: Institutional Framework, Belgrade-Podgorica-Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, 2003.str.|
|333-349. |
|3. “Meka ontologija” i kraj moderne, Filozofska istraživanja, XXII (2002), br. 85-86., str. 707-414. |
| |
|4. Iskušenja na putu oblikovanja identiteta, u: M. Savić (ur.), Integracija i tradicija, Beograd: Institut za |
|filozofiju i društvenu teoriju, 2003., str. 171-178. |
| |
|5. Znanost, tehnika, napredak, Filozofska istraživanja XXIII(2003), br. 88., str. 69-75. |
| |
|6. Identità e sovranità, u: M. Richter/M. Bacchi (ed.), Le guerre cominciano a primavera, Soveria Mannelli: |
|Rubbettino, 2003., str. 115-124. |
| |
|7. Etičke i političke antinomije demokracije, Filozofska istraživanja, XXIV (2004), br. 92., str. 165-171. |
| |
|8. Povijesno mišljenje u djelu Milana Kangrge, Filozofska istraživanja, XXIV (2004), br. 94-95., str. 701-706. |
|9. Civilno društvo, raspad Jugoslavije i budućnost Jugoistočne Evrope, u: D. Vujadinović et al. (ur.), Između |
|autoritarizma i demokracije II: Civilno društvo i politička kultura, Beograd-Podgorica-Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, |
|2004., str. 43-55. |
|9a. (isto): Civil Society, the Dissolution of Yugoslavia and the Future of Southeastern Europe, u: D. Vujadinović et |
|al, Between Authoritarianism and Democracy. II: Civil Society and Political Culture, Belgrade, Podgorica, Zagreb: |
|CEDET, CEDEM, CTCSR, 2005, str. 45-58. |
| |
|10. Civilno društvo i politika u Hrvatskoj, u: D. Vujadinović et al. (ur.), Između autoritarizma i demokracije II: |
|Civilno društvo i politička kultura, Beograd-Podgorica-Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, 2004., str. 279-291. |
|10a. (isto): Civil Society and Politics in Croatia, u: D. Vujadinović et al, Between Authoritarianism and Democracy. |
|II: Civil Society and Political Culture, Belgrade, Podgorica, Zagreb: CEDET, CEDEM, CTCSR, 2005, str. 329-341. |
| |
|11. Obrazovanjem protiv predrasuda, Filozofska istraživanja, XXV (2005), br. 97., str. 453-458. |
| |
|12. Antitetička solidarnost?, Filozofska istraživanja, XXV (2005), br. 98., str. 581-589. |
|13. Granice liberalne demokracije, Arhe, II (2005), br. 4, str. 237-246. |
| |
|14. Ontologizacija rodne diferencije kao apstraktna antiteza klasičnoj metafizici, Filozofska istraživanja, XXV |
|(2005), br. 771-780. |
|15. Gajo Petrović kao mislilac novoga, u: V. Golubović, Filozofija kao mišljenje novog, Zagreb: Euroknjiga, 2006., |
|str. 181-188. |
|16. Einsteinova specijalna teorija relativnosti i aktualni prijepori u filozofiji, Filozofska istraživanja, XXVII |
|(2007), br.104. – u tisku |
| |
|Prethodna priopćenja |
|1. Zašto je problem globalizacije akademske naravi, Habutus, br. 6-7, 2002., str. 23-32. |
|2. Interdisciplinarno komparativno proučavanje tranzicije k demokraciji, u: V. Vasović/V. Pavlović (ur.), |
|Postkomunizam i demokratske promene, Beograd: Jugoslovensko udruženje za političke nauke/Fakultet političkih nauka, |
|2002., str. 151-158. |
|3. Kant danas/Kant sot, u: Debat me filozofin, Prishtinë: Universiteti i Prishtinës, 2005., str. 38-51. |
|4. Globalizacija – proces objedinjavanja svijeta, Teme, XXX (2006), br. 1., str. 89-93. |
| |
|Pregledni radovi |
|1. Sjećanja na Gaju Petrovića, Ljetopis, sv. 7., 2002., str. 43-54. |
|2. Teorijski profili, Treći program Radio Beograda, br. 113-114 (2002), str. 129-170. |
|3. Političke promjene i razvoj demokracije u Hrvatskoj, u. R. Bubalo (ur.), Dijalozi o tranziciji u demokraciju, Novi|
|Sad: HCIT, 2005., str. 33-37. |
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Nikola Skledar, red. prof.
U Zagrebu, 15. veljače 2007.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnice prof. dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš za izbor u trajno zvanje redovnog profesora za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temelju čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i viskom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04), na sjednici održanoj 10. veljače 2004. godine, donijelo je odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., dr. sc. Antun Mijatović, red. prof. i dr. sc. Nikola Skledar, red. prof., za koji je izbor Filozofski fakultet u Zagrebu raspisao natječaj objavljen u Vjesniku 22. veljače 2004., a na sjednici održanoj 17. srpnja 2006. donio odluku o imenovanju dr. sc. Vladimira Jurića, red. prof. kao zamjenu za preminuloga prof. dr. sc. Antuna Mijatovića. Imenovano povjerenstvo, nakon pregleda i analize predočene dokumentacije podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj se prijavila pristupnica prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš
Pristupnica i njen rad prikazat će se u sljedećim dijelovima izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
6. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova
2. ŽIVOTOPIS
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš rođena je 21. veljače 1955. godine u Trogiru. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Makarskoj. Studij pedagogije i engleskog jezika diplomirala je 1977. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1981. upisala je dopunski studij povijesti umjetnosti na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojemu je položila uvjete prve dvije godine. Godine 1985. stekla je stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja pedagogije obranom doktorske disertacije pod naslovom "Utjecaj odgoja i obrazovanja u području likovnih umjetnosti na vrednovanje likovnog djela".
Godine 1978. primljena je na mjesto asistenta na Katedri za sistematsku pedagogiju pri Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; 1986. izabrana je za docenta, 1991. za izvanrednog profesora, a 1999. za redovnog profesora u Odsjeku za pedagogiju.
Dolaskom na Odsjek za pedagogiju surađivala je u izvođenju Sistematske pedagogije (Odgojna područja, Estetski odgoj). Od kraja 1980.-ih razvija i vodi nekoliko kolegija na sjecištu obrazovanja i kulture u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju pedagogije, među kojima su Antropologija odgoja i obrazovanja, Interkulturalizam i obrazovanje i Umjetnost i obrazovanje. Na Katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta vodi kolegije Antropologija odgoja i obrazovanja i Kultura i identitet. Bila je angažirana i kao predavač Sistematske pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru, nekoliko godina vodila seminare iz Opće pedagogije na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu, predavala studentima Likovne i Glazbene akademije i vodila seminar iz Opće pedagogije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Izvan Hrvatske povremeno je držala predavanja i ispite za dodiplomske studente Antropologije obrazovanja tijekom svog boravka na Sveučilištu California - Berkeley. Od 2000.-2002. bila je predavač na Central European University – Summer University u Budimpešti u programu "Interkulturalno građanstvo: Istočnoeuropski kontekst". Od 2004. do 2006 vodila je kolegij «Obrazovni sustavi i obrazovne promjene» na poslijediplomskom studiju mirovnog obrazovanja na UN-ovom Sveučilištu za mir u Kostariki i u istom razdoblju kao ekspert Vijeća Europe vodila tri modula u Certifikacijskom programu izobrazbe nastavnika predmeta «Demokratija i ljudska prava» u Bosni i Hercegovini.
Bila je gost predavač na više sveučilišta u Europi i SAD. Od sredine devedesetih djeluje na uvođenju obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao ekspert Vijeća Europe, UNESCO-a i drugih međuvladinih i nevladinih organizacija te je u tom svojstvu sudjelovala kao uvodna predavačica, izvjestiteljica, moderatorica i sl. na znanstvenim ili ekspertnim skupovima u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Izraelu, Litvi, Mađarskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, SAD, Sloveniji, Srbiji i Turskoj. Od 1998. nekoliko puta je pozivana na konferencije o obrazovanju u organizaciji zemalja predsjedateljica Europske unije. Surađivala je i s Direktoratom za mlade na razvoju obrazovanja za ljudska prava mladih u Europi, s Odjelom za ljudska prava Vijeća Europe, s Task Force-om za obrazovanje i mlade Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu i, u nekoliko navrata, sa Svjetskom bankom.
Tijekom svog radnog vijeka sudjelovala je ili vodila velik broj međunarodnih i domaćih projekata. Od posljednjeg izbora 1999. bila je voditeljica UNESCO-va projekta "Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole", suvoditeljica UNESCO-va projekta MOST za Hrvatsku, članica projekta Vijeća Europe "Obrazovanje za demokratsko građanstvo", članica međunarodnog projekta EURED (Europsko obrazovanje kao obrazovanje za mir), voditeljica nacionalnog podprojekta u sklopu regionalnog projekta SEE HRC-NET (Mreža sveučilišnih centara za ljudska prava u Jugoistočnoj Europi) i članica UNESCO-vog projekta EDC-QA (Indikatori kvalitete u obrazovanju za demokratsko građanstvo).
Pristupnica je bila zamjenica pročelnika Odsjeka za pedagogiju. Danas je predstavnica Odsjeka za pedagogiju u Fakultetskom vijeću.
Nadalje, pristupnica je povjerenik, a jedno vrijeme je bila predsjednica Povjerenstva za ocjenu projekata iz područja obrazovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i tehnologije RH. Bila je članica radne grupe za izradu razvojne strategije Sveučilišta u Zagrebu «Iskorak 2001» za područje nastave i studenata, a potom i članica Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija. Također je bila članica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i voditeljica Odbora za Kulturu mira. Nadalje, bila je dopredsjednica Akademije odgojnih znanosti Hrvatske, članica Nacionalnog odbora za obrazovanje o ljudskim pravima i nacionalna koordinatorica radne grupe za izradu programa za ljudska prava za niže razrede osnovne škole i sveučilišnog programa iz tog područja, potpredsjednica Nacionalnog odbora za obilježavanje 2005. kao Europske godine građanstva putem obrazovanja, predsjednica Povjerenstva za obrazovanje Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska i recenzentica pedagoške dimenzije novog postava Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac. Danas je članica Nacionalnog savjeta za mlade Vlade RH te članica Radne skupine za izradu Nacionalnog plana djelovanja za ljudska prava RH. Nekoliko godina je bila potpredsjednica Akademije odgojnih znanosti Hrvatske.U različitim razdobljima bila je član uredništva časopisa "Istraživanja odgoja i obrazovanja", "Theleme", "Metodički ogledi", "Umjetnost i dijete".,
Izvan Hrvatske je, na poziv, sudjelovala u izradi Svjetskog plana djelovanja u obrazovanju za ljudska prava pri UNHCHR-u, a danas je članica ekspertne grupe Vijeća Europe za pripremu europskog normativnog dokumenta za promicanje obrazovanja za demokratsko građanstvo i članica mreže eksperata EU za izradu indikatora kvalitete u aktivnom građanstvu.
Godine 2001. pokrenula je osnivanje Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojemu je od 2002. voditeljica.
Pristupnica je samostalno ili u koautorstvu ukupno objavila više od stotinu znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom ili drugim jezicima, od kojih je 19 knjiga, studija i referentnih publikacija. Među 70 znanstvenih radova je 12 knjiga od kojih su 3 međunarodno priznate publikacije, a 2 od njih su prevedene na više europskih jezika. Među više desetaka stručnih radova su 3 međunarodno priznata priručnika i 4 priručnika, odnosno referentna materijala na hrvatskom jeziku. Bila je uključena u 16 znanstvenoistraživačkih projekata, od kojih je vodila, odnosno za Hrvatsku koordinirala, 6 međunarodnih ili regionalnih i 4 domaća projekta. Aktivno je sudjelovala na više desetaka međunarodnih ili ekspertnih skupova na kojima se promišljaju i zacrtavaju globalne, europske ili regionalne smjernice za djelovanje u području obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo te domaćih skupova (od posljednjeg izbora 1999., primjerice, na 32 međunarodna i 8 domaćih skupova). Osim toga, održala je više od 10 pozvanih javnih predavanja u inozemstvu, od čega 7 na američkim sveučilištima tijekom 1993/4. Prevela je 35 znanstvenih radova i dokumenata međunarodnih i europskih organizacija.
Samostalno je ili u koautorstvu izradila je 8 međunarodno priznatih poslijediplomskih (specijalističkih i znanstvenih) i drugih nastavnih programa, odnosno modula, a na matičnom fakultetu 8 preddiplomskih i diplomskih te 9 poslijediplomskih kolegija ili tema i bila voditeljicom 2 poslijediplomskih usmjerenja. Bila je mentor za izradu više desetaka diplomskih radova, desetak magistarskih i doktorskih radnji, petnaestak puta je bila članicom povjerenstva za ocjenu disertacija i u desetak slučajeva mentor Fullbrigt-ovim i drugim stranim stipendistima.
Dobitnik je predavačko-istraživačke stipendije Zaklade Fulbright za Sveučilište California - Berkeley, Državne nagrade "Ivan Filipović" za unaprjeđenje znanosti o odgoju, nagrade "Grb Grada Makarske" s Plaketom i "Nagrade Općine Tučepi" za promicanje lokalne kulturne baštine i Nagrade za ljudska prava «Europski krug» Europskog pokreta Hrvatska. Godine 2002. Odbor za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske kandidirao ju je za UNESCO-vu nagradu za mirovno obrazovanje.
3. ZNANSTVENA DJELATNOST
Pristupnica je samostalno ili u koautorstvu ukupno objavila 70 znanstvenih radova, od čega 9 knjiga, odnosno međunarodno priznatih publikacija. Ukupno 18 znanstvenih radova objavila je u kategoriji a1, 43 rada u kategoriji a2 i 9 radova u kategoriji a3. Od toga je u kategoriji a1 objavila 6 znanstvenih radova u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama, 3 međunarodno priznate znanstvene publikacije, 3 međunarodno priznate studije ili elaborata, 4 rada u međunarodno priznatim publikacijama i 2 uredništva međunarodno priznate publikacije. U kategoriji a2 objavila je 12 znanstvenih radova u časopisu, 10 znanstvenih radova u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa, 8 radova u zborniku radova s domaćeg znanstvenog ili znanstveno-stručnog skupa i 13 radova u knjizi. U kategoriji a3 objavila je 6 knjiga i 3 ostala znanstvena rada.
3.1. ZNANSTVENI RADOVI U KATEGORIJI 'a1'
3.1.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama
Spajić, V. "Oral life history approach: A challenge for educational anthropology". 12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences. Collegium Anthropologicum: 12, 1988., Suppl., 12., 44.
Autorica se u ovom radu bavi odnosom između formalnih (škola) i neformalnih (obitelj, vršnjaci, lokalna zajednica) čimbenika učenja za život između dva svjetska rata na temelju podataka dobivenih kvalitativnim istraživanjem uz primjenu metoda oralne povijesti, intervjua i autobiografskog zapisa na kazivačima treće životne dobi iz različitih krajeva Hrvatske. Na temelju dobivenih podataka, raspravlja se o mjestu formalnog i neformalnog obrazovanja (socijalizacije) u usvajanju životno korisnih pojmova, vještina, stavova i obrazaca ponašanja kod djevojčica i dječaka iz ruralnih i urbanih sredina. U zaključcima se iznosi teza o formalnom obrazovanju kao čimbeniku kulturnog diskontinuiteta, osobito u odnosu na potrebe ruralne zajednice toga doba, upozorava na trajnost problema dekulturalizacije u formalnom obrazovanju i zagovara deformalizacija nastavnih sadržaja i metoda, kako škola ne bi samo bila instrument prijenosa didaktički oblikovanih monodisciplinarnih spoznaja, nego i instrument njegovanja i razvoja lokalnih kultura.
Zbog osvještavanja problema dualne pripreme mladih za život u tradicijskim zajednicama i određivanja kulturnog konteksta kao polazišta u analizama učinaka formalnog obrazovanja, ovaj rad predstavlja značajan doprinos općoj pedagogiji, teoriji škole i antropologiji obrazovanja.
Spajić-Vrkaš, V. "Tradicija i vertikalna klasifikacija obiteljskih odnosa". Društvena istraživanja: 4, 1995., 4/5 (18/19), 451-463.
Članak je pisan na temelju istraživanja odnosa u hrvatskoj obitelji između dva svjetska rata na predlošku obiteljskih fotografija, u sklopu projekta o životu i odgoju mladih u tradicijskoj kulturi Hrvata. Istraživanjem se provjeravala teza da s raspadom višegeneracijske obitelji nestaju patrijarhalni odnosi uspostavljeni na načelu prvenstvu muškosti i senioriteta. Budući da patrijarhalnost ima hijerarhijsku strukturu u kojoj su odnosi moći vertikalne, autorica se u istraživanju oslonila na teoriju vertikalne kategorizacije društvene nejednakosti, koju je u sociologiju znanja uveo B. Schwartz. Schwartz je ustvrdio da raščlamba kompozicije slike koja prikazuje grupu ljudi različitog društvenog položaja, omogućuje razumijevanje "neverbalnog jezika moći" ili "gramatike društvene hijerarhije". Osoba s najvišim društvenim statusom najčešće i na slici nadilazi ostale, zauzima prednji plan i desnu stranu kompozicije. Ako pak takva osoba sjedi u stolici koja je u prednjem planu, onda stolica postaje simbol moći. Suprotno tomu, ako u stolici sjedi osoba nižega društvenog statusa, stolica simbolizira ranjivost i potrebu za zaštitom, zbog čega se tada moćna osoba smješta u pozadinu i dobiva ulogu zaštitnika. Analizirajući položaj članova obitelji na odabranim fotografijama, autorica potvrđuje Schwartzovu teoriju i nadopunjuje neke ranije antropološke teze o raspadu višegeneracijskih obitelji u Hrvatskoj. Sadržaj i kompozicija slika otkrivaju dva tipa hrvatske obitelji iz tog vremena: patrijarhalnu, u kojoj su zadržani vertikalni odnosi moći, i post-patrijarhalnu, u kojoj dolazi do horizontalne distribucije moći. U prvom slučaju stolica simbolizira najviši status u obitelji, pa u njoj sjedi otac-gazda, dok u drugom slučaju ona postaje simbol ranjivosti, pa u njoj sjedi dijete, a otac-zaštitnik se smješta u pozadinu, odakle ‘natkriljuje’ obitelj.
U časopisu je tekst kategoriziran kao izvorni znanstveni rad. Njegov originalni znanstveni doprinos antropologiji odgoja i obrazovanja ogleda se u izboru teme i njezinoj razradi. Primjenom Schwartzove teorije vertikalne klasifikacije društvenih odnosa na analizu post-tradicijskih obiteljskih odnosa, autorica uspijeva dokazati da se obiteljske fotografije mogu koristiti kao pouzdan instrument za utvrđivanje odnosa moći u obitelji i za razlučivanje onih obitelji koje funkcioniraju po načelu patrijarhalne dominacije, od obitelji u kojima prevladava načelo zaštite.
Spajić-Vrkaš, V. "Antropološko konstruiranje etniciteta". Društvena istraživanja: 5, 1996., 3(22), 273-291.
U tekstu se kritički raspravlja o odnosima između društvene stvarnosti, vizija Zapada i antropološke konstrukcije kolektivnog identiteta. Pojašnjavajući pojmovne i terminološke promjene, te razlike između američkih i zapadnoeuropskih pristupa etnicitetu, autorica postavlja tezu da je antropološko tumačenje etniciteta odraz nekritičkog prihvaćanja načina na koji Zapad povijesno određuje sebe i "druge". Sklonost Zapada da se samopredstavlja u terminima "civilizacija", "društvo", "demokracija" i «razvoj», a da ne-Zapadne kulture predstavlja u terminima "tribalizam", "etnicitet", "nacionalizam" i «nerazvijenost», što se reproducira u većini antropoloških tekstova, autorica dovodi u vezu s utjecajem evolucionizma i struktural-funkcionalizma. U tim okvirima ona objašnjava kako je antropologija, prateći društvene promjene, od centralnog pojma «pleme» prešla na «etnicitet» i «etnički identitet», a potom na «nacionalni identitet» i nacionalizam». Središnji dio teksta posvećen je teorijama etniciteta, koje autorica analizira nadopunjavajući poznatu Thomsonovu klasifikaciju koja se oslanja na podvojenost univerzalističkih i relativističkih teorija ljudske naravi.
Tekst je objavljen kao izvorni znanstveni rad. Po pitanjima koja postavlja i njihovoj razradi, važan je doprinos antropologiji obrazovanja i teoriji interkulturalnog obrazovanja. Njime se otvara prostor za dublje razumijevanje društvenih procesa i znanstvenih diskursa koji leže u temeljima isključivanja «drugih» kultura iz obrazovnih sadržaja, čime obrazovanje lako postaje instrument prijenosa dominantnih kulturnih obrazaca i reprodukcije društvene nejednakosti.
Spajić-Vrkaš, V. "Global ethics and pluralism: Two building blocks of the 1995 Report of the World Commission on Culture and Development!" U: Švob-Đokić, N. (ur.) The Cultural Identity of Central Europe. Tematski broj Culturelinka, 1997., 191- 194.
Tekst je nastao sa svrhom prikaza nekoliko najvažnijih odrednica Svjetskog izvješća o kulturi i razvoju, ali je kritičkom raščlambom tih odrednica i ukazivanjem na propuste koji su neizostavni u raspravi o budućnosti odnosa između kulture i razvoja čovječanstva, nadišao potrebe prikaza. Nakon objašnjenja najvažnijih pojmova i smjernica Izvješća, autorica govori o nedostacima teksta glede: poistovjećivanja građanskog društva i demokracije kao društvenog projekta ili vizije idealnog društva i kao stvarne organizacije zajednice; zanemarivanja društvenih uvjeta u kojima se ideja multikulturalizma svodi na benevolentni asimilacionizam, a pravo na različitost završava u getoizaciji; te podržavanja tzv. akulturativnog sljepila koje kulturne promjene vidi jednostrano, pa umjesto kulturnog pluralizma zapravo podržava etnocentrizam i ksenofobiju.
Tekst je pregledni članak u kojemu se kritički raščlanjuju temeljne postavke Svjetskog izvješća o kulturi i razvoju te ukazuje na nedostatke u određivanju opsega i pristupa globalnim problemima. Njegov originalni doprinos antropologiji odgoja i obrazovanja sadržan je u kritičkom diskursu kojim se ukazuje na zanemarivanje ključnih problema u području kulture i razvoja.
Spajić-Vrkaš, V. "Globalizacija i izobrazba: Apokalipsa raja ili rajska apokalipsa", Društvena istraživanja (Zagreb): 8, 1999., 4, 579-600.
Određujući tri ključne faze razvoja obrazovanja kao zlatno doba škole, zlatno doba obrazovanja i zlatno doba učenja, autorica iznosi tvrdnju da je suvremeni naglasak na učenju posljedica triju čimbenika: globalizacije, post-modernog znanstvenog diskursa te djelovanja međunarodnih organizacija i civilnog društva. Ograničavajući se u ovom radu samo na učinke globalizacije, koju određuje kao niz međusobno povezanih promjena usmjerenih uređenju svijeta kao cjeline, ona izdvaja četiri varijante globalizacije i kritički propituje promjene obrazovanja pod utjecajem svake od njih: a) globalizacija kao proces gospodarsko-tržišnog ujedinjenja, b) globalizacija kao proces demokratskog ujedinjenja, c) globalizacija kao proces moralnog ujedinjenja i d) globalizacija kao pokretač globalnih procesa diferencijacije. Raspravljajući o učincima, autorica u sklopu prve varijante globalizacije posebnu pozornost pridaje pitanju korporacijskog utjecaja na nacionalne politike i sustave obrazovanja; drugu vrstu globalizacije povezuje s potrebom jačanja političke pismenosti građana; u trećoj se bavi pitanjem promicanja ljudskih prava, jednakosti i pluralizma u sklopu koncepta globalne etike kroz obrazovanje; u četvrtoj govori o procesima etničke i nacionalne diferencijacije i njihovu utjecaju na obrazovanje u razvijenim i postkomunističkim zemljama.
Tekst je objavljen kao izvorni znanstveni rad. U njemu se prvi put u našoj pedagogiji diferencira globalizacija na četiri međusobno povezana i uvjetovana procesa i pojašnjavaju složeni učinci tih procesa na teorije, politike i prakse odgoja i obrazovanja u svijetu i Hrvatskoj.
Spajić-Vrkaš, V. "Visions, provisions and reality: Political changes and education for democratic citizenship in Croatia”. Cambridge Journal of Education: Vol. 33, 2003., br. 1, 33- 51.
U radu se opisuje i kritički raščlanjuje uvođenje i razvoj obrazovanja za informirane, aktivne i odgovorne građane u Hrvatskoj u kontekstu postkomunističke i ratom opterećene izgradnje nacionalne države kao čimbenika državnog suvereniteta, s jedne strane, i razvoja demokracije kao pretpostavke uključivanja Hrvatske u europske integracije, s druge strane. Oslanjajući se na svoj VPR (vizija-provizija-revizija) strategijsko-razvojni model, autorica raspravlja o tri pitanja: promjene ciljeva općedruštvenog razvoja i razvoja obrazovanja u Hrvatskoj u razdoblju od 1991.-2001. s posebnim naglaskom na pripremu hrvatskih građana za demokratski razvoj; provedbene strategije i instrumenti kojima vlada jamči ostvarenje demokratskih ciljeva i postignuti rezultati. Jaz između ciljeva i učinaka, koji je karakterističan za hrvatsku politiku i praksu obrazovanja za demokratsko građanstvo u tom razdoblju, objašnjava se nizom strukturalnih i psiholoških prepreka, za koje autorica u zaključku tvrdi da se mogu ukloniti samo temeljitom promjenom dosadašnjih pristupa obrazovanju i obrazovnoj politici općenito, a posebno u svezi s pripremom mladih za demokratsko građanstvo. Umjesto niza ad hoc rješenja koja su, kako u tekstu stoji, prvenstveno posljedica zastarjelog shvaćanja obrazovanja i škole, nepostojanja sistemskog i razvojnog planiranja u području obrazovanja, nedostatka političke volje i nepripremljenosti državne administracije za promjene, autorica zagovara uvođenje strategijsko-razvojnog modela planiranja i upravljanja obrazovnim promjenama u kojemu se polazi od interesa građana i razvojnih potreba demokratskog hrvatskog društva.
Znanstvena vrijednost ovoga rada za sistematsku pedagogiju, teoriju obrazovanja za demokratsko građanstvo i teoriju obrazovnih promjena, je u višerazinskoj kontekstualizaciji novijih obrazovnih promjena u Hrvatskoj. Autorica kritičko-analitičkim pristupom razotkriva niz intrinzičnih i ekstrinzičnih čimbenika koji utječu na sadržajne, metodičke i organizacijske promjene u obrazovanju, identificira čimbenike koji paraliziraju i obrazovanje za demokratsko građanstvo i cjelokupan obrazovni sustav i objašnjava njihovo djelovanje te daje prijedloge kako promijeniti stanje.
3.1.2. Međunarodno priznate znanstvene publikacije
Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategies for Learning Democratic Citizenship. Strasbourg: Council of Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16. (referirano u: ERIC # ED470393: ; Vijeće Europe: ;
Educoop: ).
Prijevodi:
- francuski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Stratégies pour apprendre la citoyenneté démocratique. Strasbourg: Conseil de l'Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16. (dostupno i na: ).
- njemački: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Demokratie-Lernen in Europa. Baden-Wuerttemberg: Ministerium fur Kultur, Jugend und Sport i Landeszentrale fuer politische Bildung, 2000. (dostupno i na: ).
- slovenski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategije za učenje demokratičnega državljanstva. Informacijsko dokumentacijski center Sveta Europe pri Narodni in univerzitetni knjižnici v Ljubljani i Pedagoški Inštitut, 2005. (dostupno na: ).
- hrvatski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Učenje za demokratsko građanstvo u Europi. Zagreb: Centar za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2002. (dostupno i na: ).
- srpski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategije za učenje demokratskog građanstva. Beograd: Ministarstvo prosvete i sporta, 2004. (dostupno i na: ).
Studija je jedna od četiri ključne publikacije nastale u projektu "Obrazovanje za demokratsko građanstvo", u kojemu je od 1997. do 2000. radio neovisni međunarodni tim stručnjaka pod pokroviteljstvom Vijeća Europe slijedom zaključaka Drugog samita država članica Vijeća Europe. Riječ je o drugoj u nizu publikacija kojima se uređuje europski konceptualni, strategijski i metodički okvir za razvoj obrazovanja za demokratsko građanstvo. U njoj se određuju temeljni pojmovi i kategorije, objašnjava povijesni, kulturni, društveni i politički kontekst u kojemu se javlja ideja o demokratskom građanstvu, analiziraju europske politike i prakse u tom području te objašnjava sinergijski pristup učenju i poučavanju u tom području. Detaljno se obrađuju ključna obilježja obrazovanja za demokratsko građanstvo i odnos prema drugim područjima, određuju znanja, vještine i stavovi, govori o metodama rada i institucionalnom ozračju, promjenama u obrazovanju nastavnika, te o modelima suradnje na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini radi ostvarivanju ciljeva obrazovanja za demokratsko građanstvo.
Budući da je ova studija prva u kojoj se cjelovito obrađuje koncept obrazovanja za demokratsko građanstvo u/za europski prostor, ona predstavlja značajan doprinos teoriji, praksi i politici odgoja i obrazovanja. U Preporuci Rec (2002)12 Odbora ministara Vijeća Europe stoji da je studija, zajedno s ostale tri publikacije iz projekta, polazište za pokretanje reformi, programa i inicijativa u ovom području. Osim toga, ona se referira u ERIC bazi podataka, prevedena je na više jezika, a cjelovit tekst ili informacija su dostupni na više od 50 internetskih adresa i baza, među kojima je Europska udruga učitelja () i baza UNESCO IBE ().
Spajić-Vrkaš, V. Education Policy in Education for Democratic Citizenship and the Management of Diversity in Southeast Europe: Stocktaking Research Project: Country Report – Croatia. Strasbourg: Council of Europe, 2001., doc. DGIV/EDU/CIT (2001) 45 Croatia.
Prijevodi:
- bugarski: Obrazovatelna politika v graždanskogo obrazovanie i upravlenie na različita v Ugoistočna Europa: Nacionalen doklad za stranata – Hrvatska. Sofia: National Institute for Education, 2001. (dostupno i na: ).
- hrvatski (revidirano): Odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo u Hrvatskoj: Izvješće. Zagreb: Centar za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2002.
Veći dio studije objavljen je: u Harrison, C. i Baumgartl, B. Stocktaking Research on Policies for Education for Democratic Citizenship and Management of Diversity in Southeast Europe: Regional Analysis and Intervention Proposals. Strasbourg: Council of Europe 2001., doc. DGIV/EDU/CIT (2001) 45 Final: Regional Report) ( referirano u: ERIC # ED471591).
Publikacija je posvećena stanju obrazovanja za demokratsko građanstvo i upravljanje različitošću u hrvatskom sustavu obrazovanja. U prvom dijelu autorica se bavi mjestom obrazovanja za demokratsko građanstvo i kulturnu različitost u zakonodavstvu, nacionalnim reformskim tekstovima, nastavnim planovima i programima, školskoj praksi i neformalnim programima organizacija civilnog društva. Drugi dio sadrži rezultate istraživanja metodom fokus-grupe o razumijevanju ključnih koncepata i stavovima praktičara, sindikata učitelja, predstavnika vlasti i nevladinih organizacija te organizacija mladih, o stanju politike i prakse obrazovanja za demokratsko građanstvo i različitost u Hrvatskoj. Rasprava u fokus-grupi iznijela je na vidjelo 27 kategorija prepreka uvođenju obrazovanja za demokratsko građanstvo u hrvatski odgojno-obrazovni sustav, koje je autorica svrstala u dvije široke kategorije: strukturalno-institucionalne i psihološke. Na kraju autorica govori o mogućnostima uklanjanja najkritičnijih prepreka i zaključuje da je kod nas potrebno temeljito izmijeniti pristup obrazovanju općenito, priznati dostignuća neformalnog sektora u obrazovanju za demokratsko građanstvo i izraditi integriranu i operativnu strategiju.
Studija predstavlja izvorni znanstveni rad, prvi takve vrste u našoj zemlji. U njoj se sveobuhvatno analizira stanje politike i prakse obrazovanja za demokratsko građanstvo, s posebnim osvrtom na promicanje različitosti: od povijesnog, političkog i kulturnog konteksta, preko zakonodavstva, političkih smjernica i razvojnih strategija do prakse i stavova glavnih aktera. Njen istraživački pristup utjecao je na provođenje sveeuropskog istraživanja o obrazovanju za demokratsko građanstvo pri Vijeću Europe, u kojemu su sudjelovale 44 zemlje. Na Internetu se referira na nekoliko portala i baza podataka, uključujući Vijeće Europe ( ) i Obrazovni portal za Jugoistočnu Europu ( ).
The Role of Women and Men in Intercultural and Interreligious Dialogue for the Prevention of Conflict, for Peace Building and for Democratization.(Andreeva, M.; Gurbuz, D.; Nielsen, J.; Omarova, M.; Semenescu, D.; Spajic-Vrkas, V. i Van Houwelingen, F.). Strasbourg: Directorate General of Human Rights, 2005., doc. EG-S-DI (2004) RAP FIN (dostupno i na ).
U izradi ove studije sudjelovala je grupa istraživača pri Odboru za jednakost između muškaraca i žena Vijeća Europe. Nastala je kao odgovor na problem zapostavljanja žena u europskim pregovaračkim timovima, a u skladu sa zaključcima 5. konferencije europskih ministara o jednakosti između muškaraca i žena. Svrha joj je inicirati diskusiju o ulozi žene u sprječavanju sukoba, izgradnji mira i razvoju demokracije. Studija obrađuje četiri teme: značenje pojmova interkulturalnog i interreligijskog dijaloga; uloga žena i muškaraca u dijalogu; prepreke uspostavljanju dijaloga i primjeri dobre europske prakse. Studija na kraju sadrži listu preporuka tijelima vlasti, ministarstvima obrazovanja, medijima i Vijeću Europe.
Baveći se pitanjem prepreka ostvarenju načela rodne i spolne jednakosti u rješavanju sukoba, izgradnji mira i razvoju demokracije, ovom su studijom otvorena nova područja istraživanja, pa ona stoga predstavlja vrijedan znanstveni doprinos, između ostaloga, teoriji i praksi obrazovanja za ljudska prava, mir i demokratsko građanstvo.
3.1.3. Međunarode studije i elaborati
Spajić-Vrkaš. V. Teacher Training Issues and Options for Reform of the Croatian Teacher Training System: Report to the World Bank. rujan, 1998.
Riječ je o opširnoj studiji koju je autorica sačinila za potrebe Svjetske banke, a na preporuku Ministarstva znanosti RH. U njoj se prikazuju problemi izobrazbe i stručnog usavršavanja učitelja te ocrtavaju smjernice reforme toga sustava u skladu s prioritetima hrvatskog školstva, pozitivnim iskustvima drugih zemalja i međunarodnim načelima i strategijama izobrazbe učitelja. Nakon detaljne raščlambe promjena u izobrazbi učitelja tijekom dvadesetog stoljeća, autorica razmatra sadašnji sustav izobrazbe u svim njezinim bitnim aspektima. Nadalje govori o ulozi dvaju ministarstava u izobrazbi učitelja i znanstvenom istraživanju u tom području. Na kraju se osvrće na glavne probleme današnjeg sustava izobrazbe učitelja u Hrvatskoj i iznosi prijedloge za njegovo unapređenje u kontekstu pozitivnih iskustava razvijenih zemalja i preporuka međunarodne zajednice.
Cjelovitost i usustavljenost prikaza povijesnih promjena i stanja izobrazbe učitelja u Hrvatskoj, detaljna raščlamba najvažnijih problema i jasno ocrtavanje pravaca promjena, što je do sada izostalo u našoj pedagogijskoj teoriji, čine ovu studiju jedinstvenim znanstvenim doprinosom pedagogiji i općenito znanstvenom promišljanju strategija reforme izobrazbe učitelja u Hrvatskoj. Referira se na Internetu: i $FILE/edco_croatia_report_2002-jl.pdf.
Spajić-Vrkaš, V. (u suradnji s Bozić, J. Pirsl, E.) Education for Democratic Citizenship: From Policy to Effective Practice Through Quality Assurance: Stocktaking in Southeast Europe: Country Report: Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizesnhip, Faculty of Philosophy University of Zagreb i Strasbourg: Council of Europe, 2003.
Objavljena u objedinjenom izvještaju: Project Education for Democratic Citizenship: From policy to Effective practice through Quality Assurance: Stocktaking Study on Quality Assurance in Education and EDC: Country Reports. Pariz: UNESCO, 2004., 37-66, doc. ED-2004/WS/52.
Ovaj nacionalni izvještaj dio je projekta 'Obrazovanje za demokratsko građanstvo: Od politike do učinkovite prakse osiguranjem kvalitete», koji se provodio u 9 zemalja jugoistočne Europe tijekom 2003. godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe i Pakta o stabilnosti. Svrha projekta bila je analiza politika i zakonodavstva te teorije i prakse osiguranja kvalitete u obrazovanju za demokratsko građanstvo u sklopu postojećih reformi. U istraživanju u Hrvatskoj korištena je metoda intervjua i fokus-grupe na pedesetak predstavnika ministarstava, lokalnih vlasti, inspektorata, istraživačkih instituta, fakulteta, ravnatelja, učitelja, profesionalnih udruga učitelja, učiteljskih sindikata i nevladinih udruga. U izvještaju su predočeni rezultati analize reformskih dokumenata i zakonodavstva u području obrazovanju te podaci o tome kako predstavnici najvažnijih čimbenika obrazovanja shvaćaju reformu obrazovanja, decentralizaciju, obrazovanje za demokratsko građanstvo i sustav osiguranja kvalitete. Komentirajući podatke, autorica ukazuje na problem poistovjećivanja koncepata ocjenjivanja i kontrole kvalitete s vrednovanjem i osiguranjem kvalitete kod dijela naših stručnjaka, što može biti smetnja koncipiranju i provođenju učinkovitih obrazovnih promjena kod nas.
Znanstvena vrijednost ovog rada proizlazi iz odabira teme, uzorka, metoda i postupka istraživanja, ali i iz stila izvještavanja. Metodološki obrazac, osobito diskusija u fokus-grupi, utjecao je na kasnije sveeuropsko istraživanje o politikama i praksama obrazovanja za demokratsko građanstvo. Izvještaj je dostupan na nekoliko internetskih stranica, uključujući Centar za ljudska prava Filozofskog fakulteta i Vijeće Europe ()
Spajić-Vrkaš, V. All European Study on Policies for Education for Democratic Citizenship: Croatia: Follow-up to the Stocktaking Research on Policies for Education for Democratic Citizenship in Southeast Europe: Country Report: Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizesnhip, Faculty of Philosophy University of Zagreb i Strasbourg: Council of Europe, 2003.
Ovo je drugo nacionalno izvješće o politikama i praksama obrazovanja za demokratsko građanstvo, koje je pokrenuto u sklopu sveeuropskog istraživanja o obrazovanju za demokratsko građanstvo. Osim prikaza sustava obrazovanja u Hrvatskoj i popisa ključnih aktera, autorica analizira promjene od 2000. i identificira prepreke punom uvođenju obrazovanja za demokratsko građanstvo u hrvatske škole. Osobito se bavi pitanjima političkog okvira za promjene, pravnog uređenja tog područja i strategijama provođenja. Ističe nužnost političke volje, kompetentnost i koordinaciju svih čimbenika u provođenju obrazovanja za demokratsko građanstvo u praksu. Izvješće je dostupno na web-stranici Centra za ljudska prava Filozofskog fakulteta i Vijeća Europe ().
3.1.4. Znanstveni radovi objavljeni u međunarodno priznatim publikacijama
Wintersteiner, W.; Spajić-Vrkaš, V. i Deutsch, R.“Europe, education and peace challenge.” U: W. Wintersteiner, V. Spajić-Vrkaš i R. Deutch (ur.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München/Berlin: Waxmann, 2003., 11-19.
Riječ je o uvodnom tekstu u kojemu autori govore o potrebi izgradnje post-blokovske Europe kao područja mira, te raspravljaju o izazovima i preprekama u postizanju tog cilja. Naglašavaju važnost preispitivanja ciljeva i smjernica europskih integracija (ekonomska dobrobit, društvena kohezija i društvo znanja) u kontekstu potrebe za izgradnjom kulture mira kao ključa za globalnu stabilnost te objašnjavaju zašto je važno pristupe miru izmjestiti s moralne na političku odgovornost i zašto je europske građane prijeko potrebno pripremati za uspostavu i održanje mira. Argument za promicanje Europe kao «snage za mir» nalaze u shvaćanju da europski prostor nije samo povijesni prostor sukoba i ratova nego i kolijevka globalnog pokreta za prava i prosvjećenost svih. U skladu s tim, autori ističu nužnost promicanja mirovnog obrazovanja temeljenog na načelima ljudskih prava, jednakosti i pluralizma, kao odgovora na terorizam i porast nasilja u Europi i svijetu.
Znanstveni doprinos ovoga rada općoj pedagogiji i pedagogiji mira je u otvaranju novih prostora teorijske refleksije o ulozi obrazovanja u europskim integracijskim procesima na temeljima normativne opredijeljenosti Europe za mir i stabilnost, zaštitu ljudskih prava, pravdu i pluralizam. Autori uvjerljivo dokazuju da jačanje jedinstvene Europa u uvjetima globalne nesigurnosti nužno traži promjenu političkih prioriteta u obrazovanju u pravcu izgradnje kulture mira.
Spajić-Vrkaš, V. “Peace and peace education: A long lasting search for global solution.” U: W. Wintersteiner, Spajić-Vrkaš; V. i Deutch, R. (eds.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München Berlin: Waxmann, 2003., 45-70.
Pristupajući miru i mirovnom obrazovanju u okvirima dugotrajne potrage za globalnim rješenjem, autorica kritički raspravlja o povijesnim promjenama u pristupu miru, objašnjava razvoj i djelovanje međunarodnog sustava promicanja mira iz europske perspektive i opisuje postignuća nekih od najvažnijih međunarodnih nevladinih organizacija u tom području. Posebno se bavi promjenama u shvaćanju mira, od mira kao političke i pravne teme, preko mira kao moralne i religijske vrijednosti, do mira kao općeg ljudskog prava. Nadalje, raščlanjuje koncepte oružanog i pozitivnog mira; pojašnjava ukorijenjenost oružanog mira u hijerarhijskom uređenju svijeta i ideji moći nad drugima, odnosno “sudjelovanja u ratu”, a pozitivnog mira u egalitarnom shvaćanju svijeta temeljenog na ideji “moći s drugima i “sudjelovanja u miru”. U završetku proširuje svoju analizu na međunarodni sustav zaštite i promicanja mira te propituje standarde, instrumente i aktere u međuvladinom i nevladinom sektoru u odnosu na najnovije izazove miru u Europi i svijetu.
Smještanjem obrazovanja za mir u složeni kontekst međunarodnog sustava promicanja mira i objašnjavajući kako se on konceptualno i strategijski mijenja pod utjecajem ratova na prostorima bivše Jugoslavije, autorica je ovim radom dala izvorni znanstveni doprinos sistematskoj pedagogiji, mirovnoj pedagogiji i međunarodnim politika obrazovanja.
Spajić-Vrkaš, V. “Human rights and nonviolence: Peace education in Croatia." U: Wintersteiner, W.; Spajić-Vrkaš, V. i Deutch, R. (ur.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München/Berlin: Waxmann, 2003., 262-291.
U tekstu se analizira mjesto obrazovanja za mir u hrvatskom obrazovnom sustavu i Nacionalnom programu odgoja i obrazovanja za ljudska prava te raspravlja o rezultatima istraživanja o shvaćanju mira i obrazovanja za mir među hrvatskim nastavnicima i studentima nastavničkih fakulteta. Podaci otkrivaju velike razlike u konceptualizaciji i kategorizaciji mira i obrazovanja za mir među ispitanicima. Tako su npr. kod obrazovanja za mir identificirane četiri široka pristupa: obrazovanje za mir shvaćeno kao proces, kao sposobnost, kao područje djelovanja i kao pozitivan-negativan mir. Svaka kategorija sadrži nekoliko potkategorija. Tako se ispitanici koji obrazovanje za mir shvaćaju kao proces dalje dijele ovisno o tome shvaćaju li proces kao nastavnikovo podučavanje (teacher-centred), ili kao učenikovo učenje (learner-centred). Obrazovanje za mir shvaćeno kao razvoj sposobnosti može značiti stjecanje znanja o miru, razvoj vještina za mir, usvajanje miroljubivih stavova i nenasilnog ponašanja, ili pak razvoj kulture mira. U kategoriji u kojoj se obrazovanje za mir dovodi u vezu s područjem djelovanja, pojavljuju se tri pristupa: intrapersonalni mir, interpersonalni mir i međunarodni mir.
Utvrđivanje razlika u konceptualizaciji mira i obrazovanja za mir među nastavnicima i studentima nastavničkih fakulteta značajan je znanstveni doprinos mirovnoj pedagogiji te teoriji i praksi izobrazbe nastavnika za učinkovito upravljanje sukobima, prvenstveno stoga što ukazuje na važnost utvrđivanja postojećih znanja u procesu izobrazbe nastavnika za podučavanje u ovom području.
Spajić-Vrkaš, V. “Međunarodni standardi i strategije učenja za ljudska prava.” U: Vučinić, N.; Spajić-Vrkaš, V. i Bjeković, S. (ur.) Ljudska prava za nepravnike. Podgorica: Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2003., 53-86.
U radu se daje pregled razvoja i primjene međunarodnih i regionalnih standarda i smjernica za razvoj obrazovanja za ljudska prava. Ističe se da je već više od pola stoljeća promicanje obrazovanja za ljudska prava prihvaćeno kao jedna od najvažnijih međunarodnih obveza države, civilnog društva i građana. Temelj te obveze je Opća deklaracija o ljudskim pravima, u kojoj stoji ne samo da je obrazovanje jedno od općih, neotuđivih i nedjeljivih ljudskih prava nego i da ono mora jačati ljudsko dostojanstvo i međukulturno razumijevanje. Analizirajući primjenu međunarodnih i europskih standarda u obrazovanju, autorica dokazuje da se oni počinju ostvarivati tek početkom devedesetih godina 20. stoljeća, ponajviše pod pritiskom civilnog društva. Među uzrocima ranijeg zapostavljanja, ona izdvaja elitizam međunarodnog sustava ljudskih prava koji se oslanja na pravno-specijalističke i diplomatsko-administrativne krugove, te zaključuje da je neučinkovitost i kriza međunarodnog sustava ljudskih prava u najvećoj mjeri posljedica nepoznavanja općih standarda i mehanizama njihove zaštite od strane samih građana. Njihova puna primjena, objašnjava autorica, ne ovisi samo o jasnoći i obuhvatnosti standarda niti o pojedincima koji posjeduju ekspertna znanja, nego ponajviše o tome razumije li te standarde svaki pojedini građanin.
U zaključku autorica ističe da je, usprkos postojanja globalnih načela i smjernica te globalnog opredjeljenja za zaštitu ljudskog dostojanstva obrazovanjem, učinkovitost obrazovanja za ljudska prava i danas vrlo mala zbog pojmovne i terminološke zbrke, formaliziranosti školskih programa, neprimjerenosti metoda učenja, odsustva indikatora kvalitete, zapostavljanja praćenja i vrednovanja te nedostatka pouzdanih komparativnih analiza. Detaljan opis međunarodnih i europskih standarda, smjernica i mehanizama te identifikacija smetnji njihovu provođenju čine ovaj rad vrijednom dopunom dosadašnjih znanstvenih propitivanja u tom području.
3.1.5. Uredništvo međunarodno priznate znanstvene publikacije
W. Wintersteiner; Spajić-Vrkaš, V. i Deutch, R. (eds.) Peace education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München Berlin: Waxmann, 2003.
Knjiga je rezultat dvogodišnjeg međunarodnog projekta EURED (Education for Europe as Peace Education), koji se vodio pri Sveučilištu u Klagenfurtu, a okupio je istraživače, sveučilišne nastavnike i aktiviste mirovnog obrazovanja iz sedam europskih zemalja i Izraela sa svrhom analize mogućnosti i prepreka razvoju mirovnog obrazovanja u kontekstu post-blokovske Europe. Posvećena je analizi postojećeg političkog, pravnog i filozofskog okvira te praktičnih rješenja za jačanje mira i razvoj mirovnog obrazovanja u Europi i Izraelu. Svrha objavljivanja knjige jest, osim pregleda stanja, potaknuti raspravu o europskoj dimenziji osiguranja mira putem obrazovanja polazeći od ideje moći s a ne moći nad. U drugom dijelu knjige predstavljeno je stanje obrazovanja za mir u osam odabranih zemalja Zapadne i Istočne Europe: Italije, Mađarske, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Hrvatske, Španjolske i Austrije.
Knjiga predstavlja značajan doprinos komparativnoj mirovnoj pedagogiji i praksi odgoja i obrazovanja za mir. Informacije o knjizi nalaze se na više desetaka web-portala, a referira se u nekoliko europskih baza, uključujući Library of US Congress () i bibliografiju radova o suvremenim istraživanjima militarizacije i demilitarizacije ( ).
Vučinić, N.; Spajić-Vrkaš, V. i Bjeković, S. (ur.) Ljudska prava za nepravnike. Podgorica: Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2003.
Knjiga je rezultat zajedničkog rada istraživača okupljenih u projektu Mreža centara za ljudska prava u Jugoistočnoj Europi. Sadrži priloge iz Banja Luke, Beograda, Podgorice, Prištine, Sarajeva, Skopja i Zagreba te iz Europskog centra za izobrazbu o ljudskim pravima i demokraciji iz Graza. Publikacija je priređena sa svrhom predstavljanja različitih područja bavljenja ljudskim pravima iz perspektive različitih znanstvenih disciplina i/ili interdisciplinarnosti. Obuhvaća tekstove u kojima se međunarodni standardi ljudskih prava i disciplinarni pristupi stavljaju u kontekst niza suvremenih tema, kao što su gospodarski razvoj, kulturne razlike, društvena jednakost i kohezija, sloboda vjeroispovijesti, odgoj i obrazovanje, ustavnost, mediji, sigurnost, vođenje i upravljanje, znanost i znanstvena istraživanja te nove informacijsko-komunikacijske tehnologije.
Opsegom tema i raznolikošću pristupa, ova knjiga predstavlja značajan doprinos propitivanju održivosti interdisciplinarnog diskursa u području ljudskih prava i obrazovanja za ljudska prava. Referira se u više e-baza, uključujući UNHCHR-ovu bazu publikacija iz obrazovanja za ljudska prava,
(),
Obrazovni portal za Jugoistočnu Europu (), a uvrštena je u bazu Social Sceince in Eastern Europe, September 2005. ().
3.2. ZNANSTVENI RADOVI U KATEGORIJI 'a2'
1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i kategorizirani kao originalni znanstveni radovi, pregledni radovi ili prethodna priopćenje (od posljednjeg izbora, 1999.)
Spajić-Vrkaš, V. "Jedinstvo u raznolikosti: Promicanje ljudskih prava i sloboda odgojem i obrazovanjem." Obrazovanje odraslih (Zagreb): 43, 1999., 1-4, 11-31.
U tekstu se raspravlja o novim polazištima i pristupima obrazovanju kojima se promiču ljudska prava i slobode kao pretpostavke razvoja suvremenih demokracija. U prvom dijelu se govori o pojavi ideje i povijesti kodifikacije ljudskih prava, dok su drugi i treći dio posvećeni višerazinskoj analizi društvenih promjena koje su potakle uvođenja novih sadržaja i metoda obrazovanju, uključujući obrazovanje za ljudska prava. Autorica objašnjava da je različitost pristupa ljudskim pravima kroz obrazovanje posljedica razlika u izboru središnjeg odgovora na izazove i krize suvremenog svijeta, ali i da sve te pristupe povezuje isti cilj – stabilan razvoj kulturno pluralnih demokratskih društava s osloncem na zaštitu ljudskih prava i sloboda. U skladu s tim, iako ih nalazimo pod različitim imenima, kao što su obrazovanje za ljudska prava, građansko obrazovanje, obrazovanje za mir i nenasilno rješavanje sukoba te interkulturalno/multikulturalno obrazovanje, te iako često izrijekom ističu posebne ciljeve, svim tim pristupima polazište je ljudsko biće u interakciji sa svojom društvenom, kulturnom ili političkom okolinom (građanin, osoba koja pripada određenoj grupi i sl.), zbog čega svi jednako zagovaraju načelo holizma, interdisciplinarnosti, cjeloživotosti učenja te iskustveno i aktivno učenje.
Znanstvena vrijednost teksta nije samo u preglednosti i pojašnjenju sličnosti i razlika u obrazovnim pristupima ljudskim pravima nego, prvenstveno, u rasvjetljavanju veza između očuvanja mira, zaštite ljudskog dostojanstva i obrazovanja te dužnosti države i odgovornosti pojedinca. Upravo je osjetljivost tih veza, kako kaže autorica, stavila pedagogiju i obrazovnu praksu pred kušnju kakvu nisu prolazili od reformnih pokreta ranog 20. stoljeća.
Spajić-Vrkaš, V. "Međunarodni standardi za izradu medijske politike okrenute djeci i mladima." Dijete i društvo: 5, 2003., 2-3; 165-187.
Autorica analizira standarde za izradu medijske politike kojom se štite interesi djece i mladih kao dio složenog procesa razvoja međunarodnih i regionalnih standarda kojima se, s jedne strane, jača sloboda medija i, s druge strane, osigurava puna zaštita općih prava djece i mladih. Intenziviranje tog procesa zadnjih godina objašnjava porastom svijesti ne samo o neograničenim mogućnostima nego i o neograničenoj šteti koju razvoj i globalno širenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija mogu imati za čovjeka ako se ti procesi nastave odvijati s onu stranu općih načela ljudskih prava i prava djeteta. S obzirom da rješenje tog problema ona vidi u izradi djelotvornijih pravnih i političkih smjernica za regulaciju i nadzor nad djelovanjem medija, ona nadalje analizira međunarodne i europske dokumente koji sadrže eksplicitne ili implicitne smjernice za izradu medijske politike osjetljive na razvojne potrebe nepunoljetnih osoba. Na globalnoj razini izdvaja temeljne instrumente ljudskih prava iz sustava UN-a te posebne dokumente o slobodi medija. Na europskoj razini raščlanjuje pravne standarde Europske unije, instrumente Vijeća Europe, uključujući Europsku konvenciju o prekograničnoj televiziji, te preporuke i odluke o slobodi izražavanja, sprječavanju štetnog utjecaja medija, doprinosu medija razvoju demokracije, medijima u obrazovanju i novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. U zaključku se upozorava da ne postoji cjelovit, sveobuhvatan i održiv odgovor na pitanje o tome kako formalno i sadržajno urediti medijski prostor da on istodobno zadovolji i interese medija i potrebe djece i mladih.
Tekst je u časopisu objavljen kao pregledni rad. Njegova osobita znanstvena vrijednost za medijsku pedagogiju je u originalnosti izbora i klasifikacije međunarodnih i regionalnih standarda za izradu medijske politike osjetljive na razvojne potrebe djece i mladih, kao i u kritičkom pristupu koji omogućeje sagledavanje prednosti i nedostataka dosadašnjih standarda i procesa njihove izrade.
3.2.2. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog ili ekspertnog skupa (od posljednjeg izbora, 1999.)
Spajić-Vrkaš, V. "Pluriculturality and education: Beyond the folklore of separation and the rhetoric of integration." (Međunarodna konferencija Challenges of Pluriculturality in Europe, Zagreb, 23.-25. travnja 1999.). U: S. Bayer-Allen i Lj. Čućić (ur.) The Challenges of Pluriculturality in Europe. Baden-Baden: Nomos Verlagsgesellschaft u suradnji s Europskim domom Zagreb, 2000., 155-166.
U radu se kritički promatra odnos između teorije i prakse interkulturalnog obrazovanja i promicanja ideje o Europi kao «širokom području demokratske stabilnosti obogaćenom svojom raznolikošću». Autorica se bavi trima pitanjima: a) koji se posebni zadaci nalaze pred obrazovanjem i, posebno, interkulturalnim obrazovanjem u procesu osnaživanja jedinstvene Europe kad se taj proces promatra u kontekstu tenzija između općeeuropskih i nacionalnih interesa; b) promiču li glavni trendovi razvoja teorije i prakse interkulturalnog obrazovanja ideju međuovisnosti i c) može li interkulturalno obrazovanje postati instrumentom jačanja višekulturalne Europe. Posebna pozornost usmjerena je na analizu različitih teorijskih i praktičnih pristupa interkulturalnom obrazovanju. Autorica uvjerljivo dokazuje da većina tih pristupa pati od redukcionizma i da europsku kulturnu raznolikost svodi na "etnocentrični interkulturalizam" koji pojedinca zarobljuje u mitološkim granicama osobnosti, pa je, kako ona kaže, više «folklorni izraz razdvajanja» i «retorički izraz uključivanja» nego instrument izgradnje jedinstvene Europe «obogaćene svojom različitošću».
Rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos općoj pedagogiji i interkulturalnoj pedagogiji zbog svojih polazišta, terminologije, kritičko-analitičkog diskursa i, osobito, zaključaka, u kojima stoji da se bitni nedostaci interkulturalnog obrazovanja mogu ukloniti samo uvođenjem načela razmjene i dijaloga jednakih glasova, što znači njegovo konceptualno utemeljenje na ljudskim pravima i programsko povezivanje s obrazovanjem za ljudska prava i demokratsko građanstvo.
Spajić-Vrkaš, V. "Croatian public administration and NGO in the educational arena: Is there a forgotten ally waiting to join in?" (Međunarodni seminar NGOs and Public Administration, IRO, 15.-16. lipnja 2001.). U: I. Vidačak (ur.) NGOs and Public Administration: Perspectives of Partnership in the Process of European Integration: Proceedings. Zagreb: Institute for International Relations (IMO), 2001., 105-121.
U radu se analiziraju promjene odnosa između državne administracije i civilnog sektora u području obrazovanja u kontekstu šire teme poticanja demokratskog razvoja Hrvatske. Ističe se da su tijekom 1990.-ih prijelazom iz humanitarnog na obrazovno područje nevladine udruge potakle demokratske promjene u obrazovanju i putem obrazovanja uvođenjem novih sadržaja, metoda i organizacije formalnog obrazovanja, no da je, usprkos porastu suradnje, sam obrazovni sektor zakazao kao tranzicijski čimbenik zbog niza strukturalnih, institucionalnih i psiholoških prepreka, koje autorica opisuje oslanjajući se na rezultate svog kvalitativnog istraživanja o stanju obrazovanja za demokratsko građanstvo u Hrvatskoj. S obzirom da početkom 2000. dolazi do poboljšanja suradnje između države i civilnog društva općenito, a posebno u području obrazovanja, ona postavlja pitanje je li to dovoljno za punu transformaciju obrazovanja prema potrebama demokratskog razvoja. Kako bi odgovorila na to pitanje, uspoređuje tranzicijske i europske razvojne prioritete i upozorava na nerazmjer u nizu vitalnih područja, te sugerira da povećanje državne potpore obrazovnim projektima civilnog društva nikako ne smije dovesti u pitanje poticanje razvojno-istraživačkih aktivnosti u području obrazovanja.
Otvarajući pitanje odnosa između države, civilnog društva, znanosti i obrazovanja, autorica je ukazala na probleme koji u našoj pedagogiji do danas nisu analizirani, zbog čega ovaj rad ima sve oznake izvornog znanstvenog rada.
Spajić-Vrkaš, V. "From monoculture to multiculture: A critical perspective on the development of pluralism in education.” (Međunarodni kongres antropoloških i etnoloških znanosti XV ICAES: Humankind/Nature Interaction: Past, Present and Future: Firenca, 5.-12. srpnja.2003.). U: Abstracts, Vol. 2, 2003., 1295. (dostupno na: ).
U tekstu se kritički analiziraju ključne točke procesa priznavanja kulturnih razlika i prihvaćanja načela pluralizma u obrazovnoj teoriji, politici i praksi. Upozorava se na terminološke i pojmovne razlike te razotkrivaju znanstvene perspektive koje stoje u temeljima terminoloških razlika u ovom području u Europi i SAD. Autorica osobito razmatra problem promicanja prikrivenog asimilacionizma u programima interkulturanog ili multikulturnog obrazovanja, što se očituje u predstavljanju drugih kultura kao izoliranih egzotičnih stilova života bez kritičkog osvještavanja njihova položaja u sklopu hijerarhijskog uređenja društva. Bavi se i fenomenom za koji rabi izraz «etnocentrični multikulturalizam», a koji se očituje u odsustvu dijaloga i razmjene vrijednosti među kulturama, zbog čega se njime izokreću temeljne ideje interkulturalizma.
Prilog predstavlja važan doprinos općoj pedagogiji, interkulturalnoj pedagogiji i antropologiji obrazovanja zbog svoje dobro argumentirane kritike interkulturalnog obrazovanja. Ideja da se ciljevi interkulturalnog obrazovanja ne mogu postići nabrajanjem i opisivanjem razlika među kulturama nego, prvenstveno priznanjem jednake vrijednosti svih kultura i promicanjem njihova poštivanja, predstavlja važan izazov za teoriju i praksu interkulturalnog obrazovanja u demokratskom društvu kulturnih razlika.
Spajić-Vrkaš, V. "The emergence of multiculturalism in education: From ignorance to separation through recognition.” (Međunarodna konferencija Experience and Perspectives of Multiculturalism: Croatia in Cooperation with Other Multicultural Societies, Dubrovnik, 9.-11. prosinca 2003.). U: Mesić. M. (ur.) Experience and Perspectives of Multiculturalism: Croatia in Comparison to Other Multicultural Societies. Zagreb: FFPress i Croatian Commission for UNESCO, 2004., 87-101.
Rad je posvećen analizi utjecaja znanstvenih ideologija na teoriju, politiku i praksu obrazovanja u kulturno složenim društvima. Autorica razlučuje dvije faze i niz podfaza utjecaja. U fazi pred-priznanja kulturnih razlika identificira tri podfaze (Zlatno doba neznanja, Uznemirujuće doba retorike i Obećavajuće doba prilagodbe) i objašnjava zašto je obrazovanje u tim razdobljima bilo zapostavljeno kao instrument društvene promjene. U fazi priznanja kulturnih razlika obrazovanje dobiva na važnosti, ali njegova uloga ovisi o prihvaćenoj perspektivi. U monokulturalnoj perspektivi, koja je pod utjecajem socijalnog darvinizma i doktrine o modernizaciji, razlike su i dalje shvaćene kao društvena anomalija koju treba «riješiti» asimilacijom, pa se od obrazovanja očekuje da svu djecu što brže pripremi za integraciju u dominantnu kulturu. Prihvaćanjem ideje kulturnog pluralizma uvodi se multikulturalna perspektiva u sklopu koje se kulturne razlike shvaćaju kao društvenu stvarnost, što se u obrazovanju očituje kao uvođenje politika kulturne retencije i provođenje stereotipnih manjinskih programa koji završavaju u tzv. «etnocentričnom multikulturalizmu». Interkulturalna perspektiva polazi od razlika kao društvene snage ili bogatstva, no interkulturalni obrazovni programi ne moraju nužno promicati tu ideju. Autorica tvrdi da su tom cilju usmjereni samo oni programi u kojima se prakticira međukulturni dijalog i razmjena na načelu «glasova jednake važnosti». U protivnom, kako novija istraživanja pokazuju, interkulturalno obrazovanje može dovesti do zahtjeva za segregacijom koju potiču manjinske skupine.
Određujući pojmove “kulturne razlike», «kulturni pluralizam», «interkulturalizam» i «interkulturalno obrazovanje», autorica objašnjava zašto je izjednačavanje tih pojmova pogrešno, usobito u svezi s razumijevanjem uloge znanstvenih teorija u pojavi i opravdanju rasizma. Odrediti životne tragedije npr. Saartjie Baartman i drugih «divljaka» koji su desetljećima prikazivani posjetiteljima europskih muzeja sve do 1970-ih kao "nehumane" i "rasističke" akte, znači iskorijeniti te akte iz njihova povijesnog, socio-kulturnog, političkog i znanstvenog konteksta u sklopu kojega su se opažali kao normalno ljudsko ponašanje, a ne kao društveni problem, uglavnom zbog autoriteta znanstvenih ideologija, kao što je socijalni darvinizam i funkcionalizam.
Spajić-Vrkaš, V. «European values and higher education: An attempt at a research-centred strategic planning for change.” (Međunarodna konferencija Towards Intercultural Communication Competence in Europe & Beyond, Koper, Slovenija, 16. - 18. 06. 2005.) U Čebron, N. i Marc Bratina, K. (ur.) Glasnik: Mednarodni znanstveni sestanek: Poti do Medkulturne Sporazumevalne Zmožnosti (ur.). - Koper, Slovenija: Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno Središče Koper , 2005., 61-63.
U tekstu se propituje uloga visokog obrazovanja u promicanju ljudskih prava, pluralizma i demokratskog građanstva kao jedne od najvažnijih dimenzija europskih integracijskih procesa. Zagovara se stav da se europske vizije, politike i prakse obrazovanja moraju povezati u jedinstvenu cjelinu temeljenu na istraživačko-strategijskom planiranju obrazovnih promjena ako se europske vrijednosti žele u punom smislu uključiti u obrazovne procese. Takav pristup olakšava identifikaciju institucionalnih i drugih prepreka, što bi moglo pridonijeti smanjenju jaza između političke retorike i obrazovne prakse kojega zadnjih godina dokumentiraju istraživanja u svim europskim zemljama. Postojanje tog jaza čini promicanje ljudskih prava i demokratskog građanstva u visokom obrazovanju krajnje osjetljivim budući da među glavnim akterima obrazovanja ne postoji jasan dogovor o tome koje koncepte treba učiti i kako u disciplinarno ograđenim sustavima visokog obrazovanja kojima se danas priznaje instrumentalna uloga u osiguranju ekonomskog rasta i društvene kohezije. Kako će se taj dualni cilj ostvariti kroz visoko obrazovanje krajnje je nejasno. Autorica ističe da promicanje europske dimenzije u sklopu Lisabonske strategije traži niz pojašnjenja, osobito u svezi s zahtjevom za jačanjem europskog građanstva i identiteta. Kako bi locirala neka od pitanja i na njih ponudila rješenja, autorica na kraju iznosi iskustva iz projekta Sveučilišni kurikulum za ljudska prava i demokratsko građanstvo kojeg provodi Centar za ljudska prava Filozofskog fakulteta. u Zagrebu.
Ovdje je riječ o izvornom znanstvenom doprinosu općoj, međunarodnoj i europskoj pedagogiji te teoriji i praksi obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Osim originalnosti u izboru teme i njenoj obradi, značajan znanstveni doprinos predstavlja autoričina pozicija da učinkovito promicanje središnjih europskih vrijednosti u visokom obrazovanju ovisi o kvaliteti strategijskog planiranja oslonjenog na širok raspon empirijsko-analitičkih podataka te razvoju interdisciplinarnih programa i sveobuhvatnog sustava osiguranja kvalitete.
Spajić-Vrkaš, V. «Profile of teaching profession.». 3rd Informal Conference of Ministers of Education of South-East Europe Strengthening the Teaching Profession as a Driving Force for Development (Istambul, 24.-25. travnja 2004.). (objavljeno kao separat na engleskom i francuskom jeziku: Strasbourg: Vijeće Europe 2004., Doc. MED-SEE 3-6).
U tekstu se analiziraju izazovi, rješenja i prepreke koje stoje na putu europskim i, posebno, učiteljima iz Jugoistočne Europe u kontekstu složenih društvenih, ekonomskih političkih, kulturnih i tehnoloških promjena. Autorica iznosi stav da učinkovitost obrazovnih sustava ovisi o podizanju kvalitete podučavanja, a da ono opet ovisi o tome kako interveniramo u sustav obrazovanja i stručne izobrazbe učitelja, zapošljavanja, plaća i radnih uvjeta. Zagovarajući holistički i inkluzivan pristup reformama, odnosno promjenama obrazovanja, posebno se bavi pitanjima europskih prioriteta u obrazovanju i izobrazbi učitelja; ograničenjima u poboljšanju tog sustava u Jugositočnoj Europi; najnovijim pravcima reformi u EU i zemljama Jugoistočne Europe te stavovima učitelja kao zanemarenom dimenzijom suvremenih promjena obrazovanja. Na kraju identificira uvjete pod kojima je moguće očekivati kvalitativne promjene u obrazovanju u Jugoistočnoj Europi, kao što su korijenita promjena stavova o obrazovanju, izgradnja kulture prikupljanja i analize empirijskih pokazatelja, unaprjeđenje politike i implementacijskih mjera obrazovanja učitelja te poboljšanje radnih uvjeta učitelja i njihovo promicanje njihova liderstva u obrazovnim promjenama.
Analitičnost i sveobuhvatnost, osobito višerazinski komparativni uvidi u probleme obrazovanja i stručne izobrazbe učitelja u Zapadnoj i Jugoistočnoj Europi bitne su odrednice ovoga rada zbog čega on predstavlja značajan znanstveni doprinos općoj pedagogiji te teoriji i praksi obrazovanja učitelja i europskog obrazovanja.
3.2.3. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa
Spajić-Vrkaš, V. "Pokušaj redefiniranja naobrazbe elita i modernizacije školovanja u kontekstu europskih integracija." (Sociološki susreti Upravljačke elite i modernizacija, Zagreb, 23. studenoga.2000.) U: D. Čengić i I. Rogić (ur.) Upravljačke elite i modernizacija. Zagreb: Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’, 2001., 167-194.
Pristupajući pojmovima "elita" i "modernizacija" kao dijelu kolonijalnog diskursa povezanog s mehanizmima reprodukcije društvene nejednakosti među kojima obrazovanje ima važno mjesto, u tekstu se daje pregled teorija kojima se pokušava objasniti kako je modernizacija preokrenula prosvjetiteljske vizije i obrazovanje podredila interesima dominantnih društvenih grupa. U tom kontekstu razmatraju se najnovije promjene u europskom prostoru i pokušava naznačiti kako one redefiniraju ulogu obrazovanja u razvoju pojedinca i društva. Pozornost se posvećuje obrazovnim promjenama koje proizlaze iz potrebe za, s jedne strane, osiguranjem konkurentnosti na svjetskom tržištu i, s druge strane, prihvaćanja ideja održivog razvoja, ljudskih prava i društvene kohezije. Autorica nudi tezu da uvođenje ideje kontinuiranog i koordiniranog cjeloživotnog obrazovanja za sve, kojim gospodarski najrazvijenije zemlje nastoje učinkovito iskoristiti sve svoje ljudske resurse u kontekstu društva znanja, predstavlja velik problem onoj "drugoj" Europi", tj. osiromašenim i strukturalno manjkavim tranzicijskim zemljama koje izlaz vide u što bržem priključenju "prvoj Europi". U zaključku se sugerira da položaj tranzicijskih zemalja u zajedničkoj Europi bitno ovisi o što učinkovitijem pripremanju svih njihovih ljudskih resursa, odnosno o uvođenju elitnog obrazovanja za sve.
Ponuđena teza o nužnosti uvođenja elitnog obrazovanja za sve kao uvjeta za brže uključivanje tranzicijskih zemalja u europske integracijske procese u kontekstu jačanja društva znanja i potkrjepljivanje te teze teorijama o ulozi obrazovanja u reprodukciji društvene nejednakosti, predstavlja značajan znanstveni doprinos pedagogiji, antropologiji obrazovanja te teoriji i praksi europskog obrazovanja.
Spajić-Vrkaš, V. "Antropologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: Retrospektiva i perspektiva". Etnološka tribina: 31, 2001., 204-214.
U radu se analiziraju razvoj i problemi usustavljenja antropologije obrazovanja kod nas u svjetlu europskih i američkih kretanja. U prvom dijelu teksta razvoj discipline se stavlja u kontekst triju škola, nakon čega se pozornost usmjerava na pojavu i razvoj američke antropologije obrazovanja. Objašnjava se njena utemeljenost u kulturnoj antropologiji, analiziraju povijesni razlozi ulaska antropologa u područje obrazovanja te opisuju promjene u pristupu obrazovnim problemima do kojih dolazi primjenom antropoloških teorija, osobito u odnosu na ranije psihološke i sociološke teorije školskog neuspjeha djece koja pripadaju nedominantnim društvenim grupama. U drugom dijelu se govori o istraživanjima kulturne transmisije i odrastanja kod nas, o uvođenju pedagoške antropologije na Filozofski fakultet, o razlozima prelaska na antropologiju obrazovanja te o poteškoćama usustavljenja te discipline. Poteškoće autorica objašnjava sustavnim zanemarivanjem kulturnog konteksta u pristupima obrazovanju, zbog čega su se pedagogija i njoj srodne discipline, kako autorica ističe, «dobrovoljno odrekle širokog i plodnog područja istraživanja, dobrovoljno osiromašujući broj, vrsnoću i složenost svojih spoznaja».
Ovaj rad nudi jedinstven pregled razvoja antropologije obrazovanja kod nas i kao takav predstavlja važan doprinos i toj disciplini i sistematskoj pedagogiji. Autorica jasno ukazuje na teorijske i metodološke nedostatke i opasnosti od zapostavljanja pitanja utjecaja kulture i reduciranja procesa obrazovanja na njegove normativno-formalne dimenzije.
Spajić-Vrkaš, V. «Promjene obrazovanja i sudbina humanističkog/umjetničkog obrazovanja: Strategijski pristup samoosnaženju i održivosti .” (6. konferencija Hrvatskog odbora Europskog udruženja "Medicina i umjetnost" Hrvatska i Europa: Medicina, znanost i umjetnost, Zagreb, 21. travnja 2005.) U: Negovetić, L. (ur.). Hrvatska i Europa: Medicina, znanost i umjetnost. Zagreb: Hrvatski odbor Europskog udruženja "Medicina i umjetnost, 2005., 34.-37.
Posljednjih desetak godina obrazovni sustavi diljem svijeta prolaze razdoblje duboke krize. Ona se ogleda u posvemašnjem gubljenju samosvojnosti obrazovnog sektora, zbog čega se sve glasnije postavlja pitanje smisla, svrhe i zadataka institucionaliziranog učenja i podučavanja. Usredotočujući se na pitanje čemu i kome služi obrazovanje, u radu se određuju neki od središnjih problema, kritički rasvjetljavaju njihova izvorišta i ukazuje na moguća rješenja. Osobita pozornost posvećuje se sve izravnijem utjecaju tržišta na određivanje svrhe, zadataka, sadržaja, metoda i organizacije učenja i podučavanja, uz sve vidljivije slabljenje humanističko-umjetničke dimenzije u obrazovanju. Utemeljenje razvoja ljudskih resursa kao pretpostavke društvene dobrobiti na neoliberalnim načelima učinkovitosti, uz sve vidljivije zanemarivanje cjelovitosti iskustva učenja te marginalizaciju struke i kritičkog znanstvenog diskursa, nužno poziva na preispitivanje suvremenih vizija, politika i instrumenata obrazovnih promjena. U svezi s tim, autorica ukazuje na moguća rješenja na međunarodnoj i nacionalnim razinama te objašnjava važnost humanističko-umjetnički orijentiranog strategijskog pristupa obrazovnim promjenama, ali i upozorava na njegove slabosti u sklopu dominantnih obrazovno-razvojnih paradigmi.
Zbog širine i složenosti područja te brojnosti čimbenika koji se identificiraju, analiziraju i dovode u vezu sa stanjem humanističko-umjetničkog obrazovanja u suvremenim uvjetima posvemašnje «marketizacije obrazovanja», ali i zbog ukazivanja na pravce mogućih promjena, ovaj rad predstavlja vrijedan doprinos sistematskoj pedagogiji i pedagogiji umjetnosti.
3.4.2. Znanstveni radovi u knjizi
Spajić-Vrkaš, V. «Međunarodna polazišta razvoja odgoja i obrazovanja." U: Mijatović, A. (ur.). Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 1999., 615-638.
Polazeći od shvaćanja da se o reformama obrazovanja danas ne može govoriti bez razumijevanja globalnog konteksta, autorica se bavi pitanjima: što čini okosnicu međunarodnog konteksta nacionalnog sustava obrazovanja, kako on djeluje i koji čimbenici u tome imaju odlučujuću ulogu. Iako šire definira kontekst, pozornost ovdje usmjerava na raščlambu i tumačenje dvaju formativnih čimbenika za koje drži da najsnažnije utječu na nacionalne reforme obrazovanja, i to u pravcu ujednačavanja obrazovnih sustava. Ta dva čimbenika su: a) globalizacijski procesi i b) politike i programi međunarodnih organizacija i nevladinih udruga. Utjecaj globalizacije na promjene obrazovanja analizira kroz četiri dimenzije. Posebno razrađuje elemente tzv. holističkog pristupa održivom razvoju u demokratskom svijetu, među kojima spominje promjene u sustavima znanja i vrijednosti te promjene u sadržajima i metodama prijenosa, odnosno učenja tih znanja i vrijednosti. U drugom dijelu opisuje neke od najutjecajnijih međuvladinih i globalnih nevladinih organizacija te propituje kako se zajednička agenda uključuje u nacionalne sustave obrazovanja.
Znanstveni doprinos ovoga rada sistematskoj pedagogiji i teoriji međunarodnog obrazovanja proizlazi iz jasnog pregleda i sistematizacije međunarodnih čimbenika, pregnantne analize njihova utjecaja i kritičkih uvida u nedostatke međunarodnog sustava.
Spajić-Vrkaš, V. «Peace education: An overview.» U: The EURED Teacher Training Programme: Curriculum of a European Peace Education Course (Boberly, Nagy, E.; Poort-Van Eeden, J; Spajić-Vrkaš, V.; Uranga Arakistan, M. Teutsch, R. Wintersteiner, W.) European Network for Peace Education, Klagenfurt University, 2002., 10.-21.
Tekst je objavljen kao teorijski uvod u Kurikulum za mirovnu izobrazbu europskih nastavnika (EURED). Autorica se poduzela zadatka situiranja Kurikuluma u širi međunarodni, povijesni i teorijski kontekst. S tim ciljem, na početku opisuje tri temeljna modela obrazovanja za mir (usmjereni na programski sadržaj, na učenika i na zajednicu) te objašnjava razlike među njima i njihovu ulogu u razvoju mirovne kulture. Veći dio teksta bavi se promjenama koncepata i praksi obrazovanja za mir od drugoga svjetskog rata do danas. Autorica te promjene opisuje u šest faza: međunarodno razumijevanje i suradnja; istraživanje i razvoj mira; nuklearna prijetnja i razoružanje; nenasilno rješavanje sukoba; međunarodna suradnja, umrežavanje i virtualnost. Na kraju ističe da mirovni pedagozi moraju kritički preispitati svoja teorijska polazišta i prakse u svjetlu najnovijih prijetnji miru i stabilnosti te se zalaže za provjeru značenja mira i nenasilja u obrazovanju i za uvođenje kritičke i ljudskopravne perspektive u sve programe obrazovanja za mir.
Konceptualna jasnoća, kritički uvidi, preglednost, sveobuhvatnost i sustavnost temeljne su odlike ovoga rada zbog čega ga valja svrstati među radove koji svojim sadržajem, pristupom i zaključcima obogaćuju pedagošku teoriju i obrazovnu praksu, a osobito teoriju i praksu obrazovanja za mir i obrazovanja za ljudska prava.
Spajić-Vrkaš, V. «Prvi dio: Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava.» U: Spajić-Vrkaš, V.; Stričević, I.; Maleš, D. i Matijević, M. Poučavati prava i slobode: Priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu. Zagreb: Istraživačko-obrazovni Centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2004., 15-220.
Tekst je teorijska podloga izvornom programu obrazovanja za ljudska prava objavljenog u priručniku. U njemu se obrađuje sedam međusobno povezanih tema: Što su ljudska prava (određenje ljudskih prava kao skupa moralnih i pravnih načela te njihovo razgraničenje od drugih prava pojedinca te odnos prava i odgovornosti) ; Teorijski izvori ljudskih prava (od religijskih doktrina, preko teorije prirodnih prava, pozitivizma, marksizma i utilitarizma, do teorija središnjih načela, ljudskog dostojanstva, pravde i jednakost te kulturnog relativizma) ; Međunarodni sustav ljudskih prava (od globalnog, preko regionalnih i nacionalnog, uključujući Hrvatsku, do civilnog društva) ; Bitna obilježja i podjele ljudskih prava (obilježja, generacije, podjele) ; Pravo na obrazovanje i ostvarivanje ljudskih prava ; Obrazovanje za ljudska prava (razvoj međunarodnih smjernica, programi i prakse, odnos obrazovanja za ljudska prava prema drugim srodnim područjima itd.) ; Obrazovanje za ljudska prava u Hrvatskoj (Nacionalni program, doprinos civilnog društva).
Iako je uvršten u priručnik koji se prikazuje među stručnim radovima pristupnice, ovaj tekst kompleksnošću svoga sadržaja, preglednošću, jasnoćom raščlambi, cjelovitošću i sistematizacijom znatno nadilazi standarde stručnog teksta. On predstavlja jedinstven pregledni rad i kao takav značajno doprinosi teorijskom utemeljenju obrazovanja za ljudska prava.
3.3. ZNANSTVENI RADOVI U KATEGORIJI 'a3' (KNJIGE)
Spajić-Vrkaš. V. Vrednovanje likovnog djela: Pristup pedagogiji umjetnosti. Zagreb: Školske novine, 1989.
Knjiga je rezultat teorijskog propitivanja i empirijskog istraživanja odnosa između likovnog obrazovanja, preferencije likovnih radova i sudova o njihovoj umjetničkoj kvaliteti. Temelj složenog istraživačkog instrumentarija bile su skale sudova na kojima su srednjoškolci umjetničkog i neumjetničkog usmjerenja određivali stupanj i kriterije sviđanja i umjetničke kvalitete za niz aktova smještenih na kontinuuumu od realizma do apstrakcije. Svi radovi su spadali u grupu vrhunskih umjetničkih ostvarenja, osim što su realistična umjetnička djela sparivana s neumjetničkim, ali tehnički dotjeranim uratcima. Odgovori ispitanika su dovedeni u vezu sa znanjem, crtama ličnosti, školskim uspjehom i nizom socio-kulturnih obilježja obitelji. Na temelju rezultata, autorica iznosi tezu da su razumijevanje i odnos prema umjetnosti funkcija učenja, no da učenje na općeobrazovnoj razini ne razvija dovoljno analitičko-diskriminativne vještine, kritički uvid u formalno-značenjske odrednice djela i, općenito, vizualno-likovno mišljenje, zbog čega se, kod srednjoškolaca neumjetničkog usmjerenja, predmetna konkretnost i s njom povezana tehnička vještina pojavljuju kao ključni kriteriji preferencije i ocjene umjetničke kvalitete. Ti ispitanici preferiraju samo one radove koji su predmetno-konkretni i «lijepi», kritiziraju impresionizam zbog «tehničkih nedostataka», odbacuju kubizam zbog «deformacija» ili «infantilizma», gnušaju se ekspresionizma zbog toga što ih «rastužuje», a apstrakciju prihvaćaju samo ako im budi ugodne asocijacije, ili ako je mogu povezati s ambalažnim dizajnom. Analizirajući povezanost preferencije i ocjene umjetničke kvalitete, autorica kritizira pristupe u kojima se odnos prema umjetnosti isključivo svodi na subjektivni estetski doživljaj. Kod srednjoškolaca neumjetničkog usmjerenja sviđanje, koje najčešće nije temeljeno na umjetnički relevantnim kriterijima, određuje sudove o umjetničkoj kvaliteti, a ne obratno. Prihvaćanje kao «prave» umjetnosti samo one koja je predmetno-konkretna i kolektivno-iskustvena, dovodi kod njih do toga odbacuju sve radove koji odstupaju od tog pravila, jer njima oni «ništa ne predstavljaju», pa im niječu i umjetničku kvalitetu.
Zbog inovativnosti, opsega pitanja kojima se bavi, korektnosti metodološkog pristupa, teorijske i empirijske utemeljenosti, ova knjiga predstavlja jedinstveni znanstveni doprinos fenomenološkog pristupa pedagogiji umjetnosti, koji kod nas do danas nije u cijelosti nadiđen, a jedan je od rijetkih pokušaja i u međunarodnim okvirima. Uključena je u obveznu literaturu na više fakulteta, odnosno akademija.
Spajić-Vrkaš, V. Hrvatska razotkriva Janusa. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1992.
Englesko izdanje: Croatia Discovers Janus. Zagreb: Croatian University Press, 1992., 91).
Studija je objavljena u siječnju 1992., a predstavlja znatno proširenje članka tiskanog nekoliko mjeseci ranije u časopisu «Theleme». Oslanjajući se na povijesne tekstove, priloge iz srpskih i hrvatskih javnih glasila, časopisa i publikacija, osobito argumente koje srpski novinari, političari i znanstvenici rabe za pripremu i vođenje rata, te službene podatke o stradanjima u Hrvatskoj, uključujući područje obrazovanja, autorica kritički raščlanjuje polazišta, koncepte, strategije, instrumente i aktere velikosrpske politike. Izdvajajući dvoobraznu retoriku o Jugoslaviji i Hrvatskoj kao ključnu strategiju za pridobivanje međunarodne zajednice, a populacionistički diskurs i proizvodnju neprijatelja kao ključne strategije induciranja straha, homogenizacije i mobilizacije srpskog naroda, ona uvjerljivo portretira srpske «velike vođe» kao velike obmanjivače, koji nisu samo prouzročili velika stradanja u Hrvatskoj i doveli u pitanje smisao međunarodne politike mira i sigurnosti, nego i kao one koji su se beskrupulozno kockali dostojanstvom vlastitog naroda i njegove povijesti.
Ova knjiga nije tipično pedagoško štivo, no ona predstavlja vrijedan istraživački dokument o agresiji na Hrvatsku i neposrednim učincima te agresije na, između ostaloga, aktere, institucije i sustav odgoja i obrazovanja. U njoj se u širem kontekstu opisuju stradanja, progonstva i izbjeglištvo učenika i učitelja, organizacija nastave u ratnim uvjetima i stanje odgojno-obrazovnih ustanova. Zbog širine tema koje obuhvaća, utemeljenosti dokaza o dvoobraznosti velikosrpske politike prema Jugoslaviji i Hrvatskoj, kritičke analize povijesnih tekstova i iskaza glavnih aktera agresije, ona značajno doprinosi utemeljenju mirovne pedagogije na kritičkom diskursu, budući da pokazuje kako kritički čitati medijski posredovane političke poruke sa svrhom razotkrivanja strategija kojima je cilj proizvodnja straha i mobilizacija građana za nasilje i rat. Knjiga se referira na više Internetskih stranica, uključujući Hamburški institut za socijalno učenje (), i baza, uključujući Library of US Congress ().
Spajić-Vrkaš, V. Odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata: Tučepi. Zagreb: Naklada MD, 1996.
Knjiga je rezultat autoričina višegodišnjeg etnografskog istraživanja odrastanja u tradicijskim kulturama u Hrvatskoj, kojemu je od 1991. do 1996. potporu dalo Ministarstvo znanosti. Okosnicu istraživanja čine podaci iz intervjua vođenih s najstarijim stanovnicima određenog mjesta prema opsežnom upitniku koji se godinama dopunjavao na temelju etnografskih izvještaja studenata Antropologije odgoja i obrazovanja. Svrha istraživanja bila je prikupljanje, opisivanje i tumačenje podataka o odgoju i socijalizaciji djece i mladih tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, što kod nas nikad nije bilo sustavno praćeno. Ova knjiga opisuje proces odrastanja u selu Tučepi. U prvom dijelu prikazuje se društveni, kulturni, ekonomski i demografski kontekst odrastanja, a u drugome se prati odrastanje od trudnoće, porođaja i razdoblja "nejači", preko djetinjstva, školovanja, mladenaštva i priprema za brak, do vjenčanja i prvih godina života u obitelji.
Temeljne značajke djela, kako navode recenzenti, su njegova izvornost i nedostatak radova s kojima se ono može uspoređivati. Oslanjajući se na interpretativni pristup, analizu slučaja, usmenu povijest i dubinski intervju, autorica je pristupila vrlo zahtjevnoj temi – kontekstualizaciji odrastanja "malog čovjeka" u tradicijskoj kulturi jednoga hrvatskog sela. U detaljnim opisima društvenoga, političkoga, kulturnoga i duhovnog konteksta odrastanja, kao i u opisima sadržaja i metoda odgoja i socijalizacije, stalno se isprepleće znanstveni diskurs i lokalni govor, čime autorica suvremenom čitatelju omogućuje da "prohoda u opancima" svojih pripovjedača. Studija je primjer osjetljivog interpretativnog istraživanja i, kao takva, predstavlja jedinstveni znanstveni doprinos pedagogiji, antropologiji odgoja i obrazovanja, antropologiji odrastanja, kulturnoj antropologiji i etnologiji kod nas. Knjiga se referira na više portala i baza, uključujući Library of US Congress (), a obvezna je literatura na nekoliko fakulteta.
Spajić-Vrkaš, V.; Kukoč, M i Bašić, S. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001. (sadržaj dostupan i na web-stranici Centra: na web-stranici Centra: , publications).
Rječnik je priređen u projektu 'Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole', koji se provodio od 1997. do 1999. godine temeljem ugovora između UNESCO-a, Vlade Kraljevine Nizozemske, Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO. Cilj projekta bio je odrediti teorijski pristup i strategiju uvođenja te izraditi program i materijale za učenje i podučavanje obrazovanja za ljudska prava za niže razrede osnovne škole, što je postala podloga na kojoj je izrastao hrvatski Nacionalni program obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Rječnik sadrži oko 1200 relevantnih pojmova iz područja filozofije, sociologije, antropologije, psihologije, pedagogije, prava, političkih znanosti, međunarodnih odnosa, ekologije i ekonomije. Uključene su i informacije o najvažnijim međunarodnim nevladinim i međuvladinim udrugama te kratki opisi više od stotinjak dokumenata (paktova, konvencija, deklaracija i sl.), koji su nezaobilazno štivo u određivanju ciljeva, sadržaja i metoda obrazovanja za ljudska prava, mir, demokratsko građanstvo, međukulturno razumijevanje i snošljivost. Opširnije natuknice dopunjene su recentnom literaturom. Na kraju se nalazi lista pojmova na hrvatskom i engleskom jeziku.
Ovo je, koliko je nama poznato, jedini rječnik te vrste u svijetu. Sveobuhvatnost, sustavnost, analitički pristup, dosljedna primjena interdisciplinarnosti u objašnjenjima i opseg srodnih pojmova s kojima se svaki obrađeni pojam povezuje, svrstavaju ovaj rječnik među nezaobilazne izvore za izradu programa, istraživanje, planiranje i promicanje obrazovanja za ljudskih prava i srodna područja. Kao opsežan referentni materijal, rječnik je znatno unaprijedio ne samo teoriju i praksu obrazovanja za ljudska prava, nego i pedagogijsku teoriju općenito. O tome svjedoči i činjenica da se referira u nekoliko baza, uključujući UNESCO-ve (npr.: ; ; ).
Spajić-Vrkaš, V. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001. (dostupno i na web-stranici Centra: , publications).
Dio tekstova objavljen je u publikaciji: Spajić-Vrkaš, V. (ur.) Temeljni međunarodni dokumenti iz područja odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima Vlade RH, 1999.
Zbirka sadrži standarde i smjernice za razvoj obrazovanju za ljudska prava. Priređena je u sklopu već spomenutog međunarodno priznatog i podržanog projekta 'Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’. Obuhvaća 44 dokumenta (paktovi, konvencije, deklaracije, preporuke i sl.) UN-a, UNESCO-a, Vijeća Europe, OESS-a i značajnijih međunarodnih skupova. Većina tekstova po prvi put je prevedena na naš jezik, a sama priređivačica je samostalno ili u suradnji prevela gotovo 50 posto dokumenata. Njima su pridruženi Ustav i zakoni kojima se uređuje zaštita ljudskih prava i prava manjina u RH. Pri izboru dokumenata priređivačica se rukovodila idejom da hrvatskim istraživačima, nastavnicima, aktivistima, prosvjetnim političarima i zaposlenicima u državnoj upravi cjelovito i na jednom mjestu predstavi međunarodne i europske instrumente ljudskih prava i smjernice za razvoj odgovarajućih obrazovnih politika i programa, kao i domaće pravne standarde.
Iako zbornik, prema važećim pravilima, ne pripada ovoj kategoriji publikacija, držimo da on predstavlja značajan doprinos pedagogijskoj teoriji, politici i praksi u ovom području, zbog toga što je priređivačica izborom i klasifikacijom dokumenata uputila na širinu i složenost područja teorijskog i praktičnog bavljenja ljudskim pravima u obrazovanju, zbog vrsnoće prevođenja i zbog kritičkih opaski kojima u nekoliko navrata dokazuje nekorektnost u prijevodu nekih kod nas ratificiranih europskih instrumenata ljudskih prava.
Spajić-Vrkaš, V. i Ilišin, V. Youth in Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizenship, Faculty of Philosophy University of Zagreb, 2005. na web-stranici Centra: , publications).
Dva poglavlja iz knjige objavljena su u: Popadić, D.; Savić, J. i Dimitrijević, S. (ur.) Regional Research on Young People. Belgrade: Forym Sys Balkan Programme, 2005., 85-99).
Riječ je o nacionalnom istraživačkom izvještaju koje je provedeno krajem 2002. godine kao dio regionalnog istraživanja o mladima pod pokroviteljstvom PRONI instituta i Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Jönköpingu. Istraživanje je imalo za cilj utvrditi socio-ekonomski položaj, stavove i aspiracije mladih u zemljama Jugoistočne Europe, što je Vijeću Europe bila podloga za analizu postojećih i poticanje izrade novih, obuhvatnijih i razvoju usmjerenih nacionalnih politika za mlade. Hrvatsko istraživanje provedeno je na reprezentativnom uzorku od oko 1000 ispitanika između 15 i 25 godina CATI metodom i uz primjenu nadopunjenog regionalnog upitnika. Nadopunama se nastojalo saznati koji su najveći problemi mladih u Hrvatskoj; koga drže odgovornim za njihovo rješavanje; koje mjere drže najučinkovitijima; kojim vrijednostima se osobno priklanjaju, a koje drže ključnima za uspjeh u hrvatskom društvu. U izvještaju se rezultati istraživanja stavljaju u kontekst tranzicije, uspoređuju s rezultatima ranijih istraživanja, određuju trendovi i izvode zanimljivi zaključci, osobito u dijelu u kojemu se analiziraju i tumače podaci o tome što mladi vide kao svoje najveće probleme, do kojih vrijednosti osobno drže, a za koje misle da pojedincu omogućuju uspjeh u hrvatskom društvu.
Zbog kritičkog propitivanja ključnih koncepata, širine pristupa, stavljanja istraživanja mladih u kontekst europskih integracija i tranzicije te zbog čvrstog utemeljenja zaključaka na empirijskim podacima, ova studija pruža nove uvide u razumijevanje života, vrijednosti, stavova i aspiracija mladih te predstavlja značajan doprinos pedagogiji i sociologiji mladenaštva. Studija se referira na nekoliko web-portala.
3.4. OSTALI ZNANSTVENI RADOVI (od posljednjeg izbora, 1999.)
Božić, J.; Spajić-Vrkaš, V.; Silov, M. i Fresl-Dumančić, I. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Bibliografija radova s bilješkama. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2000.
Bibliografija s bilješkama pokriva oko 1500 naslova iz područja filozofije, psihologije, pedagogije, didaktike i metodike, a obrađuju teme ljudskih prava, građanstva, demokracije, interkulturalizma i mira, odnosno obrazovanja u tim područjima. Potonja kategorija dalje se dijeli na opće radove te radove u obrazovanju za mir, obrazovanju za ljudska prava, građanskom obrazovanju, interkulturalnom obrazovanju, obrazovanju za razvoj i globalnom obrazovanju. Prikazani su još i međunarodni instrumenti, referentni materijali, online izvori, video, audio i CD izvori te časopisi. Poseban dio sadrži publikacije i časopise koji su u tim područjima objavljeni na hrvatskom jeziku. Bibliografija se spominje kao primjer dobre prakse na nacionalnoj razini u publikaciji UNESCO HRE. (Pariz: UNESCO, Section for Peace and Human Rights Education, Division for the Promotion of Quality Education, 2003. ,, a uvrštena je i UNESCO-vu bazu materiali u obrazovanju (
Spajić-Vrkaš, V. Peace and Human Rights for Croatian Primary School Project. Zagreb: Croatian Comission for UNESCO, 2000.
U publikaciji je cjelovito predstavljen istraživačko-primijenjeni projekt “Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole”, koji se uz potporu UNESCO-a, Kraljevine Nizozemske, Vlade RH i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO provodio od 1997. do 1999. godine. Cilj projekta bio je odrediti i razraditi teorijski okvir za izradu programa, model-program i odgovarajuće nastavne materijale u području obrazovanja za ljudska prava za niže razrede osnovne škole, u skladu s međunarodnim standardima i razvojnim potrebama hrvatskog društva. Rezultati projekta, osobito teorijski okvir i model-program za osnovnu školu, postali su temelj za izradu Nacionalnog programa obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, a ostali materijali, osobito interdisciplinarni rječnik, zbirka dokumenata, priručnik, bibliografija s bilješkama i međunarodni adresar koriste se kao ispitna ili seminarska literatura na više fakulteta. U publikaciji se predstavljaju polazišta, dugoročni ciljevi, zadaci, rezultati i poteškoće tijekom provedbe projekta te najavljuju nove istraživačke i razvojne aktivnosti u tom području. Referira se u UNHCHR-ovoj bazi podataka o obrazovanju za ljudska prava
().
3.5. ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI PROJEKTI
Pristupnica je ukupno bila uključena u 16 znanstvenoistraživačkih projekata. Od toga je vodila ili, za područje Hrvatske, koordinirala 6 međunarodnih ili regionalnih i 4 domaća projekta; bila članicom 3 međunarodna projekta te bila nositeljicom istraživačkog zadatka ili članicom 3 domaća projeta.
3.5.1. Međunarodni projekti
1979.-1982. (članica) "Osposobljavanje nastavnika za rad u području humanizacije odnosa među spolovima" (UNFPA)
1996.-1997. (suvoditeljica) "Političke promjene, (re)invencija tradicije i transfer multikulturalizma" (MOST, UNESCO)
1998.–2000. (članica) Education for Democratic Citizenship (Vijeće Europe, Strasbourg)
1999.–2002. (članica) Education for Europe as Peace Education - EURED (Center for Intercultural Studies, Klagenfurt University and Ludwig-Boltzman-Institute, Villach)
2001.–2002. (voditeljica za Hrvatsku, regionalni projekt) University Human Rights Centres Network in the in the Southeast Europe (WUS-Austria i European Training Centre in Human Rights and Democracy, Graz)
2000.–2001. (voditeljica za Hrvatsku, regionalni projekt) Stocktaking Research on Policies for Education for Democratic Citizenship and Management of Diversity (Vijeće Europe i Task Force za obrazovanje i mlade Pakta o stabilnosti za JI Europu)
2002. (voditeljica za Hrvatsku, regionalni projekt) Regional Research on Youth (Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i PRONI Institut za socijalno učenje, Švedska)
2003. (voditeljica za Hrvatsku, regionalni projekt) Education for Democratic Citizenship: From Policy to Effective Practice through Quality Assurance: Stocktaking in Southeast Europe (Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Center for Policy Education Studies, Faculty of Education, Ljubljana, Slovenija pod pokroviteljstvom UNESCO-a i Task Force-a za obrazovanje i mlade Pakta o Stabilnosti)
2004.-2006. (voditeljica) Sveučilišni kurikulum za ljudska i demokratsko građanstvo (Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s World University Service – Austria i RTC graz). Vijeće Europe je projekt odabralo 2005. kao primjer dobre prakse u sklopu obilježavanja Europske godine građanstva putem obrazovanja.
3.5.2. Domaći projekti
1982.-1986. (nositeljica istraživačkog zadatka) "Odnos između suda sviđanja suda kvalitete pri vrednovanju likovnog djela" (Republički fond za znanstveni rad)
1986.-1990. (nositeljica istraživačkog zadatka) "Obrazovanje za međukulturno razumijevanje i kvalitetu života" (Republički fond za znanstveni rad)
1990.-1992. (članica) "Razvoj i transfer modela interkulturalizma" (Ministarstvo znanosti RH)
1990.-1996. (voditeljica) "Život i odgoj mladih u tradicijskoj kulturi Hrvata" (Ministarstvo znanosti RH)
1995.-1996. (voditeljica) "Prenošenje i učenje kulture u Konavlima tijekom dvadesetog stoljeća" (Hrvatska komisija za suradnju s Unescom)
1996. (voditeljica) Demokracija i identiteti: (Re/de)konstrukcija "mi/"oni"ograda unutar i između većinske i manjinskih grupa u Hrvatskoj (Otvoreno društvo - Hrvatska)
2003.–2006. (voditeljica) Znanstveno-istraživački projekt Učenje ljudskih prava na sveučilištu (Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
3.6. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM I EKSPERTNIM SKUPOVIMA
Pristupnica je aktivno sudjelovala na više desetaka međunarodnih i domaćih znanstvenih ili ekspertnih skupova, uglavnom na poziv. Od toga je od posljednjeg izbora 1999. sudjelovala na 32 međunarodna i 8 domaćih znanstvenih, odnosno ekspertnih skupova. Na više od četiri petine međunarodnih, osobito europskih skupova bila je pozvana od strane organizatora da održi uvodno predavanje ili plenarno izlaganje. Uglavnom je riječ o značajnijim skupovima na kojima se promišljaju i zacrtavaju globalne, europske ili regionalne smjernice za djelovanje u području obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Nadalje, na poziv organizatora sudjelovala je kao voditeljica radne grupe, uvodničarka ili izvjestiteljica na još dvadesetak međunarodnih skupova. Osim toga, održala je desetak pozvanih predavanja na europskim i američkim sveučilištima.
3.6.1. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim i ekspertnim skupovim (pozvana predavanja/izlaganja i aktivno sudjelovanje) (od posljednjeg izbora, 1999.)
• Spajić-Vrkaš, V. “Pluriculturality and education: Beyond the folklore of separation and the rhetoric of integration". Međunarodna konferencija The Challenges of Pluriculturality in Europe, Zagreb, 8.-10. travnja 1999., u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska, Europskog doma – Zagreb i Sveučilišta u Klagenfurtu (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. “Minorities and intercultural education in Croatia.” Međunarodna konferencija Civic Education, multiculturalism and integration issues, Talin, 6.-8. svibnja, 1999., u organizaciji UNESCO-a i Instituta J. Tonissoni (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. “Approaches and methods in teaching democratic citizenship: Preliminary research results”. Međunarodna konferencija Education for Democratic Citizenship: Methods, Practices and Strategies, Varšava, 4.-8. prosinca 1999., u organizaciji Vijeća Europe, UNESCO-a i Europske komisije (pozvano plenarno izlaganje i vođenje radne grupe A2: "Challenges of EDC in a New Europe: Approaches and guiding principles for EDC in schools").
• Spajić-Vrkaš, V. "Peace education in Croatia". Međunarodni skup European Education as Peace Education, Villach, Austrija, 28.–30. siječnja 2000., u organizaciji međunarodnog projekta EURED i Ludwig Boltzmann Institute for Intercultural Education (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. "Democratic Citizenship in the Context of Multiculturalism”. Europska regionalna konferencija Education for All in Europe and North America, Varšava, 6.-8. veljače 2000., u organizaciji UNESCO-a (pozvano uvodno izlaganje na okruglom stolu).
• Spajić-Vrkaš, V. "Learning Strategies in Education for Democratic Citizenship." Final Conference of the Council of Europe Education for Democratic Citizenship Project, Strasbourg 14.-16. rujna 2000., u organizaciji Vijeća Europe (pozvano uvodno izlaganje na radionici)
• Spajić-Vrkaš, V. "The construction of brain drain: A case study of a violent strategy". Međunarodna konferencija Towards a Europe of Knowledge, Zagreb, 20.-21. travnja 2001., u organizaciji Europskog pokreta – Hrvatska i Europskog doma Zagreb (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Croatian public administration and NGOs in educational arena: Is there a forgotten ally waiting to join in?” Međunarodni seminar NGOs and Public Administration: Perspectives of Partnership in the Process of European Integration, Zagreb 15.-16. lipnja 2001., u organizaciji Instituta za međunarodne odnose Zagreb i Netherlands Management Cooperation Programme (NMCP) (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. "Programs of formal and nonformal education for democracy and good governance in Croatia”. Međunarodni sastanak eksperata Promotion of Democratic Culture and Governance in South-Eastern Europe, Istanbul, 26.-28. lipnja 2001., u organizaciji UNESCO-a (pozvano plenarno izlaganje i vođenje sesije "Evaluation of experiences in the field of education for democracy and good governance").
• Spajić-Vrkaš, V. "Croatian approach to human rights education and the development of civil society: Synergy, partnership and shared responsibilities». Međunarodna konferencija Human Rights and Democratisation, Dubrovnik, 8.-10. listopada 2001., u organizaciji UNHCHR-a, Vlade RH i Europske komisije (pozvano priopćenje u sesiji “Democratisation and Development of the Civil Society in Europe, Central Asia and the Caucasus”).
• Spajić-Vrkaš, V. «Peace education in Europe: The EURED approach» Međunarodni kongres Peace Education in Europe, Klagenfurt, Austrija, 8.-10. studenoga 2001., u organizaciji projekta EURED, Instituta Ludwig Boltzman i Sveučilišta u Klagenfurtu (pozvano uvodno plenarno predavanje i vođenje diskusije u Forumu 1: "Europe – a Power for Peace?").
• Spajić-Vrkaš, V. «Strategies for learning democratic citizenship" i "Education for democratic citizenship: Methods and practices". Međunarodna konferencija Citizenship Education, Political Theory and Their Reflection in Language, Bled, Slovenija, 16.-17. studenoga 2001., u organizaciji Vijeća Europe i Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani (pozvana dva plenarna izlaganja i vođenje diskusije).
• Spajić-Vrkaš, V. «Case study on EDC: Croatia - policy frameworks and implementation». Međunarodni seminar Education for Democratic Citizenship Policies and Regulatory Frameworks, Strasbourg, 6.-7. prosinca 2001., u organizaciji Vijeća Europe (pozvano plenarno izlaganje i vođenje diskusije).
• Spajić-Vrkaš, V. “Croatian national approach to human rights/democratic citizenship education: Policies and practices.” Serbian National Seminar on Education for Democratic Ctizenship, Beograd, 12.-15. prosinca 2001., u organizaciji Ministarstva prosvete i sporta Srbije, Vijeća Europe I UNESCO-a (plenarno izlaganje)
• Spajić-Vrkaš, V. «Croatian perspective on human rights education after September 11». Međunarodni sastanak Human Rights Education after September 11, Lutherstadt Wittenberg, Njemačka, 25.-27. siječnja 2002., u organizaciji UNESCO-ve katedre za obrazovanje za ljudska prava Sveučilišta Magdenburg (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Learning for civic empowerment and responsibility in Europe: Visions, provisions and barriers». Međunarodna konferencija Intercultural Education in an Enlarged Europe, Atena 25.-26. listopada 2002., u organizaciji Institute for the Greek Diaspora Education and Intercultural Studies (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. “Social needs, educational changes and peace learning in transitional societies”. International Consultation Meeting on the Substance of an Advanced Degree in Peace Education, New York, 6.-10. studenoga, 2002., u organizaciji Center for Peace Studies Teachers College, Columbia University (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajic-Vrkaš, V. «Designing human rights education in post-war and post-communist Croatia». The Third Annual R. Freeman Butts Institute on Civic Learning in Teacher Education, Indianapolis, 16.-20. svibnja 2003., u organizaciji Indiana University – Purdue University (pozvano plenarno izlaganje i sudjelovanje u panel-diskusiji).
• Spajić-Vrkaš, V. “From monoculture to multiculture: A critical perspective on the development of pluralism in education.” XV Međunarodni kongres antropoloških i etnoloških studija Humankind/Nature Interaction: Past, Present and Future, Firenca 5.-12. srpnja 2003.
• Spajić-Vrkaš, V. «Peace education and its enemies: A view from transitional societies». Međunarodna konferencija Educating Towards a Culture of Peace, Bar-Ilan University, Tel-Aviv, 1.-3. studenoga 2003. (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. "The emergence of multiculturalism in education: From ignorance to separation through recognition.” Regionalna konferencija Experience and Perspectives of Multiculturalism: Croatia in Cooperation with Other Multicultural Societies, Dubrovnik, 9.-11. prosinca 2003.
• Spajic-Vrkaš, V. “The profile of teaching profession”. Treći neformalni sastanak ministara obrazovanja zemalja Jugoistočne Europe u organizaciji Vijeća Europe i Ministarstva obrazovanja Republike Turske Strengthening the Teaching Profession as a Driving Force for Development, Istambul 24.-25. travnja 2004. (pozvano uvodno plenarno predavanje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Human rights education in Croatia: Policies, practices and obstacles.”
Seminar za hrvatske i norveške učitelje Human Rights, Migration, Education - Challenge for
European Schools Today, Zagreb 10.-12. studenoga, 2004., u organizaciji Instituta za
migracije i narodnosti (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. “Regional approaches to human rights education and education for democratic citizenship in South-Eastern Europe». Ekspertni međunarodni seminar Human Rights Education and Education for Democratic Citizenship in both Formal and Non-Formal Education Programmes, Graz 18.-20. studenoga 2004., u organizaciji ETC-Graz (pozvano uvodno plenarno predavanje i vođenje radne grupe «Challenges, Actors, and Instruments for the Promotion and Assessment of Human Rights and Democratic Citizenship»). ( ).
• Spajić-Vrkaš, V. “Interdisciplinary approach to university human rights education: A way to the madness”. Europska DARE konferencija Human Rights Education in Europe: Taking Stock and Planning for the Future, Soesterberg, Nizozemska, 3.- 4. prosinca 2004. (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Right to learning and education for human rights in the academic community.» Četvrti međunarodni okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Free Access to Information and Academic Community. Zagreb, 10. prosinca 2004., u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva, Odsjeka za informatičke znanosti i Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta (plenarno izlaganje). ().
• Spajić-Vrkaš, V. “Learning and living democracy”. Launching Conference of the 2005 European Year of Citizenship through Education, Sofija, 13.-14. prosinca 2004., u organizaciji Ministarstva obrazovanja Bugarske i Vijeća Europe (pozvano uvodno plenarno predavanje).
• Spajić-Vrkaš, V. “European values and higher education: An attempt at a research-centred strategic planning for change”. Međunarodna konferencija Towards Intercultural Communication Competence in Europe & Beyond, Koper, Slovenija, 16.-18. lipnja 2005., u organizaciji Univerze pri Primorskem (pozvano plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. Obrazovanje za demokratsko građanstvo: Izazov politici, praksi i teoriji obrazovanja”. Sedma godišnja konferencija Civitasa BiH Obrazovanje mladih za aktivno građanstvo, Neum, Bosna i Hercegovina, 18.- 20. studenoga 2005. (pozvano uvodno plenarno predavanje i sudjelovanje u diskusiji o primjerima dobre prakse). ( ).
• Spajić-Vrkaš, V. «Cultural discontinuities and intercultural education: How to bridge the value gap between school and home?» Međunarodna konferencija Multikulturelle Skoler X: Den Interkulturelle dimension i uddannelsessystemet, Svendborg, Danska, 23.-25. studenoga 2005. (pozvano plenarno predavanje i sudjelovanje u panel-diskusiji).
• Spajić-Vrkaš, V. “University Curriculum for Human Rights & Democratic Citizenship: An overview”. Međunarodni seminar Possibilities in Developing Interdisciplinary University Curriculum for Human Rights and Democratic Citizenship through Regional and International Cooperation, Opatija, 23.-25. ožujka 2006., u organizaciji Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (pozvano uvodno plenarno predavanje).
• Spajić-Vrkaš, V. “University curriculum for human rights and democratic citizenship education (UHR&DC) in Croatia». Drugi OESS-ov sastanak o provedbi snošljivosti Education to Promote Mutual Respect and Understanding and to Teach about the Holocaust, Dubrovnik, 23.-24. listopada 2006. (pozvano plenarno izlaganje)
(Sažetak: )
• Spajić-Vrkaš, V. «Građansko obrazovanje kao instrument jačanja suradnje na individualnoj, institucionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini» i (s E. Piršl) «Razvoj građanskog obrazovanja kroz evaluaciju i istraživanje“. Osma međunarodna konferencija CIVITAS-a BiH Građansko obrazovanje – Temelj demokratskog društva Neum, Bosna i Hercegovina, 3.-5. studenoga 2006., u organizaciji CIVITAS BiH (pozvano uvodno plenarno predavanje i pozvano plenarno izlaganje)
3.6.2. Domaći znanstveni skupovi (od posljednjeg izbora, 1999.)
• Spajić-Vrkaš, V. "Ethnicitet i obrazovanje: Prilog diskusiji o ulozi obrazovanja u promicanju kulturnog pluralizma". Drugi okrugli stol Etnički razvitak europskih nacija: Hrvatska – Europa, Zagreb 20. ožujka 1999., u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. "Pokušaj redefiniranja obrazovanja elita u kontekstu modernizacije školovanja i europskih integracija.” Znanstvena konferencija Upravljačke elite u multidisciplinarnoj perspektivi, Zagreb, 23. studenoga 2000., u organizaciji Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar” (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. “Komparativni pregled polazišta, razvoja i dosega antropologije obrazovanja.” Znanstvena konferencija Redefiniranje sustava obrazovnih znanosti, Zagreb, 24. svibnja 2001., u organizaciji Akademije odgojnih znanosti Hrvatske (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Otvoreno pitanje obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo: ocjenjivanje, vrednovanje ili osiguranje kvalitete.» Politološki razgovori Hrvatska i Europska Unija - politički procesi i razvoj, Fakultet političkih znanosti, 12. i 13. studenoga 2004. (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Pravo na učenje i obrazovanje za ljudska prava u akademskoj zajednici.» Četvrti okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup informacijama i akademska zajednica Zagreb, 10. prosinca 2004., u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva i Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Međunarodne smjernice i pokazatelji kvalitete cjeloživotnog učenja.» 5. Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup informacijama i doživotno učenje, Zagreb, 9. prosinca 2005. , u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva (plenarno predavanje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Promjene obrazovanja i sudbina humanističko-umjetničkog obrazovanja: Strategijski pristup samoodrživosti i osnaženju.» Šesti znanstveni skup Hrvatska i Europa: Medicina, znanost i umjetnost. Zagreb, 21. travnja 2005. (uvodno plenarno izlaganje u sesiji).
• Spajić-Vrkaš, V. «Kamo idu suvremeni odgoj i obrazovanje?» XLVI teološko-pastoralni tjedan Pred pitanjima, Zagreb, 24.-26. siječnja 2006., u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (plenarno izlaganje).
• Spajić-Vrkaš, V. «Obrazovanje za ljudska prava na sveučilištu». Okrugli stol
Vjerske slobode i stanje vjerskog odgoja u Hrvatskoj, 14. ožujka 2006., u organizaciji Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta (uvodno izlaganje).
3.6.3. Pozvana javna predavanja u inozemstvu (samo SAD 1993.-1994.)
- The Relationship of Dominant and Subordinate Cultural Models in Croatia and the Position of Youth, University of California at Berkeley, The Center for Slavic and East European Studies, 20. listopada, 1993.
- Persistence and Change in Croatian Cultural Patterns, University of California at Berkeley, Department of Anthropology, 14. ožujka, 1994.
- Political Changes and (Re)invention of Culture: The Case of Croatia, Xavier University of Louisiana, New Orleans, 6. travnja, 1994.
- Cultural and Social Effects of Return Migration on the Former Yugoslavia and Croatia, University of California at Berkeley, Center for Western European Studies, 12. travnja, 1994.
- Research on art audience's preference and judgment of art works, Department of Art, University of California at Berkeley, 13. travnja, 1994.
- An Expected Surprise: The Causes of War in Croatia and Bosnia and Herzegovina. International House, Berkeley, 20. travnja, 1994.
- Croatian Cultural Diversity: A Slide Show, International House, Berkeley, 9. srpnja, 1994.
3.7. PRIJEVODI
Pristupnica je ukupno prevela 35 radova, od kojih je do posljednjeg izbora 1999. prevela 14 znanstvenih priloga i 1 publikaciju, a nakon posljednjeg izbora samostalno ili u suradnji još 20 dokumenata UN-a, UNESCO-a, Vijeća Europe, OESS-a i relevantnih međunarodnih sastanaka od kojih večina do tada nije bila prevedena na hrvatski. Ti dokumenti čine temelj za izradu politika i programa u obrazovanju za ljudska prava, mir, demokratsko građanstvo i interkulturalnog obrazovanja.
Ovdje se nalazi lista međunarodnih dokumenata koje je pristupnica prevela samostalno ili u suradnji nakon posljednjeg izboara 1999., a koji su objavljeni u knjizi: V. Spajić-Vrkaš (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Međunarodni i domaći dokumenti. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001.
Dokumenti Ujedinjenih naroda
• Opća deklaracija o ljudskim pravima (Universal Declaration of Human Rights, 1948.).
• Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (International Covenant on Civil and Political Rights, 1966.).
• Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, 1966.).
• Konvencija o pravima djeteta (Convention on the Rights of the Child, 1989.).
• Bečka deklaracija i Program djelovanja sa Svjetske konferencije o ljudskim pravima (Vienna Declaration and Programme of Action, World Conference on Human Rights, 1993.).
• (ko-prevoditeljica s Irenom Stanić-Rašin) Kopenhagenska deklaracija o društvenom razvoju sa Svjetskog sastanka na vrhu za društveni razvoj (The Copenhagen Declaration and Programme of Action, World Summit for Social Development, 1995.).
Dokumenti UNESCO-a
• Konvencija protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju (Convention against Discrimination in Education, 1960.).
• Konvencija o tehničkom i strukovnom obrazovanju (Convention on Technical and Vocational Education, 1989.).
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Opća deklaracija o ljudskom genomu i ljudskim pravima (Universal Declaration on the Human Genome and Human Rights, 1997.).
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Preporuka o statusu učitelja (Recommendation on the Status of Teachers, 1966.).
• Preporuka o odgoju i obrazovanju za međunarodno razumijevanje, suradnju i mir te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda (Recommendations concerning Education for International Understanding, Co-operation and Peace and Education relating to Human Rights and Fundamental Freedoms, 1974.).
• Seviljska izjava o nasilju (Sevilla Statement on Violence, 1989.).
• Svjetski plan djelovanja u odgoju i obrazovanju za ljudska prava i demokraciju s Međunarodnog kongresa o odgoju i obrazovanju za ljudska prava i demokraciju (World Plan of Action on Education for Human Rights and Democracy, International Congress on Education for Human Rights and Democracy , 1993.).
• Deklaracija o ulozi religije u promicanju kulture mira sa sastanka “Pridonos religije kulturi mira” (Declaration on the Role of Religion in the Promotion of Peace, 1994.).
Dokumenti Vijeća Europe
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Deklaracija sa Sastanka na vrhu Vijeća Europe - Bečka deklaracija (Vienna Declaration - First European Summit, 1993.).
• (ko-prevoditeljica s A. Mikulić) Final Declaration of the Second Summit (1997.).
• Preporuka br. R (85) 7 o poučavanju i učenju o ljudskim pravima u školama (Recommendation No R (85)7 of the Committee of Ministers to Member States on Teaching and Learning about Human Rights in Schools, 1985.).
• Deklaracija i program odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo temeljeno na pravima i odgovornostima građana (Declaration and Programme on Education for Democratic Citizenship, Based on the Rights and Responsibilities of Citizens, 1999.).
Dokumenti OESS-a
• Helsinški završni akt (Helsinki Final Act, 1974.).
• Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje (The Hague Recommendations on the Right to Education of National Minorities, 1996.).
3. NASTAVNA DJELATNOST
1. IZRADA I UVOĐENJE NOVIH PROGRAMA / PREDMETA
Pristupnica je samostalno ili u koautorstvu od posljednjeg izbora 1999. ukupno izradila 8 međunarodno priznatih poslijediplomskih (specijalističkih i znanstvenih) i drugih nastavnih programa, odnosno modula, od kojih je 6 realizirala. Na matičnom fakultetu ukupno je izradila i uvela 8 preddiplomskih i diplomskih te 9 poslijediplomskih kolegija ili tema. Bila je voditeljica poslijediplomskog usmjerenja Obrazovanje i europski integracijski procesi i suvoditeljica (s prof. dr. sc. N. Hrvatićem) usmjerenja Interkulturalna pedagogija. Također je bila voditeljica novog eksperimentalno provedenog poslijediplomskog Sveučilišnog programa za ljudska prava i demokratsko građanstvo pri Centru za ljudska prava Filozofskog fakulteta, u sklopu kojega je samostalno ili u suradnji izradila 2 nastavna programa. Osim toga, koautorica je Nacionalnog programa za ljudska prava za predškolu i niže razrede osnovne škole.
4.1.1. Međunarodno priznati programi / predmeti
Pristupnica je autor i predavač sljedećih međunarodno priznatih programa:
- Boberly, Nagy, E.; Poort-Van Eeden, J; Spajić-Vrkaš, V.; Uranga Arakistan, M. Teutsch, R. Wintersteiner, W. Human Rights and Peace Education in Europe, UNESCO/ EURED Teacher Training Programme 2004.-2006, (Objavljen u: The EURED Teacher Training Programme: Curriculum of a European Peace Education Course. European Network for Peace Education, Klagenfurt University, 2002.).
- Baumgartl, B.; Birzea, C.; Kusy, M. i Spajić-Vrkaš V. Intercultural Citizenship: The South-East European Context, Central European University Summer Course, Budimpešta, 2001.-2003.
- Spajić-Vrkaš, V. Educational Systems and Educational Change, MA Programme in Peace Education, UN University for Peace, Costa Rica, 2004.-2006.
- Spajić-Vrkaš, V. (3 modula): Ljudska prava, Demokracija i Građanstvo, Program certifikacije nastavnika za predmet «Demokratija i ljudska prava» Bosne i Hercegovine, 2004.-2006. (dva modula objavljena u: Priručnik za program certifikacije nastavnika za predmet «Demokratija i ljudska prava», Sarajevo: CIVITAS Bosna i Hercegovina, 2005.
- Spajić-Vrkaš, V. (2 modula): Module 1, Unit3: European integration policy, educational institutions and problems of transformation of education in Southeast and Central Europe; Module 2, Unit 1: Education for Human Rights and Civil Society – provedba u pripremi (objavljeno u: Gehrman, S i Krueger-Potratz, M., eds. Europe at School in South Eastern Europe – Core Curriculum for a Master of European Education, Bonn: Zentrum fuer Europaeische Integrationsforschung, Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universitaet Bonn, 2003.).
2. Novi programi na matičnom fakultetu
4.1.2.1. Dodiplomski programi
a) Do pridruživanja Bolonjskom procesu:
- Antropologija odgoja i obrazovanja – (Odsjek za pedagogiju i Katedra za antropologiju
- Interkulturalizam u obrazovanju (s prof. dr. sc. V. Previšićem) - (Odsjek za pedagogiju)
- Umjetnost i obrazovanje (Odsjek za pedagogiju)
- Ekološke teme (Odsjek za pedagogiju)
- Kultura i identitet (Katedra za antropologiju)
b) Nakon pridruživanja Bolonjskom procesu:
- Antropologija odgoja i obrazovanja - Odsjek za pedagogiju i Katedra za antropologiju
- Kritičke teorije obrazovanja (Odsjek za pedagogiju)
4.1.2.2. Diplomski programi (novi programi nakon pridruživanja Bolonjskom procesu)
- Interkulturalizam i obrazovanje (Odsjek za pedagogiju)
- Obrazovanje za ljudska prava i građanstvo (Odsjek za pedagogiju)
- Europsko obrazovanje (Odsjek za pedagogiju)
- Kultura i identitet (Katedra za antropologiju)
4.1.2.3. Poslijediplomski programi
- Voditeljica usmjerenja: Obrazovanje i europski integracijski procesi
- Suvoditeljica usmjerenja s prof. dr. sc. N. Hrvatićem: Interkulturalna pedagogija
a) Nositeljica novih programa do pridruživanja Bolonjskom procesu:
- Usmjerenje: Interkulturalna pedagogija
- Antropologija odgoja i obrazovanja II
- Ljudska prava, civilno društvo i obrazovanje
- Obrazovni programi za kulturno pluralno društvo
- Usmjerenje: Pedagogija slobodnog vremena
- Kulturni sadržaji u obrazovanju
- Mediji u slobodnom vremenu (s prof. dr. sc. V. Previšićem)
- Mladi i globalizacija
- Usmjerenje: Novi trendovi u obrazovanju
- Globalne i regionalne strategije obrazovnih promjena
- Usmjerenje: Predškolski odgoj u obiteljskom i institucijskom okruženju
- Kvalitativne metode u istraživanju predškolskog odgoja (s prof. dr. sc. A. Miljak)
b) Novi programi nakon pridruživanja Bolonjskom procesu
- Interkulturalizam i obrazovanje (Poslijediplomski studij bibliotekarstva)
- Voditeljica eksperimentalnog poslijediplomskog specijalističkog programa: Obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo na sveučilištu i nositeljica dvaju predmeta: Obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo i Pravo na obrazovanje i prava u obrazovanju, pri IOC za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
- Suvoditeljica usmjerenja s prof. dr. sc. N.N. Šoljanom: Obrazovanje i europske integracije (u pripremi)
4.1.3. Ostali programi
Tanay, R.; Vranković, D; Babić, A.; Grgevčić, J.; Spajić-Vrkaš, V. Program likovne kulture za osnovne škole (predmetna nastava), Ministarstva prosvjete i športa RH, 1992.
Maleš, D. Stričević, I. i Spajić-Vrkaš, V. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava: Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja. (objavljeno u: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. 1. dio. Zagreb. Vlada RH, Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999.).
Spajić-Vrkaš, V. Maleš, D. i Stričević, I. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava: Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i građanski odgoj u osnovnoj školi. (objavljeno u: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. 1. dio. Zagreb. Vlada RH, Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999.).
4.2. MENTORSTVO I PODIZANJE PODMLATKA
Pristupnica je bila mentor za izradu više desetaka diplomskih radova, desetak magistarskih i doktorskih radnji, petnaestak puta je bila član povjerenstva za ocjenu disertacija i u desetak slučajeva mentor Fullbrigt-ovim i drugim stranim stipendistima. Nadalje, svojim je preporukama podržala molbe petnaestak studenata Filozofskog fakulteta, koji su dobili višemjesečne ili godišnje stipendije za studij u inozemstvu.
5. STRUČNA DJELATNOST
5.1. STRUČNI RADOVI
Pristupnica je ukupno objavila više desetaka stručnih radova na hrvatskom i engleskom jeziku, od kojih se ovdje prikazuju najznačajniji objavljeni nakon posljednjeg izbora 1999. Među njima su 3 međunarodno priznata priručnika izvorno pisana na engleskom jeziku te 1 priručnik i 1 referentni materijal na hrvatskom jeziku, koji se referiraju u odgovarajućim međunarodnim bazam.
5.1.1. Međunarodno priznati priručnici (od posljednjeg izbora, 1999.)
Sljedeće dvije publikacije međunarodno su priznati priručnici za izradu politika i programa u području obrazovanja za demokratsko građanstvo.
Boberly, Nagy, E.; Poort-Van Eeden, J; Spajić-Vrkaš, V.; Uranga Arakistan, M. Teutsch, R. Wintersteiner, W. Human Rights and Peace Education in Europe, UNESCO/ EURED Teacher Training Programme 2004.-2006., (Objavljen u: The EURED Teacher Training Programme: Curriculum of a European peace Education Course. European Network for Peace Education, Klagenfurt University, 2002.).
Na priručniku je radila grupa autora iz pet europskih zemalja s ciljem pokretanja EURED-a - Europskog programa obrazovanja za mir namijenjenom dvogodišnje stručne izobrazbe učitelja. U njemu se pojašnjavaju međunarodna i europska polazišta EURED-a, daje pregled razvoja obrazovanja za mir i izobrazbe učitelja u tom području te opisuju ciljevi, sadržaj, ciljne grupe, organizacija itd. programa EURED. Program je koncipiran tako da se svaki semestar ostvaruje u drugoj zemlji a ostvarivao se tijekom zadnje dvije godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Španjolskoj, Mađarskoj, Austriji i Češkoj.
Gollob, R.; Huddelston, E.; Krapf, P.; Salema, M.H. i Spajić-Vrkaš, V. Tool on Teacher Training for Education for Democratic Citizenship and Human Rights Education. Strasbourg: Council of Europe, 2005., doc. DGIV/EDU/CIT (2004)44.
Prijevod na rumunjski: Manual pentru formarea cadrelor didactice în domeniul educaţiei pentru cetăţenie democratică şi al educaţiei pentru drepturile omului. Bukurešt: TEHNE (Centrul pentru Dezvoltare si inovare in educatie, 2005. ().
Publikacija je pripremljena pri Vijeću Europe kao dio europske strategije za promicanje obrazovanja za demokratsko građanstvo. Predstavlja referentni okvir za izradu programa namijenjenih pripremi sveučilišnih nastavnika, istraživača, političara i aktivista civilnog društva na europskoj, nacionalnoj i institucionalnoj razini. Sadržaj je podijeljen u četiri poglavlja iza kojih slijede preporuke državnim tijelima i drugim akterima u ovom području te niz primjera dobre prakse iz zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja. U prvom poglavlju se argumentira zašto je potrebno obrazovati i stručno usavršavati sveučilišne nastavnike, trenere i dr. za ovo područje. Preostala poglavlja detaljno se bave pitanjima struktura i mehanizama potpore, kompetencijama nastavnika i trenera te procesima i metodama pripreme nastavnika za obrazovanje u tom području. Publikacija je dio tzv. EDC Tool Box-a (Paketa za obrazovanje za demokratsko građanstvo), kojega je Vijeće Europe pripremilo u sklopu obilježavanja 2005. kao «Europske godine građanstva putem obrazovanja». Materijal je dostupan i na više web-adresa, uključujući Vijeće Europe i UNHCHR: ; ).
Birzea, C.; Cecchini, M.; Harrison, C.; Krek, J. i Spajić-Vrkaš, V. Tool for Quality Assurance of Education for Democratic Citizenship in Schools. Pariz: UNESCO, 2005.
Prijevod na rumunjski: Manual pentru asigurarea calităţii educaţiei pentru cetăţenie democratică în şcoală. Bukurešt: TEHNE (Centrul pentru Dezvoltare si inovare in educatie, 2005. ( ).
Priručnik je pripremljen na temelju empirijskog istraživanja o praksama osiguranja kvalitete provedenog 2003. u 9 zemalja Jugoistočne Europe. Osim teorijskog uvoda sadrži detaljna objašnjenja i upute za uvođenje sustava osiguranja kvalitete na nacionalnoj i institucionalnoj razini. U prvom dijelu se obrađuju pojmovi obrazovanja za demokratsko građanstvo, osiguranja kvalitete i razvojog planiranja te objašnjava njihova važnost za škole. Potom slijede opisi indikatora za obrazovanje za demokratsko građanstvo, upute školama o tome kako razvojno planirati i kako izgraditi sustav osiguranja kvalitete u tom području. Priručnik još sadrži kratke opise metoda za prikupljanje podataka, koraka u procesu planiranja, smjernice za akcijsko planiranje i istraživačke instrumente za provjeru i vrednovanje procesa osiguranja kvalitete. Materijal je dostupan na više web-adresa, uključujući UNESDOC database i Vijeće Europe.
5.1.2. Priručnici i referentni materijali na hrvatskom jeziku koji se međunarodno referiraju
Spajić-Vrkaš, V.; Stričević, I.; Maleš, D.; Matijević, M. Poučavati prava i slobode: Priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo, 2004.
Priručnik je izvorno rađen u sklopu znanstveno-primijenjenog projekta «Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole», što se ostvarivao od 1997. do 1999. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Vlade Kraljevine Nizozemske i Vlade Republike Hrvatske. Čine ga dva dijela. U prvom dijelu se u sedam poglavlja određuju ljudska prava te njihovi povijesni i teorijski izvori; opisuju se međunarodni i regionalni sustavi ljudskih prava, njihova bitna obilježja i podjele; analizira pravo na obrazovanje i obrazovanje za ljudska prava te govori o stanju u Hrvatskoj. Te analize čine podlogu Programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava koji je predstavljen u drugom dijelu priručnika. Program je podijeljen u pet odgojno-obrazovnih cjelina (Otkrivanje sebe: Učenje za samosvijest i samopoštovanje; Upoznavanje drugih: Učenje za razumijevanje i poštivanje razlika; Život u demokratskoj zajednici: Učenje za demokratsko građanstvo; Izgradnja i učvršćenje mira: Učenje za mirno rješavanje sukoba; Očuvanje cjeline svijeta: Učenje za globalnu perspektivu). Program završava poglavljem o osiguranju kvalitete koji sadržava tzv. SOK - posebno izrađen instrument za samovrednovanje škola u ovom području. Knjiga je dopunjena izvorima za samoobrazovanje učitelja te pojednostavnjenim tekstovima Opće deklaracije o ljudskim pravima, Konvencije o pravima djeteta i Ustava Republike Hrvatske, koji su namijenjeni učenicima, a na kraju se nalazi sažetak na engleskom jeziku. Priručnik se referira u publikaciji UNESCO HRE. (Pariz: UNESCO, Section for Peace and Human Rights Education, Division for the promotion of Quality Education, 2003.) kao primjer dobre prakse (), a nalazi se i u nekoliko baza, uključujući UNESCO-ov material o obrazovanju () i UNHCHR-ove priručnike za nastavnike: .
Vidačak, I.; Spajić-Vrkaš, V. i Božić, J. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Međunarodni adresar. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2000.
Međunarodni adresar sadrži opise više od 200 nacionalnih nevladinih udruga iz 53 zemlje i približno isti broj međunarodnih navladinih i međuvladinih organizacija aktivnih u promicanju, zaštiti i obrazovanju za ljudska, mir i demokraciju. Podaci o organizacijama su sakupljeni 1997-98. u projektu «Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole» putem upitnika koji su bili poslani na nekoliko stotina adresa širom svijeta. Opis svake organizacije sadrži podatke o godini osnutka, ciljevima i zadacima, aktivnostima i programima, ciljnim grupama, publikacijama i časopisima. Adresar se referira na nekoliko internetskih stranica, a uvršten je i u UNHCHR-ovu bazu podataka ().
5.2. SUDJELOVANJE NA STRUČNIM SKUPOVIMA I STRUČNI PROJEKTI
Pristupnica je ukupno sudjelovala na desecima stručnih skupova i bila član nekoliko stručnih projekata u zemlji i inozemstvu.
6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Iz naše dosadašnje analize proizlazi da je prof. dr. sc. Vedrana spajić-Vrkaš samostalno ili u koautorstvu ukupno objavila više od stotinjak znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom ili drugim jezicima, od kojih je 19 knjiga, studija i referentnih publikacija objavljenih na hrvatskom i drugim europskim jezicima.
Glede njene znanstvene djelatnosti:
- u kategoriji a1 ukupno je objavila 18 znanstvenih radova, od čega 6 znanstvenih radova u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama, 3 međunarodno priznate znanstvene publikacije, 3 međunarodno priznate studije ili elaborata, 4 rada u međunarodno priznatim publikacijama i 2 uredništva međunarodno priznate publikacije;
- u kategoriji a2 objavila je ukupno 43 znanstvena rada, od čega 12 u časopisima, 10 u zbornicima radova s međunarodnog znanstvenog skupa, 8 u zbornicima radova s domaćeg znanstvenog ili znanstveno-stručnog skupa i 13 radova u knjizi;
- u kategoriji a3 objavila je ukupno 9 knjiga;
- ukupno je bila uključena u 16 znanstvenoistraživačkih međunarodnih i domaćih projekata, od kojih je vodila ili, za područje Hrvatske, koordinirala 6 međunarodnih ili regionalnih i 4 domaća projekta te bila članicom 3 međunarodna i 3 domaća projeta;
- aktivno je sudjelovala na više desetaka međunarodnih ili ekspertnih skupova na kojima se promišljaju i zacrtavaju globalne, europske ili regionalne smjernice za djelovanje u području obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo te domaćih skupova; od posljednjeg izbora 1999., primjerice održala je uvodna predavanja ili plenarna priopćenja na većini od 32 međunarodna skupa;
- održala je više od 10 pozvanih javnih predavanja u inozemstvu, od čega 7 na američkim sveučilištima tijekom 1993.-94.;
- prevela je 35 znanstvenih radova i dokumenata međunarodnih i europskih organizacija;
- recenzirala je više desetaka radova u znanstvenim časopisima i zbornicima radova sa znanstvenih skupova te znanstvenih knjiga;
- kao gostujući profesor boravila je više od 1 akademske godine kontinuirano na University of california at Berkeley i University of Stanford.
Glede njene nastavne djelatnosti:
- u svojstvu stalnog nastavnika radi 28 godina;
- samostalno je ili u koautorstvu ukupno izradila 8 međunarodno priznatih poslijediplomskih (specijalističkih i znanstvenih) i drugih nastavnih programa, odnosno modula;
- na matičnom fakultetu izradila je i provela ili će provoditi tijekom primjene Bolonjskog procesa 8 preddiplomskih i diplomskih te 9 poslijediplomskih kolegija ili tema;
- bila je voditeljicom 2 poslijediplomska usmjerenja;
- pod njenim mentorstvom obranjeno je više desetaka diplomskih radova, desetak magistarskih i doktorskih radnji, petnaestak puta je bila članicom povjerenstva za ocjenu disertacija i u desetak slučajeva mentor Fullbrigt-ovim i drugim stranim stipendistima.
- objavila je više priručnika, odnosno publikacija koje se cjelovito koriste u nastavi na više hrvatskih fakulteta te u koautorstvu 3 priručnika koji se koriste kao temeljna literatura u međunarodnom programu, odnosno kao polazište za izradu nacionalnih politika i sl. u području obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo;
- objavila je dvije knjige u koautiorstvu sa studentima (Bibliografiju radova i Međunarodni adresar).
Glede njene stručne djelatnosti:
- objavila je više desetaka stručnih radova, među kojima su 3 međunarodno priznata priručnika i 4 priručnika ili referentne publikacije na hrvatskom jeziku;
- izradila je nekoliko stručnih programa i sudjelovala na više stručnih skupova;
- popularizirala je struku u velikom broju priloga i intervjua u medijima.
Ostalo:
- bila je članica uređivačkog odbora znanstvenih časopisa Theleme, Istraživanja odgoja i obrazovanja i Metodički ogledi;
- bila je zamjenica pročelnika Odsjeka za pedagogiju, a danas je članica Fakultetskog vijeća;
- danas je povjerenik, a jedno vrijeme je bila predsjednica Povjerenstva za ocjenu projekata iz područja obrazovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i tehnologije RH;
- pri rektoratu Sveučilišta u Zagrebu bila je članica radne grupe projekta «Iskorak» za područje nastave i studenata i članica Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija;
- bila je dopredsjednica Akademije odgojnih znanosti Hrvatske, članica Nacionalnog odbora za obrazovanje o ljudskim pravima i nacionalna koordinatorica radne grupe za izradu programa za ljudska prava za niže razrede osnovne škole i sveučilišnog programa iz tog područja, potpredsjednica Nacionalnog odbora za obilježavanje 2005. kao Europske godine građanstva putem obrazovanja, danas je članica Nacionalnog savjeta za mlade Vlade RH te članica Radne skupine za izradu Nacionalnog plana djelovanja za ljudska prava RH;
- dugogodišnji je ekspert Vijeća Europe i UNESCO-a, a surađivala je još s nizom drugih međunarodnih organizacija na promicanju obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, uključujući UNHCHR na pripremi Svjetskog plana djelovanja u obrazovanju za ljudska prava;
- bila je dobitnica predavačko-istraživačke stipendije Zaklade Fulbright za Sveučilište California - Berkeley, Državne nagrade "Ivan Filipović" za unaprjeđenje znanosti o odgoju, Nagrade za ljudska prava «Europski krug» Europskog pokreta Hrvatska, a 2002. Odbor za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske kandidirao ju je za UNESCO-vu nagradu za mirovno obrazovanje.
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš se svojim istraživanjima, objavljenim radovima i istupima uvjerljivo afirmirala u domaćoj, europskoj i međunarodnoj znanstvenoj i stručnoj javnosti. Analiza njenih znanstvenih i stručnih radova te nastavne i javne djelatnosti ju nedvojbeno potvrđuje kao ozbiljnog i uglednog znanstvenika i nastavnika. U skladu s tim povjerenstvo zaključuje da prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš u cjelosti ispunjava uvjete za izbor u trajno zvanje redovite profesorice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Povjerenstvo svoju ocjenu i stav utvrđuje temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i temeljem kriterija i uputa Ministarstva znanosti, tehnologije i športa te Rektorskog zbora.
U skladu s tim, povjerenstvo s osobitim zadovoljstvom predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš izabere u trajno zvanje redovite profesorice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________________
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., predsjednik
_____________________________________
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof., član
_____________________________________
Dr. sc. Nikola Skledar, red. prof., član
7. POPIS OBJAVLJENIH ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA
1. ZNANSTVENI RADOVI
7.1.2. Znanstveni radovi u kategoriji 'a1'
7.1.2.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama
Spajić, V. "Oral life history approach: A challenge for educational anthropology." 12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences. Collegium Anthropologicum: 12, 1988., Suppl., 12., 44.
Spajić-Vrkaš, V. "Tradicija i vertikalna klasifikacija obiteljskih odnosa." Društvena istraživanja: 4, 1995., 4/5 (18/19), 451-463.
Spajić-Vrkaš, V. "Antropološko konstruiranje etniciteta." Društvena istraživanja: 5, 1996., 3(22), 273-291.
Spajić-Vrkaš, V. "Global ethics and pluralism: Two building blocks of the 1995 Report of the World Commission on Culture and Development." U: Švob-Đokić, N. (ur.) The Cultural Identity of Central Europe. Culturelink (tematski broj), 1997., 191- 194.
Spajić-Vrkaš, V. "Globalizacija i izobrazba: Apokalipsa raja ili rajska apokalipsa." Društvena istraživanja (Zagreb): 8, 1999., 4, 579-600.
Spajić-Vrkaš, V. "Visions, provisions and reality: Political changes and education for democratic citizenship in Croatia.” Cambridge Journal of Education: Vol. 33, 2003., br. 1, 33- 51.
7.1.2.2. Međunarodno priznate znanstvene publikacije
Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategies for Learning Democratic Citizenship (Strategije za učenje demokratskog građanstva). Strasbourg: Council of Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16. (prijevodi: francuski, njemački, hrvatski, slovenski, srpski).
Spajić-Vrkaš, V. Education Policy in Education for Democratic Citizenship and the Management of Diversity in Southeast Europe: Stocktaking Research Project: Country Report – Croatia. Strasbourg: Council of Europe, 2001., doc. DGIV/EDU/CIT (2001) 45 Croatia. (prijevodi: bugarski, hrvatski).
The Role of Women and Men in Intercultural and Interreligious Dialogue for the Prevention of Conflict, for Peace Building and for Democratization.(Andreeva, M.; Gurbuz, D.; Nielsen, J.; Omarova, M.; Semenescu, D.; Spajic-Vrkas, V. i Van Houwelingen, F.). Strasbourg: Directorate General of Human Rights, 2005., doc. EG-S-DI (2004) RAP FIN
7.1.2.3. Međunarodno priznate studije i elaborati
Spajić-Vrkaš. V. Teacher Training Issues and Options for Reform of the Croatian Teacher Training System: Report to the World Bank. rujan, 1998.
Spajić-Vrkaš, V. (u suradnji s Bozić, J. Pirsl, E.) Education for Democratic Citizenship: From Policy to Effective Practice Through Quality Assurance: Stocktaking in Southeast Europe: Country Report: Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizesnhip, Faculty of Philosophy University of Zagreb i Strasbourg: Council of Europe, 2003. (Objavljena i u objedinjenom izvještaju: Project Education for Democratic Citizenship: From policy to Effective practice through Quality Assurance: Stocktaking Study on Quality Assurance in Education and EDC: Country Reports. Pariz: UNESCO, 2004., 37-66, doc. ED-2004/WS/52.)
Spajić-Vrkaš, V. All European Study on Policies for Education for Democratic Citizenship: Croatia: Follow-up to the Stocktaking Research on Policies for Education for Democratic Citizenship in Southeast Europe: Country Report: Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizesnhip, Faculty of Philosophy University of Zagreb i Strasbourg: Council of Europe, 2003.
7.1.2.4. Znanstveni radovi objavljeni u međunarodno priznatim publikacijama
Wintersteiner, W.; Spajić-Vrkaš, V. i Deutsch, R.“Europe, education and peace challenge.” U: W. Wintersteiner, V. Spajić-Vrkaš i R. Deutch (ur.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München/Berlin: Waxmann, 2003., 11-19.
Spajić-Vrkaš, V. “Peace and peace education: A long lasting search for global solution.” U: W. Wintersteiner, Spajić-Vrkaš; V. i Deutch, R. (eds.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München Berlin: Waxmann, 2003., 45-70.
Spajić-Vrkaš, V. “Human rights and nonviolence: Peace education in Croatia." U: Wintersteiner, W.; Spajić-Vrkaš, V. i Deutch, R. (ur.) Peace Education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München/Berlin: Waxmann, 2003., 262-291.
Spajić-Vrkaš, V. “Međunarodni standardi i strategije učenja za ljudska prava.” U: Vučinić, N.; Spajić-Vrkaš, V. i Bjeković, S. (ur.) Ljudska prava za nepravnike. Podgorica: Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2003., 53-86.
7.1.2.5. Uredništvo međunarodno priznate znanstvene publikacije
W. Wintersteiner; Spajić-Vrkaš, V. i Deutch, R. (eds.) Peace education in Europe: Visions and Experiences. Münster/New York/München Berlin: Waxmann, 2003.
Vučinić, N.; Spajić-Vrkaš, V. i Bjeković, S. (ur.) Ljudska prava za nepravnike. Podgorica: Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2003.
7.1.3. Znanstveni radovi u kategoriji 'a2'
1. Znanstveni radovi objavljeni u domaćim i stranim časopisima i kategorizirani kao originalni znanstveni radovi, pregledni radovi ili prethodna priopćenja
Spajić, V. "Koncepcija estetskog odgoja dra Zlatka Pregrada." Odgoj i samoupravljanje: 3, 1983., 85-112.
Godler, Z.i Spajić, V. "Visokoškolska institucija kao područje konstituiranja životnog prostora studenta." Univerzitet danas: 3/4, 1985., 99-102.
Spajić, V. "Prilog ispitivanju likovne kulture srednjoškolaca: Vrednovanje likovnih radova heterogenog izraza i kvalitete." Odgoj i samoupravljanje: 6, 1986., 1, 31-52.
Spajić, V. "Raskorak između umjetnosti, pedagogijske teorije i odgojno-obrazovne prakse kao osnova nerazumijevanja umjetnosti." Naša škola: 3/4, 1988., 138-148.
Spajić-Vrkaš, V. «Estetske vrijednosti i estetski odgoj». Metodički ogledi: 1, 1990., 1, 121-138.
Godler, Z. i Spajić-Vrkaš, V. "Dolls speak horror: Research results on the reactions of visitors to the exhibition ‘The Interpretation of Fear’.” Kulturell: 1991, 7, 11.
Spajić-Vrkaš, V. "Hrvatska razotkriva Janusova lica". Theleme: 37 (1), 1991., 1, 77-100.
Spajić-Vrkaš, V. "Kulturna antropologija, antropologija obrazovanja i dileme etnografske metode." Istraživanja odgoja i obrazovanja: 9, 1992., 5-18.
Spajić-Vrkaš, V. "Orbis sensualium pictus: Ilustrirana enciklopedija J. A. Comeniusa." Umjetnost i dijete: 24, 1992., 2/3, 121-128.
Spajić-Vrkaš, V. "(De)konstrukcija (de)konstruiranega: Antropološka teorija in socialna konstrukcija identitete." Časopis za kritiko znanosti: 24, 1996., 178, 103-122.
Spajić-Vrkaš, V. "Jedinstvo u raznolikosti: Promicanje ljudskih prava i sloboda odgojem i obrazovanjem." Obrazovanje odraslih: 43, 1999., 1-4, 11-31.
Spajić-Vrkaš, V. "Estetske vrijednosti i estetski odgoj." Metodički ogledi: 1, 1990., 1, 121-138.
Spajić-Vrkaš, V. "Međunarodni standardi za izradu medijske politike okrenute djeci i mladima." Dijete i društvo: 5, 2003., 2-3, 165-187.
7.1.3.2. Znanstveni radovi, recenzirani, objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog ili ekspertnog skupa
Spajić-Vrkaš, V. "Auf den Randern der Interkulturalismus: Eltern im Ausland - Kinder in der Heimat". (Essener Symposium Interkulturelle Erziehung und Zweisprachigkeit, Universitat GH Essen, 17-20 rujna 1990.). Zusammenfassungen: 37.
Spajić-Vrkaš, V. "Education and multiculturalism." (Međunarodni seminar: School Exchanges:Cultural Diversity, Conflict and Co-operation, Dubrovnik 11.-15. rujna 1995.). U: School Exchanges: Cultural Diversity, Conflict and Co-operation: Report of the Conference. Strasbourg: Council of Europe, 1996., DECS/SE/Sec (96) 44, 29-33.
Spajić-Vrkaš, V. "Cultural discontinuity and search for identity: The case of post-communist Croatia.” (Međunarodni znanstveni skup Ukraine and Croatia: Problems of Post-Communist Societies, Kijev, 27.-29. lipnja 1996.). U: Kukoč, M. i Polokhalo, V. (ur.) Ukraine and Croatia: Problems of Post-communist Societies. Zagreb: Croatian Commission for UNESCO, 1997., 103-114.
Spajić-Vrkaš, V. "A comprehensive approach to human rights education: Lessons from the field study." (European Conference on Educational Research - ECER98, Ljubljana, 17.-20. rujna, 1998.). Book of Abstracts,
Spajić-Vrkaš, V. "Pluriculturality and education: Beyond the folklore of separation and the rhetoric of integration." (Međunarodna konferencija Challenges of Pluriculturality in Europe, Zagreb, 23.-25. travnja 1999.). U: S. Bayer-Allen i Lj. Čućić (ur.) The Challenges of Pluriculturality in Europe. Baden-Baden: Nomos Verlagsgesellschaft u suradnji s Europskim domom Zagreb, 2000., 155-166.
Spajić-Vrkaš, V. "Croatian public administration and NGO in the educational arena: Is there a forgotten ally waiting to join in?" (Međunarodni seminar NGOs and Public Administration, IRO, 15.-16. lipnja 2001.). U: I. Vidačak (ur.) NGOs and Public Administration: Perspectives of Partnership in the Process of European Integration: Proceedings. Zagreb: Institute for International Relations (IMO), 2001., 105-121.
Spajić-Vrkaš, V. "From monoculture to multiculture: A critical perspective on the development of pluralism in education.” (Međunarodni kongres antropoloških i etnoloških znanosti XV ICAES: Humankind/Nature Interaction: Past, Present and Future: Firenca, 5.-12. srpnja.2003.). U: Abstracts, Vol. 2, 2003., 1295.
Spajić-Vrkaš, V. "The emergence of multiculturalism in education: From ignorance to separation through recognition.” (Međunarodna konferencija Experience and Perspectives of Multiculturalism: Croatia in Cooperation with Other Multicultural Societies, Dubrovnik, 9.-11. prosinca 2003.). U: Mesić. M. (ur.) Experience and Perspectives of Multiculturalism: Croatia in Comparison to Other Multicultural Societies. Zagreb: FFPress i Croatian Commission for UNESCO, 2004., 87-101.
Spajić-Vrkaš, V. «European values and higher education: An attempt at a research-centred strategic planning for change.” (Međunarodna konferencija Towards Intercultural Communication Competence in Europe & Beyond, Koper, Slovenija, 16. - 18. 06. 2005.) U Čebron, N. i Marc Bratina, K. (ur.) Glasnik: Mednarodni znanstveni sestanek: Poti do medkulturne sporazumevalne zmožnosti (ur.). - Koper, Slovenija : Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno Središče Koper , 2005., 61-63.
Spajić-Vrkaš, V. “Profile of teaching profession.” 3rd Informal Conference of Ministers of Education of South-East Europe Strengthening the Teaching Profession as a Driving Force for Development (Istambul, 24.-25. travnja 2004.). (objavljeno kao separat na engleskom i francuskom jeziku: Strasbourg: Vijeće Europe 2004., Doc. MED-SEE 3-6).
7.1.3.3. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa
Miljak, A. i Spajić, V. "Funkcija predškolskog odgoja u humanizaciji odnosa među spolovima." (Znanstveni skup Interdisciplinarni pristup razmatranju humanizacije odnosa među spolovima, Zagreb, 21.-22. prosinca 1979.). U: Vukasović, A. (ur.) Interdisciplinarni pristup humanizaciji odnosa među spolovima. Zagreb: Radovi Zavoda za pedagogiju Sveučilišta u Zagrebu, 1981., 263-277.
Spajić, V. "Racionalno i emocionalno u estetskom doživljaju." (Savjetovanje Odgoj i škola, Zagreb, 22.-23. ožujka 1984.). U: Pivac, J. i Previšić, V. (ur.) Odgoj i škola. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1985., 114-118.
Godler, Z.i Spajić, V. "Uloga odgoja i obrazovanja u razvoju međukulturnih odnosa." (Drugi kongres pedagoga Hrvatske, Dubrovnik, 4.6. travnja 1988.). U: Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, 1988., 123-126.
Spajić, V. "Antropologijski pristup obrazovanju". Znanstveni simpozij "Pedagogija i društvena zbilja." Sveučilište u Zagrebu, 13-15 studenoga 1989. Sažeci izlaganja. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1989., 12.
Spajić-Vrkaš, V. "Neutemeljenost pedagoških temelja estetskog odgoja." (Znanstveno-stručni skup Odgojna funkcija škole i društva, Zadar, 1986.). U: Zaninović, M. (ur.) Odgojna funkcija škole i društva. Zadar: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 1990., 109-118.
Spajić-Vrkaš, V. "Neka obilježja tučepskoga djetinjstva u prvoj polovici XX stoljeća." (Znanstveno-stručni skup Škola danas i sutra, Tučepi, 2.-4. lipnja 1994,). Zbornik: Stogodišnjica škole Tučepi. Tučepi: Osnovna škola Tučepi, 1996., 71- 84.
Spajić-Vrkaš, V. "Promjene zapadnjačkih modela obrazovanja: Na razmeđu suprotstavljenih znanstvenih paradigmi i političkih programa." (Znanstveno-stručni skup Škola danas i sutra, Tučepi, 2.-4. lipnja 1994,). Zbornik: Stogodišnjica škole Tučepi. Tučepi: Osnovna škola Tučepi, 1996., 173-174.
Spajić-Vrkaš, V. "Pokušaj redefiniranja naobrazbe elita i modernizacije školovanja u kontekstu europskih integracija." (Sociološki susreti Upravljačke elite i modernizacija, Zagreb, 23. studenoga.2000.) U: D. Čengić i I. Rogić (ur.) Upravljačke elite i modernizacija. Zagreb: Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’, 2001., 167-194.
Spajić-Vrkaš, V. «Promjene obrazovanja i sudbina humanističkog/umjetničkog obrazovanja: Strategijski pristup samoosnaženju i održivosti .” (6. konferencija Hrvatskog odbora Europskog udruženja "Medicina i umjetnost" Hrvatska i Europa: Medicina, znanost i umjetnost, Zagreb, 21. travnja 2005.) U: Negovetić, L. (ur.). Hrvatska i Europa: Medicina, znanost i umjetnost. Zagreb: Hrvatski odbor Europskog udruženja "Medicina i umjetnost, 2005., 34-37.
7.1.3.4. Znanstveni radovi u knjizi
Spajić, V. "Švedski projekt: Zajednički život." U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Radovi Zavoda za pedagogiju Sveučilišta u Zagrebu, 1982., 23-41.
Spajić, V. "Osma tema: Varijante spolnog ponašanja, bolesti spolnih organa i nepoželjne pojave.» U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Radovi Zavoda za pedagogiju Sveučilišta u Zagrebu, 1982., 90-94. (prijevod na engleski: Training Teachers for Eduational Work in the Area of Humanization of Relations between the Sexes, str. 86-89).
Spajić, V. "Psiho-pedagoške osnove umjetničke recepcije." U: Likovna kultura. Zagreb: Zavod za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske, 1985., 128-140.
Spajić-Vrkaš, V "Dimenzije antropoloških perspektiva obrazovanja." U: Ogbu, J.U. Pedagoška antropologija. Zagreb: Školske novine, 1989., 5-23.
Spajić-Vrkaš, V. "Osnovna i obavezna škola u Austriji." U: Matijević, M. (ur.) Osnovna škola u svijetu: Komparativna studija. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Sveučilišta u Zagrebu i Katehetsko-salezijanski centar, 1991., 115-123.
Spajić-Vrkaš, V. "School culture." In: School Culture for the 90ies. Vienna: Austrian Commission for UNESCO i ÖKS, 1991., 28-37.
Spajić-Vrkaš, V. "Globalni problemi svijeta i promjene odgoja i obrazovanja." U: Drandić, B. (ur.) Priručnik za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. Zagreb: Znamen, 1993, 157.-178.
Spajić-Vrkaš, V. "Kulturni pluralizam i škola." U: Drandić, B. (ur.) Priručnik za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. Zagreb: Znamen, 1993., 147-156.
Spajić-Vrkaš, V. “Globalna etika, kulturni pluralizam, demokracija." U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj i obrazovanje za život u demokratskom društvu. Zagreb: HPKZ, 1997., 35-41.
Spajić-Vrkaš, V. «Međunarodna polazišta razvoja odgoja i obrazovanja." U: Mijatović, A. (ur.). Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 1999., 615-638.
Spajić-Vrkaš, V. "Obrazovanje." U: Čučić, Lj. (ur.) Hrvatska agenda 2000. Zagreb: Europski dom, 1999., 237-246.
Spajić-Vrkaš, V. «Prvi dio: Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava.» U: Spajić-Vrkaš, V.; Stričević, I.; Maleš, D. i Matijević, M. Poučavati prava i slobode: Priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu. Zagreb: Istraživačko-obrazovni Centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2004., 15-220.
7.1.4. znanstveni radovi u kategoriji ’a3’ (knjige)
Spajić-Vrkaš. V. Vrednovanje likovnog djela: Pristup pedagogiji umjetnosti. Zagreb: Školske novine, 1989.
Spajić-Vrkaš, V. Hrvatska razotkriva Janusa. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada (na engleskom jeziku Croatia Discovers Janus). Zagreb: Hrvatska Sveučilišna naklada, 1992.
Spajić-Vrkaš, V. Odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata: Tučepi. Zagreb: Naklada MD. 1996.
Spajić-Vrkaš, V.; Kukoč, M i Bašić, S. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001.
Spajić-Vrkaš, V. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001.
Spajić-Vrkaš, V. i Ilišin, V. Youth in Croatia. Zagreb: Research and Training Centre for Human Rights and Democratic Citizenship, Faculty of Philosophy University of Zagreb, 2005.
7.1.5. Ostali znanstveni radovi
Spajić-Vrkaš. V. Odnos između suda sviđanja i suda kvalitete pri vrednovanju likovnog djela. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1986.
Božić, J.; Spajić-Vrkaš, V.; Silov, M. i Fresl-Dumančić, I. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Bibliografija radova s bilješkama. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2000.
Spajić-Vrkaš, V. Peace and Human Rights for Croatian Primary School Project. Zagreb: Croatian Comission for UNESCO, 2000.
7.2. PRIJEVODI
Kozakiewicz, S. "Komparativna analiza modela spolnog odgoja u nekim evropskim zemljama" (Comparative analysis of sex education models in some European countries).” U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Radovi Zavoda za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1982., 23-41.
Cazden, C.B. "Razvoj govora i predškolska okolina." (Language development and preschool environment). Predškolsko dete: 13, 1983., 3, 121-130.
Cerich, L. "Nove tehnologije u obrazovanju: Problemi koje izaziva njihova upotreba." (New technologies in education: Problems of their applications). Pedagoški rad: 42/128, 1987., 2, 174-185.
Mitter, W. "Poredba u pedagogiji: Zaključci raspave vođene u Komisiji 3 na Šestom svjetskom kongresu poredbene pedagogije." (Comparison in pedagogy). Pedagoški rad: 42/128, 1987., 3, 347-351.
Nijhof, W.J. "Sporne koncepcije i vrijednosti obrazovanja: Uloga aktera i njihovi argumenti." (Ambigues conceptions and values in education: The role of acters and their arguments). Pedagoški rad: 42/128, 1987., 1, 66-83.
Papadopuoulos, P.S.; Lowe, J. and Istance, D. "Osnovne smjernice za reformu obrazovanja: Izgledi za dvadeseto stoljeće." (Guidelines for educational reform: Prospects for the 21st century). Pedagoški rad: 42/128, 1987., 4, 411-422.
Nove informacijske tehnologije: Izazov obrazovanju (New Information Technologies: A Challenge to Education, Paris: OECD/CERI). Zagreb: Školske novine 1988, 13.-34.
Brophy, J. "Utjecaj nastavnika na postignuće učenika." (Teacher influences on students achievement). U: Kovačević, M. i Šoljan, N.N. (ur.) Psihologijska znanost i edukacija. Zagreb: Školske novine, 1989., 87-108.
Ogbu, J. U. Pedagoška antropologija (Anthropology of Education). Zagreb: Školske novine, 1989.
Dweck, C.S. "Motivacijski procesi kao determinante učenja." (Motivational processes affecting learning). U: Kovačević, M. i Šoljan, N.N. (ur.) Psihologijska znanost i edukacija. Zagreb: Školske novine, 1989., 43-63.
Linney, J.A. and Seidman, E. " Budućnost školovanja." (The future of schooling). U: Kovačević, M. (ur.) Psihologija, edukacija i razvoj djeteta. Zagreb: Školske novine, 1991., 238-249.
Miller-Jones, D. "Kultura i testiranje." (Culture and testing). U: Kovačević, M. (ur.) Psihologija, edukacija i razvoj dejteta. Zagreb: Školske novine, 1991., 142-157.
Reis, S. M. "Edukacija darovitih i talentiranih učenika: Prošli i budući izgledi." (Reflections on policy affecting the education of gifted and talented students: Past and future perspectives). U: Kovačević, M. (ur.) Psihologija, edukacija i razvoj djeteta. Zagreb: Školske novine, 1991., 158-182.
Snow, R.E. "Procjena kognitivnih i konativnih struktura u učenju." (Towards assesment of cognitive and conative structures in learning). U: Šoljan, N.N. i Kovačević, M. (ur.) Kognitivna znanost: Novi razvoji u psihologiji i edukaciji. Zagreb: Školske novine, 1991., 269- 288.
Ogbu, J.U. "Ispitivanje ljudske inteligencije: Kulturno-ekološki pristup." (Research in human intelligence: Cultural-ecological model). Napredak: 135, 1994., 2, 141-153.
Prijevodi dokumenata objavljeni su u knjizi: V. Spajić-Vrkaš (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Međunarodni i domaći dokumenti. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2001.
Dokumenti Ujedinjenih naroda
• Opća deklaracija o ljudskim pravima (Universal Declaration of Human Rights, 1948.).
• Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (International Covenant on Civil and Political Rights, 1966.).
• Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, 1966.).
• Konvencija o pravima djeteta (Convention on the Rights of the Child, 1989.).
• Bečka deklaracija i Program djelovanja sa Svjetske konferencije o ljudskim pravima (Vienna Declaration and Programme of Action, World Conference on Human Rights, 1993.).
• (ko-prevoditeljica s Irenom Stanić-Rašin) Kopenhagenska deklaracija o društvenom razvoju sa Svjetskog sastanka na vrhu za društveni razvoj (The Copenhagen Declaration and Programme of Action, World Summit for Social Development, 1995.).
Dokumenti UNESCO-a
• Konvencija protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju (Convention against Discrimination in Education, 1960.).
• Konvencija o tehničkom i strukovnom obrazovanju (Convention on Technical and Vocational Education, 1989.).
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Opća deklaracija o ljudskom genomu i ljudskim pravima (Universal Declaration on the Human Genome and Human Rights, 1997.).
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Preporuka o statusu učitelja (Recommendation on the Status of Teachers, 1966.).
• Preporuka o odgoju i obrazovanju za međunarodno razumijevanje, suradnju i mir te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda (Recommendations concerning Education for International Understanding, Co-operation and Peace and Education relating to Human Rights and Fundamental Freedoms, 1974.).
• Seviljska izjava o nasilju (Sevilla Statement on Violence, 1989.).
• Svjetski plan djelovanja u odgoju i obrazovanju za ljudska prava i demokraciju s Međunarodnog kongresa o odgoju i obrazovanju za ljudska prava i demokraciju (World Plan of Action on Education for Human Rights and Democracy, International Congress on Education for Human Rights and Democracy , 1993.).
• Deklaracija o ulozi religije u promicanju kulture mira sa sastanka “Pridonos religije kulturi mira” (Declaration on the Role of Religion in the Promotion of Peace, 1994.).
Dokumenti Vijeća Europe
• (ko-prevoditeljica s I. Stanić-Rašin) Deklaracija sa Sastanka na vrhu Vijeća Europe - Bečka deklaracija (Vienna Declaration - First European Summit, 1993.).
• (ko-prevoditeljica s A. Mikulić) Final Declaration of the Second Summit (1997.).
• Preporuka br. R (85) 7 o poučavanju i učenju o ljudskim pravima u školama (Recommendation No R (85)7 of the Committee of Ministers to Member States on Teaching and Learning about Human Rights in Schools, 1985.).
• Deklaracija i program odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo temeljeno na pravima i odgovornostima građana (Declaration and Programme on Education for Democratic Citizenship, Based on the Rights and Responsibilities of Citizens, 1999.).
Dokumenti OESS-a
• Helsinški završni akt (Helsinki Final Act, 1974.).
• Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje (The Hague Recommendations on the Right to Education of National Minorities, 1996.).
7.3. STRUČNI RADOVI
7.3.1. Međunarodno priznati priručnici
Boberly, Nagy, E.; Poort-Van Eeden, J; Spajić-Vrkaš, V.; Uranga Arakistan, M. Teutsch, R. Wintersteiner, W. Human Rights and Peace Education in Europe, UNESCO/ EURED Teacher Training Programme 2004.-2006., (Objavljen u: The EURED Teacher Training Programme: Curriculum of a European Peace Education Course. European Network for Peace Education, Klagenfurt University, 2002.).
Gollob, R.; Huddelston, E.; Krapf, P.; Salema, M.H. i Spajić-Vrkaš, V. Tool on Teacher Training for Education for Democratic Citizenship and Human Rights Education. Strasbourg: Council of Europe, 2005., doc. DGIV/EDU/CIT (2004)44. (prijevod: rumunjski).
Birzea, C.; Cecchini, M.; Harrison, C.; Krek, J. i Spajić-Vrkaš, V. Tool for Quality Assurance of Education for Democratic Citizenship in Schools. Pariz: UNESCO, 2005. (prijevod: rumunjski)
7.3.2. Priručnici i referentni materijali na hrvatskom jeziku
Spajić-Vrkaš, V. Hudek, J. i Pirš, G. Svijet u opasnosti. Zagreb: Kult-film i Enconet International, 1995.
Spajić-Vrkaš, V. (ur.) Temeljni međunarodni dokumenti iz područja odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima Vlade RH, 1999.
Spajić-Vrkaš, V.; Stričević, I.; Maleš, D.; Matijević, M. Poučavati prava i slobode: Priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo, 2004.
Vidačak, I.; Spajić-Vrkaš, V. i Božić, J. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Međunarodni adresar. Zagreb: Hrvatska komisija za UNESCO i Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’, 2000.
7.3.3. Ostali stručni radovi (izbor)
Spajić, V. "Kompozicija funkcija". Pedagoški rad: 3/4, 1977., 138-148.
Spajić, V. "O pojmu: otežalost kulturne činjenice". Kulturni radnik: 40, 1987., 34-39.
Spajić-Vrkaš, V. "Kontra-kultura i škola". Umjetnost i dijete: 22, 1990., 5/6, 311-315.
Spajić-Vrkaš, V. "Priča o pravima čovjeka". Zatvorenik: 2, 1991, 17/18, 14-15.
Spajić-Vrkaš, V. "Rađanje labirinta 'Velika Srbija'." Zatvorenik: 3, 1992, 21, 18-21(1. dio); 22/23, 12-15 (2. dio); 24/25, 22-24 (3. dio).
Spajić-Vrkaš, V. "Hrvatski božični običaji". Školske novine: 1992., 42, 10-11.
Spajić-Vrkaš, V. "OKS: Austrijski model uvođenja kulture u školu". Školske novine: 14, 1993., 8.
Spajić-Vrkaš, V. "Unescov pristup obrazovanju za mir i toleranciju". Zrno: 5, 1994., 10/11, 8-10.
Spajić-Vrkaš, V. "Hrvatski identitet u dijalogu". Školske novine: 34, 1995., 8-9.
Spajić-Vrkaš, V. "Unesco: Svjetsko izvješće o izobrazbi". Školske novine: 1996., 3, 8.
Spajić-Vrkaš, V. "Non-formal education: The work of NGOs in the area of education: Report from working group 2". Reginal Seminar on How Can Eduaction Strengthen Civil Society? Bukurešt, 2-4. prosinca 1997. Strasbourg: Council of Europe: 1998. (CC-ED/OSCE (98) 1).
Spajić-Vrkaš, V. i Maleš, D. "Project on peace and human rihgts for Croatian primary schools". Presidency Conference on Southeast Europe European Educationaal Co-operation for Peace, Stability and Democracy, Graz, 14.-16- studeni, 1998. Beč: Ministarstvo prosvjete i kulture Austrije i KulturKontakt, 1998.
Spajić-Vrkaš, V. i Maleš, D. "Uvod: Značaj odgoja i obrazovanja za ljudska prava." U: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Prvi dio: Predškolski odgoj, Osnovna škola - Razredna nastava, Srednja škola. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske/Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999., 13-26.
Maleš, D.; Stričević, I. i Spajić-Vrkaš, V. “Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja: Program.” U: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske/Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999., 33-52.
Spajić-Vrkaš, V.; Maleš, D. i Stričević, I. “Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i građanski odgoj u osnovnoj školi. Razredna nastava: Program.” U: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske/Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999., 53-75.
Spajić-Vrkaš, V. "Europe Meets its West and East." U: 10 Jahre Kulturkontakt Austria: Notizen. Vienna: Kulturkontakt, 1999.
Spajić-Vrkaš, V. "Report on the workshop "Democratic development - Citizenship through understanding." In: European Educational Co-operation for Peace, Stability and Democracy: Documentation of the Presidency Conference on the Southeast Europe, Graz/Austria: Karl-Franzens-Universität, 14.-16. studenoga 1998, Beč: BM/UK, Kulturkontakt, 1999., 195-198.
Spajić-Vrkaš, V. "A holistic approach to peace and human rights education in Croatia: Assumptions and results". U: E.B. Nagy. i A. Kaposvári (ur.) Strengthening Intercultural Education in Central and Eastern Europe. Budimpešta: Foundation for Human Rights and Peace Education, 2000., 59-67.
Spajić-Vrkaš, V. «Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Rezultati i planovi». U Dvornik, S. i Uzelac, M. (ur.) Što će škola demokraciji? Što će demokracija školi? Dileme obrazovanja za demokraciju. Zagreb: Heinrich Boell Stiftung, 2003., 67-75.
Spajić-Vrkaš, V. «Promicanje i zaštita osobnog dostojanstva i jednakosti» (primjeri u radu s djecom; primjeri za edukaciju djelatnika. U: Maleš, D.; Milanović, M. i Stričević, I. Živjeti i učiti prava: Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja. Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2003., 165-167.
Spajić-Vrkaš, V. «Sastavnice odgoja i obrazovanja za ljudska prava: Pripadnost grupi; Različitost kultura.» U: Maleš, D.; Milanović, M. i Stričević, I. Živjeti i učiti prava: Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja. Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2003., 64-66.
Spajić-Vrkaš, V. “Provođenje Nacionalnog programa djelovanja za mlade (2002.-2008.)/Implementation of the national Programme of Action for Youth (2002.2008.).” (Nacionalna konferencija Mladi i društvo u tranziciji, Bjelolasica, 2.-4. lipnja 2005.). U: Nacionalna konferencija: Mladi i društvo u tranziciji / National Conference: Youth and Society in Transition. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH, 2005., 25-29
7.4. OSTALI RADOVI
Spajić-Vrkaš, V.; Frankić-Bandura, A.; Pirš. G. i King, S. Eco-School: Synopsis for an Animated TV Serial. Zagreb: Kult-film i London: Enconet International, 1993.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Lučićeva 3, 10000 Zagreb
U Zagrebu, 4. 3. 2007.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 25. siječnja 2007. izabrani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na mjesto redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije na Katedri za školsku psihologiju, u Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Podnosimo Vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Vjesniku i Narodnim novinama br. 13 od 5. veljače 2007. koji je raspisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije na Katedri za školsku psihologiju u Odsjeku za psihologiju prijavila se samo jedna pristupnica, dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić. Iz dokumentacije koju je pristupnica priložila uz prijavu za natječaj vidljivo je sljedeće:
Dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić rođena je 1959. u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1977. a diplomirala je 1982. godine. Iste godine upisala je poslijediplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je magistrirala 1986. godine s odličnom ocjenom obranivši rad Utjecaj (ne)uspjeha u realizaciji profesionalnih planova na vrijednosti. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. godine obranivši disertaciju Problemski matematički zadaci i uspješnost njihova rješavanja u početku školovanja.
Pristupnica je završila i brojne edukacije među kojima su seminari Udruge Korak po korak, Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje (Forum za slobodu odgoja), te dvogodišnja Edukacija iz obiteljske terapije (Kempler Institute of Family Therapy i Društvo za psihološku pomoć).
Od početka svoje profesionalne karijere pristupnica radi u sveučilišnom okruženju te je usmjerena i nastavno i znanstveno na područje školske psihologije. Od 1982. do 1987. zaposlena je kao asistent na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru gdje je uz područje psihologije obrazovanja uključena i u obavljanje nastave na Praktikumima. Asistent na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu postala je 1987. godine i to na Katedri za školsku psihologiju. U 1996. g. izabrana je u višeg asistenta, 1998. g. u docenta, a 2002. godine u zvanje izvanrednog profesora. Od 2000. godine predstojnica je Katedre za školsku psihologiju.
Znanstveno-istraživačka djelatnost
Dr. sc.Vesna Vlahović-Štetić sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima, prvo kao asistentica i suradnica a onda i kao voditeljica projekata. Surađivala je na znanstvenim projektima: Psihologijska istraživanja kognitivnih i konativnih osobina sudionika u odgojno obrazovnom procesu (1987. – 1990.), Neki aspekti profesionalnog sazrijevanja u adolescenciji, (1991.-1995.) i Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole (1996.- 2002.), Razvoj modela cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika (2002.-2006.).Vodila je znanstveni projekt Kognitivni i socio-emocionalni čimbenici učenja matematike (2002.–2006.), a u novom ciklusu projekata vodi projekt Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi, te program Psihološki čimbenici uspješnog učenja u okviru kojeg su još dva projekta. Osim toga surađuje na projektu Profesionalni razvoj učitelja tijekom inicijalnog obrazovanja i pripravništva.
Pregled znanstveno istraživačke djelatnosti dr. sc Vesne Vlahović- Štetić pokazuje da je riječ o iznimno fokusiranoj autorici koja u okviru psihologije obrazovanja sustavno otvara relevantna pitanja razvijajući ujedno i nove metodološke pristupe u specifičnom području psihologije obrazovanja koje je trenutno vrlo aktualno i u svjetskim razmjerima. Naime, njezin je glavni istraživački interes od najranijih dana, uključivši i njezinu doktorsku disertaciju, usmjeren na proučavanje kognitivnih i motivacijskih aspekata učenja matematike u školskoj i predškolskoj dobi. U ovom području objavila je ukupno 11 radova u kategoriji a1, od čega 5 nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Drugo značajno područje u kojem je postigla prepoznatljivost u našoj znanstvenoj i stručnoj javnosti jest područje darovitosti. Uz to valja istaknuti i njezin doprinos istraživanju obrazovanja učitelja i nastavnika. U ovom izvješću zadržat ćemo se pobliže samo na prikazu ključnih radova iz spomenutih područja koje je pristupnica objavila nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
1. Vlahović-Štetić, V., Rovan, D., Mendek, Ž. (2004.) The role of student's age, problem type and situational context in solving mathematical word problems. Review of psychology, 11, 1-2, 25-33
Ovim istraživanjem provjeravan je Reusserov model rješavanja problemskih matematičkih zadataka na sudionicima različite dobi. U istraživanju su sudjelovale tri skupine djece: predškolci (N=67), učenici prvog razreda (N=79) i učenici drugog razreda osnovne škole (N=85). Ispitivan je dječji uradak na dvije vrste zadataka tj. na zadacima promjene i zadacima usporedbe, a ispitivanje su provodile posebno uvježbane studentice psihologije. Svako dijete je ispitano u dva navrata pri čemu je jednom rješavalo zadatke postavljene u neutralnom a jednom u smislenijem kontekstu. Rezultati analizirani složenom analizom varijance pokazuju da su starija djeca uspješnija od mlađe, djeca su uspješnija u smislenijem kontekstu nego u neutralnom te uspješnije rješavaju zadatke promjene nego zadatke usporedbe. Pokazano je da smisleniji kontekst poboljšava uradak u zadacima kod učenika ali ne i kod predškolaca kojima su zadaci u oba konteksta podjednako teški kao što su im podjednako teške i obje vrste zadataka. Dobiveni rezultati potvrđuju Reusserovu hipotezu da smislenost konteksta zadatka olakšava njegovo rješavanje unatoč tome što su promjene između neutralnog i smislenog konteksta vrlo male. Autorice, uz potvrdu teorije, raspravljaju i mogućnost primjene dobivenih rezultata u školskoj praksi. Ovim radom potvrđene su pretpostavke teorije na uzorcima školske dobi ali i dobivene razlike među zadacima promjene i usporedbe, te među različitim kontekstima u starijim skupinama ali ne i u mlađoj skupini. Autorice su ovim radom pokazale da kad su zadaci preteški niti osmišljavanje konteksta ne pomaže najmlađim rješavačima.
2. Vlahović-Štetić.V., Zekić I.(2005.). Rezoniranje adolescenata u linearnim i nelinearnim zadacima proporcionalnosti, Suvremena psihologija, 2, 215-229.
U ovom radu ispitana je uspješnost djece u rješavanju linearnih i nelinearnih matematičkih zadataka, utvrđene su strategije koje učenici rabe te je provjereno mogu li učenici uspješno procijeniti točnost svojih rješenja. Ispitano je utječe li izloženost različitim razinama kognitivnog konflikta na promjenu rješenja. U ispitivanju je sudjelovalo 40 učenika (22 djevojčice i 18 dječaka) osmog razreda. Podaci su prikupljani polustrukturiranim intervjuom. Variran je način rješavanja zadataka ("na glas" i "u sebi") te redoslijed (prvo linearni ili nelinearni zadaci). Nakon svakog zadatka učenik bi procijenio točnost svog odgovora na ljestvici od 5 stupnjeva. Ukoliko je učenik pogrešno odgovorio izložen je prvo slabijem pa jačem kognitivnom konfliktu. Dobiveni rezultati pokazuju kako na uspješnost nije djelovao način rješavanja ni redoslijed zadavanja zadataka. Učenici su značajno uspješniji u rješavanju linearnih nego nelinearnih zadataka ali subjektivno podjednako točnim procjenjuju svoj uradak u obje vrste zadataka. Pri rješavanju nelinearnih zadataka učenici imaju teškoća s razumijevanjem zadatka i stvaranjem točne predodžbe, upadaju u zamku linearnosti i dolaze do pogrešnog rješenja. Suočeni sa slabijim kognitivnim konfliktom reevaluiraju svoje odgovore u linearnim zadacima ali relativno malo u nelinearnim. Tek suočeni sa jačim kognitivnim konfliktom učenici ispravljaju netočna rješenja.
Istraživanja linearnosti kod nas nisu rađena pa je ovo vrlo relevantno istraživanje na našim uzorcima pri čemu je značajan doprinos rada i istraživanje strategija rješavanja zadataka koje pomažu u razumijevanju učeničkog rezoniranja.
3. Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V. i Severinac,A. (2005.). Je li matematika bauk? Stavovi, uvjerenja i strah od matematike kod gimnazijalaca, Društvena istraživanja, 80, 1081. – 1102.
Provjeravani stavovi srednjoškolaca prema matematici te njihova uvjerenja vezana uz matematiku (je li sposobnost za matematiku urođena i je li matematika muška domena). Također je ispitano u kojoj je mjeri kod gimnazijalaca prisutan strah od matematike te postoje li razlike u tim varijablama ovisno o usmjerenju izabrane škole i rodu učenika. Ljestvicu za ispitivanje stavova i uvjerenja prema matematici te Ljestvicu za ispitivanje straha od matematike ispunjavalo je 510 učenika svih četiriju razreda dviju jezičnih i jedne prirodoslovno-matematičke gimnazije. Rezultati pokazuju da sudionici istraživanja imaju neutralan stav prema matematici, da uglavnom ne vjeruju da su matematičke sposobnosti urođene te da se ne slažu da je matematika više muška nego ženska domena. Učenici prirodoslovno-matematičke gimnazije imaju nešto pozitivniji stav prema matematici i manje vjeruju u urođenost matematičkih sposobnosti od učenika jezičnih gimnazija. Ispitani učenici se ne slažu s tvrdnjama da je matematika muška domena, a neslaganje je više izraženo kod djevojaka i učenika prirodoslovno-matematičkog usmjerenja. Strah od matematike je nešto jači kod učenika jezičnog usmjerenja i kod djevojaka. Interakcijski efekti spola i obrazovnog usmjerenja nisu dobiveni niti na jednoj ispitanoj varijabli. Rezultati su komentirani s obzirom na odabir školovanja sudionika te različitom socijalizacijom učenika različitog spola.
Ovo istraživanje ukazuje na neke razlike između ispitanih srednjoškolaca i rezultata iz literature. Subjekti u ovom istraživanju pokazali su nešto manje stereotipnih očekivanja vezanih uz matematiku pa je istraživanje doprinijelo boljem razumijevanju stavova i uvjerenja naših srednjoškolaca u odnosu na strane do sada ispitivane uzorke.
4. Vlahović-Štetić, V., Nadilo, M., Pavlin-Bernardić, N. (2006). Brojenje: stječemo li prije načela ili vještinu? Suvremena psihologija. 9, 1, 21-34.
U skladu s modelom „ načela prije vještine“ ovim radom provjeravano je postoje li razlike u uspješnosti brojenja kod djece različite dobi i to s obzirom na prostorni raspored elemenata u skupu te postoje li razlike po dobi u dječjoj uspješnosti u prepoznavanju pravilnog i nepravilnog brojenja koje obavlja netko drugi (lutak). Ispitano je i postoje li razlike u dječjoj uspješnosti u brojenju (proceduralno znanje) i prepoznavanju pravilnosti brojenja (konceptualno znanje). U istraživanju je ukupno sudjelovalo 88 sudionika podijeljenih u tri dobne skupine: mlađa (djeca od 5 do 6 godina) srednja (djeca od 6 do 7 godina) i starija (djeca od 7 do 8 godina). Djeca iz srednje i starije dobne skupine značajno su uspješnija u brojenju od djece iz mlađe skupine. Sudionici su bili najuspješniji u brojanju na setu s rasporedom elemenata u redu, pa u trokutu, a najmanje su uspješni bili kada su elementi bili raspoređeni u kružnici ili po slučaju. Podjednako se uspješno prepoznaje pravilno i nepravilno brojenje lutka. Uspješnost djece u brojenju je značajno bolja od uspješnosti u prepoznavanju pravilnosti brojenja. Dobiveni nalazi nisu potvrdili model „načelo prije vještine“, naprotiv, ukazuju na bolju dječju usvojenost proceduralnog u odnosu na konceptualno znanje.
Ovaj rad poseban je prilog rješavanju teorijske dvojbe prethodi li kod brojenja usvajanje načela vještini ili je redoslijed usvajanja obrnut.
5. Vizek Vidović, V.; Vlahović Štetić, V. (2003): Current models and new developments in Croatian teacher education. U: Moon, B.; Vlasceanu, L.; Barrows, L. C. (ur.): Institutional approaches to teacher education within higher education in Europe: Current models and new developments. Bucharest: UNESCO-CEPES, 51-65.
U radu je dan kratak povijesni pregled razvoja obrazovanja učitelja u Hrvatskoj te novije reforme sustava.Prikazan je status učitelja u odnosu na druga zanimanje te radni uvjeti i obveze učitelja. Autorice su prikazale institucije koje se bave obrazovanjem učitelja (predškolskih, osnovnoškolskih i srednjoškolskih, te učitelja u strukovnim školama odnosno učitelja za djecu s posebnim potrebama). Način obrazovanja prikazan je kroz opis nastavnog osoblja na institucijama, ulaznih zahtjeva u odnosu na studente, organizaciju studija i način provjere znanja. Prikazan je i komentiran način osiguravanja kvalitete dodiplomskog i poslijediplomskog obrazovanja, te stažiranja i različitih oblika cjeloživotnog obrazovanja. Raspravljena je uloga istraživanja u obrazovanju učitelja te važnost istraživanja o obrazovanju učitelja. Autorice su se kritički osvrnule na pojedine segmente obrazovanja učitelja. U radu su dane i moguće smjernice za poboljšanja: promjene kurikuluma s većom usmjerenošću na studente, povećanje uključenosti studenata u obrazovna istraživanja, povećanje omjera obrazovnih znanosti u obrazovanju učitelja te produženje trajanja obrazovanja. Istaknuta je i potreba proširenja mogućnosti poslijediplomskog obrazovanja za učitelje.
Ovaj rad predstavlja cjelovit prikaz postojećeg stanja u obrazovanju učitelja a posebnu kvalitetu daju mu poveznice s teorijskim pristupima i smjernice za poboljšanje predložene u završnom dijelu rada.
6. Vlahović-Štetić, V.(2005). Teorijski pristupi darovitosti. U: Vlahović-Štetić,V.(Ur.): Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu,13-22.
U ovom preglednom znanstvenom radu prikazani su i raspravljeni modeli koji opisuju darovitost. Prvo je opisana Sternbergova i Zhangova pentagonalna implicitna teorija darovitosti koja navodi kriterije koje osoba treba zadovoljavati da bi bila proglašena darovitom (izvrsnost, rijetkost, pokazljivost, produktivnost i vrijednost). Nakon toga prikazana je podjela definicija i pristupa darovitosti: definicije usmjerene na urođenost, odnosno genetske činitelje, definicije usmjerene na kognitivne modele, definicije usmjerene na postignuće i definicije sa sustavskim pristupom. Za svaku skupinu definicija dan je primjer. Posebno je komentiran način na koji pojedini pristup ima utjecaja na rad s darovitima u školskoj praksi. Autorica ističe kako različiti pristupi darovitosti imaju i teorijski i praktični značaj. Sugerira se da je u praktične svrhe dobro odabrati i slijediti neki od teorijskih pristupa jer to osigurava koherentnost identifikacijskih procedura i rada s darovitim učenicima. Rad predstavlja cjelovit i kritički prikaz najrelevantnijih teorijskih pristupa darovitosti. Kao takav od koristi je svima koji se bave darovitošću.
Na kraju prikaza znanstvenih radova možemo konstatirati da je riječ o vrlo plodnoj znanstvenici koja je objavila samostalno i u koautorstvu ukupno 31 znanstveni rad. Od tog broja objavila je 7 samostalnih radova, 17 radova svrstano je u kategoriju a1., dok su dva pregledna rada objavljena kao poglavlja u knjigama monografskog karaktera.
Isto tako pristupnica je izložila 20 radova na međunarodnim i 10 radova na domaćim znanstvenim skupovima. Bila je članica Programskog odbora XVI Dana Ramira Bujasa (Zagreb, 2003.), a na XVII danima Ramira i Zorana Bujasa imala je pozvano predavanje. Također je bila članica Programskog odbora Prvog hrvatskog kongresa primijenjene psihologije (Zagreb, 2006.).
Uz to pristupnica je od 1998. godine članica, a od 2005. predsjednica Savjeta časopisa Suvremena psihologija. Recenzirala je više od 20 rukopisa za časopise Review of Psychology, Društvena istraživanja, Suvremena psihologija, Psihologijske teme, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Kinesiology, Dijete i društvo, Sociologija sela, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. Recenzirala je i dva sveučilišna udžbenika.
Nastavna djelatnost
Nastavnu karijeru započela je kao asistentica na Sveučilištu u Zadru gdje je držala vježbe ne kolegiju Pedagoška psihologija i na Praktikumima. Prelaskom u Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na dodiplomskoj nastavi održavala je vježbe na kolegiju Pedagoška psihologija/Psihologija obrazovanja. Nakon izbora u docenta uvodi nove kolegije te drži predavanja i vježbe na njima (Psihologija obrazovanja nadarenih učenika i Metodika nastave psihologije). Uz ova dva kolegija pristupnica je za novi program studija izradila programe kolegija: Psihologija obrazovanja: učenje i poučavanje (za studente psihologije), Rad s nadarenim učenicima (za studente nastavničkih usmjerenja na Filozofskom fakultetu), a Filozofski fakultet joj je odobrio i suradnju s PMF-om gdje je za studente matematike izradila program kolegija Psihologija učenja i poučavanja matematike.
U okviru Poslijediplomskog studija psihologije vodila je kolegij Psihologija učenja i poučavanja. U novom Poslijediplomskom doktorskom studiju psihologije nositeljica je modula Psihologija obrazovanja u okviru kojeg održava kolegij Kognitivni modeli učenja: primjer matematike i prirodnih znanosti. Sudjeluje i u poslijediplomskoj nastavi drugih studija: vodi kolegij Psihologija učenja i poučavanja na Poslijediplomskom doktorskom studiju glotodidaktike Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2006.) te drži nastavu na kolegiju Modeli učenja odraslih na Poslijediplomskom specijalističkom studiju iz supervizije psihosocijalnog rada, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu (2006.). Od 2003. godine je voditeljica Poslijediplomskog stručnog studija iz školske psihologije.
U okviru nastavne djelatnosti valja istaknuti i njezin značajan koautorski doprinos u sveučilišnom udžbeniku «Psihologije obrazovanja» (2003) koji je prihvaćen kao udžbenik ne samo za studente psihologije Sveučilišta u Zagrebu, već se njime koriste i studenti psihologije ostalih sveučilišta, ali isto tako i studenti koji se obrazuju za učiteljski i nastavnički poziv.
Stručna djelatnost
Pristupnica se intenzivno bavila i stručnim radom. Sudjelovala je kao istraživač i predavač u brojnim stručnim projektima: Pomoć učiteljima u efikasnom/aktivnom učenju i poučavanju (UNICEF i Ministarstvo prosvjete i športa), Unapređivanje identifikacije i rada s nadarenom populacijom u sustavu osnovnog školstva (Zavod za unapređivanje školstva), Kladim se da možeš (Korak po korak) Kako da učenje ne bude mučenje (Društvo za psihološku pomoć), Program stručne izobrazbe za prevenciju poremećaja u ponašanju učenika za nastavnike i stručne suradnike škola u Varaždinskoj županiji (Društvo za psihološku pomoć), Suzbijanje obiteljskog nasilja u lokalnoj zajednici (Društvo za psihološku pomoć), Obrazovni projekti (CARnet), Uspostava referalnih centara za pružanje podrške sveučilišnim nastavnicima u primjeni IT-a u nastavi (CARnet), Training the Trainers (CARnet), Kritičko mišljenje i aktivno učenje u visokom školstvu (Forum za slobodu odgoja). Desetak godina radi u savjetovalištu Centra za žene žrtve rata i Autonomne ženske kuće.
Pristupnica je objavila ukupno 12 stručnih radova, od čega 8 nakon izbora u posljednje zvanje. U novijim stručnim radovima i dalje se intenzivno bavi problematikom učenja i poučavanja matematike u školskoj dobi.
Osim toga pristupnica je držala brojna predavanja na aktivima školskih psihologa, profesora psihologije i profesora matematike.
U koautorstvu s Vizek-Vidović,V., Arambašić,L. i Miharija,Ž. izradila je i objavila novi instrument Test spremnosti za školu (Naklada Slap, Jastrebarsko, 1995.).
Tijekom sveučilišne karijere V. Vlahović-Štetić obavljala je brojne funkcije u upravnim i stručnim tijelima Odsjeka i Fakulteta. Od 2002. do 2004. obavljala je funkciju zamjenice pročelnice Odsjeka za psihologiju. U više navrata bila je članica Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta, a bila je i članica fakultetskog Povjerenstva za unapređivanje kvalitete nastave. Uz to je i članica Povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu. Bila je predsjednica dva Povjerenstva za vrednovanje visokoškolskih institucija Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu. Također je bila recenzentica nastavnih programa kao i prijedloga znanstvenih projekata na natječajima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Članica je Hrvatskog psihološkog društva u kojem je bila tajnica Sekcije za školsku psihologiju i dopredsjednica Sekcije za potporu darovitima. Članica je Hrvatske psihološke komore gdje je predsjednica Razreda za školsku psihologiju i članica Suda časti II stupnja.
Učlanjena je i u međunarodne udruge International Association for School Psychology i European Association for Research on Learning and Instruction.
SAŽETAK
Iz prikaza znanstvenog, nastavnog i stručnog rada vidljivo je da dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije, propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/2003., 105/04. i 174/04.) i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05.), jer je:
1. stekla doktorat društvenih znanosti izrađen u području psihologije obrazovanja
2. objavila ukupno 31 znanstveni rad (od čega 7 samostalnih radova) pri čemu je 17 radova objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (kategorija a1). U koautorstvu je objavila 5 knjiga i 3 poglavlja u knjigama. Od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora objavila je 7 znanstvenih radova (5 u kategoriji a1 i 2 poglavlja u knjigama) te 8 stručnih radova. Uredila je jednu znanstvenu knjigu.
Pristupnica ujedno udovoljava svim uvjetima iz Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 129/05.), jer:
1. ima izvedenih više od 300 norma sati nastave na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
2. u studentskim anketama provedenim na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu njezin nastavni rad u svim aspektima izuzetno pozitivno ocijenjen.
Pristupnica također ispunjava 6 dodatnih uvjeta (potrebna 4 od 8) Rektorskog zbora za izbor u zvanje redovnog profesora, jer je:
1. Uvela nove kolegije na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
2. Pod njezinim mentorstvom obranjeno je 45 diplomskih radnji i objavila je 6 radova zajedno sa studentima (uvjet 10 radnji i 4 objavljena rada)
3. Održala je 30 priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga 20 na međunarodnim (uvjet 7 priopćenja od toga 4 međunarodna) i imala jedno pozvano predavanje
4. Od 1998. je članica a od 2005. predsjednica Savjeta časopisa Suvremena psihologija
5. Recenzirala više od 10 članaka za časopise: Review of Psychology, Društvena istraživanja, Suvremena psihologija, Psihologijske teme, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Kinesiology, Dijete i društvo, Sociologija sela, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja.
6. Vodila je znanstveno-istraživački projekt Kognitivni i socio-emocionalni čimbenici učenja matematike (2002.–2006.), a u novom ciklusu projekata vodi projekt Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi (2007.-) te program Psihološki čimbenici uspješnog učenja u okviru kojeg su još dva projekta
Mišljenje i prijedlog
Iz uvida u cjelokupno djelovanje dr.sc. Vesne Vlahović-Štetić mogli smo zaključiti da je riječ o zreloj, potpuno izgrađenoj znanstvenici, koja je sustavnim istraživanjem u području učenja matematike svojim postignućima napravila iskorak u potpuno novo područje istraživanja u domaćim okvirima. Ujedno su njezini istraživački rezultati u području rješavanja problemskih matematičkih zadataka prepoznati i u širim međunarodnim okvirima. Posebno valja istaknuti njezin doprinos u metodološkom smislu jer ulazi u krug malobrojnih istraživača u nas koji su znatan napor posvetili provedbi longitudinalnih istraživanja.
Uvid u njezinu nastavnu djelatnost pokazuje da je dostigla izvrsnost u izvedbi nastave na svim razinama od preddiplomske do poslijediplomske. Osobito je vrlo uspješno uklopila svoje istraživačke interese u nastavni proces te je tako iznimno djelotvorno doprinijela realizaciji temeljne misije sveučilišnog nastavnika - integraciji istraživačkog i nastavnog rada. Pritom posebno valja naglasiti njezinu inovativnost u kreiranja i izvedbi kolegija vezanih uz rad s darovitim učenicima te uspješnu primjenu temeljnih načela psihologije obrazovanja u nastavi metodike za studente psihologije. Kad je riječ o njezinim nastavnim umijećima ističemo i njezin veliki ugled među praktičarima zahvaljujući predanom i uspješnom sudjelovanju u programima stručnog usavršavanja prosvjetnh djelatnika širom zemlje te medijskim nastupima vezanim uz obrazovnu problematiku.
Tijekom svoje karijere predano je obavljala i poslove vezane uz rad upravnih i stručnih tijela Odsjeka, Fakulteta, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te profesionalnih asocijacija.
Na temelju uvida u cjelokupnu priloženu dokumentaciju dajemo mišljenje da dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić ispunjava, pa i znatno nadmašuje uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (123/03) te preporučujemo Vijeću Filozofskog fakulteta njezin izbor u zvanje redovnog profesora. na Katedri za školsku psihologiju, u Odsjeku za psihologiji, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 4. 3. 2007.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
dr. sc. Majda Rijavec, red. prof.
Dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
POPIS ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA
1.Kvalifikacijski radovi
1. Vlahović-Štetić, V.(1986.). Utjecaj (ne)uspjeha u realizaciji profesionalnih planova na vrijednosti, magistarski rad, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu.
2. Vlahović-Štetić, V.(1996.). Problemski matematički zadaci i uspješnost njihova rješavanja u početku školovanja, disertacija, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu.
2.Knjige i poglavlja u knjigama
a)knjige
1. Vlahović-Štetić, V. i Vizek Vidović, V. (1998.) Kladim se da možeš..., - psihološki aspekti početnog poučavanja matematike, Udruga roditelja "Korak po korak", Zagreb.
2. Miljević-Riđički, R., Miljković, D., Pavličevi-Franić, D., Rijavec, M., Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Zarevski, P. (2000.) Učitelji za učitelje, IEP, d.o.o., Zagreb
3. Vizek Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V., Miljković, D., (2003.) Psihologija obrazovanja, IEP, d.o.o. - Vern, Zagreb
4. Vlahović-Štetić,V.(Ur.) (2005.): Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.
5. Arambašić, L., Vlahović-Štetić,V., Lauri Korajlija, A. (Ur.) (u tisku). Stanje i potrebe u radu s darovitim učenicima, FF-press, Zagreb.
b)poglavlja u knjigama
1. Vizek Vidović, V.; Vlahović Štetić, V. (2003): Current models and new developments in Croatian teacher education. U: Moon, B.; Vlasceanu, L.; Barrows, L. C. (Ur.): Institutional approaches to teacher education within higher education in Europe: Current models and new developments. Bucharest: UNESCO-CEPES, 51-65.
2. Vlahović-Štetić, V.(2005). Teorijski pristupi darovitosti. U: Vlahović-Štetić,V.(Ur.): Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu,13-22.
3. Vlahović-Štetić,V., Vizek Vidović, V. (2005.) Obrazovanje učitelja i nastavnika u Hrvatskoj. U: Vizek Vidović V. (Ur.):Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektive, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.
3.Znanstveni radovi
a) Znanstveni radovi objavljeni u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1)
prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
1. Grgin T., Vlahović-Štetić V., Raboteg Šarić, Z. (1986.). Radne vrijednosti srednjoškolaca u početku i na završetku školovanja u proizvodnim i neproizvodnim stručnim usmjerenjima, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 26, 75-88.
2. Bezinović, P., Vlahović-Štetić V., Takšić, V., Božičević V. (1988.). Utjecaj kognitivnih i situacionih faktora na način odgovaranja na upitnicima ličnosti, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 27, 146-158.
3. Šarić, J., Raboteg Šarić Z., Vlahović-Štetić V. (1989.). Radne vrijednosti, profesionalne namjere i školski uspjeh u završnom razredu osnovne škole, Revija za psihologiju 19, 17-23.
4. Žužul M., Keresteš G., Vlahović-Štetić V. (1990.). Skala za procjenu dječjeg agresivnog i prosocijalnog ponaganja, Primijenjena psihologija, 11, 77-86.
5. Vlahović-Štetić V., Miura I.T. (1995.). Cognitive representation of number and understanding of place value: First graders in Croatia and the United States, Review of Psychology, 2,23-28.
6. Vizek Vidović V., Vlahović-Štetić V., Arambašić L., Slaviček M., (1997.). Konativne i emocionalne karakteristike matematički nadarene i prosječno sposobne djece, Društvena istraživanja, 6,4-5(30-31), 619-634.
7. Vlahović-Štetić, V. (1999.). Word problem solving as a function of problem type, situational context and drawing, Studia Psychologica, 41, 49162.
8. Vlahović-Štetić, V., Vizek Vidović, V., Arambašić L. (1999.). Motivational characteristics in mathematical achievement; A study of gifted high-achieving, gifted underachieving and non-gifted pupils, High Ability Studies, 10, 37-49.
9. Vlahović-Štetić V., Kovačić S. (1999.). Kognitivna reprezentacija brojeva u djece različite dobi, Društvena istraživanja, 4 (42), 563-577.
10. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Bratko, D. (1999.). Pet ownership, type of pet and socio-emotional development of school children, Anthrozoos, 12, 4, 21 1-217.
11. Miura, I.T., Okamoto,Y., Vlahović-Štetić, V., Kim, C., Han, J.H. (1999.). Language supports for children's understanding of numerical fractions: Cross-national comparisons. Journal of Experimental Child Psychology, 74, 356-365.
12. Vlahović-Štetić, V., Kišak, M., Vizek-Vidović, V. (2000.) Uspješnost rješavanja problemskih matematičkih zadataka - provjera matematičko-logičkog modela, Suvremena psihologija, 3, 1-2, 49-66.
poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
13. Vizek Vidović, V., Arambašić, L., Keresteš, G., Kuterovac-Jagodić, G., Vlahović-Štetić, V., (2001.).Pet ownership in childhood and socio-emotional characteristics, work values and profesional choices in early adulthood. Anthrozoos, 14, 4, 224-231.
14. Vlahović-Štetić, V., Rovan, D., Mendek, Ž. (2004.) The role of student's age, problem type and situational context in solving mathematical word problems. Review of psychology, 11, 1-2, 25-33
15. Vlahović-Štetić.V., Zekić I.(2005.). Rezoniranje adolescenata u linearnim i nelinearnim zadacima proporcionalnosti, Suvremena psihologija, 2, 215-229.
16. Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V. i Severinac,A. (2005.). Je li matematika bauk? Stavovi, uvjerenja i strah od matematike kod gimnazijalaca, Društvena istraživanja, 80, 1081. – 1102.
17. Vlahović-Štetić, V., Nadilo, M., Pavlin-Bernardić, N. (2006). Brojenje: stječemo li prije načela ili vještinu? Suvremena psihologija. 9, 1, 21-34.
b) Znanstveni radovi objavljeni u domaćim časopisima i zbornicima radova sa skupova (a2)
prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
18. Andrilović, V., Mandić S., Metzing A., Duran M., Cota M., Vlahović, V., (1982.). Razvoj mogućnosti samovrednovanja tokom učenja diskurzivnog teksta u desetogodišnjaka, Zbornik radova ''Odgoj i samoupravljanje", Zagreb, 101-125.
19. Vlahović,V., (1983,). Povezanost radnih vrijednosti i salijentnosti uloga, Zbornik radova "V Dani psihologije", Zadar, 167-172.
20. Grigin, T., Vlahović, V. (1984.). Stupanj neodlučnosti u izboru prvog zvanja muških i ženskih srednjoškolaca u različitim stručnim usmjerenjima, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 23,171-1.76.
21. Grgin T.,Vlahović, V., Raboteg Šarić Z.(1985.). Neke relevantne karakteristike srednjoškolaca koji namjeravaju i koji ne namjeravaju nastaviti školovanje na fakultetu, Školski vjesnik, 34, 1, 3-8.
22. Takšić, V., Vlahović-Štetić, V., Mimica M. (1985.). Efekti razine dijastoličkog krvnog tlaka i dobi na učinak u zadacima psihomotorike različite složenosti Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 25, 171-182.
23. Raboteg Šarić, Z., Vlahović-Štetić, V., Božičević, V., Mimica I., Fray J. (1985.). Stav prema starijim osobama različitog zdravstvenog stanja kod ispitanika koji su u različitom kontaktu s tim osobama, Defektologija, 21,1, 41-50.
24. Vlahović-Štetić,V.,(1986.). Radne vrijednosti učenika prije i poslije upisa u različita obrazovna usmjerenja, Zbornik radova "V Dani psihologije", Zadar,147- 156.
25. Vlahović-Štetić,V.,(1987.).Promjene vrijednosti i percepcije mogućnosti realizacije vrijednosti nakon upisa u završni stupanj usmjerenog obrazovanja, Zbornik radova "VI Dani psihologije", Zadar, 143-150.
26. Vlahović-Štetić, V. (1989.). Vrijednosti i školski uspjeh učenika u usmjerenom obrazovanju, Psihologija, 23,137-142.
27. Vlahović-Štetić,V., (1992.). Stres kod nastavnika, u Žužul M., i Raboteg Šarić Z. (ur.): Ratni stres u djece: suzbijanje, posljedice i liječenje, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, 27-35.
28. Silić, B., Vlahović-Štetić, V., Slaviček, M. (1999.). Identifikacija intelektualno nadarenih učenika na temelju rezultata testa i procjena učitelja, Napredak, 140, 3, 319-329.
29. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Petrak, O. (1999.). Neke metrijske karakteristike Skale za procjenu ponašanja učenika u razredu, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 35,1, 51-61.
4. Stručni radovi
prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
1. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V. (1990.). Neke karakteristike Upitnika zrelosti za izbor zanimanja, Primijenjena psihologija, 10, 293-296.
2. Vlahović-Štetić, V. (1992.). Priručnik za Skalu za procjenu agresivnog i prosocijalnog ponašanja kod djece, Naklada Slap, Jastrebarsko.
3. Hitrec, G., Papić, M., Pregrad, J., Šarović, I., Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V. (1993.). Kako pomoći djeci da se suoče s ratom – upute za roditelje; Upute vrtićima i školama za pripremu i ponašanje u neposrednoj ratnoj opasnosti; Kako škola može pomoći učenicima da se suoče s ratom, u Krizmanić, M., Fučkar, G., Havelka, M. i Kolesarić, V. (ur.): Psihološka pomoć ratnim stradalnicima, Dobrobit, Zagreb.
4. Vlahović-Štetić, V., Vizek Vidović, V., Arambašić, L., Miharija, Ž. (1995.). Priručnik za Test spremnosti za školu, Naklada Slap, Jastrebarsko.
poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
5. Vlahović-Štetić, V.(2002.). Teorije darovitosti i njihovo značenje za školsku praksu. Poticanje darovite djece i učenika, Zagreb:HPKZ
6. Prišćan, S., Horvat, D., Hoić-Božić, N., Pervan, P., Vlahović-Štetić, V. (2003.) : Results of the CARNet programme «Educational Projects», ITI Conference, Cavtat, 2003. Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces ITI 2003 / Budin, L.; Lužar-Stiffler, V.; Bekić, Z.; Hljuz Dobrić, V.(ur.). Zagreb : SRCE University Computing Center Universitiy of Zagreb, 2003. 267- 273
7. Vlahović-Štetić, V.(2003.). Psihologija učenja i poučavanja matematike. Poučak, 15, 5-14.
8. Vlahović-Štetić, V.(2003./2004.). Rano učenje i poučavanje matematike, Zrno, 85/86, 8.-10.
9. Vlahović-Štetić, V. (2005.). Praćenje napretka studenata., Ocjenjivanje znanja U: Vizek Vidović,V. i Vlahović-Štetić,V.: Planiranje, praćenje i ocjenjivanje – Priručnik za visokoškolske nastavnike,
10. Vlahović-Štetić, V.(2005.). Učiti kako učiti. U: Bilić V. i sur.: Izbor tema za satove razrednih odjela, Naklada Ljevak, Zagreb. 110-114.
11. Vlahović-Štetić, V.(2005.).Primjerenost nastave matematike dobi učenika. Poučak, 24, 17-25.
3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
a) Pozvano predavanje na znanstvenom skupu
1. Vlahović-Štetić,V. Djeca i matematika - što odrasli mogu naučiti? . XVII. Dani Ramira i Zorana Bujasa , Zagreb, 2005.
b) Sudjelovanje na međunarodnim skupovima
prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
1. Vlahović-Štetić, V., Extraversion, neuroticism and values, 1st European congress of psychology, Amsterdam, 1989.
2. Vlahović-Štetić, V., Values of pupils and teachets, 13th International colloqium of school psychology, Ljubljana, 1989.
3. Vlahović-Štetić, V., Arambašić, L., Test anxiety and some situational variables, 5th European Conference on Personality, Rim, 1990.
4. Vizek Vidović, V., Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V., Sex differences in vocational maturity of the 8th grade students under two different evaluation systems in the lower grades of primary school, 2nd Alpe-Adria Conference on Psychology, Trst, 1991.
5. Vlahović-Štetić, V., Work values and percived self-competence of gifted and non-gifted secondary school students, 3rd ECHA Conference, Munchen, 1992.
6. Vlahović-Štetić, V., Vizek Vidović, V., Arambašić, L., Some predictors of self-efficacy upon entering secondary school, The 5th European conference for research on learning and instruction, Aix-en-Provence, 1993.
7. Vizek Vidović, V., Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V., Academic achievement and some personality characheristics under two different evaluation systems in primary school: A follow up study, The 5th European conference for research on learning and instruction, Aix-en-Provence, 1993.
8. Vlahović-Štetić, V., Word-problem solving as a function of problem type, situational context and drawing, 4th Alps-Adria Psychology symposium, Zagreb, 1996.
9. Vlahović-Štetić, V., Self-referenced cognitions of mathematically gifted students and non-gifted achivers, ECHA conference, Beč, 1996.
10. Vlahović-Štetić, V., Cognitive representation of number in different age groups, 8th European Conference on Developmental psychology, Rennes, 1997.
11. Miura, I., Okamoto, Y., Kim, C., Vlahović-Štetić, V., Han, J., Children's intuitive understanding of fraction concepts: Cross-national comparisons, AERA conference, San Diego, 1998.
12. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Bratko, D.: Pet ownership, type of pet and socio-emotional development of school children, IAHAIO Conference, Prag, 1998.
13. Miura, I., Okamoto, Y., Kim, C., Vlahović-Štetić, V., Han, J., Lemaire, P., Hatano, E.: The role of language in the development of numerical fraction understanding, SRCD meeting, Albuquerque, 1999.
14. Miura, I., Okamoto, Y., Kim, C., Vlahović-Štetić, V., Han, J., Lemaire, P., Hatano, E.: The development of numerical fraction understanding: Cross-national comparisons. Bienal meeting of International Society for the Study of Behavioral Development, Beijing, China, 2000.
15. Vlahović-Štetić, V.: Number representation of first and second graders, IX EARLI Conference, Fribourg, 2001.
16.
poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
17. Prišćan, S.,Horvat, D., Hoić-Božić, N., Pervan, P., Vlahović-Štetić, V. : Results of the CARNet programme «Educational Projects», ITI Conference, Cavtat, 2003.
18. Arambašić,L.,Vlahović-Štetić, V.: Relation between children's math grades and attitudes and parents' attitudes toward mathematics, X EARLI Conference, Padova, 2003.
19. Rovan D., Vlahović-Štetić, V.: Self-concept of Mathematically Gifted and Non-gifted High School Students: The Effect of Achievement Level, X EARLI Conference, Padova, 2003.
20. Vlahović-Štetić, V., Rovan, D., Mendek, Ž. :The role of student's age, problem type and situational context in solving mathematical word problems. XI EARLI Conference, Nicosia, 2005.
21. Arambašić, L. Severinac.A., Vlahović-Štetić, V.: Is math something scary? Attitudes and beliefs toward math and math anxiety in secondary school students. XI EARLI Conference, Nicosia, 2005.
c) Sudjelovanje na domaćim skupovima
prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
1. Vlahović, V., Povezanost radnih vrijednosti i salijentnosti uloga, "IV Dani psihologije", Zadar, 1983.
2. Vlahović-Štetić, V., Radne vrijednosti učenika prije i poslije upisa u različita obrazovna usmjerenja,"V Dani psihologije", Zadar, 1986.
3. Vlahović-Štetić, V., Promjene vrijednosti i precepcije mogućnosti realizacije vrijednosti nakon upisa u završni stupanj usmjerenog obrazovanja, "VI Dani psihologije", Zadar, 1987.
4. Vlahović-Štetić, V., Vrijednosti i školski uspjeh učenika u usmjerenom obrazovanju, 9. kongres psihologa SFRJ, Vrnjačka Banja, 1987.
5. Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V., Strah od ispitivanja i učinak u testu znanja u funkciji najavljenog i nenajavljenog ispita, Dani psihologije u Zadru, 1989.
6. Vlahović-Štetić, V., Rovan, D., Arambašić, L.,Učenički uradak u matematici – doprinos stavova i matematičke anksioznosti, Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 2001
7. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Arambašić, L., Radne vrijednosti, percepcija životnih uloga i samopoimanje srednjoškolaca – prognanika i neprognanika, Prva godišnja kongerencija hrvatskih psihologa, Zagreb, 1993.
poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izv.prof.
8. Vlahović-Štetić, V., Zekić, I., Rovan, D. Linearno i nelinearno rezoniranje u zadacima proporcionalnosti. Dani psihologije u Zadru, Zadar , 2002.
9. Pavlin-Bernardić, N.; Rovan, D.; Vlahović-Štetić, V.; Gliha, M. Imaju li medvjedići jednak broj bombona? Dječje razumijevanje osnovnih principa zbrajanja. Konferencija psihologa: Ljudski potencijali kroz životni vijek. Šibenik, 2006.
10. Pavlin-Bernardić, N.; Vlahović-Štetić, V.; Arambašić, L. Dječje rješavanje problemskih matematičkih zadataka: doprinos radnog pamćenja. XVII. Dani Ramira i Zorana Bujasa , Zagreb, 2005.
.
Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik Odsjeka za romanistiku, i prijedlog da se izabere mr. sc. Alica Knezović.
Veza: Kadrovska služba, Klasa 640-03/06-01/121, Ur.br. 3804-280-06-2,
od 2. siječnja 2007.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA Sveučilišta u Zagrebu
U svojoj sjednici od 29. studenoga 2006. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik Odsjeka za romanistiku. Na natječaj, objavljen u »Vjesniku« 15. prosinca 2006. i u »Narodnim novinama« br. 133/2006,. prijavio se jedan kandidat, i to mr. sc. Alica Knezović, dosadašnja viša lektorica na Katedri za španjolski jezik. Na temelju dokumenata što ih je kandidatkinja priložila molbi, kao i na temelju osobnoga poznavanja kandidatkinjina rada, podnosimo Fakultetskomu vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ
Stručne kvalifikacije
Kandidatkinja mr. sc. Alica Knezović (rođena Pšorn) rodila se 11. veljače 1954. u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina, gdje je pohađala osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Nakon položene mature, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu školske godine 1972/73. je upisala i 21. lipnja 1978. diplomirala studij engleskog jezika i književnosti (A predmet) i španjolskog jezika (B predmet).
Školsku godinu 1977/78. provela je u Španjolskoj. Prvo je u Madridu, u tamošnjem Instituto de Cultura Hispánica (u odjelu Oficina Internacional de Información y Observación del Español – OFINES) pohađala Escuela de Investigación Lingüística y Literaria – XIII Curso, gdje slušateljima, uglavnom postdiplomandima, predaju ugledni svjetski hispanisti. Potom je (srpanj-kolovoz 1978.) u Málagi odslušala Curso Superior de Filología Española, prvenstveno namijenjen perspektivnim domaćim i inozemnim hispanistima.
Pored jednogodišnjeg boravka u Španjolskoj, prof. Knezović još je u nekoliko navrata boravila u toj zemlji koristeći kraće stipendije za stručno usavršavanje i istraživanje španjolskog jezika i hispanske kulture, civilizacije i književnosti (u srpnju 1980., zatim tijekom 1986. tri mjeseca u Institutu Arias Montano u Madridu, u srpnju 1995, u srpnju 2001. itd.).
Školske godine 1980/81. i 1981/82. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pohađala je poslijediplomski studij smjera lingvistike. Nakon izrade i obrane magistarske radnje pod naslovom »Fonetika i fonologija židovsko-španjolskog govora u Sarajevu«, 4. veljače 1987. je stekla stručni naziv magistar društveno humanističkih znanosti iz područja filologije (lingvistika).
Kretanje u službi
Od prosinca 1979. do prosinca 1991. prof. Knezović je bila zaposlena u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu, prvo u svojstvu asistenta-pripravnika a zatim kao asistent za španjolski jezik.
U prosincu 1991. zajedno s obitelji preselila se u Zagreb gdje se isprva zaposlila u Ministarstvu informiranja Republike Hrvatske kao vanjski suradnik (pratitelj i prevoditelj vijesti iz stranih medija). Od početka svibnja do početka srpnja 1992. radila je kao gimnazijski profesor engleskog jezika na zamjeni. Zatim, od rujna 1992. do ožujka 1996., bila je u stalnom radnom odnosu kao profesor engleskog i španjolskog jezika u Gimnaziji Lucijana Vranjanina u Zagrebu. S obzirom na nedostatak nastavnog osoblja, istodobno je radila i kao honorarni lektor za španjolski jezik pri Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je, od travnja 1992. godine do ožujka 1996., izvodila glavninu lektorske nastave za slušače I. i II. godine studija hispanistike.
Na Katedri za španjolski jezik pri Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. Knezović je 1. ožujka 1996. izabrana za lektora za španjolski jezik na neodređeno vrijeme, a 30. travnja 2002. za višeg lektora. Kao honorarni i kao stalni nastavnik samostalno održava nastavu (lektorske vježbe te usmene i pismene ispite) iz kolegija Španjolske jezične vježbe, odnosno Španjolski jezik na prvoj, drugoj i trećoj godini studija hispanistike. S obzirom na povelik broj upisanih studenata kao i na nedovoljan broj nastavnika na Katedri za španjolski jezik, kolegica Knezović već niz godina svojevoljno prihvaća veće opterećenje u izvođenju nastave. Kako nastava ne bi trpjela zbog prevelikog broja studenata u grupama za jezične vježbe, kolegica Knezović održavala je i još uvijek održava i po 16 sati izravne nastave tjedno, umjesto 12 sati koliko je uobičajena tjedna norma za zvanje lektora
Ostale aktivnosti
U proteklom razdoblju kolegica Knezović bila je stručno aktivna i izvan Fakulteta. Od školske godine 1996/97., otkako se provode takmičenja iz španjolskog jezika za srednjoškolce, sudjeluje u sastavljanju testova za španjolski jezik za županijska i državna natjecanja iz stranih jezika za osnovne i srednje škole, što ih organizira Ministarstvo prosvjete i športa u suradnji sa Sekcijom za strane jezike Hrvatskog filološkog društva. Od školske 1998./99. do 2003./2004. godine bila je predsjednica Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz stranih jezika (engleski, njemački, francuski, talijanski i španjolski), a nakon toga je predsjednica Državnog povjerenstva za španjolski jezik.
U Školi stranih jezika pri Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu prati rad studenata-voditelja tečajeva za španjolski jezik. Također je koordinirala rad na izradi nastavnog plana i programa za učenje španjolskog jezika kao drugog stranog jezika u srednjim školama prihvaćenog od Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske.
Redovito sudjeluje na seminarima za profesore španjolskog jezika u Dubrovniku što ih od 2001. godine organiziraju Aula Cervantes, Veleposlanstvo Španjolske, Sveučilište u Zagrebu i Centar za strane jezike - Vodnikova, kao i na kraćim seminarima i predavanjima koji se redovito tijekom godine održavaju u Auli Cervantes u Zagrebu.
Kao dopredsjednica Hrvatske udruge profesora španjolskog jezika aktivno sudjeluje u osmišljavanju i organiziranju programa rada tog stručnog udruženja..
Ocjena rada
Pristupnica se u nastavnom radu pokazala kao stručan, iskusan i predan nastavnik. Sve svoje nastavne i ispitne obaveze u okviru rada na Katedri za španjolski jezik izvršavala je primjerno savjesno i točno. O tome svjedoče i vrlo visoke ocjene kojom su njezin rad ocijenili i sami studenti. Uspostavila je korektne i vrlo dobre odnose kako sa studentima tako i sa kolegama nastavnicima. Aktivno i nesebično redovito sudjeluje u izradi testova i provedbi klasifikacijskog postupka za studij španjolskog jezika i književnosti, ispitima iz španjolskog jezika kao stranog itd..
Uz neobjavljeni magistarski rad, kandidatkinja je objavila i znanstvene radove o sarajevskom židovsko-španjolskom govoru, prijevode knjiga na španjolski, nekoliko opsežnijih prijevoda sa španjolskog na hrvatski književnih, književno-teoretskih i kulturoloških tekstova, te još neke prijevode sa španjolskog na hrvatski jezik. Osim toga, za potrebe raznih institucija prevela je sa španjolskog na hrvatski i veći broj drugih tekstova iz različitih struka.
Među stručnim radovima objavljenima nakon zadnjeg izbora, valja istaknuti da je kandidatkinja za Leksikon stranih pisaca u izdanju Školske knjige iz Zagreba napisala ukupno 86 natuknica o španjolskim i hispanoameričkim piscima XIX. i XX. stoljeća te o njihovim djelima, od čega su mnoge natuknice sasvim nove i izvorno napisane.
Prof. Knezović je priredila dvije vježbenice za studente I. godine prema planu i programu kolegija Španjolski jezik 1 i Španjolski jezik 2, a sada je u tijeku postupak za odobravanje tiskanja ovih vježbenica u FF-pressu.
Prof. Knezović je aktivna i izvan Fakulteta u stručnim organizacijama kao organizator, savjetnik, voditelj seminara i predavač.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Cjelovit uvid u aktivnosti i rad kandidatkinje pokazuje da je prof. Knezović uspješni nastavnik koji samostalno već niz godina vodi lektorsku nastavu na studiju hispanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da objavljuje stručne pa i znanstvene radove te da stručno djeluje i izvan Fakulteta. Kandidatkinja ispunjava uvjete propisane odredbama članka 98, stavka 7, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03, 105/04 i 174/04), kao i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (od 25.7.2006). Stoga predlažemo Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta da mr.sc. Alicu Knezović ponovo izabere u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik Odsjeka za romanistiku. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 27. veljače 2007.
Dr. sc. Karlo Budor, red. prof.
Prof. Milivoj Telećan, viši lektor u miru
.Mr. sc. Gorana Bikić Carić, viši lektor
Mr. Alica Knezović: POPIS RADOVA
A. RADNJE I MONOGRAFIJE
1. Fonologija i fonetika židovsko-španjolskog govora u Sarajevu ( neobjavljena magistarska radnja, 153 tipkanih str., Zagreb 1987.
B. ZNANSTVENI RADOVI
1. “Grafija u natpisima na Starom židovskom groblju u Sarajevu”, Sveske, god. II, br. 7-8 (Stvaralaštvo Jevreja u kulturnoj baštini i razvoju Bosne i Hercegovine), Sarajevo 1984, str. 125-127.
2. “Unas características específicas del judeo-español de Sarajevo, Bosnia”, Verba hispanica, I, Ljubljana 1991, str. 97-103.
C. STRUČNI RADOVI (PRIJEVODI, PRIKAZI, RECENZIJE, PREDGOVORI I Sl.)
1. Danilo KIŠ, Una tumba para Boris Davidovich (prijevod na španjolski, u suradnji s Pilar Gil Cánovas), Seix-Barral, Barcelona 1983, 142 str.
2. José Antonio MARAVALL, “Velázquez u intelektualnom horizontu svoje epohe” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XIII, br. 46, Sarajevo 1984, str. 120-132.
3. Manuel TUÑÓN DE LARA, “Arhaizam, pobuna i suvremenost” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XIII, br. 46, Sarajevo 1984, str. 133-157.
4. Wolfram KRÖMMER, “Romantizam u Španjolskoj i u zemljama njemačkog govornog područja” (prijevod sa španjolskog), Izraz, knj. LX, god. XXX, br. 12, Sarajevo 1986, str. 650-660.
5. Juan MARINELLO, “Četiri eseja (Vanvremenski Picasso, Pjesnik klasik, U povodu stogodišnjice rođenja Rubéna Daría, Američki podvig i trijumf Nicolása Guilléna)” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XV, br. 57-58, Sarajevo 1987, str. 391-419.
6. Octavio PAZ, Labirint samoće (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, Sarajevo 1988, str. 5-92.
7. Julio Cortázar, “Fame, nade, vremenoopojnici” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 3, Zagreb, 12-5-1995, str. 11.
8. Carlos Fuentes, “Drugi K.” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 6, Zagreb, 2-6-1995, str. 16-17.
9. Horacio Quiroga “Nošen strujom” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 11, Zagreb, 7-7-1995, str. 10.
Radovi objavljeni nakon zadnjeg izbora:
1. Leksikon stranih pisaca (Školska knjiga, Zagreb, Zagreb, 12001, 22005):
77 natuknica o španjolskim i hispanoameričkim piscima: Delmira AGUSTINI, str. 10-11; Rafael ALBERTI, str. 18-19; Ignacio ALDECOA, str. 19; Vicente ALEIXANDRE, str. 21; Dámaso ALONSO, str. 26; Ignacio Manuel ALTAMIRANO, str. 26-27; Joaquín i Serafín ÁLVAREZ QUINTERO, str. 27-28; Manuel ALTOLAGUIRRE, str. 27; Enrique AMORÍM, str. 31; Carlos ARNICHES Y BARRERA, str. 54; Juan José ARREOLA, str. 56; Max AUB, str. 62-63; René AVILÉS FABILA, str. 67; Francisco AYALA, str. 67-68; AZORÍN, str 68; Mariano AZUELA, str. 69-70; Pío BAROJA Y NESSI, str. 69; Andrés BELLO, str. 102; Jacinto BENAVENTE Y MARTÍNEZ, str. 104; Mario BENEDETTI, str. 104-105; Juan BENET GOITIA, str. 105; Rufino BLANCO FOMBONA, str. 127; Vicente BLASCO IBÁÑEZ, str 127-128; Antonio BUERO VALLEJO, str. 163-164; Rosario CASTELLANOS, str. 169-170; José Camilo CELA, str. 201-202; Gabriel CELAYA, str. 202; Luis CERNUDA, str. 205; Miguel DELIBES, str 265; Gerardo DIEGO, str. 276-277; Carlos FUENTES, str. 361; Eduardo GALEANO, str. 366; Rómulo GALLEGOS, str. 267; Ángel GANIVET GARCÍA, str. 268-269; Federico GARCÍA LORCA, str. 370; Ramón GÓMEZ DA LA SERNA, str. 396; Enrique GONZÁLEZ MARTÍNEZ, str. 398-399; Juan GOYTISOLO GAY, str. 401; Luis GOYTISOLO GAY, str. 401-402; Jorge GUILLÉN, str. 418; Manuel GUTIÉRREZ NÁJERA, str. 424; Luis GUZMÁN MARTÍN, str. 424; Julio HERRERA Y REISSIG, str. 454; José HIERRO, str. 458; Miguel HERNÁNDEZ, str. 452; Juana IBARBOUROU, str. 486; Jorge IBARGÜENGOITIA, str. 486-487; Juan Ramón JIMÉNEZ, str. 520; Carmen LAFORET, str. 598; Ricardo LEÓN, str. 618; Manuel MACHADO Y RUIZ, str. 656-657; Antonio MACHADO Y RUIZ, str. 656; Gregorio MARAÑÓN, str. 677; Luis MARTÍN SANTOS, str. 689; Ana María MATUTE, str. 694-695; Gabriel MIRÓ FERRER, str. 722-723; Juan Carlos ONETTI, str. 790; José ORTEGA Y GASSET, str. 791-792; Blas de OTERO, str. 795; Miguel OTERO SILVA, str. 795-796; Octavio PAZ, str. 815-816; Ramón PÉREZ DE AYALA, str. 822; Emilio PRADOS, str. 852; Horacio QUIROGA, str. 872-873; José Enrique RODÓ, str. 903; Juan RULFO, str. 915-916; Rafael SÁNCHEZ FERLOSIO, str. 935; Ramón SENDER, str. 960-961; Gonzalo TORRENTE BALLESTER, str. 1072-1073; Miguel de UNAMUNO, str. 1087-1088; Francisco UMBRAL, str. 1087; Arturo USLAR PIETRI, str. 1093; Ramón María del VALLE-INCLÁN, str. 1099, Xavier VILLAURRUTIA, str. 1118; Agustín YÁÑEZ, str. 1163; José ZORILLA DE SAN MARTÍN, str. 1176-1177.
2. Leksikon svjetske književnosti - Djela, Školska knjiga, Zagreb 2004.
9 natuknica o književnim djelima – Federico GARCÍA LORCA: Ciganski romancero, Federico GARCÍA LORCA: Dom Bernarde Albe, str. 115; Federico GARCÍA LORCA: Krvava svadba, str. 302; Pío BAROJA Y NESSI: Nespokojni Shanti Andía, str. 393-394; Vicente BLASCO IBÁÑEZ: Trstika i mulj, str. 673; Camilo José CELA: Pascual Duarte i njegovi zločini, str. 449-450; Miguel de UNAMUNO: O tragičnom osjećanju života, Juan RULFO: Pedro Páramo, Carlos FUENTES: Smrt Artemija Cruza.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 31. listopada 2006. odlučeno je da se izvrši izmjena u sastavu stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja od docenta do redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest filozofije, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a budući da smo tom odlukom imenovani/e za članove/članicu dotičnog povjerenstva, podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u dnevnim novinama 17./18. prosinca i u Narodnim novinama 28. prosinca 2006. javili su se: dr. sc. Anto Mišić i dr. sc. Hrvoje Lasić.
Dr. A. Mišić
ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Anto Mišić rođen je 20. rujna 1953. u Živinicama (BiH) gdje je pohađao osnovnu školu. U Zagrebu je1972. godine završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a potom 1976.i gimnaziju «Vl. Vitasović», također u Zagrebu.
Godine 1976. diplomirao je filozofiju na Filozofsko-teološkom institutu (FTI) u Zagrebu. Teologiju je diplomirao 1983. na teologijskom studiju FTI-a, afiliranom studiju sveučilišta Gregorijana u Rimu.
Sve poslijediplomske studije završio je u inozemstvu. Prvi magisterij postigao je 1988. na Pontifica Universitas Lateranensis - Istitutum Patristicum «Augustinianum» (Papinsko sveučilište Lateran, Patristički institut «Augustinianum»), i to iz patrologije i patrističkih znanosti s temom rada: I ministri ordinati nell'epistolario di s. Girolamo (Zaređeni služitelji u poslanicama sv. Jeronima). Na istom je institutu upisao i doktorski studij, položio sve propisane ispite, no nije napisao niti obranio doktorsku disertaciju.
Drugi poslijediplomski studij iz filozofije upisao je na Pontifica Universitas Gregoriana (Papinskom sveučilištu Gregoriana) u Rimu, te magistrirao 1991. s temom: Itinerario dall'anima al Dio nelle Confessioni di s. Agostino (Put od duše Bogu u Ispovijestima sv. Augustina). Na sveučilištu Gragoriana u Rimu doktorirao je 1994. s temom doktorskom disertacijom pod naslovom Metafisica della luce in "Nova de universis philosophia" di Franciscus Patricius (Metafizika svjetla u «Novoj sveopćoj filozofiji» Frane Petrića). Dio disertacije objavljen je u Rimu 1994.
Nakon studija i povratka iz inozemstva habilitirao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (FFDI), i to habilitacijskim radom: Od duše do Boga - Elementi Augustinove filozofije. Od 1989. predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, prvo kao asistent i viši asistent (od 1994.). Za docenta je izabran 17. travnja 1994, a za izvanrednog profesora 12. prosinca 2000. godine, ali prema međunarodnim pravilima koja vrijede za katolička visoka učilišta. Nekoliko je godina vršio dužnost prodekana spomenutog fakulteta. Izbor za dekana FFDI-a potvrdila je vatikanska Kongregacija za katolički odgoj 14. svibnja 2001. Prvi je trogodišnji mandat produžen na još tri godine i on završava 2007. godine.
Na studiju filozofije FFDI-a predaje: Metafiziku, Filozofiju prirode, Povijest renesansne filozofije. Na studiju religijskih znanosti FFDI-a predaje predmet Povijest ranokršćanske književnosti. Povremeno drži seminare i izborne kolegije tematski povezane s navedenim predmetima. Predavao je, više godina, predmete Metafiziku i Kozmologiju na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, a 2006. godine pozvan je da predajem predmet Kozmologija na KBF-u u Đakovu, Sveučilišta u Osijeku. Kao gostujući profesor povremeno predaje i u Puli.
Dosada je bio mentor pri izradi 24 diplomska, jednog magistarskog i jednog doktorskog rada.
Uz nastavni rad, tj. predavanje filozofijskih i religijskih disciplina (metafizike, kozmologije, ranokršćanske književnosti), te mentorstvo u izradi diplomskih i poslijediplomskih radova, redovito sudjeluje na domaćim i stranim znanstvenim skupovima. Objavio je knjigu Rječnik filozofskih pojmova (2000.), te uredio zbornike Crkva i zdravo društvo (Zagreb, 1999.) i Oči vjere (Zagreb, 2002.). Napisao je nekoliko udžbenika za studente (scripta), kao i veći broj znanstvenih i stručnih članaka iz filozofije i ranokršćanske književnosti u znanstvenim i stručnim publikacijama na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku (navedeno u bibliografiji). Pisao je i popularne članke te sudjelovao u radio i televizijskim emisijama.
Dobro poznaje talijanski jezik a služi se engleskim, španjolskim, njemačkim i latinskim jezikom.
Član je Stručnog vijeća Hrvatskih studija, Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu, uredničkog vijeća časopisa «Obnovljeni život», kao i Editorial Consultans časopisa «Disputatio philosophica – International Journal on Philosophy and Religon». Član je evropske udruge isusovačkih filozofa (JESFIL) i hrvatskog društva za promicanje filozofije.
ZNANSTVENI RAD
Dr. Mišić autor je niza radova, od kojih je dobar dio iz područja teologije i religijskih znanosti. Među filozofijskim radovima mogu se istaknuti sljedeće knjige te članci:
Knjige
Doktorska disertacija Metafisica della luce in Nova de universis philosophia di Franciscus Patricius, Roma 1994. (Metafizika svjetla u "Novoj sveopćoj filozofiji" Franje Petrića, Rim 1994.). Disertacija ima ukupno 289 stranica, a napisana je na talijanskom jeziku. Dio disertacije (107 stranica) objavljen je u Rimu 1995. Disertacija je podijeljena u sedam poglavlja. U prvom je poglavlju kratko donesen Petrićev životopis i predstavljena njegova glavna filozofska djela (La Citta felice; Della historia diece dialoghi, Della retorica dieci dialoghi; Discussiones peripateticae; Nova de universis philosophia), te stavljanje toga djela na listu zabranjenih knjiga. U drugom dijelu su obrađeni izvori Petrićeve filozofije s osobitim naglaskom na hermetičke spise te izvore njegova neoplatonizma. U trećem poglavlju se raspravlja o Petrićevoj teoriji o svjetlu, u četvrtom o odnosu svjetla i Petrićevom poimanju o deset stupnjeva bića. U petom poglavlju se raspravlja o odnosu svjetla i fizičkog svijeta i homogenosti kozmosa. U šestom je poglavlju iznesena kritička prosudba Petrićeve filozofije a u sedmom se govori o recepciji Petrićeve filozofije sve do danas.
Rječnik filozofskih pojmova, «Verbum», Split, 2000. str. 295. U ovom rječniku se, abecednim redom, obrađuju filozofijski pojmovi. Cilj rječnika nije bio stvaranje neke nove hrvatske filozofijske terminologije stoga se koristi uglavnom tradicionalnom terminologijom. osim u slučajevima kada su pojmovi općenito prihvaćeni kao «bit» ili «bitak». Pojmovi su obrađeni na stručan no ujedno i pristupačan način. Radi boljeg i lakšeg razumijevanja prvo se donosi etimologijsko tumačenje pojma a potom i njegovo tumačenje. U rječniku su detaljnije obrađeni pojmovi iz aristotelovsko-skolastičke filozofijske tradicije, ali se uzimaju u obzir i ostale značajnije orijentacije. Ovaj rječnik želi biti i poveznica prema filozofiji srodnim disciplinama, te su stoga obrađeni i mnogi pojmovi iz religije, sociologije, psihologije, itd. Rječnik je po svom karakteru veoma korektan i može se ocijeniti kao vrijedan prilog filozofijskoj kulturi.
O Bogu i duši – elementi Augustinove filozofije (monografija, izdavač «Obnovljeni život», Zagreb, izlazi u prvoj polovici 2007.). U ovoj knjizi autor sintetizira svoja dosadašnja vrijedna istraživanja filozofijskih pogleda Aurelija Augustina.
Članci
Uspon čovjeka do Boga - u "Ispovijestima" sv. Augustina, u: «Obnovljeni život», XLVII (1992) 215-230. (izvorni znanstveni članak). Autor vrši rekonstrukciju Augustinove koncepcije spoznaje, prema kojoj je polazna točka bilo kakvog istraživanja i, konačno, spoznaje Boga, za Augustina uvijek i samo čovjek; on je sposoban shvatiti i otkriti iz svjedočenja stvarnosti, nužnost Prvog Principa. Ali prije svega čovjek po svom djelovanju, otrkiva vlastiti JA, kao samosvjestan subjekt u svom djelovanju. Ova prva i neporeciva istina, postaje polazište unutarnjeg puta k Istini, na kojoj participira svaka druga istina, a to ne može biti nitko drugi doli Bog, sveukupna Istina i vrhovno Biće. Spoznaja čovjeka i spoznaja Boga, idu skupa, međusobno se prožimaju u uzajamnoj međuovisnosti. Ne može se upoznati Boga bez poznavanja čovjeka. Drugim riječima, što se više silazi u unutarnje dubine čovjeka, to se više uspinje prema Bogu.
Samosvijest - temeljna sigurnost na putu k apsolutnoj Istini, prema sv. Augustinu, u: «Obnovljeni život», LI (1996) 373-386. (izvorni znanstveni članak). U ovom članku se, slijedeći Augustinove tekstove i misli, pokazuje mogućnost sigurne spoznaje barem neke istine, koja bi potom mogla biti temelj u pronalaženju puta k spoznaji apsolutne Istine. Prvo se pokazuje neodrživost posvemašnje sumnje tako što se ističe važnost samosvjesnog subjekta koji i u sumnji ima neposredno iskustvo vlastitog bivovanja. Augustin drži da i sama sumnja može biti polazište u otkrivanju neporecive stvarnosti koja se najjasnije očituje u iskustvu postojanja i življenja onoga koji sumnja. Izraz "ja sumnjam" implicitno uključuje subjekt sumnje i nije moguće nijekati egzistenciju sumnjajućeg subjekta, čija se sigurnost ne oslanja na podatke izvanjskih osjetila, nego je izravno iskustvo (experientia), samosvijest djelujućeg subjekta. Augustin razlikuje dvije razine sampospoznavanja, od kojih prvu i temeljnu naziva "nosse se» (samosvijest), u kojoj nije moguća zabluda, i "cogitare se" (poznavanje sebe), gdje je moguća zabluda. Od unutarnje sigurnosti svjesnog subjekta vodi unutarnji put k otkrivanju Istine same - Boga - a taj put nije ništa drugo nego sam čovjek, svjesno djelujući subjekt, koji na temelju vlastite samosvijesti, u sebi i iznad sebe, otkriva Boga.
Frane Petrić o fizičkoj i metafizičkoj naravi svjetla, u: "Dubrovnik" 1-3 (1997) 109-117. (izvorni znanstveni članak). U nastojanju za sustavnim i jedinstvenim tumačenjem svemira Petrić je našao uporište u tjelesno-netjelesnoj strukturi svjetla. Razlike među tjelesnim izvorima svjetlosti pretpostavljaju postojanje prvog svjetla koje nužno mora biti netjelesno. Ono je u sebi "Očinska dubina (Paternum Profundum)". Svjetlo u prostoru (extra Patris profundum) također je netjelesno jer u njemu sjaji prvo sjvetlo, ali je istodobno tjelesno jer se širi kroz trodimenzionalni prostor. U svojoj metafizici svjetla Petrić, dakle, koristi termine iz helenističke tradicije i uvodi metaforu "Paternum Profundum " i "extra Patris profundum", tumačeći ih kao unutarnje i vanjsko Božje djelovanje. Fizičko svjetlo objave je božansko svjetlo, jedinstvo fizičkih, psihičkih i duhovnih procesa. To znači da se Petrić zalaže za jednu monističku viziju svijeta, a svjetlo je temelj toga jedinstva. Razlike između materije i forme i između prirode i duše samo su posljedica odabranog pristupa tim odnosima. U osnbovi istovjetan članak objavljen je na engleskom, u publikaciji koja se referira u Current Contents (CC): The Croatian Philosopher Frane Petrić (1529-97) on the Physical and Metaphysical Nature of Light, "Ultimate reality and meaning" vol. 22, no. 4 (1999) 256-263.
O smrti i umiranju u ranokršćanskoj literaturi, u: Mijo Nikić (uredio), "Reinkarnacija i/ili uskrsnuće", Zagreb 1998, str. 91-109. (izvorni znanstveni članak). U ovom članku koji je značajnim dijelom filozofijske (a ne tek teologijsko-patrologijske) naravi, autor rekonstruira ranokršćanske koncepcije smrti, polazeći od uvida u novost koju kršćanstvo unosi u antički svijet, a to je optimizam, što prožima kršćansku nadu u uskrsnuće, u kojemu ravnopravno sudjeluje i čovjekovo tijelo. Kršćani su odbacivali istovremeno platoničko shvaćanje tijela kao "zatvora", iz kojega se duša smrću oslobađa, kao i mogućnosti preegzistencije duše i njezine reinkarnacije. Stariji kršćanski pisci, osobito apologeti iz drugog stoljeća, više se oslanjaju na biblijsku tradiciju, naglašavajući čvrstu povezanost i jednakovrijednost duše i tijela, koji zadržavaju svoju identičnost i nakon uskrsnuća. Ranokršćanski pisci koji su stvarali nakon Origena, poput Grgura Nisenskoga, oslanjaju se više na platoničku i neoplatoničku tradiciju po kojoj je tijelo manje vrijedno od duše.
Bauerova kritika materijalizma, u: «Obnovljeni život», LIV 2 (1999), 211-217. (izvorni znanstveni članak). Materijalizam druge polovice devetnaestog stoljeća, kako ga je prikazao Bogoslav Šule, nailazi na žestoku kritiku Antuna Bauera, koji s neoskolastičkih pozicija kritizira materijalistička stajališta o isključivo senzualističkoj spoznaji, postojanju samo tvarne stvarnosti, nerazlikovanja čovjeka i životinje, kao i pokušaj utemeljenja materijalističke etike. Ako je ljudska spoznaja samo osjetilna, čovjek ne bi bio sposoban ništa definirati niti spoznati vječna i nepromjenjiva načela stvarnosti. Ono što osjetilima nije dostupno, ne može biti predmet sigurne spoznaje, poput početka svijeta ili beskonačnosti svemira. Duša nikako ne može biti produkt materije a različitost ljudske i životinjske duše Bauer dokazuje na temelju nepostojanja općih pojmova kod životinja. On posebice kritizira materijalističku teoriju spoznaje, jer ako nema apsolutno sigurnih načela, onda nema istine, znanost je neodrživa, a materijalistička teorija spoznaje nužno vodi u skepticizam. Bauer smatra da je materijalistička etika neodrživa, jer ako nema Boga, ako čovjek nema duše i slobodne volje, ako svuda vladaju vječni i nepromjenjivi zakoni, svaki govor o etici je besmislen.
Otački vidici odnosa “vjere i razuma” u: «Obnovljeni život», LV, 1 (2000) 53-63. (stručni članak). Poniklo u židovskoj religioznoj tradiciji, kršćanstvo se vrlo brzo susrelo s grčkom filozofijom i poganskim ambijentom. Susret kršćanstva i filozofije, vjere i razuma, bio je neizbježan što su dobro shvatili i ranokršćanski pisci koji su iskoristili dobre plodove do kojih je filozofirajući došao ljudski razum. Većina ranokršćanskih pisaca ima pozitivan odnos prema filozofiji i nastoji uskladiti bogatstvo Objave (vjeru) i plodove filozofije (razum). Kao važnije predstavnike enciklika Fides et ratio ističe Justina, Ireneja, Klementa Aleksandrijskog, Augustina i druge koji će ostati i u budućnosti dobar primjer skladnog povezivanja vjere i razuma, teologije i filozofije. Ovaj se članak uvrštava među autotrove radove na razmeđima filozofije i patrologije.
Sličnosti u Plotinovu i Petrićevu poimanju jednog (εν-unum), u: "Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije", zbornik Instituta za filozofiju, Zagreb, 2000, str. 319-329. (izvorni znanstveni članak). U članku se raspravlja o Plotinovom i Petrićevom shvaćanju "Jednog". Zahtjev za jedinstvom prirođen je misli, ali i poriv da nadilazi i samu sebe. Zato "Jedno" može biti definirano na neki način samo u dijalektičkoj opoziciji mnoštvenosti, i to ne stoga što bi "Jedno" i mnoštvo bili metafizički suprotni, nego zato što je "Jedno" prvi uzrok svakom mnoštvu. Prema Plotinu i Petriću "Jedno" je prije svega izvor stvarnosti, ali i konačni cilj svakog bića. Ono je apsolutni uvjet misli i volje, života i kozmičkog reda. "Jedno" je uvjet i samom mnoštvu, koje iz njega izvire i u nj uvire. Premda je "Jedno" prvi izvor i samoj misli, životu, duši... ono samo nije ni intelekt, ni samosvijest, ni duša ni ljubav... Prema Plotinu i Petriću "Jedno je iznad svakog bitka (bića), što ipak ne znači da nije ništa, da je ne-postojeće, nego to ponajprije znači da "Jedno" nadilazi sve te objekte, pa prema tome nadilazi i sam pojam koji se temlji na tim objektima.
O preranoj smrti, u: «Obnovljeni život», LVI 2 (2001) 163-174. (izvorni znanstveni članak). Polazište ovog patrologijsko-filozofijskog rada jest uvid prema kojemu svaka smrt, a pogotovo prerana, predstavlja filozofijski i religijski problem, što je važilo i za drevna vremena. U ovom se članku iznose stavovi antičke i ranokršćanske književnosti o umrloj djeci, čiju smrt svi označuju kao preranu. Drevna je književnost, poganska i kršćanska, bogata tekstovima u kojima se oplakuje smrt malenih te nastoji dati neka objašnjenja i razloge utjehe za ožalošćene. Stavovi antičkih poganskih pisaca često ovise o njihovu shvaćanju tjelesnog života. Mislioci koji su skloni pesimističkim stavovima shvaćaju smrt kao oslobođenje iz ropstva tjelesnosti i kraj svim bolima. Kršćanska, pak, tradicija, koja se oslanja na onu starozavjetnu, doživljava smrt u okvirima djelovanja Božje providnosti na dobro svakog pojedinca. Ranokršćanske pisce, više od prerane smrti, zanima sudbina umrle djece, osobito one koja nisu bila krštena. Na taj su problem ranokršćanski pisce različito odgovarali. Dok jedni, poput Grgura Nisenskog, ističu usmjerenost ljudske naravi prema punini života, koja treba da bude omogućena i umrloj djeci, drugi pak, poput Augustina, smatraju da je svaka smrt posljedica grijeha, od kojeg spašava samo Božja milost. Ipak, svi pokušaji da se odgovori na problem prerane smrti, bili oni mitologijski, filozofijski ili teologijski, ostaju, zaključuje autor, blijedi pred odrom umrlog djeteta.
Franciscus Patricius - Elemente der physischen Welt, u: "Der Aufgang der Wahrheit, die Konstruktion der Wirklicheit" - Festschrift für Carlo Huber S.J., Zagreb 2001, str. 259-273. (izvorni znanstveni članak). Prema Patriciusovoj filozofiji prirode fizički svijet je sastavljen od četiri elementa: prostor, svjetlost, toplina i fluid. Prvi je prostor i u njemu se nalazi sve što je stvoreno izvan "Očinske dubine". Sam je prostor neovisan od tjelesnih stvari, prije njih je postojao prazan u svojoj beskrajnoj trodimenzijonalnosti. U jednom ograničenom dijelu prostora, nepokretnom mjestu, stvoren je dinamični svijet. Svojim tumačenjem prostora i materijalnih promjena koje se u njemu događaju, Patricius je razvio koncepciju dijaletktičkog jedinstva djeljivog i nedjeljivog, heterogenog i homogenog, konačnog i beskonačnog, koncepciju prostora kao pravog i mogućeg mjesta. Realnost prostora je temelj mogućnosti i opstojanja stvari i tjelesnih procesa, stoga je upravo studij prostora temeljni studij filozofije prirode. Svi su elementi fizičkog svijeta: prostor, svjetlost, toplina i fluid, međusobno povezani. Ustvari su jedno, premda se umski razlikuju, jer proizlaze iz istog stvarateljskog izvora, prostor i svjetlost izravno a toplina i fluid su kondenzirana svjetlost. Interakcijom ovih elemenata nastaju prirodna tijela, koja od prostora imaju trodimenzionalnost po svjetlu su vidljiva, po toplini se održavaju i žive, a njihov otpor dolazi od fluida. Patriciusova četiri principa koji čine tjelesni svijet, u biti su isti elementi različitih naziva. Patricius, dakle, smatra da je svemir homogen, ispunjen materijom i harmoničnim zakonima. Fluid koji stvara jedinstvo materijalnog svijeta, nije osjetna tvar, nego ga treba shvatiti kao neku plazmu od koje u prostoru nastaju prirodna tijela. Između beskrajno pokretnog svjetla i po toplini kondenziranog fluida u tijelima, može se staviti znak jednakosti (identičnosti). Suvremenije rečeno, može se ustvrditi da je Patricius u svojoj kozmologiji razvio svojevrsnu energetsku teoriju materije. Stvaralačka se energija ipak ne smije shvatiti u kvantitativnom smislu nego kao aktivni proces Dobra i Svjetla, koji prožima čitavu ljestvicu bića, dajući im bitak i djelovanje. Najbolji instrument te aktivnost je svjetlost, tjelesno-netjelesna energija koja ispunja cijeli svemir, kao pankozmička veza među najudaljenijim bićima.
Kršćanstvo i/ili filozofija – ranokršćanski odnos prema filozofiji, u: «Filozofija i filodoksija» - Zbornik radova sa znanstvenog skupa Zagreb, 19.-20. prosinca 2002., Institut za filozofiju, Zagreb, 2004, str 77-90. (izvorni znanstveni članak). U članku se razmatra susret kršćanstva, koje je nastalo u semitskom ambijentu, s antičkom kulturom, osobito filozofijom, stavovima pojedinih ranokršćanskih autora. Isus nije bio filozof niti je namjeravao izgraditi neki posebni filozofijski sustav. U propovijedanju se koristio religijskim, a ne filozofskim govorom Isto vrijedi i za kršćanski nauk u novozavjetnim spisima. Napuštanjem Palestine i židovsko-semitskog načina razmišljanja te ulaskom u grčko-rimski kulturni i religijski ambijent, kršćanstvo se neizbježno moralo susresti i s antičkom filozofijom. Najraniji kršćanski pisci radije su uspoređivali kršćanstvo s filozofijom nego s Platonovim pojmom teologije. Prisutnost pojma logosa u novozavjetnim spisima, pogodovala je povezivanju s nekim pravcima grčke filozofije, osobito s platonizmom i stoicizmom. Ipak, susret kršćanstva i filozofije nije od početka uvijek bio ni idiličan niti jednostavan. Velike razlike u odnosu spram grčke filozofije nalazimo već kod ranokršćanskih pisaca drugog stoljeća. Početna dilema kršćanstvo ili filozofija postupno se pretvara u uvjerenje o korisnosti filozofije za jasnije izražavanje vjerskih dogmi i izgradnju teologije. Već u vrijeme velikih kršćanskih filozofa i teologa Augustina, Ambrozija i drugih, filozofija je prihvaćena kao bitna sastavnica u obrazlaganju kršćanskih istina. Početnu sumnja u filozofiju (kršćanstvo ili filozofija) sve više zamjenjuje uvjerenje o potrebi međusobnog prožimanja (kršćanstvo i filozofija), a tek će kasnije teologija filozofiju početi smatrati svojom sluškinjom.
Ranokršćanski odnos vjere i politike – Crkve i države, u: «Obnovljeni život», LIX 4 (2004), 415-468. (izvorni znanstveni članak). Isus nije bio ni revolucionar ni politički anarhist, pokazuje to i njegova izjava: "Podajte caru carevo a Bogu Božje" (Mt 22,21), kojom je jasno razdijelio religiozno i političko područje. Za kršćanski odnos spram države i politike indikativno je najranije razdoblje kršćanske povijesti. Upravo tu treba tražiti korijene pozitivnih ali i negativnih rješenja tih odnosa, sve do naših dana. Od početka su kršćani nastojali izgraditi pozitivan stav prema državi, premda se ona neprijateljski odnosila prema kršćanstvu. U vrijeme progona, do vladavine cara Konstantina početkom IV. stoljeća, kršćani su redovito molili za državne poglavare i nastojali biti lojalni građani, premda su često doživljavali teške nepravde i okrutne progone. Ono što kršćani nikako nisu prihvaćali bilo je uplitanje države u vjersko područje, osobito nametanje poganstva i obožavanje cara. Ranokršćanski su intelektualci, posebice apologetski pisci drugog stoljeća, u svojim spisima i teorijski razradili kršćanski stav o državi i političkoj vlasti. Dolaskom Konstantina na vlast i izdavanjem Milanskog edikta o toleranciji (313.), uvjeti su života za kršćane bitno poboljšani, no odnos vlasti, ovaj puta kršćanske, spram Crkve i vjere nije se bitno promijenio. Dobre i loše posljedice pretjerane povezanosti vjere i politike brzo su uočili ranokršćanski pisci i na njih su jasno upozorili. Članak predstavlja zanimljiv doprinos povijesti filozofije politike.
Ranokršćanski odnos prema novcu, u: Ivan Koprek (ur.) Religije i novac – Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog u Zagrebu 11. prosinca 2004., FTI, Zagreb 2005, str. 65-75. (izvorni znanstveni članak). Riječ je o ranokršćanskom odnosu spram novca i privatnog vlasništva, o novcu kao političko-religijskom pitanju u kontekstu kršćanskih ideala. Posebno je obrađen Augustinov stav o novcu i privatnom vlasništvu. Ranokršćanski stavovi spram novca (i općenito ekonomije) nisu znatno različiti od antičkih židovskih i grčko-rimskih koji su ekonomiju i ekonomijska dobra podredili načelu općeg dobra (bonum commune). Osobito je stoički «humanistički socijalizam», koji je u privatnome vlasništvu vidio raspad idealnog naravnog reda, utjecao na kršćanske stavove o novcu i materijalnim dobrima. Uzrok kvarenja izvorne ljudske naravi i pogrešnih stavova o materijalnim dobrima kršćani su pronašli u istočnome grijehu. Činjenica da su ranokršćanski pisci u vezi s materijalnim dobrima uglavnom govorili o dužnostima i o jednakosti među ljudima i dužnostima predstavljala je dobar put do uspostavljanja jednakosti i u pravima. Razloge zašto se to nije dogodilo treba tražiti u činjenici da bogataši nisu ozbiljno uzimali moralna načela zapisana u Evanđelju, a na što često upozoravaju i ranokršćanski pisci. Članak je zanimljiv doprinos povijesti socijalne filozofije. Isti je članak objavljen i na engleskom pod naslovom Early Christian attitude towards money, u: "Disputatio philosophica – International Journal on Philosophy and Religion", Zagreb, 1, 2005, 37-45.
Feminizam ili poslanje žene?, u: «Nova prisutnost – časopis za intelektualna i duhovna pitanja», broj III/1, 2005, str. 55.–63. (stručni članak). Autor argumentira u prilog teze da filozofijsko promišljanje pomaže jasnijem poimanju žene, njezina odnosa i uloge u društvu. Bez ispravnog shvaćanja ljudske naravi, a ona jednako pripada ženi i muškarcu, lako se upada u jednostranost i isključivost stavova i djelovanja. Diferencira pojam služenja od potčinjavanja i robovanja.
Korijeni suvremenog gnosticizma, “Obnovljeni život”, (61) 2 2006, 175-186. (pregledni članak). U današnjem svijetu, jake sekularizacije ali i buđenja nove religioznosti, abrahamovski monoteizam stoji pred brojnim izazovima. Autor članka upozorava na izazove koje donosi nova religioznost i religijski pokreti koji većinom imaju gnostička obilježja. Autor prvo donosi prikaz drevnog gnosticizma, za koji se može kazati da je mješavina istočnjačkog dualizma, antičke mitologije i filozofije te židovsko-kršćanske vjerske tradicije. Istaknuta je razlika između pojmova gnosticizam i gnoza. Gnoza znači poseban oblik spoznaje božanskih tajni pa u tom se smislu može govoriti i o kršćanskoj i islamskoj gnozi. Gnosticizam pak označuje religiozni nauk, pokret i sekte koji se javljaju u I. i II. stoljeću, a na njih se oslanja i "novi gnosticizam", koji se ne može u potpunosti poistovjetiti s onim drevnim, no stari i novi gnosticizam pokazuju mnoge zajedničke crte. Nakon općenitog prikaza drevnog gnostičkog nauka, autor naznačuje religijske i osobito magijske izazove koje suvremeni gnosticizam postavlja pred vjernike Abrahamove vjerske baštine. Kao primjer posebne sličnosti s drevnim gnosticizmom i izazov abrahamovskoj vjerskoj tradiciji istaknut je New age, koji nije strukturirani pokret nego galaksija skupina, tendencija i različitih ponašanja unutar kojega cvjetaju novi magijski pokreti i nove religije.
Nije nužno kvantificirati te radove, budući da je očigledno kako je njihova brojčana vrijednost veća od 54 boda.
Pored prikazanih članaka dr. Mišić je objavio i velik broj znanstvenih i stručnih radova iz područja teologije i religijskih znanosti, kao i stanovit broj recenzija i prikaza. Uredio je i dva zbornika iz područja religijskih znanosti: Crkva i zdravo društvo, Zagreb 1999. str. 196., te Oči vjere, Zagreb 2002, str. 264.
Dr. Mišić sudjelovao je referatima na većem broju međunarodnih i domaćih skupova, i to, kao pozvani predavač na sljedećima:
1. "Obiteljska ljetna škola", Zagreb, Fratrovac 38, g. 1989. tema: Žena u spisima ranokršćanskih pisaca. Objavljeno u OŽ XLV (1990) 495-511.
2. Simpozij: "Novi religiozni pokreti", 15.-16. studenoga 1996. Zagreb, Palmotićeva 31. Organizator FTI i FF Družbe Isusove. Tema: Sekte u ranom kršćanstvu.
3. Simpozij: "Reinkarnacija i/ili uskrsnuće", 21. i 22. studenoga 1997. Zagreb, Palmotićeva 31. Organizator FTI i FF Družbe Isusove. Tema: Problem smrti i umiranja u ranokršćanskoj literaturi.
4. Znanstveni kolokvij: Filozofija Antuna Bauera, svibanj 1998. Zagreb, Jordanovac 110, Organizator FF Družbe Isusove. Tema: Bauerova kritika materijalizma.
5. Znanstveni kolokvij: Fides et ratio, svibanj 1999. Zagreb, Jordanovac 110, Organizator FF Družbe Isusove. Tema: Otački vidici odnosa vjere i razuma.
6. Znanstveni simpozij (međunarodni): Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije, Zagreb 13.-25. lipnja 1999. Organizator Institut za filozofiju iz Zagreba. Tema: Sličnosti u Plotinovu i Petrićevu poimanju jednog (εν-unum).
7. Znanstveni skup (međunarodni): Filozofija i filodoksija, Zagreb 19.-20. prosinca 2002. Organizator Institut za filozofiju iz Zagreba. Tema: Kršćanstvo i/ili filozofija - ranokršćanski odnos prema filozofiji.
8. Znanstveni skup: Naša Crkva i domovina u svjetlu trećeg Papinog posjeta Hrvatskoj. Organizator KBF- Teologija u Rijeci, 6.- 8. listopada 2003. Tema. Uloga žene – ontološki vid.
9. Znanstveni skup (međunarodni): Izazovi abrahamovskom monoteizmu, Zagreb 22. i 23. travnja 2004. Organizator: Islamski centar Zagreb, Znanstvenoistračivački institut «Ibn Sina «, Sarajevo. Tema: Suvremeni izazovi drevnog gnosticizma.
10. Znanstveni skup (međunarodni): Religija i novac, Zagreb, 11. prosinca 2004. Organizatori FFDI u Zagrebu ZŠEM i Centar za poslovnu etiku FFDI. Tema: Ranokršćanski odnos prema novcu.
11. Znanstveni skup (međunarodni): Filozofija, znanost, religija/ Philosophy, science, religion, Sarajevo, 20.-23. travnja 2005., Organizatori: Odjel za filozofiju Matice Hrvatske Zagreb; Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu; Vrhbosanska katolička teologija u Sarajevu; Filozofsko društvo Theoria Sarajevo, Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» Sarajevo; tema: Vjera i/ili razum.
12. Znanstveni skup (međunarodni): Prostor, vrijeme, beskonačnost, Zagreb, 9. prosinca 2005. Organiztator: Institut za filozofiju u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 54/V. Tema: Augustinovo poimanje vremena.
13. Znanstveni skup (međunarodni). «Suvremenost dijaloga», Zagreb,
10.-11.ožujka 2006. Organizatori; Svjetska konferencija religija za mir; Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj; Kulturni centar pri veleposlanstvu IR Iran; Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu. Tema predavanja: Suvremenost dijaloga – religijski pristup.
14. Znanstveni skup (međunarodni): Teologija u dijalogu s drugim
znanostima, Đakovo, 20. listopada 2006. Organizator: Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu; tema: Dužnost ili pravo na smrt. Etičke dvojbe oko ljudske smrti.
Dakle, kao pozvani predavač sudjelovao je na osam međunarodnih i na šest drugih znanstvenih skupova.
NASTAVNI RAD
Dr. Mišić predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu od 1989., prvo kao asistent, pa onda kao viši asistent (1994.), docent (iste godine), te, konačno, izvanredni profesor (od 12. prosinca 2000. godine). Dosad je na dodiplomskom odnosno preddiplomskom studiju predavao ili predaje sljedeće obvezne kolegije:
1. Metafizika (Ontologija) – svake godine, jedan semestar, 4 sata tjedno;
2. Filozofija prirode (Kozmologija) – svake godine, jedna semestar, 2 sata tjedno;
3. Povijest kršćanstva I. – prije izbora u sadašnje zvanje;
4. Ranokršćanska književnost – svake godine , jedan semestar, 2 sata tjedno;
kao i izborne kolegije (na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju) – pojedini je kolegij predavao jednom unutar studijskog ciklusa, i ne ponavljaju se svake godine:
1. Kršćanska arheologija
2. Hrvatski renesansni filozofi
3. Samosvijet – nauk sv. Augustina
4. Plotin – nauk o hipostazama
Također je držao i drži seminare i vježbe, a neke od tema bile su:
1. Augustin – «Ispovijesti»
2. Augustin – «Božanska država»
3. Problem zla u povijesti filozofije
4. Biblija i Kur'an - usporedni tekstovi
5. Hrvatski filozof Franjo Petrić
6. Smrt kao filozofsko-religijski problem
7. Važniji filozofski pojmovi
Bio je mentor pri izradi 24 diplomska, jednog magistarskog i jednog doktorskog rada.
Za studentske je potrebe objavio sljedeća skripta:
1. Ranokršćanska arheologija, Zagreb 1989.
2. Renesansna filozofija, Zagreb 1996.
3. Ranokršćanska književnost - Patrologija, Zagreb 1998.
4. Filozofija prirode, Zagreb 2000.
5. Metafizika, Zagreb 2003.
STRUČNI RAD
Dr. Mišić bio je prodekan, a sada je u drugom mandatu i dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. Član je Stručnog vijeća Hrvatskih studija i Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Također je i član uredničkog vijeća časopisa Obnovljeni život, kao i savjeta časopisa Disputatio philosophica – International Journal on Philosophy and Religon. Član je evropske udruge isusovačkih filozofa (JESFIL) i hrvatskog društva za promicanje filozofije. Organizirao je više simpozija, znanstvenih kolokvija, izdavanje knjiga i zbornika, bilo kao urednik, bilo pak kao recenzent. Napisao je i više desetaka članaka u popularnim časopisima, više natuknica za Hrvatsku encikolopediju, te sudjelovao u brojnim stručnim i popularizacijskim emisijama na radiju i televiziji.
ZAKLJUČAK
Dr. sc. Anto Mišić ima doktorat znanosti iz područja filozofije, objavio je dio disertacije, pored toga objavio je dvije knjige i najmanje 15 izvornih članaka, od čega najmanje jedanaest u publikacijama vrsnoće a1, kao i veći broj stručnih članaka. Na temelju toga on ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Kako je on više od 17 godina kontinuirano držao nastavu na visokoškolskoj ustanovi, objavio pet skripta, bio mentor za 24 diplomska rada, jedan magisterij i jednu doktorsku disertaciju, obavljao vodeće dužnosti na visokom učilištu i u stručni sveučilišnim tijelima, te referatima sudjelovao na osam međunarodnih i više drugih znanstvenih skupova, ispunjava i uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području za koje se natjecao.
Dr. H. Lasić
ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Hrvoje Lasić, rođen je 16. siječnja 1942. u Širokom Brijegu (BiH), klasičnu gimnaziju je završio u Bolu na Braču; studij filozofije i teologije započinje u Dubrovniku, nastavlja na KBF-u u Zagrebu, završava na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu/Švicarska; na Sveučilištu u Fribourgu/Švicarska (Universitas Friburgensis Helveticorum) 1970. magistrirao je radom La notion de la vie chez saint Jean (Poimanje života kod sv. Ivana). Pod vodstvom prof. Philiberta Secretana, filozofa, i prof. Nicolasa Hervéa, teologa, 19. 12. 1977. uspješno je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Les aspects philosophiques et théologiques du débat R. Garrigou-Lagrange - Maurice Blondel sur le problème da la vérité (Filozofijski i teologijski aspekti rasprave R: Garrigoua-Lagrangea i M. Blondela o problemu istine), u čijem sklopu je priredio i obradio korespondenciju ove dvojice autora pod naslovom: Maurice Blondel – Garrigou-Lagrange – Correspondance (1922-1946), što je objavljeno kao poseban svezak. Rješenjem od 9. svibnja 1992. (Br. 07-120/3-1992.) nostrificirao je doktorsku diplomu na Sveučilištu u Zagrebu.
Od 1981. predaje filozofiju i religijsku kulturu (srednjovjekovnu i novovjekovnu filozofiju, fenomenologiju i filozofiju religije) na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i Zagrebu, član je Stručnog vijeća Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, sudjeluje u poslijediplomskom studiju Hrvatskih studija te na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove; 23. 11. 1989. imenovan je po crkvenim propisima izvanrednim profesorom na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, a 28. 12. 1995. na istovjetan način i redovnim profesorom na istoimenom fakultetu (nakon što je Kongregacija za katolički odgoj u Vatikanu dala svoj “nihil obstat”). Sudjelovao je na međunarodnim simpozijima u zemlji i inozemstvu. Tek je 1995. objavio svoju prvu knjigu, pod naslovom Čovjek u svjetlu transcendencije. Koautor je i urednik knjige Dominikanci u svijetu i na hrvatskim prostorima; filozofijsko-religijskim ogledima povremeno nastupa na Hrvatskom radiju III. program, član je uredničkog vijeća nekoliko znanstvenih časopisa: Obnovljeni život (Zagreb), Disputatio philosophica (Zagreb – Innsbruck), pročelnik je Odjela za dijalog s nekršćanima Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić”, član je Matice hrvatske – Odjel za filozofiju (Zagreb); član je Hrvatskog filozofskog društva – Odjel “kršćanska filozofija” (Zagreb). 1975/76. bio je asistent Moralne teologije na Sveučilištu u Fribourgu/Švicarska. Više puta je bio ravnatelj (regens) studija Hrvatske dominikanske provincije; 1998. godine pokrenuo je međunarodni projekt «Studijski tjedan» u Dubrovniku – permanentno obrazovanje studenata dominikanske obitelji pod pokroviteljstvom europskih provincijala (IOPE).
ZNANSTVENI RAD
Dr. Lasić objavio je jednu knjigu, i to:
Čovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno određenje ljudskog bića, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 1995. - 359 str. (Bibloteka Filozofski niz; knj. 7). - Predgovor: str. 9-10. - Bibliografija: str. 351-359 i uz tekst Summary. Knjiga tematizira naravnu i nadnaravnu dimenziju čovjeka, posebno njegovo «nadnaravnom određenju» koje dolazi do izražaja na razne načine i u raznim oblicima tijekom njegova postojanja u svijetu. Riječ je zapravo o ljudskoj žeđi, «potrebi» za «nadnaravnim», transcendentnim, o nečem drugom što čovjek ne nalazi u sebi, u naravnom redu; o podrijetlu i uzrocima jedne takve «potrebe» trajno prisutne u čovjeku; o nedostatnosti i nedovršenosti ljudskog bića i konačno, o vjerovanju u mogućnost ispunjenja ove «praznine» i konačnog dovršenja ljudskog bića u povezivanju s nadnaravnim, transcendentnim, apsolutno savršenim Bićem, «jedino nužnim» i bezuvjetno vječnim Uzrokom svega što u vremenu nastaje i nestaje, Temeljem na kojemu sve počiva i sve se događa, najvišim Umom koji sve uređuje i čini da bude, s Mišljenjem Mišljenja koje svemu daje smisao. Ovom se problematikom posebno bavio francuski filozof Maurice Blondel, koji je u središtu autorovih pokušaja traženja odgovora na takva pitanja.
Pristupnik je uredio jedan zbornik (Dominikanci u svijetu in a hrvatskim prostorima, Zagreb 2003.), koji je, međutim, filozofijski irelevantan, a objavio je i više priručnika kao skripta.
Među njegovim se znanstvenim radovima mogu spomenuti sljedeći:
Nepoznati Blondel (izvorni znanstveni rad u: Bogoslovska smotra, 3, 1979., 307-322). Autor govori o Mauriceu Blondelu na temelju njegovih djela: prvo donosi Blondelovu biografiju, zatim uvodi u njegovo intelektualno obrazovanje i razvoj njefgove filozofske misli u njegovim dijelima i spisima. Drugi dio posvećen je znanstvenom istraživanju svega što se dosada pisalo o Mauriceu Blondelu kod Hrvata i kod Slovenaca. Prema Mauriceu Blondelu nužno je promatrati sve vidike ljudskog i božanskog djelovanja u globalnom usavršavanju i u cjelovitom dovršenju čovjeka; jer se cjelovita filozofija treba baviti čitavom stvarnošću i svim dimenzijama ljudskog bića.
Albert Veliki – posrednik integralnog aristotelizma u kršćanstvu (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 2, 1981., 115-134). U povodu sedamstote obljetnice smrti autor prikazuje Alberta Velikoga kao začetnika i posrednika integralnog aristotelizma u kršćanstvu: Albert Veliki kao začetnik i posrednik uvođenja cjelovitog aristotelizma u kršćanstvo; aristotelovska filozofija kao novost u kršćanskom shvaćanju svijeta; stajalište Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga u odnosu na filozofijske sustave u stvaranju katoličke filozofije; posljedice i značenje uvođenja aristotelovske filozofije u kršćansku kulturu i intelektualni svijet.
Maurice Blondel – mislilac “katoličke filozofije” (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 1, 1984., 3-19.). Autor predstavlja misao Mauricea Blondela u odnosu na filozofiju i vjeru. Prvo razmatra njegova filozofijska istraživanja u području vjere s ciljem da sazna u kojem smislu, pod kojim jamčenjem i u kojoj mjeri, predmet vjere, koji je bitno nadnaravnog reda, može postati predmetom filozofije. U samom čovjeku se nalazi neka «praznina», kao neko mjesto uređeno za nadnaravni život koji jedino božansko može ispuniti. Tu Blondel vidi mogućnos susreta između naravnoga i nadnaravnoga u subjektu koji misli. Zahvaljujući ovom susretu kao «zagrljaju» naravnoga s nadnaravnim, otvara se za filozofiju mogućnost da dosegne nadnaravni predmet vjere. U tom smislu je opravdano govoriti o «kršćanskoj» ili «katoličkoj» filozofiji.
J. Maritain i E. Gilson – mislioci”kršćanske filozofije” (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 2, 1984., 97-112). Raspravljajući o odnosu filozofije i vjere kod M. Blondela, J. Maritaina i E. Gilsona, autor nastoji pokazati da nema suprotnosti između J. Maritaina i E. Gilsona s obzirom na shvaćanje kršćanske filozofije. Svaki od njih, na svoj način, vidi mogućnost postojanja «kršćanske filozofije». Gilson promatra kršćansku filozofiju pod povijesnim vidikom kršćanstva, a jedino je kroz povijest moguće reći nešto o vjeri. Zahvaljujući povijesti, moguće je dati smisao izrazu «kršćanska filozofija». Maritain smatra da pojam kršćanske filozofije ima smisla, i da je moguće govoriti o njoj kao racionalnoj. «Kršćanska filozofija» ne označuje samo neku bit, nego složenost: bit uzetu pod izvjesnim stanjem. Stoga on naglašava da je kršćanska filozofija racionalna, ali ne treba zaboraviti da ona ne duguje sve razumu, nego također suočenjima koja dolaze od bivajućeg principa razuma.
Humanizam u svjetlu filozofije religije: odnos filozofije i vjere u djelima A. D. Sertillangesa (izvorni znanstveni rad u: Crkva u svijetu, 4, 1986., 399-411). Autor razmatra odnos između filozofije i teologije kod A. D. Sertillangesa, francuskog filozofa i teologa, koji tematizira mjesto filozofije u teologiji i pitanje da li se te one suprostavljaju i isključuju. Slijedeći tomističku filozofiju i teologiju, Sertillanges ističe ulogu i perspektive filozofije u odnosu na njezin konkretan i univerzalan objekt spoznaje. Autor posebno objašnjava Sertillangesovo stajalište o različitim tipovima humanizma u modernoj filozofiji. Humanizam je u povijesti, pogotovo u totalitarnim režimima, uvijek bio u opasnosti da olako izgubi iz vida čitavog čojeka, tj. njegovu tjelesnu i duhovnu dimenziju.
Naravna i nadnaravna dimenzija ljudskog bića u filozofiji religije (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 5, 1988., 366-380). Autor pokušava analizirati i protumačiti pojmove «naravno» i «nadnaravno» kako ih se redovito rabi za izražavanje konkretne i kontingentne stvarnosti ili nadnaravne stvarnosti u filozofiji religije a da se dovoljno ne razmišlja o njihovom značenju niti o njihovoj ontologijskoj razlici. Ljudsko biće je subjekt u kojem se pokazuje mogućnost da dosegne nadnaravno, i samo u njemu se može promatrati nadnaravna stvarnost koja ga upotpunjuje i usmjeruje prema konačnom cilju. Tu se zapravo nalazi teškoća kako shvatiti da nadnaravno upotpunjuje i uzdiže ljudsku narav u nadnaravni red, a da je ne apsorbira. Pogotovo nije jasno da li naravno ima nužno potrebu za nadnaravnim po svojoj vlastitoj naravi, određenoj svojim vlastitim principima i svojim naravnim elementima. Drugim riječima ima li «čista narav» i u kojem smislu se može teologijski govoriti o besplatnosti nadnaravnoga i o «poslušnoj moći» u ljudskom biću na putu njegova usavršavanja?
Nadnaravno određenje ljudskog bića (izvorni znanstveni rad u: Obnoljeni život, 5, 1990., 332-343). Na temelju svojih istraživanja «adaequatio realis mentis et vitae», nove definicije istine M. Blondela, smještenoga u epohu «modernizma», čiji je utjecaj na njega bio očit, autor ispituje njegovo viđenje problema istine, u kojem dolaze do izražaja spekulativni i praktički aspekti u odnosu s nadnaravnim određenjem čovjeka. Blondel polazi od činjenice da ljudsko biće nema samo zemaljsko određenje, nego također i konačno nadnaravno određenje. Naša se spoznaja nalazi u stanju usavršavanja, na putu nastavlja spoznavati sve više i više. Polazište filozofijskog istraživanja nije prije svega shvatljivo konkretno ili kontigentno biće, nego problem određenja ljudskog bića.
Filozofija i teologija u djelu Mauricea Blondela (izvorni znanstveni rad u : Filozofija i teologija, ur. Damir Barbarić, Zagreb, Školska knjiga, 1993.).U Blondelovim filozofskim djelima autor analizira poimanje odnosa filozofije i teologije, razuma i vjere, naravi i nadnaravi. Pitanje odnosa dviju različitih stvarnosti uvijek je privlačilo pozornost filozofa i teologa. Proučava Blondelovu metodu rada i razmišljanja o zbiljnosti koju istražuje i o «nadnaravnoj» stvarnost koju predpostavlja i s kojom se susreće. Riječ je prvenstveno o neostvarivosti ljudske želje i potrebe za savršenijim oblikom postojanja od onog ovozemaljskoga, kao i o pretpostavci o savršenom nadnaravnom obliku postojanja. Kritički pristupa Blondelovu stavu o odnosu filozofije i teologije, njegovom shvaćanju njihove različitosti u pogledu načela na koja se one pozivaju te na uzajamnu povezanost s obzirom izvor iz kojega crpe njihovo znanje, te njihove samostalnosti u načinu tumačenja naravnog i nadnaravnog poretka stvari, materijalne i duhovne dimenzije ljudskog bića koja se očituje pod različitim vidicima i na razne načine. Istražuje utemeljenost Blondelova stava prema kojemu su filozofija i teologija upućene jedna na drugu, unatoč posebnosti u tumačenju dviju bitno različitih stvarnosti od kojih polaze, koje su predmet njihova proučavanja i o kojima ovisi njihov način spoznaje kao i mogućnost utvrđivanja istinitosti spoznaje.
Maurice Blondel – filozof tolerancije i ljudskog dostojanstva (izvorni znanstveni rad u: Filozofska istraživanja, god. 16. sv. 3, 1996., 587-599, i na francuskom «La philosophie de la tolérance et de la dignité humaine”, u: Synthesis philosophica, 1996, vol. 11, fasc. 2., 283-297). Autor nastoji otkriti na kakvim je temeljima gradio svoje poimanje međuljudskih odnosa i u kojem smislu se može reći za Mauricea Blondela da je bio čovjek tolerancije i ljudkoga dostojanstva. Iznosi nekoliko podataka o samom filozofu, o zbivanjima na znanstvenom i kulturnom planu u njegovo doba, o njegovom načinu i promišljanju zbilje, o njegovoj «filozofiji djelovanja» i pokušaju stvaranja jedne «tehničke filozofije» u kojoj dolazi do izražaja filozofija djelovanja, mišljenja i bića, o njegovoj metafizici i ontologiji «Bića i bića», filozofiji kršćanskog Duha, odnosno filozofiji prožetoj kršćanskim duhom, religioznoj filozofiji ili filozofiji religije.
Kantovo poimanje naravnog zakona u recepciji Hijacinta Eterovića (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život (60) 1, 2005, 31-43, i na engleskom u: Disputatio philosophica (International Journal on Philosophy and Religion), No 1/2004., 119-132). Autor se osvrće na Kantovo poimanja naravnog zakona u recepciji H. Eterovića, koji je kritički analizirao i proučio Kantov pristup naravnom zakonu usporedivši ga s pristupima značajnih filozofa i filozofijskih pravaca, od Platona pa nadalje. Na temelju istraživanja Eterovićevih djela, autor iznosi njegovo jasno opredjeljenje za tradicionalni pristup metafizici i shvaćanju naravnog zakona, kao i njegov prigovor Kantu za nedosljednost u primjeni metode proučavanja tradicionalnog shvaćanja metafizike, te uvođenja u spoznaju kategoričkog imperativa, koji izlazi iz imanentne i prelazi u područje transcendentne spoznaje.
Dodirne točke Blondelove i Gadamerove hermeneutike (izvorni znanstveni rad u: Gadamer i filozofijska hermeneutika /prir. D. Barbarić i T. Bracanović, Matica hrvatska, Zagreb 2001., str. 93-115). Na temelju proučavanja Blondelove “filozofije djelovanja” i Gadamerovog poimanja “istine i metode”, autor otkriva dodirne točke u hermeneutici dvojice mislilaca s obzirom na prisutnost i potrebu hermeneutike u svim znanostima: pozitivističkim i metafizičkim, naravnim i nadnaravnim, tehničkim i duhovnim; utvrđuje da hermeneutika ima univerzalno značenje i da je bitno povezana sa spoznajom “Bitka i biti”, “Bića i bića”, koji se očituju na različite načine i u različitim oblicima; otkriva da je nenadomjestiva u teoriji spoznaje sveukupne zbilje, u traženju uzroka, smisla i svrhe svega što postoji. Pravi ljubitelji mudrosti bili su svjesni složenosti spoznaje Istine, stoga su pristupali ozbiljno i temeljito njezinom proučavanju i neprestano tražili najbolji način na koji bi je ispravno protumačili i shvatili smisao, značenje i svrhu njezina postojanja. Riječ je o hermeneutici i epistemologiji pojavnog svijeta koji upućuje na skrivenu bit svega postojanja. Blondel je to pokušao protumačiti u svojim filozofijskim djelima i tako ga približiti suvremenoj filozofiji. U svojim istraživanjima Gadamer se bavi istom problematikom i svraća pozornost ne samo na važnost i značenje metode, nego i na njezinu nedostatke u empirijskim i duhovnim znanostima, ističući da hermeneutika nije nauka o metodi duhovnih znanosti, nego pokušaj priopćenja što su duhovne znanosti iznad njihove samosvijesti i što ih povezuje s cjelinom našeg iskustva.
Hildebrandova spoznaja istine (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život 2, 2002., 181-195). Autor analizira spoznaju istine u djelima Dietricha von Hildebranda u odnosu na tradicionalnu definiciju istine i njezino poimanje u suvremenoj filozofiji. Iznosi Hildebradovo obrazloženje uzroka obezvrjeđivanja i poricanja objektivne istine, te razmatra dalekosežne posljedice podređivanja istine isključivo nacional-socijalnoj ideologiji koja nužno vodi jednoumlju i totalitarizmu u znanosti i u kulturnom društvenom poretku.
Doprinos Tome Vereša hrvatskoj filozofskoj baštini (izvorni znanstveni rad u: Prilozi za istraživanja hrvatske filozofske baštine, god. XXXI. Br. 1-2 (61-62), 2005.) Autor analizira doprinos Tome Vereša hrvatskoj filozofskoj baštini u njegovom znanstvenom i spisateljskom radu. T. Vereš je osvijetlio znamenite likove iz hrvatske prošlosti na području filozofije i religioznih znanosti, te svratio pozornost na postojanje prvih sveučilišnih središta u Hrvatskoj (Zadar, Dubrovnik, Zagreb) koji su bili ravnopravni s onima u Europi (Pariz, Bologna, Padova, Prag, Oxford). U prevodilačkom radu uočio je potrebu i važnost stvaranja vlastitog hrvatskog filozofskog pojmovnika (rječnika) i oblikovao nekoliko pojmova.
Ruska filozofija u interpretaciji Dominika Barača (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život (61) 1, 2006., 41-58). Autor prikazuje lik Dominika Barača, dominikanca, filozofa i teologa koji se bavio socijalnom filozofijom boljševizma u Rusiji. Proučava povijesne korijene i uzrok njezina nastajanja, kao i njezin odraz i utjecaj na kršćanstvo. U ruskoj socijalnoj filozofiji boljševizma, koja počiva na ideologiji, totalitarizmu i diktaturi, autor zapaža materijalističko ateističko usmjerenje. Kritičkim pristupom toj filozofiji, koja upotrebljava dijalektičko-materijalističko-marksističku metodu, on s tomističkog stajališta upućuje na to da pojedinac, ljudska osoba, tu gubi svoju osobnost i dostojanstvo.
Kako je očigledno da je brojčana vrijednost radova veća od traženog minimuma za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika, nema potrebe da se radovi kvantificiraju. No, pristupniku nedostaje drugi uvjet za zvanje znanstvenog savjetnika, a to su dvije objavljene knjige. Radovi o Blondelu iz 1996. i 2001. mogli bi se, zajedno s radom o Maritainu i Glisonu iz 1984. i radom o Sertillangesom iz 1986. uzeti kao ekvivalenti druge knjige, te bi se u tom slučaju mogao kvalificirati za izbor.
Pristupnik je održao najmanje četrdeset referata i predavanja na raznim znanstvenim simpozijima, skupovima i tribinama, od toga više od deset na međunarodnim konferencijama.
NASTAVNI RAD
Nakon akademijske godine godine 1975/76., kada je bio asistent na Teološkom fakultetu na Sveučilištu u Fribourgu/Švicarska, dr. Lasić od 1981. kontinuirano drži nastavu, prvo na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu, a od 1989. godine na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje predaje filozofiju i religijsku kulturu, i to: novovjekovnu povijest filozofije, fenomenologiju i filozofiju religije; pored toga drži specijalna predavanja i seminare iz filozofije i religijske kulture: o naravnom i nadnaravnom redu postojanja, o odnosu filozofije i teologije, o svetom i profanom, o ateizmu i indiferentizmu; drži predavanja na Poslijediplomskom studiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove; recezent je filozofijskih i teologijskih djela domaćih i stranih autora, mentor studentima u dodiplomskom, diplomskom, magistarskom i doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Gost-profesor je na Katoličkom bogoslovskom fakultetu - Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, 2006/2007.
Objavio je dva priručnika: Uvod u fenomenologiju i filozofiju religije (Zagreb, 1997., 106 str.), i Filozofija Tome Akvinskoga (1224/5-1274) – Tomizam – Novi filozofski pravac (Zagreb, 1998., 88 str.).
STRUČNI RAD
Pristupnik je član Vijeća Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, Stručnog vijeća Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu; znanstveni je suradnik Ministarstva za znanost i tehnologiju - Republika Hrvatska (te je u tom svojstvu recenzirao niz publikacija i projekata), Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, Filozofskih istraživanja, ravnatelj Studija Hrvatske dominikanske provincije i pokretač znanstvenog projekta «Studijski tjedan» u Dubrovniku, 1998.; član je Matice Hrvatske – Odjel za filozofiju; Hrvatskog filozofskog društva – Odjel kršćanska filozofija; uredničkog vijeća časopisa Obnovljeni život i Disputatio philosophica, pročelnik je Odjela za dijalog s nekršćanima Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” Katoločkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
ZAKLJUČAK
Budući da je dr. sc. Hrvoje Lasić objavio više od 30 znanstvenih članaka, od kojih većinu u publikacijama a1, činjenica da ima samo jednu objavljenu knjigu nije prepreka za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika, jer se taj uvjet koji nedostaje može nadoknaditi izuzimanjem skupine objavljenih radova, kako bi se oni mogli proglasiti ekvivalentom druge knjige. Pristupnik ima više od 26 godina nastavnog iskustva na visokim učilištima, objavio je za nastavne potrebe dva priručnika, sudjelovao je referatima na više od deset međunarodnih i velikom broju domaćih skupova, recenzirao veći broj publikacija i projekata, itd. te bi se stoga mogao izabrati i u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u ustanovi na čiji se natječaj prijavio i u području za koje se prijavio.
SKUPNI ZAKLJUČAK
Oba pristupnika zadovoljavaju uvjete za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovitog profesora u skladu s odredbama natječaja na koji su se prijavili.
U Zagrebu, 15. veljače 2007.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 28. rujna 2006. imenovani smo za članove stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana spoznajna teorija, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Narodnim novinama od 28. prosinca 2006 (a prije toga i u Vjesniku) javio se jedan pristupnik, i to dr. sc. Ivan Macan, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu.
Životopis
Dr. sc. Ivan Macan rođen je 29. lipnja 1939. godine u Svetojurskom Vrhu, općina Pregrada. Srednju školu i maturu završio je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.
Filozofiju je tri godine studirao na Filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu a teologiju na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku (4 godine studija), iz filozofije je magistrirao, a potom i doktorirao na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku, i to radom: Bedeutungslehre Ludwig Wittgensteins, (diplomu je nostrificirao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Na istom je fakultetu postigao i magisterij iz teologije. Godine 1956. stupio je u isusovački red, a 29. lipnja 1968. zaređen je za svećenika.
Na temelju crkvenih propisa 22. lipnja 1975. imenovan je po crkvenim propisima docentom na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTI) u Zagrebu, a 12. veljače 1981. izvanrednim profesorom. Kroz pet godina (od 1975. pa do 1980.) predavao je filozofijske kolegije na Vrhbosanskoj visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu, a od 1995. do 1997. držao je kolegij Neoskolastika u Hrvatskoj na Hrvatskim studijima u Zagrebu. U srpnju 1983. imenovan je za ravnatelja Filozofskog studija na FTI-u. Dana 23. rujna 1989. imenovao ga je prefekt Vatikanske Kongregacije za katolički odgoj (za sjemeništa i institute studija) za redovitog profesora na (od iste Kongregacije osnovanom) Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a dne 17. studenoga 1989. imenovan je i prvim dekanom istoga fakulteta. Tu je službu obnašao u dva mandata po tri godine, sve do 1995. Od 1995. do 1999. bio je prodekan istog fakulteta. Godine 1999. vrhovni poglavar (General) Družbe Isusove imenovao ga je zamjenikom velikog kancelara Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. Od godine 1993. član je Hrvatskoga filozofskog društva, a na godišnjoj skupštini Društva u prosincu 1995. izabran je za predsjednika Društva te je tu dužnost obnašao dvije godine. Također je i član Društva europskih isusovačkih filozofa (JESPHIL) te je sudjelovao na više simpozija i susreta toga društva u inozemstvu.
Znanstvena djelatnost
U prošlih deset godina dr. Macan je objavio četiri knjige: Wittgensteinova teorija značenja (1996.) – prošireno hrvatsko izdanje doktorskog rada; Filozofija spoznaje (1997.); Socijalna etika i druge studije (2002); Uvod u tradicionalnu logiku (2005). Napisao je niz znanstvenih članaka iz područja filozofije (disciplinarno: iz teorije spoznaje, suvremene filozofije, socijalne etike i dr.), i to u časopisima: Obnovljeni život, Bogoslovska smotra, Disputatio philosophica, Filozofska istraživanja, te u zbornicima radova sa znanstvenih simpozija. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim simpozijima koje je organizirao Filozofski fakultet D.I. u Zagrebu.
Preveo je i bilješkama popratio djelo Nikole Gučetića Commentarii Libri de Causis, te djelo Alberta Velikoga De fato što je tiskano u nizu Krestomatija filozofije (Školska knjiga, Zagreb). Urednik je i niza: Ludwig Wittgenstein, Djela kod Nakladnog zavoda Globus, a u svesku Ludwig Wittgenstein, Filozofijska istraživanja napisao je pogovor.
Također je sudjelovao na mnogim, većinom filozofskim, simpozijima u zemlji i inozemstvu. Nije nužno poimenično navoditi te simpozije, budući da je očigledno kako njihov broj značajno premašuje minimum zahtjevanih sudjelovanja na znanstvenim konferencijama. Istraživao je analitičku, a osobito Wittgensteinovu filozofiju, sudjelovao u pripremanju i održavanju studentskih simpozija o Wittgensteinu i K. Popperu. Prevodio je filozofijske tekstove, i to: komentar Libri de Causis Nikole Gučetića (objavljeno u Hrestomatiji filozofije) te tekst De fato Alberta Velikoga (također objavljeno u Hrestomatiji filozofije).
Osim četiri knjige, koje prezentiramo u nastavku, pristupnik jed objavio i 42 znanstvena i stručna članka, od toga dobar dio u časopisima međunarodnog ranga, kao i četiri recenzije.
Macanove su knjige sljedeće:
1. Wittgensteinova teorija značenja:
Knjiga je autorski prijevod doktorske disertacije proširen s pogovorom: Poslije dvadeset godina. Ludwig Wittgenstein je među prvima upozorio na važnost značenja jezika i jezičnih izraza kako bi se u filozofiji izbjegli mnogi nesporazumi. U drugoj se polovici 20. stoljeća u središte je mnogih filozofijskih razmišljanja dospio problem značenja jezika te su se javile različite teorije značenja. Ova se knjiga bavi stajalištima što ih je u vezi s tim problemom zastupao Wittgenstein. Autor najprije razlaže što je Wittgenstein zastupao kao značenje u svom prvom djelu (Tractatus logico-philosophicus), zatim njegove prve korekture u «međuvremenu», da bi glavninu razlaganja posvetio njegovu kasnijem (i posthumno izdanom) djelu «Filozof(ij)ska istraživanja. U posljednjem poglavlju daje se usporedba između «ranije» i «kasnije» Wittgensteinove teorije značenja, pri čemu se ističe da razlika nije velika, nego da je tu uočljiv određeni kontinuitet.
2. Filozofija spoznaje:
Knjiga obrađuje spoznajni (kritički) problem, sustavno (1. dio) i povijesno (2. dio). Nakon postavljanja kritičkog problema (u 1. poglavlju) s pitanjima o utemeljenju filozofije sučelice vrlo različitih filozofijskih stajališta i uvjerenja, otvara se pitanje o mogućnosti istinite i sigurne spoznaje. Obrađuje se zatim (u 2. poglavlju) pojam istine: uporaba samog termina, različite teorije istine i njezin kriterij. Autor se priklanja teoriji korespondencije te za kriterij istine odabire evidenciju spoznaje. U sljedećim se poglavljima daje filozofijsko tumačenje i opravdanje ljudske spoznaje, tražeći temelje njezine sigurnosti, koji se najprije nalaze u fenomenu svijesti. Osvrćući se na teorije imanentizma, autor se priklanja kritičkom realizmu, oslanjajući se na aristotelovsku i skolastičku teoriju apstrakcije. Razlikujući neposrednu i posrednu evidenciju kao kriterij istinitosti spoznaja, autor prihvaća činjenicu konvergencije mnogih indicija koji mu utemeljuju sigurnost spoznaje, doduše, samo hipotetsku, ali koja dovoljno isključuje svoju protivnost te se ne mora pasti u skepticizam i relativizam istine. Tako uvijek ostaje prostor slobode za razložno prihvaćanje ili odbacivanje spoznatih istina. Ipak, spoznaja apriornih načela: ne-protuslovlja i uzročnosti, ostaje neupitna. Drugi dio knjige donosi sažet kritičiki prikaz problema kroz povijest filozofije, od predsokratovaca do Kanta.
3. Socijalna etika i druge studije:
Ova je knjiga podijeljena na dva dijela koja se međusobno dopunjavaju. U prvom, sustavnom, dijelu pruža se socijalna etička nauka kako je zastupaju kršćansko orijentirani filozofi. Nakon prikaza glavnih pogleda na čovjekovu društvenu narav i sučeljavanja s jednostranim teorijama o društvu (individualizam i kolektivizam) slijedi prikaz autorova stava koji se uglavnom poklapa s kršćanskim «solidarizmom», a koji se zasniva na dva osnovna načela: na načelu solidarnosti i supsidijarnosti. Kao praktična primjena tih načela ističe se načelo demokracije, premda se u njegovu prikazu upozorava i na njegove nedostatke i mogućnost manipuliranja. Nakon toga općeg prikaza slijede četiri poglavlja specijalne etike, u kojima se obrađuju pitanja juridičkog reda (s isticanjem pojma «naravno pravo»), privatnog vlasništva, zatim dvaju oblika naravnih društvenih zajednica: obitelji i države. U drugom dijelu nalazi se desetak zaokruženih prikaza različitih socijalnih pitanja s pokušajem odgovora na ta pitanja. To su pitanja čovjekova dostojanstva, temeljnih ljudskih prava, socijalno-filozofijskih pretpostavki zdravoga ljudskog društva, analiza totalitarizma, prilozi i razmišljanja o miru (nastala osobito za vrijeme «hladnoga rata» i trke u naoružanju), te izričito kršćanskog pogleda na društvo, oslanjajući se na tada nedavno objelodanjenu encikliku Ivana Pavla II. Centesimus annus. U posljednjem se poglavlju daje i neki pogled u budućnost, koji je zasnovan na kršćanskom humanizmu.
4. Uvod u tradicionalnu logiku
Knjiga je u prvom redu zamišljena kao literatura za studente (ponajprije filozofije, ali i drugih osobito humanističkih znanosti) u cilju njihova upoznavanja s «tradicionalnom», tj. aristotelovskom i srednjovjekovnom logikom, koja ostaje osnovica za razumijevanje moderne «matematičke» logike. Prema tradicionalnoj podjeli logičkih rasprava, knjiga ima tri dijela koja obrađuju termine: pojam, sud i zaključak. Prikaz te građe nastoji razumljivo pokazati vještinu logičkog razmišljanja i zaključivanja, dajući uvijek usporednicu s modernom logikom. Tako su kratko obrađene i iskazna i predikatna logika te njihova povezanost (i nastavljanje) s tradicionalnom logikom. Na kraju je dodan prikaz «skolastičke rasprave» (poznate «disputatio philosophica») koja je u današnje vrijeme potpuno pala u zaborav. Na svršetku knjige dodan je i kratak rječnik najvažnijih logičkih termina za bolju orijentaciju studenata filozofije i drugih zainteresiranih čitatelja.
Među pristupnikovim se člancima mogu kao reprezentativni ili indikativni izdvojiti sljedeći:
1. Istinitost i sigurnost ljudske spoznaje, u zborniku Filozofija ususret teologiji 19-36 (izvorni znanstveni članak).
U tom se članku postavlja epistemologijsko pitanje: možemo li postići istinitu i sigurnu spoznaju nasuprot skepticizmu i relativizmu. Članak najprije pokazuje teškoće s kojima se susrećemo, razne prigovore protiv mogućnosti osobito sigurne spoznaje istine, prikazujući najvažnije teorije istine: teoriju korespondencije, semantičku teoriju A. Tarskoga, teoriju koherencije (s osobitim osvrtom na N. Reschera), da bi se u drugom dijelu članka obradio pojam sigurnosti i s time povezani problemi. Na kraju autor daje vlastiti pogled na te probleme u obliku sedam teza. Tu on opravdava mogućnost prave i sigurne spoznaje istine, ograničavajući je na područje izostanka neposredna uvida u činjenična stanja stvari, kao što je slučaj u povijesnim znanostima, ali i u metafizičkim stajalištima. Autor ipak smatra da to ograničenje ne smije i ne mora biti povod za odbacivanje sigurnog prihvaćanja takvih spoznaja, nego ih moramo staviti u širi okvir našega života u kojem one dobivaju svoje opravdanje.
2. Kršćanska filozofija - da ili ne? u zborniku SYNTHESIS THEOLOGICA, Zbornik u čast p. Rudolfa Brajičića SJ, FTI str. 435-447 (izvorni znanstveni članak).
Autor u tom članku postavlja prijeporno pitanje: je li moguće zastupati «kršćansku» filozofiju, ili je nužno filozofiju osloboditi svih «atributa» da bi bila u pravom smislu filozofija, a da ne padne u «ideologiju». U preciznom određivanju povijesti termina «kršćanske filozofije», koji se rabi brzo nakon od pojave kršćanstva (već u 4. st.), osvrćući se na razloge u prilog toga naziva i protiv njega, autor ulazi u samo određivanje značenja termina «kršćanska filozofija» kako je on shvaća. On se tom se pita: može li se čovjek upustiti u filozofiranje kao neka «tabula rasa»? Filozofiju ipak moramo smjestiti među ljudske djelatnosti koje ovise od cjelovitog čovjeka i njegova života. Zato se nametalo pitanje: je li moguća neka «filozofija bez pretpostavki» ili se i ona mora osvrtati na neku «predfilozofijsku sliku» koja čovjeka nosi i određuje u njegovu životu. Filozofija se nužno suočava s takvim opredjeljenjima i tu se artikulira njezina glavna zadaća: kritički ispitati, obrazložiti i pronaći skrivene temelje takvih uvjerenja. Prema različitosti takvih «nazora na svijet» razlikovat će se i smjerovi filozofiranja. A to znači: svaka filozofija već na samom svom početku dobiva određenu «boju», jer potpuno «bezbojna» ne bi ni bila moguća. Jedna takva «boja» je i kršćansko uvjerenje. Zato se kršćanska filozofija, koju i autor zastupa, može označiti kao «filozofska refleksija koja polazi od kršćanskog svjetonazora utemeljenog na kršćanskoj poruci. Za razliku od drugih znanosti, kao što su matematika, fizika i dr. koje doista ne mogu dobivati atribut 'kršćanska', filozofija taj atribut može nositi jer se osvrće upravo na teme o kojima i kršćanstvo govori.»
3. Savjest - norma moralnog djelovanja, u zborniku LJEPOTA ISTINE, zbornik radova za M. Belića, FTI Zagreb, 1996. str. 206-217 (izvorni znanstveni rad).
U tom članku autor postavlja pitanje savjesti i obveznoga slušanja zova savjesti. Nakon kratkog razjašnjenja pojedinih pojmova izlažu se najvažnije crte fenomena savjesti. Posebno se posvećuje pitanju kako valja postupati onda kad mu savjest nalaže ili dopušta nešto što se redovito mora smatrati nedopuštenim, tj. tzv. «kriva savjest». S tim u vezi autor ističe potrebu oblikovanja savjesti prema opće prihvaćenim moralnim načelima. Konačno, obrađuje se pitanje sukoba između individualnih stavova savjesti i iskaza religioznih autoriteta, što se unutar katoličke religije često događa u odnosu papinskih enciklika. Posljednji praktični sud donosi individualna savjest i taj sud valja slijediti.
4. Tko je bio Ludwig Wittgenstein? u ZBORNIKU U ČAST FRANJI ZENKU u povodu 75. godišnjice života, Institut za filozofiju, Zagreb, 2006., str. 137-144.
U ovom članku autor želi pokazati neke crte Wittgensteinova značaja koje se često zanemaruju. Slijedeći marno zapise samoga Wittgensteina u njegovim dnevnicima te zapise njegovih rođaka i učenika, autor bi htio pružiti zaokruženu sliku toga filozofa o kojemu su izrečena toliko prostuslovna mišljenja i tako čitateljima približiti toga «osebujnog čovjeka i filozofa».
5. Čovjek i njegovo dostojanstvo. Razmišljanje o ljudskom dostojanstvu, OŽ 1992. str.67-75 (izvorni znanstveni članak).
Polazeći od deklaracije o pravima čovjeka UN, autor nastoji promatrati čovjeka, analizirajući na način filozofa njegovu narav, te ističući osobito ono što se redovito naziva «ljudskim dostojanstvom». U članku se nastoje pronaći filozofijski temelji onih svojstava koja čovjeka izdižu između svih ostalih bića na zemlji i svemiru. Za osnovu čovjekova dostojanstva i njegovih prava autor ističe čovjekovu osobnost čije je istaknuto svojstvo da bude «gospodar», ponajprije samoga sebe, i to zbog mogućnosti racionalne refleksije, što mu daje sposobnost postavljanja zahtjeva da mu nešto pripada, da nečim raspolaže, što je istoznačno sa zahtjevom da ima pravo na nešto. Taj zahtjev ne može i ne smije ostati neispunjen, premda su i ti zahtjevi ograničeni, ponajprije zakonitim zahtjevom svakoga drugog čovjeka, što se očituje u čovjekovoj društvenoj naravi. To dostojanstvo i ta prava čovjeku su prirođena, a njihov se konkretni okvir «deklarira» u raznim deklaracijama.
6. Filozofska kritika totalitarizama, OŽ 1996. str.35-47 (znanstveni članak, izlaganje na znanstvenom simpoziju)
U tome članku autor poduzima filozofijsku analizu totalitarizma. Nakon što je ukratko odredio povijest pojma, prelazi na ispitivanje misaone pozadine i korijena fenomena koji je toliko snažno obilježio svijet 20. stoljeća. U skladu s K. R. Popperom on pronalazi prve korijene totalitarne misli već u grčkoj filozofiji, prije svega kod Platona. Neposredne uzroke totalitarizma naslućuje u sekulariziranoj slici čovjeka pod utjecajem racionalizma i individualizma te u zapostavljanju religiozno-ćudorednog utemeljenja čovjekova dostojanstva. Uz to se veže i posvjetovljenje ideje prava i države promatranih s pozitivističkih stajališta. Na svršetku, autor upozorava na opasnost «novoga totalitarizma» koji naslućuje u sve većoj automatizaciji i kompjutorizaciji svih ljudskih područja, suprotstavljajući im kao neki lijek potrebu supsidijarnosti svih socijalnih institucija, osobito državnih. Zaštita čovjekova dostojanstva pred svakim oblikom totalitarizma, prema autorovu mišljenju, moguća je (1) ako se pravo i zakon ne utemeljuju na ljudskoj volji ili čak samovolji, nego na onom što svaka volja mora poštovati, što se ne može zaobići, a to je «naravno pravo i zakon» i (2) ako konkretnog čovjeka postavimo za svrhu individualnog i društvenog života i djelovanja.
7. Razum i vjera. Odnos filozofije i teologije, OŽ [1/1997], str. 21-36 (izvorni znanstveni članak)
Za temu svoje rasprave autor uzima stari problem odnosa razuma i vjere, no ovaj put osobito s obzirom na logički status religioznoga govora. Najprije donosi pregled raznih teškoća u odnosu filozofijskih i teologijskih iskaza kroz povijest. Najveću je pozornost usmjerio na izazove moderne logike, naročito logičkoga pozitivizma. S tim u vezi autor zastupa mišljenje da se religijski iskazi mogu i logički opravdati, ali ne direktno i deduktivno, nego tako da ih stavimo u kontekst čitavoga ljudskoga života. Religijski je govor, doduše, svojevrstan, ali se i na njega mogu primijeniti logični načini utemeljivanja koji ga čine smislenim, štoviše, vrlo značajnim za čovjeka. Filozofi su često bili spremni postaviti apsurdne tvrdnje zato što su previsoko postavili mjerilo epistemologijske sigurnosti koje su morali ublažavati. Zašto bi se ono moralo tako strogo postavljati kod teologijskih propozicija, retorički pita autor.
8. Filozofska kritika reinkarnacije, OŽ [1/1998], str. 3-12 (izvorno izlaganje na znanstvenom skupu)
Članak iznosi filozofijsko razmišljanje i prosuđivanje nauka o reinkarnaciji. Pokazavši najprije smisao i razloge koji se iznose u prilog stajališta reinkarnacije, autor zatim iznosi argumente koji govore u prilog odbacivanja naučavanja o reinkarnaciji kao maksime u čovjekovu životu i djelovanju. Glavni razlog svojeg opovrgavanja reinkarnaciji autor vidi u potrebi obrane čovjekova identiteta i osobnosti kao temelja moralnoga doživljavanja, a to je nespojiv sa stajalištem reinkarnacije.
9. Antun Bauer - filozof i nadbiskup OŽ (2/1999( str. 149-158 (izlaganje na znanstvenom skupu)
U ovom je članku autor predstavio Antuna Bauera najprije kao filozofa, koji je svršetkom 19. stoljeća izdao prva sustavna filozofijska djela na hrvatskom jeziku i to Naravno bogoslovlje (Zagreb 1892.) i Opću metafizika ili ontologiju (Zagreb, 1894.), te njegov zapaženi rad u JAZU Wundtov metafizički sustav, ali i cjelovito svu njegovu ličnost. Uz glavne podatke iz njegova života nalazimo tu i važnije Bauerove crte kao filozofa, kao znanstvenika-polemičara, kao dušobrižnika i nadbiskupa, te, napokon kao dobrotvora znanosti, društva i Crkve.
10. Je li Ludwig Wittgenstein bio religiozan?, OŽ [4,2001], str. 503-511 (pregledni članak)
Prigodom 50. obljetnice smrti Ludwiga Wittgesteina, autor je prikazao jednu stranu te osebujne osobnosti koja redovito u prikazu njegove filozofije ostaje po strani, a to je njegova moguća religioznost. Slijedeći događaje Wittgensteinova života, on donosi zanimljive Wittgesteinove iskaze koji se tiču religije i vjere u Boga, a često i njegove osobne "borbe s Bogom" a pozivajući se na izvješća ljudi koji su s Wittgensteinom dijelili istu sudbinu ili bili njegovi prijatelji. Iz tih priloga može se dobiti dosta jasna slika da Wittgensteinu religioznost nije bilo nešto tuđe.
11. Kršćanska filozofija u katoličkom mišljenju 19. i 20. st. (I), OŽ 1993. str.325-246 (22 str.).
12. Kršćanska filozofija u katoličkom mišljenju 19. i 20. st. (II) - prvi dio, OŽ 1994. str.167-191, (25 str).
13. Kršćanska filozofija u katoličkoj misli 19. i 20. st. (II) - drugi dio, OŽ 1995. str. 501-524 (24 str.). Pregledni članci.
U nizu od tri članka autor donosi pregled «kršćanske filozofije u katoličkom mišljenju 19. i 20. stoljeća». Osnovicu tih članaka čine tri sveska njemačkog djela pod istim naslovom (Christliche Philosophie im katholischen Denken des 19. und 20. Jahrhunderts). U tim je člancima hrvatsku čitalačku publiku akribijski i vjerno obavijestio o najvažnijim kršćanskim filozofima i teolozima 19. i 20. stoljeća, koji su na području hrvatskoga jezika uglavnom nepoznati, a ipak imaju važnu ulogu unutar kršćanskog, osobito katoličkog filozofijskog mišljenja u današnjoj Europi. Premda je to pregled već napisanoga djela, autor je pokazao svoje umijeće u odabiru i vjernom prikazivanju istaknutih misli toga vremena koje još uvijek utječu na razmišljanja današnjega doba.
Očigledno je da bi bodovanje pristupnikovih djela pokazalo da on višestruko premašuje zahtjevani minimum za izbor u najviše znanstveno zvanje (mnogo više od 54 bodova, više od dvije knjige, više od 7 radova u međunarodnim ili s međunarodnima izjednačenim publikacijama, više od 12 radova ukupno, itd.). Bodovanje bi u ovom slučaju bilo posve suvišno. Stoga ne preostaje drugo doli konstatacija da dr. sc. Ivan Macan ispunjava uvjete za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika.
Nastavna djelatnost
Školske god. 1964/65. dr. Macan je predavao latinski jezik na Biskupijskoj srednjoj školi u Dubrovniku. Od akad. godine 1971/72. do danas predaje na Filozofskom studiju /danas Fakultetu/ Družbe Isusove u Zagrebu. Glavno zanimanje: logika i epistemologija (filozofija spoznaje), analitička filozofija, povijest racionalizma i empirizma te opća i socijalna etika. Posljednjih 15 godina predavao je i metodiku nastave filozofije.
Kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu predaje: Tradicionalnu logiku, Filozofiju spoznaje (epistemologiju), Povijest filozofije (racionalizam i empirizam), Socijalnu etiku i Metodiku nastave filozofije.
Dosad je kao mentor vodio dva doktorska rada iz filozofije na Filozofskom fakultetu D.I. kao i nekoliko magistarskih radova.
Bio je član matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti – polje filozofije i teologije.
Stručna djelatnost
Pristupnik je bio dekan FFDI u dva mandata po tri godine (od 1989. do 1995,). Od 1995. do 1999. bio je prodekan istog fakulteta. Godine 1999. vrhovni poglavar (general) Družbe Isusove imenovao ga je zamjenikom velikog kancelara Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu.Bio je član matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti – polje filozofije i teologije. Cjelovit prikaz plodne stručne djelatnosti dr. Macana nije nužan.
Zaključak
Očigledno je da je dr. Macan, kako količinom znanastvenih radova, tako i svojom nastavnom djelatnošću, u potpunosti udovoljio kriterijima za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, kao i kriterijima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području, polju i grani za koje se natjecao (što se može obrazložiti uvidom u niz njegovih aktivnosti: od mentorstva, sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljivanja publikacija namijenjenih studentima, pa do obavljanja odgovornih dužnosti u znanstvenom i stručnom pogonu). Stoga predlažemo da se dr. sc. Ivan Macan, premda na pragu mirovine, izabere u najviše znanstveno (Matični odbor za filozofiju i teologiju može potvrditi da on ima uvjete za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika) kao i u najviše znanstveno-nastavno zvanje (Fakultetskom vijeću kao i Područnom vijeću predlažemo da prihvati naše mišljenje prema kojemu se dr. Macan može izabrati u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Sveučilišta u Zagrebu).
U Zagrebu, 22. veljače 2007.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Žarko Puhovski , red. prof.
Dr. sc. Nenad Miščević, red. prof.
Filozofskog fakulteta Univerze u Mariboru
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Vijeća održanoj 31. listopada odlučeno je da se promijeni povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te kao članovi novog povjerenstva podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen 28. prosinca 2005. u Narodnim novinama prijavili su se:
Dr. sc. Ivan Šestak,
Dr. sc. Nikola Stanković,
Dr. sc. Kazimir Drilo.
Dr. sc. Ivan Šestak
Životopis
Rođen je 21. svibnja 1960. godine u Varaždinu. Po završetku osnovnoga obrazovanja (1975) upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu na kojoj je godine 1979. položio ispit zrelosti. Ispit zrelosti položio je istodobno i u Obrazovnom centru za jezike u Zagrebu. Na Filozofskom studiju Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu, već tada afiliranom Papinskom Sveučilištu Gregorijana u Rimu, postigao stupanj bakalaureata iz filozofije (1982), a daljnji dvogodišnji studij na Gregorijani završava licencijatom iz filozofije (1986).
Potom je školske godine 1986/87. predavao u sjemenišnoj gimnaziji «Josip Ruđer Bošković» u Dubrovniku logiku, engleski i njemački jezik. U tom je zavodu istodobno radio i kao odgojitelj. Četverogodišnji studij teologije završava 1991. na Teološkom studiju afiliranom Papinskom Sveučilištu Gregorijana na Jordanovcu u Zagrebu.
U razdoblju od 1991. do 1993. predavao je vjeronauk u sve četiri gimnazije u Križanićevoj u Zagrebu. Već kao student teologije predavao je Uvod u filozofiju te vodio seminare na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (FFDI) u Zagrebu. Jedan semestar predavao i Teoriju spoznaje na Odjelu za kršćanski nazor Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu. Diplomu doktora filozofije stekao je na Institutu za kršćansku filozofiju Teološkoga fakulteta Sveučilišta u Innsbrucku (Austrija) gdje je studirao od 1993. do 1996. godine. Naslov doktorske disertacije (izrađene pod vodstvom E. Coretha) glasi: Der endliche Geist in seiner Unsicherheit. Anthoropologische Dialektik und ihre Überwindung im Denken von Peter Wust (Konačni duh u svojoj nesigurnosti. Antropologijska dijalektika i njezino prevladavanje u mišljenju Petera Wusta).
Vrativši se u Zagreb, na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove predaje: Uvod u filozofiju, Filozofsku antropologiju, Povijest filozofije srednjega vijeka, Povijest suvremene filozofije, te vodi seminare koji obrađuju antropologijske teme, uglavnom iz klasične filozofije. Docentom je imenovan 2001. godine prema međunarodnim pravilima koja vrijede za crkvena visoka učilišta. Službu prodekana FFDI vrši od 2004. godine. Služi se talijanskim, njemačkim, engleskim i latinskim jezikom. Surađuje u Hrvatskoj enciklopediji, domaćim i stranim časopisima, bavi se i prevodilačkom djelatnošću te organizira međunarodne znanstvene skupove i na njima sudjeluje (vidi o tome bibliografiju). Član je europske udruge isusovačkih filozofa (JESFIL). Od 1998. obavlja dužnost glavnog urednika časopisa za filozofiju i religijske znanosti Obnovljeni život.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je uredio jednu knjigu:
• Religijske teme u književnosti, Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 9. prosinca 2000, Religijski niz; Knjiga 1, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2001, 340 str. Religija je ključni čimbenik oblikovanja osobne i kolektivne svijesti, neiscrpan izvor mogućnosti umjetničkih a nadasve književnih ostvarenja i humanih vrednota. U zborniku su zastupljeni vrsni domaći i neki strani autori koji su pokušali pronaći i interpretirati religiozni sadržaj u nekih književnika.
Objavio je i veći broj znanstvenih i stručnih članaka.
• Katekumeni - nada Crkve, Obnovljeni život 5 (1993) 515-518. [stručni rad] Riječ o mladim ljudima koji se kao odrasli odlučuju postati kršćanima primajući sakramente kršćanske inicijacije. Autor daje i filozofijsko-egzistencijalnu kritiku vremena u kojem se mladi odlučuju na taj korak.
Bodovanje: 1,5 x 0,4 a. a. x 0,5 (stručni rad) x 1 (a2) = 0,3 boda
• Croatia. A country in transition, The Month and Catholic Review, November 1999, Vol. CCLX, No. 1583, 441-445. [stručni rad]. Riječ je o prikazu stanja u tranzicijskoj Hrvatskoj. Rad nije filozofijski relevantan, ne može se bodovati.
• Prinos kršćanstva filozofskoj misli o čovjeku, Obnovljeni život 4 (2000) 433-454. [izvorni znanstveni rad]. Kršćanstvo je u svojih dvije tisuće godina postojanja naprosto odredilo europskog čovjeka na svim područjima njegova stvaralaštva. Ono je svojom snažnom porukom dalo odlučujuće poticaje i za stvaranje spekulativnog kršćanskog svjetonazora. Mnoge sastavnice ovog svjetonazora odredili su i filozofsku antropologiju kao sustavan filozofski pogled na čovjeka te postale nezaobilaznim čimbenicima u samorazumijevanju europskog čovjeka. U ovom će prilogu biti, prije svega, riječi o nastanku i sudbini čovjeka, o osobi i njezinom dostojanstvu te o shvaćanje slobode, koje, posebice, današnjem čovjeku može unijeti svjetlo u vlastito samorazumijevanje.
Bodovanje: 1,5 x 2 a.a. x 1 x 1 = 3 boda
• Personalizam i osoba kod E. Mouniera. Uz 50. godišnjicu smrti (1905.-1950.), Crkva u svijetu 4 (2000) 373-392. [pregledni rad]. Emmanuel Mounier je u svom relativno kratkom radnom vijeku bio jedan od najznačajnijih mislilaca francuskoga i europskog katoličkog svijeta. U sklopu prikaza njegova životnog puta autor ističe značenje časopisa Esprit koji se ima smatrati Mounierovim životnim djelom. Iznijevši razloge nastanka personalizma kao filozofskog pokreta unutar povijesti suvremene filozofije, pisac donosi Monierove temeljne postavke o osobi, ističući njezinu inkarniranost, komunikaciju, intimni život, dinamičnost, osobni životni poziv i slobodu.
Bodovanje: 1,5 x 2 a. a. x 0,5 x 1,5 (a1) = 2,25 boda
• Coreth, Emerich, Hrvatska enciklopedija, sv. II, Zagreb, 2000. [enciklopedijska natuknica]
Bodovanje: 1,5 x 0,1 a. a. x 0,5 (stručni rad) x 1 = 0,08 bodova
• Blondel, Maurice, Hrvatska enciklopedija, sv. II, Zagreb, 2000. [enciklopedijska natuknica].
Bodovanje: 1,5 x a. a. x 0,5 (stručni rad) x 1 = 0,08 bodova
• Filozofija i književnost, u: Šestak, Ivan (ur.), Religijske teme u književnosti, Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 9. prosinca 2000, Religijski niz, knj. 1, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2001, 11-32. [predavanje na znanstvenom skupu, izvorni znanstveni rad]. U prvom dijelu rada ukazuje se na odnos između filozofije i književnosti. U tu se svrhu nastoji najprije odrediti sadržaj ovih termina. U drugom dijelu riječ je o književnim oblicima koje obično susrećemo u povijesti filozofije. U posljednjem se dijelu govori o opusu nekih filozofa koji su se istakli i kao književnici (J.-P. Sartre, A. Camus, G. Marcel).
Bodovanje: 1,5 x 2 a. a. x 1 x 1,5 (a1) = 4,5 boda
• Kršćanski filozofi iz vremena “srpa i čekića” u časopisu Obnovljeni život (1971.-1990.), Obnovljeni život 3 (2002) 317-337. [predavanje na znanstvenom skupu, stručni rad]. Obnovljeni život je isusovački časopis za religioznu kulturu koji, uz druge, objavljuje također i filozofsku tematiku. Ovim člankom povijesno-tematske naravi - analizom dvadesetak godišta spomenutoga časopisa (1971.-1990.) - autor želi pokazati da su pod ovim našim podnebljem i u vrijeme službenog marksističkog svjetonazora postojali filozofi kršćanske orijentacije te da su dali značajan poticaj i prilog filozofiji kao univerzalnoj čovjekovoj težnji za mudrošću. Oni su gotovo nepoznati u leksičkoj i enciklopedijskoj filozofskoj literaturi izvan Hrvatske. Oni su široj javnosti vjerojatno poznatiji nekim svojim drugim djelima, odnosno javnim nastupima, ali su također rado objavljivali i u Obnovljenom životu. To su ponajprije Ivan Kozelj, Rudolf Brajičić, Mijo Škvorc, Miljenko Belić, Josip Weissgerber, Josip Ćurić, Tomo Vereš i drugi.
Bodovanje: 1,5 x 2,4 a. a. x 0,5 x 1 = 1,8 bod
• Shvaćanje čovjeka u povijesti filozofije (I. dio), Obnovljeni život 3 (2003) 283-303. [izvorni znanstveni rad]. Pokušaj definicije čovjeka, odnosno nastojanje da se odgonetne njegova narav, poseban karakter njegova bitka, u pravilu je veoma složen. Čovjek je naime po sebi u mnogočemu problematično biće. Jezgru njegove kompleksnosti, pa i za mnoge kontradiktornosti sačinjava ponajprije njegova duhovno-tjelesna sastavljenost, koja je njegova vlastitost. Svaki suvremeni sustavni pristup utemeljivanju filozofijske nauke o čovjeku odnosno filozofijske antropologije uzet će svakako u obzir, za razliku od klasičnih skolastičkih udžbenika ove discipline, i mišljenja o čovjeku u cjelini, kakva su nam u nasljeđe ostavila pojedina povijesno-filozofijska razdoblja odnosno njihovi predstavnici. Povijest naime uvelike može pridonijeti samorazumijevanju čovjeka. Ovaj će se pokušaj temeljiti na relevantnim antropologijskim izvornim tekstovima mislilaca te na interpretacijama vrsnih poznavatelja ovih autora, kao i čitave povijesti filozofije, od klasične grčke pa do filozofije renesanse.
Bodovanje: 1,5 x 2 a. a. x 1 x 1 = 3 boda
• Ususret parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, Obnovljeni život 3 (2003) 403-404. [ostalo]. Prilog govori o predstojećim izborima za Sabor Republike Hrvatske. Imajući pred očima konkretnu političku i socijalnu situaciju zemlje, autor daje moralna načela za glasovanje. Rad se ne može kategorizirati.
• Shvaćanje čovjeka u povijesti filozofije (II. dio), Obnovljeni život 1 (2005) 3-29. [izvorni znanstveni rad]. Iznosi se na vidjelo filozofsku sliku čovjeka od racionalizma pa do naših dana. Taj se pokušaj – imajući poglavito u vidu jasnoću – temelji kako na relevantnim antropologijskim izvornim tekstovima mislilaca odnosnih razdoblja tako i na interpretacijama vrsnih poznavatelja ovih autora, kao i čitave povijesti filozofije.
Bodovanje: 1,5 x 2 a. a. x 1 x 1 = 3 boda
• Prigodom biskupskog ređenja Valentina Pozaića SJ. Biobibliografski zapis, Obnovljeni život 1 (2005) 105-116. [bibliografija, ostalo]. Prilog je napisan prigodom biskupskog ređenja isusovca Valentina Pozaića. Autor najprije daje kraći biografijski prikaz novoga zagrebačkog pomoćnog biskupa a potom i cjelokupnu njegovu znanstvenu bibliografiju. Mogao bi se vrednovati kao pregledni rad.
Bodovanje: 1,5 x 1,2 a. a. x 0,75 x 1 = 1,35 bodova
• Uz sedamdesetu obljetnicu života o. Vladimira Horvata D.I. (1935-2005) Bio-bibliografski zapis, Obnovljeni život 4 (2005) 503-513. [bibliografija, ostalo]. Autor daje prikaz života i rada isusovca Vladimira Horvata, umirovljenog profesora Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, a prigodom njegova sedamdesetog rođendana. Drugi dio članka donosi svu Horvatovu bibliografiju zaključno s 2005. godinom. Može se bodovati kao stručni rad.
Bodovanje: 1,5 x 1 a. a. x 0,5 x 1 = 0,75 bodova
• Filozofsko utemeljenje religioznog života, u: Ivan Antunović (uredio), Religije i život, Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 17. 12. 2005, Religijski niz, knj. 9, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2006, 287-302. [predavanje na znanstvenom skupu, izvorni znanstveni rad]. Članak želi rehabilitirati filozofijski govor o Bogu i religioznosti ukazujući na činjenicu da je čovjek po svojoj naravi "ens religiosum". U prilogu je nadalje riječ o sadržaju religijskog fenomena, a u završnom dijelu autor nastoji upozoriti na golemu važnost uvida nekih filozofa o Bogu za religiozni život.
Bodovanje: 1,5 x 1,4 a. a. x 1 x 1,5 (a1) = 3,15 bodova
• Das religiöse Leben philosophisch begründet, Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion (8) 1 (2006) 57- 71. [izvorni znanstveni rad]. Autor razmatra religioznost kao specifično ljudski fenomen. Šutnja o religioznosti ne znači ništa drugo doli svođenje čovjeka na nešto što on nije. Filozofiju se s pravom okrivljuje da više ne govori o religioznosti ni o Bogu. Ona bi se stoga trebala pozabaviti Bogom, ukoliko istražuje konačan smisao svijeta i ljudskog života, kako bi se izbjegle nekrofilične posljedice te šutnje, vidljive u rastućem propadanju kulture i morala. Ovaj bi prilog htio imati biofiličan značaj, uključno i u odnosu na religiozni život, za koji filozofijski uvidi imaju životno važno značenje.
Bodovanje: 1,5 x 1 x 1 x 1 = 1,5 bodova
• Stjepan Tomislav Poglajen kao urednik časopisa Život. Idejna prosudba uredničke službe, Obnovljeni život 1 (2007) 41-71. [izvorni znanstveni rad]. Stjepan Tomislav Poglajen (1906-1990) bio je urednik isusovačkoga časopisa Život od 1937. do 1941. godine. U to je vrijeme časopis bio uistinu «životan», a što se zaista može pripisati isključivo silnoj energiji, lucidnosti i snažnoj duhovnoj viziji njegova urednika. Autor u jednom dijelu članka svraća pozornost na Poglajenove priloge duhovne naravi koji odaju čovjeka snažne osobnosti. Osobita je pak pozornost poklonjena analizi urednikovih antitotalitarnih napisa koji su bili upereni protiv komunizma i nacionalsocijalizma. On ih svodi na zajednički nazivnik – ateizam i antiteizam. Preostali dio članka pokušava iznijeti na vidjelo politiku uređivanja časopisa, koji je iz pera uglednih pisaca, među kojima je bilo jako puno laika, objavljivao zapažene priloge iz filozofije, povijesti, sociologije, pedagogije, kulture i drugih područja, a u svrhu da se čitateljima ponudi siguran katolički orijentir.
Bodovanje: 1,5 x 3 a. a. x 1 x 1 = 4,5 bodova
Proizlazi da je pristupnik stekao 24,26 bodova, što zajedno s činjenicom da ima doktorat znanosti i da je objavio dva rada u publikacijama međunarodnog ranga te još neke radove, govori u prilog ocjene da je dr Šestak stekao uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Iz njegove je bibliografije vidljivo da je sudjelovao na više znanstvenih skupova, od kojih je najmanje jedan bio međunarodnog ranga.
Nastavna djelatnost
Dr. Šestak ima bogato nastavno iskustvo. Već kao student teologije predavao je Uvod u filozofiju te vodio seminare na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (FFDI) u Zagrebu. Jedan semestar predavao i Teoriju spoznaje na Odjelu za kršćanski nazor Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1997. u kontinuitetu drži nastavu na spomenutom fakultetu (od 2001. u zvanju docenta). Predavao je odnosno predaje sljedeće predmete: Uvod u filozofiju, Filozofsku antropologiju, Povijest filozofije srednjega vijeka, Povijest suvremene filozofije, te vodi seminare koji obrađuju antropologijske teme, uglavnom iz klasične filozofije. Očigledno je da je ostvario mnogo više od 90 normativnih sati nastave, koliko se traži za izbor u zvanje docenta.
Stručna djelatnost
Dr. Šestak objavio je pet recenzija, te veći broj uvodnika u časopisu Obnovljeni živiot, čiji je glavni urednik. Preveo je jednu knjigu (J. M. Bocheński, Uvod u filozofsko mišljenje, Split, 1997) s njemačkog jezika, te više članaka s njemačkog, talijanskog i engleskog jezika. Obavlja dužnost prodekana FFDI.
Zaključak
Dr. Ivan Šestak objavio je više od tri znanstvena rada, od toga najmanje dva u publikacijama međunarodnog ranga, te ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Kako je izvodio nastavu na svojoj matičnoj ustanovi i drugdje u opsegu većem od 90 normativnih sati, sudjelovao referatom na više od tri znanstvena skupa (od čega najmanje jednom na međunarodnom skupu), a prije toga se znanstveno usavršavao u inozemstvu, na prepoznatljivom Sveučilištu u Innsbrucku, ispunio je i uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
Dr. sc. Nikola Stanković
Životopis
Rođen je 2. rujna 1946. u Stanojevićima, općina Čapljina (BiH). Osnovnu školu pohađa u Stanojevićima i Crnićima, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku (Collegium Ragusinum) i u Zagrebu (Interdijecezanska srednja škola). Nakon odsluženja vojnog roka upisao je 1968. godine filozofiju na Filozofsko-teološkom institutu D. I. u Zagrebu, a 1970. godine nastavlja studij filozofije u Münchenu (Philosophische Fakultät S.J.), gdje je kod Alberta Kellera magistrirao radom Sprachauffassung bei Adam Schaff (Shvaćanje jezika kod Adama Schaffa). Nakon završetka studija teologije u Zagrebu 1976. upisuje se na Filozofski fakultet Sveučilišta Gregoriana u Rimu. Nadopunjuje razlike u studiju i upisuje doktorski tečaj. Tema za disertaciju odobrena je 10. siječnja 1978. Doktorski rad na njemačkom jeziku predao je u listopadu 1981., a branio ga pred komisijom u kojoj su bili Gustav Wetter, Eduard Huber i Willibrord Welten 27. siječnja 1982. Doktorirao je odličnim uspjehom. Dio je rada (93 stranice) objavljen na njemačkom jeziku kao Excerpta ex dissertatione ad Doctoratum in Facultate Philosophiae Pontificiae Universitatis Gregorianae pod naslovom "Justificatio Dei" bei Lew Schestow - Der Kampf gegen das Böse ("Justificatio Dei" kod Lava Šestova – borba protiv zla). Diploma doktora filozofije nostrificirana je na Sveučilištu u Zagrebu, Filozofski fakultet, OOUR Humanističke i društvene znanosti 1992. godine. Uz dopuštenje Kongregacije za katolički odgoj u Vatikanu (Prot. N. 833/89) Veliki kancelar FFDI imenovao ga je 1989. docentom (al grado di docente). Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove imenovan je za izvanrednog profesora 2000. godine nakon provedenog postupka na Fakultetu i dobivenog dopuštenja ("nihil obstare") iz Vatikana (Kongregacija za katolički odgoj), a za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu imenovan je nakon provedenog postupka prema statutu Fakulteta (povjerenstvo su sačinjavali: prof. dr. Hrvoje Lasić, predsjednik, prof. dr. Ivan Macan, član i prof. dr. Ivan Koprek, član), nakon čega ga je Veliki kancelar imenovao redovitim profesorom uz odobrenje Vatikanskoga državnog ministarstva za odgoj i znanost (CONGREGATIO DE INSTITUTIONE CATHOLICA de seminariis atque studiorum institutis) od 27. rujna 2005.
Osim klasičnih jezika (grčkog i latinskog), služi se njemačkim, talijanskim, engleskim, francuskim i ruskim jezikom.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio sedam knjiga:
1. "Justificatio Dei" bei Lew Schestow - Der Kampf gegen das Böse, Excerpta ex dissertatione ad Doctoratum in Facultate Philosphiae Pontificiae Universitatis Gregorianae, 1988, str. 93. Recenzenti: Eduard Huber i Gustav Wetter. U radu je riječ o problemu zla kako ga vidi ruski filozof Lav Šestov. Istražen je teodicejski problem pod imenom Justificatio Dei, a sam Šestov ga rješava tako da se jedino borbom protiv zla daje nada u uspjeh - sama pojmovna interpretacija vodi više u opravdanje zla nego li njegovo pobijanje. Zlo se ne može drukčije razumjeti nego kao neka pogreška u samom bitku ili pak u spoznaji. U ovom izdanju sveučilišta Gregoriana na njemačkom jeziku objavljen je sažetak prvog, opširnog poglavlja doktorskog rada te u cijelosti drugo i treće poglavlje. Prvo poglavlje obrađuje pojedine filozofe i prigovore Lava Šestova, koji se sažimaju u ovom objavljenom sažetku, a drugo je poglavlje posvećeno filozofiji kao velikoj i posljednjoj borbi. Tu se ističe originalnost Lava Šestova u metodi i izboru sredstava borbe protiv zla, a u trećem poglavlju se obrađuje ono za što se valja boriti, a to je ona iskonska sloboda koja je zaboravljena jer je zlo, navodno, okovalo ljudske mogućnosti tako da mu je ono postalo druga narav. Šestov se tako bori za čovjeka da bi ga rado vidio na kormilu bitka, da mu diktira zakonitosti, a ne da se samo podčinjava onom što je već dana kao propis ili usud. Upravo se neizmjerno teško usuditi boriti protiv usuda, a za jednu fluidnu zbilju u kojoj bi čovjek bio najvažniji: gospodar a ne rob.
2. Čovjek pred Bezuvjetnim. Filozofijsko pitanje o Bogu, Filozofski niz, urednika Ivan Koprek, FTI, Zagreb 2000. str. 181. Objavljene su dvije povoljne recenzije: R. Brajičić u Obnovljeni život 2(2000), LV, str 275-278) i A. Golubović u Ephemerides theologicae Fluminenses 9(2001), 1(17); str. 249-255. To je filozofijski pokušaj da se pokaže kako se pitanje o Bogu čovjeku neprestano nameće i kako je ono istinsko filozofsko pitanje. Knjiga ima tri poglavlja:
1.) Transcendiranje svijeta (od Tominih polazišta u Quinque viae iz Sume i u Protiv pogana te lijepoga u svijetu koje upućuje na transcendentno do tematiziranja moderne teorije kaosa i njezina uspoređivanja s teodicejskim problemom..
2.) Doživljaj ljudskosti. Promatraju se antropologijske činjenice koje upućuju na pomišljanje da mora postojati ono Bezuvjetno.
3) Poimanje Boga. Raspravlja se o uvjetima mogućnosti filozofijskog poimanja Boga i završava se s konsekvencijama za to poimanje (za razliku od teologijskog poimanja) koje slijede iz enciklike Fides et ratio.
3. Klas ljubavi (Filozofski-teološki eseji), FTI, Zagreb 1997. stranice 147. Knjiga je sastavljena od 22 eseja koji su pročitani na Trećem programu Hrvatskog radija. To su zapravo filozofijsko-teologijski komentari na nedjeljne teme u skladu sa željama naručitelja. Knjiga je podijeljena na tri poglavlja: 1. Čovjekov nadolazak i Božji povratak (Nadolazak; Radost je dužnost; Susret; Željeno i neželjeno dijete; Rađanje čovjeka; Dragovoljno plaćanje tuđih računa; Opasni ljudi; Poziv i odziv) 2. Vježbanje u slobodi (Siromasi u duhu; Sol zemlje; Život u istini; Drskost bivstovanja; Na granicama; Mnoge i razne im bolesti; Izopćenik; Povratak; Bijahu prestrašeni); 3. Dovršenje u ljubavi (Dar mira; Prepoznali ga u lomljenju kruha; Dobri Pastir; Bez Boga se ne može ništa učiniti; Subota je radi čovjeka).
4. Zrno vjere, FTI, Zagreb 1997. str. 186. To su zapravo kratka filozofijsko-teologijska razmišljanja o temama svagdanjeg života te mogućnostima i poteškoćama u poimanju svijeta, čovjeka i Boga. Tu je riječ o onoj napetosti između razuma i vjere te mogućnosti da se ta napetost živi ne zatvarajući se novim uvidima. U njoj se pokazuje optimizam da je moguće doći do većih i jasnijih spoznaja te da je moguće biti boljim čovjekom nego li to pesimisti drže. Poticaj je to čovjeku da bude bolji čovjek. Zbog toga se u knjizi pesimističke misli nastoje opovrgnuti, a one optimističke ili barem realističke potkrijepiti.
5. Klica nade, FTI, Zagreb 1997. str. 183. Knjiga je sastavljena od 80 tekstova koji su čitani na Prvom programu Hrvatskog radija, a oni su pokušaj da se u svakom događaju, bilo pozitivnom bilo negativnom, nađe smisao i mogućnost dobrog nastavka života. U svakom od njih je prisutna i filozofska refleksija i uvidi koji pripomažu čovjeku da stvari i događaje, ideje i doživljaje pogleda s više vidika.
6. Misli za dobro jutro, FTI, Zagreb 2001., str, 192. U knjizi se nalazi 80 kratkih tekstova koje je autor sastavio i izgovorio na Prvom programu Hrvatskom radija, a ovdje su tisku prilagođeni, a služe kao poticaj slušatelju, a i čitatelju da i sam nastavi razmišljati o temama koje se nameću u susretu sa svijetom, ljudima i religijom. To su kratki pokušaji da se dokinu neki tabui i da se otvoreno razmišlja i o onom što se čini samo po sebi razumljivo, a nije: ni glede vjere ni nevjere.
7. Vježbanje u istini, FTI, Zagreb 2005. str. 150. Knjiga je namijenjena redovnicima koji svaki dan o Bogu razmišljaju i razmatraju. Zato su oni veoma zahtjevna skupina ljudi pa im se moraju dobro izvagati riječi, pomno birati usporedbe i dobro definirati pojmovi kako bi oni mogli još bolje napredovati vježbajući se u istinitom i smislenom govoru o Bogu. To nije bezvremena knjiga nego se odnosi na ljude 21. stoljeća ukoliko su i oni baštinici velike kršćanske duhovne i misaone tradicije koju moraju neprestano propitivati, a u ovoj knjizi to čine po ignacijanskoj metodi. Pretpostavlja se da življenje po određenim načelima pripomaže da se i sama načela bolje upoznaju i da ih se isproba na konkretnom življenju. U knjizi se pretpostavlja da se uvid i življenje donekle ipak uvjetuju.
Pored tih knjiga dr. Stanković objavio je i veći broj izvornih i drugih znanstvenih članaka:
- "Understanding and Criticism of the Ontological Argument in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/1999, 166-177. Iz ozračja ponovno oživljene diskusije o ontologijskom argumentu autor promatra Bauerovu kritiku te ustanovljuje da je ona ravnopravna raspravama onoga doba o tom predmetu i da je kao i one pod utjecajem Kanta. To shvaćanje, nastalo pod time utjecajem, zapravo se jedva mijenjalo sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, to jest do pojave Malcolma. Bauer je, pak, veliki protivnik Kantovih izvoda o drugim dokazima, ali mu u kritici ontologijskog argumenta jedva što prigovara. U tome slučaju je prihvatio i Tomino protivljenje Anselmovu postavljanju onog jednog traženog argumenta (unum argumentum) kao i Katnovu kritiku koju Bauer ipak shvaća nešto drukčije.
- "Kant as adversarius in Natural Theology in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb No. 1/2004, 79-90. U članku se istražuje ukoliko je Kant kao adversarius u naravnoj filozofiji A. Bauera. Naime, na više mjesto se Bauer podulje zadržava na filozofiji I. Kanta i to pokazuje da je Kant u nas bio nazočan kao sugovornik u filozofijskim udžbenicima već u devetnaestom stoljeću. Rad istražuje Kantova stajališta glede nemogućnosti dokazivanje Božjeg postojanje iz Kritike čistog uma te Bauerovo osporavanje i iznošenje dokaza za Božje postojanje. Rasprava se vrti najprije oko poimanja iskustva te njegovih granica kao i razumijevanja spoznajnih sposobnosti. To je temeljni problem, a tek onda može započeti eventualna diskusija mogućnosti dokazivanja Božjeg postojanja.
- "Die Gattung als absolutes Maß, Gesetz und Kriterium des Menschen bei Ludwig Feuerbach", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/2005, 113-132. Članak se koncentrira na Feuerbachovu misao da je mjera roda apsolutna mjera, zakon i kriterij čovjeka. Čovjek se mjeri svojim rodom. Zadaća je filozofije da to utvrdi. Ta nova filozofija ima i svoj princip koji primjenjuje a taj je: jedinstvo čovjeka sa samim sobom. Čovjekova otuđena bit ili ono najviše njegovo (entäußertes Selbst), a znano kao druga bit i drugo biće (gewusst als ein anderes Wesen) jest istovjetno s bogom koji je kao sadržaj svega realiteta i to kao ostvarenje onih vlastitosti roda koje su se kroz povijest, razdijeljene među ljude, realizirale. Dokidanje teologije prema tome znači i istodobno dokidanje čovjekova otuđenja. Budući da je čovjek biće roda, to jest biće refleksije, on je i sposoban iznova sve premisliti i tako opet staviti na svoje mjesto polazeći od osjetilne realnosti. Ta nova filozofija će biti realistička, tvrdi Feuerbach. No, pitanje je zašto se uopće čovjek otuđio i zašto je počinio tu iskonsku pogrešku podvajanja.
- "Pitanje o smislu čovjekova života i danas je nezaobilazno", Obnovljeni život XXXIX, 1984., str. 197-205. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se istražuje činjenica da se pitanje o smislu čovjekova života neprestano nameće, tematski ili netematski, ali napose dolazi do izražaja onda kada nam se čini da se smisao posve zakrio i izgubio, to se pitanje najžešće nameće u graničnim situacijama. Toga se pitanja čovjek ne može osloboditi, a u članku se tematizira struktura doživljavanja smisla pojedinih naših čina. Oni uvijek dobivaju svoju smislenost iz šireg smislenog konteksta pa sve do konteksta ili cjeline života kojem oni pripadaju. Autor konstatira misao: ako život nema smisla, onda nema smisla ni sve što se u njemu događalo. Ipak, na kraju svatko odlučuje, slobodno i odgovorno, o sebi i o svome smislu, što ne znači da se to može činiti sasvim proizvoljno, a da se ne povrijedi dostojanstvo čovjekovog samoraspolaganja.
- "Ljubav je naša sudbina", OŽ XXXIX, 1984., str. 439-448. (stručni članak). U članku se najprije istražuju poteškoće govora o ljubavi temeljene na različitim iskustvima koje nazivamo ljubav. Zatim se obrađuje i tematizira čovjekova sposobnost za ljubav i njezini uvjeti. Nakon toga se izričito govori o odnosu slobode i ljubavi kako bi se došlo do shvaćanja da je ljubav nešto sveobuhvatno što drži svijet i o njoj ovisi ne samo pojedinac nego i društvo. Otkriće ljubavi čovjeka tjera na refleksiju o njezinoj zagonetnosti i temelju. Budući da čovjek zna za njezinu stupnjevitost, pita se postoji li ljubav koja omogućuje da uopće u svijetu ima ljubavi. Naime, svatko je probuđen na ljubav time da ga je netko volio i prihvatio te mu omogućio uspostaviti vezi i razumijevanje s ljudima te se jedino tako mogao razviti i postati ne samo zrelim nego uopće čovjekom. Postavlja se pitanje: Može li se tu primijeniti misao o nemogućnost reda uzroka in infinitum?
- "Je li, i kako je moguća čovjekova ravnodušnost prema Bogu?», OŽ XLI, 1986., str. 206-212. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se razmatraju uvjeti mogućnosti ravnodušnosti prema Bogu, a pod pretpostavkom da Bog postoji. Naime, mi ljudi i sami sebe spoznajemo kad najprije izričito nešto drugo spoznamo. Ako Bog postoji, njega se još manje može spoznati kao neki predmet među drugim predmetima. On ne može doći u naše iskustvo tako da ga možemo jasno odrediti kao određeni predmet koji se dade ograditi, odijeliti i omeđiti. Kantovski rečeno, nije predmet našeg osjetilnog iskustva. Dalje se tematizira apriornost i aposteriornost spoznaje uopće kao i eventualni napor u uviđanju da se apriorni i aposteriorni element u ljudskoj spoznaji ne mogu posve razdijeliti. Svakako, tematiziranje onog suiskušenog u spoznaji ovisi ne samo o mogućnosti nego i o volji i naporu svakog pojedinca.
- "Žena u razmišljanju starih filozofa", OŽ XLV, 1990., str. 480-494. (pregledni članak). U članku se istražuje stav prema ženama u mišljenju filozofa prije Sokrata, te onda u Sokratovo vrijeme, a od velikih filozofa se spominju Platon, Aristotel i Toma Akvinski. Autor se uvjerio kako većina filozofa više govori o čovjeku općenito, a pri tome misle na muškarca i na ženu. Ipak je za filozofe sam čovjek tajna prije svih razlika među ljudima. Ako filozofija započinje čuđenjem, onda se može reći da su filozofi ostali zapanjeni da postoji jedno tjelesno biće koje je obdareno mišljenjem.
- "Filozofija kao velika i posljednja borba kod Lava Šestova", OŽ XLVIII (1993.) 399-411. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje originalno shvaćanje filozofije Lava Šestova, ruskog filozofa koji je veći dio stvaralačkog života boravio u Parizu. On razumije filozofiju kao veliku i posljednju borbu. Isto tako ističe poteškoće filozofijskog govora o posljednjim tajnama i zagonetnostima svega postojećeg. Drži da se o posljednjem ne može govoriti na isti način i istim jezikom kao što se govori o stvarima svagdanje uporabe. Ne može ono što se rijetko ili srećom probije do iskustva postati svagdanjim iskustvom. Ono čega rijetki ljudi u još rjeđim trenucima postanu dionici, nije moguće poopćiti. Čim se to poopći, izgubi se. A život u općenitosti za Šestova nije život. Takvim životom vlada obamrlost i uzetost duha koja se pokazuje kao nužna i nenadvladiva. Zato je prema njemu istinska filozofije borba protiv te obamrlosti, otuđenosti i izgubljenosti u općenitosti, a bori se za neometan život. Kako se to ima dogoditi, ne mogu se za to dati općenita pravila. Naime, po njima bismo opet zapali u ono protiv čega smo se borili.
- "Quinque viae Tome Akvinskog i apparentia sensibilia circa motus caelestes", Zagreb, Filozofska istraživanja 56-57 (1995) str. 55-63. (izvorni znanstveni članak). U članku se obrađuje važnost poznavanja svijeta u Tome Akvinskoga kao pretpostavka za izvođenje onih poznatih putova Quinque viae – iako su oni metafizičke prirode. Budući da je Toma odbacio dokazivanje postojanja Božjeg onako kako je pokušao Anselmo u svom Unum argumentum, jer nam pojam Boga nije posve jasan, a nema ni urođenih istina, zato on pokušava polazeći ex mundo zaključiti na Božje postojanje. U članku se iznosi i Tomino poimanje znanosti koje je obično previđeno, a i danas je sasvim prihvatljivo i primjenjivo na hipoteze i teorije. Naime, on drži da bi se pojave kretanje nebeskih tijela, vjerojatno, mogle tumačiti i nekim drugim postupkom nego li su se tada tumačile.
- "Nepovredivost ljudskog dostojanstva u svim političkim zbivanjima", Bogoslovna smotra LXV (1995) br. 3-4, 373-385. (priopćenje sa znanstvenog skupa). Razmatraju se pojam i problematika ljudskog dostojanstva. Problem je veoma star, a sve od Platona preko Pica della Mirandola i Kanta raste mu aktualnost sve do naših dana. U svojoj analizi autor pokazuje da se na temelju navodne posvemašnje autonomije ne može posve garantirati ljudsko dostojanstvo. Potpuna autonomije, zapravo, čovjeka odvaja od njegova utemeljenja. Ljudsko dostojanstvo počiva na odnosu prema apsolutnom. Što se čovjek više bogu približava i što mu je, prema Platonu sličniji, time je zapravo veće ljudsko dostojanstvo. Sličnost ne dokida izvornost nego je tek omogućuje.
- "Pojmovnik antitotalitarnih enciklika iz 1937. " OŽ LI (1996.) br. 1. str. 121-136 (izlaganje na znanstvenom skupu "Crkva za dostojanstvo čovjeka protiv totalitarizama XX stoljeća" 24-25. studenog 1995.). Istražuje se pojmovnik u antitotalitarnim enciklikama, objavljenima 1937. Jedna je o položaju Katoličke crkve u njemačkom Reichu (Mit brennender Sorge), dakle usmjerena je protiv nacionalsocijalizma u Njemačkoj, a druga, Divini Redemptoris, usmjerena je protiv komunizma, napose protiv onog u Rusiji. Istražuje se četrdeset pojmova i zaključuje da nisu jedino pojmovi ono što dominira, nego prema enciklikama valja se vratiti naravnom pravu i ujediniti inteligenciju, poštenje, odgoj i izobrazbu pa i istinsku duhovnost kako bi se čovjeku osvijestili pa i vratilo dostojanstvo.
- "Ontologijski dokaz kod A. Bauera", OŽ LIV (1999.) br. 2, str. 167-174. (izlaganje sa znanstvenog skupa). Članak je skoro jednak onom objavljenom na engleskom: "Understanding and Criticism of the Ontological Argument in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/1999, 166-177.
- "Lijepo i transcendentno u Tome Akvinskoga", OŽ LIV (1999.) br. 3, str. 327-337. (stručni članak). U članku se zaključuje da prema Tomi svaki od uvjeta ljepote (integritas ili perfectio, proportio ili consonantia i claritas), a posebno ako su ostvareni sva tri u nekom biću, ostvaruju stupanj ljepote nekog bića. Što u nekom biću više dolazi do izražaja integritet (savršenost), proporcija i claritas, tim je ono ljepše i bolje, odnosno i istinskije u svojoj jedincatosti. Ono time više participira na bitku (esse) kao na punini sve zbilje i savršenosti. Ta pak nesubsistentna punina krije u sebi tajnu. Zato vrijedi: "Ipsum esse est similitudo divinae bonitatis", a stvari (res) "inquantum sunt, divinae bonitatis similitudinem gerunt". Što je svijet ljepši, time Boga više skriva, ali i otkriva. Jednom riječju Tomin govor o lijepom završava u metafizičkom.
- "'Fides et ratio' - konsekvencije za filozofiju o Bogu", OŽ LV (2000.) br. 1, str. 61-70. (izlaganje sa znanstvenog skupa). Autor istražuje konsekvencije iz enciklike Fides et ratio za eventualnu filozofiju o Bogu. Naime, u Enciklici se odbacuje mišljenje o filozofiji kao službenici (ancilla) teologije, a zastupa se autonomnost filozofije, a glede teologa, njima ostaje problem kako će oni govoriti o Bogu i treba li im se poslužiti određenom filozofijom koju oni drže prikladnom. A to onda više nije filozofijski problem niti to ikako ograničava filozofiju u istraživanju. Tako je i filozofija o Bogu također autonomna, kao što je autonomna i filozofija religije. A one se jednom moraju susresti ukoliko se religiju u onom bitnom zaista želi istražiti.
- "Hrvatski neoskolastici o ontologijskom argumentu" u Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Zagreb 1999., str. 347-362., recenzenti akademik Žarko Dadić i Ante Pažanin (izlaganje sa znanstvenog skupa). Autor istražuje stav glavnih predstavnika hrvatske neoskolastike (A. Bauer, J. Stadler, F. Šanc, S. Zimmermann i V. Keibach) o takozvanom ontologijskom argumentu ili dokazu kako ga je nazvao Kant. U izlaganju se polazi od pretpostavke da je studiranje stava nekog skolastičkog filozofa o ontologijskom argumentu veoma prikladan način da se pokažu temeljne odrednice njegove filozofije. Spomenuti autori su jednodušni u odbacivanju toga argumenta, i u tome se slažu s Kantom, ali su također, sasvim suprotno od njega, posve uvjereni u potrebu dokazivanju Božje postojanja i to aposteriornim dokazima.
- "Procedere in infinitum i Putovi Tome Akvinskoga" u Anto Gavrić (uredio), Ljubav prema istinit, Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Dominikanska naklada Istina, Zagreb 2000., str. 149-160. (izvorni znanstveni članak). Članak ima za temu procedere in infinitum u prva tri Tomina puta te ispituje kako se to ima shvatiti. Naime, tim pitanjem se nameće i pitanje kojim se pravom takva pitanje postavljaju kao i o obzoru u kojem ona nastaju i imaju smisao. U članku se upozorava na to da se mora razmisliti o samom pitanju i njegovu opravdanju. To jest, valja se pitati što se pretpostavlja kad se takva pitanja postavljaju. Rasprostire li se mogućnost propitivanja sve dotle dokle se rasprostire bivstvovanje ili pak i dalje do u ništavilo samo? Aristotel i Toma glede uzroka ne dopuštaju procedere in infinitum, jer u beskonačnostima nema prvog.
- "Kršćaninovo suočavanje s prošlošću», Bogoslovska smotra LXX br. 3-4 (2000)., str. 853-864. (priopćenje sa znanstvenog skupa). U radu se propituje ljudski odnos prema prošlosti, a onda se to može primijeniti i na ono specifično kršćansko. Naime, ono, što je prošlo, za čovjeka nije posve prošlo nego mu zajedno sa sadašnjim i budućim naznačuje raspon otvorenosti prema sveukupnoj zbilji. Kao što minuli događaji nisu sasvim nestali, tako ni čovjekovo vrijeme nije navezano samo na vanjsko ili fizičko kretanje. Zato, u ispravno postavljanje prema vremenitom, pripada divljenje onom što se već zbilo kao i znatiželjno iščekivanje nadolazećeg. Doživljaji se ne pokapaju u memoriju nego se "spremaju" da bi služili za stjecanje iskustva, umijeća, znanosti i mudrosti, pa i duhovnosti. Memorija je veliko bogatstvo koje se može dobro upotrijebiti, ali i zloupotrijebiti. Kompjutorske nam mogućnosti o teme izričito svjedoče.
- "Bog za mlade" u Josip Jelenić (uredio), Mladi u postmodernoj, FTI, Zagreb 2002., stranice 217-238. (rezultati izvornog znanstvenog istraživanja). U članku su objavljeni rezultati izvornog znanstvenog istraživanja o tomu kako studenti druge godine na KBF-u i na FFDI-u, (a prije studija teodiceje) prosuđuju govor o Bogu kod svojih kolega koje susreću većinom izvan fakulteta. Poimanje boga ili bogova je veoma različito te su ta poimanja poredana u određen grupe i analiziraju se kako bi i studij filozofije o Bogu počeo od konkretne životne sredine te se uzdigao do istinske filozofijske refleksije.
- "A contingentia mundi u Stjepana Zimmermanna i Immanuela Kanta" u Život i djelo Stjepana Zimmermanna, Zbornik sa znanstvenog skupa, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002., str. 125-138. (izvorni znanstveni članak). Prema Kantu sve tri vrste dokaza "iz spekulativnog uma" za postojanje Boga su nemoguće. Ontologijski dokaz zaključuje "posve a priori iz čistih pojmova" (iz pojma najrealnijeg bića) na postojanje najvećeg uzroka. Kako, prema Kantu bitak "očigledno nije realan predikat". Time je ontologijski dokaz onemogućen. Ostaju, dakle, još dva dokaza. Fizikoteologijski započinje od određenog iskustva osjetilnog svijeta (od svrhovitost u svijetu) i penje se "prema zakonima kauzaliteta do najvećeg uzroka izvan svijeta". Kozmologijski, pak, dokaz, o kojem je u referatu riječ, prema Kantu, čini jednako kao i fizikoteologijski, ali samo on započinje od "iskustva općenito". Zimmermann želi pokazati da se pojam i princip kauzaliteta može drukčije razumjeti nego je to učinio Kant. Zimmermann govori o objektivnoj kauzalnoj vezi i stoga o mogućnosti da se a contingentia mundi zaključi na nužnu Božju egzistenciju.
- "Praeambula fidei -filozofijski ili teologijski problem?" u Anto Mišić (uredio), Oči vjere, Zbornik u čast Josipa Ćurića u povodu 75. Obljetnice života, FTI, Zagreb 2002., str. 247-264., recenzenti: Ivan Macan i Marijan Steiner (članak u zborniku). U članku se najprije raspravlja o tome što tradicionalno pripada u praeambula fidei te o dvojbama koje su s time u svezi. Nakon toga se iznosi pokušaj rehabilitacije filozofije u Dietricha von Hildebranda ukoliko je ona u stanju razmotriti istine koje čine praeambula fidei. Na kraju se usmjerava pozornost na encikliku Fides et ratio kako bi se vidjelo što danas Crkva drži o odnosu vjere i razuma te objave i filozofije. Na pitanje u čijoj su domeni istine koje pripadaju u praeambula fidei zauzima se stajalište da se filozofija ne smije odreći promatranje religije kao činjenice kao što se ni teologije ne smije odreći naravne racionalnosti u pristupu svijetu, ako želi ispravno prepoznati ono što je, i ako je, i ukoliko je nadnaravno objavljeno.
- "Lav Šestov i asylum metaphysicum kod Platona" u Filozofska istraživanja, god. 22. Sv. 2-3, broj 85-86, Zagreb 2002., str. 557-568. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje stajalište i kritika Lava Šestova Platonove filozofije. Iako je Šestov imao velike simpatije prema Platonu i njegovu je metafiziku puno više cijenio nego li Aristotelovu, ipak ni s njime nije zadovoljan. Kritizira Platonovu teoriju ideja i pokušava pokazati da je Platon tražio korijenje istine u onostranom, drugom svijetu te da mu tjelesne oči nisu izvorištem zadnjih istina. U tome slučaju katarza čini bit filozofije. Ako je Platon na početku govorio da su vidljive stvari sjene ideja, na kraju se, prema Šestovu, pokazalo da su zapravo ideje samo sjene vidljivih stvari, ali te su sjene imalo oštru i jasnu određenost, a to je onda davalo dojam istinske znanstvenosti. Platon nije imao jasan kriterij po kojem bi razlučio kojim očima dati prednost: tjelesnim ili duhovnim te je tako ostao bez onoga što se zove asylum metaphysicum.
- "Bog u poimanju Karola Wojtyłe", u Defensor hominis, Zbornik radova na međunarodnom simpoziju "Čovjek u filozofiji K. Wojtyłe – Pape Ivana Pavla II," održanog 5. travnja 2003. u Zagrebu, str. 169-180. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se istražuje poimanje Boga koje pripada u filozofiju, zapravo u naravnu tologiju. Članak istražuje poimanje Boga u shvaćanju i naučavanju profesora i pisca Karola Wojtyle, kasnijeg pape Ivana Pavla II. Prvi dio članka istražuje nastanak pojma "bog" u spisima dok Wojtyla još nije bio papa nego profesor, a onda se traži njegov nauk o mogućnosti dokazivanja Božjeg postojanja. On tvrdi da ima mnogo dokaza i da su oni konvergentni. Svakako, Wojtyla drži da je odnos prema Bogu od životne važnosti za čovjeka, a na pomisao da postoji Bog ne upućuje samo postojanje našega kozmosa, a ni samo red koji u njemu vlada nego još više ushit duha nad ljepotom koja se pokazuje u svijetu. Filozofska refleksija treba čovjeku poslužiti da se ne zaustavi kod lažnih čovjekovih središta koji onda postaju i lažni apsoluti.
- "Kant kao adversarius u naravnoj teologiji u Hrvata" OŽ 3(2004.) vol. 59, str. 261-279. (izvorni znanstveni članak). U članku se govori o onakvom Kantu kakav je prisutan kao adversarius u teodiceji ili filozofiji o Bogu kod pojedinih profesora filozofije na visokim crkvenim učilištima u Hrvata u 20. stoljeću. Uzimamo u obzir samo one udžbenike koji su naslovljeni "Teodiceja" ili imaju odrednicu koja upućuje na takav sadržaj. U našem naslovu smo naznačili da je riječ o naravnoj teologiji, to jest onoj teologiji koja, rečeno Kantovim izrazom, govori o spoznaji prabića umom bez objave, ali, za razliku od Kanta, uzima u obzir i iskustvo. Za Kanta se od iskustva, uzetog pojedinačno (kao u fizikoteologijskom dokazu u kojem se polazi od činjenice reda u svijetu) ili općenito (kao u kozmologijskom dokazu, u kojem se polazi od činjenice da uopće nešto postoji), nikako ne može doći do spoznaje Božjeg postojanja. Glavni spor s Kantom kod naših autora vodi se upravo oko mogućnosti da čovjek svojim naravnim spoznajnim sposobnostima, a polazeći od iskustva, dospije do sigurne spoznaje Božjeg postojanja. Obrađeni su autori: I. Kozelj, A. Bauer, J. Stadler, V. Keilbach, A. Kusić, J. Ćurić, B. Badrov.
- "Kritika religije Ludwiga A. Feuerbacha - jasnoća koja previđa tajnu bitka" OŽ 4(2004.) vol. 59, str. 421-434. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje korijen Feuerbachova shvaćanja religije i kritike religije, i to na tekstovima koji su odigrali najznačajniju ulogu u formiranju njegovih stavova i koji su mu kao piscu donijeli najviše uspjeha. Riječ je o tekstovima iz knjige Bit kršćanstva (Das Wesen des Christenthums), a istražuju se posebno tri pojma: čovjek, religija i bog. Čovjekovo odnošenje prema Bogu je toliko raznoliko koliko ima i pojedinih ljudi. Autor članka pokazuje da je odnos prema osobnom i transcendentnom Bogu može shvatiti kao zbiljski i osoban; a onda to nije samo odnošenje prema apsolutnoj tvorevini razuma ili samo prema razumu kao svom vlastitom predmetu. Iako Feuerbach priznaje da su spoznaja i razum sebi zapravo nepoznati, on s njima manipulira kao s nečim sasvim poznatim. Namjeravana jasnoća i određenost Feuerbachova izražavanja ukazuje samo na previđanje zagonetnosti zbilje.
- "Novac kao teodicejski problem" u Novac i religije, zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa 2005. uredio I. Koprek, recenzenti Josef Bombelles i Ivan Macan, str. 169-184. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se naznačuje teodicejski problem, a onda se propituje koja su zla vezana uz novac. Naime, ukoliko je novac lako prenosiv, čovjek još lakše upadne u napast da se na nepošten način obogati, može ga i skrivati na dulje vrijeme jer nije lako pokvarljiva robo te je i s te strane izazovan. Isto tako, lako se dijeli među zainteresiranima te i to povećava mogućnosti manipuliranja. Napredovanjem tehnike, napreduje i mogućnosti falsificiranja novca kao i falsificiranje potpisa, kartica i ostalog čime se banke služe. To su samo neki vidici koji mogu izazvati zla koja su vezana uz novac pa on tako postaje i teodicejski problem u smislu da se pojavljuje nova mogućnost zla u dinamičnom svijetu koji se razvija. Tako se postavlja i pitanje krivnje za upravo takav svijet. Postavlja se teodicejsko pitanje: Je li za takav svijet odgovoran samo čovjek i koliko?
- "Religija kao otvaranje slobode" u Vjera i zdravlja, zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa 2005. uredio Mijo Nikić, recenzent Jure Zečević, str. 203-212. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U ovom se radu konstatira da se u religiji pokazuje određena ontologija, bilo da je ona izgrađena kao znanost bilo da je predmnijevana. Zato je veoma važno kakvu netko ima ontologiju. To je važno kako za religiozne tako i za nereligiozne stavove. I jedni i drugi pretpostavljaju neki nauk o bićima i bitku. Tako je taj nauk kao prethodnica kako religije tako i ateizma. U članku se također pokazuje da je pitanje slobode hoćemo li prihvatiti mogućnost da nam najdublja tajna bitka govori kao osoba. Naime, osoba osobi najbolje otkriva svoje tajne i dopušta slobodan pristup k njima. Izgleda da je u takvoj slobodnoj komunikaciji čovjek najzdraviji. Nasilno prekidanje dijaloga s ljudima, a pogotovo napuštanje puta prema transcendentnom i osobnom biću, doživljava se kao bezizgledan i stresan čin – jer upućuje samo u nemogućnost svih mogućnosti. Isto tako, shvaćanje toga transcendentnog kao neprijateljskog, zlobnog i nakaradnog također može nezdravo djelovati na osobu.
- "Mišljena i zbiljska cjelina", u Pobuna u apsurdu. Zbornik radova studentskog simpozija o filozofiji Alberta Camusa, Filozofski fakutet Družbe Isusove, Zagreb 2004., str.19-27. (prethodno priopćenje) U članku se istražuju uvjeti mogućnosti pomišljanja apsurda.
- "Religija i život u Stjepana Zimmermanna" u Religije i život, zbornik radova simpozija održanog u Zagrebu 2006. Religijski niz, uredio Ivan Antunović, FTI, Zagreb 2006., str. 145-156. (izlaganje na znanstvenom skupu). U članku se istražuje shvaćanje odnosa religije i života u Stjepana Zimmermanna. On o tome govori nakon što je pokušao izvesti dokaze za Božje postojanje, nakon kojih, navodno, ne bi trebalo biti sumnje da Bog postoji, shvaćen prema monoteističkim religijama i to kao osobno i transcendentno biće. Da bi se vidjelo što Zimmermann zaista želi reći istražuje se poimanje objektivne religije i njezine sastavnice te subjektivna religija i njezina zbilja. Čovjeka čini religioznim ne toliko teoretsko i spoznajno konstatiranje pa i pristanak, nego više praktično i voljno priznavanje i vjerovanje te življenje prema spoznatom sadržaju i imperativu koji iz toga proizlazi. Istražuje se i odnos morala i religije te poimanje smisla života. Na ovom potonjem pitanju u Zimmermanna je "najintimniji dodir filozofija sa životom" a tu se dodiruju filozofija i religija.
- "Smisleno govoriti o Bogu" u Obnovljeni život, 2/2006., str . 161-174. (izvorni znanstveni članak). U radu se analiziraju poteškoće oko smislenog govora o Bogu. Najprije se konstatira da ljudi upotrebljavaju religiozan govor. On je stariji od onog filozofijskog. Filozofija se mora njime pozabaviti jer njoj ništa nije tuđe što je činjenično. Istodobno se iznose prednosti i nedostaci i jednog i drugog govora te se pokušavaju istražiti uvjeti mogućnosti što primjerenijeg i smislena govora o Bogu. Pri tome se iznose argumenti da jedan govor ne isključuje drugi, nego se potpomažu ukoliko jedan drugoga ne želi posve podčiniti i obeskrijepiti, kako je to u novije vrijeme pokušavao učiniti filozofijski govor, primjenjujući na religiozni govor neprimjerene analize.
- "Moć i nemoć filozofa u Instituciji Marka Marulića", Obnovljeni život 4(2006.) str. 395-408. (izvorni znanstveni članak). U radu se istražuje što bi u Marulića mogao značiti izraz "contra philosophos" (protiv filozofa) kad se upravo tvrdi da on nije protiv nikoga, nego je u određenom smislu i sam filozof i priznati humanist. Stoga autor istražuje što taj "contra" znači i u drugim kontekstima, kao protiv pogana, Židova, vračeva i krivovjeraca, te dolazi do zaključka da Marulić, u provom redu, želi raspraviti sa svima o istini koja oslobađa, a nikoga ne porobljuje. Onaj koji izabire neistinu, taj strada, a tko se dade pobijediti od istine istinske mudrosti, za njega je pobjednik.
- "Ludwig Feuerbach u hrvatskih neoskolastika", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1-2 (2006) 63-64, str. 151-168. (izvorni znanstveni članak). Autor istražuje gledišta hrvatskih neoskolastika ili kršćanskih filozofa između Drugog svjetskog i Domovinskog rata o filozofiji Ludwiga Feuerbacha. Naime, Feuerbach je više nego Marxova inspiracija u kritici religije te je on tako preko marksizma kod nas bio pristan. Neposredni povod ovom istraživanju bila je dvjestota obljetnica Feuerbachova rođenja (rođen 1804. godine).
Veći dio pristupnikovih radova je filozofijskog karaktera (što djelomice važi i za neke njegove knjige). Budući da je očigledno kako je opseg njegovih radova znatno veći od minimuma koji se zahtijeva za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika, nije nužno bodovati radove, već je dovoljno konstatirati da dr. sc. Nikola Stanković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika.
Dr. Stanković sudjelovao je referatima na velikom broju međunarodnih znanstvenih skupova. Među ostalima redovito sudjeluje i na simpozijima Jesphil-a (simpozij na kojemu se okupljaju isusovci koji se u Europi bave filozofijom).
Nastavna djelatnost
Od 1981. redovito predaje filozofiju (Filozofiju o Bogu i razne dijelove povijesti filozofije (više puta: Povijest antičke filozofije, Racionalizam i empirizam) te vodi seminare na različite teme: Aristotelova metafizika, Rani Platonovi dijalozi, Platonovi dijalozi srednjeg razdoblja, Predsokratovci, Summa contra gentiles, Bog novovjekovne metafizike, Bog u hrvatskoj filozofiji, Feuerbachova predavanja o religiji, itd. ) na Filozofsko-teološkom institutu, a od 1989. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Uz više diplomskih radova vodi kao mentor i magistarske radove (dvojica kandidata su već magistrirala a rad jednog je objavljen u cijelosti kao knjiga dok je drugi na temu magistarskog rada objavio znanstveni članak). Vodi i jedan doktorski rad. Drži i poslijediplomske kolegije. U najnovije vrijeme drži tečaj Mogućnosti metafizike. Nakon tih seminara neki studenti su objavili i svoje referate. Na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1994. do 1999. predavao je povijest filozofije, a onda je bio zamoljen da na Studiju teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Zagrebu predaju Teodiceju - filozofiju o Bogu, koju predaje do danas. To uspješno čini već više godina tako da svake godine dobiva poziv da kao gost predaje taj filozofijski kolegij na studiju teologije.
Stručna djelatnost
Član je Hrvatskog filozofskog društva, a član Upravnog odbora bio je od 1993. do prosinca 1995. (istodobno i potpredsjednik Hrvatskog filozofskog društva). Bio je također nadstojnik Filozofsko-teološkog instituta od 1992. do 1995. Jedan mandat je bio i prodekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. Bio je član uredništva časopisa Metodički ogledi kao i član uredništva biblioteke Filozofski niz FFDI-a. Član je uredništva međunarodnog časopisa Disputatio philosophica. Kao član HFD-a sudjelovao je pri Ministarstvu prosvjete i športa u povjerenstvu za izradbu programa za srednjoškolski predmet Etika, a pri Hrvatskim studijima sudjelovao u izradbi plana i programa studija Filozofije (seminar 2) i Religijske kulture. Imenovan je 10. veljače 1995. članom Matičnog povjerenstva za polje filozofije i teologije. Ostavku je dao godinu dana kasnije (15. travnja) zbog tadašnjeg lošeg zdravstvenog stanja. Bio je u državnom povjerenstvu za prosudbu uvjeta dvaju fakulteta (Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu kao i Evangeličkog u Zagrebu). Također je član Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, te međunarodnog društva isusovaca, profesora filozofije na europskim učilištima (Jesphil).
Predsjedao je Organizacijskom odboru dvaju međunarodnih simpozija u Cresu (1994. i 1995.) u okviru Dana Frane Petrića. Do danas je član organizacijskog odbora Dana Frane Petrića, a sudjelovao je s referatom na mnogim drugim simpozijima Hrvatskog filozofskog društva, Instituta za filozofiju, Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu pa jednom i na simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Brinuo se oko organizacije više znanstvenih simpozija FFDI-a kao Filozofsko-teološkog instituta dok je bio nadstojnikom te iste institucije. Nastupao je i na tribinama Matice hrvatske u Križevcima, Katoličkog liječničkog društva u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, na tribini FTI-a, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (najnovija tema: Smisleno govoriti o Bogu) na Teološko-pastoralnom tjednu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te nekim drugim tribinama (npr. u Beogradu s prof. Mirkom Đorđevićem o ruskoj filozofiji) i predstavljanju knjiga (Zagreb, Varaždin, Rijeka).
Dr Stanković je recenzirao velik broj članaka za više časopisa: Filozofska istraživanja, Obnovljeni život, Bogoslovska smotra, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. Jedan članak recenzirao je i za časopis Crkva u svijetu. Napisao je i 23 članka za novi Filozofijski leksikon filozofiej koji se priprema u Leksikografskom zavodu «Miroslav Krleža». Recenzirao je i neke zbornike znanstvenih radova, primjerice Filodoksija i filozofija, itd.
Dvije je godine je vodio tribinu FFDI Theatrum aeternum et philosophia perennis te i na toj tribini održao predavanja, na primjer: o Werfelu, Jobu i teodicejskom problemu i druga. Uz redovita predavanja i vježbe, vodio je i izvannastavne studentske diskusijske (kružoke), a sa studentima Filozofskog fakulteta Družbe Isusove pokrenuo je i Studentski simpozij. Održano ih je pet (2001. o Popperu, 2002. Filozofija religije, 2003. o Wittgensteinu, 2004. o Camusu te 2005. Znanost i filozofija). Radovi prvog, trećeg i četvrtog su već objavljeni u zasebnim zbornicima. Jednu je grupu studenata vodio u Pariz na studijsko putovanje. Studenti su izveli četiri njegova igrokaza: Eden, Put u bogorodilište, Pariški studenti filozofije te Ksantipina mislionica.
Zaključak
Budući da dr. sc. Nikola Stanković ima više od dvije knjige, te više od 12 radova, uključujući i više od sedam radova u časopisima i publikacijama međunardonog ranga, on ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, a budući da je referatima sudjelovao na više od sedam međunarodnih konferencija, održao mnogo više od 600 normativnih sati nastave na visokim učilištima, bio više od četiri godine u uredništvu znanstvenih časopisa, recenzirao više od deset znanstvenih članaka, bio recenzent dva studijska programa, obnašao čelne dužnosti na fakultetu i u strukovnoj asocijaciji, stekli su se i uvjeti da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.
Dr. sc. Kazimir Drilo
Iz priložene dokumentacije nije jasno ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u neko znanstveno-nastavno zvanje, te se o njemu ne može dati mišljenje.
Opći zaključak
Dr. sc. Ivan Šestak ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta. Dr. sc. Nikola Stanković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. O dr. sc. Kazimiru Drilu ne može se dati mišljenje ispunjava li on neki od uvjeta.
U Zagrebu, 27. veljače 2007. Članovi Stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
Dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
dr. sc. Damir Boras, red. prof.
dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu)
Zagreb, 12. ožujka 2007.
Imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija, na Sveučilištu u Dubrovniku, na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 23. veljače 2007. godine temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost te Odluke Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, podnosimo sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Natječaj je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 3. siječnja 2007. Na natječaj se prijavio dr. sc. Stjepan Malović, izvanredni profesor na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku kao jedini pristupnik.
PODACI IZ ŽIVOTOPISA PRISTUPNIKA
Dr. sc. Stjepan Malović rođen je 7. listopada 1946. godine u Osijeku. Po narodnosti je Hrvat. Državljanin je Republike Hrvatske.
Od 1950. godine stalno živi u Zagrebu, gdje se školovao, zaposlio i radio. Oženjen, otac kćerke. Aktivno se služi engleskim jezikom, sporazumijeva se na mađarskom. Nagrađen Godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva 1988. godine za uređivanje trojezičnog službenog glasila Univerzijade 87. Nositelj Spomenice domovinskog rata 91-93 i ordena Chevalier de l’Ordre National du Merite 2003.
Osnovno i srednje obrazovanje (VII gimnazija) završio u Zagrebu. Godine 1965. upisao je studij Jugoslavenski jezici i književnosti te komparativna književnost, kojeg je apsolvirao. Godine 1967. završio je Novinarsku školu "Vjesnika". Studij novinarstva uz rad na Fakultetu političkih znanosti diplomirao 1988. godine, a 1991. magistrirao je na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin s temom Komunikološki aspekti kompjutorizacije dnevne redakcije kao temelj demokratizacije odnosa, na primjeru Večernjeg lista.
Od 1. veljače 2006 godine zaposlen je na Sveučilištu u Dubrovniku gdje predaje predmete Osnove novinarstva, Uvod u komunikologiju, Mediji i manjine i Mediji i društvo na studiju „Mediji i kultura društva“.
Predaje na doktorskim studijima „Komparativne politike“ i „Hrvatski politički sustav“ Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, diplomskom stručnom studiju „Upravljanje poslovnim komunikacijama“ VERN-a, te na studiju novinarstva Univerziteta u Podgorici.
Predsjednik je Organizacijskog odbora Međunarodnog znanstvenog skupa „Dubrovački medijski dani“ koji se održava od 2005. godine.
Direktor je Međunarodnog centra za obrazovanje novinara (ICEJ) od 1998. ICEJ je medijski centar kojeg je osnovalo Hrvatsko novinarsko društvo s ciljem da stručno osposobljava novinara te doprinosi razvijanju ključnih pitanja medija i novinarstva.
Malović je od 1988. do 2006. predavao predmete Tisak i Etika novinarstva na Studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Bio je gostujući profesor Univerziteta u Beču, gdje je predavao predmet "Media in transition in post-socialist countries", poslijediplomskom studiju Odnosa s javnostima Univerziteta u Tuzli te predavač na Višoj školi novinarstva Media Plan u Sarajevu. Osim toga, sudjeluje kao trener u čitavom nizu seminara i radionica za stručno osposobljavanje novinara. Bio je član Koordinacijskog povjerenstva mreže medijskih centara Jugoistočne Europe (SEENPM).
Osnivač je SEEMO (South East European Media Organisation), koju je inicirao International Press Institute iz Beča, te član Vijeća za medije Hrvatskog Helsinškog odbora.
Bio je prodekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju 2000-2002, te voditelj Novinarske akademije EuropaPress Holdinga.
U novinarstvu je od 1967. godine, kada je upisao Novinarsku školu Vjesnika. U Večernjem listu djelovao od 1968. do 1991. godine, gdje je bio novinar izvjestitelj te urednik. U razdoblju od 1985. do 1990. bio je zamjenik glavnog urednika. Radio je u službi informiranja Delegacije Međunarodne federacije organizacija Crvenog križa i polumjeseca u Hrvatskoj od 1992. do 1997. Bio je prvi glavni urednika časopisa BYTE. od 1992. do listopada 1994. godine.
Registriran u registru znanstvenih istraživača u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa pod brojem 177813.
Bio je član sljedećih udruga i radnih skupina:
• Hrvatsko novinarsko društvo gdje vodi obrazovne djelatnosti i stručno usavršavanje novinara
• Radna grupa Predsjednika Republike Hrvatske «Image i identitet Hrvatske» za poticanje dugoročne i cjelovite hrvatske promidžbe u Europskoj Uniji.
• Član Vijeća za djecu Vlade RH čija je uloga promicanje i zaštita prava djece, s posebnom pažnjom na ulogu medija.
• Član uredništva časopisa Politička misao, izdavač Fakultet političkih znanosti, Zagreb
• Član uredništva (Međunarodne studije), časopisa za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, izdavač Hrvatska udruga za međunarodne studije
• Predsjednik Course Committee, South East European Network for the Professionalization of Media (SSENPM)
• Član International Press Institute, (IPI) Beč, međunarodne organizacije za promicanje sloboda medija i javne riječi i suosnivač IPI-jeve udruge SEEMO (South East European Media Organisation).
• Član Vijeća za medije Hrvatskog Helsinškog odbora, osnovanog u ožujku 2002. godine.
• Član Savjetodavnog vijeća za projekt «Izgradnja učinkovite društvene i gospodarske komunikacije» Vlade Republike Hrvatske
ZNANSTVENA DJELATNOST
Pristupnik je obranio 1994. doktorski rad Image hrvatskih medija u svijetu na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu te time stekao stupanj doktora društvenih znanosti, znanstvenog polja informacijske znanosti, grana komunikologija.
Disertacija je zrelo znanstveno djelo koje je u teškim ratnim vremenima analiziralo kakav image hrvatskih medija u svijetu te na koji način utječu na stvaranje dojmova o Hrvatskoj.
U zvanje docenta izabran je na Fakultetu političkih znanosti 1998. godine a u zvanje izvanrednog profesora 2003. godine.
Do sada je bio autor, koautor i urednik 14 knjiga na temu medija, 11 poglavlja u knjigama, a objavio je i tridesetak znanstvenih i stručnih radova o medijima.
Glavni je istraživač projekta „Mediji i društvo”, broj 0015018 kojeg je od 2002. do 2006. financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Koordinator je Tempus projekta Journalism Education and Training in Croatia (JETiC), koji od 2005. u suradnji sa Sveučilištem u Beču, Visokom školom novinarstva iz Lille-a, Sveučilištem u Zagrebu te Kaltenbrunner institutom u Beču razvija ICEJ-a u vrhunski centar za unapređivanje medija i novinarstva u Hrvatskoj.
Sudjelovao je još u sljedećim istraživačkim projektima:
• Regionalni projekt “Etika u medijima”, nositelj Mreža medijskih centara Jugoisočne Europe (SEENPM) u 2005. godini
• "Mediji u Republici Hrvatskoj» 1997-2000 kojeg je voditelj prof. dr. Pavao Novosel
• «Edukacija novinara u Jugoistočnoj Europi», Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2001, nositelj Media plan Institut
• Praćenje pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, međunarodni projekt Instituta za javne financije i Firedrich Ebert Stiftunga, Zagreb, 2004.
• Projekt Englesko-hrvatski politološki rječnik, član uredništva, Politička misao FPZ, 2004.
• Analiza i evaluacija novinarskih udruženja u Bosni i Hercegovini, Media centar, Sarajevo, 2004
• Pilot course on Electoral reporting, Integrated projec «Making Democratic institution work», a joint project of Council of Europe, EJTA and SEENPM, author of Course for Editors, 2003-2004.
Aktivno je sudjelovao na više od 40 domaćih i stotinjak međunarodnih medijskih skupova, seminara, okruglih stolova ili radionica.
A) Znanstveni radovi do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora)
Analitički ćemo prikazati i ocijeniti pristupnikove znanstvene radove i knjige koji ga prema mišljenju ovog povjerenstva kvalificiraju za izbor u zvanje redovitog profesora:
Znanstveni radovi A1 do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora)
Knjige
Stjepan Malović, Gary Selnow: The People, Press and Politics of Croatia, nakladnik Praeger Publishers, Westport, Connecticut, London, 2001, 245 stranica, 23,5 cm, Library of Congress Cataloging-in-Publication Data P95.82.C87M35 2001; 302.23'094972 –dc21; 00-064946; ISBN 0-275-96543-0 (alk.paper)
Sažetak: Knjiga se sastoji od pet dijelova u kojima je razrađeno 14 poglavlja. Tome je dodan popis svih novinara poginulih na prostorima bivše Jugoslavije od 1991. do 1996. Osnovni okvir knjige su godine između 1990. i 2000., iako autori obrađuju odnose spram medija u bivšoj Jugoslaviji. Autori odgovaraju na pitanje kako su mediji uređeni u Titovoj državi, kako su se razvijali u novoosnovanoj Hrvatskoj državi te završavaju rezultatima izbora 3. 1. 2000.
Ocjena: Knjiga je značajan prilog izučavanja povijesti novinarstva u Hrvatskoj te u bivšoj Jugoslaviji, ali se intenzivnije bavi proučavanjem medija u konfliktnim, ratnim i tranzicijskim uvjetima. Znanstvenom analizom društvenih mijenja i političkih procesa nakon prvih demokratskih izbora, međusobnog utjecaja politike na medije i obrnuto, medija na politiku, knjiga značajno pridonosi komunikološkom razumijevanju uloge medija u Hrvatskoj. Autori objašnjavaju temelje slobodnih društava i odnosa spram slobodnih medija. Polazište za objašnjenje otvorenog društva, kompleksnog odnosa vlasti i naroda, vladara i pojedinca, autori nalaze u tumačenju Lockea, Hobbesa, Miltona i Orwella i u sadržaju Prvog amandmana, zaključujući da «slobodno izražavanje nije proizvod slobodnog društva, već je slobodno izražavanje sam temelj slobodnog društva.»
Kategorija: Rad spada u izvorno znanstveno stvaralaštvo jer daje značajan doprinos objašnjavanju odnosa medija i društva te analizira utjecaj medija na politička zbivanja - i obrnuto – u Hrvatskoj.
Poglavlja u knjigama
Stjepan Malović. „A Long Way to Freedom“, objavljeno u Exit from Censorship, nakladnici European Journalism Training Association, Council of Europe i Albanian Media Institute, Tirana 2001., 24. cm, 110 stranica
Sadržaj: Uloge medija ne može se promatrati izolirano od političke sfere, što zbornik Exit from Censorship jasno i konkretno argumentira serijom tekstova, među kojima je i Malovićev o stanju medija u Hrvatskoj nakon tranzicije. Nova vlada spremna je prihvatiti slobodu medija u teoriji, ali u praksi to nije slučaj, naglašava autor i razrađuje tu tezu.
Ocjena: Knjiga će pomoći novinarima da spoznaju značenje aktivne uloge u društvu, da preispitaju svoju djelatnost i pridonesu afirmaciji civilnog društva.
Kategorija: Ovaj zbornik, pa time i Malovićev tekst, pruža osnovne temelje za istraživanje medija u Jugoistočnoj Europi, pa se može kategorizirati kao izvorni znanstveni rad.
Stjepan Malović. „Internet: New Interactive Communication Channel for Civil Society“, objavljeno u Communication Culture in Transition, uredila Nora Schleicher, nakladnik Akademiai kiado, Budapest, 2000, 186 stranica, 24 cm, ISBN 963 05 7749 6
Sadržaj: Autor analizira Internet kao novi komunikacijski kanal izuzetno pogodan za razvitak civilnog društva zbog svoje demokratičnosti i otvorenosti. Na primjeru web stranica i autor razrađuje tezu koliko je važan Internet za širenje slobode govora i misli.
Ocjena: Autor na primjeru aktualnih web stranica koje su pokrenuli studenti plastično ukazuje otvorenost i demokratičnost Interneta kao medija, ali je sveobuhvatna i utemeljena analiza Interneta kao novog medija i njegovih komunikacijskih vrijednosti posebna kvaliteta ovog teksta.
Kategorija: Rad je pobudio šire međunarodno zanimanje pa je stoga i uvršten u zbornik kojem je jedan od nakladnika Mađarska akademija znanosti. Ali, nije samo aktualnost teme, već i analitičnost razlog da se rad vrednuje kao znanstveni.
Znanstveni radovi A2 do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora)
Knjige
Stjepan Malović, Gordana Vilović: Training for Better Journalism, Izvori, Zagreb 1999, tisak Logotip, 120 str, 29 cm, ISBN 953-203-011-5
Sažetak: U knjizi se opisuje i analizira stručno osposobljavanje mladih novinara u Hrvatskoj, posebno u Novinarskoj radionici Hrvatskog novinarskog društva, te ispituje što mladi novinari misle o svojoj profesiji i stanju medija u Hrvatskoj.
Ocjena: Argumentirano i analitički se raščlanjuju oblici stručnog osposobljavanja novinara na primjeru Novinarske radionice u razdoblju od 1997. do 1998. godine. Posebno je značajno istraživanje obavljeno među polaznicima o tome koliko i kako je stručno osposobljavanje utjecalo na profesionalna znanja, ali i kako ih mogu primijeniti u novinarskoj praksi hrvatskih medija. Mladi novinari su vrlo otvoreno i kritički izrekli svoje stavove o tadašnjem stanju u hrvatskim medijima.
Kategorija: Publikacija spada u izvorno znanstveno djelo koje je pridonijelo razvitku stručnog osposobljavanja mladih novinara, jer su na iskustvima Radionice i, pogotovo, provedenog istraživanja, unaprijeđeni oblici stručnog osposobljavanja mladih novinara. Osnivanje Međunarodnog centra za obrazovanje novinara je jedna od izravnih posljedica saznanja stečenih na istraživanju, a Novinarska akademija EuropaPress Holdinga temelji se uglavnom na rezultatima istraživanja te primijenjenim metodama.
Stjepan Malović, Gordana Vilović. Znanja za bolje novinarstvo, Izvori, Zagreb 1999., tisak Logotip, 120 str, 29 cm, ISBN 953-203-010-7
Vrijede isti podaci kao i za Training for Better Journalism, jer se radi o verziji teksta na hrvatskom jeziku
Stjepan Malović, Sherry Ricchiardi, Gordana Vilović: Etika novinarstva, Izvori, Zagreb, 1998.,Tisak Logotip, 224 str, 24. cm, ISBN 953-6157-98-5
Sažetak: knjiga se bavi pitanjima etike novinarstva i to u vremenu kada je hrvatsko novinarstvo upravo ta pitanja postavljalo kao temeljna za razvoj profesije. Strukturirana je u tri dijela. Prvi dio objašnjava, analizira i eksplicira procese primjene etike u novinarstvu. Drugi dio iznosi karakteristične primjere narušavanja etičkih načela u hrvatskim i američkim medijima. Primjeri iz Hrvatske uzburkali su duhove, jer je prvi put objavljeno dokumentirano kako se krše etička načela u medijima. U trećem dijelu se objavljuju najzanimljiviji dijelovi rasprave provedene među američkim i hrvatskim studentima, te mladim hrvatskim novinarima na temelju primjera iz drugog dijela. Rasprava je dala posebnu kvalitetu rasvjetljavanju stavova mladih ljudi o neetičnosti u medijima. U prilozima su objavljeni najznačajniji kodeksi različitih novinarskih društava i medijskih kompanija, te relevantne deklaracije i odluke svjetskih institucija.
Ocjena: Nesumnjiv značajan doprinos rasvjetljavanju etičkih dvojbi i snažna analiza narušavanja etičkih načela u hrvatskim i američkim medijima, koja je postala temeljem za izučavanje etike u novinarstvu ne samo u Hrvatskoj, već je obavezna literatura na studijima novinarstva Sveučilišta u Sarajevu, Tuzli, te većini seminara i radionica na temu etike novinarstva.
Kategorija: Djelo je izvorni znanstveni rad, kojem je posebna vrijednost što je spojio znanja, shvaćanja i gledišta na etiku novinarstva u Hrvatskoj i SAD.
Poglavlja u knjigama
Stjepan Malović: „Media: Popularisation or Vulgarisation of Science“, objavljeno u Znanost i javnost, Public Understanding of Science, uredila Blanka Jergović, nakladnik Izvori, Zagreb, 2002., 23 cm, 163 str
Sadržaj: Između znanosti i medija postoji stalni sukob interesa koji se očituje najviše u načinu prezentiranja znanosti u medijima. Znanost teško odustaje od svojih principa, a mediji zahtijevaju prezentiranje tema u skladu s njihovim zakonitostima.
Ocjena: Autor na primjerima pokazuje loše i dobre stane prezentiranja znanosti u medijima, zaključujući citatom N. Chomskyog : «Preispitujte sve!» Rad je analitički raščlanio probleme prezentiranja znanosti u medijima te na temelju istraživanja ukazao na metode koje je poželjno aplicirati.
Kategorija: Rad je dio projekta «Public Understanding of Science – the Croatian and British Experience» na kojem je radila skupina hrvatskih i britanskih znanstvenika i novinara te se može kategorizirati kao izvorno znanstveno djelo.
Stjepan Malović, Gordana Vilović: „Kako se obratiti medijima?“ objavljeno u Znanost i javnost, Public Understanding of Science, uredila Blanka Jergović, nakladnik Izvori, Zagreb, 2002, 23 cm, 163 str
Sadržaj: Autor analizira trendove u suvremenoj komunikologiji, osobito ulogu masovnih medija u širenju vijesti, naročito usko specijaliziranih poput vijesti o znanosti. Ukazujući na specifičnosti masovnih medija autor ukazuje na potrebu prilagođavanja jezika, stila i prezentacija.
Ocjena: Polazeći od ocjene Paula Wazlawicka da je «komunikacija sine qua non ljudskog života i društvenog uređenja» autori ukazuju na potrebu da javni djelatnici i znanstvenici moraju komunicirati na razini koja odgovara današnjem stupnju razvoja masovne komunikacije te time doprinose boljem razumijevanju znanosti u medijima.
Kategorija: Obzirom na nesumnjivi doprinos projekta u okviru kojeg je tekst objavljen te njegovu međunarodnu valorizaciju, djelo spada u izvorne znanstvene radove.
Stjepan Malović. „Etičnost u novinarskoj profesiji“, objavljeno u Kršćanin u javnom životu, urednik Stjepan Baloban, nakladnici Centar za promicanje socijalnog nauka crkve i Glas Koncila, Zagreb, 1999., 20 cm, 140 str, ISBN 953-6710-01-3
Sadržaj: Razlozi za preispitivanje etike u medijima su brojni i vrlo ozbiljni. Autor ih sustavno navodi, analizira, ukazuje na njihovu primjenu te zaključuje kako novinari moraju njegovati visoke profesionalne standarde.
Ocjena: Sveobuhvatna, znanstveno utemeljena analitička ocjena etičnosti u novinarskoj profesiji, koja se temelji na autorovim prethodnim istraživanjima te primjeni teorijskih znanja na praktična pitanja hrvatskih medija.
Kategorija: Rad je objavljen u zborniku Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kojim se želio dati doprinos prevladavanju tranzicijskih poteškoća te vlastiti obol demokratskoj, pravednoj i etičkoj izgradnji hrvatskog društva, pa se može ocijeniti kao izvorni znanstveni rad.
Stjepan Malović. „Osnove novinarstva za početnike“, objavljeno u: Prvi koraci, urednik Julije Katančević, nakladnik "Škola za mlade novinare pri Veleposlanstvu lokalne demokracije Sisak, Sisak 1998., Tisak Domigraf, 20 cm, 53 stranice
Sadržaj: Novinarska znanja i vještine za mlade novinare prikazane su sustavno: kako izvještavati, što je vijest, organizacija redakcije temeljena na rukopisu i slično.
Ocjena: Pregledno i jednostavno, ali znanstveno utemeljeno, daju se osnovne vještine novinarstva. Priručnik je namijenjen mladim novinarima u regionalnim središtima, što je uvjetovalo stil i način prezentacije.
Kategorija: izvorni znanstveni rad
Radovi objavljeni u časopisima
Stjepan Malović. „Mediji u ratu ili rat medija?“, izvorni znanstveni članak, 32.019.5 (497.1):355.01(497.115) "1999", 070.11, Politička misao, Vol XXXVI (1999.) br.2, stranice 103-113
Sadržaj: Kosovska kriza ponovno je u prvi plan izbacila snažnu, beskrupuloznu i razornu Miloševićevu medijsku aparaturu, ističe Malović i konstatira kako to nije nikakva novost, niti je iznenađenje za sve koji prate Miloševića od njegovih samih početaka, ali je taj propagandni stroj sada počeo koristiti svoja najteža oružja, ne birajući ni riječi ni sredstva kako bi polučio cilj: opravdanje genocidne politike i homogeniziranje Srba još jednom na istoj platformi nacionalnog jedinstva i velikosrpstva.
Suočili smo se, analizira Malović, s dobro uhodanim medijskim strojem koji melje sve pred sobom bez imalo skrupula, bez poštivanja temeljnih novinarskih načela, a o etici da i ne govorimo. S druge strane, našli su se najjači svjetski mediji, moćni, snažni, prodorni i tehnički savršeno opremljeni, ali uz jedan bitni nedostatak: to su masovni mediji, a ne propagandna mašinerija. Došlo je do sudara dva posve različita ustrojstva. Dakle, mediji u ratu pretvorili su se u rat medija i to posve neravnopravni rat jakog propagandnog stroja i demokratskih medija.
Ocjena: Britka analiza odnosa dva modela masovnih medija utemeljena na istraživanjima metoda djelovanja te višegodišnjim opserviranjem. Intervencija NATO snaga u Jugoslaviji izazvala je veliku međunarodnu pozornost, pa tako i znanstvenih krugova. Hrvatski znanstvenici raščlanili su različite aspekte NATO intervencije, a autor se pozabavio ulogom medija razvijajući tezu da se ne radi samo o medijima u ratu, već je njemu prethodio rad medija. Konfrontirali su se slobodni mediji koji kritički preispituju i poteze svoje vlade, pa tako su svjetski mediji kritizirali NATO i dirigirani, poslušnički Miloševićevi mediji koji su imali jasnu propagandnu ulogu, te su stoga smatrani jednim od oružja režima.
Kategorija: Ocijenjen kao izvorni znanstveni rad
Pavle Novosel, Stjepan Malović. „Prvi koraci na Internetu“, Medijska istraživanja, god. 4, br 2 1998. str. 199-222), izvorni znanstveni članak, UDK: 070:681.324)(497.5)(047.31)
Sadržaj: Američki znanstvenici S. Ross i D. Middleberg (Media in Cyberspace Study) jedini su istražili kako novinari koriste Internet. Tragom tog istraživanja krenuli su i hrvatski znanstvenici, Novosel i Malović, istražujući kako hrvatski novinari koriste Internet. Ispitana su 63 mlada novinara koji uglavnom rade u novinama i na radiju. Većina ih koristi informacije dobivene na Internetu (39 ispitanika), iako samo povremeno. Domaći izvori koje koriste uglavnom su Web stranice HINE, Hrvatske vlade, INE, HTV-a, Narodnih novina, Sabora i sl. Ove Web stranice koriste se uglavnom za provjeru podataka i pronalaženje ideja za članke. Najkorisnije informacije su vijesti i osnovni podaci i pojedincima i institucijama. Novinari smatraju da su informacije dobivene Internetom «kadšto nepouzdane» (43 ispitanika).
Najpouzdanijim informacijama novinari smatraju Web stranice masovnih medija, zatim stranice nevladinih organizacija i udruga, a najnepouzdanije su stranice pojedinaca i marketinške stranice raznih tvrtki.
Prema istraživanju, Internet je najkorisniji za istraživačko novinarstvo, za brzo dobivanje informacija te za dobivanje ideja za članke.
Ocjena: Rad je istražio relativno neistraženo područje do tada i rezultati su bili važni za daljnje razumijevanje primjena mreže u novinarstvu. Internet je naglo prodirao usprkos svim ograničenjima, pa su autori istraživali koliko se hrvatski novinari služe Internetom i kakva je korist od njega. Kasniji razvoj primjene Interneta potvrdio je kako rezultate istraživanja, tak i zaključke autora.
Kategorija: Ocijenjen kao izvorni znanstveni rad
Stjepan Malović. „Educating Journalists“, Politička misao, international edition, Vol. XXXV, (1998) No. 5. pp. 221-232, original paper 070.42:377
Sadržaj: Autor daje pregled obrazovanja novinara u Hrvatskoj te rezultate istraživanja među novinarima na temu kakvo obrazovanje žele. Masovni mediji u današnje vrijeme su neodvojivi dio suvremene civilizacije, a novinari su glavni «proizvođači» informacija. Radni uvjeti i metode rada novinara drastično su se promijenili pod utjecajem visoke tehnologije. Ranih 60-tih novinari su koristili uglavnom bilježnice i olovke, a u mirovinu odlaze koristeći osobna računala, bežične satelitske telefone, digitalne kamere i elektronske baze podataka. Autor istražuje kako se taj silni tehnološki napredak primjenjuje u školovanju novinara i kako se novinari moraju neprekidno stručno osposobljavati.
Ocjena: Obrazovanje novinara u Hrvatskoj, poput većine post-socijalističkih zemalja, bilo je na prekretnici: razvijati dotadašnje nastavne programe temeljene na komunikološkoj teoriji ili primjenjivati programe bazirane na praktičnim znanjima i vještinama. Dvojbe koje su se javljale krajem devedesetih rezultirale su promjenama nastavnih planova i programa studija novinarstva, pa je tako autor doprinio razumijevanju potreba za obrazovanjem novinara.
Kategorija: Ocijenjen kao izvorni znanstveni rad
Stjepan Malović. „Profesionalizam - preduvjet objektivnog i poštenog novinarstva“, Politička misao , Vol XXXIV (1997) broj 4, str. 151-165, izvorni znanstveni članak, 070.1; 174:070
Sadržaj: Autor istražuje kakvi su današnji mediji i jesu li dovoljno objektivni ili su pak potrošači njima nezadovoljni. Ujedno se pita i koliko su aktualna pitanja slobode medija, istinitost i objektivnost. Odgovore pokušava pružiti upoznavanjem normativne regulative u svijetu i u nas, počevši Kodeksom časti Hrvatskog novinarskog društva, aktima Vijeća Europe i čuvenim Prvim amandmanom na Ustav SAD.
Civilno društvo je utemeljilo čitav niz institucija kojima se želi ostvariti utjecaj na masovne medije, kako ne bi bili samo industrija koja zgrće profite, već i ispunjavaju temeljne zahtjeve što se postavljaju pred novinarstvom.
Pregledom ostvarivanja sloboda američkog novinarstva vidljivo je da nema gotovog recepta te da se za to treba mukotrpno boriti. Najbolji način ostvarivanja prava na slobodu izražavanja dosljedno poštivanje standarda profesionalnog novinarstva. No, hrvatska iskustva, smatra autor, govore kako su te probleme uočili hrvatski publicisti Frano Folnegović i Bogoslav Šulek prije više od 100 godina.
Ne računajući politička ograničenja i utjecaje, hrvatski novinari nedovoljno pažnje polažu upravo na poštivanje standarda profesionalnog novinarstva – ističe Malović – i zaključuje kako samo poštivanje profesionalnih standarda uz stalno usavršavanje, mogu se stvoriti preduvjeti za objektivno i pošteno informiranje.
Ocjena: Autor teorijski razmatra aspekte profesionalnog novinarstva, ukazujući da su objektivnost i poštenje bitni preduvjeti. Pod utjecajem Lance W. Bennetta, autor u kasnijim radovima napušta sintagmu objektivno novinarstvo i preuzima definiciju: «istinito, točno, pošteno, nepristrano i uravnoteženo». Novinarstvo tranzicijskih zemalja, koje je napuštalo bivši, komunistički model i počelo primjenjivati metode zapadnog modela, našlo se u procjepu. Novinari više nisu željeli biti propagandisti, a nedostajalo je znanje kako primijeniti zapadni model. Autor stoga ukazuje na značaj i važnost poštovanja profesionalnih standarda.
Kategorija: Ocijenjen kao izvorni znanstveni rad
B) Znanstveni radovi nakon izbora za izvanrednog profesora
Znanstveni radovi u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama zastupljenim u u bazama podataka (A1)
Knjige
1. Stjepan Malović. Utjecaj vlasništva na nezavisnost i pluralizam medija, ICEJ. SEENPM, Institut za mir i Izvori, Zagreb, 2004, 64 str, ISBN953-7015-10-6
(A1) Djelo je nastalo u sklopu velikog međunarodnog istraživanja o vlasništvu medija u zemljama u tranziciji, kojeg su koordinirali znanstvenici ljubljanskog Fakulteta za družbene vede. Autor je – poštujući zadanu metodologiju – istražio stanje i utjecaj vlasništva na nezavisnost medija, pokazavši ne samo zavidne istraživačke kvalitete, već i zamjetnu razinu znanstvene analize, te kritičkog promišljanja. Autor je ukazao na prikrivanje podataka o vlasništvu koje je time omogućilo manipulacije medijima i utjecalo na nezavisnost novinara. Djelo je prvobitno objavljeno na engleskom jeziku kao dio zbornika a ovo izdanje je verzija na hrvatskom jeziku.
Poglavlja u knjigama
1. Stjepan Malović. „Gli effetti della globalizazione“, objavljeno u Mass media e nuova Europa, Paravia Bruno Mondadori, Milano, 2005, ISBN 88-424-9356-2, str. 78, str. 55-64
(A1) Globalizacija medija drastično utječe na položaj novinarstva i kvalitetu masovnog informiranja. Autor je ukazao na dvostruki moral međunarodne zajednice, koja od hrvatskih medija zahtijeva visoke standarde, a istodobno su vlasnici najvećih medijskih kuća globalne medijske korporacije koje u Hrvatskoj plasiraju medijske proizvode najniže vrste. Dokumentiranom i svestranom analizom stanja hrvatskih medija autor je snagom argumenata potvrdio svoju tezu da dvostruka mjerila služe uglavnom kako bi korporacije u zemljama u tranziciji, kao što je Hrvatska, ostvarili visoki profit, ne mareći za poštovanje novinarskih standarda.
Stjepan Malović. Ekonomski pritisci na medije: Prava igra tek počinje, objavljeno u Medijska spoticanja u vremenu tranzicije, ur. Udovičić, Radenko, Media plan institut, Sarajevo, 2005. ISBN 9958-9736-3-4, 23. cm, 269 str.
(A1) Tranzicija medija zemalja Jugoistočne Europe odvija se u nepovoljnim gospodarskim uvjetima. Gospodarski utjecaj velikih oglašivača, snažnih banaka i neformalnih centara moći koji su povezani s njima onemogućuju prave tržišne uvjete. Novinari gube svoju samostalnost, mediji postaju ovisni o oglašivačima koji tako postaju pravi kreatori uređivačke politike. Autor upozorava na ovaj razorni trend, analizira stanje u medijima zaključujući kako je time ugrožena sloboda medija i nezavisnost novinara.
2. Stjepan Malović. „Croatia“, objavljeno u Media Ownership and its Impact on Medina Independence and Pluralism, uredila Brankica Petković, SEENPN i Peace Institute,Ljubljana, 2004, ISBN 961.6455-26-5, 21 cm , 482 str
(A1) Radi se o engleskoj verziji istraživanja o utjecaju vlasništva na medije, koje je prethodno detaljnije opisano
3. Stjepan Malović. „Tablodization Conqeurs Quality Press“, u suradnji s Vilović, Gordana, objavljeno u Quality Press in Southwest Europe, uredio Spassov,Orlin, Sudosteuropaisches Medienzentrum. Sofia,2004, ISBN 954-91295-2-7; 21 cm, 331 str.
(A1) Regionalni projekt istraživanja stanja kvalitetnih novina pružio je autoru mogućnost da pokaže svoje znanje i razumijevanje suvremenih novina, njihova razvoja te analize sadašnjeg stanja. Malović odlično poznaje regionalnu novinsku scenu koju prati desetljećima i upravo na temelju sublimiranog znanja može – u suradnji s koautoricom – ukazati zašto nestaju negdašnji veliki dnevni listovi, koji nisu – osim rijetkih izuzetaka – preživjeli pad socijalističkog ustroja. Autori analiziraju i zašto kvalitetne novine više nemaju čitatelje te ukazuju na drastično nestajanje srednjeg sloja te osiromašenje intelektualaca, čime se suzuje tržište za kvalitetne novine.
4. Stjepan Malović. „Slower than Expected“, objavljeno u New Media in Southeast Europe, uredili Orlin Spassov i Christo Todorov, Sudosteuropaisches Medienzentrum. Sofia, 2003, ISBN 954-91295-1-9, 20 cm, 318 str.
(A1) Korištenje interneta je – prema brojnim očekivanjima – trebalo drastično promijeniti medijsku sliku u Jugoistočnoj Europi, ali to se nije dogodilo. Autor ukazuje kako i zbog čega je primjena interneta sporije od očekivanja, koji su glavni uzroci zaostajanja i kako najotvoreniji medij ne može probiti blokade umjetno izazvane cijenama koje nameću monopolističke tvrtke vezane uz državni aparat. Malović ponavlja prokušanu metodu detaljnog istraživanje fenomena kako bi u analizi mogao ukazati na trendove te donijeti zaključke koji se temelje na činjenicama. No, usprkos otežavajućim činjenicama ima snage za predviđanje te smatra kako će promjenom gospodarskih odnosa doći i do prodora interneta, što se i dogodilo.
5. Stjepan Malović, Matija Babić. „Web Coverage of the Parliamentary Elections: Unused Channel“, u suradnji s Matijom Babić, objavljeno u Community – Net in South East Europe, uredio Franc Trček, Zbirka Kiber 2, Center for Spatial Sociology, Faculty of Social Sciences, Ljubljana, 2003, ISBN 961-235-117-1, 21 cm, 159 str.
(A1) Izvještavanje o izborima spada u složene novinarske zadatke koji su podložni raznim utjecajima centara moći te mogu vrlo lagano ugroziti novinarsku nezavisnost. velike prednosti. U zemljama gdje je sloboda medija nedovoljna, kao što je to bilo u Hrvatskoj, mediji su pod kontrolom i teško mogu uravnoteženo i nepristrano izvještavati o izbornim aktivnostima. Malović, u surandji sa svojim studentom Matijom Babićem – ukazuje na internet kao novi, neiskorišteni medijski kanal, izuzetno podoban dvosmjernoj komunikaciji te mjesto mogućeg dijaloga. Matija Babić je – uvidjevši te prednosti interneta – za vrijeme izbora 1999. pokrenuo dvije web stranice koje su omogućile građanima da kažu javno svoje mišljenje. Autori analiziraju web kao neiskorišteni kanal i ukazuju na sve njegove prednosti.
6. Stjepan Malović. „News Selecting: European Standards, local practice“, objavljeno u The Contribution of Mass Media to the Enlargement of the European Union, uredili Ariane Landuyt, Renaud de La Brosse i Ioan Horga, International Institute of Administrative Sciences, Bruxelles 2003, ISBN 973-613-351-6, 20 cm, 405 str.
(A1) Temeljna razlika između medija u demokratskim zemljama i medija u zemljama u tranziciji jeste selekcija vijesti. Dok se mediji tranzicijskih zemalja teško mogu osloboditi političkog protokola i praćenaj svakog, pa i najmanjeg koraka lokalnih moćnika, mediji u demokratskim zemljama svoju uređivačku politiku temelji na zadovoljavanju interesa svoje publike. Malović lucidnom analizom web izdanja dnevnih novina ukazuje kako je tko izvijestio o događajima dana. Razlike su drastične i ukazuju na političku pozadinu selekcije vijesti. Malović upozorava na negativne posljedice takvog uređivanja novinara.
7. Stjepan Malović. „The Role of the Media in Democratization of the Post:Communists States, Based on Croatian Experiences“, objavljeno u The Role of the Mass Media and of the New Information and Communication Technologies in the Democratisation Process of Central and Eastern European Societies, uredili Ioan Horga i Renaud de La Brosse, Bruxelles, 2002, ISBN 973-613-165-3, 20 cm, str. 349
(A1) Komunističko nasljeđe ostavilo je duboke tragove na medije u Hrvatskoj. Autor podsjeća kako je u bivšoj Jugoslaviji postojao blaži oblik komunističke vladavine, ali da je ipak ostavio jake korijene u razumijevanju uloge medija. Okrutna agresija, ratne strahote a zatim i desetgodišnja vladavina sustava koji nije omogućavao velike novinarske slobode ostavile su posljedice. Autor ukazuje da ni demokratske promjene 2000. godine nisu, osim obećanja, donijele suštinske promjene. Nezavisno novinarstvo može se ostvariti samo uz drukčije društvene preduvjete, upozorava autor nakon sveobuhvatne analize stanja medija. Obrazovanje za demokraciju jedan je od preduvjeta, zaključuje autor.
8. Stjepan Malović.“Croatias bitter-sweet expeiriences: Educatin of journalists in Croatia“, objavljeno u Education of Journalists in South-East Europe: A Step closer to Proffesionalism, uredili Jusić, Tarik i Dedović, Melisa, Media Online, Sarajevo, 2002.
(A1) Obrazovanje novinara suštinska je pretpostavka za razvoj novinarstva tvrdi autor nakon što je analizirao stanje u obrazovanju novinara. Broj nedovoljno obrazovanih novinara drastično utječe na razinu profesionalnih standarda u novinarstvu. Gotovo polovica članova Hrvatskog novinarskog društva nije diplomiralo, a većina su studenti koji su na trećoj godini studija počeli surađivati u medijima te zapustili studij. Nevolja je da njihova znanja, što zbog preranog napuštanja studija, što zbog nedovoljne kvalitete studija novinarstva, nisu na zadovoljavajućoj razini. Autor pokazuje zavidno poznavanje stanja obrazovne strukture novinara, ali i slabosti obrazovnog sustava.
Radovi objavljeni u časopisima i zbornicima
1. Stjepan Malović. „Education – Precondition for Professionalism“, objavljeno The Global Network, Bukurešt, broj 15-16, 2001, ISSN 1223-5199, str. 211-215
(A1) Obrazovanje novinara je jedan od ključnih uvjeta za napredak novinarstva smatra autor i minucioznom analizom ukazuje na posljedice slabog znanja. Novinari koji ne poznaju pravila svoje profesije laki su plijen vlasnika koji žele novinarstvo temeljeno na senzacionalizmu i skandalima. Stručno osposobljeni novinari ne će pristati na nepoštovanje etičkih načela ili povredu privatnosti. Upravo zbog toga, ukazuje autor, neophodno je obrazovati novinare, pogotovo mlade, kak obi se znali othrvati pritiscima i profesionalno obaviti svoje posao. Malović pokazuje svoje znanje o razini obrazovanosti, manjkavosti školskog sustava i stanja u medijima.
2. Stjepan Malović. „Journalism Schools in Europe, Croatia“, objavljeno u The Global Network, Bukurešt, broj 15-16, 2001, ISSN 1223-5199, str. 65-71
(A1) Studiji novinarstva u zemljama u tranziciji vuku korijene iz starog političkog jednopartijskog sustava i teško mogu promijeniti ustaljena shvaćanja kako je za obrazovanje novinara dovoljno poznavanje teorije. Potreba za praktičnim znanjima postala je imperativom svih svjetskih studija novinarstva, pa to Malović na primjeru promjena studijskih programa zorno prikazuje. Autor u nizu tekstova provlači ideju kako je obrazovanje najbolji, premda ne i najbrži put za promjene u razumijevanju novinarstva.
3. Stjepan Malović. „Slow, Painful, but Moving – Challenges of the Media in Conflict Prevention, Conflict Resolution and Post – Conflict Rehabilitation“, objavljeno u Media Conflict and Terrorism, DSE, Berlin 2002, ISBN 3-934068-74-X, 21 cm, 127 str,
(A1) Uloga medija u procesu pomirenja i oprosta je značajna, ali ujedno i vrlo složena. Cijeli proces razrješenja posljedica konflikta je uvijek bio spor, bolan i težak, naglašava autor. Analiza temeljena na praćenju medija u ratno i poratno doba, poznavanje uloge novinara i njihova ponašanja te teorijsko poznavanje odnosa medija i društva, osobito utjecaj medija na društvene promjene, kvalificirale su autore među vodeće teoretičare tog procesa. Nedvojbena kvaliteta analize i zrelo zaključivanje utjecale su i na to je djelo prevedeno s engleskog i na njemački, ruski, arapski, hindu, dari, pashote i urdu jezike.
Znanstveni radovi A2 nakon prethodnog izbora (za izvanrednog profesora)
Knjige
1. Utjecaj globalizacije na novinarstvo, uredio Malović, Stjepan, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2006. 168 str. ISBN 953-7015-30-0
(A2) Globalizacija je tema kojoj se Malović često vraća, bilo kao pisac, bilo kao urednik i znanstvenik. Na knjizi je okupio cijeli niz istaknutih domaćih i stranih suradnika, vrsnih znanstvenika, koji su s više aspekata istražili kako globalizacija utječe na novinarstvo. Tekstovima je prethodio zajednički istraživački napor te plodna razmjena iskustava, rezultata istraživanja te ideja. Malović je vješto uklopio različita iskustva iz raznih sredina u jednu skladnu cjelinu koja će ostaviti duboki trag u suvremenoj medijskoj praksi.
2. Novinarstvo i etika u Hrvatskoj 2005, uredili Malović, Stjepan i Vilović, Gordana, ICEJ, SEEPNM i Sveučilišna knjižara, 28 str., ISBN 953-7015-24-6
(A2) Etička pitanja su najvažnija u novinarstvu, pogotovo onom u tranzicijskim zemljama. Medijski stručnjaci, teoretičari i znanstveni istraživači iz zemalja Jugoistočne Europe proveli su istraživanje među novinarima kako bi došli do podataka kako novinari doživljavaju narušavanje etičkih načela. Knjiga je nastala na temelju ovoga istraživanja, ali uključuje i znanstvenu analizu autora, oboje vrsnih poznavatelja etike novinarstva u Hrvatskoj.
3. Stjepan Malović, Najil Kurtić, Muhamed Nuhić, Rade Veljanovski, Lila Radonjić i Melisa Dedović. Kako pisati za medije, Media plan institut, Sarajevo, 2005, ISBN 9958-99736-2-6, 23 cm, 193 str.
(A2) Knjiga je rezultat suradnje više autora iz nekoliko susjednih zemalja a namijenjena je mladim novinarima koji žele unaprijediti i poboljšati svoja znanja o novinarstvu, a pogotovo vještine pisanja, izvještavanja, komentiranja i to za sve medije. Autori na temelju suvremenih teorijskih saznanja i praktičnih iskustava postavljaju novinarske standarde na jasan i razumljiv način. Knjiga može poslužiti i kao udžbenik iz pisanja temeljnih novinskih vrsta, ali ima i svoje neprijeporne znanstvene domete.
4. Malović, Stjepan (urednik): Bogatstvo različitosti, Sveučilišna naklada, Zagreb, 2004. 160 str. ISBN 953-7015-13-0
(A2) Izvještavanje o nacionalnim manjinama jedno je od najosjetljivijih pitanja hrvatskih medija. Malović je u svom istraživanju medija uočio značaj odnosa medija i nacionalnih manjina, te je i kao autor, ali i urednik te nastavnik tom problemu posvećivao veliku pažnju. Knjiga je plod Malovićevih spoznaja, temeljena na istraživanjima medija i manjina, a svojim je utjecajem okupio najbolje domaće i strane istraživače medija na tu temu. Knjiga je izazvala pažnju javnosti, posebice one koja se bavi nacionalnim manjinama, a koristi se kao udžbenik na više sveučilišta u regiji.
5. Stjepan Malović. Novine, 2. prerađeno izdanje, Sveučilišna naklada, Zagreb 2003. Tisak: InterGrafika
(A2) Drugo, prerađeno izdanje jedne od prvih Malovićevih knjiga kojom se etablirao kao znanstvenik. Drugo izdanje potvrda je kvalitete ali i potrebe da se ide u korak s razvojem znanosti o medijima te da se na temelji novih trendova i podataka ukaže na razvoj medija. Naime, mediji se u nekoliko godina drastično promjene, pa je autor na to ukazao u drugom izdanju knjige Novine.
Poglavlja u knjigama
1. Stjepan Malović. „Javno novinarstvo: anakronizam ili potreba“, objavljeno u Utjecaj globalizacije na novinarstvo, uredio Malović, Stjepan, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2006. 168 str. ISBN 953-7015-30-0, str. 44-58
(A2) Prevladavajući razorni utjecaj senzacionalizma i tabloidizacije ugrožava temeljne vrijednosti novinarstva te dovodi do nestajanja ozbiljnih, kvalitetnih novina. Autor analizira razvoj medija, te zaključuje kako je javno novinarstvo potrebno da bi se građani mogli informirati o zbivanjima u svijetu. Autor je blizak skupini američkih teoretičara novinarstva koji obnavljaju vrijednosti javnog novinarstva. Malović ide korak dalje, pa uz potrebu javnog servisa u audiovizualnim medijima vrlo utemeljeno naglašava kako u zemljama u tranziciji zbog nagle tabloidizacije nestaju kvalitetne novine, pa je potrebno omogućiti postojanje javnog servisa i u tiskanim medijima. Razvijene demokratske zemlje imaju barem jedan ozbiljni dnevni list, ali zemlje u tranziciji nisu mogle spasiti svoje novine. Javne novine omogućile bi, poput javne televizije, da javnost može čitati ozbiljnu, uravnoteženu i nepristranu informaciju.
2. Stjepan Malović. „Prepoznati vrijednost manjina“, objavljeno u Bogatstvo različitosti, ur. Malović, Stjepan, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2004. str.27-43, ISBN 953-7015-13-0, str. 160
(A2) Izvještavanje o manjinama nije nedostatno samo u našim medijima, već je prisutno i u svjetskom novinarstvu. Stoga suvremena teorija medija naglašava ulogu „diversity reportinga“, što autor razvija u suradnji s vrhunskim svjetskim autoritetima na tom području. Autor opisuje shvaćanja suvremenog izvještavanja o manjinama, te kako novinari razumiju to područje novinarstva. Autor argumentirano analizira trendove u hrvatskim medijima te upućuje na moguća rješenja.
3. Stjepan Malović „Profesionalizmom do boljeg medijskog tretmana manjina“, objavljeno u Javnosti i manjine, ur. Obradović, Stojan, STINA, Split, 2004.
(A2) Bogato znanje i veliko iskustvo u izvještavanju o manjinama autor pokazuje i u ovom tekstu. Spoj teorije i prakse ono je što najbolje odlikuje pristup autora. Ne zadovoljava se samo praktičnim primjerima te preporukama kako izvještavati, već teorijski razglaba potrebe i metode izvještavanja o različitostima.
Radovi objavljeni u časopisima
1. Stjepan Malović. „Uloga novinara u društveno odgovornom poslovanju“ Politička misao, Vol. XLII, (2005.), br. 4. str. 91-96
(A2) Hrvatski mediji nisu previše upoznati s društveno odgovornim poslovanjem (DOP). Većina novinara još uvijek smatra da se radi o prikrivenom oglašavanju, pa nerado izvještavaju o pozitivnim primjerima DOP-a. A medijske tvrtke također nisu razvile DOP, barem ne poput stranih. Autor pionirski otvara temu koja je malo poznata, prenosi svjetska iskustva i govori o prednostima i manama odnosa medija i DOP-a.
2. Stjepan Malović. „Unificira li globalizacija medijsku sliku svijeta?“ Izvorni znanstveni članak, 070(100);316.77(100);32.019.5(100), Međunarodne studije, vol. II, no. 4, 2002, str. 57-64
(A2) Autor je – analizirajući medije – uočio kako globalizirani mediji unificiraju sliku suvremenog svijeta. Vijesti globalnih medija nalikuju jedna drugoj, novinara izvjestitelja je sve manje, sve više se koriste agencijski izvještaji, pa tako velike multinacionalne korporacije g umjesto da šire informativnu lepezu stvaraju pojednostavljenu sliku svijeta. Autor je tu tezu počeo relativno rano razvijati još u knjizi Novine a u ovom znanstvenom radu je produbljuje i dodatno razrađuje.
3. Stjepan Malović. „Put iz autokracije u demokraciju koči medio-kracija u sprezi s media-kracijom“, izvorni znanstveni članak, 316.77:321 (497.5); 321.6/.7:316.77 (497.5); 321.6/.7:070(497.5), Međunarodne studije, vol. II no. 1-2 2002, stranice 143-151
(A2) Autorov teorijski doprinos razmatranju tranzicije medija u zemljama koje su izašle iz bivšeg jednopartijskog sustava i kreću put demokracije. Taj put je sporiji i bolniji od očekivanog, što autor razmatra u više svojih analiza. U ovoj ukazuje na snage koje koče tranziciju: mediokracija je sveprisutna u strukturama vlasti te se tiho, ali efikasno odupire demokratskim promjenama kako bi sačuvala svoje pozicije. To se može efikasno učiniti samo u sprezi s istim takvim elementima u medijima, u potpori media-kracije. Sloj novinara, uglavnom na rukovodećim položajima, također se opire promjenama. Demokracija znači i demokratsku ulogu medija. A konzervativni elementi u medijima ne žele novinarstvo temeljeno na istinitom, točno, poštenom, uravnoteženom i nepristranom izvještavanju, već im je jednostavnije biti u sprezi sa strukturama vlasti. Malović je time znanstveno analizirao ključna pitanja hrvatskih medija.
Stjepan Malović. „Ima li granice slobodi medija?“, izlaganje sa znanstvenog skupa, 070.13, Politička misao, Vol XLI, (2004.) br. 1, str. 32-41
Autor ukazuje na brojne primjere kršenja medijskih sloboda u Hrvatskoj, stavlja ih u širi društveni kontekst i analitičkim razmišljanjem dovodi do zaključka kako je sloboda medija važna, ali je novinari moraju odgovorno koristiti. Odgovorno novinarstvo ne primjenjuje senzacionalističke metode pa novinari samoregulacijom najbolje mogu unijeti reda u tu struku.
Stjepan Malović. „Izvještavanje o različitostima: Edukacija u prvom planu“, izlaganje sa znanstvenog skupa, 323.15:070.11;070.11:323.15, Međunarodne studije, vol. III, no. 3, 2003, str. 9-17
Autor razrađuje temu izvještavanja o različitostima ukazujući na nedostatno znanje novinara. Samo educirani novinari mogu profesionalno i odgovorno izvještavati o različitostima. Većina novinara nema nikakvog iskustva u izvještavanju o različitostima, pa čak i ne smatra da im se treba posvetiti posebna pažnja. Analiza hrvatskih medija pokazuje kako se vrlo često o različitostima negativno, pa čak i uvredljivo izvještava, a da novinari nisu ni svjesni svojih pogrešaka. Javnost postaje sve više senzibilizirana na seksualne, rodne i druge različitosti, ali mediji još nisu na zadovoljavajućoj razini, pa Malović smatra da je educiranje najbolji put za poboljšanje izvještavanja o različitostima.
Stjepan Malović. „Etika u medijima: tko je pozvan na odgovorno djelovanje?“, stručni rad, Riječki teološki časopis, god. 14 (20006) br. 1, str 69-78, UDK: 316.653 (070.11+177.3+179.1):(316.77+659.4)
Etika novinarstva je u središtu zanimanja medijskih stručnjaka, ali i drugih intelektualaca i javnih djelatnika, pa tako i crkvenih teoretičara, koji su željeli dati svoj doprinos pitanju etičnosti medija. Autor upućuje na značaj etike medija, analizira stanje hrvatskih medija te zaključuje kako je poštovanje profesionalnih standarda najbolje za poboljšanje etičnosti.
Stjepan Malović «Svjetska iskustva i lokalne dvojbe», međunarodni projekt «Informativni pregled EDUKACIJE NOVINARA U JUGOISTOČNOJ EUROPI», mediaonline.ba, međunarodni časopis na Webu, nakladnik Media plan Institut, Sarajevo, 10. prosinac 2001.
Svjetski trendovi u edukaciji novinara te praksa u zemljama Jugoistočne Europe bili su predmet međunarodnog istraživanja čiji rezultati su objavljeni na webu. Autor je prikazao pregled studija novinarstva u svijetu. Dva osnovna modela: čisto teorijski i čisto praktični pokazali se se kao nedostatni, pa je trend u spajanju teorije i prakse u omjeru pola pola. Autor je analizirao i kako se taj trend može odraziti na lokalne studije novinarstva.
Stjepan Malović «Freedom of Media – is there a recipe?» mediaonline.ba, međunarodni časopis na Webu, nakladnik Media plan Institut, Sarajevo, 22. lipanj 2001.
Teorijska razglabanja o ključnim pitanjima medija vrlo često se objavljuju na novim, web časopisima specijaliziranim za pitanja medija, kao što je to Mediaonline. Autor je stalni suradnik tog web časopisa pa je među temama koje je obradio bila i sloboda medija. Mediji u tranziciji nezadovoljni su svojim položajem i traže više slobode. Autor ukazuje kako nema gotovog recepta niti trajnog rješenja, već da se novinari moraju stalno, i uvijek iznova boriti za svoje slobode.
Stjepan Malović «Jedna zemlja, dva politička sustava», obavijest, (Međunarodne studije), časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, nakladnici Hrvatska udruga za međunarodne studije i Politička kultura, vol I. 2001., Zagreb, stranice 163-165
Prisustvo na godišnjem skupu World Association of Newspapers autor je iskoristio i za istraživanje o medijima u Hong Kongu, gradu koji je dio Kine, ali na vrlo specifičan način.
C) Priopćenja i sudjelovanja na skupovima, savjetovanjima i seminarima
Osim znanstvenih radova, dr. sc. Stjepan Malović je od 1990. sudjelovao na više desetaka znanstvenih međunarodnih i domaćih skupova, konferencija, savjetovanja i seminara sa znanstvenim priopćenjima ili pozvanim predavanjima:
Domaći skupovi
1. Moderator predavanja Michaela Kunczika ”Etika u odnosima s javnostima” i promotor knjige ”Utjecaj globalizacije na novinarstvo, Medijski četvrtak, Zagreb, 14. 12. 2006.
2. Pisanje za medije, radionica za urednike srednjoškolskih novina, FES, 8-10. 12. 2006.
3. Izborno izvještavanje, radionica za novinare, OSCE, Opatija, 22-26. 11. 2006.
4. ICT forum, Zagreb, 13. 11. 2006.
5. Hrvatsko vijeće za medije, inicijativni skup, Opatija, 27-29. 10. 2006.
6. Gdje je nestala istina, predavanje na savjetovanju Mediji u EU, Otok znanja, 23-25. 10. 2006.
7. Kako komunicirati s medijima, seminar za predstavnike Vijeća nacionalnih manjina, OSCE, 20. 06. 2006.
8. ”Hrvatski mediji”, predavanje na specijalističkom tečaju iz područja EU integracija i EU prava ”Pravo medija i komunikacija”, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 24. 5. 2005.
9. Odnosi s medijima, seminar, Dječje selo Lekenik, 08.06. 2006.
10. Znanost u medijima: popularizacija ili vulgarizacija, Kolokvij Instituta “Ruđer Bošković”, Zagreb, 29. 3. 2006.
11. ”Mediji i nacionalne manjine” predavanje na Seminaru o unapređivanju rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u RH, Ured za nacionalne manjine Vlade RH, Zagreb, 17. 3. 2006.
12. Medijski četvrtak: Uređuju li oglašivači medije?, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 22. 12. 2005.
13. Kako smanjiti predrasude prema najugroženijim nacionalnim manjinama u medijima, voditelj seminara, Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, Opatija, 16.-18. 12. 2006.
14. Seminar stručnog usavršavanja radijskih djelatnika za ostvarivanje prava iz natječaja za sredstva fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, voditelj, HURIN – Hrvatska udruga radija i novina, 8.-11. 12. 2005.
15. Medijski četvrtak: Manipulacija medijima, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 24.11. 2005.
16. Odnosi s medijima, voditelj seminara za glasnogovornike suda, Pravosudna akademija, Opatija, 23.-25.11. 2005.
17. „Nacionalne manjine i mediji“ predavanje na seminaru „Promoviranje uloge i djelovanja Vijeća nacionalnih manjina“, Local Democracy Agency, Sisak, 7. 11. 2005.
18. Medijski četvrtak: Kako mjerimo medije?, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 21.06. 2005.
19. Hrvati: nasilnici ili autohtoni Europejci? Predavanje na seminaru Image nacije i europska iskustva, Goethe Institut, Zagreb, 14. 10. 2005
20. Medijski četvrtak: Uloga novinara u društveno odgovornom poslovanju, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 19.05. 2005.
21. Medijski četvrtak: izvještavanje lokalnih medija o lokalnim izborima: kako preživjeti pritiske, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 21.04. 2005.
22. Medijski četvrtak: trebamo li novi Zakon o HRT-u?, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 17.03. 2005.
23. Prvi hrvatski Bologna seminar, Ministarstvo znanosti i Sveučilište u Rijeci, Opatija, 4. – 5.03. 2005.
24. Medijski četvrtak: neovisnost novinara, voditelj, Jetic projekt za TEMPUS, 17.02. 2005.
25. Advanced European Media Training, Unidea, Institute Jacques Maritain, 14.-16. 01. 2005.
26. Edukacija manjinskih novinara, Savjet ua nacionalne manjine i HTV, Opatija 21. 5. 04
27. (Ne)dostupnost informacija, organizatori Klub novinara i Transparency International, Hrvatska, Zagreb, 20. 05.04, predavanje «Nedostupnost informacija u vlasništvu nad medijima»
28. Uloga i značaj vojnog novinarstva u demokratizaciji oružanih snaga, Ministarstvo obrane RH i Glavni stožer OS RH, Zagreb, 19.05.04., predavanje: «Komuniciranje s javošću»
29. Godišnje nagrade za najbolje novinarske radove iz područja informatike i komunikacija, Zbor informatičkih novinara i HND, član stručnog žirija, ožujak.travanj 2004.
30. Mediji u vlasništvu tajkuna, stranaca ili…? Tribina Gornji Grad, predavanje, 1.03.04.
31. Dani medija Hrvatskog novinarskog društva, Opatija 10. 12. 03
32. «Obuka predavača», novinarska radionica ICEJ-a, Zagreb, 3-5. prosinca 2003.
33. Hrvatska pred izbore, izlaganje «Izbori i mediji», Hrvatski politološki razgovori, Zagreb, 7-8. studenog 2003.
34. Mediji i nacionalne manjine, znanstveni skup «Nacionalne manjine u demokratskim društvima, izlaganje «Izvještavanje o različitostima imperativ hrvatskog novinarstva, Begovo Razdolje, 22-24- svibnja 2003.
35. Društvena uloga medija i profesionalna odgovornost novinara u (pred)izbornoj godini, uvodni referat, organizator Hrvatska udruga katoličkih gospodarstvenika, Zagreb, 16. svibnja 2003.
36. Dani Bioetike, u suradnji s G.Vilović izlaganje na temu medijskog praćenja HIV pozitivnih djevojčica, Medicinski fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 9. svibnja 2003.
37. Kakav novi zakon o informiranju želimo, moderator, organizatori IREX, KAS, Sabor RH i ICEJ, Opatija, 29. lipanj-1. srpanj 2002.
38. Sindikati i mediji, predavanje na temu «Obrazovanje novinara», Zagreb, 18. lipanj 2001
39. 50-godišnjica Instituta «Ruđer Bošković»: Znanost i mediji, panelist na okruglom stolu, Zagreb, 16. svibanj 2001.
40. Treći znanstveni skup «Novi mediji 2001», 24. travnja, Fakultet političkih znanosti, Zagreb
41. Moji prvi izbori, Opatija, 6. 04. 2001. predavanje za učenike završnih razreda svih srednjih škola u Opatiji.
42. Prva hrvatska konferencija o odnosima s javnošću, Opatija 30. 11. – 2. 12. 2000. Organizator Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ). Predavanje na temu «PR- edukacija za profesiju»
43. PRO PR, 1. strukovni kongres za odnose s javnošću, Zagreb, 21-23. 11. 2000. Izlaganje na temu odnosa s javnosti u Hrvatskoj.
44. Seminar «Odnosi s medijima», Opatija 16-18.5. 2000. Organizatori ICEJ, Hrvatski Crveni križ, ICRC i Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
45. Okrugli stol: «Nova vlast i novinarstvo: etika, profesija, stručnost, Opatija 16-17. 3. 2000. Organizatori ICEJ, Hrvatsko novinarstvo društvo i The Department for International Development –Government of the UK.
46. Prvi koraci, radionica za mlade novinare, jesen 1999. Sisak,
47. Novinarska škola, Vukovar, organizator AIM, jesen 1999.
48. Seminar za novinare «Nacionalne manjine i mediji», Opatija, 1-4. 12. 1999. Organizator OSCE Mission in Croatia. Predavanje «Manjine u medijima» u suradnji s Gordanom Vilović
49. Izvještavanje o izborima, serija od 4 jednotjedne radionice za novinare. Organizator Thomson Foundation, listopad-studeni 1999.
50. Seminar za novinare «Izvještavanje o ljudskim pravima», Opatija, 13-16. 10. 1999, organizatori UN High Commissioner on Human Rights
51. Ljetna škola za ljudska prava, Hrvatski Helsinški komitet, Opatija, 7. 9. 1999. Predavanje: "Lažu li vam mediji?" u suradnji s Gordanom Vilović.
52. Zloupotreba djece u medijima, Gradsko poglavarstvo Opatija, 18. 11. 1999, u suradnji s Gordanom Vilović.
53. "Moji prvi izbori", ICEJ, Opatija, 28-29 travnja 1999., radionica za učenike završnih razreda Gimnazije i Srednje turističke škole. U suradnji s Gordanom Vilović.
54. Etika u medijima, socijalne tribine Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, 11. svibanj 1999., Zagreb, predavanje
55. Simpozij “Primijenjena etika”, Zagreb, 5-6 veljače 1999. Organizatori European movement Croatia i Međunarodna hrvatska inicijativa.
56. Odnosi medija s javnošću, Vinkovci, 26-28. 2. 1999. i Poreč, 28.9.-1.10. 1999., organizator Hrvatski Crveni križ, International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies and International Committee of Red Cross
57. Izvještavanje o manjinama, Opatija, 1.-4. 12. 1998. Organizatori OSCE i ICEJ. Predavanje na temu etika u izvještavanju o manjinama u hrvatskim medijima.
58. Crveni križ i mediji, Opatija, 11-13 studeni 1998., seminar o novinarstvu za djelatnike HCK. Organizatori Hrvatski Crveni križ, Međunarodna federacija Crvenog križa i polumjeseca i Međunarodni odbor Crvenog križa.
59. Dani hrvatskog novinarstva, Opatija 25. listopad 1998. izlaganje na temu «Novinarski profesionalni standardi»
60. Novi mediji, 1. znanstveni skup na temu «Modeli multimedijske informacijske baze», Zagreb, 27. 3. 1998, organizatori Komunikologijsko-novinarski odsjek Fakulteta političkih znanosti i HINA
61. Novinarska radionica, stručno osposobljavanje novinara, organizatori Veleposlanstvo lokalne demokracije i ogranak HND, Sisak, studeni 1997. i travanj-lipanj 1998.
62. Uloga medija u zaštiti prava djece i žena, UNICEF, Vinkovci 1997.
63. Istraživanja govora. Filozofski fakultet Zagreb, 1996. Tema: Razumljivost poruke u vijestima Prvog programa Hrvatskog radija
64. Tehnologije suvremenog komuniciranja, Savez inženjera i tehničara Hrvatske, Opatija 1990.
65. Novinarstvo u funkciji razvoja, Zagreb 1989.
66. Novinarstvo u pluralističkom društvu, Zagreb 1990.
67. Novinarstvo i Europa, Zagreb 1991.
68. Poslovno komuniciranje i masovni mediji, Zagreb 1992.
69. Trenutak hrvatske komunikacije 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997.
70. Intergrafika 1994.
71. UNICEF i promidžba prava djece, Dubrovnik 1994. Izlaganje na temu: MEDIJSKE KAMPANJE I OSTALE VRSTE PROMIDŽBE
72. Istraživanja govora. Filozofski fakultet Zagreb, 1996. Tema: RAZUMLJIVOST PORUKE u vijestima Prvog programa Hrvatskog radija
Međunarodni skupovi
1. Nedostižan europski san ili hrvatska java?, uvodno predavanje, Dubrovački medijski dani, međunarodni znanstveni skup, Dubrovnik, 9-11. 11. 2006.
2. CEI Media Meeting, Tirana, 5-7. 10. 2006.
3. PressCouncil Annual Conference, Sofija, 15-17. 9. 2006.
4. Javno novinarstvo, predavanje na JETiC conference, Opatija, 17-19. 6. 2006.
5. “Does sun shine across the border or Hoe SEE media are reporting on neighborhood”, predavanje na konferenciji “Together or apart?” De Scripto i Univerzitet ubeču, Presseclub Concordia, Beč, 26. 4. 2006.
6. SEENPM Annual Conference, Opatija, 1-3 4. 2006.
7. Novinari i obrazovanje novinara – novi zahtjevi, predavanje na međunarodnoj konferenciji „Nove novine – novi čitatelji, KAS, Zagreb, 8. 12. 2005.
8. Hrvatski mediji: borci za istinu ili manipulatori uvodno predavanje, Dubrovački medijski dani, međunarodni znanstveni skup, Dubrovnik, 10-11. 11. 2005.
9. Pregled hrvatskih medija, predavanje za njemačke novinare na studijskom putovanju, KAS, Zagreb, 7. 11. 2005
10. SEEMO dialogue meeting, SEEMO, Opatija, 13.-15.10. 2005.
11. “EU and media”, predavanje na EFC 17th Annual Assembly and Conference Foundation for Europe: Supporting European Citizen’s Participation, Bruxeless, 26.-28. 5. 2005.
12. SEE journalists: what is the price of ethics? predavanje na skupu novinara Media Cluster, Segau Schloss, Austrija, 30. 4. 2005.
13. Novinarska profesija, etički izazovi i utjecaj vlasništva predavanje na konferenciji Konrad Adenauer Stiftunga, 21. 04. 2005
14. Croatian National Parks, radionica za novinare, ICEJ i SEENPM, 13. – 17.04. 2005.
15. Concentration of Media Ownership and the Impact on Media Freedom and Pluralism, Regional Conference, Council of Europe and SEENPM, Bled, 11-12. 06. 04.
16. MEDIANet: Uvod u aktivistički pristup novinarstvu, ZAMIRNet, Zagreb, 24. 5. 04. predavanje «Izvještavanje o različitostima i manjinama»
17. Media Day: «Perspective and Chances of the Media in the Future REgion by the European Extension», Graz, 17. 05.04, predavanje «Are Journalists of south-east Europe well-trained for joining the EU?»
18. Škola demokratije, organizatori Friedrich Ebert Stiftung, Centar za međunarodne odnose, Banja Luka i Centar za međunarodne studije, Zagreb, Banja Luka, 28.04.04. predavanje «Etika javno izgovorene riječi, etika u novinarstvu»
19. SEENPM godišnja skupština, Skopje, 28. 02. 04.
20. Hrvatski mediji u demokratskom pluralizmu, međunarodna konferencija Konrad Adenauer Stiftung i ICEJ, Opatija 5.7. 05. 04. voditelj
21. Hrvatska 2020, međunarodna konferencija Konrad Adenauer Stiftunga, Zagreb, 22. 01. 04. Moderator panela «Mediji i društvo»
22. Electoral reporting pilot course, Council of Europe, EJTA i SEENPM, Strasbourg, 23. 01. 04.
23. Grčka, lipanj 2003
24. Balkan-Baltik Media Training centers conference, organized by FOJO and SEENPM, lipanj, 2002. ?
25. Međuregionalna radionica za mlade novinare Slavonije, Vojvodine i Tuzlanskog regiona, Novi Sad, listopad 2003.
26. AIM – nova generacija, izlaganje «Selekcija vijesti u SEE medijima», Godišnji sastanak međunarodnog projekta, Opatija, 11. prosinac 2003.
27. Editorial Independence for minority media editors from Croatia and Serbia, izlaganje «Diversity Reporting in SEE», Media Minority Centre, Opatija, 9-11. prosinac 2003.
28. Editorial Independence, Workshop for editors of Roma Media, izlaganje «Media Independence Standards», Media Minority Centre, Opatija, 7-9. prosinac 2003.
29. Izazovi i potencijali za medijsku raznolikost i pluralizam: nadziranje koncentracije i osiguranje transparentnosti, IMO i Council of Europe, Zagreb, 28. studenog 2003.
30. SEEMO dijalog glavnih urednika Hrvatske i Srbije, ICEJ, Opatija 22-23. listopad 2003.
31. «International and European Security versus the Explosion of Global Media», izlaganje «Are Media Promotors of Terrorism», International Seminar organized by University of Oradea, University of Debrecen, Inernaional Institute of Administrative Sciences of Bruxelles and University of REims, Champaigne-Ardenne, Oradea, 6-11- listopada 2003.
32. Etika i politika – odgovornost za javno djelovanje, savjetovanje u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, HAns Seidel Stiftung i Goethe Institut Inter Nationes, Zagreb, 26. rujna 2003.
33. «Politics and the Power of Mass Media», izlaganje «Relation between the Media and Politics», Course for Promising Politicians, organized by European Forum for Femocracy and Solidarity, Friedrich Ebert Stiftung, i Alfred Mozer Foundation, Cavtat, 18-21 rujan 2003.
34. IPI World Congress, moderator SEEMO minority round.table, Salzburg, 14-16 rujan 2003
35. «Best practice in communication amd awareness raising of specific arms control issues using SALW s a model», izlaganje «Securing Media Support for Small Arm Light Weapons Awareness Project», international seminar of RACVIAC, 22. srpnja 2003.
36. «Veliki korak», Drugi Univerzitet komunikacija Jugoistočne Europe, Sarajevo, 12-14. lipanj 2003.
37. How to Deal with the Media, International Workshop, glavni predavač, Sarajevo, 9-12. travnja 2003.
38. Online classroom, International workshop, European Media Center, Maastricht, 10-13. ožujak 2003.
39. Curriculum Development and Journalism Training, SEENPM and EJTA joint conference, moderator, Sofija, 9-12. siječanj 2003.
40. IPI 10th Anniversary in Vienna, 25-27 listopad, 2002.
41. The contribution of mass media to the extension of the European union, izlaganje “News selecting: European standards, local practice”, International Scientific Conference, Oradea, 10-13. listopad, 2002.
42. Trauma Reporting, izlaganje «Even Journalists are Traumatized, Isn't it?, Finish Red Cross seminar, Helsinki, 23. kolovoz 2002.
43. Days of Finish Journalists, izlaganje «Sun is noth shining accross the border», Helsinki, 20-22. kolovoz 2002.
44. International Press Institute (IPI) World Congress, panelist na temu «What went wrong in the Balkans», Ljubljana, 9-12. svibanj 2002.
45. Media, Conflict and Terrorism, izlaganje Slow, Painful, but Moving», International Policy Dialogue, Bonn, 7-8. svibnja, 2002.
46. Traficking of Women, workshop, organizator USIS, Opatija, 8-12. travanj 2002.
47. Media and Integration: Expectations, Responsibilities, and Challenges in Southeastern Europe, organizatori Center for War, Peace and the News Media, Opatija, 11-15. ožujka, 2002.
48. Znanost i mediji, međunarodna konferencija, organizatori Ministarstvo znanosti RH, British Council i ICEJ, 7-10. ožujka, 2002.
49. Međunarodna iskustva, praksa te usporedba zakona o informiranju, moderator okruglog stola, organizatori KAS, IWA, Sabor RH i ICEJ, Opatija, 5-7. veljače 2002.
50. Media Awarenes: Understaanding and Accessing the Media, predavač, organizatori SEENPM, IFRC i ICEJ, Opatija 30. siječanj-1. veljača 2002.
51. Aftermath Covering Conflict: Dealing with the Emotional Impact, Opatija, 17-19. siječanj 2002.
52. Perspectives of Media Policy in South East Europe, Ljubljana, 22-23 11. 2001., izlaganje na temu «Perspective of Media Training Centres»
53. Stručna konferencija Euro i utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 15. studenog 2001, moderator
54. Međunarodni znanstveni skup Politološke, pravne, sociološke i psihološke odrednice političkog života i sustava, Subotica, SR Jugoslavija, 16-17. studeni 2001.
55. Međuregionalna novinarska radionica, Tuzla, studeni-prosinac 2001., predavanja na teme izvori vijesti i uređivanje novina.
56. Prvi univerzitet komunikacija Jugoistočne Europe Komunikacije: ključevi razvoja, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 18-20. listopad 2001, moderator debate «Obrazovanje na daljinu: budućnost obrazovanja u digitalnom dobu»
57. Međunarodni znanstveni skup The Role Mass Media and the New Information and Communication Technologies in the Democratization Process of Central and Eastern Europe, organizatori: Universitatea din Oradea, Universitate de Reims Champagne i International Institute of Administrative Sciences, Bruxelles, Oradea, Rumunjska, 11-14- listopad 2001. Predavač.
58. Student Voice conference, 3-7 listopad 2001.
59. Stability Pact Anti Corruption, međunarodna konferencija, Cavtat, od 17. do 19. rujna 2001.
60. Međunarodna konferencija The Media and Political Change: Europe, The Freedom Forum, 27.06. – 2.07. 2001., Zagreb i Opatija. Predavač.
61. Etičke dvojbe u novinarstvu radionica za mlade novinare iz Hrvatske i BiH, 22. 6. – 24. 6. 2001., Neum, Bosna i Hercegovina, moderator.
62. Svjetski kongres novinskih izdavača (WAN), Hong Kong od 1. do 6. lipnja 2001.
63. Following the Path of the Pulitzer in Balkans, edukativni program za američke studente novinarstva, u suradnji s Indiana State University, suradnja na realizaciji programa ostvarena sa: ICRC Budapest, HCK, Novi list, OSCE Sarajevo, 18. – 30. 05. 2001., koautor programa i predavač
64. Međunarodna konferencija Oprost i pomirenje: Izazov Crkvi i društvu, Zagreb, 9-13- svibnja 2001. Predavač.
65. Međunarodna konferencija Media and transitions, Tirana, 26-29. travnja 2001, suorganizatori European Journalism Training Association (EJTA), Council of Europe i Albanian Media Institute. Predavač.
66. Osnivačka skupština međunarodnog Institute for Peace pod pokroviteljstvom Vijeća sigurnosti UN. Pariz, 19.-22- travnja 2001.
67. Član međunarodnog žirija za svjetske novinarske nagrade SAIS-Novartis, 27. ožujka 2001. u Washingtonu.
68. The British Council Seminar Science and Society: towards a democratic science, Moonfleet Manor, 11-16 ožujak, 2001.
69. Međunarodna konferencija Bridging the gap between Serbia and its neighbours, Opatija, 2. – 4. 02. 2001. Moderator i suorganizator. Suorganizatori: Konrad Adenauer Stiftung i Institute of World Affairs
70. Održivost nezavisnih TV postaja program obuke za direktore nezavisnih TV postaja iz Armenije, Opatija, 9.-10. 12. 2000. Predavač.
71. Obrazovanje novinara u BiH: slijedeći koraci, Univerzitet Tuzla, 7.-8. 1. 2000. Organizator IREX ProMedia i Odsjek za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli. Izlaganje na temu obrazovanja novinara u Hrvatskoj.
72. Media Landscape presentation, Zagreb, 24-25. 11. 2000. Organizatori Media Plan Sarajevo i ICEJ. Pregled medijske situacije u zemljama bivše Jugoslavije.
73. Međunarodni seminar Deset godina poslije – Mediji u tranziciji u srednjoj i istočnoj Europi: Nova strategija za neovisne i pluralistične medije u Hrvatskoj, Zagreb, 10-11. 11. 2000. Organizatori Institut za međunarodne odnose i UNESCO. Izlaganje «Stručnost: uvjet za profesionalnost».
74. Međuregionalna novinarska radionica – Osijek 2000», tematski ciklus Izvori informacija za medije», Osijek, listopad-studeni 2000.
75. SEENPM Media Monitoring and Research Working Group,Sofia, 29. 10. 2000.
76. Conference Freedom of Expression, Media Legislation and Media for Culture of Peace and Stability, Sofia, 27-28. 10. 2000. Organizator UNESCO i Sofia Univeristy «St. Kliment Ohridski». Izlaganje «Training: the magic wand of tolerance?»
77. Izbori i mediji seminar za bosansko-hercegovačke novinare, Opatija, 25-28- 9- 2000. Voditelj i predavač.
78. Information Management and Public Interest: Rights and Duties of Public Information Officers in Croatia, Opatija 13-15. 10. 2000. Organizatori European Journalisam Center i Council of Europe. Predavanje «Odnosi s javnošću u Hrvatskoj».
79. Student Voice, međunarodni skup studenata novinarstva, Hvar 5-7- 10- 2000. Predavanje «Yellow Journalism»
80. Kolokvij novinara Njemačko-hrvatski dijalog o medijima: europski kontakti i europski standardi, Dubrovnik, 20.-24- 9- 2000. Organizatori HND, Europski dom i Ured za novinstvo i informacije Vlade SR Njemačke. Izlaganje «Stručna naobrazba novinara: uvjet za profesionalnost».
81. Okrugli stol za Središnje i Istočno Europske medijske nevladine organizacije, Maastricht, 25-27 lipanj 2000, organizator European Journalism Centre
82. Media Dialogue South-East Europe, Budapest, 19-22. 7. anizator Institute for Cultural Relations (IFA), Germany.
83. Electoral reporting Opatija, 11-16. 7. 2000. Organizatori ICEJ i South East European Network for Professionalization of Media (SEENPM) i Open Society Institute, Budapest. Voditelj i predavač.
84. Medijski zakoni – komparativna iskustva i regulacija, Opatija 9-11- 7. 2000. Organizatori Konrad Adenauer Stiftung i ICEJ. Voditelj skupa.
85. Znanost i mediji, Opatija, 11-14. 6. 2000. Organizatori Ministarstvo znanosti i tehnologije RH, British Council i ICEJ. Nositelj projekta.
86. Seminar Standardi novinarske etike, Opatija, 9-12. 5. 2000. Organizatori Friedrich Ebert Stiftung i ICEJ. Voditelj skupa.
87. Međunarodna konferencija Transformation of communication culture, organizator Erasmus Institute for Public Communication, Budapest, 24.- 25. 3. 2000. Predavanje: «Internet: New Interactive Communication Chanel for Civil Society Institutions»
88. Predavanje Media Broadcasting and Election Coverage, Opatija, 8.-11. 12. 1999, Organizatori Institute of World Affairs and ICEJ. Sudionici: novinari iz Kirgstana, Tađikistana i Kazahstana
89. Međunarodni skup Znanost u javnosti – hrvatska i britanska iskustva, Dubrovnik, 21.-23. 10. 1999. Organizatori Ministarstvo znanosti i tehnologije RH i British Council. Izlaganje:»Media: popularization or vulgarization of science».
90. Summer university of journalism, Budapest, July 19-24, 1999, profesor na ljetnoj školi novinarstva za novinare iz Središnje i Istočne Europe, organizator Columbia University, New York i Central European University, Budapest .
91. Student voice, Hvar, October 6-9, 1999, međunarodna konferencija na temu studentskih medija. Predavanje: "Sloboda protiv propagande" (Freedom vs. Propaganda)
92. Journalists Workshop, Kiev, September 18-20, 1999, organizator IREXProMedia Ukrajina. Predavanje: "The role of the media in election"
93. Predavanje Croatian media and training of journalists; The Freedom Forum European Centre, London, 2. veljače 1999.
94. British Council Seminar: Better Journalism for 21 st. Century: in search for standards, Cardiff, January 24-30 1999. Predavanje “Dignity under fire”.
95. Skup Information management and Public Interest: Rights and duties of public information officers, 1-3 June 1998, Zagreb. Organizator European Journalism Centre, Maastricht. Predavanje na temu «Javno informiranje u Hrvatskoj»
96. Media and mine awareness program, Sarajevo, March 9-11, 1999, organized by International Committee of Red Cross. Lectures: "Utjecaj media na promjenu ponašanja" (Media influence to behavior changes) and "Odnos medija i javnosti" (Relationship between media and public)
97. Informacijska tehnologija i novinarstvo, međunarodni skup, Dubrovnik , 25-30 May 1998. Izlaganje na temu Role of the Journalist in creating e-newsletter
98. La Royaumont Process, prvi susret predstavnika društava novinara zemalja koje sudjeluju u Paktu stabilnosti , Atena, 30-31. 3. 1998
99. La Roche College, izložba fotografija Salute to the Peacekeepers, 1996
100. Konferencija Mass Media and Election Campaign, Kijev, 19-21 rujna 1997. Predavač na Međunarodnom seminaru za ukrajinske novinare: “Uloga medija u izborima”. Organizator IREX ProMedia, Kijev, rujan 1997. i veljača 1998 (Lavov, Kijev, Harkov, Donjeck, Dnjepropetrovsk).
101. Studentski glas, međunarodni simpozij o ulozi studentskih medija, Hvar, listopad 1997.
102. Training the trainers, UNICEF Media Workshop, Bukurešt rujan 1997. u organizaciji The Thomson Foundation, V. Britanija.
103. Informacijska tehnologija i novinarstvo, međunarodni skup, Dubrovnik, 1997.; Izlaganje na temu “Pregled WWW stranica hrvatskih masovnih medija”
104. Ljudska prava, prava nacionalnih i etničkih zajednica ili manjina i prava izbjeglica" Organizatori: Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i The Raoul Wallenberg Institute of Human Rights and Humanitarian Law, University of Lund (Sweden), Zagreb 1994. Tema: INFORMACIJA ILI "FARBANJE VRAGA NA ZID"
105. Free Press in Croatia: A Post-Election Look at the Media Sponsored by The Freedom Forum. Tema: Rastezljiva mjerila objektivnosti, Fakultet političkih znanosti, Zagreb 1995.
106. "Looking to the Future" The Network of Central and Eastern European Schools of Journalism, Krakow 1995
107. Making War and Peace in the Balkans: The Role of Media; International Conference organized by University of Michigan , Ann Arbor 1995 Title of the lecture: "Media in Croatia: How to reach the freedom".
U okviru stručno-znanstvenog rada bio je recenzent za znanstvene projekte pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH te Ministarstva znanosti Republike Slovenije.
Dr. sc. Stjepan Malović recenzirao je tijekom višegodišnjeg djelovanja u redakcijama znanstvenih časopisa veći broj članaka te sljedeće knjige:
1. Zvonko Letica: Televizijsko novinarstvo, sveučilišni udžbenik, Disput, Zagreb, 2003.
2. Josip Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1779-1939, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.
3. John Street: Masovni mediji, politika i demokracija, Biblioteka Politička misao, FPZ, Zagreb, 2003.
4. Ivan Šiber: Politički marketing, Politička kultura, Zagreb, 2003.
5. Istraživački projekt «Množični mediji, javna sfera in družbene spremembe» za Ministarstvo za šolstvo, znanost in šport Republike Slovenije, Zagreb, 2003.
6. Gordana Vilović: Etički prijepori u hrvatskim političkim tjednicima Globus i Nacional 1999-2000, Hrvatska politologija, FPZ, Zagreb, 2004.
7. Blanka Jergović: Odmjeravanje snaga: novine i politika, u prvom razdoblju tranzicije, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2004.
8. Tomislav Jantol: Politička javnost
9. Leksikon novinarstva, Mass Media, 2005.
10. Leksikon radija i televizije, (ur. Božo Novak), HRT i Mass media, 2006. urednik knjige: Gavranović, Ante: Medijska obratnica, ICEJ, Zagreb, 2006.
11. Kurtić, Najil: Kod novinarstva, Media Plan Institute, Sarajevo, 2006.
Radovi objavljeni u zbornicima
1. „Obrazovanje novinara“, natuknica u Leksikon novinarstva, Mass Media i Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 2004
2. „Tanka linija nerazumijevanja: gdje prestaje novinarstvo, a gdje počinju odnosi s javnošću“, objavljeno u «PRO PR», Zbornik Prvog strukovnog kongresa za odnose s javnošću, Strukovna udruga za odnose s javnošću, Zagreb, 2002, 23. cm, 191 str.
Dr. sc. Stjepan Malović uredio je sljedeće znanstvene knjige:
1. Gavranović, Ante: Medijska obratnica, ICEJ, Zagreb, 2006.
2. Kanižaj Igor: Manjine između javnosti i stvarnosti, ICEJ, Zagreb, 2006
3. Claude-Jean Bertrand: Deontologija medija, ICEJ, Zagreb, 2007.
d) Ocjena znanstvenog rada pristupnika
Na temelju izloženog može se zaključiti da je znanstveni rad pristupnika značajno utjecao na razvitak znanosti o medijima i novinarstvu u Hrvatskoj. Malović je, na temelju brojnih istraživanja medijskih pojava razvijao kritički znanstveni diskurs o bitnim pitanjima medija i novinarstva. Time je dodatno osnažio svoje teze i razmišljanja, jer se temelje na uspješnom spajanju rezultata istraživanja s teorijskim aspektima suvremene znanosti. Malović je izuzetno aktivan u međunarodnim znanstvenim krugovima, pogotovo na području Jugoistočne Europe. Svoje stavove o slobodi medija, tranziciji medija, vlasništvu medija, izvještavanju o različitostima te etici novinarstva iznosi na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima na koje ga pozivaju da prezentira stavove i rezultate svojih istraživanja. Time je dao izniman doprinos primjeni informatike i komunikologije u boljem razumijevanju medija i novinastva te njihovoj primjeni u društvenim i humanističlim znanostima.
NASTAVNA DJELATNOST
Dr. sc. Stjepan Malović izvodio je nastavu od izbora u izvanrednog profesora na sljedećim studijima:
a) Preddiplomska i diplomska (te dosadašnja dodiplomska) nastavna djelatnost
Studij „Mediji i kultura društva“ Sveučilišta u Dubrovniku –
1. Osnove novinarstva
2. Mediji i društvo
3. Uvod u komunikologiju
4. Projekt godine
5. Mediji i manjine
6. Europski standardi javnog komuniciranja
Studij novinarstva Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Podgorici: Uvod u novinarstvo
Univerzitet u Beču: Gost predavač na Studiju novinarstva, školska godina 2002/03
Veleučilišni diplomski stručni studij VERN - Upravljanje poslovnim komunikacijama: Uloga i karakteristike novina
Visoka škola novinarstva Media Plan Institut, Sarajevo: Pisanje za medije od školske godine 2001/02
b) Poslijediplomska nastavna djelatnost
Sveučilišni poslijediplomski specijalistički interdisciplinarni studij Regionalna suradnja i EU integracije Sveučilišta uOsijeku: Mediji
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Sveučilišni program za ljudska prava i demokratsko građanstvo: slobode izražavanja, ljudska prava i mediji
Sveučilišni doktorski studiji Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
Studij Komparativne politike: Mediji
Studij Hrvatski politički sustav: Mediji i javnost
c) Mentorska nastavna djelatnost
Dr. sc. Stjepan Malović bio je mentor sljedećim doktorskim i magistarskim kandidatima u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
Doktorska disertacija:
1. Majda Tafra Vlahović: “Model odnosa s javnostima na primjeru Coca Cola Beverages”, Sveučilište u Zadru
2. Blanka Jergović: «Demokratske promjene i tisak u Hrvatskoj od 1990. do 2000. prvi član povjerenstva za obranu, Zagreb, 2001.
3. Gordana Vilović: „Etičke kontroverze u informativno-političkim tekstovima: analiza sadržaja Nacionala i Globusa od 1999.-2001.“, mentor, Zagreb, 2003.
4. Mato Brautović: ”Karakteristike novih medija u funkciji online novinarstva”, mentor, Zagreb, 2006.
5. Tena Perišin: «Odabir televizijskih vijesti: profesionalnost između javnosti, politike i komercijalnih interesa», (mentor) FPZ, 2003.
6. Irena Zubčević: «Slika Hrvatske u američkim tiskovnim medijima» (član povjerenstva za ocjenu), FPZ, 2003.
7. Zoran Medved: „Perspektive javnopravne televizije v Sloveniji“, Fakultet za družbene vede, Univerza v Ljubljani, 2005.
8. Blaž Lenarčič: “pomen socialnega kapitala v informatični družbi” Fakultet za družbene vede, Univerza v Ljubljani, 2005.
Magistarski radovi:
1. Dinka Živalj: Utjecaj ovisnosti medija u Albaniji o politici i poduzetništvu na slobodu informiranja, mentor, FPZ, 2004
2. Mato Brautović: Informacijska sigurnost i terorizam na Internetu, mentor, FPZ, 2003
3. Zlatko Bacinger «Etika međunarodnih odnosa, (član povjerenstva za ocjenu), FPZ, 2003.
4. Gordana Vilović: «Utjecaj Op-Ed stranica The New York Timesa na vanjsku politiku SAD-a u odnosu na države bivše Jugoslavije, Zagreb, 2001.
5. Milan Vego: «Međunarodni sporazumi i položaj medija u BiH», Zagreb, 2001
6. Emir Džambegović: “Profesionalni aspekti struke odnosi s javnostima – praktične mogućnosti i teorijske paradigme”, Univerzitet u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku, rad se piše
7. Mirjana Lepić: «Uloga odnosa sa javnostima u uspješnim privrednim društvima sa dugom tradicijom.» Univerzitet u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku, rad se piše
Diplomski radovi: više desetaka u razdoblju od 1999. do 2006.
d) Nastavni programi i udžbenici
1. Malović, Stjepan: Osnove novinarstva, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005. 407 str. ISBN 953-212-230-3
(A2) Udžbenik novinarstva koji je rađen u maniri najboljih udžbenika američkih sveučilišta, poput Missouri Group ili Itule i Andersonova djela. Autor je sabrao znanja i vještine novinarstva u prikladan udžbenik, jednostavno, ali znalački napisan i bogato ilustriran primjerima iz medija, tako da je svima razumljiv, ali i teorijski fundiran. Udžbenik je postao obavezna literatura na gotovo svim studijima novinarstva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori te Vojvodini.
2. Malović, Stjepan: Medijski prijepori, Sveučilišna naklada, Zagreb, 2004., 144 str. ISBN953-203-214-2
(A2) Mediji izazivaju još uvijek brojna pitanja i nedoumice, najčešće zbog nedovoljnog poznavanja teorijskih obrazloženja medijske stvarnosti. Autor je popunio prazninu u medijskoj literaturi u Hrvatskoj te u seriji članaka argumentirano, analitično, znanstveno opravdano, ali i polemički progovorio o bitnim pitanjima medija i novinarstva. Udžbenik je obavezna literatura na više studija novinarstva i na gotovo svim predmetima koji pitanja medija teorijski obrađuju.
e) Ostala nastavna djelatnost
Dr. sc. Stjepan Malović sudjelovao je u izradi nastavnih programa studija novinarstva Fakulteta političkih znanosti te Sveučilišta u Dubrovniku.
Bio je član sljedećih povjerenstava:
1. Član Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma Sveučilišta u Zagrebu
2. Član povjerenstva za izbor u zvanje izvanrednog profesora za Melitu Poler Kovačič, Fakultet za družbene vede Univerze u Ljubljani
3. Član povjerenstva za izbor u zvanje docenta za Marka Milosavljeviča, Fakultet za družbene vede Univerze u Ljubljani
4. Član stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno zvanje docenta Gorana Popovića, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
5. Član povjerenstva za priznavanje diplome Danijela Labaša o stečenom akademskom stupnju doktora društveno-komunikacijskih znanosti na Fakultetu društveno-komunikacijskih znanosti Papinskog sveučilišta Salezijana u Rimu, 2005.
f) Ocjena rada na temelju anketa među studentima
U skladu s načelima Bolonjske deklaracije pristupnika su ocijenjivali studenti. godine Sveučilišta u Dubrovniku i na Visokoj školi VERN. Ocjene studenata 1. i 2. godine Sveučilišta u Dubrovniku jesu:
zimski semestar školske godine 2005/6: pripremljenost i jasnoća izlaganja 4.72; spremnost za nastavu 4,61; odnos nastavnika prema studentima 4,67 a cjelokupna ocjena je 4,73 od maksimalnih 5,00.
ljetni semestar školske godine 2005/6: pripremljenost i jasnoća izlaganja 4.23; spremnost za nastavu 4,18; odnos nastavnika prema studentima 4,09 a cjelokupna ocjena je 4,18 od maksimalnih 5,00.
Ocjene studenata VERN-a školske godine 2005/6 su sljedeće: jasnoća 4,87, stručnost 5, zanimljivosti 4,73, poticanje aktivnosti studenata 5 i otvorenost za prijedloge studenata 4,87.
g) Ocjena pristupnikove nastavne djelatnosti
Pristupnikov nastavni rad zaslužuje iznimno visoku ocjenu. On je jedan od nastavnika koji su utemeljili suvremenu nastavu predmeta na studijima novinarstva na više sveučilišta u Hrvatskoj ali i u drugim zemljama. Malovićeve nastavne metode prepoznali su ne samo na matičnom sveučilištu, već i na sveučilištima u Beču, Osijeku, Podgorici i Tuzli, gdje je predavao temeljne predmete studija novinarstva i odnosa s javnostima, ali je i uvodio nove, poput etike novinarstva, mediji i društvo, mediji i izbori i slični. Njegove ideje realizirane su u nastavnim planovima studija novinarstva Fakulteta političkih znanosti, Sveučilišta u Dubrovniku, Univerziteta u Podgorici te Visokoj školi novinarstva u Sarajevu. Udžbenik Osnove novinarstva postao je nezaobilazno djelo u svim studijskim programima u zemljama gdje se može razumjeti hrvatski jezik. Studenti su prepoznali njegov rad i zalaganje, pogotovo odnos prema studentima, o čemu svjedoče i vrhunske ocjene koje dobio prigodom evalaucije studenata Sveučilišta u Dubrovniku i Visokoj školi VERN. Uspješni spoj teorije i poznavanja novinarstva praćen znalačkim prezentiranjem sadržaja pretvorio je u vrhunsko nastavničko umijeće.
STRUČNA DJELATNOST
Dr. sc. Stjepan Malović izuzetno je aktivan u stručnom osposobljavanju novinara te u uredništvima časopisa. Obavljao je sljedeće poslove:
1. Direktor Međunarodnog centra za obrazovanje novinara (ICEJ), koji je gospodarsko interesno udruženje Hrvatskog novinarskog društva i koje se bavi stručnim usavršavanjem novinara, stručnim skupovima o aktualnim pitanjima medija te izdavanjem knjiga na temu medija i novinarstva.
2. Sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima o novinarstvu i medijima
3. Član je Hrvatskog novinarskog društva, Vijeća za medije HHP, SEEMO (međunarodne organizacije novinara Jugoistočne Europe)
4. Član je Inicijativnog odbora za osnivanje Hrvatskog vijeća za medije
5. Član uredništva časopisa Politička misao, izdavač Fakultet političkih znanosti, Zagreb
6. Član uredništva Međunarodne studije, časopisa za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, izdavač Hrvatska udruga za međunarodne studije
Dr. sc. Stjepan Malović je promovirao više knjiga te napisao predgovore za neke:
Promocije
1. Istraživačko novinarstvo, skupina autora, Press Data, HND, Zagreb,
2. Danko Plevnik: Praksa etičkog novinarstva, Masmedia, Zagreb, 2003, promovirana u Opatiji, 26. lipnja 2003. na Međunarodnom susretu «Mediji i kultura dijaloga»
3. Zvonko Letica: Televizijsko novinarstvo, sveučilišni udžbenik, Disput, Zagreb, 2003., promovirana u Novinarskom domu u Zagrebu, 24. listopada 2003.
4. Stipe Jolić: Kako komunicirati s novinarima, medijima i javnošću, Press Dana, Zagreb, 2003, promovirana 14. veljače 2003. u Novinarskom domu u Zagrebu
5. Michael Kunczik: Uvod u komunikologiju i publicističku znanost, FES, Zagreb 1998, promovirana u ICEJ, Opatija, studeni 1999.
6. Srećko Lipovčan: Mediji- druga zbilja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb,
Predgovori knjigama
1. „Odgovornost za javnu riječ“, predgovor knjizi Kako nastupati u javnosti Hašima Bahtijarija, SSSH, Zagreb, 2002, ISBN 953-6176-009
OCJENA SVEUKUPNOG PRISTUPNIKOVA RADA
Znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika može se – na temelju izloženog — ocijeniti posebno visokom ocjenom što dokazuje ne samo velik broj vrlo kvalitetnih znanstvenih i stručnih radova nego i osobito uspješna nastavna aktivnost u kojoj je pokazao ne samo izrazitu sklonost za prenošenje znanja nego i sposobnost izvrsne komunikacije sa studentima. Pristupnik je i u stručnom radu postigao iznadprosječne rezultate.
Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi sljedeće
Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno—nastavno zvanje
Temeljem odredbi čl. 32 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) i Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost
a) Uvjeti iz čl. 32. Zakona znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje
Dr. sc.Stjepan Malović:
1. Ima stupanj doktora znanosti od 1991. godine u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti
2. Ima dovoljan broj znanstvenih radova (24) objavljenih u knjigama, časopisima i publikacijama
3. Glavni je istraživač na projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa „Mediji i društvo“
4. Koordinator je Tempus projekta „Journalism Education and Training in Croatia“ u suradnji sa Sveučilištem u Beču, visokom školom novinarstva u Lille-u, Sveučilištem u Zagrebu te Kaltenbrunner Institutom iz Beča.
5. Predsjednik je Organizacijskog odbora Međunarodnog znanstvenog skupa „Dubrovački medijski dani“ koji se održava od 2005. godine.
6. Prodekan za znanost Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju 2000-2002.
7. Osnivač je SEEMO (South East European Media Organisation), koju je inicirao International Press Institute iz Beča
8. Član Vijeća za medije Hrvatskog Helsinškog odbora.
9. Predsjednik Course Committee, South East European Network for the Professionalization of Media (SSENPM)
10. Direktor je Međunarodnog centra za obrazovanje novinara (ICEJ) od 1998.
b) Uvjeti iz čl. 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje:
Dr. sc. Stjepan Malović:
1. Upisan je u registar znanstvenika pod brojem 177813.
2. Ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje savjetnik za polje informacijskih znanosti u području društvenih znanosti
3. Ispunjava uvjete Rektorskog zbora u pogledu obrazovnoga, nastavnoga i stručno rada.
Temeljem iznesenog Povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Stjepan Malović ispunjava uvjete iz čl. 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.
c) Minimalni uvjeti znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje na području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti
Dr. sc. Stjepan Malović objavio je od zadnjeg izbora u zvanje:
1. Trinaest (13) izvornih znanstvenih radova (A1) od kojih je jedna knjiga, 9 poglavlja u knjigama te tri rada u časopisima i ostalim publikacijama.
2. Jedanaest (11) ostalih izvornih znanstvenih radova (A2) od kojih je 5 knjiga, 3 poglavlja u knjigama i 3 rada objavljena u časopisima
3. Dva sveučilišna udžbenika
4. Šest (6) stručnih radova
Temeljem navedenog utvrđuje se da dr. sc. Stjepan Malović udovoljava Uvjetima znanstvenog područnog vijeća društvenih znanost za polje informacijskih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik jer ima ekvivalent od ukupno 32 znanstvena i stručna rada, od toga 13 radova A1 i 11 radova A2.
d) Uvjeti iz Odluke Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
Dr. sc. Stjepan Malović:
1. Izvodio je nastavu u svojstvu nastavnika kontinuirano od 1995. godine i to najmanje jedan predmet semestralno, što iznosi više od potrebnih 600 norma sati (30 sati po semestru=60 sati godišnje x 11 godina)
2. Autor je dva sveučilišna udžbenika Sveučilišta u Dubrovniku: Osnove novinarstva, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005. 407 str. ISBN 953-212-230-3 i Medijski prijepori, Sveučilišna naklada, Zagreb, 2004., 144 str. ISBN953-203-214-2
3. Bio je mentor više od 25 diplomskih i završnih radova studenata, a sa studentom Matijom Babićem objavio rad “Web Coverage of the Parliamentary Elections: Unused Channel”
4. Bio je mentor ili član povjerenstva u 8 doktorskih te 7 magistarskih radova te objavio 4 rada u koautorstvu s Gordanom Vilović (vidi izvještaj o znanstveno-nastavnom radu i spisak objavljenih radova)
5. Održao je više od 7 priopćenja na znanstvenim skupovima od toga više od 4 na međunarodnim skupovima te više od jednog pozvanog predavanja na međunarodnim skupovima (vidi izvještaj o znanstveno-nastavnom radu i spisak objavljenih radova)
6. Bio je član uređivačkog odbora časopisa Politička misao od 2000. do 2006. godine te časopisa Međunarodne studije od 2000.do 2005.
7. Recenzirao je desetak znanstvenih članaka u časopisima “Politička misao” i Međunarodna istraživanja” te desetak znanstvenih knjiga i leksikona
8. Koordinator je TEMPUS projekta JETiC i glavni istraživač projekta “Mediji i društvo” MZOŠ.
9. Kao gostujući profesor predavao je na studiju novinarstva Sveučilišta u Beču školske godine 2002/2003, na poslijediplomskom studiju “Upravljanje odnosa s javnostima” Univerziteta u Tuzli izvodio nastavu na predmetu “Tehnike odnosa s javnostima” školske godine 2005/6, Studiju novinarstva Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Podgorici od školske godine 2003/4, i Studiju sportskog novinarstva Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nikšiću od školske godine 2006/7
Temeljem toga Povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Stjepan Malović ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.
Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti i Znanstvenom područnom vijeću za društvene znanosti da se slože s predloženom ocjenom i iznesenim mišljenjem da se pristupnik dr. sc. Stjepan Malović, izvanredni profesor izabere u znanstveno nastavno zvanje znanstvenog savjetnika – redovitog profesora u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, grani komunikologija
Zaključak i mišljenje Povjerenstva
Zaključno, Povjerenstvo je utvrdilo da dr. sc. Stjepan Malović ispunjava sve uvjete Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti i uvjete Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje
znanstveni savjetnik
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija
Nadalje, Povjerenstvo je utvrdilo da dr. sc. Stjepan Malović ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora i uvjete Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, stoga predlažemo da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje
redoviti profesor
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Damir Boras, redoviti profesor
dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, redoviti profesor
dr. sc. Nenad Prelog, redoviti profesor (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.
dr. sc. Petar Strčić, akademik
Na 5. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 28. veljače 2006.temeljem odredbi članka 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i članka 95. Zakona o visokim učilištima imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. Darka Dukovskog, izv. prof. za izbor u znanstveno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te podnosimo slijedeći
Izvještaj
Na natječaj objavljen u «Novom listu» 9. prosinca 2005. godine za izbor se prijavio samo jedan kandidat: dr. sc. Darko Dukovski, izv. prof.
I. Životopis kandidata
Dr Darko Dukovski rođen je u Puli 1960. godine. U Puli je završio osnovnu školu i gimnaziju te 1984. diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dvopredmetnu grupu povijesti i filozofije. Magistrirao je na istom fakultetu 1989. godine s radom „Nacionalni blok u Istri 1920-1921. godine“, a 1993. doktorirao je također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom „Fašistički pokret u Istri 1919-1929. godine“.
Od diplomiranja radi u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, potom u Povijesnom muzeju Istre u Puli, gdje je položio stručni ispit za kustosa. Kasnije radi u Osnovnoj školi Tone Peruška u Puli kao profesor povijesti. Godine 1996. promaknut je u znanstveno-nastavničko zvanje docenta te otada radi kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Puli (danas Filozofski fakultet) gdje predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću. Od 2001. godine u stalnom je radnom odnosu na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 2002. promaknut je u zvanje izvanrednog profesora. Na matičnoj instituciji predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću te Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe od 16-18. stoljeća.
Kandidat je sudjelovao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima, bio jedan od prvih nastavnika na Odsjeku za povijest u Puli te u Rijeci.
II. Znanstvena djelatnost
Kandidat je do sada sedam knjiga od kojih je posljednje tri objavio u razdoblju od 2002. do 2006., odnosno od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, 51 izvorna znanstvena rada, odnosno radova iz časopisa s međunarodnom recenzijom, radova u zbornicima s domaćih ili međunarodnih znanstvenih skupova od kojih 15 od posljednjega izbora u zvanje.
Ovom izvještaju prilažemo kraće prikaze triju posljednjih knjiga te kraće prikaze nekoliko znanstvenih radova:
1. Istra: Kratka povijest dugog trajanja – od prvih naseobina do danas, Društvo hrvatskih književnika ogranak Pula, Pula, 2004. (282 str, 21 cm) (stručni rad) = bodova 9,41
Darko Dukovski prezentira povijest Istre od grčkoga naseljavanja, potom vremena rimskih osvajanja, srednjovjekovlja, mletačke, pa razdoblja austrijske vladavine, Napoleona, fašističke Italije, osebujnosti istarskog antifašističkog pokreta, egzodusa u vrijeme SFRJ do današnjih dana. Bez obzira govori li o problemu glavnoga grada, savezničkim planovima ili kulturološkim smjernicama ne podliježe niti jednoj osobnoj strasti, argument i povijesna faktografija su neupitni. U uvodu Dukovski izriče misao koja bi mogla biti njegov moto u ovoj kratkoj istarskoj povijesti: “Ova knjiga govori poglavito o ljudskim odnosima i vezama; povijest je to rata i mira, patnji i uspjeha, epidemija, smrti i života, civilizacijskih uspona i padova, konačno - povijest je to nas samih, nekad i sad. To je pokušaj promišljanja, rekonstrukcije i psihologijske analize, memento (o) svima onima koji su svojim postojanjem, nadama, razočaranjima, patnjama, maštovitošću i razaranjem u skupnim sjećanjima i iskustvima višeslojnoga, složenog multietničkog i multikulturnog društva ostavili traga”.
U svojoj je knjizi Dukovski koristio brojnu literaturu kao i primarne izvore, sakupljene u arhivima i u tisku.
2. Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća, (1800.-1914.), knj. 1. Zagreb, 2006. (sveučilišni udžbenik, pregledni rad) = bodova 16,50
Radi se o prvom dijelu o povijesti naroda i nacija srednje i jugoistočne Europe od kraja 18. do početka 20. stoljeća raspodijeljenom u šest velikih poglavlja – 1. pod naslovom „Razdoblje revolucija i restauracije: građansko društvo i stvaranje nacionalne svijesti (1804. - 1830.)“ (str. 33–84), 2. „Apsolutizam, revolucije, samouprave i ustavi (1830.-1860.)“ (85-136), 3. „Geopolitičke predodžbe i državotvorne ideje političke oporbe Srednje i Jugoistočne Europe (1830.-1878.) “ (137-156), 4. „Srednjoeuropski i balkanski preustroji (1861.-1878.)“ (157-196) te 5. „Srednjoeuropska ekspanzija na Balkan“ (197-275). Posljednje poglavlje je naslovljeno „Umjesto zaključka: Društvene i gospodarske usporednice Srednje i Jugoistočne Europe s kraja 19. stoljeća (str. 278-288). Autor opisuje razdoblje u kojem gotovo kod svih naroda na tom prostoru, iako u različitim ritmovima, počinje izgradnja modernog društva koja podrazumijeva nove kapitalističke odnose i industrijsku privredu, narodne preporode, nacionalne pokrete, nove nacionalne političke, kulturne i ekonomske vrijednosti i strukture, nacionalnih institucija itd. To je ujedno i razdoblje izgradnje modernih nacija i zatim nacionalnih država na tom širem prostoru. Na prostoru srednje i jugoistočne Europe stvaraju se u tom razdoblju između naroda mnogostruke međusobne veze i odnose, plodna i vrlo raznorodna suradnja, ali se javljaju i silni međusobni sukobi. Teško je ako ne i nemoguće razumjeti povijest bilo kojeg naroda (pa tako i hrvatskog) na tom prostoru ako ne upoznamo i povijest njegova okružja: odnose i veze tog naroda sa drugima narodima, nacijama i kulturama u široj regiji. U tom pogledu, ova je knjiga i doprinos proučavanju odnosa između naroda. Knjiga je pisana na temelju dobrog poznavanja suvremene literature, a u njoj je autor dao pregled svih ključnih povijesnih pojava i procesa u 19. stoljeću koji vode do izgradnje zasebnih nacionalnih vrijednosti i nacija, ali i pokazao njihovu međuovisnost. Na hrvatskom, pa ni na širem prostoru, nije postojala knjiga takve vrste, koji bi ujedno bio i sintetički povijesni pregled za taj prostor u navedenom vremenu. Naposljetku su pridodani i literatura, kazalo osobnih imena, kazalo mjesta i pojmova te zemljovidi.
3. Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća, (1914.-1999.), knj. 2. Zagreb, 2006. (sveučilišni udžbenik, pregledni rad) = bodova 21
Radi se o razdoblju koje je obuhvatilo razdoblje od 1914. do 1999. godine, odnosno od početka Prvog svjetskoga rata praktički sve do danas. Knjiga je podijeljena na šest velikih poglavlja: 1. „Prvi svjetski rat i Pariški mirovni ugovor (1914.-1920.)“, 2. „Razdoblje gorkog mira (1921.-1939.)“, 3. „Drugi svjetski rat (1939.-1945.)“, 4. „Poratno razdoblje podijeljenosti i nesnošljivosti (1945.-1960.)“, 5. „Razdoblje bunta, kriza i netrpeljivosti (1960.-1989.)“, 6. „Društveno-političke i geopolitičke promjene: Još ne - povijest (1989.-1999.)“ te naposljetku „Umjesto zaključka: opet o Mitteleuropi i Balkanu“.
Dukovski opisuje „stoljeće ekstrema“, kako ga naziva Eric Hobsbawm, koje počinje balkanskim ratovima, raspadom Osmanlijskog carstva, ali i međusobnim sukobima naroda na Balkanu, nastavlja se Prvim svjetskim ratom, raspadom Habsburške monarhije i stvaranjem Jugoslavije. Zatim je uslijedilo još razornije razdoblje: pojava fašizma, ekstremnog i agresivnog nacionalizma, nemiri u Europi i Drugi svjetski rat. Te su promjene (nacionalne, političke, društvene, privredne, tehnološke, kulturne itd.) bile sudbonosne za sve narode na prostoru srednje i jugoistočne Europe. Bile su sudbonosne i za hrvatski narod. Nestao je jedan svijet i nastao drugi. No i taj drugi svijet, stvoren nakon Drugog svjetskog rata, svijet druge Jugoslavije i socijalističkog društva na tom širem prostoru, raspao se krajem 20. stoljeća. A nakon toga Europa nudi izgradnju novoga svijeta: europsku uniju i post-moderno društvo.
Autor u osnovi, koliko to dopušta sintetički pregled ovog sveučilišnog udžbenika, dobro prati sve te promjene, procese i probleme malih naroda na tom prostoru. U vlastitoj interpretaciji događaja i zbivanja, analizi pokreta i prikazivanja utjecajnih ličnosti, primjerice, u znatnoj je mjeri obradio i mnoge društvene i političke fenomene, primjerice, problematiku republikanizma/demokracije i totalitarizma. Na zanimljiv je način autor nastojao riješiti i složeni problem "komunističkih država. Naime, one, kao takve, nisu «postojale»; bile su to sredine lijevoga totalitarizma (Albanija). Obrađuje i "boljševičku" pretvorbu rumunjske države i društva koja ide u pravcu "desovjetizacije", tu je i očiti nacionalizam Bugarske, izrastanje nove Jugoslavije, okretanje Grčke i Turske Zapadu. Naime, upravo u ovome razdoblju, prema Dukovskome, nestaje klasična Mitteleuropa i Balkan, a kao "problem željezne zavjese" nastaje i problem "političkoga nastanka" Zapada i Istoka.
Iduće je razdoblje obilježeno integracijskim idejama evropske zajednice, ali i lomova u zemljama i društvima zemljopisnoga prostora o kojemu je riječ u ovome rukopisu, ponekad čak i za povjesničare apsolutno neočekivanih. Autor znalački pokriva ovo razdoblje. Pri koncipiranju sadržaja i pisanju oba dijela udžbenika Dukovski koristi suvremene metode zapadne historiografije. Naposljetku su pridodani i literatura, kazalo osobnih imena, kazalo mjesta i pojmova te zemljovidi.
4. Slika socijalno-gospodarskih procesa na Pazinštini prve polovine 20. stoljeća s posebnim osvrtom na Gračišće, Gračaški zbornik, Pazin 2002, 57-74. = bodova 1,3
Autor opisuje socijalno-gospodarske procese u vremenu prije Prvog svjetskoga rata, u međuratnom razdoblju, dakle, za talijanske vladavine, te nakon Drugog svjetskoga rata u novonastaloj jugoslavenskoj federaciji. U žiži njegova interesa su demografska kretanja i migracije u europske i vaneuropske zemlje, preustroj industrijskih poduzeća. Bavi se i izmjenom elita, odnosno posve novom socijalnom stratifikacijom koja se promijenila od vremena talijanske do vremena jugoslavenske vlasti. Naposljetku na temelju arhivske građe daje podatke i o higijensko-zdravstvenim prilikama.
5. Negativne gospodarske, socijalne i političke prilike u Istri (1945-1954), u: Dijalog povjesničara/istoričara 6, Zagreb 2002, 277-293. = bodova 1,2
Temeljni gospodarski proces u novostvorenoj jugoslavenskoj federaciji nakon rata bila je ubrzana industrijalizacija, no ona je vodila propadanju poljodjelstva i stagniranju stočarstva. Usto, narodna je vlast u Istri euforično podlegla i pogrešnim procjenama o gospodarskoj samodovoljnosti Istre. Organi političke, a dijelom i vojne vlasti, ubrzano se birokratiziraju, a njihovo djelovanje štetno djeluje na ukupnu situaciju. Jedna od najočiglednijih posljedica jest iseljavanje Talijana (pa i Hrvata) koje je bilo motivirano političkim, a kasnije i gospodarskim razlozima.
6. Političke grupacije i stranke na Buzeštini 1918.- 1929. Antifašizam na Buzeštini : narodnooslobodilački pokret 1941.-1945. Savez antifašista Grada Buzeta, Izdavačko poduzeće Reprezent Račice, Pučko otvoreno učilište Buzet, 2003. 13-28. = bodova 0,45
Autor daje prikaz političkih grupacija i stranka na Buzeštini tijekom razdoblja talijanske vlasti. Otkriva da su se one razvijale na jedna malo drugačiji način nego u ostalim dijelovima Istre zbog svoga nacionalnog sastava. Naime, na Buzeštini je obitavalo uglavnom hrvatsko stanovništvo. Stoga pristaša i članova talijanskih političkih stranaka, odnosno fašističkoga pokreta i stranke nije bilo mnogo. To je za posljedicu imalo propadanje gospodarstva i iseljavanje hrvatskog življa.
7. Grad u potrazi za identitetom, u: Pula – Tri tisuće godine mita i stvarnosti, CASH, Pula 2005, 230-262. = bodova 2,27
Autor je napisao kraći sintetički prikaz povijesti Pule od 1945. do kraja 20. stoljeća. Bilo je to doba, kako kaže „kada se traži identitet“. Naime, brojni stanovnici Pule u poratnim su godinama napustili grad, a doseljeno je novo stanovništvo. Devastirane su brojne zgrade i tvornice. Oporavak je bio relativno brz. Dukovski se bavio i biografijama značajnih ljudi, kulturnim životom, sportom, poviješću zdravstvenih ustanova.
8. Model egzodusa: Istarski Il grande esodo 1945.-1956. godine. (Uzroci i posljedice) Dijalog povjesničara-istoričara 7 / Fleck, Hans-Georg ; Graovac, Igor (ur.). - Zagreb : Friedrich Naumann Stiftung , 2003, 307-326. = bodova 1,2
Autor iz kuta socijalno-povijesnih istraživanja, drugačije nego prije, kad je o tom problemu govorio isključivo kao "političkom" događaju, pokušava odgovoriti na pitanje što se to događalo u Istri od 1945. do 1956. u smislu demografskih promjena i što bitno je utjecalo na promjenu etničke slike Istre ali i na “ mentalnu konfiguraciju” istarskog društva u procesu stalnih društvenih i političkih mijena. " Model” demografskih mijena u poratnoj Istri do 1955. u sebi nosi ključnu dvojbu: da li je egzodus bio planiran ili je to “samo” politička pogreška? Ako i ne odgovorimo na ovo pitanje, sigurno je jedno: demografske su promjene umnogome uzrokovale društvenu, gospodarsku, kulturnu pa i političku prijelomnicu istarsku. Već mi se sada čini da će se odgovor moći naći negdje “između” dvije dvojbe. Demografske promjene u Istri nakon II. svjetskog rata najviše su ovisile o procesu iseljavanja stanovništva koji se odvijao od 1945. do 1969. kada ovaj proces prestaje. Osim iseljeničke problematike demografiji Istre pridonosi i odnos nataliteta i mortaliteta u poratno vrijeme teških zdravstveno-higijenskih prilika. Demografska politika nije bila poticana pronatalitetnim čimbenicima jer socijalna politika nije ovaj proces uopće uzimala u obzir. Jednostavno se s njome nije bavila. Rad se temelji na relevantnoj arhivskoj građi i literaturi.
9. Politički atributi gospodarstva istarskoga poraća (1945.-1950.) Vojna in mir na Primorskem / Pirjavec, Jože ; Bajc, Gorazd ; Klabjan, Borut ; (ur.). - Koper : Univerza na Primorskem, ZRS Koper, Zgodovinsko društvo , 2005.. 183-200. = bodova 2,7
Dukovski na temelju izvorne građe analizira temeljne gospodarske procese (politički uvjetovane) u novonastaloj jugoslavenskoj federaciji nakon rata – jedan od najvažnijih jest ubrzana industrijalizacija, koju je Istra u drugačijim uvjetima već doživjela u prvoj polovini XX. stoljeća. Zbog promijenjenih političkih i društvenih odnosa ovi su procesi, piše Dukovski, "bili dosta frustrirajući". Ustrajnost na industrijalizaciji nužno je dovelo do propadanja poljodjelstva i stagniranje stočarstva. Ipak, za istarsko je selo nakon rata najznačajnija bila Odluka Oblasne narodne skupštine od 26. studenog 1946. godine, kojom je započela agrarna reforma. Poništeni su svi kolonatski odnosi (ugovori) bez obzira na trajanje, a razriješeni su i svi napoličarski i zakupni odnosi. Konačno poništene su sve dražbe seljačkih imanja od 1. siječnja 1919. godine, ako se radi o imanjima hrvatskog i slovenskog stanovništva. Međutim, stanovništvo Istre, prema Dukovskome, već je primijetilo da iza izrečenih parola o bratstvu i jedinstvu a posebice o jednakosti ne stoji nikakvo jamstvo vlasti jer se sama vlast ponekad i pored deklariranih stavova nije tako ponašala. Ionako napeta atmosfera oko Zone A i B STT i uopće pitanje Julijske Krajine podgrijavana je posljedicama Rezolucije Informbiroa koje su imale razoran učinak na komunistički pokret na tom prostoru. Sredstva se u tom srazu sukoba ideja, osjećaja i nacionalnih interesa, nisu birala. Rad se temelji na još ne korištenoj arhivskoj građi.
10. Socijalna i zdravstvena realnost istarskoga poraća 1945.-1955. Annales: Anali za istrske in mediteranske študije (1408-5348), ZRS, Kopar, 14 (2004.), 1; 35-46 = bodova 2,07
Prikazane su socijalne, zdravstvene i higijenske prilike kroz analizu arhivske građe u Istri neposredno nakon II. svjetskog rata. Dukovski govori o teškoj situaciji zdravstva uopće, nedostatku bolnica, opreme, kadrova. Govori o epidemijama, visokoj smrtnosti, skrbi za invalide i beskućnike. To je prvi pokušaj da se predstavi probleme zdravstva u poratnoj Istri.
11. Hrvatska područja u III. Reichu, Rijeka (1330-6995) 2. Rijeka, (2005.); 269-283 = bodova 1,24
Od početka rata do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, te nastanka Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. pa do kapitulacije Italije rujna 1943. godine, veliki dio današnje Hrvatske bio je pod talijanskom vojnom upravom ili je uključen u administrativno-pravni sustav Kraljevine Italije. Međutim od listopada 1943. pa do kraja rata u svibnju 1945. Istra, Rijeka, Kvarnersko primorje i dio Gorskog kotara priključena III. Reichu kao Operacijska zona Jadransko primorje. Kandidat opisuje glavne značajke događanja na tom području.
12. Izgradnja socijalističke prosvjete, kulture i sporta u poratnoj Istri (1945.-1955.) Acta Histriae, ZRS, Kopar, (1318-0185) 14 (2006.), 2; 253-280 = bodova 3,51
Autor na temelju do sada nekorištene arhivske građe analizira fenomen izgradnje "socijalističke" kulture. Bilježi da je tijekom 40-ih i 50-ih godina XX. stoljeća, Istra doživljavala niz političkih, gospodarskih i društvenih prekretnica i prijelomnica koje su bitno utjecale na njen svekoliki razvoj, a posebice na promjene mentalne sastavnice kolektivne memorije istarskoga stanovništva. Najvažnije su se povijesne prijelomnice događale, prema Dukovskom, u prvih deset poslijeratnih godina (1945-1955). Ovo je razdoblje najbolji primjer brzih nepredvidivih mijena u povijesno kratkom, ali kaotičnom vremenu. Razdoblje, u kojemu su i najmanje deklinacije od onih regularnih, očekivanih, znale dovesti do snažnih i odlučujućih globalnih promjena, a značaj ovih promjena je tolika da predstavljaju ključ razumijevanja svekolikih povijesnih procesa u Istri sve do kraja XX. stoljeća. Osim toga, kaotične promjene u brzim izmjenama događaja iz temelja su mijenjale sudbine obitelji i pojedinaca. Autor se fokusira na probleme koji su iz tih procesa proizlazili i koji su stvarali specifično povijesno okruženje i stvarnost.
III. Nastavna djelatnost
Od godine 1996. kandidat radi kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Puli (danas Filozofski fakultet) gdje predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću. Od 2002. na Filozofskom fakultetu u Rijeci predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću te Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe od 16-18. stoljeća.
Bio je mentor 15 diplomanada na Odsjeku za Povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci (9) i Puli (6). Koordinator je ECTS za preddiplomski i dodiplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci i jedan od tvoraca programa novoga preddiplomskoga i dodiplomskog studija povijesti na Filozofskim fakultetu u Rijeci. Napisao je do sada dva sveučilišna udžbenika i jedan priručnik (Udžbenici su predstavljeni, a priručnik je napisan prije), koji se koriste u nastavi na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Puli i Zagrebu.
IV. Stručna djelatnost
Darko Dukovski je sudjelovao na više desetaka simpozija i konferencija, objavio je više prikaza i recenzija knjiga, sudjelovao je u nizu znanstvenih projekata. Od izbora u zvanje 2002. do 2007. godine sudjelovao je na 12 međunarodnih i 11 domaćih znanstvenih i stručnih skupova.
Bio je član povjerenstava za davanje mišljenja o ispunjenju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja. Od 2003. voditelj je projekta „Istra i Rijeka u 'Hrvatskom proljeću' 1971-1972.“ a od 2006. voditelj je projekta "Istra i Rijeka: Prijelazno razdoblje sjedinjenja s Hrvatskom (1943.-1954.). Angažiran je u mnogim drugim međunarodnim (5) i domaćim (2) projektima, aktivnostima i komisijama, između ostaloga i u zajedničkoj Hrvatsko-slovenskoj povijesnoj komisiji.
Sudjelovao je na 3 pozivna predavanja, televizijskim emisijama, radio emisijama HRT-a i sl.
V. Zaključno mišljenje i prijedlog
U ocjeni znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti kandidata naglašavamo da dr. sc. Darko Dukovski, izv. prof., ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog savjetnika, odnosno redovitog profesora sukladno članku 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine – 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.)te sukladno Odluci Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (Narodne novine br. 129/05):
- u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati.
1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika ili priručnika;
2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova;
3. da je održao ukupno 23 priopćenja na znanstvenim skupovima od toga 11 na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu;
4. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova;
5. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt;
Konstatiramo da je dr. Dukovski ispunio pet (5) od mogućih osam (8) uvjeta sukladno navedenoj Odluci Rektorskog zbora (minimum četiri):
Dr. sc. Darko Dukovski, izv. prof., u razdoblju od posljednjega izbora u zvanje 2002. objavio je tri knjige te 15 izvornih znanstvenih radova, 7 stručnih radova i 47 leksikografskih jedinica. Od 15 znanstvenih radova 8 ih ima međunarodnu recenziju od kojih su 5 objavljeni u stranim znanstvenim časopisima i zbornicima. Zbroj bodova samo iz prezentiranih bibliografskih jedinica je 62,85.
Svojim radovima i drugim djelatnostima kandidat se pokazao kao zreo istraživač koji je posve ovladao tehnikama znanstveno-istraživačkog rada. Istovremeno se pozicionirao kao istaknuti proučavatelj istarske povijesti koja je sama po sebi zahtjevna, jer je u proteklim desetljećima bila vrlo često podložna ideologizacijama i mistifikacijama s raznih strana i iz različitih političkih interesa, ali je sve te izazove i opasnosti kandidat uspio otkloniti i prebroditi. Hrabro iznosi svoje teze koje ne moraju uvijek biti po ukusu dominantnog mišljenja u znanstvenoj i stručnoj publici, ali se njegov diskurs uvijek zadržava u okvirima znanstvenoga.
Pristupnik udovoljava uvjetima koje članak 32., st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 120/2003.) propisuje za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Doktor je znanosti, ima objavljene znanstvene radove u časopisima i knjigama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama, koji ga afirmiraju kao priznatog znanstvenika.
Sastavivši ovo izvješće sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava, na temelju iznesenoga
z a k l j u č u j e m o
da pristupnik u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglašen natječajem na koji se javio te
p r e d l a ž e m o
da se pristupnik dr. sc. Darko Dukovski izabere za redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
U Zagrebu, 3. ožujka 2007. godine
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.
dr. sc. Petar Strčić, akademik
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 22.02.2007.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 18. prosinca 2006. g. (rješenje URBROJ: 3804-140-06-2), imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje od izvanrednog do redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, za predmet Medicinska sociologija na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva u Školi narodnog zdravlja «A Štampar» na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Na natječaj, objavljen u “Narodnim novinama” 11. rujna 2006. g. pod točkom VII, prijavio se samo jedan pristupnik – dr. sc. Miroslav Mastilica, izvanredni profesor na Katedri za medicinsku sociologiju u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnik je uz prijavu na natječaj priložio svu potrebnu dokumentaciju: kopije diploma o završenom dodiplomskom studiju, o stečenom stupnju magistra znanosti iz područja sociologije, te diplomu o stjecanju stupnja doktora znanosti, životopis s podacima o znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti, potvrdu o aktivnom sudjelovanju u realizaciji znanstvenih projekata, dokaze o indeksiranosti radova, popis publiciranih radova te kopije svih objavljenih radova. Time su udovoljeni formalni zahtjevi prijave pristupnika na natječaj.
U nastavku ovog izvještaja osvrnut ćemo se na najvažnije elemente iz djelovanja pristupnika.
Životopis. Dr. sc. Miroslav Mastilica je rođen 16. prosinca 1954. u Makarskoj. Diplomirao je 1979. studij sociologije kao prvi predmet te studij pedagogije kao drugi predmet na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pohađao je poslijediplomski studij iz područja sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1979-1981), te poslijediplomski studij iz područja javnog zdravstva na Medicinskom fakultetu (1980-1981). Magistrirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a disertaciju pod naslovom «Društvene nejednakosti u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti» obranio je 1991. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlenost. Na Katedri za sociologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zaposlen je od 1979. g. u statusu asistenta, a u zvanje znanstvenog asistenta izabran je 1985., a 1993. izabran je za docenta na Katedri za medicinsku sociologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je održao i habilitacijsko predavanje. 2001. g. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora na istoj katedri. Od 1986. do danas obavljao je dužnosti zamjenika pročelnika Katedre za sociologiju, člana Znanstveno-nastavnog vijeća, člana Povjerenstva za izbor nastavnika, te člana Povjerenstva za nastavu i Odbora za magisterije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je i pročelnik Katedre za menadžment u zdravstvu na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu.
Znanstvena djelatnost-znanstveno istraživački projekti. Pristupnik dr. sc. M. Mastilica bio je u više navrata voditelj projekta i/ili glavni istraživač te suradnik u realizaciji znanstveno-istraživačkih projekata – primjerice, u periodu 1996–1999 u projektima Vrednovanje tranzicije zdravstva u Hrvatskoj iz perspektive korisnika zdravstvene zaštite (Evaluation of the Transition Period in Health Care– User’s Perspective in Croatia, u suradnji s Central European Network i Northern Centre for Healthcare Research, Groningen, Nizozemska), u periodu 1993–1996 Reforma zdravstvenog sustava u Hrvatskoj i Srednjoj Europi i njene implikacije na pravednost (Reform of Health Care Systems in Croatia and Central Europe and Its Implications for Equity–međunarodno komparativno istraživanje u Hrvatskoj, Češkoj Republici i Mađarskoj), u periodu 1990-1991 Društvena stratifikacija, zdravlje i zdravstvena zaštita u gradu Zagrebu, u periodu 1986–1990 Zdravstvene nejednakosti i zdravstvena politika te u periodu 1986-1989 Social Inequities in Health (comparative study carried out by WHO/EURO and European Society of Medical Sociology; principal investigator for former Yugoslavia) – vidi detaljan popis aktivnosti u prilogu.
Nastavna aktivnost. Pristupnik je u zvanju izvanrednog profesora od 2001- na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ukupno izvodio nastavu od preko 600 norma sati iz predmeta (na dodiplomskom studiju) Medicinska sociologija, Medicinska sociologija–studij na engleskom jeziku, Uvod u medicinu i socijalna medicina, Organizacija zdravstvene zaštite i ekonomika zdravstva, Promjene kože lica – izborni kolegij, Zdravlje u zajednici-terenska praksa, Financiranje zdravstvene zaštite i ekonomika zdravstva (na Zdravstvenom veleučilištu), te iz predmeta Ekonomika zdravstva, na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu. Na poslijediplomskim studijima pristupnik je izvodio nastavu iz sljedećih predmeta - Sociološki pristup obiteljskoj medicini, Sociološki pristup epidemiologiji, Zdravstveno osiguranje-zdravstvene nejednakosti, Kurikulum za ljudska prava na sveučilistu, te Znanstveni temelji medicine. Pristupnik je bio u mentorstvu 10 studentskih stručnih i znanstvenih radova, 10 diplomskih radova, 3 magistarska rada te jednog doktorata. Brojne su i međunarodne nastavne aktivnosti poristupnika-u periodu 1984-1999 predavač je i direktor međunarodnog postdiplomskog tečaja "Human Rights and Medicine", IUC, Dubrovniku, 1994 sudjeluje u nastavi međunarodnog postdiplomskog tečaja "Planning and Management of Primary Health Care in Developing Countries", Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a održao je i veći broj međunarodnih predavanja – primjerice “Transformation of Health Care Systems in the Central and Eastern Europe”, School of Public Health, University of California, Los Angeles, “Inequalities in Health and Health Care in Croatia”, Mount St. Mary’s College, Los Angeles, “Violence on Balkan”, Medison School of Medicine, University of Wisconsin, “The Health System and Its Development in Croatia”, Center for Health Administration Studies, University of Chicago, “Socioeconomic Factors, Health and Health Care in Croatia”, Center for Health Administration Studies, University of Chicago. Nadalje, pristupnik je u više navrata bio i na dužim studijskim boravcima u inozemstvu - 1994–1995 Fulbright Visiting Scholar, Center for Health Administration Studies, University of Chicago, 1992 Universitaire Instelling Antwerpen (UIA), Antwerpen, Belgija, European Community, te 1992 TEMPUS Scheme FellowshipComparative Study of Health Care Systems, Faculty of Health Sciences, University of Limburg, Maastricht.
Pristupnik je i obnašao različite stručne djelatnosti na radnom mjestu–primjerice u periodu 1986–1990 bio je član Znanstveno-nastavnog vijeća Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1988–1992 bio je član Komisije za izbor nastavnika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1993–1994 bio je član Komisije za nastavu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u periodu 2000-2003 bio je član Povjerenstva za magistarske radove Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnik je i član različitih stručnih i znanstvenih organizacija, primjerice–Hrvatsko sociološko društvo, International Sociological Organization (ISA), EORTC Study Group on Quality of Life, WHO Collaborating Centre for Primary Health Care (Zagreb), International Association of Health Policy (IAHP), International Sociological Association, Research Committee on the Sociology of Medicine (RC -15), European Society of Medical Sociology (ESMS), World Health Organization (WHO/EURO) (temporary adviser for inequities in health), European Society for Psychosocial Oncology (ESPO) i drugih. Pristupnik je bio aktivan član mnogih drugih udruženja i asocijacija, savjetovanja, stručnih tijela i organizacijskih dužnosti, primjerice - Social Protection and Social Inclusion in Croatia, EC project (2006), DFID/NICARE Project “Croatia–Capacity Building in the Ministry of Health”, Local Project Manager (2002-2003), Member, Research in Healthcare Financial Management, Editorial Advisory Board, Member, Scientific Committee, European Society for Health and Medical Sociology, conference (Budapest, October 1996), Member, Executive Committee, European Society for Medical Sociology (1992-1994), Course director, Human Rights and Medicine, the international postgraduate course, Interuniversity Center, Dubrovnik (1984-), WHO/EURO Temporary adviser for inequities in health (1986-1990), President, Organizing Committee of the Second Congress of the European Society for Medical Sociology, Zagreb 1988, Member, European Organization for Research and Treatment of Cancer (EORTC) Study Group on Quality of Life (1981-1988). Pristuponik govori i piše engleski, njemački, francuski i nizozemski jezik.
Osvrt na znanstvenu djelatnost pristupnika. Iz popisa radova koje je pristupnik priložio, vidljivo je da je dr. M. Mastilica, izv. prof. Medicinskog fakulteta u Zagrebu do sada objavio ukupno 41 znanstveni i stručni rad, održao 20 kongresnih priopćenja, od čega 6 priopćenja in extenso, objavio 7 nastavnih tekstova (tablica razvrstanih radova nalazi se u prilogu). Do posljednjeg izbora u zvanje (2001.) objavio je ukupno 28 znanstvenih radova od čega je 13 radova kategorije A1 objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom, a od navedenog 3 rada objavljena su u publikacijama indeksiranima u Current Contentsu, a šest radova objavljeno je u knjigama u koautorstvu s više autora.
U ovom periodu posebice se ističe rad objavljen sa skupinom autora pod naslovom “The EORTC Core Quality-of-Life Questionnaire: Interim Results of An International Field Study.” Rad je objavljen u knjizi “Effect of Cancer on Quality of Life” (CRC Press, London 1991.) i predstavlja rezultate višegodišnjih istraživanja u razvoju i primjeni metodologije za ispitivanje kvaliteta života oboljelih od raka. Istraživanje je provela međunarodna multidisciplinarna istraživačka skupina za kvalitetu života (“EORTC Study Group on Quality of Life”) u čijem radu dr. Mastilica aktivno sudjeluje od njenog osnutka 1982. g. Ovaj objavljeni rad izuzetno je učestalo citiran u tercijarnoj bazi podataka–Science Citation Index-u, sa čak 54 citata.
Drugi rad koji bismo ovog prigodom naveli je rad «Health and Social Inequities in Yugoslavia». Social Science and Medicine 31(3):405-412, 1990. Rad predstavlja po prvi put u nas sustavni prikaz socijalnih nejednakosti u zdravstvenom stanju i zdravstvenoj zaštiti, koje se javljaju između osnovnih socijalnih skupina, kao i regionalno. Rad je objavljen u prestižnom međunarodnom časopisu iz područja medicinske sociologije, citiranom u svim značajnim znanstvenim bibliografskim bazama (Current Contents, Web of Science SCI, SSCI AHCI–Applied Social Sciences Index and Abstracts, i drugim).
Sljedeći rad objavljen je pod naslovom «Health Care Reform in Croatia: For Better or for Worse?» (1998) koji je objavljen u prestižnom američkom časopisu iz područja javnog zdravstva “American Journal of Public Health”, a koji je napisan zajedno sa sociologom M. Chen (SSA, CHAS-University of Chicago), i u kojem su predstavljeni najznačajniji rezultati empirijskog istraživaja učinaka reforme zdravstva u Hrvatskoj iz perspektive građana. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku populacije Zagreba i Splita, a ispitivane su dimenzije zadovoljstva korisnika zdravstvene zaštite, pristupačnosti zdravstvenih službi, izravnih troškova za zdravstvenu zaštitu, te stavovi ispitanika o reformi zdravstva. U prvom dijelu rada analizirane su promjene u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj u kontekstu ukupnih društvenih i ekonomskih promjena u Središnjoj Europi. Usmjeravanje ka tržišnoj ekonomiji zahvaća i zdravstveni sustav i predstavlja napuštanje dotadašnjeg modela socijaliziranog zdravstva u korist mješovitog javno-privatnog modela zdravstvene zaštite, konstatiraju autori. Očekuje se da će privatizacija uz unošenje tržišnih principa u zdravstvo povećati efikasnost (smanjiti troškove) te povećati kvalitet zdravstvene zaštite. Međutim, upozorava se da orijentacija ka tržištu i privatnoj medicini može značiti “izbacivanje djeteta” (prednosti starog sustava, kao što su univerzalna pristupačnost, preventivna zaštita) “sa prljavom vodom” (nedostacima starog sustava, kao što su nedostatak sredstava i neučinkovitost). Provedeno empirijsko istraživanje potkrepljuje teorijske uvide i pokazuju da zapravo cijenu reforme najviše plaćaju sami građani. Rezultati istraživanja pristupnika ukazuju da građani u većini izražavaju visok stupanj nezadovoljstva promjenama u zdravstvu, smatraju da promjene ugrožavaju dostignuti zdravstveni standard i njihovo građansko pravo na zdravstvenu zaštitu. Većina građana u istraživanju nezadovoljna je kvalitetom zdravstvene zaštite i uočava nove probleme smanjene pristupačnosti zaštite, kao što je uvođenje ‘participacije’ za gotovo sve zdravstvene usluge. Pristupnik produbljuje sociološku analizu ispitujući razlike u stavovima građana prema prihodovnim skupinama i pokazuje da građani nižeg imovnog stanja u značajnoj mjeri teže podnose nove uvjete u korištenju zdravstvene zaštite te izražavaju negativnije stavove o reformi. Rad je originalan jer predstavlja prvu kritičku analizu zdravstvene reforme u nas zasnovanu na empirijskim podacima. Rad je značajan i po tome što pokazuje da oni koji odlučuju o promjenama u zdravstvu ne uzimaju u obzir mišljenja i očekivanja građana što bi, kako zaključuje pristupnik, svakako bilo nužno ako se želi izgraditi sustav koji bi odgovarao ne samo ekonomskim nego i zdravstvenim potrebama građana. (Rad je referiran u bazama Current Contents i Social Science Citation Indexu.)
U radu pod naslovom “Out-of-Pocket Payments for Health Care in Croatia: The Implications for Equity” (u koautorstvu s Božikov J.) Croatian Medical Journal 40(2):152-159, 1999., predstavljena je, po prvi put u nas, znanstvena analiza troškova zdravstvene zaštite što ih snose sami građani, kao jednog od značajnijih problema reforme zdravstva. U reformiranom hrvatskom zdravstvu građani postaju sve svjesniji da zdravstvena zaštita više nije “besplatna”, već da oni sami trebaju sve više doplaćivati za tu zaštitu iz vlastitog džepa. Polazište istraživanja je da privatizacija zdravstva ima za posljedicu prebacivanje troškova na leđa građana, ali taj teret nije jednakomjerno raspoređen među različitim socijalno-ekonomskim skupinama. Posebice, željelo se ispitati pravednost u plaćanju za zdravstvenu zaštitu, polazeći od principa da je pravedan sustav onaj u kojem je plaćanje za zdravstvenu zaštitu raspoređeno rema mogućnostima plaćanja. Rad je nastavak prethodnog istraživanja o posljedicama reforme zdravstva na položaj korisnika zdravstvene zaštite. U njemu su analizirani empirijski podaci o izravnim troškovima zdravstvene zaštite koji su prikupljeni anketnim istraživanjem na uzorku urbane populacije Zagreba i Splita. Rad pokazuje pristupnikovu sposobnost primjene složenih statističkih postupaka u dokazivanju postojanja nejednakosti/nepravednosti (“inequity”) u izravnom plaćanju troškova zdravstvene zaštite između različitih dohodovnih skupina. Ovaj pristup prvi put je primijenjen u istraživanjima u nas i sastoji se u usporednoj analizi prihoda (plaća) i proporcionalnih troškova za zdravstvenu zaštitu. Za to je izračunavan Kakwanijev indeks progresivnosti plaćanja za zdravstvenu zaštitu. Rezultati koji su prikazani tabelarno i grafički (usporedba Lorenz krivulje prihoda i krivulje koncentrirajućih troškova zdravstvene zaštite) dokazuju da ispitanici iz skupine s najnižim prihodima plaćaju za zdravstvenu zaštitu proporcionalno svojim prihodima šest puta više od onih iz skupine s najvišim prihodima. Ovaj rezultat potrebno je posebno istaknuti jer dokazuje da je sustav financiranja zdravstva u nas, premda zasnovan na temeljima solidarnosti, zapravo regresivan odnosno da za zdravstvenu zaštitu više doprinose skupine s nižim primanjima nego oni s višim, te da je stoga takav sustav u suštini nepravedan. (Rad je citiran u Index Medicusu.)
U svom dosadašnjem znanstvenom radu pristupnik je aktivno sudjelovao u nizu znanstveno-istraživačkih projekata od nacionalnog i međunarodnog značaja. Iz razdoblja do posljednjeg izbora u zvanje (2001.) izdvojit ćemo one značajnije. Kao suradnik sudjelovao je u nacionalnim istraživanjima “Zdravstvo u SR Hrvatskoj” (1979-80), “Kvaliteta života oboljelih od raka” (1980-82), “Socijalna zaštita u SR Hrvatskoj” (1982-84), “Nova uloga i zadaci sestrinstva” (1986-1989). Bio je voditelj istraživanja “Zdravstvene nejednakosti i zdravstvena politika” (1986-89) i “Društvena stratifikacija, zdravlje i zdravstvena zaštita u gradu Zagrebu” (1990-91). Od međunarodnih projekata, surađuje u europskom komparativnom projektu Svjetske zdravstvene organizacije Ujedinjenih Naroda (WHO/EURO) “Social Inequities in Health” (1986-89), te surađuje u višedisciplinarnom projektu razvoja metodologije za istraživanje kvaliteta života oboljelih od raka “Development of a Core Quality of Life Questionnaire” (1985–89). U tom razdoblju sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata koje financira Ministarstvo znanosti: “Komparativno istraživanje zdravstvenih sustava u Europi i u nas” (1991–95), kao zamjenik voditelja projekta (voditelj S.Letica); “Zdravlje i kvalitet u svezi sa zdravstveno zaštitnim aktivnostima u Republici Hrvatskoj” (1996–1999, voditelj A. Budak), te “Hrvatska zdravstvena anketa” (1996–98, voditelj S. Letica). Od međunarodnih projekata u ovom razdoblju, voditelj je u međunarodnom projektu “Reform of Health Care Systems in Croatia and Central Europe and Its Implications for Equity” (komparativno istraživanje u Hrvatskoj, Češkoj i Mađarskoj, 1993–96). Kao voditelj projekta za Hrvatsku sudjeluje u “Evaluation of the Transition Period in Health Care – User’s Perspective in Selected Central European Countries” (u suradnji s ‘Northern Center for Healthcare Research’ iz Groningena, Nizozemska). U periodu 2001-2006,. iza posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, aktivni istraživač je u projektu Znanstveni temelji kvalitete zdravstvene zaštite, (2002.–2005), organizator je i istraživač u međunarodnom projektu «Croatian Health Survey»- u suradnji s Canadian Society for International Health, prvoj reprezentativnoj zdavstvenoj anketi provedenoj na uzorku od 12.000 ispitanika. Početkom 2007. pristupniku je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odobrilo financiranje znanstvenog projekta. Pristupnik je sudjelovao kao glavni referent, pozvani predavač ili izlagač na 30 međunarodnih znanstvenih ili stručnih skupova, te na 10 domaćih skupova. Neki od značajnijih međunarodnih skupova su i American Sociological Association (Section on Medical Sociology, San Francisco 1998), British Sociological Association (Medical Sociology Group 1992), European Society of Health and Medical Sociology (1986, ‘88, ’90, ’92, ’96), American Public Health Association (1994), Association for Health Services Research (1995), European Public Health Association (1995, 1996), te International Association of Health Policy (1984, 1998, 1999).
Osvrt na znanstvene radove objavljene iza posljednjeg izbora (2001). Nakon posljednjeg izbora pristupnik je objavio ukupno 15 radova od čega je deset objavljeno u međunarodno indeksiranim časopisima, dakle kao A1 radovi. Od tih novih radova također je deset radova objavljeno u časopisima indeksiranima u bazi Current Contents. Osvrnut ćemo se na nekoliko radova nastalih iza posljednjeg izbora pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
U radu pod naslovom (u koautorstvu s Kušec S.) «Croatian Health System in Transition from the Perspective of Users», British Medical Journal. 331(7510): 223-226, 2005 Jul 23., a koji je indeksiran (u Current Contents, Index Medicus, i drugi) izneseni su najvažniji rezultati pristupnikovih dugogodišnjih istraživanja socijalnih posljedica reformi zdravstva na građane kao korisnike zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj, ističe pristupnik, kao i u drugim zemljama u tranziciji, process reforme zdravstva tekao je paralelno s promjenama u političkom sustavu i gospodarstvu. Polazni motiv reforme zdravstva bilo je nezadovoljstvo s nasljeđenim sustavom zdravstva, s ekonomskom neučinkovitošću ustava, liječnici i drugi djelatnici u zdravstvu bili su nezadovoljni svojim materijalnim položajem, a građani kao pacijenti ispoljavali su veliki stupanj nezadovoljstva s dostupnošću zdravstvene zaštite (dugim listama čekanja, ponašanjem osoblja i nedostacima lijekova). Analiza zdravstvene politike u posljednjih petnestak godina pokazuje da se ona uglavnom bavila problemima financiranja, redukcije opsega prava na zdravstvenu zaštitu te uvođenje privatne zdravstvene prakse. Pristupnik zaključuje da je vlada u želji da ostvari makroekonomske ciljeve reforme zaboravila ili negirala interese i potrebe onih kojima je zdravstvena zaštita u prvom redu namjenjena, tj. interese građana kao pacijenata.
Pristupnik je objavio knjigu-udžbenik (u koautorstvu sa G. Cerjan-Letica, S. Letica, S. Babić-Bosanac i S. Orešković) Medicinska sociologija, Medicinska naklada, Zagreb 2003. Medicinska sociologija, koja ne predstavlja samo udžbenik za studente, značajan je doprinos zasnivanju i razvoju jedne nove posebne sociološke discipline-medicinske sociologije. U ovoj knjizi posebno se ističe originalni doprinos pristupnika M. Mastilice u poglavlju “Društvene nejednakosti u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti” gdje na sustavan način, polazeći od sociološke teorije o društvenim nejednakostima, razlaže najvažnije uzroke i posljedice socijalnih nejednakosti u zdravstvu.
U radu pod naslovom (u koautorstvu s Sanja Babić-Bosanac) «Citizens’ Views on Health Insurance in Croatia», Croatian Medical Journal 2002;43:417-424, prezentiraju se rezultati empirijskog istraživanja stavova građana Hrvatske o promjenama u zdravstvenom osiguranju. Provedenom univarijatnom i multivarijatnom analizom podataka ispitivane su razlike u stavovima između ispitivanih društvenih skupina. Rezultati prezentirani u radu otkrivaju visoki stupanj neslaganja stanovništva s uvedenim promjenama sustavu zdravstvenog osiguranja. Građani smatraju da već previše moraju plaćati za zdravstvenu zaštitu te da promjene u zdravstvenom osiguranju znače ograničavanje njihovih prava kao pacijenata.
Ocjena ukupne znanstvene djelatnosti pristupnika. Iz ove kraće prezentacije nekih znanstvenih radova, iz pregleda njegove aktivnosti kao istraživača, kao gostujućeg profesora, sudionika u međunarodnim i domaćim savjetovanjima, pristupnika dr. M. Mastilica, izv. prof., koji su nastali prije i poslije posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, vidljivo je da se radi o vrlo aktivnom i vrsnom znanstveniku, poglavito u području medicinske sociologije, te sociologije zdravstva. Bibliografija radova pristupnika obuhvaća ukupno 68 radova, ne uključujući klasifikacijske radove. Razvrstavanje radova po vrsnoći pokazuje da pristupnik ima ukupno 36 znanstvena rada, od čega je 25 radova objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (tj. 25 radova u časopisima citiranima u međunarodnim indeksnim ili sekundarnim publikacijama-Sociological Abstracts, Index Medicus, Excerpta Medica, i drugima). Pristupnik također ima 14 radova u časopisima koji se citiraju u tercijarnim publikacijama (Current Contents, Science Citation Index, Social Siences Citation Index). Navedenim brojem radova pristupnik premašuje Minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti (ukupno 25 radova A1+A2). Nakon prethodnog izbora pristupnik je objavio ukupno 13 radova od čega je deset objavljeno u međunarodno indeksiranim časopisima (deset A1 radova propisano Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja za znanstveno područje društvenih znanosti). Od tih novih radova, također je 12 radova objavljeno u časopisima indeksiranima u bazi Current Contents. Pristupnik je također u svojoj znanstvenoj djelatnosti aktivno sudjelovao u nizu znanstveno-istraživačkih tema i projekata koje je financiralo od Ministarstvo znanosti i tehnologije. Nakon prethodnog izbora, sudjeluje u tri projekta Ministarstva znanosti te dva međunarodna projekta. Pristupnik je poznat i međunarodno priznat znanstvenik pozivan u međunarodne znanstvene projekte i znanstvene skupove. Aktivno je sudjelovao u radu niza međunarodnih simpozija, te radnih sastanaka projektnih timova. Održao je 28 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima te osam na domaćim skupovima. S obzirom na rečeno, vidljivo je da dr sc. M. Mastilica, izv. prof. i viši znanstveni suradnik svojom sveukupnom znanstvenom djelatnošću ispunjava uvjete za izbor u više zvanje znanstvenog savjetnika, odnosno redovitog profesora prema čl. 32. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, za znanstveno područje društvenih znanosti, te Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, za znanstveno područje društvenih znanosti.
Osvrt na nastavnu djelatnost. Pristupnik već više od dvadeset godina sudjeluje u izvođenju dodiplomske i poslijediplomske nastave na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao nastavnik na Katedri za sociologiju (kasnije Katedra za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva) sudjeluje u nastavi iz područja primjenjene sociološke discipline – predmeta medicinske sociologije i sociologije zdravstvene zaštite. Napredovao je od suradnika u nastavi (1979.), znanstvenog asistenta (1985.) do znanstveno-nastavnog zvanja docenta za predmet Medicinska sociologija (1993.), i do znanstveno-nastavnog zvanja izvanrednog profesora 2001. g. U razdoblju 1979.–1991.pristupnik je također držao nastavu iz kolegija “Medicinska sociologija” i “Sociologija zdravstva” na područnim Medicinskim studijima u Splitu i Osijeku, a u periodu 1995.–1997. držao je nastavu na kolegiju “Sociologija sestrinstva” na Višoj školi za medicinske sestre i zdravstvene tehničare u Zagrebu. Od 1995. sudjeluje u realizaciji dodiplomske nastave predmeta “Uvod u medicinu i socijalna medicina”, te kolegija «Organizacija zdravstvene zaštite». Od 1992. godine sudjeluje u nastavi izbornog kolegija "Promjene kože lica" na Odjelu za medicinsku kozmetologiju KBC Šalata. Koautor je nastavnog priručnika za isti predmet. Kako smo ranije naveli, pristupnik je i koautor udžbenika iz kolegija Medicinska sociologija, te autor još pet nastavnih, udžbeničkih tekstova.
Pristupnik dr. Mastilica aktivno sudjeluje i u nastavi na poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nositelj je nekoliko kolegija-“Sociologija obiteljske medicine” (na poslijediplomskom studiju iz Obiteljske medicine), “Sociologijski pristup epidemiologiji” (na poslijediplomskom studiju iz Epidemiologije), te «Sociološki pristup zdravlju» (na poslijediplomskom studju Javno zdravstvo) Također je voditelj nastave iz predmeta “Psihijatrijska sociologija” na poslijediplomskom studiju Alkoholizam i bolesti ovisnosti. Pristupnik dr. sc. M. Mastilica je pročelnik Katedre za management u zdravstvu te je voditelj kolegija «Osnove managementa» na Zdravstvenom Veleučilištu, a nosilac je i kolegija «Financiranje i ekonomika zdravstva» na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnik je značajno sadržajno i metodski unaprijedio nastavni proces – kako uvođenjem novih tema, tako i koncipiranjem i metodološkim osuvremenjivanjem seminarske nastave koja je organizirana kao istraživački praktikum iz medicinske sociologije. Pristupnik je mentor u deset studentskih stručnih i znanstvenih radova, deset diplomskih radova, tri magistarska rada i jednog doktorata. Pristupnik ima i značajno međunarodno nastavno iskustvo. Od 1984. do danas predavač je i organizacijski direktor međunarodnog poslijediplomskog tečaja "Human Rights and Medicine" koji se održava godišnje u Interuniverzitetskom Centru u Dubrovniku. U razdoblju od 1983.–1994. sudjeluje u nastavi međunarodnog poslijediplomskog tečaja "Planning and Management of Primary Health Care in Developing Countries" na Školi narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kao gost predavač održao je predavanja na University of Chicago, University of California, Los Angeles (UCLA), Mount St. Mary’s College, Los Angeles i University of Wisconsin.
Povjerenstvo zaključuje da je pristupnik Dr. Mastilica ima vrlo bogatu i razvijenu nastavnu djelatnost. Istaknuti je nastavnik medicinsko-socioloških kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta u Sveučilišta Zagrebu, održao je preko 1000 sati nastave u prethodnom zvanju. Stekao je i značajno međunarodno nastavno iskustvo. Posebice se istaknuo osuvremenjivanjem nastavnog procesa. Nakon prethodnog izbora, osim kontinuirane nastavne djelatnosti, postao je nositeljem kolegija u poslijediplomskoj nastavi te mentor triju magistarskih radova i jednog doktorata. Kao pozvani predavač održao je predavanja na prestižnim sveučilištima u Sjedinjenim američkim državama. Svojom nastavnom djelatnošću pristupnik Dr. Mastilica ispunjava i premašuje propisane zakonske i dodatne uvjete za izbor u više zvanje (uvjeti Rektorskog zbora).
Osvrt na stručnu djelatnost.
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je pristupnik vrlo aktivan i u stručnom radu. Osim objavljenih 12 stručnih radova, aktivno sudjeluje na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Aktivan je i kao organizator stručnih i znanstvenih skupova. Primjerice, od 1984. godine do danas koordinirajući je direktor međunarodnog tečaja “Human Rights and Medicine” pri Interuniverzitetskom Centru u Dubrovniku. Predsjednik je organizacijskog odbora II Europskog kongresa medicinske sociologije održanog u Zagrebu 1988. godine, te član znanstvenog odbora VI kongresa zdravstvene i medicinske sociologije održanog u Budimpešti 1996. Povremeni je savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije Ujedinjenih Naroda (WHO/EURO) za pitanja pravednosti u zdravstvu (od 1986 – 1990). Član je izvršnog odbora European Society of Medical Sociology (1992 –1994). Koordinator je međunarodnog projekta u suradnji s Japanom “Continuing Education for PHC” (1983-89). Pristupnik je također član nekoliko profesionalnih udruženja: Hrvatskog sociološkog društva, European Society of Health and Medical Sociology, International Association of Health Policy, Hrvatskog društva za javno zdravstvo, European Society for Psychosocial Oncology, Hastings Center. U svom stručnom i znanstvenom radu intenzivno surađuje s međunarodno vodećim stručnjacima na području medicinske sociologije, javnog zdravstva, zdravstvene politike i etike zdravstvene zaštite. Bio je na stručnom i znanstvenom usavršavanju u Nuffield Centre for Health Services Studies, Leeds (V. Britanija); Universitaire Instelling Antwerpen, Antwerpen (Belgija); Faculty of Health Sciences, University of Limburg, Maastricht (Nizozemska). Za istaknuti je da je pristupnik bio Fulbright Visiting Scholar, u Center for Health Administration Studies, University of Chicago (1994–1995). Od 1996. godine usko surađuje sa Northern Center for Healthcare Research iz Groningena (Nizozemska) te sa stručnjacima iz nekoliko srednjeeuropskih sveučilišta u sklopu Central European Networka za evaluaciju tranzicije zdravstvenih sustava. 2006 pristupnik je sudjelovao u realizaciji projekta financiranog od strane Europske komisije: ‘Social Protection and Social Inclusion in Croatia’. Izabran je za člana Editorial Advisory Board časopisa “Research in Healthcare Financial Management” (Baltimore, USA). Redovni je recenzent znanstvenih časopisa kao što su: Revija za socijalnu politiku, Croatian Medical Journal, Social Science and Medicine, i drugih.
Uzevši sve to u obzir razvidno je kako je pristupnik dr. sc. M. Mastilica svestrano i intenzivno stručno aktivan.
Zaključak i prijedlog stručnog povjerenstva. Na osnovi svega do sada iznesenoga u ovom ivzještaju, povjerenstvo je mišljenja da je pristupnik prof. dr. sc. Miroslav Mastilica vrstan znanstvenik i istaknuti sveučilišni nastavnik, koji je značajno pridonio razvitku sociologije, a napose medicinske sociologije u Hrvatskoj te prezentaciji domaćih istraživanja u svijetu. Pristupnik je međunarodno dobro poznat i priznat stručnjak i znanstvenik. Povjerenstvo je utvrdilo da pristupnik svojim ukupnim znanstvenim, nastavnim i stručnim radom ispunjava i dijelom premašuje zakonske uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, odnosno znanstvenog savjetnika (čl.1. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, Nacionalno vijeće za znanost, NN 84/2005.g.) jer:
( ima stupanj doktora znanosti i objavljene značajne znanstvene radove u
časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom, koji su
pridonijeli razvoju znanstvenog područja medicinske sociologije;
( ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje;
( ima šest godina znanstvenoistraživačkog rada u znanstvenom zvanju višeg znanstvenog suradnika, te dvadeset godina nastavnog rada na visokom učilištu
• ima ukupno više od 25 objavljenih radova u kategoriji A1+A2
Prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, za znanstveno područje društvenih znanosti, pristupnik ima 14 A1 objavljenih radova (radovi u časopisima s međunarodnom recenzijom), odnosno ukupno 25 A1+A2 radova, čime ispunjava uvjete za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje (znanstveni savjetnik – redoviti profesor).
Prema uvjetima koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske (“Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja” Narodne Novine br.106/2006), pristupnik ispunjava sedam (traže se četiri od osam) uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora:
• u svojstvu nastavnika izvodio je nastavu na visokim učilištima u trajanju od preko 1000 sati (traži se 600)
• koautor je dva (2) sveučilišna udžbenika ili priručnika, te je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija.
• pod njegovim mentorstvom izrađeno je (i obranjeno) deset diplomskih radova, tri magisterija, a mentor je i jednog doktorata u izradi
• pristupnik se dokazao i kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom studiju što dokazuje objavljivanjem sedam (7, a traži se 2) znanstvenih radova u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski studij.
• održao je 28 (traži se 7) priopćenja na znanstvenim skupovima od čega 10 (traži se 4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.
• recenzirao je preko deset članaka u međunarodnim i domaćim znanstvenim časopisima.
• bio je voditelj i sada je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta, a sudjelovao je u više međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata.
• kao gostujući znanstvenik boravio je dvije godine, od toga jednu godinu kontinuirano, na inozemnim sveučilištima ili institutima, te je održao pozvana međunarodna predavanja.
Navedeno potvrđuje i tablični prikaz radova pristupnika.
TABLICA OBJAVLJENIH RADOVA (rujan 2006)
|Vrsta rada |Ukupno |Do posljednjeg izbora |Iza posljednjeg izbora |
| | | | |
|Znanstveni |33 |23 |10 |
|Znanstvena kongresna priopćenja| | | |
|in extenso |7 |5 |2 |
|Stručni |11 |10 |1 |
|Stručna kongresna priopćenja in| | | |
|extenso |6 |4 |2 |
|Nastavni tekst |6 |3 |3 |
|Sažeci kongresnih priopćenja |10 |5 |5 |
|Ukupno |68 |47 |21 |
Iz svega rečenog, vidljivo je da dr. sc. Miroslav Mastilica, izv. profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u znanstveno i znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog savjetnika, odnosno redovitog profesora. Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da usvoji ovaj izvještaj i time omogućui nastavak procedure izbora.
Povjerenstvo
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof. predsjednik
2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof., član
3. dr. sc. Stjepan Orešković, red. prof., član, Medicinski fakultet, Zagreb
Ovaj izvještaj je raspravljen i usvojen na sjednici Vijeća Odsjeka za sociologiju održanoj 14.03.2007.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj u travnju 2003. imenovani smo za članove povjerenstva koje će ocijeniti rezultate natječaja za izbor predloženika dr. sc. Ivana Čehoka u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana etika, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. Budući da je nejasnoća u pogledu utemeljenosti izbora nastavnika viših i visokih škola u znanstveno-nastavno zvanje otklonjena tek nakon dugo vremena, podnosimo Vijeću s velikim – ali najvećim dijelom spomenutom nejasnoćom uzrokovanim – zakašnjenjem, sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj koji je spomenuta ustanova raspisala u dnevnim novinama, prijavio se dr. sc. Ivan Čehok, viši asistent Visoke učiteljske škole u Čakovcu.
Biografija
Ivan Čehok rođen je 1965. u mjestu Korenjak, općina Maruševec. Nakon osnovne škole i gimnazije, koju je završio u Varaždinu, studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju i komparativnu književnost. Na istom je fakultetu i doktorirao, nakon što je u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku magistrirao iz područja filozofije. Od 1989. radi kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Odjel pedagogijskih znanosti u Čakovcu (danas Visoka učiteljska škola), gdje je nakon obranjene doktorske disertacije unaprijeđen u suradničko zvanje višeg asistenta.
Obavlja istaknute dužnosti u javnom i političkom životu, pa je među ostalime u više mandata saborski zastupnik, te gradonačelnik Varaždina.
Znanstveni rad
Dr. Ivan Čehok objavio je jednu knjigu i najmanje osam znanstvenih članaka (od toga dva na njemačkom jeziku). Također je priredio i jednu hrestomatiju, kao i (u koautorstvu s I. Koprekom) jedan priručnik.
Knjiga nosi naslov Filozofija Stjepana Zimmermanna (HFD, Zagreb 1993., 151 str.). Filozofijski opus S. Zimmermanna podijeljen je na gnoseologijski (noetički) i socijalnofilozofijsko-etički dio. Oba ta dijela čine dio filozofijskog sustava koji se imenuje kao filozofija života. Cjelokupni opus Zimmermannov uvrštava se u neoskolastičku orijentaciju, a obilježavaju ga pokušaj utemeljenja objektivističke noetike i pokušaj dokazivanja mogućnosti metafizičke spoznaje. Iako je slijedio tradiciju novije skolastike, Zimmermann joj je dao i samostalne doprinose, pobijajući nasuprot Mercieru skepticizam, što je bilo motivirano obranom osnovnih dogmatskih postavki, te dokazujući kroz djelomičnu kritiku Geysera metafizičku vrijednost načela uzročnosti. Autor napose ukazuje na važnost njegovih etičkih razmatranja, te ih detaljno analizira. U cjelini ocjenjuje Zimmermannovu filozofiju kao značajnu ne toliko zato što je u njoj oblikovan jedan zaokruženi neoskolastički sustav filozofije, već prije svega zato što je Zimmermann tadašnjoj hrvatskoj filozofijskoj i kulturnoj javnosti prikazivao najvažnija usmjerenja suvremene filozofije i sistematizirao ih i historijski i problematski. Zimmermannov opus, zaključuje autor, predstavlja izvor važnih podataka za razumijevanje stanja filozofije početkom 20. stoljeća u Europi, a ujedno i prvi dodir hrvatske filozofije s nekim tendencijama suvremene filozofije.
Bodovanje: 1,5 x 1 (izvorni rad) x 12 a. a. x 1,5 (vrsnoća a1) = 36 bodova
Članci koji se u ovom postupku uzimaju u obzir su sljedeći:
«Osjetilno zamjećivanje i vrijeme u Aristotela», Filozofska istraživanja, 10/1990, br. 37, str. 1023.- 1038. Polazeći od Aristotelove Fizike i njezinih klasičnih i novijih interpretacija, autor tematizira problem vremena u sklopu pitanja o promjenama ili gibanjima duše kao uvjeta svijesti o protjecanju vremena. To se povezuje s pitanjem o mogućnosti zamjećivanja izvan duše. Upućujući na na višeznačnost Aristotelova pojma kretanja duše, autor pokušava razriješiti neke epistemologijske i ontologijske sporove povezane s pretpostavkama tumačenja Aristotela.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 2 a. a. x 1,5 (vrsnoća) = 4,50
«Kačićevo tumačenje Scotova nauka o univerzalijama», Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 17/1991., br. 1.-2., str. 159. – 168. Autor istražuje Kačićevu recepciju Scota u djelu Elementa peripatetica, gdje Scotova logika nije samo vjerno prikazana, nego je na temelju spora oko univerzalija rasvijetlio kontekst Scotove filozofije, te pokušao pronaći podudarnost između ens reale i ens logicum.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 1 a. a. x 1,5 (vrsnoća) = 2,25
«Vrijeme i spoznaja u filozofiji Tome Akvinskoga», Filozofska istraživanja, 13/1992., br. 48., str. 59. – 73. U svrhu potpuna vrednovanja Tomine teorije spoznaje nužno je uzeti u obzir ne samo njegovo tumačenje spisa De anima, već i tumačenje spisa De sensu et sensibile kao i De memoria et reminiscentia, u kojima se postavlja odnos vremena i duševnih moći.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 1,6 a. a. x 1,5 (vrsnoća) = 3,60
«Filozofijska ostavština Stjepana Zimmermanna», Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 19/1993., str. 193. – 207. Autor predstavlja i komentira Zimmermannove neobjavljene rukopise Jaspersov egzistencijalizam, Uvod u filozofiju i Znanost i vjera, te dokazuje zbog čega su ti rukopisi iz ostavštine važni za cjelokupni njegov opus (pokušaj konvergencije neoskolastike i egzistencijalizma, prilozi filozofiji kulture).
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 1,5 a. a. x 1,5 (vrsnoća) = 3,37
«Philosophische Begrűndung der Pädagogik», str. 67.- 90. Pošavši od Herbarta i hrvatske filozofijske i pedagogijske recepcije herbartizma (posebice kod F. Markovića, Arnolda, Basaričeka, itd.), autor se usredotočuje na utjecaj Dittesa na filozofiju odgoja u kontekstu spora oko sekularizacije školstva, kao i na pozitivističke utjecaje u filozofijskom utemeljivanju pedagogije.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 2,5 a. a. x 1 (vrsnoća) = 3,75
«Die Kulturphilosophie von Stjepan Zimmmermann», Synthesis Philosophica, 8/1993., br. 16, str. 489.- 501. Prikazuje se Zimmermannova filozofija kulture, te naglašava da je Zimmermannovo razumijevanje kulture s jedne strane utemeljeno na njegovu preispitivanju onih etičkih teorija koje su u njegovo doba postale ideologijskim čimbenicima, a s druge stane na istraživanju društvenih struktura koje su nositeljice kulture. On traži alternativu etičkom relativizmu u temeljnim kršćanskim vrednotama (ljubav, dobrota, itd.) i njihovu ozbiljenju u individuama i zajednici.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 2,4 a. a. x 1,5 (vrsnoća)= 5,40
«Kriza europskog obrazovanja i zadaća praktične filozofije», Društvena istraživanja, 5/1996., br. 1., str. 23. -37. Razmatrajući krizu obrazovanja, autor ističe tri njezine ključne značajke, razdvajanje obrazovnih sadržaja, rascjepkanost znanja i zanemarivanje transcendentalno-kategorijalnih uvjeta spoznaje, kao i potpunu odvojenost obrazovanja od odgoja. Zadaća je praktičke filozofije da krizu obrazovanja protumači kao način dovođenja ustanovljenih znanstvenih paradigmi u pitanje, kako bi se tragalo za novim paradigmama spoznaje i djelovanja, usmjerenima na samoispunjenje čovjeka i izgradnju prosvjećene zajednice.
Bodovanje: 1,5 x 1(izvorni rad) x 2 a. a. x 1,5 (vrsnoća) = 4,50
«Škola u demokratskome društvu», Metodički ogledi, 6/1995, br. 1., str. 81. -86. U članku se razmatraju filozofijske pretpostavke demokratizacije odgojno-obrazovnog sustava u skladu sa standardima demokratskog društva.
Bodovanje: 1,5 x 0,9 (prethodno priopćenje) x 0,6 a. a. x 1 (vrsnoća a2) = 0,81
U cjelini pristupniku se na temelju znanstvenih radova (bez stručnih radova, koji bi se također mogli bodovati) smije priznati 64,18 bodova, što je samo po sebi dovoljno za izbor u najviše znanstveno zvanje, ali on ispunjava (imajući u vidu i to da je objavio samo jednu knjigu, iako osim nje i najmanje osam znanstvenih članaka, od toga šest u časopisima međunarodnog ranga) tek uvjete za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika.
Dr. Čehok je referatima sudjelovao na više od pet znanstvenih skupova, od toga na najmanje tri međunarodne konferencije (u Dubrovniku, Cresu i Zagrebu).
Nastavni rad
Dr. Čehok je već dugo godina djelatan kao asistent, potom i viši asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Odjel pedagogijskih znanosti u Čakovcu (danas Visoka učiteljska škola), te u tom svojstvu samostalno izvodi kolegije i seminare. Održao je preko 500 normativnih sati nastave (dio toga i na Fakultetu za informatiku u Varaždinu).Dao je značajan doprinos inovaciji nastavnih programa, a neke je predmete – primjerice, etiku - i uveo u visokoškolsko obrazovanje učitelja i odgojitelja na Odjelu (odnosno visokoj školi), te je za njih izradio odgovarajuće programe. Iako u novije vrijeme, uslijed pojačana javnog angažmana i odgovornih dužnosti koje obavlja, više ne izvodi nastavu onim intenzitetom kao što je to činio ranije, očigledno je da je održao dovoljan broj normativnih sati visokoškolske nastave potrebnih za ispunjenje uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za koje se predlaže. Priručnik Etika (što ga je priredio zajedno s I. Koprekom, te napisao nekoliko poglavlja tog priručnika) uvršten je u ispitnu literaturu na nekoliko visokoškolskih ustanova (npr. na Filozofskom fakultetu u Splitu za predmet Etika I). Isto vrijedi i za drugi Čehokov priručnik, hrestomatiju Filozofija odgoja.
Stručni rad
Dr. Čehok objavio je četiri srednjoškolska udžbenika iz etike (tri samostalno, a jedan u koautorstvu s F. Grgićem), a priredio je s I. Koprekom priručnik Etika (s podnaslovom Priručnik jedne discipline Školska knjiga, Zagreb 1996., str. 331), za koji je napisao i nekoliko poglavlja. Priručnik je u prvom redu namijenjen nastavnicima i studentima (ali i ambicioznijim učenicima), tako da ponegdje služi i kao udžbenik. Kao udžbenik za studente učiteljskih smjerova služi i drugi pristupnikov priručnik Filozofija odgoja (Školska knjiga, Zagreb 1997., str. 210), u kojemu su uz priređivačev predgovor zastupljeni razni hrvatski autori, od Vergerija do Vladimira Filipovića. Zapažena je i pristupnikova stručno utemeljena politička djelatnost na unapređivanju odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Također je objavio i veći broj recenzija i prikaza.
Zaključak
Na temelju navedenoga, posebno uzevši u obzir količinu i vrsnoću objavljenih znanstvenih radova, možemo ustanoviti da dr. sc. Ivan Čehok ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika. Također je ispunio i uvjete (više od 300 normativnih sati nastave na visokoškolskim ustanovama, koautorstvo jednog sveučilišnog udžbenika, uvođenje novih predmeta i sadržaja predmeta na visokoškolskom studiju, referati na više od pet znanstvenih skupova, od čega veći dio na međunarodnim skupovima) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana etika, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
U Zagrebu, 5. ožujka 2007.
Članovi Stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
Dr. sc. Ante Čović, red. prof.
Dr. sc. Milan Polić, red. prof.
Učiteljskog fakulteta u Zagrebu
Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
Dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof. (Sveučilište u Zadru)
Dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
Zagreb, 6. ožujak 2007.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 31. svibnja 2006. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja donosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ od 5. travnja 2006. g. i u „Novom listu“ od 2. travnja 2006. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više prijavila se dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić. Prijavi za Natječaj priložila je svu potrebnu dokumentaciju. Temeljem toga sačinjeno je i zatraženo mišljenje.
Podaci iz životopisa pristupnice:
Marina Vicelja-Matijašić rođena je 1962. u Rijeci. Diplomirala je 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost. Nastavivši studije III. stupnja na istome fakultetu 1991. je obranila magistarski rad a 1999. postigla i stupanj doktora povijesnih znanosti (povijest umjetnosti). Od 1987. god. Marina Vicelja je zaposlena na Filozofskom fakultetu u Rijeci (tada Pedagoški fakultet, Odsjek za likovnu kulturu), Odsjek za povijest umjetnosti, kao asistent na predmetima Ikonologija, Umjetnost srednjeg vijeka, Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj, a 2000. godine birana je za docenta na istom fakultetu.
Više je puta boravila na stipendijama i stručnom usavršavanju u Italiji, Engleskoj, SAD-u. Od 2001. do 2003. godine pristupnica je sudjelovala u organizaciji studija povijesti umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić trenutno je zaposlena kao docent pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, obnaša funkciju pročelnice istog Odsjeka, voditelj je nekoliko kolegija na tri preddiplomska, a sudjeluje i na dva poslijediplomska studijska programa u Rijeci i Ljubljani.
Jedan je od osnivača Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, Primorja i Istre te udruge za promicanje kvalitete nastave u visokom školstvu UNIVERSITAS.
Znanstveni radovi prije izbora u zvanje docenta
Kvalifikacijski radovi M. Vicelje, magisterij "Ranosrednjovjekovna plastika u Istri - spona između kasne antike i srednjeg vijeka” iz 1991, i doktorat "Bizant i kamena skulptura u Istri - ishodišta i utjecaji” iz 1999. pokazuju da je njezina znanstvena djelatnost usmjerena na starija povijesno-umjetnička razdoblja i istarski poluotok. Unutar šireg kronološkog raspona poglavito se bavi ranobizantskim 6. stoljećem i predromaničkim dobom 8-10. stoljeća, usmjeravajući svoja istraživanja isključivo skulpturi.
U doktorskoj disertaciji je Marina Vicelja nastojala analizom reprezentativne građe Poreča i Pule dati tumačenje stilskih osobitosti skulpture 6. stoljeća, vežući je u ikonografskom programu, kompozicijama, a katkad i na semantičkoj razini s djelatnošću carskih radionica Konstantinopolisa. U analizama je inzistirala na predmetu kao likovnom djelu, koncentrirajući se na karakteristike dekorativnih shema i prikaza. Posebno je važno njezino praćenje kontinuiteta tih shema na skulpturi slijedećeg tzv. prijelaznog razdoblja 7. i 8. stoljeća.
Prema podacima iz priložene bibliografije, Marina Vicelja-Matijašić objavila je do izbora u zvanje docenta 8 znanstvenih radova i jedno izlaganje sa znanstvenog skupa bez znanstvene aparature, koje nećemo uzeti u obzir. Zbog manjka bodova od posljednjeg izbora izvršit ćemo bodovanje i ovih radova.
Jedna je grupa radova vezana uz temu razrađivanu magisterijem, dakle uz ranosrednjovjekovnu skulpturu Istre, pa ćemo ih zajedno prikazati, kao i izvršiti njihovo bodovanje.
Radovi: ”Utjecaj bizantskog faktora na formiranje kompozicijskih shema na spomenicima ranosrednjovjekovne plastike u Istri”, Zbornik vizantološkog instituta, Beograd, 29-30, 1991, 23-27.
bodovi: 0,5 araka x 1,5 (a1) x 0,75 (pregledni rad) = 0,56 bodova
i “Centric Compositional Scheme of the Early Medieval Slabs in Istria”, objavljen u Zborniku radova “Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije”, Rijeka 1993,165-175.
bodovi: 1 arak x 1 (a2) x 1 (izvorni zn. rad) = 1 bod
su povezani. Na primjerima pluteja oltarnih pregrada M. Vicelja analizira centričke kompozicijske sheme tumačeći ih kao prežitak ranobizantskih shema u skulpturi predromaničkog doba Istre. Kako prvi rad nije kategoriziran, a pokazuje se da je u biti sažetak drugoga rada, možemo ga smatrati preglednim znanstvenim radom. Naime, cijeli je uvodni dio prvoga rada (str. 23. i 24.) identičan engleskom tekstu u drugom radu (str. 165-166.), a ostatak samo sažetiji prikaz iste teme.
Rad “Južnoistarska grupa spomenika ranosrednjovjekovne skulpture”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 16, Zagreb 1993, 11-17. je klasificiran kao izvorni znanstveni rad. U tom članku M. Vicelja nastoji razlučiti regionalnu produkciju skulpture uglavnom vezanu uz pulske radionice, oslanjajući se na obilježja kompozicijskih shema i jače tradicionalne ranobizantske komponente u oblikovanju.
bodovi: 1 arak x 1,5 (a1) x 1 (izv. zn. rad) = 1,5 bodova
U radu “The Justinianic Sculpture at Pola: A Reconsideration”, u : Radovi XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Split 1998, 1037-1046. inzistira na činjenici da bizantska vlast u Istri u 6. stoljeću bitno utječe na likovnu produkciju ne samo importom već i djelovanjem domaćih radionica.
bodovi: 1 arak x 1,5 (a1) x 1 (izv. zn. rad) = 1,5 bodova
U radu “La scultura del periodo postgiustinianeo nell’Istria meridionale”, Hortus Artium Medievalium 1, Zagreb 1995, 134-140., M. Vicelja određuje karakter skulpture postjustinijanskog doba inzistirajući na terminološkim odrednicama. Skulpturu od kraja 6. do 8. stoljeća, tumači na doista slabo očuvanom materijalu, razrađujući postavke o kontinuitetu oblika i kompozicijskih shema.
bodovi: 1 arak x 1,5 (a1) x izv. zn. rad) = 1,5 bodova
Rad “Elementi kronološke stratifikacije kamene skulpture u Istri od antike do rane romanike”, u : Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, Zagreb 1996, 297-303., klasificiran je kao pregledni rad. Na temelju uvida u klesarsku produkciju Istre, M. Vicelja pokušava odrediti karakteristike za svaki od tri kronološka sloja: ranobizantski 6. stoljeća, tzv. «prijelazni» 7. i 8. stoljeća i predromanički 9. i 10. Pri tome naglašava, kao i u većini drugih radova problem kontinuiteta, vrlo karakterističan za istarski poluotok, i pitanje jačeg bizantskog utjecaja nego u drugim hrvatskim prostorima.
bodovi: 0,6 araka x 1 (a2) x 0,75 (pregledni rad) = 0,45 boda
U dva rada objavljena izvan Hrvatske pa utoliko važna za prezentaciju naše kulturne i umjetničke baštine u svijetu koji se ne služi hrvatskim jezikom dalje je razradila već iznesene postavke. Tako u radu “La scultura dell’alto medioevo nell’Istria meridionale : scelte formali e motivi iconografici”, Atti e memorie dela Societa Istriana di archeologia e storia patria 43, Trieste 1995, 27-57., razrađuje problem kompozicijskih shema na predromaničkoj skulpturi južne Istre, obogaćujući spoznaje i komparacijama sa susjednim friulanskim područjem. Ovdje međutim valja naglasiti da je rad kompilacija drugih autoričinih radova, većim dijelom čak i doslovno prenesenim, kako navodimo: str. 34-35. su prijevod teksta sa str. 298-299. članka Elementi kronološke...; str. 36-44. su doslovno preneseni iz str. 135-138. članka La scultura del periodo..., što je gotovo cijeli tekst; potom, str. 54-56. prijevod su sa str. 302. članka Elementi kronološke....
bodovi: 2 arka x 1,5 (a1) x 0,75 (pregledni rad) = 2,25 bodova
Gotovo jednako vrijedi i za rad „The Order and Its Interpretation on the Early Medieval Sculpture in Istria.“ Art and Symbolism in Medieval Europe vol.5, Brugge, 1997., u kojem su pojedini dijelovi doslovce preneseni iz rada Centric..., a u svakom je slučaju rad kompilacija već ranije objavljenih stavova o skulpturi ranog srednjeg vijeka u Istri.
bodovi: 1 arak x 1,5 (a1) x 0,75 (pregledni rad) = 1,125 bodova
Ukupan je zbroj bodova radova prije izbora u zvanje docenta: doktorat + 9,88 bodova
Znanstveni radovi nakon izbora u zvanje docenta
Nakon izbora u zvanje docenta pristupnica je, prema podacima u priloženoj bibliografiji, objavila 4 znanstvena rada (dva a1 i dva a2 rada) i predala rukopis knjige za tisak.
Pristupnica je priložila rukopis knjige pod naslovom ISTRA I BIZANT (Neki povijesno-ikonografski aspekti u interpretaciji umjetnosti 6. stoljeća u Istri). Riječ je o rukopisu koji broji 193 stranice računalnog sloga čiji je ukupan opseg 14 araka teksta (224 daktilografirane stranice prema izračunu u jednoj od recenzija rukopisa). Sam naslov s pripadajućim podnaslovom uglavnom precizno upućuje na sadržaj rukopisa.
Rukopis je podijeljen u nekoliko poglavlja, a započinje jednim kratkim PROLOGOM u kojem se jezgrovito upozorava da je riječ o umjetnosti justinijanovog perioda te da su u fokusu interesa autorice ostvarenja monumentalne umjetnosti u Istri toga doba (u Poreču i Puli) s usredotočenjem na (citiramo) funkciju i sadržaj likovnog djela u datom prostoru i vremenu s posebnim naglaskom na ulogu «slike» i njezinu mijenu u okviru teoloških učenja i rasprava koje su obilježile period o kojem govorimo.
Prvo poglavlje nosi naziv POVIJESNI PREGLED (6-44) u kojem autorica u podpoglavlju pod naslovom Justinijan i njegovo doba na nekoliko stranica (6-16) predočava povijesne okolnosti u doba justinijanove vladavine, a to znači kroz 6. stoljeće, zatim u manjem podpoglavlju Teološka misao 6. stoljeća (17-21) više se bavi karakterom vladavine samog Justinijana nego onim o čemu bi trebalo biti riječi ako je suditi prema naslovu. Ipak upozorava na složene probleme oko poimanja kristove naravi toga doba, a naznačuje i spor oko Triju poglavlja s koncila u Konstantinopolu iz 553. godine jer će taj ostaviti dubokog traga u povijesti sjevernog Jadrana. U slijedećem podpoglavlju Istra unutar Justinijanovog carstva (22-32) raspravlja se o Istri kao žitnici Ravenne te o ulozi toga prostora u Gotskom ratu. Ocrtava se i način uprave, te slijedom toga i novo stanje u provinciji Venetia et Histria koja je nakon upada Langobarda razdijeljena na bizantski (Istra s lagunom) i langobardski dio (Friuli). Ovo se poglavlje zaključuje podpoglavljem Ecclesia Histriensis – počeci i razvoj u 6. stoljeću. Tu se raspravlja o ranim kultovima u Puli i Poreču, više o štovanju sv. Maura, o naravi njegove «svetosti» i vremenu kada je njegovo tijelo s groblja prebačeno u biskupski kompleks. Natpisu koji o tome govori ipak nije posvećena dužna pažnja, a propušteno je spomenuti njegove recentne interpretacije (N. Cambi, Ideo in honore duplicatus est locus..., Radovi Fil. fak. u Zadru str. 79-88.). Zatim se upozorava na «velikane» istarske crkve tijekom 6. stoljeća, Maksimijana nadbiskupa Ravenne i Eufrazija biskupa Poreča. Ponovno se aktualizira shizma Triju poglavlja i stav gradeške (akvilejske) crkve oko pristajanja uz kalcedonsku vjeru. Govori se o podjeli stare akvilejske patrijaršije na gradešku (bizantsku) i cormonsku (langobardsku), a zatim se pažnja usredotočuje na Eufrazija, graditelja bazilike u Poreču. Raspravlja se i o problemima identifikacije nekih istarskih biskupija toga doba o čemu su u literaturi izražena različita stajališta, posebice oko biskupija Cisse i Novigrada ali se ne nude konačna rješenja.
Drugo poglavlje nosi naziv MONUMENTALNA KRŠĆANSKA UMJETNOST U ISTRI ZA JUSTINIJANA (55 – 109). Nakon kratkog komentara o općim prilikama u to doba autorica opisuje građevinski biskupski sklop u Poreču, posebice baziliku, a posebice krstionicu. Veliku pozornost posvećuje činu i obredu krštenja u kasnoantičko doba pokušavajući na taj način kontekstualizirati i krstionicu u Poreču, no ove primjedbe, iako mogu nekima biti korisne, ne pomažu mnogo interpretaciji same porečke krstionice. Zatim svoj interes usmjerava na Pulu u kojoj središnje mjesto pripada bazilici Sv. Marije Formose. Nastojanje oko kontekstualizacije grobne kapele u toj crkvi (podpoglavlje Grobna kapela Svete Marije Formose) može se ocijeniti jednako kao i ono oko krstionice u Poreču, vrijedno i korisno no bez znanstvenih novosti u interpretaciji samog spomenika u Puli. Poglavlje završava podpoglavljem De divinis oficiis – crkveni obred u 6. stoljeću u kojem se ukazuje na obrede tijekom liturgijske godine unutar vremenskog razdoblja o kojem se raspravlja i uopće na ceremonijal, no također bez izravnijih povezivanja s istarskim spomenicima.
Treće poglavlje naslovljeno SLIKA I RIJEČ U 6. STOLJEĆU (110- 140) u cjelosti se odnosi na problematiku porečkih mozaika. U podpoglavlju Mozaici u Poreču detaljno su opisani mozaici i njihova restauracija, da bi se u slijedećem podnaslovu Ikonografski program mozaika u apsidi Eufrazijeve bazilike pristupilo ponajprije opisu donatorske kompozicije. I u slijedećem podpoglavlju Marija Theotokos nastavlja se rasčlamba oko ikonografskih prikaza na mozaiku u porečkoj apsidi, posebno isticanjem rastućeg kulta Bogorodice u vremenu iza sabora u Efezu (431) i kasnije. Davno je uočeno da je u porečkoj apsidi sačuvan najstariji cjelovit monumentalni program vezan uz Mariju što se razabire i iz ovoga teksta. Upozorava se na to kako tada sve više njezin lik zauzima središnje mjesto u apsidama, pa se u Poreču njezina pojava može tumačiti kao instrument inkarnacije (str. 127) što je bez sumnje točno. Tu se više prostora posvećuje pratećim scenama te pojedinačnim likovima i njihovoj ikonografiji pa je pojava Zaharije i Ivana Krstitelja vezuje uz Kristov zemaljski život i obitelj što svakako nije i konačan odgovor na njihovu pojavu u Poreču. Detaljna analiza ukupne kompozicije i svih prikaza pojedinačno ipak nije rezultirala interpretacijom koja bi izravnije objasnila izbor svih pojedinačnih prikaza i scena te njihovu uzajamnost. Propušteno je pritom koristiti ili barem komentirati recentnije interpretacije u domaćoj literaturi, one koje se odnose na taj problem. Nisu ponuđena suvislija obrazloženja zašto je i s kojom svrhom pojavljuju u porečkoj apsidi pojedine scene (Navještenje, Vizitacija) odnosno kako se one usklađuju s izborom pojedinačnih likova (Zaharija, Ivan Krstitelj i sl.) pa je interpretacija ikonografskog programa, možda i najvažnija tema ove knjige, ostala bez suštinskih pojašnjenja. Ikonografske se teme obrađuju i nadalje u podpoglavlju Sveti ljudi u slici i značenju ranog kršćanstva, a odnose poglavito na pojavu svetica u medaljonima na intradosu porečke bazilike. Ukazuje se na izvorišta tavog načina prikazivanja u bizantskoj umjetnosti toga doba, osobito u Raveni, a nastoji se pojasniti i konkretan pojedinačan odabir protagonista. No tu je zaista valjalo komentirati ponuđena konkretnija tumačenja u domaćoj literaturi (N. Cambi, Bilješka uz ikonografski program apsidalnih mozaika Eufrazijeve bazilike u Poreču, Radovi Fil. fak. u Zadru 25, Zadar 1999, 101-112; D. Milinović, Ikonografski program mozaika u središnjoj apsidi Eufrazijeve bazilike u Poreču: Carsko pokroviteljstvo i uloga Bogorodice, Prilozi pov. umj. u Dalm. 38, Split 1999-2000., 73-88). Ikonografski se opis zatim seli u bočne apside (Mozaici u bočnim apsidama u Eufrazijani), da bi poglavlje okončalo zaključkom (Slojevitost čitanja porečkog mozaika). Tu se zaključuje kako je prikaz u porečkoj apsidi «višedimenzionalan i kompozicijski se potpuno uklapa u jezik ranog Bizanta. Njegova je struktura višeslojna i temeljena na precizno elaboriranoj ideji koja pretpostavlja više razina čitanja i razumijevanja datih prikaza». Autorica kao da odbija u konkretnom ikonografskom programu naći potvrdu o vjerskim sukobima naglašavajući da «je ikonografija ipak puno konzervativnija od teološke misli koja se u 6. stoljeću gubila u smjerovima teško razumljivim vjernicima» dodajući da su «teološke rasprave ipak ostajale unutar vrlo hermetičnih krugova, a nijanse u različitim tumačenjima teško su mogle naći put do vizualnog jezika». Ovakvim se stavom po našem mišljenju relativizira teološka cjelovitost ikonografskog sadržaja u kojem autorica svaki pojedinačni lik, skupinu likova ili pak scenu rasčlanjuje izdvojeno s tim da se poveznice uočavaju na općoj razini, a ne unutar konkretno osmišljenog ikonografskog programa s jasno definiranom porukom, odnosno s jasno definiranim teološkim stajalištem.
Peto je poglavlje naslovljeno KAMENA SKULPTURA 6. STOLJEĆA U ISTRI. (143-173). Tu se detaljnije razrađuju Kapiteli porečkog crkvenog kompleksa te se navode relevantna mišljenja u literaturi, kako o kapitelima samima tako o tipologiji i njihovoj provenijenciji. Drugi se podnaslov vezuje uz temu oltarne ograde, Oltarna ograda – oblik i simbolična uloga u crkvenom prostoru. Pažnja je usmjerena ponajprije na onu ogradu u Eufrazijani koja je u današnjem svojem obliku rezultat rekonstrukcije iz 1937. godine. Nedoumice oko vremena nastanka nekih oltarnih ploča s pomalo «neobičnim» motivima navele su E. Russa i A. Terry da ih interpretiraju kao falksifikat čemu se Vicelja protivi pokušavajući iznaći uporišta ponajprije na ikonografskoj razini u obranu njihove izvornosti, priznajući doduše da se klesarska obrada povšine razlikuje od većine ostalih originala. Inače je u tom podpoglavlju ponajviše prostora posvećeno ikonografskim aspektima. Zatim se pažnja usmjerava na katedralu u Puli, tj. na ostatke njezine oltarne ograde. Iznose se relevantna ranija mišljenja o tome zašto dijelovi liturgijskog namještaja pokazuju različite osobine i različitu kvalitetu, te se konačno u podpoglavlju Ishodišta i utjecaji (172-173) pokušava na taj problem i odgovoriti. Liturgijska oprema prema posebnim regionalnim potrebama dorađivala se ponekad na licu mjesta, što znači da je iz velikih centara bivala plasirana kao poluproizvod, naravno, uz one potpuno dorađene.
Knjiga završava poglavljem ZAKLJUČNA RIJEČ (174- 181) u kojoj se najvrijednije munificijencije u Istri, a to su Eufrazijana u Poreču i S. Maria Formosa u Puli interpretiraju kao ostvarenja nastala u «duhu umjetnosti velikih centara» usađenih u provincijskim središtima. Ne isključuje se mogućnost «imperijalnog sponzorstva preko Ravene». Rukopis završava relativno bogatom i uglavnom dobro ažuriranom bibliografijom.
Zaključujući ocjenu rukopisa može se izreći i konačna njegova ocjena. Rukopis pokazuje da autorica vrlo dobro poznaje građu o kojoj raspravlja i da joj je bila dostupna relevantna recentna literatura o pojedinim problemima. Dva se velika i važna istarska spomenika iz Justinijanovog razdoblja promatraju u kontekstu onovremene imperijalne umjetnosti, pa se u tom smislu upozorava na ikonografska rješenja, na kvalitetu i na izbor vrsnog materijala. Puno je prostora povećeno dogmatskom i liturgijskom okruženjenju u kojem nastaju velike građevine justinijanove epohe, no riječ je poglavito o općim uvjetima. Ipak nedostaju nova rješenja koja bi ovom, relativno dobrom tekstu priskrbila atribute izvornog znanstvenog djela.
bodovi: 14 araka x 1 x 0,75 (pregledni rad) = 10,5 bodova
U radovima nastalim nakon izbora u zvanje docenta M. Vicelja se uglavnom bavi ikonografskim temama. Tako u radu „Ulomak poklopca sarkofaga iz Arheološkog muzeja u Puli“ Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2004., 118-126. raspravlja o prikazima na bočnoj strani poklopca jednog istarskog sarkofaga. Uočava pritom da središnji motiv crux invicta nije posve u skladu s prikazima likova umrlih u akroterijima, no ne daje konačno rješenje radi li se o kasnijim preklesavanjima ili pak o jedinstvenom radu, kao što se ne odlučuje za čvršću dataciju ulomka. Rad nije kategoriziran, a zbog nedorečenosti zaključaka smatramo da ga treba valorizirati kao prethodno priopćenje.
bodovi: 1 arak x 1 (a2) x 0,9 (prethodno priopćenje = 0,9 bodova
U radu „Fragments from Daruvar in the City Museum of Bjelovar: Framework for Investigation“, Peristil 48, Zagreb, 2005., 19-32. (koautorstvo s Vladimirom Gossom) se raspravlja o dvije poznate ali nedovoljno obrađene skulpture iz bjelovarskog muzeja, dakle izvan njihova izvornog konteksta. I ovdje su dva pitanja u prvom planu – datacija i ikonografija. Raspravljajući o predmetima, autori iznose različite pretpostavke o njihovu vremenu nastanka, no bez ponude konačnog rješenja. Konačno, i sami autori ustvrđuju (citiramo) da im «namjera nije bila da «objave» daruvarske predmete, to je ionako nemoguće bez petrografskih i kemijskih analiza, već da prikupe što se s razumnim stupnjem sigurnosti može danas za njih znanstveno ustvrditi.» Stoga nam se čini da je dodijeljena klasifikacija izvorni znanstveni rad ipak pretjerana, jer se radi o klasičnom prethodnom priopćenju, mada ga bodujemo kako je i klasificiran.
bodovi: 1,6 arka x 1 (a2) x 1 (izv. zn. rad) = 1,6 bodova
I rad „La croce nella scultura in area bizantina con particolare riferimento all'Istria nei secoli V-IX.“ La croce. Interpretazione e Iconografia, Napoli, 2003., 49-69., bavi se ikonografskom temom, ovog puta križa, u kasnoantičkoj i ranosrednjovjekovnoj Istri. Na odabranim primjerima istarskih ranobizantskih pluteja razvija tipologiju križa, a potom razrađuje kompozicijske sheme i ikonografske detalje
bodovi: 1,4 arka x 1,5 (a1) x 1 = 2,1 bod
Rad „Byzantium and Istria: Some Aspects of Byzantine Presence in Istria“, Acta histriae 13, Koper, 2005., 185-204., je pregled već više puta izrečenih stavova autorice o spomeničkoj baštini 6. stoljeća u Istri. Ovoga se puta uz opće konstatacije o Justinijanovu vremenu zadržava više na ikonografskom sadržaju porečkih mozaika, i tumačenju njihova značenja, kako je izneseno u gore opisanoj knjizi. Rad je klasificiran kao izvorni znanstveni rad.
bodovi: 1 arak x 1,5 (a1) x 1 (izv. zn. rad) = 1,5 bodova
Ukupan broj bodova od posljednjeg izbora = 16,6 bodova
Ostala znanstvena i znanstveno-stručna djelatnost
M. Vicelja je sudjelovala u radu i vodila više znanstvenih i stručnih projekata. Kontinuirano je bila angažirana na projektima Ministarstva znanosti, kao suradnik (projekt
“Umjetnička baština Istre od 4. do 15. stoljeća”,1991.–1995.; projekt “Ranokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura”, 1996.–2000.), a potom i voditelj podprojekta „Ranosrednjovjekovna skulptura južne Istre“ (1997.-1999.) te voditelj projekta „Srednjovjekovna kamena skulptura u Istri i na Kvarneru“ (2003.-2006.).
Pri Central European University (RSS program), M. Vicelja je 1994.-96. vodila i projekt “Sign and Symbol of the Medieval Sculpture in Istria between Mediterranean and Central European Tradition.
Istovremeno je M. Vicelja angažirana na nizu stručnih i studentskih projekata: pokretač je studentskog projekta „Srednjovjekovna kamena plastika kvarnerskog područja“, Sveučilište u Rijeci (voditelj Daniel Ciković, 2005.–2007.); sudjeluje u razvoju sustava za unapređenje kvalitete studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (2005.-06.); suradnik je info-projekta Reti Medievali. Universita degli Studi di Firenze (voditelj Andrea Zorzi). Jednako je sudjelovala u raznim radionicama poput: Međunarodna interdisciplinarna radionica, 2000., Centar za baštinu Dobrinj i od 1991. do 1996. – jedan je od organizatora i voditelja ljetne škole za kamenu skulpturu Montraker, Vrsar.
M. Vicelja je do sada održala 16 izlaganja na znanstvenim skupovima, i/ili pozvanih predavanja vezanih uz stručna usavršavanja (od toga je 6 domaćih znanstvenih skupova i 10 izlaganja na međunarodnim skupovima ili pozvanih predavanja).
K tome je bila jedan od organizatora znanstvenog skupa “Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije”, Opatija 1992, a nakon toga jedan od urednika zbornika proizašlog sa skupa, Rijeka 1993. Isto tako sudjelovala je u organizaciji skupa «L'Istria tra le due sponde», Rim 2004.
M. Vicelja je bila korisnik više stipendija za usavršavanje u inozemstvu: 1992. na Sveučilištu u Udinama, 1994. na sveučilištu u Trstu, 1997. u Oxfordu, 1999. na Warburg Institute u Londonu, a od 2001. do 2002. stipendije fondacije Fulbright, Princenton Univerity, SAD.
Član je Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, Hrvatskog primorja i Istre (gdje je član Upravnog odbora), Hrvatskog arheološkog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, INSEA i CERANEO.
Nastavna djelatnost
Od 1987. M. Vicelja-Matijašić radi kao asistent na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci (danas Filozofski fakultet). Od početka sudjeluje u nastavi samostalno na predmetu Ikonologija, a pod vodstvom na predmetima Umjetnost srednjeg vijeka i Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj.
Dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić trenutno je zaposlena kao docent Filozofskog fakulteta u Rijeci a nositelj je nekoliko kolegija na Odsjeku za povijest umjetnosti: Umjetnost kasne antike, Kršćanska ikonografija, Umjetnost ranog srednjeg vijeka, Umjetnost srednjeg vijeka. Ujedno je nositelj kolegija Umjetnost srednjeg vijeka i Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj na Akademiji primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Sudjeluje izbornim kolegijima i na dva poslijediplomska studija: poslijediplomski znanstveni studij Književnost i društveno-humanistički kontekst (kolegij Riječ i slika u srednjem vijeku) u Rijeci i podiplomski študijski program u Ljubljani (kolegij Ikonografske teme v poznogotski umetnosti vzhodnega Jadrana).
Od 2001. do 2003. godine sudjelovala je u stvaranju programa studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Do sada je bilo mentorom pri izradi 7 diplomskih radova i komentor jednom obranjenom magisteriju.
Zaključak :
Izračunom bodova objavljenih znanstvenih radova povjerenstvo je dužno konstatirati da pristupnica dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić ispunjava minimalne brojčane uvjete za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika/ izvanrednog profesora, jer od posljednjeg izbora u zvanje docenta ima knjigu (rukopis predan u tisak) i 4 znanstvena rada o kojih barem dva u a1 časopisima. Međutim, bodovnim kvantificiranjem tih radova povjerenstvo konstatira da pristupnica ima od posljednjeg izbora 16,6 bodova od minimalno potrebnih 18. Zato je povjerenstvo bodovalo i radove prije posljednjeg izbora u zvanje docenta, i konstatiralo da je pristupnica prikupila 9.88 bodova, što čini ukupno 26.48 bodova. Dodaju li se tome bodovi doktorata, što nismo bili u mogućnosti precizno izračunati (petnaestak araka), pristupnica prelazi zbroj od 34 bodova potrebnih za izbor (16 za izbor u docenta i 18 za izbor u izvanrednog profesora).
Uvjete rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora ispunjava jer je:
1. u svojstvu nastavnika izvodila nastavu mnogo više od propisanih barem 300 norma sati.
Uz to, ispunjava i četri od šest uvjeta rektorskog zbora kako slijedi u tabličnom prikazu:
|Najmanje tri (3) od šest (6) |
|navedenih uvjeta |
|Uvjeti Rektorskog zbora |Pristupnik |
|1. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog |Ne ispunjava uvjet |
|udžbenika ili priručnika, odnosno da je na web stranici visokog | |
|učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst, koji je | |
|pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva; | |
|2. da je predložio ili uveo novi, ili inovirani sadržaj predmeta,|Da |
|ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne metode na |Sudjelovala je u izradi novog programa studija povijesti |
|preddiplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz |umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci |
|odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog učilišta; | |
|3. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) |Da |
|završnih ili diplomskih radova, te da je pri tome objavio barem |Bila je mentor za 7 diplomskih radova. U humanističkim |
|dva rada u koautorstvu sa studentom; |znanostima nije uobičajeno objavljivati radove u |
| |koautorstvu sa studentom |
|4. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom znanstvenom |Da |
|području, struci ili nastavi u uglednim institucijama u |Više stipendija. Nakon doktorata Fulbright 2001-2002. |
|inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine, od toga | |
|barem šest mjeseci kontinuirano: | |
|5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) |Da |
|radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na međunarodnim |Ukupno 16 izlaganja, od čega 6 domaćih i 10 međunarodnih |
|znanstvenim skupovima; | |
|6. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom |Pristupnica je komentor u tri magistarska rada, nije |
|(doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem jednog |objavila rad sa studentom koji je završio poslijediplomski|
|znanstvenog rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom|studij. |
|koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij. | |
Jednako tako, natječajnom je materijalu priložena potvrda o provedenom institucijskom istraživanju kvalitete nastavnog rada – ocjena studentske ankete, s pozitivno ocjenom na svim ispitanim pokazateljima kvalitete rada.
Na temelju gore iznesenoga povjerenstvo donosi slijedeće
MIŠLJENJE
Pristupnica doc. dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić, ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/2006).
Na temelju svega navedenoga predlažemo da se dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Dr.sc. Miljenko Jurković, red. prof.
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof.
(Sveučilište u Zadru)
Dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof.
(Filozofski fakultet, Rijeka)
Filozofski fakultet, Zagreb
Odsjek za sociologiju
Fakultetskom vijeću
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta (dr. sc. Slobodan Bjelajac) za izbor u zvanje (URBROJ: 3804-140-07-2
Zagreb, 27.02.2007.
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, grana posebne sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Podnosimo Vijeću slijedeći
I Z V J E Š T A J
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu uputio je Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu 8. siječnja 2007. g. molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta doc. dr. sc. Slobodana Bjelajca koji se, kao jedini pristupnik i sadašnji nastavnik na navedenom fakultetu, prijavio na natječaj objavljen u Vjesniku 24.11.2006. pod rednim brojem 1.1. za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na odgovarajuće radno mjesto docenta ili više zvanje za znanstveno područje društvene znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije. Pristupnik je svojoj prijavi na natječaj priložio sljedeće potrebne dokumente: životopis, diplome o završenim znanstvenim stupnjevima, popis znanstvenih i stručnih radova objavljenih nakon zadnjeg izbora i same radove, popis znanstvenih i stručnih radova objavljenih prije zadnjeg izbora u zvanje, popis fakultetskih aktivnosti, popis sudjelovanja na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, te popis mentoriranih diplomskih radova.
U nastavku ovog izvještaja, osvrnut ćemo se na pojedine elemente pristupnikovog životopisa relevantne za davanje mišljenja.
Životopis. Doc. dr. sc. Slobodan Bjelajac, hrvatski državljanin, rođen je 1944 g., završio je osnovnu i srednju školu u Skopju, a studij sociologije na Univerzitetu u Beogradu, stekavši titulu diplomiranog sociologa. Dr. Bjelajac je doktorirao 1993.g. s temom Rezidencijalna segregacija u urbanoj sredini na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja sociologije i time stekao titulu doktora sociologije. 1994. g. izabran je prvi put u zvanje docenta, a 2001. izabran je drugi put u isto zvanje.
Karijera. Nakon završenog studija sociologije, dr. S. Bjelajac se zapošljava u Urbanističkom zavodu Dalmacije – Split, kao jedan od prvih sociologa u urbanizmu Hrvatske. Na tom radnom mjestu ostaje do 1987 g., a bavi se izradama različitih socioloških i srodnih urbanoloških studija u Dalmaciji, Splitu, Hrvatskoj i širem području bivše Jugoslavije. Radio je na izradi generalnih urbanističkih planova, prostornih planova općina, srednjoročnih planova uređenja prostora, provedbenih urbanističkih planova, regionalnih planova te Prostornog plana Hrvatske. Pojedinim od ovih planova je i rukovodio, dok je u ostalima surađivao u timskom radu. U tom periodu je organizirao i niz znanstvenih i stručnih sociologijskih i urbanoloških istraživanja (primjerice, istraživanje bespravne izgradnje, istraživanje o avionskoj buci u Trogiru, o vrednovanju urbanističkih i arhitektonskih rješenja u naselju Splitu-3, istraživanje društvenog položaja starijih osoba u Dalmaciji, istraživanje o socio-ekološkim aspektima zagađivanja Kaštelanskog zaljeva, istraživanje o nerazvijenim područjima Hrvatske i sl.). Dr. S. Bjelajac je 1987. g. prešao-u statusu predavača-na Filozofski fakultet u Zadru, OOUR prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, a poslije stjecanja znanstveno-nastavnog zvanja docenta (od 1994.g.) djeluje kao docent na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu gdje je predavao/predaje Sociologiju, Socijalnu ekologiju, Sociologiju znanosti i Kineziološku sociologiju. U razdoblju 1994-2005. g. bio je u jednom mandatu i pročelnik Zavoda za društvene i humanističke znanosti fakulteta. Dr. S. Bjelajac je sudjelovao na mnogobrojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima i savjetovanjima u zemlji i inozemstvu, koji su se ticali problematike urbanizma, prostornog planiranja, urbane sociologije, ljudskih prava, sociologije sporta ili sociologije uopće. Dr. Bjelajac je bio i na specijalizaciji u SAD iz područja urbanizma i regionalnog planiranja na Johns Hopkins University, u Baltimoreu, SAD, 1974-1975., a 2003. g. organizirao je i 33-ću međunarodnu znanstvenu konferenciju Johns Hopkins International Fellows in Urban Studies, pod nazivom Regional economic development strategies: integrated tourist development policies.
Osvrt na stručnu, nastavnu i znanstvenu djelatnost. Dr. S. Bjelajac je (zajedno s dr. sc. A. Leburić i dr. sc. Š. Pilićem) izradio program studija sociologije u Splitu, a kada je stvoren Odsjek za sociologiju na novoosnovanom Filozofskom fakultetu u Splitu, 2006. g. prešao je na Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu s punim radnim vremenom.
Nastavna djelatnost. Na navedenom fakultetu pristupnik drži nastavu iz slijedećih kolegija: Društvena struktura 1 i 2, Sociologija znanosti, Sociologija sporta, a na nekim drugim odsjecima istog fakulteta predaje kolegij Sociologija. Osim toga, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu predaje i kolegije Kineziološka sociologija, Socijalna ekologija i Sociologija znanosti. U razdoblju iza posljednjeg izbora u zvanje docenta (2001.) dr. S. Bjelajac objavio je ukupno 19. radova u stručnim i znanstvenim časopisima (među kojima su dva objavljena sa studentima), jedan udžbenik s jednom međunarodnom i dvije domaće recenzije na web stranicama Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 3 poglavlja u tri inozemne knjige i sudjelovao je na 21 znanstvenom i stručnom domaćem ili međunarodnom skupu, a prije posljednjeg izbora u zvanje objavio je preko šezdeset znanstvenih i stručnih radova, bio je koautor u tri knjige i autor dviju skripata. Dr. S. Bjelajac je prije posljednjeg izbora još objavio i dvije recenzirane skripte: Osnove sociologije (Fakultet prirodoslovno – matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 1996:204) i Znanost i društvo (Fakultet prirodoslovno – matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 1999). Dr. S. Bjelajac je do sada sudjelovao kao suradnik ili voditelj u 16 sociologijskih znanstvenih istraživanja koja su uglavnom vezana uz problematiku sociologije stanovanja, urbane sociologije, sociologije razvoja, a u nekim istraživanjima bavio se i problemima starijih osoba, njihovim društvenim položajem, studentima, odnosno, mladom generacijom, istraživanjem ponašanja splitske populacije prigodom glasovanja i drugim sociologijski aktualnim temama. Poslije posljednjeg izbora sudjelovao je u realizaciji deset istraživanja uglavnom iz oblasti etničkih odnosa, političkog života, problema življenja u nekim područjima, istraživanju građana o stavovima prema Europskoj uniji, istraživanju studenata o stavovima pristupanja Europskoj zajednici, istraživanju socijalne strukture publike na sportskim terenima, istraživanju učenika srednjih škola o TZK i sportu, istraživanje nastavnika TZK o načinu realizacije i problemima TZK, istraživanje rezidencijalnih preferencija studenata, istraživanje posjetilaca fitness klubova i dr. Valja također istaći da je dr. S. Bjelajac aktivan u smislu popularizacije struke i stručnih
sociologijskih analiza pa je tijekom posljednjih desetak godina objavljivao prigodne tekstova u dnevnom i tjednom tisku na temu mladih, o izborima, o obitelji i bračnoj zajednici te o društvenom položaju znanstvenika.
Osvrt na objavljene znanstvene radove. U nastavku ovog izvještaja, osvrnut ćemo se prvo na neke radove pristupnika objavljene prije posljednjeg izbora u zvanje docenta (2001).
Radovi objavljeni u časopisima klasificiranim kao A1 prije zadnjeg izbora u zvanje (do 2001.).
U radu Životno opredjeljenje omladine i njen odnos prema radu. Sociologija 13(2):189-207, 1971., dr. S. Bjelajac ukazuje na temeljne društvene uzroke izrazito aktivne orijentacije mladih. Autor problematizira i operacionalizira Frommovu teoriju o ljudskim potrebama i otuđenju, analizirajući vrijednosne orijentacije mladih temeljem parova stavova-indikatora kao što su: davanje prednosti poslu koji se voli ili zaradi, gledanje na rad kao najznačajniji uvjet sretnog života ili kao na prisilu (maštanje o društvu gdje se ne bi moralo raditi), traženje zadovoljstva u radu (radnim uvjetima i sl.) ili u slobodnom vremenu i sl.
2. U radu (u koautorstvu s I. Škarić, Radnička omladina Splita i Savez komunista. Sociologija (1975):2:329-347, ukazuje se na društveni značaj mladih radnika koji je očit s obzirom na njihovu brojnost kao i njihov bolji obrazovni nivo te druge psihofizičke karakteristike. U kojoj mjeri to odgovara njihovom društvenom položaju mjerenom kroz sudjelovanje u raspodjeli dohotka, društvene i političke moći te sudjelovanjem u SK i drugim političkim organizacijama, kao i stavovima prema SK je temeljna tema ovoga rada.
3. Rad Analiza mišljenja Trogirana o avionskoj buci. Revija za sociologiju (1975):5(17):145-152. se osniva na anketnom istraživanju koje je simuliralo metodu eksperimenta, uspoređeni su odgovori ispitanika iz "eksperimentalne" (žive na prostoru ispod avionskog koridora) i dvije "kontrolne" grupe (žive na 4 km od koridora). Utvrđene su signifikantne razlike u odgovorima eksperimentalne i kontrolnih grupa u pogledu odgovora na ista pitanja. Sintetički pokazatelj intenziteta smetnji ukazujue da stanovnici u eksperimentalnoj zoni daleko intenzivnije doživljavaju buku od stanovnika u kontrolnim zonama (u prvoj je buka preko granica dozvoljene, dok je u drugima u podnošljivim granicama).
4. U radu A critical appraisal of housing project in the city of Split, Ekistics 45(270):225-229,1978 prezentirana je metodologija izrade naselja Split-3 u uglednom časopisu koji je pokrenuo poznati grčki arhitekt i urbanist K. Doxiadis. U radu je prezentirano istraživanje doživljaja stanovnika novog naselja (Split-3), a autor sugerira planerima i projektantima potrebu vođenja računa i o ljudskim potrebama, a ne samo o fizičkim elementima. Neosporno je, ističe autor, da potrebe nisu samo biološke, već i društvene, psihološke i komunikacijske. Iako se općenito stanovnici izražavaju pozitivno o svom naselju, ne samo da nalaze značajne zamjerke, već se i odnos spram naselja i identifikacija s njime, značajno razlikuje među različitim dijelovima naselja, različitim katovima i različitim društvenim slojevima. Zbog svega navedenog se i sugeriraju intervencije u proces planiranja naselja.
5 U radu Socijalne karakteristike košarkaške publike u Splitu (Sociološki pregled, 1-4/1990:91-101) autor konstatira kako je sociologija sporta u nas mlada disciplina, pa je ovo jedno od prvih istraživanja socijalne strukture košarkaške publike, iako su već neka istraživanja ukazala na vezu socijalnih karakteristika i odnosa prema sportu. Istraživanje je provedeno na uzorku publike od 542 ispitanika koji su prisustvovali na četiri utakmice od kojih je pola bilo međunarodnih. Kad se usporedi s drugim sportovima (posebno nogometom), otvaraju se mogućnosti utvrđivanja osnovnih uzroka nasilja u sportu, koje je manje prisutno kod košarke nego kod nekih drugih sportova, ali i postavljanje nekih drugih hipoteza.
6. U radu Što se slučuva vo prvite godini na tranzicijata? (Dijalog,1995:31-38) autor konstatira da je dogovorna ekonomija patila od prezaposlenosti i neadekvatne strukture privrede, prelazak na tržišnu ekonomiju, bar u Hrvatskoj nije uspio promijeniti strukturu privrede, a povećao je nezaposlenost. Država se i tu zbog opadanje platežne moći stanovništva i opasnosti od socijalnih nemira javlja kao regulator, ne dozvoljavajući funkcioniranje tržišnih zakona, pa se ideja slobodnog tržišta pretvara u praksu kontroliranog tržišta. Tako se od prakse socijalne države, prelazi na praksu države bez socijalne politike. Pojava nezaposlenosti ne pogađa podjednako sve slojeve stanovništva. Među nezaposlenima vremenom raste broj onih koji imaju duži staž, a opada broj onih s manjim stažem. Isto tako, opada broj niže kvalificiranih radnika, a raste broj visoko obrazovanih. Ono što bi trebalo biti agens razvoja (industrija) gotovo da se uopće nije privatizirala, a prijenos vlasništva na privatnike se najviše realizirao kod obrta, prometa i ugostiteljstva.
7. U radu Izborno ponašanje Splićana. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 1999:55-56;651-664, autor polazi od pretpostavke da je izborno ponašanje mjereno intenzitetom sudjelovanja na izborima i stranačkim preferencijama povezano s objektivnim i subjektivnim karakteristikama glasača, ali i da buduće izborno ponašanje velikim dijelom ovisi o prijašnjem, kao i o stranačkim preferencijama budućih novih glasača. Rezultati upućuju na izrazitiju povezanost starijih osoba, umirovljenika, nižih slojeva zaposlenih i obrazovanja, domaćica, stanovnika ruralnog porijekla, nisko kvalificiranih djelatnosti i si. s glasovanjem za vladajuću stranku. I obrnuto-veću povezanost mladih, viših slojeva zaposlenih i obrazovanja, visokokvalificiranih djelatnosti, nezaposlenih, urbanog stanovništva i glasovanja za oporbene stranke. Isto tako, analiza pokazuje da ispitanici koji su do sad postojano glasovali za istu stranku, imaju izrazitu tendenciju davanja svojeg glasa istoj toj stranci te njenom predsjedničkom kandidatu i ubuduće, dok nepostojani glasači ne pokazuju takve tendencije.
Znanstveni radovi (A1) objavljeni nakon posljednjeg izbora u zvanje (2001.).
1. U udžbeniku za kineziologe Sport i društvo objavljenom na web stranicama Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije (2006:210, Web stranica: ) dr. S. Bjelajac u četrnaest poglavlja raspravlja o odnosu sporta i društva. Doprinos ovoga udžbenika je u tome što su istraživanja sportske publike pokazala kako ekstremne navijačke skupine (primjerice - Torcida, BBB, Armada i dr.) osim strukturalne, imaju i svoju razvojnu dimenziju, jer su u zadnjih petnaestak godina neke njihove strukture promijenjene (tako u Torcidi primjerice ima deset puta više žena i starijih osoba nego prije petnaest godina). Osim toga, doprinos ovog udžbenika je i u sustavnom poimanju razvoja sociologije sporta u Hrvatskoj, te doprinosima pojedinih hrvatskih autora ovoj disciplini. Zanimljiva je i pristupnikova interpretacija i razrada različitih teorija igre - od Huizingine teorije, preko Finkove antropološke teorije, do teorije Rogera Cailloa.
2. U radu (poglavlje u knjizi) Reconstructing Region: The Case of Croatia, u: Reconstructuring Multiethnic Societies: The Case of Bosnia-Herzegovina, London: Ashgate, 2001:197-207. dr. S. Bjelajac naglašava da je regija istovremeno i zavisna i nezavisna varijabla centralnog grada. Zato je regionalizam vrlo značajan dio nacionalnog sustava, jer ne samo da su komunikacije između centralnog grada i regije izrazito frekventne i komplementarne, već su one izrazite i između regionalne i centralne vlasti. Nodalno funkcionalna definicija smatra da je regija jedan otvoreni sustav s fleksibilnim granicama, omogućavajući nam da razlikujemo različite razine. U usporedbi sa bivšim sustavom regionalizacije, novi je sustav udvostručio broj regionalnih cjelina na svim razinama, povećao birokraciju i njezine troškove, minimizirajući mogućnosti međunarodne integracije regija sa susjednim zemljama. Tenzije među regijama kao i između regionalne i gradske vlasti također narastaju. Zato je neophodna izmjena hrvatskog regionalnog sustava, drži pristupnik.
3. U radu Analiza stavova o nacionalnim manjinama nekih političkih stranaka u Splitu Međunarodne studije, 2-3(2002):146-156, prikazuju se rezultati istraživanja provedenog među nekim političkim strankama u Splitu koje je ukazalo na postojanje značajnih razlika među njima, pogotovo između dvije glavne koalicijske stranke na vlasti (HSLS i SDP) u pogledu odnosa među nacionalnim manjinama. Vrlo visoki koeficijenti kontingencije ukazuju na to da se stav prema nacionalnim manjinama, njihovim ostvarenim pravima kao i sama nacionalna distanca, posebno prema nekim manjinama, značajno razlikuju. Isto tako, razlike između HSLS-ovih i SDP-ovih dužnosnika su značajne i u pogledu regionalnih i konfesionalnih distanci, njihovih strukturalnih karakteristika, pa i nekih stavova koji ukazuju na progresivnu, odnosno regresivnu orijentaciju.
4. U radu (u koautorstvu s N. Duvnjak) Analiza sadržaja Internet izdanja "Slobodne Dalmacije" o nacionalnim manjinama u razdoblju lipanj-prosinac 1999. i 2002. Međunarodne studije, (Vukadinović, R., Tatalović, S. (ur.). Zagreb: Centar za međunarodne studije hrvatske udruge za međunarodne studije, Politička kultura, 2003:45-60, primjenom metode analize sadržaja, obrađeni su članci objavljeni na Internet izdanju splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija u razdoblju lipanj-prosinac 1999. i 2002. godine, u kojima se spominju nacionalne manjine. Pilot-istraživanjem je utvrđeno kako se članci u kojima se spominju nacionalne manjine uopće ne pojavljuju u rubrikama Ekonomija, Kultura i gradskim rubrika Splita i Zadra, pa je analiza sadržaja primijenjena na člancima objavljenim unutar cjelina Novosti i Teme dana. Pregledano je ukupno 2063 članaka, a manjine su se spominjale u 81 članku (3,9 %). Kvantitativna i kvalitativna analiza pokazala je kako se članci o manjinama javljaju uglavnom unutar političkog konteksta, a najčešće je povod njihovom objavljivanju određeni politički događaj. Vrlo se rijetko javljaju tekstovi o svakodnevnom životu manjina, dok uopće nije bilo napisa posvećenih kulturi i umjetnosti. Nadalje, manjine se najčešće spominju usputno, u jednoj ili dvije rečenice, a način pisanja je jednostran i donekle unificiran.
5. U radu (u koautorstvu s N. Duvnjak) Medijski aspekti političkog predstavljanja nacionalnih manjina u Hrvatskoj Međunarodne studije (ur. Vukadinović, R.; Tatalović, S., Zagreb: Centar za međunarodne studije hrvatske udruge za međunarodne studije, Politička kultura, (2004:155-169) raspravlja se o završenim izborima za predstavnike nacionalnih manjina. Osnovna hipoteza ovoga rada jest da bi na izbore izišao daleko veći broj birača predstavnika nacionalnih manjina da je u medijima bila prisutna izraženija predizborna propaganda. U istraživanju, analiziraju se četiri ključne rubrike internet izdanja regionalnog lista "Slobodna Dalmacija" o temama koje se u predizbornom razdoblju javljaju u vezi s dotičnim izborima ("Teme dana", "Novosti", "Split" i "Županija"). U uzorak su uzeta dva predizborna razdoblja od po mjesec dana. Analiza je pokazala kako u tom regionalnom listu, u predizbornim razdobljima nije bilo dovoljno tekstova o nacionalnim manjinama, ali ni o predstojećim izborima.
6. U radu (u koautorstvu s Š. Pilićem) Odnos identiteta i želje za priključenjem Hrvatske Europskoj Uniji studenata nastavničkih studija u Splitu (Revija za sociologiju, 1-2(2005):33-54, konstatira se kako je pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji nadasve aktualan proces, pa je svrha rada ustanoviti odnos identiteta-koji u sociologiji zadobiva sve veći značaj-i želje za uključivanjem Hrvatske Europskoj Uniji. Odnos identiteta i želje za uključivanjem ispituje se na primjeru studenata nastavničkih studija u Splitu, kao društvene skupine koja tijekom svog radnog vijeka ima važnu ulogu agensa u procesu socijalizacije mladih. Istraživanje je izvršeno metodom ankete, pomoću za to konstruiranog upitnika na uzorku od 348 studenata Visoke učiteljske škole u Splitu. Analiza je pokazala kako se studenti najviše identificiraju s vjerom (88% odgovora), iza čega slijedi teritorijalna lokalna identifikacija (71% odgovora), dok je stranačka identifikacija najmanje izražena (samo 50% odgovora). Isto tako, utvrđena je veza između pojedinih identiteta (posebno stranačkih i prostornih) sa željom za priključenjem Europskoj zajednici. Dobiveni rezultati kompariraju se s određenim ranijim rezultatima istraživanja o pojedinim pitanjima (npr. o identitetu u Istri, o rangu europskih zemalja prema poželjnosti za život na primjeru mladih Zagrepčana).
7. U radu The social structure of football fans in the city of Split (Kakanien. Vienna:University of Vienna, November,2005:8-19) (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad) konstatira se kako su sva prethodna istraživanja navijačke publike vršena na samo jednom njezinom dijelu koji se može nazvati organiziranom publikom. Postoji, međutim, i jedna daleko veća skupina publike koja ne pravi ekscese, a koja bi se mogla nazvati neorganiziranom publikom. Glavni cilj ovoga rada je da otkrije socijalne karakteristike te neorganizirane i da ih usporedi s istima kod organizirane publike. Rezultati pokazuju kako postoje signifikantne razlike između organizirane i neorganizirane publike na nogometnim utakmicama u Splitu u pogledu pojedinih socijalnih karakteristika. Isto tako, značajne strukturalne razlike su ustanovljene unutar organizirane publike, ako se „Torcida“ danas uspoređuje s „Torcidom“ devedesetih godina prošloga stoljeća. Današnja „Torcida“ je starija, više feminizirana, obrazovanija i više radno aktivna nego ona iz devedesetih.
Osim navedenih radova koje smo ukratko prezentirali, pristupnik je objavio još 5 radova iz iste kategorije (vidi popis radova).
Radovi objavljeni u ostalim časopisima (A2) i istraživački radovi publicirani prije posljednjeg izbora u zvanje (do 2001 g.).
1. U dva rada o temi bespravne stambene izgradnje u Dalmaciji koji su nastali kao plod provedenog istraživanja i objavljivanja istraživačkog izvještaja a koji su objavljeni u dva časopisa (Pogledi, 1970,3:141-171 i Naše teme, (1971)11:1942-1960), karakter bespravne stambene izgradnje autor izvodi iz društvenih nejednakosti (regionalnih, ali i nejednakosti u raspodjeli stanova i plaća medu različitim društvenim slojevima). U prilog navedenoj tezi, pristupnik navodi i strukturalne karakteristike bespravnih graditelja i razlike medu društvenim slojevima u udjelu u raspodjeli stanova. Također se prikazuje i prostorna distribucija bespravne izgradnje u Splitu (u pravilu se ona okuplja oko marginalnih gradskih područja i u blizini industrije). Dr. Bjelajac, kao pionir istraživanja bespravne izgradnje u našoj urbanoj sociologiji, ističe da su njene posljedice vrlo značajne i ozbiljne-povećanje nejednakosti u uvjetima, političke te urbanističke.
2. U radu Urbana disperzija-između mogućnosti i nužnosti. Pogledi 17(4):33-41,1985, raspravlja se o problemima postojeće urbane situacije u Dalmaciji, ali i o potrebi promjena. Pristupnik konstatira da tendencije urbocentrizma stvaraju izrazite probleme u područjima koncentracije, ali i u područjima iz kojih se ona alimentira. Nakon definiranja pojmova koncentracije i disperzije, u tekstu se osvrće na suvremenu urbanu situaciju u nas i konstatira kako se ona razlikuje od sredine do sredine. Tako su veliki gradovi postali neudobni, a mali "nedovoljni", a između 1961. i 1981. godine u Dalmaciji najizraženiji su rast imali mali gradovi. Ove su tendencije bile još izraženije u periodu 1971-1981., što govori o promjenama u tadašnjim trendovima urbanizacije. I konačno, pored određene nužnosti procesa koncentracije, raspoznatljive su i tendencije urbane disperzije, ističe autor, koje je kroz interese pojedinačnih dijelova prostora jednim širim regionalnim pristupom potrebno stimulirati različitim mjerama.
3. U radu Društveni položaj starijih osoba u Dalmaciji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zadru, 1989:27-41, dr. Bjelajac razmatra problem starenja populacije koji je u Dalmaciji izrazitiji no drugdje u nas. U radu se prezentiraju rezultati ispitivanja stanovnika "treće životne dobi", posebno s aspekta njihovog društvenog položaja u raspodjeli materijalnih dobara, društvene moći i ugleda. Utvrđeno je postojanje razlika između Dalmacije i drugih područja u svijetu gdje je proces starenja također intenzivan, ali su i razlike u društvenom položaju starijih osoba drugačije izražene. U tom smislu, dok je proces starenja u razvijenijim zemljama izraženiji u urbanim nego u ruralnim sredinama, u Dalmaciji je obrnuto, a uvjeti života starijih osoba su daleko lošiji. Čak i kad ne bi bilo materijalnih problema i onih koji su vezani uz pristupačnost zdravstvene i socijalne zaštite, a oni su obzirom na karakter ruralnih naselja u nas izrazito prisutni, ostaje izražen problem usamljenosti, koji starijim osobama, prema rezultatima istraživanja, čak i teže pada od svih.
4. U radu Osnovna obilježja socio-demografskih procesa na prostoru Kaštelanskog zaljeva i njihove urbane i ekologijske konzekvence, u: I. Rogić (ur.) Program gospodarenja prostorom Kaštelanskog Zaljeva, Centar za interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja Sveučilišta u Splitu, 1991, autor polazi od kompleksnosti pojma okoline, koja se ne sastoji samo od prirodnih i društvenih faktora, već i od njihovih međuodnosa. Autor konstatira da se prostor Kaštelanskog zaljeva sve više diferencira po principu socijalne stratifikacije, što ima za posljedice diferencijaciju uvjeta i stilova života, no dovodi i do međusobnog nerazumijevanja stanovnika različitih dijelova grada u procesu odlučivanja o budućem razvoju te u odlučivanju o načinu rješavanja širih i užih problema njegove devastacije (zagađivanje, uvjeti života i si.). Svi ovi faktori utječu i na diferencijaciju u pogledu ekoloških stavova unutar granica grada koja još dublje reproducira probleme ekosustava.
5. U radu Društveni čimbenici osamostaljivanja odgajanika. Školski vjesnik 44 (2):149-155,1995, razmatra se utjecaj društvenih čimbenika na osamostaljivanje odgajanika. Autor je proveo ispitivanje na dvije skupine studenata prve i četvrte godine i dokazao kako su ti čimbenici vrlo značajni za proces osamostaljivanja. Autor testira 41 indikator koji se po pretpostavci sadrži u pojmu samostalnosti i dokazuje da oni imaju značajnu ulogu na uspjeh u studiju, zadovoljstvo studijem, nastavnicima i drugim pokazateljima vezanim za studij.
6. U radu Sociodemografske karakteristike Splitsko-dalmatinske županije, (u koautorstvu s Singer M., Mejovšek M. i Kovčo I.), u: Socio-demografske karakteristike maloljetničke delikvencije u Splitsko-dalmatinskoj županiji s posebnim osvrtom na poremećenost odnosa u obitelji, Zagreb: Fakultet za defektologiju i Visoka policijska škola, 1996, pokazuje se da u prostorno i populacijski najvećoj Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) i pored demografske vitalnosti, postoje i tendencije devastacije, ali i gospodarske regresije. I pored demografskih pogodnosti, SDŽ je deseta po visini nacionalnog dohotka po stupnju zaposlenosti sedma, a broj nezaposlenih po zaposlenom je u njoj dva puta veći nego u Zagrebu (u prvom slučaju jedan zaposleni izdržava četiri, a u drugom samo dva stanovnika). Analiza po prostornim tipovima pokazala je da, na duži rok, ali i u zadnjih pedesetak godina, grad Split ima najveći rast i najvitalnije karakteristike stanovništva. Iza njega slijede gradska zagorska naselja, ostala naselja Splitske aglomeracije i konačno ostala obalna naselja. I dok, kako pokazuju trendovi i tendencije, za otočka seoska naselja nema spasa, gradska otočka i zagorska naselja, pa i zagorska seoska naselja se još uvijek mogu spasiti. Preduvjet toga jest prevladavanje gospodarske regresije uz korištenje još uvijek povoljnih demografskih tendencija.
7. U radu «Non-Governmental Organisation in the Republic of Croatia», Indiana University, Center for Philanthropy, 1996, provedena je sociološka analiza NGO organizacija u Hrvatskoj. Analiza polazi od dvije osnovne hipoteze: prve, da NGO-e u Hrvatskoj nije moguće promatrati bez uzimanja u obzir šireg konteksta; i druge, da je potrebno uzeti u obzir da broj međunarodnih NGO-a utječe na uspostavljanje NGO-a u Hrvatskoj i u BIH.
Radovi objavljeni u ostalim časopisima nakon posljednjeg izbora u zvanje (2001).
1. U radu Analysis of content of the term national minorities in the Croatian daily “Slobodna Dalmacija”- minorities in the margins of coverage (Mediaonline, 3.12; 2001:1-4) zaključuje se da su manjine još uvijek marginalna tema u spomenutom dnevnom listu, ali i da je napravljen određeni napredak u usporedbi s 1999 g. To, međutim, ne znači da je prisutnost manjina danas zadovoljavajuće u svjetlu potrebe za demokratizacijom društva i manjinskih prava kao i da je uloga koju bi manjine trebale imati u Hrvatskoj.
2. U radu Nastanak i razvoj kineziološke sociologije u Hrvatskoj (Zbornik radova Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu 2003:125-142) autor sustavno izlaže ključne karakteristike ove znanstvene discipline, s posebnim naglaskom na njen nastanak i razvoj u Hrvatskoj. Tekst se pritom, sastoji iz tri cjeline. U prvoj se definira kompleksni karakter discipline koji proizlazi iz spoja sociologije i kineziologije sa zajedničkim uporištem u antropologiji. Predmet kineziološke sociologije je istraživanje društvenih faktora koji preko tjelovježbe utječu na proces oslobađanja čovjeka kao ljudskog bića, ali i utjecaj tjelovježbe na društvo, precizno navodeći devet područja istraživanja. U drugoj cjelini autor navodi povijesni razvoj kineziološke sociologije u svijetu, opredjeljujući se s obzirom na njezinu multi dimenzionalnost, za termin « kineziološka sociologija» jer je to širi pojam od pojma «socio-logija sporta». U trećoj cjelini analizira se razvoj kineziološke sociologije u Hrvatskoj koja je u početku bila fragmentarna. U zaključku autor ukazuje na dva osnovna pristupa u kineziološkoj sociologiji u Hrvatskoj: jedan, koji karakterizira zahvaćanje pojedinih problema sporta u razvoju društva, i drugi, koji antropološki zahvaća čovjeka kao samorealizirajućeg bića vezanog uz kontekst vremena i prostora.
3. U radu Socijalna struktura nogometne publike u Splitu. (Zbornik radova fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja sveučilišta u Splitu. 2005:119-135) konstatira se kako su dosadašnja istraživanja nogometne publike u Hrvatskoj isključivo se odnosila na jedan dio publike (ekstremne navijače), za koje je ustanovljeno da je organizirana. Cilj ovoga rada bio je istražiti socijalne karakteristike neorganizirane publike i usporediti ih s organiziranom publikom. Temeljni rezultat analize jest postojanje razlika između organizirane i neorganizirane nogometne publike u Splitu, ali se one ne odnose na sve, već samo na neke strukturalne karakteristike. Otkrivene su i strukturalne razlike unutar organizirane publike između devedesetih godina prošloga i početka ovoga stoljeća.
4. U radu (u koautorstvu sa Š. Pilić) Rezidencijalne preferencije studenata (Školski vjesnik, 3-4/2005:367-378) autori prikazuju rezultate istraživanja studenata o zemljama u kojima bi i u kojima ne bi željeli stanovati (rezidencijalne preferencije studenata). Rezultati istraživanja pokazali su da bi više od polovine studenata željelo stanovati izvan Hrvatske, ali se samo jedan posto ispitanika izjasnio da nikako ne bi željelo živjeti u Hrvatskoj. Studenti daju prednost mediteranskim zemljama, a zatim dolaze druge Europske zemlje. Analiza je pokazala i povezanost rezidencijalnih preferencija studenata s njihovim identitetom u prostoru lokalnim/mjesnim, iza čega slijede nacionalni, mediteranski, regionalni i europski, te posve marginalni balkanski identitet.
5. U radu Učenici i sport (Školski vjesnik,1-2/2005:73-85) autor prezentira rezultate anketnog istraživanja provedenog u splitskim srednjim školama 2004. godine o zainteresiranosti učenika/ca za sport i školski predmet koji se zove tjelesna i zdravstvena kultura. Budući da se bavljenje sportom odvija u slobodnom vremenu, u prvom dijelu teksta govori se o položaju sporta u kontekstu ostalih aktivnosti provođenja slobodnog vremena. Tako je analiza pokazala kako su učenice manje od učenika zainteresirane za sport, ali i za školski predmet tjelesna i zdravstvena kultura. I konačno, u trećem dijelu govori se o tome koji je sport učenicima/ama najdraži, koji sportaši i sportašice, kao i kakav stav imaju prema određenju samoga pojma sport i koristima od njega.
6. U radu Ocjena nastavnika na fakultetu (Školski vjesnik (1-2/2003: 191-201) prvi se put na Fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu ocjenjuju nastavnici od strane studenata. Analiza je otkrila vrlo zadovoljavajuće ocjene koje su studenti dali svojim profesorima jer je 22% profesora ocijenjeno ocjenom 5 i 49% ocjenom 4, dok je samo jedan nastavnik ocijenjen ocjenom 1 (2,7%). Najveće ocjene su nastavnici dobili za korektan odnos prema studentima, spremnost za raspravu sa studentima i pripremljenost za predavanje (prosječna ocjena je viša od 4). Studenti koji su izostajali s nastave kao i oni koji nisu zainteresirani za predmet u većoj su mjeri skloni davanju nižih ocjena svojim nastavnicima nego studenti koji su redovito dolazili na nastavu i koji su zainteresirani za materiju. Autor na koncu zaključuje kako je ocjenjivanje nastavnika bilo vrlo uspješno, jer se tako došlo do određenih spoznaja o nastavnicima, ali i o studentima, kao i da bi bilo korisno nastaviti s takvom praksom na sveučilištu, ali i u srednjoj školi.
7. U radu (sa studenticom A. Reić) Društveni ugled odgojitelja (Zbornik Prema kvalitetnoj školi, 2006:175-188). autori otkrivaju na kojem stupnju ugleda se nalaze odgojitelji na stratifikacijskoj ljestvici. Analiza je otkrila da u usporedbi s drugim zanimanjima odgojiteljice uživaju osrednji društveni ugled. Postoje neke razlike u pripisivanju ugleda između muškaraca i žena, te stanovnika gradova i sela(muškarci pripisuju nešto niži ugled odgojiteljima od žena, kao što i urbaniti pripisuju niži ugled odgojiteljima od stanovnika sela. Stariji ljudi pridaju manji ugled odgojiteljima od mlađih. Ostale hipoteze nisu dokazane jer roditeljstvo i pohađanje vrtića nisu pokazali izraženu povezanost s društvenim ugledom odgojitelja.
8. U radu (sa studenticom S. Živković) Elementi prirode i društva u udžbenicima prirode i društva (Školski vjesnik 1/2006:25) autori utvrđuju odnos između sadržaja prirodoslovnih i društvenih tema u udžbenicima prirode i društva u prva četiri razreda osnovne škole. Ideja za istraživanje proizlazi iz činjenice naziva koje učenici, ali i nastavnici koriste u svakodnevnom govoru (termin je priroda, umjesto priroda i društvo). Analiza sadržaja udžbenika prirode i društva pokazala je da su dominantne teme u prva dva razreda osnovne škole društvene, dok su teme iz trećeg i četvrtog razreda dominantno prirodoslovne. Autori zaključuju kako bi, s obzirom na činjenicu izrazitijeg uključivanja u društveni život starijih učenika, bio daleko logičniji obrnuti odnos tema u prva četiri razreda osnovne škole.
Pristupnik dr. sc. S. Bjelajac je sudjelovao na mnogim domaćim i inozemnim skupovima gdje je bio podnosilac saopćenja. Najvažnija izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima nakon posljednjeg izbora u zvanje su sljedeća: 1. Three Unintegrated Parts of Croatian Adriatic Tourism – Coast, Hinterland and Islands (izlaganje na 33rd Annual Conference of Johns Hopkins International Fellows in Urban Studies Program, Johns Hopkins Institute for Policy Studies: Regional economic development strategies: intergrated tourist policies, Split and Dubrovnik, June 2003, 2. Scientific Migrations from Croatia (34-th Johns Hopkins University International Urban Fellows Association, Padova and Venice: 2004, 3. The Realization of Human Rights in Croatia and its Impact on the Developmnet of Democracy, particularly in Split, Zadar, Knin, Benkovac and Gračac (izlaganje podneseno na međunarodnom skupu Democracy and Human Rights in Multi-ethnic societies, Konjic, Bosna i Hercegovina, July, 3-7.2000); 4. Neki problemi koalicijskih partnera u Splitu (na međunaronom skupu Democracy and Human Rights in Multi-ethnic societies Konjic, Bosna i Hercegovina, 2-6.07.2001); 5. Izlaganje Iskustva regionalne suradnje u zaštiti nacionalnih manjina (na međunarodnom simpoziju Regionalna suradnja i zaštita nacionalnih manjina Begovo Razdolje, Hrvatska, 26.05.-29.05.2005); 6. Izlaganje Ekološka edukacija odgojitelja održano na međunarodnom simpoziju Od baštine za baštinu, Hvar 2005); 7. Saopćenje Regionalne razlike položaja sporta u strukturi slobodnog vremena učenika (na međunarodnom skupu Contemporary Kinesiology (2006). Sumirajući možemo konstatirati da je iza posljednjeg izbora u zvanje, dr. S. Bjelajac sudjelovao kao podnosilac saopćenja na ukupno 16 međunarodnih znanstvenih skupova i na nekoliko domaćih skupova (Zagreb i Split) gdje je također podnosio saopćenja. Nadalje dr. Bjelajac je vodio izradu diplomskkih radova 20 studenata prije zadnjeg izbora u zvanje i 17 studenata nakon izbora u zvanje. I konačno, dr. Bjelajac je član Hrvatskog sociološkog društva.
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Uzimajući u obzir ukupno znanstveno, stručno i javno djelovanje pristupnika doc. dr. S. Bjelajca, povjerenstvo smatra da kandidat u potpunosti ispunjava uvjete iz čl. 32, stavak peti, i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) kao i uvjetima iz Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora (NN, 129/05) o izboru u znastveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, jer:
• je stekao akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti;
• je izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta;
• ima objavljene znanstvene radove kojima je značajno doprinijeo razvoju posebnih sociologija, napose urbane sociologije te kineziološke sociologije;
• je nakon posljednjeg izbora objavio nove znanstvene i stručne radove (ukupno ima objavljenih 14 radova A1 i preko 50 znanstvenih i stručnih radova);
• stalni je nastavnik na visokom učilištu 20 g.;
• izvodio je nastavu u većem opsegu od 300 sati na sveučilišnoj instituciji;
• objavio je 3 knjige koje služe kao sveučilišni udžbenici;
• unaprijedio je nastavu–uveo nove metode-na postojećim kolegijima koje realizira već niz godina;
• uspješno vodio 37 diplomskih radova i objavio 2 rada u koautorstvu sa studentom/studenticom;
• prezentirao radove na 17 međunarodnioh i 3 domaća znanstvena skupa;
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. S obzirom na rečeno, povjerenstvo konstatira da pristupnik, dr sc. Slobodan Bjelajac, docent Filozofskog fakulteta u Splitu, u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora te u tom smislu predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo stručno mišljenje i time omogući nastavak procedure izbora pristupnika u navedeno znanstveno-nastavno zvanje.
Povjerenstvo:
dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof., predsjednik
dr. sc. Davorka Matić, izv. prof., član
dr. sc. Šime Pilić, član, izv. prof.
Ovaj izvještaj je raspravljen i prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za sociologiju održanoj 14.03.2007. g.
| |Pravilnik o uvjetima za izbor u |Kandidat |
| |znanstvena zvanja | |
| |Viši znanstveni|Znanstve-ni |Prije izbora |Nakon izbora |UKU-PNO |Broj |Broj |
| |suradnik |savjetnik | | | |strani-ca |strani-ca |
| | | | | | |prije izbora|nakon izbora|
|A1 |6 |10 |8 |8 |16 |87 |306 |
|A2 |8 |15 |7 |9 |16 |364 |160 |
|UKUPNO |14 |25 |14 |17 |31 |451 |466 |
|Knjiga udžbenik, skripta |1 |3 |2 |1 |3 |285 |210 |
|Predaje na Sveučilištu | | | | |20 godina | | |
|Mentorirao diplomske radove| | |20 radova |17 radova | | | |
|Međunarodni skupovi | | |3 |17 |20 | | |
OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA pristupnika doc. dr. Slobodana Bjelajca*
|OBVEZATNI UVJET | |
|da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom |ostvareno! |
|visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem tri stotine | |
|(300) norma sati | |
|TREBA ISPUNITI TRI OD ŠEST UVJETA |OSTVARENO |
|1. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog |ostvareno! |
|udžbenika, znanstvene knjige ili priručnika, odnosno da je na | |
|WEB stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao | |
|nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od stručnog | |
|povjerenstva; | |
|2. da je predložio ili uveo novi, ili inovirani sadržaj |ostvareno! |
|predmeta, ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne | |
|metode na pred diplomskom, diplomskom ili poslije diplomskom | |
|studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog | |
|učilišta; | |
|3. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) |ostvareno! |
|završnih ili diplomskih radova, te da je pri tome objavio barem| |
|dva rada u koautorstvu sa studentom; | |
|4. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom | |
|znanstvenom području, struci ili nastavi u uglednim | |
|institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne| |
|godine; | |
|5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) |ostvareno! |
|radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na međunarodnim | |
|znanstvenim skupovima; | |
|6. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u | |
|poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje | |
|objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom | |
|časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio | |
|poslijediplomski (doktorski) studij. | |
* Molimo obvezatno ispuniti i obrazložiti te priložiti uz izvješće na zahtjev Povjerenstva Vijeća društveno-humanističkog područja područja za utvrđivanje kriterija i potvrdu izbora u znanstveno nastavno zvanja Sveučilišta u Zagrebu
U Zagrebu, 27.02.2007.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 26. veljače 2007.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Dr. sc. IRENA CAJNER MRAOVIĆ – mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za radno mjesto i izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima.
Na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 25. siječnja 2007. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li dr. sc. Irena Cajner Mraović zakonom propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u Vjesniku 30. listopada 2006. godine i u Narodnim novinama broj 123/06, od 13. studenog 2006., za radno mjesto i izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u znanstvenom području društvene znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima prijavila se jedna kandidatkinja – dr. sc. Irena Cajner Mraović – koja je priložila sljedeće dokumente: 1. životopis 2. prikaz znanstvene, nastavne i stručne aktivnosti; 3. domovnicu; 4. diplomu o magisteriju i doktoratu te 5. popis znanstvenih radova.
1. ŽIVOTOPIS
Irena Cajner Mraović rođena je 14. 08. 1968. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju pedagošku školu. Diplomirala je 1991. godine na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu (diplomski rad Krivično-pravni i kriminološki aspekti krivičnog djela čedomorstva), gdje je i magistrirala 1994. godine iz područja kriminologije (magistarski rad Obiteljske prilike maloljetnih počinitelja razbojništva ili razbojničke krađe) te doktorirala 1995. godine, također iz područja kriminologije (doktorska disertacija Poremećaji u ponašanju i obiteljske prilike maloljetnih počinitelja nasilničkih i nenasilničkih kaznenih djela). Diplomirala je i kriminalistiku na Visokoj policijskoj školi 1995. godine (Socioekonomski status i mobilnost obitelji maloljetnih počinitelja nasilničkih krivičnih djela).
Između 1992. i 1995. godine završila je dva stupnja (od ukupno tri) međunarodne edukacije iz područja neurolingvističkog programiranja te tako stekla međunarodno priznate nazive NLP practitioner i NLP master. U istom je razdoblju završila dva stupnja (od ukupno tri) također međunarodno priznate edukacije iz hipno-terapije. Godine 2003. završila je međunarodni studijski program «Access to Justice: Strategies for Change» u organizaciji Public Administration International i Eunoia u Londonu.
Od 1992. do 1994. godine zaposlena je na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu kao mlada istraživačica na znanstveno-istraživačkom projektu "Utjecaj socijalnih činilaca na razvoj kriminaliteta u Hrvatskoj”. Od 1994. godine radi kao visokoškolska nastavnica na Visokoj policijskoj školi za kolegije Kriminologija - posebni dio i Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu maloljetnika. Godine 1999. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docent za kolegije Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu djece i maloljetnika, te Kriminologija. Od ožujka do prosinca 2003. godine bila je savjetnica ministra unutarnjih poslova za policiju u zajednici. Od srpnja 2004. do prosinca 2005. godine obnašala je dužnost načelnice Policijske akademije MUP-a RH. Od 16. 12. 2005.godine bila je načelnica i vršiteljica dužnosti dekanice Visoke policijske škole. Od prosinca 2006. godine vršiteljica je dužnosti dekanice Visoke policijske škole.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
Godine 1994. kandidatkinja je obranila magistarski rad Obiteljske prilike maloljetnih počinitelja razbojništva ili razbojničke krađe na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te tako stekla naslov magistra društvenih znanosti.
Godine 1995. obranila je doktorsku disertaciju Poremećaji u ponašanju i obiteljske prilike maloljetnih počinitelja nasilničkih i nenasilničkih kaznenih djela na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te tako stekla akademski naslov doktora iz područja društvenih znanosti, polje defektologija.
Od posljednjeg izbora, pristupnica je sudjelovala u 8 istraživačkih projekata, od kojih je 4 vodila. Jedan od projekata koje je pristupnica vodila jest verificiran i sufinanciran od MZOS-a.
U popisu radova pristupnica je navela da je nakon posljednjeg izbora objavila 17 znanstvenih radova, od kojih 6.5[1] pripada A1 kategoriji. U istom razdoblju, pristupnica je izlagala na više od dvadeset domaćih i međunarodnih simpozija, od kojih 5 nedvojbeno pripada kategoriji domaćih znanstvenih skupova, a barem 10 kategoriji međunarodnih znanstvenih skupova.
U nastavku se ukratko prikazuju neki od radova koje je pristupnica objavila u razdoblju nakon posljednjeg izbora.
Cajner Mraović, I., Cerjak, A., Jelovčić, N. (2001): Kriminološke osobitosti počinitelja prekršaja u Hrvatskoj. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 8, 1, 285-326.
Rad analizira temeljna kriminoloških obilježja počinitelja prekršaja u Hrvatskoj, pri čemu analize dobi i spola pokrivaju razdoblje između 1995. i 1999. godine. Analiza kriminalnog povrata osoba učinjena je za pravne i odgovorne počinitelje. Analiza teritorijalne distribucije obuhvatila je sve promatrane kategorije počinitelja prekršaja u Hrvatskoj tijekom navedenog razdoblja. Imajući u vidu važnost etioloških promišljanja u kriminološkoj znanosti, autori razmatraju temeljne motivacijske mehanizme koji su u pozadini različitih oblika prekršaja. U zaključku, autori skiciraju pravac budućih istraživanja prekršaja u Hrvatskoj, upućujući na važnost empirijski utemeljenog etiološkog pristupa.
Cajner Mraović, I. (2000): Kratkotrajno izdvajanje nasilnika iz obitelji - da ili ne? Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 7, 1, 57-77.
Autorica kreće od uvida kako je društvo tek postalo senzibilnije na obiteljsko nasilje. U tom se kontekstu nameće pitanje raspoloživih mjera (i njihove efikasnosti) koje djeluju na obiteljsko nasilje. Na temelju analize inozemnih studija i postojećih empirijskih podataka, autorica zaključuje kako su postojeći propisi i praksa postupanja policije u slučajevima nasilja u obitelji ne samo nesvrsishodni već nerijetko i kontraproduktivnim, jer pokretanje prekršajnih postupaka protiv obiteljskih nasilnika - bez rehabilitacijskih programa – samo povećava prijetnju za žrtve. U zaključku autorica navodi kako je privremeno udaljavanje nasilnika vjerojatno najbolje kratkoročno rješenje, no takvo koje bez dodatnih mjera ne može imati dugoročne pozitivne efekte.
Cajner Mraović, I., Stamatel, J.P.(2000): Maloljetnička delinkvencija u Hrvatskoj: Trend poraća, “amerikanizacije” ili globalizacije? Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 7, 2, 505-540.
Rad analizira maloljetničku delinkvenciju u širem kontekstu suvremenih društvenih promjena. Autori nastoje odgovoriti na pitanje o karakteru (obrascu) maloljetničke delikvencije u nas. Uspoređujući podatke FBI-a, UN-a, Interpol-a te nacionalih kriminalnih statistika (u analize je, uz SAD, uključen niz europskih zemalja), autori analiziraju stanje, kretanje i strukturu maloljetničkog kriminaliteta u Hrvatskoj kroz prizmu globalnih trendova, odnosno specifično američkog obrasca. Uz upozorenje da usporedba međunarodnih podataka uključuje krupne metodološke probleme (dostupnost, sumjerljivost itd.), autori naglašavaju izrazito zabrinjavajuć trend porasta broja kaznenih djela počinjenih od strane maloljetnika, što je zabilježeno i u drugim tranzicijskim zemljama, i nove pojavne oblike maloljetničke delinkvencije u Hrvatskoj (sve brutalniji modaliteti izvršenja nasilnih kaznenih djela, sve češće samostalno činjenje kaznenih djela...).
Singer, M., Cajner Mraović, I. (2003): Rat i delinkvencija mladih. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 24, 2, 931-955.
Rad donosi deskriptivnu statističku analizu teze o povezanosti ratnih zbivanja i delinkvencije mladih, pri čemu je u analizu uključena tri razdoblja: predratno (1987. – 1989.), ratno (1992. – 1994.) i poslijeratno (1998. – 2000.). Usporeba je uključila dinamiku broja delinkvenata, ali i njihov relativni udio među počiniteljima svih kaznenih djela te među počiniteljima imovinskih kaznenih djela i počiniteljima kaznenih djela nasilja. Nalazi analize ukazuju kako je tijekom rata, u usporedbi s razdobljem prije rata, značajno porastao i apsolutni i relativni broj maloljetnih počinitelja svih kaznenih djela, a osobito kaznenih djela nasilja i imovinskih kaznenih djela. Nakon što su u analizu uključili i poslijeratno razdoblje, autori zaključuju kako su „ratna zbivanja izazvala znatan porast broja mladih počinitelja svih kaznenih djela, a posebno kaznenih djela nasilja“ i da je „porast mladih delinkvenata u ratnom razdoblju bio veći nego porast broja odraslih delinkvenata“. Premda je u poslijeratnom razdoblju broj mladih počinitelja smanjen u odnosu na ratno razdoblje, njihov je broj i dalje značajno veći no u predratno vrijeme.
Cajner Mraović, I., Akmadžić, Z. (2001): Kretanje i struktura prekršaja u Hrvatskoj - pregled stanja sa stajališta društvenog nadzora. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 8, 1, 231-283.
Riječ je o radu empirijskog i teorijskog karaktera. U teorijskome dijelu, autori razmatraju „mogućnosti granice socijalne kontrole u suvremenim uvjetima“, pri čemu se raspravlja temeljna dilema i napetost između uspostave učinkovitog nadzora društva nad rastućim i sve heterogenijim populacijama s jedne strane te važnosti očuvanja i unaprjeđivanja ljudskih prava s druge strane. U empirijskome dijelu rada autori prikazuju fenomenologiju prekršaja u Hrvatskoj 1995. - 1999. godine. Analize obuhvaćaju strukturu i trendove svih vrsta prekršaja, ali i detaljni uvid u svaku pojedini skupinu prekršaja. Empirijske nalaze autori zatim povezuju s teorijskom raspravom promatrajući protupravne radnje i reakciju na njih kao način „kontrole rizika“ u suvremenim društvima. U zaključku, autori kritički komentiraju ostvarivanje te funkcije (društvena kontrola) u hrvatskom prekršajnom zakonodavstvu.
Kutnjak Ivkovich, S., Klockars, C. B., Cajner-Mraović, I., & D. Ivanušec (2002). Controlling Police Corruption: The Croatian Perspective. Police Practice and Research: An International Journal. Vol.3, br.1,55-72.
Teza od koje autori polaze jest da su na korupciju u policiji tranzicijske promjene imale i pozitivan i negativan utjecaj. U radu se navode i analiziraju središnja pitanja vezana uz korupciju u hrvatskoj policiji, osobito ona o karakteru ili naravi i raširenosti koruptivnih aktivnosti. Ukazujući u empirijskome dijelu rada na nedostatak pouzdanih i obuhvatnih empirijskih podataka, autori nakon toga kritički komentiraju do sada poduzete mjere u cilju smanjivanja i prevencije korupcije u policiji – osobito naglašavajući važnost adekvatnih propisa, spremnosti i mogućnosti da se oni provode, uloge javnosti i medija, ali i pojedinih aspekata policijske kulture, načina odabira i školovanja kandidata za policijsku službu. te uloge javnosti i medija.
Kovčo, I., Cajner Mraović, I. (2000): Intoxication by Alcohol at the Time of Perpetration of Homicide. Alcoholism, 36, 1, 3-15.
Rad predstavlja empirijsku analizu veze između alkoholiziranosti i obilježja ubojstva. U ispitivanju razlika u počinjenju ubojstva i kriminalističkim procedurama s obzirom na alkoholnu intoksikaciju počinitelja u vrijeme počinjenja zločina, autori koriste uzorak od 492 osobe osuđene za ubojstvo tijekom razdoblja 1980. - 1995. Provedene su bivarijatne statističke analize ukazale na značajne razlike u obilježjima zločina s obzirom na alkoholiziranost počinitelja; alkoholizirani ubojice su bili češće motivirani na zločin ili pokušaj zločina izvan-obiteljskim sukobima, a pri počinjenju su rjeđe koristili fizičku snagu. Također, žrtve su alkoholiziranih ubojica bile u značajno većem broju alkoholizirane nego žrtve ne-alkoholiziranih ubojica. Alkoholizirani ubojice su pokazali manju kritičnost prema počenjenom zločinu, ali su i češće bili ocijenjeni kao smanjeno uračunljivi pri počinjenju.
3. NASTAVNA DJELATNOST
Od 1994. godine, pristupnica radi u visokoškolskoj nastavi na Visokoj policijskoj školi za kolegije Kriminologija - posebni dio i Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu maloljetnika, a od 1998. godine pri istoj instituciji sudjeluje i u izvođenju poslijediplomske nastave. Od 1999. godine voditeljica je kolegija Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu djece i maloljetnika te Kriminologija.
U razdoblju od 1997. do 2004.godine suradnica je na kolegiju Socijalni rad s delinkventima pri Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1998. godine sudjeluje u nastavi Poslijediplomskog studija iz poremećaja u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao gostujuća predavačica.
U okviru kolegija Kriminologija i Kriminologija – posebni dio pristupnica je uvela nove sadržaje: zločin iz mržnje, kriminološke osobitosti počinitelja prekršaja, korupcija u policiji i rad policije u zajednici. Također, u nastavu i ocjenjivanje je uključila i izvođenje studentskih istraživačkih projekata. Pristupnica je inovirala i unaprijedila diplomski studij kriminalistike uvođenjem novog kolegija nazvanog Kaznenopravna zaštita djece i maloljetnika.
U razdoblju nakon posljednjeg izbora, pristupnica je bila mentorica na više od četrdeset diplomskih radova i devet magisterija. Objavila je i 4 rada u koautorstvu sa studentima preddiplomskog i poslijediplomskog studija.
4. STRUČNE AKTIVNOSTI
Nakon posljednjeg izbora, pristupnica je objavila 16 stručnih radova i 4 priručnika (u koautorstvu). U razdoblju 2002. - 2003. sudjelovala je u izradi Nacionalnog programa za Rome u dijelu koji se odnosi na sprječavanje nasilničkog ponašanja prema Romima djelovanjem policije te na suzbijanje diskriminacije Roma. Od 2002. – 2006. bila je voditeljica projekta Organizacija komunalne prevencije u okviru Strategije djelovanja policija u zajednici. Od 2002. je godine članica Radne skupine za pripremu, provođenje i praćenje Strategije djelovanja policija u zajednici.
U razdoblju 2002. – 2006, pristupnica je bila članica Radne skupine za pripremu, provođenje i praćenje projekta Reforma operativno-preventivnog rada policije u odori u okviru Strategije djelovanja policija u zajednici, a od 2003. do 2004. godine, voditeljica Radne skupine za izradu Općih uputa za policiju u suradnji s misijom američkog Ministarstva pravosuđa ICITAP. Tijekom 2004. i 2005. godine, pristupnica je bila članica Radne skupine MUP-a RH za izradu izmjena i dopuna Zakona o policiji, a od 2006. je voditeljica Radne skupine MUP-a RH za izradu novog Pravilnika o ocjenjivanju rada policijskih službenika.
Kada je riječ o stručnoj edukaciji, pristupnica od 1995. godine sudjeluje u realizaciji specijalizacije djelatnika Odjela za maloljetničku delinkvenciju Ministarstva unutarnjih poslova RH, a ujedno je i jedna od autorica tog programa. Od 1998. godine povremeno sudjeluje u specijalističkoj obuci kriminalističke policije za krvne i seksualne delikte. Od 2001. godine sudjeluje u općoj edukaciji djelatnika kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova RH, a od 2003. godine u specijalističkoj obuci za kontakt-policajce. Pristupnica je i autorica tog programa obuke.
Pristupnica je članica Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, Hrvatske udruge za neurolingvističko programiranje, Saveza defektologa Hrvatske, Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i Udruge socijalnih pedagoga.
5. NALAZ I MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA
Na temelju iznesenog prikaza rada dr. sc. Irene Cajner Mraović, stručno povjerenstvo izvješćuje o činjenicama i daje stručno mišljenje o pristupnici. Stručno povjerenstvo je na temelju raspoloživog natječajnog materijala utvrdilo sljedeće:
1. Na natječaj koji su raspisali Hrvatski studiji za radno mjesto i izbor u znanstveno zvanje izvanrednog profesora u području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije prijavila se samo jedna kandidatkinja – dr. sc. Irena Cajner Mraović – koja je priložila svu potrebnu dokumentaciju.
2. Premda pristupnica nema akademski stupanj u polju sociologija (magistrirala je i doktorirala u području društvenih znanosti, polje), povjerenstvo je mišljenja da njezin dosadašnji rad u području Kriminologije i Sociologije devijantnog ponašanja jasno iskazuje sociološki senzibilitet, imaginaciju i kompetentnost, omogućujući izbor kolegice Cajner Mraović u polju sociologija.
3. Dr. sc. Irene Cajner Mraović ispunjava opće uvjete iz čl. 32, stavak peti, i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) o izboru u znastveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice, jer:
a) je stekla akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti 1995. godine na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, te je 1999. godine izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta;
b) ima objavljene znanstvene radove kojima je značajno doprinijela razvoju Kriminologije i Sociologije devijantnog ponašanja u nas;
c) je nakon posljednjeg izbora objavila 17 znanstvenih radova, od kojih 6.5 (?) pripada kategoriji A1.
3. Dr. sc. Irene Cajner Mraović udovoljava uvjetima iz Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora (NN, 129/05). Naime, pristupnica je:
a) Stalna nastavnica na visokom učilištu od 1999. godine;
b) Objavila knjigu koja služi kao sveučilišni udžbenik (Kriminologija, 2002., u koautorstvu);
c) Unaprijedila nastavu na postojećim kolegijima (Kriminologija i Kriminologija – posebni dio) i uvela novi kolegij (Kaznenopravna zaštita djece i maloljetnika);
d) Uspješno vodila 45 diplomskih radova i objavila 3 rada u koautorstvu sa studentom/studenticom;
e) Prezentirala radove na najmanje 5 domaćih i 10 međunarodnih znanstvenih skupova;
f) Uspješno mentorirala 9 magistarskih radova i objavila rad u koautorstvu sa studentom/studenticom (sa završenim poslijediplomskim/doktorskim studijem).
Na temelju navedenih razloga stručno povjerenstvo smatra da dr. sc. Irena Cajner Mraović ispunjava zakonom propisane uvjete Natječaja, te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće i nastavi proceduru izbora dr. sc. Cajner Mraović u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
Članovi stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof., predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof., član povjerenstva
Dr. sc. Renato Matić, docent, član povjerenstva
Izvještaj je raspravljen i prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za sociologiju, održanoj 14. 03. 2007. godine.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 29. lipnja 2006. imenovani/e smo u Stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o ispunajvanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj raspisan u Narodnim novinama od 28. prosinca 2005. prijavila su se dvojica pristupnika:
dr. sc. Davor Pećnjak,
dr. sc. Daniel Miščin.
Dr. sc. Davor Pećnjak
Životopis
Rođen je 11. travnja 1963. u Zagrebu, gdje se i školovao, te nakon studija filozofije i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao (1990.), magistrirao (1997.) i doktorirao (2002.) iz područja filozofije. Prije toga je koristio šestomjesečni stipendirani boravak na Central European University u Budimpešti u sklopu programa znanstvene potpore doktorandima. U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 29. siječnja 2003., a u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika 14. studenog 2006. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu bio je u zimskom semestru akad. god. 1990-91. honorarni predavač. Od 1992.radio u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, a od 1994. do 1997. bio je savjetnik u Upravi za visoku naobrazbu u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 1997. do 2001. radio je kao znanstveni novak-doktorand na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru: uz rad na znanstvenoistraživačkom projektu Platonova teorija razumijevanja sudjelovao je u održavanju nastave. Od 2001. do 2003. na Filozofskom fakultetu u Rijeci honorarno je predavao u svojstvu vanjskog suradnika, a u istom svojstvu predaje od 2002. na Hrvatskim studijima. U Institutu za filozofiju u Zagrebu zaposlio se 2003. Aktivno se služi engleskim jezikom.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio jednu knjigu i veći broj znanstvenih radova.
Knjiga nosi naslov Aspekti osobnog identiteta, Zagreb: Hrvatski studiji – Studia croatica Sveučilišta u Zagrebu, 2006.
Poglavlja knjige su: 1. Uvod, 2. Formalni identitet, 3. Definiranje problema, 4. Dualistički prijedlog, 5. Fizički kriterij, 6. Shoemakerovi primjeri, 7. Modificirani fizički kriterij, 8. Psihološki kriterij, 9. Psihološki kriterij povezan i s fizičkim, 10. Protuprimjer psihološkom kriteriju, 11. Slučaj Beauchamp, 12. Što je u ovoj knjizi rečeno? Obrađene su sve značajne pozicije koje se pojavljuju u povijesnim i suvremenim raspravama o filozofijskom problemu osobnog identeta. Pokazano je da niti jedna od mogućih pozicija ne rješava potpuno ovaj problem; za svaku poziciju, odnosno dani kriterij osobnog identiteta moguće je konstruirati uvjerljiv protuprimjer. Ipak, autor se priklanja da u tom svijetlu jest ipak tzv. psihologijski kriterij osobnog identiteta onaj kriterij koji objašnjava najviše. Problem osobnog identiteta sastoji se u tome da se postavlja pitanje što neku osobu čini istom osobom u različitim vremenskim trenucima? Mogući su različiti odgovori. Prvo se ukratko objašnjava što znači identitet u formalnom smislu kao relacija ekvivalencije. Zatim se sustavno prikazuje te diskutiraju sve teorije i kriteriji osobnog identiteta: jednostavni kriterij memorije, kriterij prostorno-vremenske neprekidnosti tijela, kriterij prostorno-vremenske neprekidnosti mozga, psihologijski kriterij osobnog identiteta te moguće primjere i argumente za psihologijski kriterij povezan i s fizičkim kriterijem. Također je obrađen i jedan psihijatrijski slučaj tzv. poremećaja višestruke ličnosti.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 12 autorskih araka x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 18 bodova
Članci su sljedeći:
“Vjerovanje i pogrešno reprezentiranje”, (Filozofska istraživanja, No. 25 (1988): 431-439.): Analizirana je i kritizirana naturalistička teorija psihologijskog pojma vjerovanja kao kognitivnog i propozicionalnog stava i s njim povezanog pojma reprezentiranja. Vjerovanje je odnosni stav subjekta čiji se sadržaj karakterizira određenom propozicijom. Naturalistička teorija se služi, da bi objasnila porijeklo vjerovanja, njegovog sadržaja i oblika reprezentiranja tog sadržaja tj. kako je on subjektu predočen, dijelovima evolucijske teorije. Organizmi su razvili, putem prirodnog odabira, sustave za predočavanje vanjskog svijeta. No ti sustavi ipak nisu nepogrešivi. U većini slučajeva oni moraju ispravno predočavati uvjete vanjskog svijeta što znači da mora postojati određeno poklapanje između stanja sustava i vanjskih okolnosti. No, ti sustavi nastaju slučajno, zbog određenih slučajnih mutacijskih promjena kod organizama te je u ovom članku pokazano da naturalistička teorija u tom stupnju u kojem se tada nalazila (1988. godina) ne može tako lako objasniti korelacije da sustav koji slučajno nastaje ispravno reprezentira stanja svoje okoline. Naime, naturalistička se teorija također oslanja na međusoban uzročni utjecaj samog stanja okoline i reprezentiranja istog kod subjekta a ta uzročnost ne postoji kod nastanka samog mehanizma za reprezentiranje koji je u početku slučajan.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,25 bodova
“Bog, design, kozmologija”, (Filozofska istraživanja, No. 28 (1989): 255-265.): Razmotrena je mogućnost osnaživanja teleologijskog argumenta za postojanje Boga s pomoću najnovijih dostignuća u suvremenoj fizikalnoj kozmologiji. Struktura teleološkog argumenta odnosno argumenta iz designa je takva da tvrdi kako iz uređenosti našeg svemira možemo zaključiti da je vjerojatnije da je takav objekt stvoren djelatnošću nekog moćnog intencionalnog djelatnika nego da je nastao slučajno ili sam od sebe. Suvremena kozmologija pruža mnoštvo zanimljivih detalja koji se mogu navesti kao potpora. Mnoštvo fizikalnih konstanti i veličina moralo je biti u iznosu upravo onoliko koliko jesu, do tolerancija koje su manje od 0,1%. Kada promatramo vrlo složene objekte oko nas mi vidimo da su ih zamislili i izgradili intencionalni djelatnici odnosno ljudi. Izuzetno malena vjerojatnost da nastane ovakav svemir kakav je naš i koji omogućava život, lakše se tumači, prema jakoj analogiji s ljudskom djelatnošću, da je zamišljen i stvoren od vrlo moćnog kreatora. Takvo biće smatramo Bogom. U članku su odbačeni i neki skeptički prigovori ovakvoj vrsti argumenta za postojanje Boga.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,47
“Epiphenomenalism and Machines: A Discussion of Van Rooijen’s Critique of Popper”, (British Journal for the Philosphy of Science, Vol. 40, No. 3 (1989): 404-408.): Pokazano je da fizička sličnost između organizama nije dovoljna da se iz nje argumentira i za psihičku sličnost organizama. Naime, načela objektivne znanosti u Popperovom smislu traže da promatranja ili pokusi te rezultati znanstvenih istraživanja budu svima dostupni i ponovljivi. Dakle, npr. istraživanja mozga kao fizičkog objekta mogu biti takvi. No, epifenomenalizam kao teorija o prirodi mentalnih stanja tvrdi da su ona uzrokovana fizikalno-kemijskim procesima u mozgu, međutim ona sama nisu fizikalna već su nematerijalna i subjektivna su. Ona sama nemaju kauzalnu moć uzrokovati daljnja stanja u mozgu. Pristup svojim subjektivim mentalnim stanjima ima samo onaj subjekt čija su to stanja. Dakle, u principu ne postoji, prema ovoj teoriji, mogućnost objektivnog znanstvenog istraživanja subjektivnosti tih mentalnih stanja. Tako ne postoji, kao što su neki autori tvrdili, mogućnost povezivanja objektivne znanosti i epifenomenalizma kao tako utemeljene teorije mentalnih stanja. Također, pokazano je da mi funkcionalno definiramo rad strojeva koje konstruiramo a iz toga slijedi da fizička sličnost ili fizička različitost strojeva nije sama po sebi bilo kakav temelj za argumentiranje bilo sličnosti bilo različitosti rada koje obavljaju. Tako se ni ta analogija ne može upotrijebiti za argumentiranje da budući da ljudi imaju slične mozgove po fizičkoj strukturi, onda oni moraju imati i mentalna stanja i procese koji su međusobno slični, makar nemamo direktan pristup tuđim mentalnim stanjima i procesima.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,6 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,34
“Remarks on Disembodied Existence”, (Acta Analytica, No. 13 (1995): 209-213.): Razmotrena je, danas dosta rijetko raspravljana tema o mogućnosti bestjelesne subjektivne personalne egzistencije. Da bi neki sustav bio osoba on mora zadovoljavati određene uvjete: mora posjedovati intencionalnost, racionalnost, moralne stavove, mora biti objekt tuđih moralnih stavova, mora upotrebljavati jezik, barem na neki način te mora imati posebnu vrstu svijesti – samosvijest. Ovakvi uvjeti, kako je pokazao Grant Gillet, mogu biti pridodani i nekoj bestjelesnoj egzistenciji – odnosno, ako bi se u našoj okolini počeli događati događaji određene vrste koje je on specificirao, mogli bismo ih najbolje objasniti upravo pozivajući se na navedene uvjete i tvrditi da su oni rezultat djelovanja neke bestejlesne osobe. Prihvaćajući logički mogući okvir kakav je dao Gillett, pokazano je da neki zaključci koje on izvodi ne slijede – npr. ne mora biti da je ta bestjelesna osoba bila prije svojeg netjelesnog postojanja uobičajeno ljudsko biće, već da bestjelesne osobe mogu biti bestjelesne od samog svog početka.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,12
“What Thoughts Do We Ascribe for ‘This’ and ‘That’?, (Proceedings of the International Symposium “Mind, Language and Society”, Maribor, (1995): 152-156.) Analizirani su indeksikali i demonstrativi. Nasuprot eksternalističkoj teoriji o demonstrativima koja unatoč uspjesima, ne uspijeva zadovoljavajuće riješiti neke određene probleme kao što je slučaj opisan u ovome članku, a potječe od McCullocha, u ovom članku se predlaže određena varijanta internalističkog objašnjenja. Ono se sastoji u tome da umjesto povezivanja demonstrativa samo s objektima u vanjskom svijetu za koje oni stoje, odredimo vezu demonstrativa kao jezične jedinice s ostalim mentalnim stanjima koji također reprezentiraju objekt o kojem se radi kao što je npr. perceptivno predočavanje. Budući da perceptivno predočavanje katkad ne mora dobro predočavati vanjsku situaciju zbog raznoraznih razloga, subjekt može o istom objektu u istom trenutku misliti i kontradiktorne misli iako je racionalan subjekt, a to se događa upravo zato jer mi prvo povezujemo demonstrative interno s drugim mentalnim stanjima npr. percepcijom a tek onda se referiramo na vanjske objekte. U percepciji, zbog neke okluzije ili distorzije, jedan te isti objekt se nam može ustvari prikazati kao dva različita objekta a da toga nismo ni svjesni. Tako se pomoću internalističke teorije mogu objasniti neki problemi paradoksalni za eksternalističku teoriju.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 1,01
“Physical Beings in Physical Environment”, (Proceedings of the International Conference on Cognitive Sciences, Ljubljana (1998): 14-15.): Argument poznat pod imenom “The Knowledge Argument” upotrijebljen je na potpuno nov i neočekivan način i to kao argument u prilog tvrdnji da je percepcija nekonceptualna tj. da ne sadrži koncepte – pojmove, kao svoje sastavne dijelove. Naime, pokazana je razlika između propozicionalnog znanja i iskustvenog znanja. Iskustveno znanje, koje se sastoji od osjeta i percepcije različito je od znanja koje se reprezentira propozicijama. Ukoliko znamo sve o funkcioniranju mozga, a to znamo u obliku propozicionalnog znanja, još uvijek ne moramo ništa znati kako izgleda biti u nekom subjektivnom stanju. To što iz propozicionalnog znanja ne možemo uzrokovati iskustvenost onoga kako izgleda biti u nekom subjektivnom stanju, npr. viđenje crvene rajčice, ukoliko nikad nismo vidjeli niti nešto crveno niti rajčicu, znači da pojmovi koji ulaze u propoziciju kao njezini sastavni dijelovi nisu i sastavni dijelovi iskustava kao što su osjeti i percepcija. U drugom dijelu analizirana je skeptička teorija u pogledu objašnjenja svijesti koja tvrdi da u principu nećemo moći riješiti problem svijesti te je pokazano da je tako oštar skepticizam preuranjen.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,1 a. a. x 1,5 (a1) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,20
“Osobni identitet i kontinuitet mozga”, (Radovi filozofskog fakulteta u Zadru: razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, No. 36 (1998): 127-138.): Razmatra se jedan aspekt problema osobnog identiteta. Pitanje čini slijedeća logički moguća situacija: koja osoba ostaje sačuvana ukoliko se zamjenjuje jedan po jedan neuron iz mozga jedne osobe s jednim po jednim neuronom iz mozga njegovogog brata blizanca. Suprotno tvrdnjama Johna Robinsona, argumentira se da zbog načina na koji se zamjenjuju neuroni, preživljava ona originalna osoba a ne brat blizanac. Stvar je u tome da kada se vadi jedan po jedan neuron iz mozga brata blizanca, on se ugrađuje namjesto jednog izvađenog neurona iz te osobe a taj se neuron odmah prilagođava većoj cjelini koja i dalje isto funkcionira. Međutim, mozak brata blizanca se smanjuje neuron po neuron koji se ničim ne nadomješta tako da on biva nakon nekog vremena uništen. Tako preživljava i ostaje sačuvana ona osoba u čiji se mozak ugrađuju neuroni makar ona na kraju ima neurone koji su sačinjavali mozak druge osobe.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,50
“’In Genes We Trust’: ciljevi i mogućnosti genske tehnologije” (koautor Tomislav Janović, u: D. Polšek, Pavelić, K. (ur.): Društveni značaj genske tehnologije, Zagreb: Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, (1999): 213-233.): Analizirani su neki tehnički i etički aspekti suvremenoga genskog inžinjeringa s filozofskog stajališta. Uvjerljivo je pokazano da s obzirom na današnje spoznaje o genetici i razvojnoj biologiji, a koji pokazuju kako se na neke procese ne može u principu utjecati, nemamo općenito opravdanje za eksperimentiranje s genski modificiranim ljudskim bićima ili za kloniranje ljudskih bića. Isti zaključak slijedi i s pozivanjem na određena vrijedeća etička načela od kojih su neka kantijanskog tipa. Eventualno bi moglo biti dopušteno gensko liječenje.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 2,2 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 3,30
“Perceptual and Conceptual Content of Human Consciousness – A Perspective of the Philosophy of Mind”, (koautor Tomislav Janović, Collegium Antropologicum, Vol. 25, No. 2, (2001): 657-663.): Analizirane su najzanimljivije teorije o konceptualnom i perceptualnom svjesnom zahvaćanju svijeta te njihovim vezama. Raspravljano je pitanje da li je perceptivni sadržaj nekonceptualna vrsta reprezentacije u svijetlu novijih argumenata. Autori se ovdje priklanjaju strani koja tvrdi da perceptivne reprezentacije ipak ne uključuju koncepte kao svoje dijelove no pokazuju da ovaj težak problem ni izdaleka još nema svoje prihvatljivo rješenje. Zbog toga su razmotreni i izgledi za pronalaženje objektivnog kriterija za rješenje ovog problema što do sada još nije bilo predloženo. Ovo uključuje prijedloge za dalju razradu konceptualnih argumenata ali i empirijskih kriterija koji bi, uzeti zajedno, mogli dati rješenja za dati problem.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20
“Eliminacija eliminativizama”, (Prolegomena, Vol. 1, No.1 (2002): 19-33.): Dani su argumenti protiv eliminativističkog materijalizma i funkcionalističkog eliminativizma u filozofiji uma. Eliminativistički materijalizam tvrdi da će zrela neuroznanost pokazati neutemeljenost pojmova kao što su “svijest”, “percepcija”, “vjerovanje” itd. te da će se pokazati kako niti fenomeni koji bi trebali označavati ovi pojmove zapravo ne postoje. Autor argumentira da ovi pojmovi nisu uvedeni od strane nezrele znanosti kao teoretski pojmovi i da oni nisu pojmovi pomoću kojih se nešto objašnjava kakvim ih smatraju eliminativni materijalisti nego su ti pojmovi označavaju fenomene za koje se traži objašnjenje u zreloj neuroznanosti. Zrela neuroznanost će rafinirati objašnjenja ovih fenomena i dati precizniju podjelu među pojmovima za mentalno ali ih neće eliminirati kao nepostojeće fenomene. Također, autor pokazuje kako funkcionalistički eliminativizam ne uspjeva objasniti subjektivnost mentalnog te prije možemo argumentirati kako takva vrst teorije nije adekvatna za cjelovito objašnjenje subjektivnosti mentalnosti dok zaključak da u stvari subjektivna mentalnost, npr. svijest uopće, ne postoji, jest puno neprihvatljiviji i za znanost i za filozofiju.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 2,25
“Singular Mind” (Disputatio philosophica, No.1 (2003): 173-176.): Iznose se argumenti za prijedlog kako se može poništiti snaga argumenata kauzalne zatvorenosti i principa očuvanja energije protiv interakcionističkog dualizma. Autor je pokazao kako i u samoj fizici, u ekstremnim slučajevima početka ili kraja svemira, u tzv. točkama singulariteta, kao i u nekim uvjetima kod crnih rupa, ne vrijede zakoni očuvanja energije pa se navedeni pricipi u argumentu ne mogu bez daljnjih kvalifikacija jednostavno primijeniti na odbacivanje interakcionizma. Također, važan je pokušaj suvremene znanosti da pokuša pronaći egzaktan opis svijesti. Pokazano je da čak ako se i pronađe egzaktan kvantitativan opis funkcioniranja svijesti, to ne mora nužno značiti da je svijest fizikalno realizirana. Naime, i opisi čisto matematičkih relacija i objekata su kvantitativni ali se odnose na nefizikalne apstraktne objekte. Tako možemo možda imati i kvantitativni opis svijesti koji se ne bi morao referirati na fizikalne objekte ili procese.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,4 a. a. x 1 (a2) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,54
“Što leži u temeljima plastičnosti društvenog ponašanja?” (koautor Tomislav Janović, u: Hrgović, Josip i Darko Polšek (priređivači): Evolucija društvenosti, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk (2004): 397-406.): Razmatra se evolucija mozga kao uzročnika slojevitog ponašanja u društvenim okolnostima. Autori argumentiraju u prilog srednjeg puta između modularne hipoteze o funkcioniranju mozga i holističke hipoteze o funkcioniranju mozga. Naime, veća raznolikost i plastičnost društvenog ponašanja može se, prema autorima, objasniti time da kada se mozak tijekom evolucije hominida povećavao, on se razvijao na taj način da su novi dijelovi, koji su imali određenu specijaliziranu funkciju ulazili, kao fizički dijelovi, i u interakciju s već postojećim dijelovima te su mogli s njima činiti nove kombinacije i veći broj neuronskih konfiguracija a ne imati samo jednu svoju modularnu funkciju.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,50
“Can We Perceive Mathematical Entities?” (u: Banić-Pajnić, Erna et al. (eds.): Interpreting Tradition and Modernity, Zagreb: Institute of Philosophy, Zagreb (2004): 237-243.): Pokazuje se neprimjerenost uporabe kauzalne teorije percepcije kao potpore platonističkom shvaćanju matematičkih entiteta. Platonisti u filozofiji matematike razumijevaju matematičke entitete kao apstraktne neovisno postojeće entitete izvan prostora i vremena. No, velika teškoća takvog konstruiranja matematičkih entitea jest pitanje kako uopće onda mi, kao bića koja jesu u prostoru i vremenu i koja svoja znanja dobivaju kauzalnim putem i kontaktom s objektima koji su i sami u prostoru i vremenu, možemo nešto znati o entitetima koja nemaju mogućnost kauzalnog utjecaja. Penelope Maddy je pokušala pokazati da ipak sličan kauzalan način spoznavanja može biti upotrijebljen za opravdanje apstraktnog postojanja matematičkih entiteta. No, u članku je pokazano da je ontologija tog tipa bezrazložno kompleksnija od uobičajene platonističke ontologije, tj. da sadrži tri umjesto dvije vrste entiteta a dodatna vrsta ne doprinosi razumijevanju mogućnosti spoznajnog kontakta s apstraktnim entitetima. Također, ovaj pogled ima još nekih neprihvatljivih konzekvenci, kao npr. nejasnoća što bi to bilo percipiranje praznog skupa itd. Zbog svih tih razloga, autor vrlo uvjerljivo zaključuje kako kauzalna teorija percepcije kao potpora platonističkom shvaćanju matematičkih entiteta treba biti odbačena.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20
“Alternate Possibilities and Responsibility: A Discussion of PAP”, (Studia hermeneutica, Neue Folge Band 3, (2005): 65-73.): Brani se stajalište H. Frankfurta da princip alternativne mogućnosti u određivanju moralne odgovornosti nije univerzalno vrijedeći. Ovaj pricip glasi: “osoba je moralno odgovorna za ono što je učinila samo ako je mogla učiniti i drugačije”. Dakle, čak iako se djelatnik nađe sveukupno u situaciji u kojoj neće moći učiniti drugačije nego što će učiniti neku radnju, njegova odgovornost ovisi o tome da li je to što je učinio učinio samo na osnovi svojih vlastitih razloga ili je to učinio tako, da kada je, recimo, odustao učiniti nešto, onda je neka druga osoba uspjela na neki način izmanipulirati djelovatelja da ipak učini to što je želio izvorno učiniti a od čega je bio odustao. Carl Ginet je u svojim tekstovima raznim manevrima pokušao napasti ovakav pogled na princip alternativne mogućnosti, no u članku je pokazano kako se Ginetovi napadi mogu blokirati tako da se i dalje može argumentirati kako princip alternativne mogućnosti nije apsolutno vrijedeći.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,7 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,60
“How to Eliminate Computational Eliminativism” (Croatian Journal of Philosophy, Vol. 5., No. 15, (2005): 433-439.): Autor pokazuje da se na osnovi računalne teorije uma ne može eliminirati pojam svijesti niti sama svijest. Radikalni zastupnici ovakve teorije uma koja bi objasnila operiranja uma i ponašanje ljudskih bića, tvrde da, kako pojam svijesti ne ulazi i nije potreban u računalnoj znanstvenoj teoriji uma i ponašanja, svijest zapravo i ne postoji i da ljudska bića zapravo nemaju svojstvo svjesnosti. Pokazano je da svijest nije ono što objašnjava ponašanje i razmišljanje, nego da je ona sama, kao svojstvo, nešto što treba objasniti – dakle ona je explanandum a ne explanans.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20
“We Enjoy Consciousness” (Proceedings of the Student Symposium on the Topic of Consciousness, Zagreb: Filozofski fakultet Družbe Isusove (2006): 83-87.): Razmatraju se problemi koji proistječu iz fenomenalnog karaktera svijesti i teorije evolucije. Naime, mozak kao fizički objekt bio bi sposoban uzrokovati sva ponašanja životinja i čovjeka i bez toga da ove bića posjeduju fenomenalnu svijest. Zato se iz perspektive teorije evolucije može postaviti pitanje čemu uopće svijest i kako je došlo do toga da životinje i ljudi imaju fenomenalna svjesna svojstva. Argumentira se da teorija evolucije vrlo vjerojatno ne može riješiti taj problem; također, argumentira se za poziciju da ljudi imaju svijest tj. fenomenalna svjesna stanja jer su naprosto lijepa. Naravno, bez svojstva fenomenalnosti ne možemo doživljavati lijepo i uživati u svijesti. Ukoliko je tako, onda to također implicira da je svojstvo svijesti namjerno takvo dato ljudima što pretpostavlja da je netko usadio da ljudi (i životinje) imaju takva mentalna svojstva, a taj netko bio bi Bog.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 0,75 bodova
Dr. Pećnjak stekao je ukupno 41,43 bodova, što znači da se može samo potvrditi opravdanost njegova izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.
Pristupnik prijavi navodi da je sudjelovao na međunarodnim i domaćim znanstvenim konferencijama, a priložio je i popis znanstvenih skupova i tribina na kojima je držao izlaganja:
International Course in Philosophy Wittgenstein and the Philosophy of Culture, Inter University Centre, Dubrovnik, travanj 1987.
International Course in Philosophy Identity-Persons, Objects, Possible Worlds, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1987.
International Course in Philosophy Functionalism and Content, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1988.
Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva Filozofija i religija, Zagreb, prosinac 1988: “Bog, design, kozmologija” (izlaganje)
International Symposium Mind, Language, and Society, Filozofska fakulteta Maribor, Maribor, svibanj 1995: “What Thoughts We Ascribe For ‘This’ and ‘That’?” (izlaganje)
Analitička sekcija Hrvatskog filozofskog društva, Zagreb, ožujak 1996: “Pregled suvremenih teorija o odnosu duha i tijela” (izlaganje)
Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva Descartes, Zagreb, prosinac 1996: “Bog, percepcija, Descartes” (izlaganje)
Filozofski simpozij Hrvatskih studija Pitanja i odgovori suvremene filozofije, Zagreb, 8. i 9. svibnja 1997: “Suvremena epistemologija i suvremena kognitivna znanost” (izlaganje)
International Conference Middle Europe Today – Philosophical, Cultural, and Political Aspects, Inter University Centre, Dubrovnik, listopad 1997: “Private Language Argument” (izlaganje)
International Conference Mental Phenomena, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1998: “The Knowledge Argument and Brute Experience” (izlaganje)
International Conference Information Society – Cognitive Sciences, Ljubljana, listopad 1998: “Physical Beings In Physical Environment” (izlaganje)
International Conference Middle Europe Today – Philosophical, Cultural, and Political Aspects, Inter University Centre, Dubrovnik, listopad 1998: “The Knowledge Argument and Brute Experience” (izlaganje)
Tribina Matice Hrvatske – Sekcija za analitičku filozofiju, Zagreb, ožujak 1999: “Etički i tehnički aspekti genetskog inženjerstva” (javno predavanje)
Tribina Matice Hrvatske – Sekcija za analitičku filozofiju, Zagreb, travanj 1999: “Argument iz znanja u filozofiji psihologije” (javno predavanje)
Tribina u okviru multimedijskog projekta “Embrio – zatvorena zbilja”, Zagreb, Galerija “Miroslav Kraljević”, travanj 2000: “Etički pogled na genetsko inženjerstvo ljudske nasljedne tvari” (izlaganje – zajedno s dr.sc. Tončijem Matulićom i mr.sc. Tomislavom Janovićem)
Austro-Slovene Euro-Conference, Celje, kolovoz 2000: “What Does Swampman Have in His Head?” (izlaganje)
International Conference Mental Phenomena, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 2000: “Teleonomy, Swampman, and His Head” (izlaganje)
International Philosophical Symposium Rationalität und Irrationalität – Rationality and Irrationality, Zadar, rujan 2000: “On the Origin of the Content of Mental States” (izlaganje)
Filozofski simpozij Biologijska objašnjenja u društvenim i humanističkim znanostima, Zagreb, listopad 2000. 19.10.2000: “Ima li Swampman sadržaje mentalnih stanja?” (izlaganje)
Međunarodni simpozij Suvremene filozofske teme, Filozofski fakultet, Rijeka, 24.-25. svibnja 2001: “Novi misterijanizam, stari misterijanizam i svijest” (izlaganje)
International Philosophical Symposium Pluralismus, Toleranz und Lebenswelt - Pluralism, Tolerance and Lifeworld, Zadar, rujan 2001: “Determinism and Ethical Responsibility” (izlaganje)
Okrugli stol Ljudski mozak: temelj i sudbina društva u okviru međunarodne inicijative Tjedan mozga čiji su glavni organizatori u Hrvatskoj Hrvatsko društvo za neuroznanost i Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 13. ožujka 2002: “Ljudski um i ljudski mozak” (izlaganje)
Međunarodni simpozij Suvremene filozofske teme, Filozofski fakultet, Rijeka, 23.-24. svibnja 2002: “Free Will, Hard Determinism and Responsibility” (izlaganje)
International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – Verantwortung? – Understanding and Interpreting – Responsibility?, Zadar, rujan 2002: “Alternate Possibilities and Responsibility” (izlaganje)
Interdisciplinarni znanstveni skup Evolucija društvenosti, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 28. studenog 2002. (pozvani diskutant)
Okrugli stol Stoljeće uma u okviru međunarodne inicijative Tjedan mozga čiji su glavni organizatori u Hrvatskoj Hrvatsko društvo za neuroznanost i Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 10. ožujka 2003: “Filozofija, um i praktičnost” (izlaganje)
The Zagreb Workshop on Interstellar Message Composition, coorganized by SETI Institute, Zagreb Observatory, Zagreb, 27. ožujka 2003: “Philosophy of Mind and Metaphysics for Extraterrestrials” (izlaganje)
International Symposium Cognition and Interpretation, Institut za filozofiju, Zagreb, 10-11. listopada 2003: “Artificial Intelligence: A Priori or Empirical Science?” (izlaganje)
Simpozij Filozofija znanosti: suvremene teme i perspektive, Matica hrvatska, Zagreb, 6-7. studenog 2003: “Kakav status u znanosti ima umjetna inteligencija?” (izlaganje)
Filozofski fakultet u Rijeci, 29. siječnja 2004: “Odabir u znanosti i umjetnosti” (pozvano predavanje)
International Conference Contemporary Philosophical Topics, Rijeka, 27.-28. svibnja 2004: “How to Eliminate Computational Eliminativism” (izlaganje)
International Conference Art in Context: Canadian Perspectives and Beyond, Maribor, 30. lipnja – 3. srpnja 2004: “Form and the Formless” (izlaganje)
International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – Identität – Identity, Zadar, 6.-9. rujna 2004: “Personal Identity, Continuity and Brain Transplants” (izlaganje)
International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – Religion, Zadar, 4.-9. rujna 2005: “God, Matter, and the Soul” (izlaganje)
International Conference Howard Robinson Symposium, Rijeka, 6.-7.travanj 2006: “Some Speculative Prospects for Dualism” (izlaganje)
Student Symposium on “Consciousness”, Zagreb, 6. svibanj 2006: “We Enjoy Consciousness” (pozvano izlaganje)
IX studijski tjedan za članove Dominikanske obitelji u formaciji na temu “Imaju li hereze u novim oblicima prevladavajući utjecaj na mišljenje i djelovanje današnjeg čovjeka?”, Dubrovnik, 4.-10. rujna 2006: “Jesu li članci kršćanskog vjerovanja predmet filozofskog promišljanja?” (pozvano izlaganje).
Nastavna djelatnost
Nakon jednog semestra zamjenskog vođenja kolegija iz filozofije znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove 1990. godine, od 1997. praktički kontinuirano drži nastavu iz različitih filozofijskih predmeta (od uvoda u filozofiju, preko ontologije i povijesti filozofije, pa do filozofije svijesti, filozofije uma i estetike) na raznim učilištima u više gradova (od Zadra, preko Rijeke do Zagreba). Predavao je 2003. i na jednom zagrebačkom sveučilišnom doktorskom studiju. Održao je mnogo više od 300 normativnih sati nastave, koliko se traži za izbor u znanstveno-nastavno zvanje primjereno njegovim znanstvenim kompetencijama, no, nažalost, ne ispunjava uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora: naime, dr. Pećnjak ne navodi je li igdje bio mentor pri izradi diplomskih radova, inovirao studijske programe, pisao ili na web stranice postavljao sveučilišne udžbenike i priručnike, niti da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u inozemstvu.
Stručna djelatnost
Dr. Pećnjak je član triju stručnih asocijacija iz područja filozofije, bio je akad. god. 2005-06. urednik Godišnjaka za filozofiju Instituta za filozofiju u Zagrebu, a 2004. bio je član Stručnog vijeća Hrvatskih studija u Zagrebu. Objavio je više recenzija i prikaza.
Zaključak
Viši znanstveni suradnik dr. sc. Davor Pećnjak udovoljava uvjetima za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer ispunjava dva od četiri moguća uvjeta Rektorskog zbora: više od 90 sati izvedene nastave na nekom visokom učilištu i više od tri referata održana na znanstvenim skupovima.
Dr. sc. Daniel Miščin
Životopis
Rođen 13. travnja 1975. u Zagrebu, a nakon osnovne i srednje škole studirao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je 13. siječnja 2004. i doktorirao iz područja ontologije. Dodatno se obrazovao 2004.-05. polazeći jednogodišnji studijski program menadžmenta u e-learningu (CARNet, University of British Columbia, Kanada), o čemu posjeduje certifikat, kao i međunarodnu ljetnu diplomatsku školu Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike (Prag/Horazdowice 2005.). Od 2005. radi u Ministrastvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, a od akad. godine 1997/98. honorarno predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu držeći kolegije i seminare iz područja metafizičke problematike, suvremene filozofije, retorike i graničnih pitanja filozofije i teologije, void i dva međunarodna znanstvena projekta, a od 2006. je stalni predavač na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske.
Govori engleski jezik, a služi se i njemačkim.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio dvije knjige, od kojih je prva iz područja filozofije:
U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu S. S. Kranjčevića, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2004., 340 str. ISBN 953-231-019-3
Knjiga pokušava pružiti argumentacijsku građu za sljedeće teze:
Najveće prepreke u razumijevanju iskonskoga smisla Kranjčevićevih stihova i misli dolaze iz dva izvora: u zanosu sintetiziranja fenomena Kranjčević, pridijevane su mu mnoge obuhvatne tvrdnje kojima se raznorodni i mnogoliki Kranjčević nastojao svesti na neko jedinstveno obilježje. Time je katkad previđana jedna od osnovnih karakteristika te poezije, tj. dinamizam, a i izvedena je prinudna «regionalizacija» njegova djela, čime se bitno osiromašuje snaga njegove poezije. Drugo, to pridijevanje proizvelo je osjećaj već-dohvaćenosti, pa su se njegove dimenzije, kako se katkad činilo, više podrazumijevale naslijeđem od autoriteta no obnavljanim, izvornim i kritičkim pregnućima. Ponajviše zbog svog neprijepornog ugleda, rani su Matoš i Krleža svojim mislima izvršili vrlo važan utjecaj na percepciju Kranjčevića i izravno i neizravno, te njihove teze u skladu s tim ni do danas nisu završile svoj povijesni hod. Njihova je teza bila da se iskon Kranjčevićeve poezije može pronaći u političkoj motivaciji (Krleža) ili da su društvene okolnosti u kojima je živio presudne za razumijevanje izvornosti njegove poezije (rani Matoš). No, nastojali smo pokazati kako taj izravni ili neizravni «politički redukcionizam» jest bestemeljan u oba svoja smisla. Nije moguće naime kazati da je iskon Kranjčevićeve misli politički uvjetovan, jer se on, kao što je poznato «angažiranim» pjesništvom bavio samo u svojoj najranijoj fazi, a u kasnijima je taj vidik očito nadrastao, potisnuvši ga mislima što zahvaćaju mnogo dublje od te razine. Drugo, Krležina je teza o «guranju glave u pijesak» da se kroz oblake astralne vječnosti ne bi vidjela krvava bosanska stvarnost, također neprihvatljiva stoga što je sam Kranjčevićev razvoj, prema kriterijima koje je sam nametnuo, pokazao da se nemir zrelog Kranjčevića koji ga je obilježio nipošto ne bi stišao, čak ni uz uvjet potpune političke zadovoljštine ili promjene društvenih uvjeta. Bit Kranjčevićeve poezije, već od najranijega razdoblja, kako je izravno potvrđeno već u Pabircima iz života, pojam borbe postaje glavni i egzistencijalni i u konačnici ontologijski princip na kojem počiva njegov svijet. Uskoro će se vrlo jasno pokazati kako taj princip borbe, gotovo zahtijeva «dualističko» razumijevanje. Tako će njegova poezija u svome glavnome obilježju postati pokret, kretanje, traženje, lutanje između dviju suprotstavljenih krajnosti, idealizma i realizma, tj. ontologije odsutnosti i ontologije prisutnosti. To glavno zbivanje Kranjčevićeva nemira, pokret između tih dviju ontologijskih koncepcija, kako to razumije ovaj rad, upravo je u sferi najdubljeg i najtemeljnijeg odnosa prema stvarnosti gdje je pitanje o njezinoj biti najintenzivnije. Teza o ontologijskom i u konačnici egzistencijalnom kao izvornom za poimanje temeljnoga Kranjčevićeva dinamizma nipošto ne dokida druge ključne atribucije tog nemira i njegova tumačenja psihologijskim, socijalnim, političkim, etičkim ili moralnim razlozima, nego tek tvrdi da se prema njima odnosi kao pretpostavka i temelj iz kojeg se oni izvode. Kranjčevićeva permanentna nemoć da uskladi dva suprotstavljena principa svijeta najčešće se naziva pesimizmom, a opravdava rezignacijom. Međutim, u osnovi tog Kranjčevićevog ne-optimizma, ne stoji tonuće u obeshrabrujuću percepciju stvarnosti, nego prije svega povrijeđeni idealizam. To je osobito vidljivo s obzirom na vrlo prisutan pojam Edena koji egzistenciju redovito determinira kao čežnju za izgubljenim rajem. Na tim tragovima bez ikakve se sumnje može kazati da je Kranjčevićev pojam ideala redovito vezan uz njihov praktični smisao, te oni nikad ne postaju tek neka spekulativna načela koja bi imala poslužiti kao utočišta pred oporošću zbilje. Takvo određenje egzistencije trajno nemirničke i relacijske naravi utječe presudno i na Kranjčevićeve metafizičke misli, jer ih tom vezom s izgubljenim Edenom presudno vezuju uz transcendentno, sve do samih ontologijskih kategorija. Varijabilna koncepcija o smislu bitka u konačnici ovisi o faktičnoj prisutnosti ili odsutnosti transcendentnoga koje diktira smisao bitka. Ontologija odsutnosti determinirana je zatvorenim Edenom ili odsutnim Bogom. Led koji je u Zadnjem Adamu izravna posljedica te odsutnosti, dovodi zadnjeg Adama izravno pred totalitet pitanja o bitku, tj. smislu cijele stvarnosti, ne tek egzistencije kao takve ili čak Adamove faktične egzistencije. Posljednja svrha «kataklizmičke scenografije» Zadnjeg Adama jest upravo formulacija ontologijskoga pitanja u njegovoj totalnosti. Adam je korporativna osobnost u kojoj se ontologija odsutnosti ozbiljuje i lomi. Zadnji Adam osobitom totalnošću u kojoj se našao, raspoznaje tjeskobu bačenosti (Geworfenheit) i bez-zavičajnosti (Unheimlichkeit) glavnim odrednicama egzistencijalne situacije u kojoj se našao. Ta su određenja strukture egzistencije u konačnici fundamentalno-ontološkog značenja: zatvorena Edenska vrata vode izravno do «ogavnog kostura» kao poruke o smislu bitka (Iza spuštenijeh trepavica) a «bez-zavičajnost bačene osamljenosti» Zadnjeg Adama na ledenom odru izručuje cjelokupnu stvarnost, sam bitak ništavilu besmislene kaotične kataklizme, poput pitanja bez odgovora na svaku od razina: na upit o smislu odsutnosti Boga, pitanje o smislu Adama i ljudskosti i konačno – na pitanje o smislu bitka. Adamov upitnik zahvaća sve te tri razine i ostaje im konačna poruka. Mojsije je sinteza Kranjčevićevih refleksivnih tendencija i kao takav uokviren balansiranjem između pjesnikova slijeda biblijske matrice i promišljenih, svrhovitih i preciznih odmaka od tog predloška. Kranjčevićev Mojsije korporativna je osobnost ontologije prisutnosti, sav usmjeren na sintezu egzistencijalnih i ontologijskih sricanja. Za razliku od Zadnjeg Adama koji je sav obilježen bačenošću osamljene bez-zavičajnosti, baš po tome suprotan po sve tri odrednice. On nije bačen, on je upravo simbol puta, izlaska, hoda u novost, umjesto propadanja u kaos. Premda izručen nerazumijevanju naroda, on je cijeli poruka zajedništva: od biblijskih «ja ću biti s tobom» i pružene ruke nad Crveno more, do Kranjčevićeve ljepote kojom ga osu Jehova, a što geniji ga nose u srcu. Premda nije ušao u Kaanan, Mojsije je svaki svoj korak nadahnjivao tom idejom Kanaana kao zavičaja, te mu je bilo dano darovati ga, ostvariti svoje poslanje. Iako bi se kraj Mojsija mogao smatrati izložen sumnji, baš kao i Mojsijevo srce te zbog toga zagonetnim, Kranjčević neprestanim isticanjem različitih razina na kojima se nalaze Mojsije i narod, ali i jasnom vrijednosnom specifikacijom (narod je hrpa koja izriče glupu porugu, a Mojsije je prijatelj Božji osjenjen svjetlom genija) afirmira ideale, jer Mojsije, premda umire, on je ostvario svoj ideal zato što je ispunio cilj. Štoviše, Kranjčević rabi temu izlaska da bi je iskoristio prizorištem sinteze svojih glavnih egzistencijalnih i ontologijskih pojmova.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 19 autorskih araka x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 38 bodova
Temelji diplomacije Svete Stolice, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske i Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb 2006., 400 str.
Knjiga nije filozofijski relevantna, te se ne može bodovati.
Pristupnik je objavio i sljedeće članke:
“Nekoliko napomena o Bauerovom pojmu bitka i Heideggerovom zaboravu bitka”, Rad sa znanstvenog kolokvija o filozofiji Antuna Bauera, u Zagrebu, 17. 10. 1998., Obnovljeni život, Zagreb, br. 54/1999. str. 185.-189.
Može li se susresti u su-mišljenju tradicionalni metafizičar s prorokom kraja te iste tradicije, baštinjene metafizike, i to upravo kod njezinog najosjetljivijeg, kazali bismo gotovo »svjetonazorskog« pojma središta, kod pojma bitka? Je li bitak samo nominalni problem što ga je tradicija do nas donijela podrazumijevanjem njegova smisla i značenja, ili se mi i danas možemo s njime suočiti u izvornoj snazi formulacije toga pitanja? Napokon, implicira li znanstveno utemeljeni pojam bitka Boga kao Puninu bitka ili se filozof i danas ne treba prestati čuditi nad činjenicom Božjeg stanovanja u metafizici?
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,4 a. a. x 1 (a2) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,54 boda
„Religijske teme u Kranjčevićevu opusu” Rad s međunarodnog simpozija Religijske teme u hrvatskoj i svjetskoj književnosti, održanog u Zagrebu 9. prosinca 2000. obj. u zborniku Religijske teme u književnosti (uredio Ivan Šestak) Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2000. ISBN 953-6257-80-7.
Promatrajući književno-kritičku i filozofsku misao koja je u posljednjih osamdesetak godina pratila opus S. S. Kranjčevića, može se uočiti velika količina metafizičkih kvalifikativa, prosudbi koje se lako mogu svrstati na područje filozofijske refleksije i posebno ontologije, ali je ipak u kritici najčešće postavljano pitanje o mjeri, smislu i odnosu prema Kranjčevićevoj religioznosti. Članak na to pitanje pokušava odgovoriti na dvije razine: s obzirom na objavljenu, ali i onu manje poznatu Kranjčevićevu korespondenciju, kao njegove religijske refleksije unutar opusa. Osobito je naglašena slabo istražena povezanost ontologije i transcendencije u Kranjčevićevoj misli.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,12 bodova
„Teodicejski kontekst problema slobode u središtu Braće Karamazovih” u zborniku Siniše Očuršćaka Filozofski zapisi pjesme i odjeci, (uredio Daniel Miščin), Naklada M. Škorić, Zagreb 2004., ISBN 953-99211-1-2.
Članak polazi od teze da je najozbiljnije pitanje koje se postavlja na području graničnih pitanja filozofije i teologije svakako sljedeće: kako je moguće da dobri Bog dopušta patnju nevinih, osobito djece? To je pitanje na izvanredan način prisutno u središnjem dijelu romana F. M. Dostojevskog, Braća Karamazovi. Članak nastoji analizirati spomenute elemente romana instrumentarijem suvremene filozofijske rasprave o teodicejskom problemu, zaključujući da svako moguće rješenje teodicejskog problema ima bitan utjecaj na metafizičku problematiku. U tom se smislu dotiču i neka pitanja Leibnizove Teodiceje.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 0,75 bodova
„Elementi Kranjčevićevog fundamentalno-ontološkog tezarija”, Obnovljeni život, 59/2004, str. 435-449.
Razvoj kritičke misli o Silviju Strahimiru Kranjčeviću zapravo je povijest pokušaja da se razotkrije najdublji iskon njegova nemira. Članak argumentira tezu da se taj iskon nalazi u najdubljoj, ontologijskoj refleksiji. Iako se te razine Kranjčević često dotiče, "Zadnji Adam" je sigurno njen najjači izraz. U toj se poemi nalaze svi temeljni elementi Kranjčevićeva ontologijskog tezarija. Te se intencije nastoje raščlaniti s pozicija dvije osnovne teze koje se u poemi snažno ocrtavaju: sinhronicitetom Božjeg djelovanja i reakcije prirode te, što je svakako još važnije, promatranjem zadnjeg Adama kao korporativne osobnosti.
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,6 a. a. x 1 x 1 = 2,40 bodova
"Camusov Ivan Karamazov. Jedno čitanje Odbijanja spasa Alberta Camusa" u: Pobuna u apsurdu. Zbornik radova simpozija o filozofiji Alberta Camusa održanog 5. lipnja 2004. u Zagrebu, (uredila Anita Bošnjak), Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb 2004., str. 109-120. ISBN: 953-231-027-4.
Članak se bavi teodicejskom i metafizičkom analizom kratkog Camusova eseja Odbijanje spasa tražeći usporednice s porukama teodiceje F. M. Dostojevskoga, kojega Camus u tom svojem tekstu analizira. Temeljno pitanje na koje u tom smislu članak pokušava odgovoriti jest: bi li odbijanje spasa, što predlažu i Ivan Karamazov i Albert Camus bilo što rješilo u okviru složene teodicejske problematike? Ne otvara li mogućnost odbijanja spasenja početnu stranicu jedne nove metafizike osamljenja nietzscheanskog tipa?
Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,25 bodova
„Fides et ratio u svjetlu Heideggerove kritike ontoteologije“ (Rad s kolokvija Fides et ratio Ivana Pavla II. Kršćanske sekcije HFD-a u: Scopus, god. VIII, sv. 1, br. 20/ ožujak 2004., str. 7-18. ISBN: 1330-9986.
Članak dotiče neke ključne točke enciklike Fides et ratio i rasvjetljava ih mišljenjm Martina Heideggera, zaokupljajući se temeljima na kojima enciklika stoji. Pritom glavni problem odnosa vjere i razuma ostaje zapravo pitanje o tome može li i pod kojim uvjetima Bog biti stanovnik („legitimnog“) ljudskog mišljenja? Budući da enciklika jasno ističe kako je to moguće, Heideggerova misao postavlja se kao ona koja u takovu stavu nalazi probleme. Glavna poruka pri suočavanju jest: Heideggerova kritičnost prema misaonim postupcima kakvi su primjenjeni u Fides et ratio ne znači rušenje svake metafizike kojoj je Bog stožerna osnova, nego poziv na veću kritičnost pri filozofskom razmišljanju o odnosu Boga i metafizike.
Bodovanje: Rad je objavljen u studentskom časopisu, te se, neovisno o stupnju njegove vrsnoće, ne može bodovati.
Pristupniku se može priznati ukupno 45,06 bodova, a s obzirom na to da je objavio jednu knjigu i pet radova u relevantnim publikacijama, moglo bi se zaključiti kako je pod pretpostavkom da se dva zbornika mogu ocijeniti kao publikacije vrsnoće a1, dr. Miščin ispunio uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.
Dr. Miščin je voditelj međunarodnog projekta Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Kroz filozofiju s Dostojevskim, kao i još nekih projekata informatičkog karaktera.
Nastavna djelatnost
Od 1997. pristupnik drži nastavu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Dosad je držao kolegije, seminare i vježbe iz područja metefizike, retorike te novije i suvremene filozofije (Kierkegaard, Dostojevski, Heidegger, Camus, Levinas), više od 300 nastavnih sati, a predaje i na Diplomatskoj akedemiji (etika, međureligijski dijalog i diplomacija).
Stručna djelatnost
Dr. Miščin je objavio recenziju knjige Filozofija i filozofije Rudolfa Brajičića, Obnovljeni život, br. 54/1999. str. 203-205., te bio suprevoditelj knjige Otta Poegellera: Zagrebačka predavanja o Heideggeru i suvremenicima, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove i HAUZ, Zagreb 1999
Zaključak
Dr. Daniel Miščin ima – pod pretpostavkom da se dva rada u zbornicima mogu priznati kao radovi u publikacijama ranga a1 – uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, te je – ukoliko se uzme u obzir da je sudjelovao na tri znanstvena skupa (od čega je jedan međunarodni) i održao više od 90 sati nastave na visokoškolskom učilištu –ispunio i minimalne uvjete za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta u području, polju i grani za koje se natjecao.
Opći zaključak
Obojica pristupnika mogu se izabrati naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a dr. Miščin, koji nema znanstveno zvanje, također i u zvanje znanstvenog suradnika.
U Zagrebu, 9. ožujka 2007. Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Žarko Puhovski
Prof. dr. sc. Gvozden Flego
Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3, Zagreb
Fakultetskom vijeću
Zagreb, 23. veljače 2007.
Predmet: davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. Ivana Boškovića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Nakon što smo razmotrili prispjeli materijal podnosimo sljedeće
I z v j e š ć e
Filozofski fakultet u Splitu uputio je 17. studenoga 2006. Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Ivana Boškovića, predavača na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, koji se kao jedini pristupnik javio na natječaj objavljen u “Vjesniku" 16. listopada 2006. godine, o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Životopis
Ivan Bošković rođen je 22. listopada 1953. godine u Sinju. Osnovnu školu završio je u Gali, a gimnaziju u Sinju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jugoslavenske jezike i književnosti i filozofiju; diplomirao 22. listopada 1976. Od 1978. do 1992. godine radi kao srednjoškolski nastavnik u Sinju, a od 1992. do 2002. predaje na jezičnoj gimnaziji u Splitu. God 2002. zapošljava se kao predavač na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Nakon što je Visoka učiteljska škola ušla u sastav Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, predaje kolegije Dječja književnost na Odsjeku za predškolski odgoj, Uvod u književnost na Odsjeku za učiteljski studij te Književnost baroka i romantizma na Odsjeku za hrvatski jezik. Više od dvadeset godina bio je stalni kritičar hrvatske prozne produkcije u "Slobodnoj Dalmaciji", a književne kritike, eseje i rasprave objavljivao je i u brojnim književnim časopisima ("Mogućnosti", "Istra", "Zadarska revija", "Republika", "Dometi", "Most", "Kolo" i dr.). Doktorsku disertaciju pod naslovom Ideologija ORJUNE i njezini refleksi na književnost splitskoga književnog kruga između dvaju svjetskih ratova obranio je 27. travnja 2006. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (mentor: prof. dr. sc. Krešimir Nemec).
2. Znanstvena djelatnost
Dr. sc. Ivan Bošković objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim književnim časopisima i zbornicima od 1979. godine. Sudjelovao je sa znanstvenim izlaganjima na sljedećim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima: Objavio je jednu znanstvenu i tri stručne knjige, 10 znanstvenih radova i velik broj stručnih radova.
Analizirat ćemo i ocijeniti knjige (A3) i znanstvene radove (A1 i A2) koji pristupnika kvalificiraju za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta.
a) Knjige
1. ORJUNA – ideologija i književnost. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006, 482 str.
Posrijedi je djelomice prerađena doktorska disertacija u kojoj autor, na temelju proučavanja autentičnih dokumenata i dostupne literature, analizira ideološku podlogu Orjune, ustrojstvo, strukturu članstva, retoriku. Temeljito je obradio orjunaško glasilo Pobeda, pokrenuto 1921., i brojne programatske tekstove objavljene u njemu, a iz kojih je moguće derivirati glavne ciljeve organizacije i metode pomoću kojih će se ti ciljevi ostvarivati. Posebno se zadržao na odnosu Orjune prema (brojnim) političkim protivnicima: pravašima, frankovcima, klerikalcima, zagrebačkim Židovima, komunistima, Trumbiću i, osobito, Stjepanu Radiću. Istražio je i razloge zašto je Orjuna i njezina ideologija imala tako snažno uporište u Splitu i Dalmaciji.
U drugom dijelu knjige Bošković se posvetio poklonicima, simpatizerima i aktivistima Orjune u splitskom i širem, dalmatinskom kulturnom krugu. Među njima istaknuto su mjesto zauzimali književnici: Niko Bartulović, Đuro Vilović, Mirko Korolija, Ćiro Čičin-Šain, Sibe Miličić, Ivo Lahman, Branko Stanojević i dr. Neki su od njih, štoviše, uživali i status orjunaških ideologa (Bartulović, Korolija, Čičin-Šain). Autor je sustavno istražio odnos između ideologije i književnosti, detektirao načine na koji se političke ideje transponiraju u književni tekst i utvrdio utjecaje konkretne ideološke orijentacije na političke, građanske i životne sudbine pojedinih autora. U promicanje orjunaške ideologije neki su pisci uložili svoje književno umijeće, a neki i svoje živote. No uz djela u kojima su otplaćivali dugove ideologiji, neki su od analiziranih pisaca (Miličić, Vilović) napisali i tekstove koje nije moguće determinirati ideološkim kriterijima pa zato mogu računati na dulje trajanje, pa i na književnu revalorizaciju.
Pisana metodološki dosljedno, s mnogo akribije i s analitičkim žarom, knjiga Ivana Boškovića usmjerila je pozornost na jedan zanemaren i nedovoljno istražen segment hrvatske političke, kulturne i književne povijesti.
|O |M |V |Bodovi |
|25 |1 |1 |25 |
Knjiga Prozna vremena ( Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997, 371 str.) sadrži književne kritike i eseje koje je autor godinama objavljivao uglavnom u Slobodnoj Dalmaciji i ne može se uzeti u obzir kao kvalifikacijski rad u ovom izboru. Slično je i s knjigom Iskustvo drugoga (Matica hrvatska, Zagreb, 1999, 186 str.) koja sadrži eseje i kritike objavljene u domaćoj periodici (Zadarska revija, Mogućnosti, Kolo, Dubrovnik, Glasje, Cetinska vrila). Iako se te knjige ne mogu bodovati, one svjedoče o pristupnikovoj kritičarskoj kompetenciji i sudjelovanju u književnom životu zajednice.
Znanstveni radovi (a1+a2) koji pristupnika kvalificiraju u izbor:
a1
1. Vilovićev obračun s vjerom, Crkvom i narodom. "Crkva u svijetu" 2006, br. 3, str. 363-394.
U raspravi se problematizira pozicija Đure Vilovića u hrvatskoj književnoj historiografiji s obzirom na piščeva ideološka vrludanja. Svoje književne tekstove Vilović često pretvara u poligon za obračun s ideološkim protivnicima, Crkvom, a kasnije i s vlastitim narodom. Autor analizira odnos između ideologije i književnosti i pokazuje na konkretnim primjerima iz Vilovićevih romana i novela u kojoj mjeri ideologija ugrožava autonomiju umjetničke sfere i utječe na estetske domete.
|O |M |V |Bodovi |
|2 |1,5 |1 |3 |
2. Ivana Brlić-Mažuranić i povijest(i) hrvatske književnosti kao paradigma odnosa prema dječjoj književnosti uopće.U zborniku: Zlatni danci 6. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa. Filozofski fakultet Osijek-Filozofski fakultet Pečuh, MH Osijek, Osijek, 2004, str. 7-13. (međunarodna recenzija)
Analizom primjera iz različitih povijesti hrvatske književnosti autor pokazuje da legitimacija "dječjeg pisca" još uvijek priziva stanovitu sumnjičavost s jasno iskazanim atributima manje književne vrijednosti. To se očituje čak i na primjeru kanonske autorice Ivane Brlić-Mažuranić: u prilično nemarnom odnosu hrvatske književne historiografije prema njoj dade se odrediti i gotovo paradigmatičan odnos prema dječjoj književnosti uopće.
|O |M |V |Bodovi |
|0,4 |1,5 |1 |0,60 |
3.Tema obitelji u dječjoj književnosti. U zborniku: Zlatni danci 7. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa. Filozofski fakultet Osijek-Filozofski fakultet Pečuh, MH Osijek, Osijek, 2006, str. 19-25. (međunarodna recenzija)
U ovoj tematološkoj studiji problematizira se status obitelji u hrvatskoj dječjoj književnosti u vremenskom rasponu od Rikarda Katalinića Jeretova do danas. U starijim je razdobljima dječje književnosti tema obitelji i obiteljskog zajedništva uživala gotovo povlašteni status. U našem vremenu tema je doživjela transformaciju i obitelji se sve češće govori kroz prizmu ekscesa i moralnih posrtanja (droga, alkoholizam, rastave, bijeg od kuće, rasap obiteljskog zajedništva).
|O |M |V |Bodovi |
|0,4 |1,5 |1 |0,60 |
a2
1.Tin Ujević i šibenski list "Naprednjak". V. kijevski književni susreti. Zbornik radova, Kijevo, 2006, str. 55-66.
Uoči Prvoga svjetskog rata šibenski "Naprednjak" bio je značajno glasilo u kojem su surađivala istaknuta imena onodobnih političkih i društvenih događanja (Čerina, Bartulović, Tartaglia, Bartulica). Među suradnicima je bio i Tin Ujević koji je u tom listu od 1912. do 1923. tiskao niz pjesama i članaka književno-kritičkog i političkog predznaka. Politički članci svojim se ideološkim kodom uklapaju u maticu tekstova posvećenih vidovdanskoj ideji i afirmiranju ideje unitarnog jugoslavenstva. Tekst je novi prilog proučavanju djelovanja mladog Ujevića.
|O |M |V |Bodovi |
|0,7 |1,0 |1 |0,70 |
2. Romani Joze Laušića. "Republika" LIX/2003, br. 1, str. 50-59
U radu se analiziraju pripovjedne strategije u romanima Joze Laušića. Laušićev opus, od prvog romana "Klačina" (1970) do posljednjeg "Sutoka" (1996), promatra se u okviru tematizacije lokalnoga kronotopa, ali i opterećenosti mitsko-simboličkim kontekstom. Najčešće je riječ o romanima s tezom: fabularna konstrukcija potvrđuje i proširuje temeljnu Laušićevu misao o čovjeku kao žrtvi koja ispašta grijehove svojih (pra)otaca.
|O |M |V |Bodovi |
|0,6 |1,0 |1 |0,60 |
3.Hrvatska književnost u domovinskom ratu. Poglavlje u knjizi: Iskustvo drugoga, Matica hrvatska, Zagreb, 1999, str. 111-137.
Posrijedi je jedan od prvih sustavnih analiza hrvatskoga ratnog pisma u našoj književnoj historiogfrafiji. Pristupnik pokazuje kako se iskustvo rata izrazilo u pjesničkim i proznim tekstovima i kako je ritam političkog vremena svojom logikom nametnuo specifične teme. Od temata Slavonska krv do Fabrijeva romana Smrt Vronskog daje se ne samo kronološka slika književnog viđenja Domovinskog rata nego se propituje i poetika hrvatskoga ratnog pisma.
|O |M |V |Bodovi |
|1,5 |1,0 |1 |1,5 |
Aktivno sudjelovanje na znanstvenim i stručno-znanstvenim skupovima
1. Dani Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 1998)
2. Međunarodni znanstveni skup Zlatni danci: Kršćanstvo i dječja književnost (Osijek, 2003)
3. Šoljanovi dani (Rovinj, 2003)
4. Pulski dani eseja (2003)
5. Međunarodni znanstveni skup: Život i djelo Ivane Brlić Mažuranić (Osijek, 2004)
6. Međunarodni znanstveni skup Zlatni danci: Obitelj u književnosti za djecu i mladež (Osijek, 2005)
7. V. kijevski književni susreti posvećeni Tinu Ujeviću (Kijevo, 2006)
8. IV. hrvatski slavistički kongres (Varaždin-Čakovec, 2006)
4.Nastavna djelatnost
Pristupnik od 2000. godine održava predavanja i seminare na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, a potom na Filozofskom fakultetu u Splitu. Održavao je nastavu iz predmeta Uvod u književnost (60 sati predavanja na Odsjeku za učiteljski studij Filozofskog fakulteta u Splitu), Dječja književnost (60 sati predavanja i 30 sati seminara na Odsjeku za predškolski odgoj) te Književnost baroka i romantizma (60 sati predavanja na Studiju hrvatskog jezika Filozofskog fakulteta u Splitu). Aktivno je sudjelovao u izradi programa usklađenog s Bolonjskim procesom sastavivši silabuse iz kolegija Dječja književnost, Teorija književnosti, Regionalna i dijalektalna književnost i Hrvatska književna baština. Osim u dodiplomskoj nastavi, gostovao je kao predavač na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Zadru.
Pod njegovim vodstvom izrađeno je i obranjeno desetak diplomskih radova studenata Predškolskog odgoja i Učiteljskog studija. Jedan je rad objavljen na stručno-znanstvenom skupu "Prema kvalitetnijoj školi" (Snježana Sušak-Ivan Bošković, Dječji svijet u književnosti Snježane Grković. U zborniku: Prema kvalitetnijoj školi, Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Splitu, Split, 2005, str. 202-213). Sadržajno je usustavio i metodički unaprijedio nastavu iz kolegija Dječja književnost uvođenjem video-produkcija i biografskih filmova. U natječajnoj dokumentaciji priložena je i potvrda Filozofskoga fakulteta u Splitu o pozitivnoj ocjeni pristupnikova nastavnog rada.
5.Stručni i društveni rad
Pristupnik je napisao tridesetak stručnih radova i recenzija iz područja novije hrvatske književnosti i dječje književnosti. Napisao je pogovore knjigama J. Matanović, T. Ladana, S. Tomčić, J. Rošina i S. Vukovića. Održao je brojna javna predavanja i sudjelovao u promocijama knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Hrvatskog filološkog društva (ogranak u Splitu). Sudjelovao je u povjerenstvima za dodjelu književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski, nagrade za književnu kritiku Julije Benešić i nagrade Fonda Miroslav Krleža. Dobitnik je književnih nagrada Julije Benešić (1998) i Antun Gustav Matoš (1999).
6.ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG
Iz navedenih podataka stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr. sc. Ivan Bošković udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje suradnika (ZZDVO, čl. 32) jer ima:
- znanstvenu knjigu (a3) koja većim dijelom monografski obuhvaća znanstveno područje u kojem se izabire pristupnik i ima recenzije tri recenzenta upisana u registar znanstvenika
- tri znanstvena rada (a1) u časopisu ili zborniku s međunarodnom recenzijom
- tri znanstvena rada (a2) u stranim ili domaćim zbornicima i recenziranim časopisima.
Pristupnik je skupio ukupno 32 boda te time premašuje propisani uvjet od 16 bodova.
Dr. sc. Ivan Bošković ispunjava i uvjere Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti za zvanje docenta (Narodne novine, 129, 31. 10. 2005):
- od 2000. godine kontinuirano izvodi nastavu na visokom učilištu
- pomagao je studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi diplomskih radova i pri tome objavio jedan rad u koautorstvu sa studentom
- kao autor izlagao je na četiri međunarodna znanstvena skupa
Povjerenstvo predlaže da se, u skladu s natječajem, dr. sc. Ivan Bošković izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na Filozofskom fakultetu u Splitu.
1. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof. , predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.
3. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća 18. prosinca 2006. imenovani smo za članove stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje ispunjava li dr. sc. Željko Pavić uvjete za izbor u neko od znanstvenih zvanja za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija, te podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu uputio je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 8. prosinca 2006. molbu za davanje mišljenja ispunjava li njihov zaposlenik dr. sc. Željko Pavić, viši leksikograf, uvjete za izbor u neko od znanstvenih zvanja u spomenutom području, polju i grani, a Vijeće je na prvoj idućoj sjednici imenovalo povjerenstvo koje je dužno dati mišljenje o opravdanosti molbe, te u slučaju da ispunjava zakonske uvjete predložiti da se pristupnik u ovom postupku dr. Željka Pavića izabere u znanstveno zvanje.
Podaci o pristupniku
Dr. sc Željko Pavić rođen je u Doboju (Bosna i Hercegovina) 16. 7. 1962. godine kao drugo dijete Marka i Marije Pavić, rođ. Iljkić, iz Modriče. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Modriči, a potom studirao filozofiju, sociologiju i političke znanosti u Sarajevu (1982-1986) i Mainzu (1994-1997). Nakon poslijediplomskoga studija u Sarajevu (1987-1989) magistrirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1989. s temom »Zbiljnost i stvarnost. Prilog zasnivanju izvornog pojma svijeta«, a nakon studijskoga boravka u Mainzu (1994-1997) doktorirao je 2000. s temom: »Hegels Idee einer logischen Hermeneutik. Die Selbstauslegung des Absoluten in der sichtbaren Unsichtbarkeit der Sprache«.
Od 1990. do 1993. bio je viši znanstveni asistent na predmetima: Sociologija politike, Opća sociologija i Uvod u filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Od siječnja 1993. obnašao je dužnost pomoćnog, a zatim i izvršnog urednika u časopisu Filozofska istraživanja.
Od 1997. radi kao stručni suradnik, a potom, od 2005., kao viši leksikograf u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«. Od 1999. do 2001. bio je predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Ljetnoga semestra 2006. bio je gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. God. 2004. izabran za počasnog člana Slovenskog filozofskog društva.
Od 1998. do 2004. zajedno s prof. Erwinom Hufnagelom bio je ko-direktor tečaja »Hermeneutik und Phänomenologie« pri IUC-u u Dubrovniku. Član je Hrvatskog filozofskog društva i »Deutsche Gesellschaft für Phänomenologie«. Pored domaćih, sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u inozemstvu: Santiago de Compstella (1988), Augsburg (1993), Mainz (1995), Zadar (1996), Aachen (1999), Lago Maggiore (1990) itd.
Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio šest knjiga i najmanje 40 znanstvenih članaka, od kojih najmanje 17 u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1), i to na hrvatskom, njemačkom, slovenskom i makedonskom jeziku.
Knjige:
Zbiljnost i stvarnost. Prilog zasnivanju izvornog pojma svijeta, HFD, Zagreb 1989., str. 9–287.
Kada svijet promatramo u njegovoj početnosti i izvornosti, tada stječemo odlučujući uvid: svijet u samome sebi izvanvremenski, odnosno izvanpovijesni fenomen, u kojemu se vremenitost i povijesnost ozbiljuju kao modusi »faktične« prisutnosti »stvarî« u njihovoj raspoloživosti i konačnosti. Vrijeme postvaruje: to je postvarenje »konačni« usud tu-bivstvujućeg. Budući da je nepovijestan, svijet je u svojemu događanju lišen sudbine – on ne plaća »kaznu« zbog svoje konačnosti. Svijet je u svojemu početku nepromijenjen i nepromjenjiv; mijenjaju se samo »svjetovi« kao povijesna ozbiljenja onog izvornog događanja. Koji je od tih svjetova bio blizak ili će biti blizak onom izvornom događanju svijeta, to poglavito ovisi o tomu, u kojoj mjeri je on prevladao »tezu« samoga sebe, odnosno svoju unutarnju fiksiranost.
Svijet je samointencionalni fenomen, tj. ono što u svojemu samorazvoju cilja na samoga sebe. To ciljanje-na-samoga-sebe jest pretpostavka za prevladavanje dogotovljenih formi svjetske strukture. Zahvaljujući toj samointencionalnosti svijet se, nasuprot samome sebi, uvijek iznova ispostavlja kao negirajući. Samo u toliko samointencionalna odnošajnost znači zbiljsko kretanje onog izvornog k izvornom, distancirajuće približavanje sebi samome. S druge strane, ta ontologijska karakteristika svijeta ne dopušta nikakav svjesni stavak, tj. mogućnost da se svijest nasuprot spoznaji strukture svijeta uspostavi kao nešto dogotovljeno, budući da ona tek na razini dopuštenosti svijeta dolazi do sebe same. Svijest utoliko dopuštanje događanja te izvorno-svjetske samoodnošajnosti, ali na razini jedne intencionalne ravnoteže koja ne dopušta prevagu bilo koje od tih strana ove zbiljske »korelacije«. Stvarnost je nešto što proistječe iz te »prevage«, to je degeneracija u ontologijskom polju. Doista spoznati svijet znači dopustiti da je on taj koji se događa u samome sebi i taj koji je u samome sebi samointencionalan. Naime, svijet nikada nije imanentan svijesti, već jedino samome sebi. Postvarena svijest jedino je raspoloživa stvar, priručno oruđe koje nema nikakvoga odnosa sa svojim vlastitim bitkom. Gubitak (diferenciranost) samoodnosa ujedno znači postvarenje. Stvarnost je apsolutna predočivost bivstvujućeg u njegovom faktičnom »tu«, čime se ujedno ukida izvorna mogućnost samoozbiljenja. Stvarnost znači svijest koja je prouzročila »sliku«, estetski svijet vladavine nad zbiljom koja je dovedena do pojma.
Životni svijet samo je onda izvorni svijet kada kao pretpostavku ima samostalan, zbiljski život, odnosno sve one moduse koji upućuju na mogućnosti ozbiljenja neraspoloživoga bitka-u-svijetu. Utoliko ni jezik toga životnog svijeta nije »Ergon« sveopredmećujućega uma i njegova svijeta, nego je on sam ta izvorna zbiljnost. Mi živimo u jeziku jednako kao i u svijetu samom. Stoga nisu ljudi, već jezik taj koji razumije svijet; razumijevajući svijet, jezik ga pokazuje u njegovoj svjetovnosti kao vlastitu jezičnost. Jezik je uvijek na putu. On nije nikakav »sistem« koji se može »objektivirati« u nekoj znanosti o jeziku. Jer jezik nije samo »iskazujući«, već »oslovljavajući«, on nije »prikazujući«, već »omogućavajući«, dopuštajući. U svojoj pokretljivosti i odnošajnosti na ono zbiljsko jezik se izmiče svakom znanstvenom zahvatu. Stoga jezik nije »faktum«, stvar, već fenomen koji je razumljiv u horizontu izvornoga svijeta »samih stvari«.
Jezik dakle nije proizvod čovjekova – povijesno ostvarujućega rada, nego izvire iz same strukture svijeta koja tek omogućuje postavljanje pitanja o čovjeku i njegovu bitku. Suvremena filozofijska antropologija, ukoliko želi izbjeći metafiziku, mora započeti s pitanjem o »Što« svijeta, a ne o čovjeku kao čovjeku izvan horizonta svijeta. Time je već unaprijed uspostavljena jedna metafizička distanca koja je naknadno nepremostiva. Pravi »predmet« (točnije: tema) filozofijske antropologije može biti samo »svijet« i tek nakon »raskrivanja« njegove izvorne strukture može uspjeti i adekvatno postavljanje pitanja o »Što« čovjek. Svaki je drugi pristup nelegitiman i ponovno vodi k metafizici subjektivnosti.
Metafizika i hermeneutika; HFD, Zagreb 1997. str. 7–393.
Cjelokupna povijest filozofije, koja s jedne strane uvijek potvrđuje metafiziku i, s druge strane, pokušava da ju prevlada u misaonoj odlučenosti čovjekova tubitka, pokazuje u sebi nešto čudovišno i začudno, naime to da »nemamo nikakvog drugog pojma filozofije osim metafizičkog« (Josef Simon), posebice onda kada pokušavamo da tu metafiziku i prevladamo. No, je li dosadašnja filozofija zbilja bila meta-fizička?
Ovdje se na to pitanje mora odgovoriti negativno: svi su dosadašnji nemetafizički pokušaji prevladavanja metafizike bili u svojoj najnutarnjijoj biti fizički – i to u jednom smislu, u kojem to meta-fizičko uopće nije su-pogođeno. Svaka nova ne-meta-fizička postavka tvrdi za sebe da je upravo ona ta, u kojoj još samo treba važiti fizika. I to posebice danas kada se ima posla s postmodernim i navodno postmetafizičkim mišljenjem koje sebi uzima ekskluzivno pravo »sjećanja na metafiziku«.
Što se tiče prevladavanja metafizike od Platona do danas recept je uvijek bio vrlo jednostavan: umjesto zbiljnosti postaviti ideju zbiljnosti, umjesto bitka duh, umjesto prirode povijest, umjesto povijesti Boga, umjesto Boga čovjeka i tako u beskonačnost – i onda iz te »nove« postavke reinterpretirati cjelokupnu povijest filozofije i to tako kao da sve to oduvijek već nije bilo skupa u igri.
Danas su se filozofi dosjetili još nečega: kako bi postavka doista bila ekskluzivna, kao najjača karta na stol se u pravilu baca kritika prirodne znanosti, a da se ona uopće nije promislila u svojim filozofijskim i prirodoznanstvenim dometima – jedno promišljanje koje bi trebalo – i to s onu stranu prirodoznanstvene fizike i meta-fizike koja se treba filozofijski prevladati – pokazati da filozofija u svojoj najdubljoj dubini misli »fizički«.
Upravo stoga čini se da je došlo vrijeme da se jednom napiše metafizička metafizika, ta koja će upravo dovesti u međuigru sve naše nemetafizičke predrasude i umišljaje o istini, sve naše nemetafizičke kritike metafizike i pokušaje njezina prevladavanja, kako bi se pokazalo da se metafizika tek treba iskusiti, a ne već unaprijed – prije svakoga razmišljanja i poradi obrane vlastite strategije i ekonomije mišljenja – prevladavati. Prevladavanje metafizike svršava uvijek iznova u jednoj nemetafizičkoj fizici politike subjektivnosti. Filozofijska fizika jest to što iz samoga sebe »pušta da nastane«, φύσις s onu stranu onog što izvorno nastaje iz sebe. U tom smislu i filozofija bi se trebala jednoć pobrinuti oko metafizike i to na način jedne nebrige koja se oslobađa te prisile prisuća. Filozofi bi napokon trebali postati skromniji.
Zadaća se filozofije ne sastoji u prevladavanju metafizike, nego u povratku iz tog fizičkog, iz svijeta apsolutne imanencije, ali ne kao okret u drugi početak, već kao napuštanje svakog počinjanja u horizontu bitka. Jedna apsolutna destrukcija imanencije u smislu njezina apsolutna gubitka bitka. Čista meta-fizika. Jedna etika ubojstva etike poradi transcendencije (Lévinas). Čisto raspostavljanje postavka bitka i njegova smisla.
Živeći u tom novom svijetu sveopće prevladanosti, svijetu stvarnosti, u kojem je postalo potpuno besmisleno govoriti o mogućnosti i zbiljnosti, vladajući je um novovjekoga čovjeka ponovno potvrdio metafiziku time što ju je ukinuo u fizici, ali ne samo fizici prirodne znanosti, nego još više fizici koja svo bivstvujuće dovodi u imanenciju apsolutnog bitka u raspoloživosti: volja za moć sebe uvijek iznova dovršujuće nemetafizičke metafizike kontaminira metafiziku samu. I zato se ne osuđuje to kontaminiranje, već metafizika, koja je kao ne-sadržaj tog pokušaja ravnodušna prema tomu što je u tom pokušaju uopće sadržano.
Od svojih početaka do danas povijest ne-metafizike pokazuje se kao fizika prisuća, onog raspoloživog i apsolutno ovostranog. »Metafizička metafizika«, koja se treba tražiti s onu stranu te nemetafizičke, filozofijske fizike bitka i bivstvujućeg, razumije se ovdje kao destrukcija od Parmenida do Heideggera vladajućeg svijeta bitka, jednog Svijeta Jednakog kao Istog. Ona čuva nezaborav »onostranog« te apsolutne fizike prisuća. Zato što ta metafizička metafizika čuva sjećanje/pounutrenje na meta-fizičko, ona nikad ne može biti prevladana u toj fizici kao fizici apsolutne imanencije. Ali jednako tako ni fizika ophođenja s njom: ne postoji ništa fizičkije od dosadašnje zapadnjačke filozofije. Jedna fizika bivstvujućeg u njegovu, njemu nadređenom bitku. U tom je smislu filozofijska fizika nadređena svakoj prirodoznanstvenoj fizici. Filozofijska fizika ne misli, a ne fizika sama koja predstavlja samo njezinu abrevijaturu. Ta filozofijska fizika vlada kao »etika«, ona »mjeri« i »izvršuje« bivstvujuće prema i u bitku. Dobro izmjerenog i tog »primjereno« izvedenog: norma i njezino realiziranje u onom vazda Jednakom kao Istom. Stoga su fizika i etika vladajuće povijesne znanosti, kao što je to primijetio već Schleiermacher: ideja uma u prirodi, prirode u umu – ono Jednako Parmenidova Istog. Fizika je normativna znanost za etiku, etika je praksa toga što je fizički dovedeno u izvršenje. Stoga je ta filozofijska fizika bitno odgovornija od svake prirodoznanstvene fizike. Ona je ne samo vladajući način, na koji se zbiljnost pretvara u stvarnost, nego još više: sama ta stvarnost.
Metafizička metafizika nije dakle nikad mogla biti »predmet« tih nemetafizičkih pokušaja njezina prevladavanja, budući da ona nikad nije bila mišljena metafizički, dakle na način koji samo mišljenje oslobađa od njegova fizičkog, bitku primjerenog samoidentiteta koji ne znači nikakav samoidentitet, već samogubitak u onom njemu nejednakom, u tomu što ga raskomadava. S onu stranu tradicije imanencije kao apsolutne prevladanosti tog onostrano apsolutnog. Kazati da bi meta-fizika mogla činiti »predmet« jednog bitku primjerenog odnosno imanentnog razumijevanja – jednog razumijevanja koje je vazda okovano fakticitetom povijesnoga tubitka i smislom imanentnog faktičnog životnog iskustva – pojavljuje se u ovom meta-fizičkom smislu kao »protusmisao« (Widersinn, Husserl).
Jer upravo zahvaljujući tomu da hermeneutika polazi od faktuma krivog razumijevanja i nerazumijevanja, ona bi istodobno mogla uputiti na jedan put s onu stranu bijesa razumijevanja, u kojem su koliko razumijevajući toliko i to što se »treba« razumjeti oslobođeni jarma razumijevanja. Tek tada se također pokazuje da svakom razumijevanju prethodi razumljenost, svakom cogito cogitor, jedno Drugo razumijevanja koje svako razumijevanje uopće čini mogućim. U susretu s tim Drugim (transcendencija), koje apsolutno »određuje« razumijevanje, mjeri se i ono meta-fizičko hermeneutičkog. Mjera hermeneutičkog odnosa prema metafizičkoj metafizici jest to, u čemu ona, »u kritičkom distanciranju, nikad nije bila niti će biti razumljena (Alois Halder).
Nakana je ove knjige bila prije svega pokazati da su svi dosadašnji nemetafizički pokušaji prevladavanje metafizike u njezinoj najnutarnjijoj biti bili fizički. Kritizirajući tu fiziku pukoga prisuća autor u pet dijelova svoje knjige polazi najprije do problema susreta svetoga i njegova razumijevanja u egzistencijalnom izvršenju. Dok drugi dio fiksira glavne točke Scheieracherova filozofijsko-teologijskoga sustava i njegove suvremene hermeneutičke implikacije, treći dio usredotočuje se na problem mogućnosti zasnivanja čiste fenomenologije i jezika samih stvari. U četvrtom dijelu, autor na tragu prethodnih istraživanja nastoji s Hansom Lippsom osvijetliti mogućnost zasnivanja tzv. »hermeneutičke logike«. Peti dio posvećen je estetičkoj, pjesničkoj i ontologijskoj raspravi na relaciji Celan, Adorno, Heidegger.
Hegels Idee einer logischen Hermeneutik. Die Selbstauslegung des Absoluten in der sichtbaren Unsichtbarkeit der Sprache, Sankt Augustin 2003. Hrvatski: Hegelova ideja logičke hermeneutike. Samotumačenje apsoluta u vidljivoj nevidljivosti jezika, Zagreb, 2004., str. 2–259.
Problem jezika i njegove hermeneutičke implikacije razmatraju se pod aspektom pitanja, u kojem uloga jezika postaje vidljiva u procesu dolaženja-do-samoga-sebe apsoluta, odnosno u procesu njegova samotumačenja. Pritom je polazište da to događanje dolaženja do-samoga-sebe apsoluta predstavlja jedan hermeneutički proces, u kojemu duh samoga sebe tumači i poima kroz svoju zbiljnost, zbog čega ta hermeneutika apsoluta ima fenomenologijski karakter – i to kao put samootuđenja duha i kao njegovog povratak iz te drugosti k sebi samome, odnosno u svoj pojam, iz kojega se on tek onda može i logički tumačiti. S toga središte ovoga istraživanja nije niti Hegelova Enciklopedija filozofijskih znanosti niti Znanost logike, što je bilo uobičajeno u ranijim pristupima toj problematici, nego u glavnoj stvari Fenomenologija duha, zato što se ona kao »znanost o iskustvu svijesti« u bitnome pokazuje kao »jezično događanje«, u kojemu samo iskustvo postaje ovisno o jeziku, zbog čega jezik u Fenomenologiji – za razliku od Znanosti logike – preuzima hermeneutičku ulogu koja omogućava ono kretanje duha, u kojemu on samoga sebe promatra kao svoju vlastitu negativnost i time uopće dospijeva do samoodnosa samotumačenja.
Taj uvid susrećemo već u Bodammerovom tumačenju problema jezika kod Hegela. Bodammer tamo jasno naglašava važnost koju Hegelov fenomenologijski prikaz geneze svijesti dobiva u okviru hermeneutičke refleksije.
Nadovezujući se na taj Bodammerov uvid ovo je istraživanje pokušalo učiniti korak dalje – i to tako da sada u središtu razmatranja jezik stoji kao »vidljiva nevidljivost« bîti, tj. kao ono što ono duhovno čini neproglednim samom tom duhu, čime to duhovno doživljava svoje samootuđenje. Prosvjetljavanje i osvjetljavanje treba to skriveno, cjelinu kao istinu, osloboditi od okova te nevidljivosti i time sam jezik učiniti nečim vidljivim, nečim pojmljivim.
S druge strane, ujedno se pokazuje da jezik posreduje mišljenje ne samo sa svojom drugošću, već jednako tako da i drugost uopće čini sadržajem mišljenja koje tek zahvaljujući tomu može pojmiti to drugo. A tamo gdje se ta »nevidljivost« vidljivoga jezika prozire duhovno, tu je jezik – a to je autorova teza – jedno egzistirajuće iščezavanje, ili točnije: Kada duh ulazi u egzistenciju, tada jezik mora iščeznuti, vratiti se u samoga sebe. To iščezavanje, odnosno zašućivanje jezika, jest ono što je najbitnije u fenomenologijskoj strukturi jezika.
No važi i obratno: »egzistencija« jezika sačinjava nužnu pretpostavku samoozbiljenja duha, jer u njoj ono duhovno vidi svoje zbiljske odredbe, počinje vladati svojim kategorijama, postiže jedinstvo stvari i kaze. U tomu se zrcali čudovišna moć negativnosti jezika: Bit jezika sastoji se u tomu da ono duhovno dovede u opstojanje i da time ujedno ukine njegovo vlastito opstojanje.
To važi samo fenomenologijski, ali ne i na logičkoj razini. Tamo se razvija jedno pojmovno samotumačenje apsoluta, u kojemu on vodi razgovor jedino sa samim sobom, čiji su rezultati logičke odredbe. Tu metajezičnu razinu ne možemo dalje slijediti zato što ona potrebuje jednu posebnu naknadnu konstrukciju koja bi prekoračila granice ovog rada. Mnogo je važnije dakle ono fenomenologijsko motrište, u kojemu jezik tijekom dolaženja-do-samoga-sebe apsoluta igra ne samo prikazujuću ulogu, ulogu konstitucije kretanja, ulogu koja se ujedno pokazuje kao ona koja podupire i ometa spoznaju. Kada jezik priječi spoznaju, to znači da on ono duhovno čini nevidljivim samom tom duhovnom, no upravo ta mogućnost jezika da duh preobrati u njegovu drugost dogodi ga u kretanje posredovanja duha sa samim sobom kao s drugošću, u kojoj on iskušava jednakost sa samim sobom. S druge strane, jezik ukida neposredni bitak (predmetnost) predmeta i dodjeljuje mu idealno, duhovno opstojanje, u kojemu on uopće postaje sadržajem mišljenja. Jezik nije dakle samo sredstvo između mišljenja i predmeta, što je u povijesti znanosti o jeziku često bilo tvrđeno, već istodobno to oboje dovodi u zajedničko kretanje, u kojemu uopće tek postaje moguća kategorijalna spoznaja.
Arhonti biti. Poskus filozofije vere, Ljubljana 2005. str. 7–218.
U ovoj knjizi autor najprije razmatra pitanje odnosa svetog i svjetovnog, odnosno problem razumijevanja prakršćanske religioznosti i njezinoga razumijevanja u novom vijeku. Polazeći od gnostičkog i epistemološkog razumijevanja vjere autor nastoji pokazati kao se smisao religijskog načina bitka sastoji jedino u njegovu neposrednom izvršenju. Drugim riječima: biblijska poruka je mrtva ukoliko nema izvršitelja. Iz toga autor izvodi jednu vrlo značajnu etičku konzekvencu. Onkraj ontologijskog i teologijskog načina postavljanja pitanja u smislu čovjekova života, autor u spoznajno-teorijskom smislu naglašuje da se jedina vrednota čovjekova bitka sastoji u ljubavi prema bližnjem. Bez ljubavi prema bližnjemu ne postoji nikakva, pa ni najtamnija slutnja ni o božanstvu niti o svetosti ljudske egzistencije. Stavljajući u zagrade pitanje o odnosu imanencije i transcendencije autor polaže sve na pitanje o mogućnosti izvršenja takovrsnog shvaćanja jednog i drugog. Sveto može biti dopušteno samo tamo gdje se čovjek u svojoj neposrednoj zbilji ponaša prema drugom kao prema najsvetijoj kategoriji. Sukladno tomu, autor u trećem dijelu svoje knjige pokušava na novi način osvijetliti odnos Boga Abrahamovog i Boga filozofâ. Na temelju analize dvije enciklike, Aeterni patris i Fides e tratio, autor pokazuje jedan vrlo značajni pomak koji je sadržan u spomenutoj zadnjoj enciklici: dok Aeterni patris inaugurira »hegemoniju tomizma«, enciklika Fides e tratio izrijekom kaže da Katolička crkva ne zastupa nikakvu službenu filozofiju, te da u smislu stare tvrdnje našega glasovitog skotiste Karla Balića preporuča da se istina mora tražiti svugdje gdje se može naći.
U ontoteologijskom pogledu, autor tvrdi da je cjelokupna racionalna metafizika i teologija omogućena grčkim predočavajućim mišljenjem, čime je Bog vjere učinjen jednim »vrlo ne božanskim Bogom«. Izlazeći u susret tom izazovu, autor u petom dijelu svoje knjige na temelju gnostičke arheologije svijeta nastoji pokazati, u kojoj je mjeri kršćanstvo doživjelo povijesnu degeneraciju u ontologijskom polju. Govoreći o filozofiji slijepoga Boga autor u krajnje ciničnom obojenju tvrdi da božje sljepilo ne spada na ono božansko, nego na ljudsku želju za onim što su Grci nazivali »theoria«. Pritom autor ostaje u nedoumici, tko je u toj cjelokupnoj pripovijesti ostao prevaren.
Philosophia fundamentalis Josipa Stadlera, Sarajevo, 2006. str.5–304
Nakana je ove knjige bila, kako bi to rekao Friedrich Schlegel, symfilozofijska, tj. koliko god je to bilo moguće nastojao sam da Stadler iz vlastite pozadine dođe do svojega vlastitog prava. Ni prije a ni sada nema razloga da se Stadlera ne promatra kao izvornog mislioca. Jer »originalnost« jednoga mislioca ne zrcali se u njegovu nastojanju da za volju hoda vlastitim putem zaniječe sve drugo, njemu možda nerazumljivo ili neprihvatljivo.
Stadler, koji je svoju misao razvijao u okviru neoskolastike, pisao je svoj filozofijski sustav upravo polazeći od svog temeljnog uvjerenja, naime od vjere u jedinstvo vjerovanja, mišljenja i djelovanja. Njegov cjelokupni život, ma kako on bio vrednovan u crkvenom ili političkom pogledu, zrcali upravo tu osobnu uvjerenost u valjanosti i dokaznu moć koliko kršćanstva toliko i načina mišljenja koje izvire iz njega. To je onaj konstitutivni moment Stadlerove osobne (individualne) egzistencije, bez kojeg ni njegova filozofija ne može biti razumljena na način na koji bi ona sama možda priželjkivala za sebe.
Stadlerova »faktična egzistencija« ne može se utoliko promatrati odvojeno od njegove filozofije, ma koliko i sama ta filozofija neupućenom čitatelju izgledala hladna, strana, beživotna ili ništa-kazujuća.
Iza krute građevine sistema, iza formalnih kategorija i apodiktičkih obrazloženja i utemeljenja, krije se onaj sloj osobnog koji pripada samo Stadleru, kao misliocu i čovjeku, sloj koji ga čini različitim od svih drugih (neoskolastičkih i uopće filozofijskih) mislilaca, sloj njegove ne-preuzetnosti, odnosno želje da se i u mišljenju misli skupa s drugima, iz tradicije koja oslovljava i zahtijeva, ali koja jednako tako otvara nove mogućnosti iskustva i samoiskustva.
Taj Stadlerov korak natrag k tradiciji, njegovo govorenje o suvremenosti upravo iz te tradicije, ne treba se bezuvjetno razumjeti kao izraz njegova klerikalizma ili slijepog dogmatizma i doksografskih sklonosti, nego bi se možda prije trebalo prihvatiti kao iskreno ljudsko nastojanje da se prikaže, ali ne i po svaku cijenu obrani, vlastiti uvid u ono što jest, uvid koji nikad nije stečevina, isključivo vlastitoga uviđanja, nego se također i ne naposljetku upravo zahvaljuje stajanju u jednoj predaji.
Nemogućnost usvajanja svih predaja i svih načina mišljenja po sebi je deficit koji proistječe iz same ljudske konačne naravi. No, hrabrost branjenja one predaje, u kojoj se jedan mislilac ćuti zavičajnim, podrazumijeva jasnu svijest o nužnosti redukcionističkog pristupa onom tuđem i drugom, podrazumijeva nužnost krivog razumijevanja i čestog (neopravdanog) etiketiranja, ali istodobno, upravo u činu uvođenja onog tuđeg na Svoje, zahtijeva takvu vrst opravdanja vlastite »postavke« koja više ne dopušta nikakvo uzmicanje pred odgovornošću za izgovoreno!
Stadlerova »odgovornost« prema izgovorenom i izvorno mišljenom nije rastvorena u njegovu pozivanju na njegove rimske učitelje filozofije i filozofe na koje se poziva u svojim djelima. Naprotiv, njegov uvid, npr. u objektivni karakter ljudske spoznaje, služio mu je u vlastitu životu kao nit vodilja za jedno ne-osobno, ne-subjektivističko služenje Crkvi, domovini i znanosti (M. Josipović), koje ga pak nikad nije oslobađalo povratne osobne odgovornosti za počinjeno. Stadlerov kategorički imperativ: »Sveti budite!«, ne gubi ništa od svoje teologijske i ćudoredno-filozofijske značajnosti kada se primijeni na njega i na njegov vlastiti vjernički i znanstveni život.
»Svetost« filozofijskoga poziva, koji Stadleru zbog nužnosti preuzimanja biskupske dužnosti ipak nije bio dosuđen, očituje se kod njega upravo u njegovu nastojanju da sâmu stvar promisli iz nje same, tj. bez prethodne želje za učitavanjem vlastitoga smisla i vlastitih intencija. To sebeisključenje iz govora sâmih stvari ne isključuje povratno Stadlera kao osobu. Štoviše, sama njegova filozofska osobnost progovara kroz tu ne-preuzetnost.
Filozofijski put Josipa Stadlera možda izvanjski ne ocrtava nikakvu abrevijaturu u odnosu na ono što se obično naziva »neoskolastika«. Međutim, ta tvrdnja važi samo za onoga tko ne poznaje niti neoskolastiku niti Stadlerovo djelo. Štoviše, namjera je ove knjige da pokaže nijanse u kojima Stadler, npr. na razini shvaćanja odnosa spoznaje i djelovanja, čovjeka, društva, jezika itd., upravo postaje prepoznatljiv i drugačiji u odnosu na zadani okvir.
Ovdje se svakom, posebice neupućenom čitatelju mora dati »metodologijska uputa«. Kada se radi o temeljnim problemima i pojmovlju koje obrađuje sam Stadler, mora se imati u vidu da su pritom u igri sva postignuća dotadašnje grčko-rimske filozofije jednako kao i njezina skolastičko-neoskolastička uobličavanja sve do današnjih dana. Upravo s obzirom na tu činjenicu baštinjenja cjelokupne tradicije u najmanju ruku iritira svaki unaprijed postavljeni pokušaj nerazumijevanja. Onaj tko ne razumije tradiciju, nije sposoban ni za samorazumijevanje u sadašnjosti. A neodbacivi dio te tradicije čini u bitnom smislu i (neo)skolastika.
Ovo je istraživanje postavilo sebi tri zadaće: 1. prikazati Stadlera u kontekstu (neo)skolastičke filozofije; 2. u kontekstu njegova vremena i tadašnjih filozofijskih gibanja; 3. u kontekstu suvremene filozofije, kako bi se uopće omogućilo Stadleru da vrednuje samoga sebe.
Za ispunjenje te zadaće bilo je potrebno također troje: 1. osvijetliti temeljnu poziciju neoskolastike i iz nje pristupiti Stadleru; 2. gdje god to nije bilo moguće, vratiti se aristotelovsko-tomističkoj tradiciji i poduzeti rekonstrukciju iz njezinih izvora, ali ne po svaku cijenu, kako se s jedne strane Stadler ne bi sveo u okvire puke povijesti doksografije i drugo polazeći od aktualizirajuće namjere, tj. od toga da to mišljenje, makar potpuno bilo ukorijenjeno u tradicionalnom skolastičkom nauku, upravo kroz Stadlera i njegov pristup tomu dobiva važenje barem za nas koji nastojimo rasvijetliti njegovu misao i 3. usporediti Stadlerova postignuća s dostignućima današnje neoskolastike i suvremene filozofije uopće, dopuniti ih i proširiti u cilju boljega razumijevanja i moguće kritičke prosudbe.
Neoskolastički autori jednako kao i sam Stadler obilato su citiranu u glavnom tekstu ili u bilješkama koliko zbog razjašnjavanja temeljne Stadlerove pozicije toliko još više zbog činjenice da je ta vrst mišljenja do danas, na žalost, premalo poznata široj čitateljskoj publici koja je mnogo godina bila uskraćena za upoznavanje s tom tradicijom mišljenja. Tematiziranje glavnih točki napetosti između neoskolastike i suvremene filozofije možda bi upravo na Stadlerovu primjeru moglo pokazati, je li danas doista isplativo uzimati u oslov takve misaone modele, modele koji se u odnosu na analitičko-postanalitičke i postmoderne teorijske nabačaje doimlju kao vrlo zastarjeli produkt ljudskoga duha. Međutim, možda bi upravo vraćanje toj tradiciji mišljenja moglo i samim tim najsuvremenijim gibanjima pokazati njihove granice, tj. svu iluzornost njihova pokušaja da se beskonačnost jednom zasvagda dovede do konačnosti, do besmisla.
Među pristupnikovim člancima mogu se izdvojiti sljedeći:
»Čemu še filozofija?«, u Anthropos br. III–IV, Ljubljana 1986.
»Čemu je filozofija?« izašla je na vidjelo ne nepotrebnost filozofije, već opasnost koju je proizvelo novovjekovno mišljenje i postupanje u cjelini.
Horizont koji je obznanilo ovo pitanje bilo je nedvojbeno jasan; filozofija mora napokon shvatiti da: između svijesti i realiteta zjapi pravi bezdan smisla. Dakle, spoznata je ova sudbonosna napetost između zbiljskog i stvarnog svijeta, ali i ugroženost samog čovjeka ugroženošću ovog izvornog (pra-)svijeta: ukoliko se »znanstveni svijet« i njegov vladajući »historijski« tok pokažu kao jedino mogući u svojoj »isključivosti«, onda budućnost izvornog svijeta (a s njim i ljudskog roda) postaje krajnje neizvjesna – »egzistencijalne moći« u ovako konstituiranom svijetu svakodnevno postaje sve manje. U takvom svijetu otuđenost čovjeka od izvornog svijeta bezzavičajnost se pojavljuje kao vladajući fenomen i način unutarsvjetskog bitka iz koga se, izgleda, nije kadar otrgnuti.
»Filozofijata i moderna nauka«, u Treta programa na radio Skopje 1, Skopje 1986.
Razmatrajući pitanje odnosa suvremene znanosti i filozofije, autor je nastojao pokazati kako je suvremena (prirodna) znanost u svojoj najdubljoj biti metafizička, dok filozofija sama još uvijek nije uzmogla naći putove oslobađanja sebe same od također metafizičkog načina mišljenja.
»'Predmetno-teorijska' teorija značenja kod Husserla i Heideggera« u: Filozofska istraživanja 19, Zagreb 1986.
U šestom paragrafu 1. logičkog istraživanja Husserl pravi razliku između izraza kao pukog gramatičkog, pismovnog znaka koji još nije »ispunjen« značenjem, i »znaka« kao »punoznačnog« (bedeutungsvoll), odnosno onoga koji je »ispunjen« značenjem na temelju doživljaja evidencije nekog sadržaja svijesti, čime se doista može slijediti Husserlova distinkcija akata na one koji »dodjeljuju« značenje (Bedeutungsverleihende Akte9 i one koji su »ispunjeni« značenjem. (Bedeutungserfüllende Akte).
Drugim riječima, Husserl pravi razliku između »izraza« kao fizičkog fenomena i »izraza« kao »akta koji mu daju značenje i eventualno zornu puninu, i u kojima se konstatira odnos spram izrečene predmetnosti«.
Nasuprot Husserlu, Heidegger će istraživanjem Duns Scotovih spisa doći do konstatacije o samostalnosti smisla u sudu kao one »logičke« tvorevine koja ima »vlastitu« zbiljnost, koja »za svoje važenje ne potrebuje nužno jezik, ona je u pogledu na riječi kao takve ono što je omeđeno predmetnom vrijednošću, ona je sadržaj (significatum)«.
»Destruirajuće ponavljanje Husserlove teorije značenja u Heideggerovoj hermeneutičkoj fenomenologiji« u: Dijalog 5–6, Sarajevo 1987.
U svom glavnom djelu, Sein und Zeit, koje se pojavilo kao grom iz vedra neba nakon desetogodišnje akademijske šutnje, Heidegger po prvi i potonji put pravi istinski obrat u svojemu mišljenju – obrat od metafizike na tragu mišljenja bitka u njegovom ontičko-ontologijskom prvenstvu spram bivstvujućeg. Pitanje o smislu bitka, o njegovim bivstvenim »načinima«, učinit će da Heidegger moradne napraviti izvjestan destruirajući odskok od Husserla, istovremeno prihvatajući i provodeći njegovu temeljnu fenomenologijsku postavku, »Zur Sachen selbst!«.
»O protusmislenosti postmoderne«, u: Odjek 5, Sarajevo 1988.
Otklanjajući ove povijesne naslage nužno dospijevamo do svagdašnjeg značenja ove riječi; moderan u svagdašnjem jeziku znači: suvremen, vremenu primjeren. »Moda«, prema tome, predstavlja jedan sustav vrijednosti (način svagdašnjeg bitka), koji svoje značenje ima u nekom prolaznom sada. Da je nešto »moderno«, znači: ono je sada vrijedno (u žiži interesa – inter-esse), za nekoga, za nešto, dakle posjeduje svoju unutarnju, vremenu primjerenu, teleologiju.
Riječ »modo« izvorno znači: baš, upravo, sada. Naglasak je namjerno stavljen na prve dvije riječi zbog toga što se u njima krije nadvremeni smisao ovog termina: ova dva značenja upućuju na zbivanje u jednom trenutku, koji je sukladan s vremenom u kom se zbiva. Međutim, moderno događanje, premda se zbiva u nekom prolaznom »sada«, ne mora biti »moderno« u ovom svagdašnjem smislu, nego pak može uvijek iznova prisustvovati u svakom novom prolazećem »sada«. Moderno događanje kao zbivanje bitka modernog ima tako značenje izvornog bezvremenskog događanja (koje je utoliko svevremensko), stalne prisutnosti onog nepromijenjenog i nepromjenjivog. Uvijek moderno može biti samo ono što se nikada ne mijenja. Kao takvo, ovo moderno događanje ne podliježe nikakvom vremenskom vrednovanju i propadanju kao stvari koje su činom postvarenja čovjek i njegovo vrijeme stavili sebi na raspolaganje.
»Svijet kao čuvstvo posebičnog. Schleiermacherova kritika svijeta-sistema i pokušaja utemeljenja dijalektike neproturječnog«, u: Filozofska istraživanja 24, Zagreb 1988.
Protiv »dogmatske svijesti« njemačkog klasičnog idealizma u svojim temeljnim teologijsko-filozofijskim djelima ustaje Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher sa svojim naukom o individualnom čuvstvu cjeline svijeta koji tako nastoji premostiti bezdan što je stvoren između općeg i posebnog, cjeline i njezinih dijelova. Njegovo afirmiranje individualnog predstavlja u neku ruku pokušaj samoosvješćenja od ove idealističke koncepcije svijeta i utoliko otvara horizont za drukčiji način pristupa ovaj problematici i to iz same egzistencije, čime njegov nauk svakako zaslužuje da bude ekspliciran kao pokušaj ponovnog afirmiranja svijeta i bitka u jednoj namjeri koja nema sistemski karakter.
»Egzistencijalne pretpostavke mogućnosti istraživanja religijskog načina bitka«, u: Filozofska istraživanja 28, Zagreb 1989.
Suvremena kritička svijest, čija se kritičnost prije svega ogleda u razgradnji raspoloživog svijeta, čini se da još uvijek nije uzmogla naći putove plodnog dijaloga koji bi joj omogućili pravi pristup fenomenu religije. Naime, uvijek se iznova radi o jednom pristupu koji religiju mnije u njezinoj potpunoj pozitivnosti, što već na početku onemogućuje kritičku svijest u razumijevanju onih načina religijskog bitka koji karakteriziraju društveni bitak uopće, bilo da se radi o njegovu faktičnom ili povijesnom prisuću. Stoga namjera ovoga priloga da se ukaže na neke bitne momente koji karakteriziraju unutarnju strukturu religijskog i da ih kao takve dovedemo u jedan egzistencijalno-ontologijski, povijesni sklop, u kojem oni imaju relativno produktivnu ulogu.
»Magnum crimen Martina Heideggera«, u: Luča 1–2, Nikšić 1991
Onaj ko se odvaži na istraživanje »slučaja Heidegger«, odnosno Heideggerova političkog angažmana iz 19933., čini se da pred sobom ima dva jasno ocrtana puta: historijski i filozofijski. Istraživanje historijskih »fakata« na način na koji to čine strukovni historičari svakako može imati za cilj rasvjetljavanje onog što se uistinu zbilo sa Heideggerom-osobom. Sve dotle ova historijska biografija može imati svoje puno opravdanje, makar se išlo sve do najsitnijih kriminoloških detalja. S druge strane, pokušaj navodnog »filozofijskog« osvjetljavanja ovog slučaja već unaprijed ima za cilj ono što je Theodor Adorno već odavno pretpostavio svom Prilogu metakritici spoznaje teorije, a posebice Žargonu autentičnosti: potpuno i direktno ukidanje svega filozofijskog u njegovoj filozofiji i naknadno nacificiranje preostalog i na taj način štrapaciranog sadržaja, tako da se u svakom retku Heideggerova djela može uvijek i samo razabrati NS-ideologija, što svakako spada u jednu vrst propagande koja je već Nietzschea učinila namještenikom NS-pogona i koja nije nastojala oko istine, već prvenstveno oko toga da se neistina ponovi stotinu puta, da bi tako – konsenzualno – postala samom istinom.
»Vis magica riječi. Problem jezika u hermeneutičkoj logici Hansa Lippsa«, U: Filozofska istraživanja 61, Zagreb 1996.
Lipps, za razliku od svojih hermeneutičkih i logičkih predšasnika još radikalnije suprotstavlja »hermeneutičku logiku« »školskoj«, »pridošloj«, »predanoj« »tradicionalnoj« itd. logici. On ne otkriva »hermeneutički karakter logičkih fenomena«, kako to misli Gadamer, već prije svega nastoji – npr. slično Gustavu Špetu – podvrći te fenomene logičko-hermeneutičkom načinu iskušavanja svijeta, čime sami »logički fenomeni« gube logički karakter.
»Čarobnjak jezika. Humboldt između Hegela i Schleiermachera«, u: Filozofsaka istraživanja 63, Zagreb 1996.
»Kategorijalnost mišljenja« tradicionalne logike, njegova čistoća, uopće ne zadivljuje Wilhelma von Humboldta, budući da je on svjestan toga da svakom κατεγορεῑν mora prethoditi jedno zbiljsko λέγειν i to kao vođenje razgovora (διαλέγεσθαι), u kojem samo mišljenje (νοεῑν) tek postaje moguće kao takvo. Mišljenje nije prije jezika, već u najmanju ruku istodobno i sudjelatno s njim. Ne postoji nikakvo predjezično i poslijejezično mišljenje, takvo koje bi oslobođeno »ljudskog jezika« stupilo u spoznajni odnos sa samim Bogom, kako to hoće Hegel.
»'Podmet' a ne 'predmet'. Pilarovo zasnivanje hrvatskog individualizma«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Zagreb, 1998.
Ivo Pilar (1a874–1933), utemeljitelj geopolitike kao znanosti u Hrvatskoj, pored svojih političkih i geopolitičkih studija napisao je i jedno filozofsko djelo: Borba za vrijednost svoga »ja«. Pokus filozofije slavenskog individualizma (Zagreb 1922). U ovom prilogu autor pokušava najprije osvijetliti pokretnike njegova filozofijskoga utemeljenja slavenskoga, odnosno hrvatskoga individualizma kako bi pokazao, u kojoj svezi ono stoji s njegovim političkim nazorima (Uvod). U prvom dijelu prikazuje se njegovo shvaćanje kategorije života, gdje se ispostavlja da život predstavlja neprekidno postajanje, u kojem život u samome sebi stalno ukida svoju vlastitu postalost i ozbiljuje nove životne mogućnosti. pretpostavka tog samoozbiljenja jest dakle njegovo sebeprevladavanje u onom postalom, puko objektivnom. Tek time individuum dolazi do svoje individualnosti i subjektivnosti – ona nije ništa prethodno dano ili postignuće jedne u sebe uvraćene transcendentalne subjektivnosti, već upravo to što se objektivira kao djelatni subjekt koji se temelji u strogom psihofizičkom paralelizmu (drugi dio). s obzirom na sam hrvatski narod ta borba za vlastitu subjektivnost znači zahtjev da sebi na raspolaganje stavi svoju vlastitu sudbinu i da preuzme odgovornost za vlastitu povijest (reći dio). Time bi hrvatski narod mogao ujedno prevladati predmetni karakter svojega bitka i uzdići se do subjekta vlastite povijesti.
»Organski stupnjevi razvoja duše u Stadlerovoj 'metafizičkoj antropologiji'«, u: Filozofska istraživanja 70, Zagreb 1998.
Polazeći od Stadlerova razumijevanja postanka života na temelju drugotnoga stvaranja, autor najprije razmatra predstupnjeve čovjeka, život biljaka i životinja te njihova svojstva. Sukladno knjizi Postanka, u kojoj je Bog nakon prvotnoga stvaranja neba i zemlje stvorio najprije bilje, Stadler također polazi od njega kao prvog živućeg bivstvujućeg.
»Joch des Verstehens. Heideggers frühe Zugänge zur Hermeneutik Schleiermachers«, u: Annäherungen Zur hermeneutischen Phänomenologie von Sein und Zeit, Ljubljana, 1999.
Poznato je da se Heidegger već zarana počeo baviti problemom tradicionalne hermeneutike. U ovomu se prilogu nastoji pokazati kako je Heidegger, a da to eksplicitno to nigdje nije spomenuo, preuzeo jedan bitni hermeneutički uvid Friedricha Schleeiermachara: uvid u »jaram razumijevanja«, što i kod Schleeiermachara i kod Heideggera znači sebegubitak u transcendentalnoj bestemeljnosti.
»Razumijevanje jezika i filozofijsko nazivlje u Josipa Stadlera«, u: RADOVI Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža br. 9, Zagreb 2000.
Polazeći od upozorenja Marka Josipovića da je Stadler svojim prijevodom Tongiorgijeve Logike 1871. »kao tvorac hrvatske filozofijske terminologije, barem vremenski, stao ispred F. Markovića, Đ. Arnolda, A. Bauera, A. Bazale« i da je »pretekao čak i P. Jokovića, prevoditelja logike za srednje škole«, kao i od osobnog uvjerenja da se u slučaju filozofijskoga nazivlja radi o onom filozofijskom, ne o nacionalnom, budući da se u tomu zrcali doraslost jednoga naroda svjetsko-povijesnoj zadaći mišljenja, ovdje se u prvom koraku nastoje rasvijetliti neki nesporazumi nastali iz previđanja Stadlerova prevođenja Tongiorgijeve Logike. U drugom koraku se, na temelju njegova razumijevanja jezika, odbacuju tvrdnje o njegovu »instrumentalističkom« i »konvencionalističkom« nazoru na jezik. Treći dio posvećen je razmatranju toga, što je Stadler mogao preuzeti od svojih prethodnika, u čemu se razlikuju njegovo i filozofijsko nazivlje Antuna Bauera i na koncu to u čemu je Stadler morao ići svojim putem. U zadnjem dijelu prikazuje se kako to nazivlje »funkcionira« u kontekstu Stadlerova filozofijskoga sustava, odnosno u kontekstu pojedinih filozofijskih disciplina.
»Čovjekovo opstojanje između egzistencije i transcendencije. Zimmermannova rasprava s filozofijom egzistencije K. Jaspersa«, u: ŽIVOT I DJELO STJEPANA ZIMMERMANNA, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002., str. 89–123.
U ovom prilogu autor nastoji iznijeti na vidjelo mogući utjecaj Jaspersova egzistencijalizma na konačno zaokruživanje neoskolastičke pozicije Stjepana Zimmermanna. Pritom se također želi ukazati na bitne postavke u Jaspersovoj filozofiji koje su za njega bile neprihvatljive. I, na koncu, želi se pokušati izvršiti rekonstrukciju mogućih Jaspersovih odgovora na Zimmermannove prigovore, budući da se zgodimice uočuje Zimmermannova jednostranost u prosudbi i branjenje vlastite pozicije po svaku cijenu. u tom se smislu, kao moguća točka napetosti, ali i kao točka približavanja, ogledno uzima rasprava između Jaspersa i Bultmanna Die Frage der Entmythologisierung.
»Die 'Archonten des Seins'. Gnostische Weltarchäologie des 'blinden Gottes«, u: Synthesis philosophica 1–2, Zagreb 2003.
Polazeći od gnostičke teorije »slijepoga Boga« autor na tragu one, kod Hansa Jonasa izvršene analize gnostičkih spisa nađenih u pustinji – Nag-Hammadi nastoji pokazati kako Bog postaje suvišan u univerzumu i u svom vlastitom stvorenju. Zahvaljujući takvom razumijevanju, jedan takav gnosticizam otvara jednu vrst nihilizma koji u svom tiranskom vladanju samoga sebe postavlja kao vlastiti »moralni zakon« i time ujedno ukida svaku odgovornost. Isto vrijedi i za egzistenciju koja nabacuje samu sebe i koja u tom sebenabacivanju odbacuje svaku normu i želju za odgovornošću.
»'Estetika' u filozofijskoj sistematici Bonifaca Badrova«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Zagreb, 2003.
U ovom prilogu posvećenom Bonifacu Badrovu, bosanskom franjevcu i dugogodišnjem profesoru filozofije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, autor razmatra njegove estetičke koncepcije koje je on obradio kako u okviru svoje filozofijske sistematike kao zasebnu disciplinu toliko i u svojim književnokritičkim studijama. Premda u važnim točkama u svojemu nauku o ljepoti brani svoju skolastičko-neoskolastičku poziciju, ono mu u drugom koraku služi kao polazište za iscrpnu raspravu s novovjekovno sekulariziranim pojmom umjetnosti.
»'Hermeneutička logika' i teorija razumijevanja kod Gustava Gustavoviča Špeta«, u: Filozofska istraživanja 2, Zagreb 2004.
Takozvanu »hermeneutičku logiku« susrećemo oblikovanom kod tri filozofa, naime najprije kod ruskoga fenomenologa Gustava Gustavoviča Špeta, odnosno u njegovom, posthumno objavljenom djelu Hermeneutika i njezini problemi (1918), Georga Mischa, koji potječe iz Diltheyejeve škole i prerano, na ruskom frontu poginuloga Husserlova učenika Hansa Lippsa koji ju je doveo do potpunoga razvoja. U ovom prilogu prije svega uzima se u obzir Špetova rasprava sa Schleiermasherom i Diltheyom s obzirom na pitanje o bîti razumijevanja, na čemu Špet razvija svoju teoriju historicistički razumljenoga semasiologijskog razumijevanja koje postaje utemeljujućim za njegovu hermeneutičku logiku.
Očigledno je da je dr. Željko Pavić stekao mnogo više od 54 boda, koliko se zahtijeva za izbor u najviše znanstveno zvanje, te nije nužno bodovati njegove knjige i članke.
Nastavna djelatnost
Od 1990. do 1993. bio je viši znanstveni asistent na predmetima: Sociologija politike, Opća sociologija i Uvod u filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Od 1999. do 2001. bio je predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U ljetnom semestru 2006. bio je gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.
Stručna djelatnost
Kao stručni suradnik, a potom, od 2005., kao viši leksikograf u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« bio je redaktor i urednik filozofijske struke u brojnim publikacijama Zavoda. Danas je među ostalim zamjenik glavnog urednika Leksikona filozofije. Osim toga uredio je tri knjige: Filozofijska hermeneutika u Njemačkoj XX. stoljeća, Zagreb 1998., Život i djelo S. Zimmermanna. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 200. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002. (s J. Oslićem), te Hermeneutika i fenomenologija, Zagreb 2004. Preveo je veći broj najzahtjevnijih knjiga iz područja filozofije (uključujući, primjerice, i Hegela).
Zaključak i prijedlog
Dr. sc. Željko Pavić kao autor šest knjiga i više od 40 znanstvenih članaka (od kojih je najmanje 17 objavljeno u časopisima međunarodnog ranga) ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija, u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.
U Zagrebu, 6. ožujka 2007.
Članovi Stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
Dr. sc. Danilo Pejović, prof. emeritus
Dr.sc. Damir Boras, redoviti profesor
Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, redoviti profesor
Dr. sc. Nenad Prelog, redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu
Zagreb, 8. ožujka 2007.
Imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno zvanje za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana leksikografija, na Odsjeku za informacijske znanosti, na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 23. veljače 2007. godine temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost podnosimo sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Dr. sc. Inoslav Bešker uputio je 25. siječnja 2007. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za stjecanje znanstvenog zvanja višega znanstvenog suradnika ili više za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana leksikografija.
PODACI IZ ŽIVOTOPISA PRISTUPNIKA
Inoslav Bešker rođen je 30. siječnja 1950. u Zagrebu. Po narodnosti je Hrvat. Državljanin je Republike Hrvatske.
Osnovnu školu „Vlado Bagat“ završio je u Splitu 1962. Na splitskoj Klasičnoj gimnaziji „Natko Nodilo“ maturirao je 1966.
Na Talijanskom sveučilištu za strance (Università Italiana per gli Stranieri) u Perugi završio je Viši tečaj talijanske književnosti i visoke kulture 1967.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu položio je diplomski ispit na sociologiji kao B predmet 1970. i apsolvirao filozofiju. Na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je novinarstvo 1989.
Završio je trogodišnji doktorski studij poredbene slavistike na Institutu za slavistiku državnog Sveučilišta u Milanu (Università di Milano) u XIV ciklusu (1997-2001), obranio 22. siječnja 2002. disertacijsku tezu o Morlacima kao književnom identitetu (I Morlacchi – un’identità letteraria), te je 23. svibnja 2002. u Milanu promoviran u akademski stupanj istraživačkog doktora s područja poredbenih slavenskih književnosti (dottore di ricerca in letterature slave comparate).
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu priznata mu je 12 siječnja 2003. potpuna istovrijednost talijanskog doktorata sa sveučilišnom diplomom doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polja znanosti o književnosti, u Republici Hrvatskoj.
U upisnik znanstvenih radnika upisan je pod brojem 260420.
Sudjelovao je u međunarodnome istraživačkom projektu uz potporu UNESCO-a: "Croatian dictionary heritage" (2003-2005), koji je vodio prof. dr. Damir Boras.
Sudjeluje u istraživačkim projektima koje sufinancira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske:
„Hrvatska rječnička baština i hrvatski europski identitet“ (šifra: 130-1301679-1380), pod vodstvom. dr. sc. Damira Borasa, red. profesora.
„Halieutica Adriatica - filološka i antropološka istraživanja jadranske kulture” – kao jezgrenom projektu programa „Studia Mediterranea”, pod vodstvom prof. dr. sc. Joška Božanića, izv. profesora.
Radi kao novinar od svibnja 1967, a profesionalno (u radnom odnosu) od 1. veljače 1969. Bio je urednik odnosno komentator u Studentskom listu, Omladinskom tjedniku, Telegramu, Startu, Vjesniku itd. Bio je dopisnik BBC-ja (1986-2006), Vjesnika (1989-2000) itd. Sada je dopisnik zagrebačkoga Jutarnjeg lista iz Rima.
U nakladnoj djelatnosti je radio deset godina (1971-1981), u Centru za kulturne djelatnosti omladine, pa u CDD-u. Uredio je više od stotine knjiga, među kojima su neke prihvaćene i kao sveučilišni udžbenici. Bio je suosnivač Poslovne zajednice izdavača i knjižara Hrvatske.
Na Orijentalnom sveučilištu u Napulju (Istituto Universitario Orientale, sada Università Orientale di Napoli) izabran je 1996. za honorarnog profesora južnoslavenskih jezika i književnosti.
Na Rimskom sveučilištu Sapienza (Università di Roma La Sapienza) izabran je 2002. za honorarnog profesora južnoslavenskih jezika i književnosti.
Na Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu pozvan je da pokrene nastavu istraživačkog novinarstva, što je na Studiju novinarstva tog Fakulteta predavao 2003-2006. Uredio je i većim dijelom napisao udžbenik za taj predmet, objavljen 2004.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Inoslav Bešker se znanstvenom djelatnošću bavio usporedno sa svojom novinarskom djelatnošću, dograđujući i produbljujući njome svoje profesionalne stručne interese. Njegova je znanstvena djelatnost stoga zahvaćala više područja, koncentrirajući se najviše na informacijske znanosti, te na znanost o književnosti.
Doktorirao je 22. siječnja 2002. na državnom Sveučilištu u Milanu disertacijom „Morlaci kao književni identitet – Povijest, mit i baština” (I Morlacchi: un’identità letteraria – Storia, mito, eredità). Ta je disertacija prvo cjelokupno monografsko djelo o Morlacima kao leksikografskom i literarnom pojmu, o tretmanu pojma Morlaka u europskim književnostima i europskome kolektivnom imaginariju XVIII-XX stoljeća, u kojemu je koristio pluridisciplinarni pristup, koristeći metode poredbene književne analize, ali i historiografije, sociologije i antropologije.
Dr. sc. Inoslav Bešker je nakon doktoriranja objavio 2 knjige (1 znanstvenu u dva izdanja, 1 publicističku) te je uredio 1 udžbenik.
Objavio je 30 drugih znanstvenih radova, kao poglavlja u knjigama ili kao članke u časopisima, najvećim dijelom s područja informacijskih znanosti, te s područja znanosti o književnosti, pri čemu i jedne i druge nerijetko objedinjuje izrazit leksikografski interes, u rasponu od filološkoga do heortološkoga.
Sudjelovao je u posljednjih desetak godina znanstvenim priopćenjima odnosno pozvanim predavanjima na 10 međunarodnih znanstvenih skupova (u Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj), te na 2 domaća znanstvena skupa.
A) Znanstveni radovi
Analitički ćemo prikazati i ocijeniti pristupnikove znanstvene radove i knjige koji ga prema mišljenju ovog povjerenstva kvalificiraju za izbor u zvanje višega znanstvenog suradnika:
Znanstveni radovi A1
Knjige
1. Inoslav Bešker. Goli blagdani. Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, pp. 216. (Drugo prošireno izdanje: Puna kuća blagdana. Slobodna Dalmacija, Split,2004, pp. 256)
Ta knjiga je pionirski prinos i hemerologiji i heortologiji u Hrvatskoj, a time i samosvojan pionirski rad u hrvatskoj leksikografiji, jer je dosad jedina heortološka monografija u Hrvatskoj. Ona je rezultat istraživanja, uglavnom tekstualnih, uz multidisciplinarni pristup (historijski, sociološki, religiološki, antropološki, mjestimice etnološki i etnomuzikološki), iznesen esejistički, ali tečnim i nerijetko duhovitim stilom. Blagdani su, po autorovoj slojevitoj analizi, dani prožeti običajima, od kojih neki sežu u prapočetke ljudskog roda: u prve trenutke kada su se naši preci suočili ne sa smrću, nego s mišlju o njoj, a samim time i s mišlju o životu. On naglašava da se veoma često u našim suvremenim blagdanima susreće više raznovrsnih sadržajnih slojeva: s jedne strane su vjerski sadržaji, naročito kršćanski (jer pripadamo kršćanskome civilizacijskom okružju koje je udarilo pečat ne samo na svoje blagdane, nego i na ono što je naslijedilo), s druge su društveni (a najčešće obiteljski, jer se većina blagdana, ovako ili onako, obilježava u obitelji), s treće pak ekonomski, tržišni.
Znanstveni radovi u knjigama odnosno časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama zastupljenim u u bazama podataka (A1)
1. Inoslav Bešker. „La situazione linguistica attuale nell’area a standard neoštokavi (ex-serbo-croato)“ [Forum a cura di Rosanna Morabito]. Studi Slavistici III (2006): 299-352. Firenze: AIS.
[A1] Specifičnim leksikografskim pristupom autor sudjelovanje u tome izrazito polemičnome međunarodnome slavističkom forumu nije sveo na diskusiju, nego je odgovarajući u opsežnijem prilogu na petora postavljena pitanja, koristeći suvremena dostignuća standardologije, precizno razlučio što je u postojećim neoštokavskim standardima zajedničko, preuzeto iz iste baze svojedobno bosanskih štokavskih govora, a što je različito, standardizirano u razna doba i na razne načine, pridonijevši tvorbi zasad četvorih standardnih jezika. Autor je obrazložio da razlike među tim standardima nisu samo leksičke, nego i stilske i funkcionalne, dočim su sintaktičke razlike malobrojne. Istaknuo je, potkrijepivši to brojnim primjerima od polovice XIX stoljeća do kraja XX stoljeća, da na području novoštokavskih standarda nikada nije provedena jednoznačna monocentrična standardizacija jezika, te da se i u doba nominalnoga jezičnog jedinstva provodila, pa i poštovala, razlika među barem trima standardima, u širokoj lepezi od „Službenog lista“ do masovnih medija – što je novitet i u hrvatskoj leksikografskoj literaturi. Autorov pristup je istodobno i analitičan, i uravnotežen, i metodološki fundiran, izbjegavajući političku polemičnost.
2. Inoslav Bešker. La situazione croata. U: Biancheri, Boris [ur.] (2005). Mass media e nuova Europa, pp. 65-72. Milano: Paravia Bruno Mondadori Editori.
[A1] U tome znanstvenom priopćenju prvi put je u Italiji sustavno i analitički prikazano stanje u hrvatskoj medijskoj industriji. Raščlanjeni su razlozi, dosezi i rezultati penetracije kapitala iz inozemstva, raspravljena je funkcija monopola i oligopola osobito na televiziji i razmotreno oklijevanje Ustavnog suda da se o tome izjasni, istraženi su i izneseni podaci o distribuciji novca za reklame. U svjetlu svega toga izneseni su zaključci o funkciji hrvatskog novinstva unutar hrvatskog društva, koje se većinom opredjeljuje za članstvo u Europskoj uniji, ali na nekim ključnim točkama odbija njezine standarde.
3. Inoslav Bešker. Društveni kontekst istraživačkog novinarstva. U: Istraživačko novinarstvo, 55-72. Zagreb: Press Data (2004).
[A1] U tome izvornom radu autor utvrđuje razlike između istraživanja u novinarstvu i istraživanja u društvenim znanostima i kad koriste sličnu metodologiju, te ispituje i definira gabarite uzajamnih odnosa istraživačkog novinarstva spram vlasti, aspekte komercijalne funkcije istraživačkog novinarstva, njegov pravni okvir unutar nacionalnog zakonodavstva, utjecaj globalizacije medija na istraživačko novinarstvo, te funkciju izraza u tako situiranu istraživačkom novinarstvu. Posrijedi je prvi takav rad u Hrvatskoj i jedan od rijetkih u Europi.
4. Inoslav Bešker. Le pulizie etniche in Istria e nei Balcani [Etnička čišćenja u Istri i na Balkanu]. U: La guerra è orrore. Le foibe tra fascismo, guerra e resistenza. Atti del Convegno, Venezia, 13 dicembre 2003. (2004) 101-116. Venezia: ARC.
[A1] Tim su radom prvi put u Italiji, a vjerojatno i u zapadnoj Europi, na znanstvenoj razini izneseni podaci o opsegu „etničkog čišćenja“ koje je Kraljevina Italija provela na teritorijima sa slovenskim i hrvatskim pučanstvom, stečenima poslije prvoga svjetskog rata. S tim podacima stavljeni su u korelaciju i podaci o „etničkom čišćenju“ Talijana s onog dijela tih područja koji je poslije drugoga svjetskog rata pripao Jugolaviji. U tome multidisciplinarnom radu, kombinirajući historiografske i demografske metode, autor istražuje dva vala „etničkih čišćenja“ u Istri i Zadru, od 1919, te od 1944. Kao polaznu točku uzima austrougarske popise stanovništva, zaključno s 1910, talijanske popise stanovništva od 1920. do 1936, te jugoslavenske popis stanovništva od 1953, što mu omogućuje precizno kvantificiranje „etničkog čišćenja“ na tom ozemlju, uzimajujući u obzir dva tipa „čišćenja“: s jedne strane fizičko likvidiranje, te raseljavanje, a s druge asimiliranje, kako nasilno (promjenom imena, prezimena, toponima, te zabranom korištenja materinskog jezika, što je primjenjivala Italija), tako i ekonomskom, odnosno socijalnopromotivnom prisilom. Dva vala „etničkog čišćenja“ u Istri i Zadru autor stavlja i u povijesni kontekst više od dvadeset „etničkih čišćenja na Balkanu i uz njega u protekla dva stoljeća.
5. Inoslav Bešker. „Quando Foscolo portò l’amico al “ballo dei morlacchi”„. Atti e memorie della Società Dalmata di Storia Patria XXV (2003) 5: 153-168.
[A1] U tom radu, pošavši od Foscolova pisma gdje poziva prijatelja na „morlački bal“, tj. na predstavu baleta s morlačkim sižeom u Milanu, autor konfrontira rezultate istraživanja hrvatskih i talijanskih autora o popularnosti „morlakizma“ u Italiji u prvoj polovici XIX stoljeća, dolazeći do novih i cjelovitijih zaključaka. Jedna od novosti je i autorova tvrdnja da su korišteni sižei, izvedeni ipak iz literarnih mistifikacija a ne iz činjenica o zbiljskim „Morlacima“, ali da u njihovu glazbenom oblikovanju nikada nisu korišteni i muzički motivi iz „morlačkih krajeva“. Za ulazak „morlačkih“ motiva u europsku glazbu trebalo je čekati Jakova Gotovca i njegova djela Simfonijsko kolo (korišteno i kao balet) te operu „Ero sa onoga svijeta“.
6. Inoslav Bešker. „Morlakizam i morlaštvo u književnosti“. Književna smotra XXXIV (2002) 123: 113-124. Zagreb: HFD.
[A1] Pošavši od leksikografskog pojma „Morlaci“, autor u tom radu propituje analitičke paradigme kojima se taj pojam, i asocijacije koje se uz njega vezuju, sidri u današnju književnu i uopće kulturnu baštinu. U XVII stoljeću mletački krugovi koriste pojam „Morlaci“ kao oznaku za slavensko kršćansko uglavnom pastirsko stanovništvo u dijelu Osmanskog Carstva koje je graničilo s Mletačkom Dalmacijom. U XVIII stoljeću, kada leksički pojam „Morlaci“ počinje prodirati u europski imaginarij, Voltaire koristi taj termin da bi opisao tipične „divljake“, pošto su ga jadranski susjedi rabili da bi „Morlake“ označili kao „druge“ i „drukčije“. Samo to pučanstvo nikada sebe nije identificiralo s tim terminom. Napokon, u osvit prosvjetiteljstva, poslije uvida putopisca opata Fortisa, književnica Wynne uvodi taj pojam u fikcionalnu književnost da bi opisala susjedne „dobre divljake“, „posve različite od svih poznatih naroda“. Taj stereotip, konstatira autor, označio je „morlakizam“, tematski smjer u europskoj književnosti XVIII-XIX stoljeća, od Fortisa do Goethea, od Mériméea do Puškina, pa možda sve do Wellsovih „Morloka“. Kao hipotezu za dalje istraživanje autor tu propituje postojanje „morlačke paradigme“ u nekim južnoslavenskim književnostima i stavovima, dajući time originalan znanstveni prinos.
7. Inoslav Bešker. „Začarana šuma: Istraživanje u kompjutoriziranu novinarstvu“. Medijska istraživanja IV (1998) 2: 245-253. Zagreb.
[A1] Taj rad je u momentu prezentiranja bio pionirski prinos hrvatskoj i originalan prinos svjetskoj informacijskoj znanosti utoliko što je utvrdio osnovne smjernice snalaženja novinara istraživača na Internetu kao vjerojatno najvećoj knjižnici na svijetu, analizirao opasnosti od sučeljavanja s neistinitim ili neprovjerivim informacijama, usporedio pouzdanost Interneta s pouzdanošću javnih knjižnica, ustanovivši da nema bitne razlike glede pouzdanosti podataka, ali da postoji ključna razlika u pouzdanosti izvora. Uz znanstvenu analizu u radu je iznesen i stručni pregled tehnika i načela pretraživanja kako bi u redundantnoj šumi podataka korisnik potisnuo komunikacijski šum i u što manjem broju koraka, koncentrično sužujući potragu, stigao do relevantnih izvora.
8. Inoslav Bešker. „Novinar sučeljen s računalom“. Medijska istraživanja III (1997) 1-2: 157-170. Zagreb.
[A1] U trenutku prezentiranja to je bila jedna od prvih analiza odnosa novinarskog rada s mogućnostima koje nudi i obavezama koje nameće uporaba elektronskih računala u medijskoj proizvodnji. Autor je konstatirao da su u Hrvatskoj računala u pripremi novinskog sloga prvi put upotrijebljena u Vjesniku 1969. godine. Iako su novinari već tada shvatili mogućnost novog medija, te su dobro postavili zadatke (potreba umreživanja, izgradnja baza podataka, elektronička pošta i sl.) pa čak i uspjeli da takve teme uđu u programe razvitka novinskih kuća, uporaba računala ostala je desetljećima ograničena na tiskare i grafička uredništva, a čak i u devedesetim godinama se u pravilu ograničavala na puku obradu teksta. Novinske su se kuće u Hrvatskoj u procesu kompjuterizacije svojeg rada najmanje vodile interesima novinarstva. Ni sučelja kojima se koriste novinari nisu osmišljavana za njih. Na Mreži novinar nije tipičan krajnji korisnik, pa se za njega nitko ne bori. Nedovoljna prilagođenost sustava i sučelja potrebama novinara nije rezultat tehničkih nemogućnosti, nego nezainteresiranosti investitora. Otpor inovacijama proizlazi obično iz nedostatka tržišnih motiva, tradicionalizma, inertnosti, straha od gubitka kontrole te konačno i straha od pokazivanja nekompetentnosti, posebno kod onih koji o tome odlučuju – zaključio je autor 1997.
9. Inoslav Bešker. „La lingua bosniaca ed il suo Dizionario (a proposito di Alija Isaković, Rječnik bosanskog jezika, Karakteristična leksika, Sarajevo 1995)“. AION Slavistica 3 (1995): 417-433. Napoli. Prevedeno i preneseno kao: Inoslav Bešker. „Bosanski jezik i njegov rječnik“. Lica IV (1998) 7-8: 70-75. Sarajevo.
[A1] Pošavši od leksikografskog noviteta, Isakovićeva tek izašlog „Rječnika bosanskog jezika: Karakteristične leksike“, autor je prvi u Italiji i među prvima u zapadnoj Europi otvorio problem priznavanja standardizacije bosanskog jezika. U Isakovićevu Rječniku autor uočava jaz između leksikografskog koncepta karakteristične leksike, istaknutoga u podnaslovu, i autorova opisa te leksike kao riječi zanemarenih, prezrenih, prognanih, dakle nipošto karakterističnih. Pošto je proveo leksikografsku analizu na primjeru „Kamenog spavača“, jednoga od djela navedenih kao leksikografske baze Rječnika, Bešker očava da Isaković nije u Rječnik unio sav leksički poklad te pjesme, nego samo nekoliko riječi, i to više internacionalizama nego turcizama. Umjesto da izabere solidnu metodološku bazu za izbor karakteristične leksike, ili čak samo tipične leksike bošnjačkog govora, Isaković je u najboljem slučaju sastavio rječnik nekih bošnjačkih osobitosti. Konstatirajući da je za rješavanje leksičkog rebusa između Bosanaca, Crnogoraca, Hrvata i Srba pitanje bosanskog jezika središnje i krucijalno, ne samo geografski, autor konstatira da Isakovićev Rječnik ne pridonosi razrješenju problema, nego ga zamućuje arbitrarnim odabirima.
10. Inoslav Bešker. Kompjutorom do trenda, u: Panian, Ž, N. Prelog [ur.] (1990). Informacijska tehnologija i marketing, 79-90. Zagreb: Informator.
[A1] Konstatirajući da je analiza sadržaja javnih glasila u marketinškoj funkciji relativno nova metoda, te da je, po Naisbittovim „Megatrendovima“ njegova Naisbitt Group bila 1982. „prva, a zasad i jedina, organizacija koja se koristi tim pristupom u analiziranju našeg društva“. Autor podsjeća da su metode analize sadržaja javnih glasila proizvod ratne kontrašpijunaže u SAD. Iznašli su ih Lazarsfeld i Lasswell kako bi prikupili informacije o neprijatelju do kojih bi se inače moglo doći nekom od metoda ispitivanja javnog mnijenja. Već 1942. Lasswell ih je upotrebljavao za indiciranje ideoloških trendova, a 1953. su Berelson i njegova škola pokazali široku upotrebljivost te metode za otkrivanje trendova koje nije moguće otkriti drugim metodama analize. Napokon, Naisbitt je to primijenio u marketinške svrhe. Svrha je takva istraživanja – tvrdi autor – da se pomoću poslovno uglavnom neutralnog pokazatelja (kakav su informativna glasila, npr. političke dnevne novine ili informativni programi televizije odnosno radija, ili pak dnevna agencijska emisija) ustanove osnovni trendovi društvenog interesa, koji mogu biti jedan od baznih pokazatelja za formiranje poslovne politike, ili za politološke i druge analize, a povratno se može primijeniti i na sam medij istraživanja - naime za komunikološku analizu samih sredstava javnog informiranja. Istraživanje se provodi kvantitativnom i kvalitativnom analizom sadržaja jednog glasila ili grupe glasila (pri čemu se može koristiti samo određen dio glasila) u određenim intervalima, te se zatim metodom statističke analize ekstrapoliraju trendovi. Među originalnim znanstvenim prilozima u tom radu je i autorov nacrt tipske matrice, kao generalnog obrasca za provođenje analize jvnih glasila.
11. Inoslav Bešker. „Desk smutnje : o nekim aspektima deskovskog načina u organizovanju rada u novinarskom uredništvu“. Novinarstvo XXV (1989). 1-2: 98-102. Beograd: Jugoslovenski institut za novinarstvo.
[A1] U jednoj od prvih analiza razlika između deskovskog i rubričkog tipa organiziranja novinske redakcije autor razmatra razvitak obaju načela kroz povijest novinarstva, te ih stavlja u širi socijalni i politički kontekst, smatrajući da iz njega proizlazi odabir jedne od tih metoda, barem kad je riječ o političkim dnevnicima i tjednicima. Analizirajući tipove organizacije u tadašnjim jugoslavenskim političkim dnevnicima i tjednicima, autor konstatira trend predominacije monozentričnoga, dakle deskovskog tipa organiziranja novinske redakcije.
12. Inoslav Bešker. „Terra incognita trećih programa“. Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba VI (1988). 21-22: 3-10. Zagreb.
[A1] Autor je tim radom prvi istražio fenomen trećih radijskih programa u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Istraživanjem je utvrdio točan nadnevak pokretanja Trećeg programa Radio Zagreba godine 1963. (prvo kao dodatka Drugom programu, zatim kao posebnog programa), osporivši i argumentirano pobivši dotadašnje službeno iznošene datume i pomaknuvši u prošlost za jednu kalendarsku godinu nastanak, oodnosno ulazak tog oblika radijskog emitiranja u Hrvatsku. Autor je poredbeno analizirao strukture trećih programa, analizirao omjere raznih sadržaja (informativnih, znanstvenih, umjetničkih, posebno glazbenih, odnosno književnih dramskih, te proznih ili poetskih), dijelom osporivši i znatno redimenzioniravši dosjetku o Trećem programu kao „radijskom časopisu“.
13. Inoslav Bešker. „O ulozi srednjoškolskog lista „Iskra“ 1918/19. godine u konstituiranju komunističke omladinske štampe u Zagrebu“. Vidici XXV (1979) 7-8: 10-12. Beograd.
[A1] Provevši arhivsko istraživanje u dvama zagrebačkim arhivima i u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, autor je prvi proučio sve što je sačuvano od izašlih brojeva zagrebačkoga srednjoškolskog časpisa „Iskra“ od 1917. godine do 1919. Autor je ustanovio kako se taj časpis, iz broja u broj, u ozračju epohalnih promjena posljednjih godina prvoga svjetskog rata, iz tradicionalnoga literarnog kontejnera pretvarao u društveno angažirano glasilo, sa sve revolucionarnijim usmjerenjem. Analizom tekstova autor je pokazao da se među suradnicima prvo probudio interes za socijalne poglede s jedne strane, a s druge za Nietzscheovu filozofiju, te da su pojedini autori počeli u ruskoj revoluciji i njezinu vođi Leninu razabirati ostvarenje Nietzscheova stava o nadčovjeku, a u mladome književniku Miroslavu Krleži autora koji grosso modo slijedi isti put. Do kraja školske 1918/1919. godine taj se časopis posve preobrazio u komunistički, a ekipa koja ga je pripremala je od listopada iste godine počela uređivati zagrebačku „Crvenu zastavu“ i, nakon toga, „Borbu“. Budući da se „Crvena zastava“ prethodno smatrala prvim komunističkim glasilom u Hrvatskoj, autor je rezultatima svog istraživanja pomaknuo dataciju nastanka komunistički orijentiranog novinstva u Zagrebu na „Iskru“ 1918.
Znanstveni radovi A2
14. Inoslav Bešker. Osnovni pojmovi. U: Istraživačko novinarstvo, 13-28. Zagreb: Press Data (2004).
[A2] U tom poglavlju u knjizi autor preispituje osnovne pojmove o novinstvu i novinarstvu, polemizira s uvriježenom i osobito zakonskom formulacijom medija, koje luči, kao sredstvo, od novinstva kao djelatnosti i od novinarstva kao zanata prikupljanja, obrade, sortiranja i objavljivanja informacija, u funkciji javnog interesa definiranoga ljudskim pravom na obuhvatnu, ažurnu i, prije svega, točnu informaciju Istraživanje je u novinarstvu, po autorovoj izvornoj definiciji, postupak (a) utvrđivanja činjenica unutar njihova društvenog (socijalnog, ekonomskog, političkog itd.) konteksta, (b) utvrđivanja odnosa između činjenica i njihova konteksta, (c) analize tako dobivenih podataka, te (d) referiranja podataka i analize korisniku (čitatelju/slušatelju/gledatelju).
15. Inoslav Bešker. Regule zanata i istraživačko novinarstvo. U: Istraživačko novinarstvo, 29-48. Zagreb: Press Data (2004).
[A2] U tom radu autor utvrđuje regule novinarstva, kako opće (ažurnost, objektivnost, uravnoteženost, privlačnost; usredotočenost na korisnika, vjerodostojnost itd.), tako i posebne za istraživačko novinarstvo, pri čemu navodi i analizira potrebu da istraživačko novinarstvo, pored kriterija vrijednosti i zanimljivosti, mora osobito udovoljiti kriterijima moralnosti, te društvene važnosti. Budući da zadatak novinara istraživača često počinje od „dojma o krivdi“ (Randall), on mora, tvrdi autor, sve provući kroz češalj skepse, jerbo je njegov cilj naći i ono (odnosno: baš ono) što je skriveno, iskrivljeno, krivotvoreno (de Burgh), tj.: identificirati sramnu ili čak ilegalnu praksu kao moralno nesnosnu; otkriti zloporabu vlasti odnosno moći; propitati činjenice na kojima se temelje tvrdnje; provjeriti je li pravosuđe bilo pristrano i/ili korumpirano; provjeriti je li zakon bio zaobiđen i duh zakona izdan; razotkriti jaz između izjave i prakse; otkriti skrito.
16. Inoslav Bešker. Nastanak i razvitak istraživačkog novinarstva. U: Istraživačko novinarstvo, 49-54. Zagreb: Press Data (2004).
[A2] U ovom poglavlju u knjizi autor upućuje na prethodnike istraživačkog novinarstva u XVII stoljeću u Engleskoj (Milton, Defoe, Swift), na početke tog novinarstva u istoj zemlji od 1720, na razglašenost koje su tom tipu novinarstva donijele afere Dreyfuss, talidomid i, osobito, Watergate, te na osobitu ekspanziju istraživačkog novinarstva koja se bilježi od osamdesetih godina XX stoljeća. Od tada ono postaje i akademska disciplina. Gledano s naknadnom pameću, tvrdi autor, može se reći da je pojava istraživačkog novinarstva, još i više od kritički usmjerenoga interpretativnog novinarstva, bila lakmus razine osviještenosti o građanskim pravima i njihovu mjestu u javnoj sferi..
17. Inoslav Bešker. Tehnologija u istraživačkom novinarstvu. U: Istraživačko novinarstvo, 142-173. Zagreb: Press Data (2004).
[A2] Konstatirajući da svaki masovni medij mora prvo biti tehničko sredstvo, kadro doprijeti do masovne publike, autor u ovom poglavlju u knjizi iznosi analizu razloga i svrhe tehnološkog unapređivanja u novinarstvu, ekstrapolirajući osnovne trendove i prekretnice od Gutenberga do danas. Novinaru je zanat da ispriča priču o događaju, o novom događaju, da iznese novinu, kojih zbir daje novine. Dakle, to je zanat star kao povijest (koja također iznosi priče o događajima, ali ne tako novima), jer su novosti vazda bile kurentna roba. One su iznošene na isti način i onda kada suvremeni strojevi nisu mogli biti ni zamišljeni, ali je svaka tehnološka revolucija promijenila način kako su novosti prenošene. Prenošenje stvara specifičnu potrebu za strojevima u novinarstvu: omogućuju da protok informacija bude ne samo ekonomičniji (što je svrha svakog stroja u svakoj djelatnosti), nego i brži – rezimira autor.
18. Inoslav Bešker. Le terre dei buoni selvaggi: la Dalmazia di Bajamonti e il Brasile di padre Garcia. U: Echi d’Europa nella musica del Brasile coloniale. (2004) 73-91. Roma: Il Calamo
[A2] Taj rad, u sklopu širega projekta, uspoređuje djela koja su, svatko u svojoj zemlji, ostvarili crkveni skladatelji o. José Maurício Nunes Garcia u Brazilu i Giulio Bajamonti u Dalmaciji, analizirajući ograničenja koja je u kulturalnom smislu njihovim zemljama nametnula geografska i politička udaljenost od centara duhovnih i umjetničkih inovacija u njihovo doba, ali istodobno ističući kako se u njihovu radu naziru osobitosti onoga što se obično naziva genius loci. Obojica, mutatis mutandis, mogu se vidjeti kao prethodnici onih epohalnih promjena koje glazba zna naslutiti prije inih aspekata ljudskog stvaralaštva, osjetljiva kakva već jest na vibracije koje prethode kataklizmama, ali koje obično među posljednjima uspijeva stilski kodificirati – smatra autor.
19. Inoslav Bešker. Don Karol: župnik svijeta. Svjetska politika Ivana Pavla II. U: Hrvatska – stoto Papino putovanje, 27-37. Zagreb: Profil (2003).
[A2] Taj rad analizira i tematski razvrstava svjetsku politiku pape Ivana Pavla II, njegove istupe o svjetskim pitanjima, njegova putovanja, te promjene u globalnom pozicioniranju Katoličke crkve za njegova pontifikata.
20. Inoslav Bešker. Vježbanjem do majstorstva izraza, u: Ricchiardi, Sh., S. Malović [ur.] (1996). Uvod u novinarstvo. 155-163. Zagreb: Izvori.
[A2] U sklopu ozbiljnih napora da se novinarstvo i u Hrvatskoj prilagodi svjetskim standardima nastala je ta knjiga kao zajednički rad iskusnih novinara koji su to iskustvo stjecali u Hrvatskoj i u svijetu. U jednom od poglavlja autor, na temelju analize svrhe novinske informacije i društvene potrebe za njom, zaključuje da je korisnik je osnovna mjera uspješnosti novinarskog izraza, te da je valjan samo onaj novinarski izraz koji gledatelju/slušatelju/čitatelju posreduje puninu i suštinu činjenice. Korisnik – premda nema mogućnost neposrednog odgovora – mora već u samoj novinarevoj metodološkoj nakani, a zatim i u njezinoj provedbi (kroz novinarski izraz) biti tretiran kao ravnopravan sugovornik. Novinarski izraz treba da polazi od predodžbe odnosno, kad je moguće, od spoznaje o korisniku. To znači da novinar, u odabiru izraza, mora znati kome se obraća, odnosno kome je namijenjeno glasilo u kojemu surađuje.
21. Inoslav Bešker. Bijeg iz doline, u: Drago Kekanović, Ledena šuma, 101-106. Zagreb: CDD (1977).
[A2] Taj rad, objavljen kao pogovor knjizi pripovjedaka, locira književnost Drage Kekanovića u njezino zavičajno ishodište, osporavajući dotad petežnu shemu koja je i tog pisca, po nekom načelu generacijske mimikrije, trpala u zajednički košhrvatskih „borgesovaca“. Pošavši od filološke raščlambe, autor, koji je nerijetko preispitivao i po potrebi razarao uvriježene klasifikacije, u tom je slučaju precizno uočio glavne značajke koje će doći do očitijeg izražaja u kasnijim Kekanovićevim radovima.
22. Inoslav Bešker. „Tendenciozna fotomontaža (Poklič sa zidova, 5)“. Pitanja VIII (1976) 10-12: 101-107. Zagreb.
[A2] Peti rad u seriji o političkim plakatima analizira komunikacijski i umjetnički prosede Johna Heartfielda, njemačkog autora iz perioda suprotstavljanja nacizmu, koji je propagandu vodio tendencioznom fotomontažom.
23. Inoslav Bešker. „Četiri madžarska sovjetska mjeseca (Poklič sa zidova, 4)“.. Pitanja VIII (1976) 7: 73-75. Zagreb.
[A2] Taj rad prikazuje prinos koji je političkom plakatu dan u kratkom ali izrazito intenzivnom razdoblju Republike Vijeća u Madžarskoj neposredno poslije katastrofe prvoga svjetskog rata
24. Inoslav Bešker. „Oktobarski impuls (Poklič sa zidova, 3)“. Pitanja VIII (1976) 5-6: 115-119; 7. Zagreb.
[A2] El Lissickij, Vladiir Majakovskij, pa i Vassilij Kandinskij, samo su neka od autorskih imena koja su na području prvoga sovjetskoga političkog plakata – prije nasilja staljinističkog „glajhšaltovanja“ – u taj komunikacijski medij unijela neke od najsmionijih inovacija, ne samo estetskih, nego semantičkih u svakom pogledu tog pojma, ne samo prateći najsuvremenije trendove, nego nerijetko predvodeći ih.
25. Inoslav Bešker. „Plakati prvobitnog socijalizma (Poklič sa zidova, 2)“.. Pitanja VIII (1976) 3-4: 35-38. Zagreb.
[A2] U drugom nastavku serijala o revolucionarnome političkom plakatu autor analizira plakate prvobitnog socijalizma, koji je prethodio prvome svjetskom ratu.
26. Inoslav Bešker. „Poklič sa zidova“. Pitanja VIII (1976) 1-2: 69-75. Zagreb.
[A2] Taj rad, prvi u nedovršenoj seriji o političkom plakatu, postavio je – prvi u tadašnjoj Hrvatskoj – u prvi plan komunikološku, a ne samo estetičku valorizaciju političkog plakata, kao teorijski podcijenjenoga a istodobno veoma propulzivnog medija masovnog komuniciranja, namijenjenoga ponajprije baznom informiranju odnosno propagandnom utjecanju na ne uvijek obrazovane niti zainteresirane mase. Autor je u prvi plan svoje znanstvene analize, popraćene esencijalnim ilustracijama, postavio plakate revlucionarnih ljevičarskih pokreta u razdoblju od masovljenja socijalističke ideje potkraj XIX stoljeća do razdoblja njezina pretakanja s jedne strane u komunistički, a s druge u fašistički i nacionalsocijalistički masovni pokret, pri čemu je nerijetko baš plakat bio važno, a kadikad i ključno sredstv opredjeljenja i suprotstavljanja.
27. Inoslav Bešker. Urbana proza Pere Kvesića, u: Pero Kvesić, Uvod u Peru K., 139-142. Zagreb: CDD (1975).
[A2] U tom radu, koji je objavljen kao pogovor zbirci priča Pere Kvesića, autor je njegovu prozu definirao kao urbanu i generacijsku, prethodeći drugim filološkim analitičarima (poput primjerice Aleksandra Flakera, koji je zatim objavio svoju knjigu o „prozi u trapericama).
28. Inoslav Bešker. „S političkim tikom. Leksikon JLZ, Zagreb, 1974.“. Pitanja VII (1975) 1-2: 98-100. Zagreb.
[A2] Leksikografski interes je, u povodu izlaska Leksikona Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda, naveo autora da ne samo recenzira to djelo, nego i da razvije znanstvenu raspravu o nekim osnovnim načelima leksikografske nomenklature, čime je, zapravo, naznačio i svoj ulazak u svijet znanstvenih spisa i najavio svoje konstantne interese.
C) Priopćenja i sudjelovanja na skupovima, savjetovanjima i seminarima
Osim znanstvenih radova, dr. sc. Inoslav Bešker je u posljednjih desetak godina sudjelovao na više znanstvenih međunarodnih i domaćih skupova, konferencija, savjetovanja i seminara sa znanstvenim priopćenjima ili pozvanim predavanjima:
• U listopadu 2006. na međunarodnoj konferenciji „1956 - Un any europeu“, Barcelona, CCCT, održao pozvano predavanje „The repercussions of 1956 for the Communist bloc and Western Europe“.
• U listopadu 2006. na savjetovanju „EU i standardi masovnog komuniciranja“, Koločep, Otok znanja, održao pozvano predavanje: „Medijska strana informiranja: Kako to rade u svijetu“.
• U svibnju 2006. na međunarodnom kolokviju o UNESCO-vu projektu "Croatian dictionary heritage and dictionary knowledge presentation", Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, iznio je znanstveno priopćenje „Annuario Pontificio as a multilingual toponymy source“.
• U svibnju 2006. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, zajedno s prof. dr. Nenadom Prelogom održao pozvano predavanje „New Media Academy“.
• U svibnju 2006. na savjetovanju „Znanost u medijima“, Split, MedILS, održao pozvano predavanje „Znanost u talijanskim popularnim glasilima“.
• U svibnju 2005. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, u tematskom bloku „Information and Media Strategies and Policies in European Union“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, održao pozvano predavanje „eGovernment & Media in Europe“.
• U svibnju 2005. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, održao pozvano predavanje „Britannica on different supports“.
• U travnju 2005. na međunarodnom seminaru „Mass media e nuova Europa“, u sklopu projekta „Advanced European Media Training“, Milano, Unidea, održao pozvano predavanje „La situazione croata“.
• U svibnju 2004. na međunarodnom kolokviju o UNESCO-vu projektu "Croatian dictionary heritage and dictionary knowledge presentation", Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, iznio je znanstveno priopćenje „Toponymy in bilingual and multilingual Croatian dictionaries“.
• U svibnju 2002. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, održao pozvano predavanje „God in the Web“.
• U svibnju 1999. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, održao pozvano predavanje „Journalist as a Internet user“.
• U svibnju 1998. na međunarodnoj konferenciji „Information Technology and Journalism“, Dubrovnik, Interuniverzitetski centar, održao pozvano predavanje „Enchanted Forrest: Research in the Computer-Assisted Journalism“.
d) Ocjena znanstvenog rada pristupnika
Na temelju izloženog može se zaključiti da je znanstveni rad pristupnika značajno utjecao na razvitak informacijske znanosti, osobito na području leksikografije, da je pristupnik širio svoje znanstvene interese povezujući leksikografiju sa znanošću o književnosti, te s komunikološkim temama, poglavito o novinarstvu, te da je zastupao i provodio multidisciplinarni pristup zahvaljujući svome raznovrsnom obrazovanju i eruditskom znanju s raznih područja, njegujući pritom pristupačan jezik i stil u hrvatskome i talijanskome. Među njegovim rezultatima ističu se prva heortološka monografija u Hrvatskoj, cjelovita istraživanja leksikografskog pojma „Morlaka“ i književnog trenda „morlakizma“, brojna i raznovrsna istraživanja raznih aspekata novinarstva (istraživačkoga, radijskoga, tiskanoga itd.), znatan prinos prvom udžbeniku istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj, pionirska djela o plakatu kao komunikacijskom i umjetničkom mediju, a i istraživanja u drugim područjima, ponajprije filološka.
OCJENA SVEUKUPNOG PRISTUPNIKOVA RADA
Na temelju svega izloženoga, sveukupni dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika može se ocijeniti visokom ocjenom što dokazuje ne samo velik broj vrlo kvalitetnih znanstvenih radova nego i uspješna nastavna aktivnost u dvjema zemljama u kojoj je pokazao ne samo izrazitu sklonost za prenošenje znanja nego i uspostavljanja mostova između različitih kultura.
Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi sljedeće
Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje
Temeljem odredbi čl. 32 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) i Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost
a) Uvjeti iz čl. 32. Zakona znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje
Dr. sc. Inoslav Bešker:
1. Ima stupanj doktora znanosti od 2002. godine u području humanističkih znanosti, polju znanosti o književnosti.
2. Ima dovoljan broj znanstvenih radova (28) objavljenih u knjigama, časopisima i publikacijama (od toga 9 ima međunarodnu recenziju) te jednu znanstvenu monografiju (knjigu).
3. Sudjelovao i sudjeluje kao istraživač na više znanstvenih projekata pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.
4. Predavao je kao honorarni profesor na državnim sveučilištima u Napulju odnosno Rimu. Predavao je na Sveučilištu u Zagrebu.
Temeljem iznesenog Povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Inoslav Bešker ispunjava uvjete iz čl. 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika.
b) Minimalni uvjeti znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje na području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti
Dr. sc. Inoslav Bešker objavio je:
1. Trinaest (13) izvornih znanstvenih radova (a1)
2. Jednu knjigu (znanstvenu) s odgovarajućim recenzentima koja je ekvivalentna trima (3) izvornim znanstvenim radovima (a1).
3. Petnaest (15) ostalih izvornih znanstvenih radova (a2)
Temeljem navedenog utvrđuje se da dr. sc. Inoslav Bešker udovoljava Uvjetima znanstvenog područnog vijeća društvenih znanost za polje informacijskih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik jer ima ekvivalent od ukupno 31 znanstvenog rada, od toga 16 a1., i 15 a2.
Budući da je povjerenstvo pregledom pristupnikovih radova utvrdilo da pristupnik zadovoljava uvjete za znanstvenog savjetnika, a ne samo za višeg znanstvenog suradnika, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti i Znanstvenom područnom vijeću za društvene znanosti da se slože s predloženom ocjenom i iznesenim mišljenjem da se pristupnik dr. sc. Inoslav Bešker izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, grani leksikografije.
Zaključak i mišljenje Povjerenstva
Zaključno, Povjerenstvo je utvrdilo da dr. sc. Inoslav Bešker ispunjava sve uvjete Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti i uvjete Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno zvanje
znanstveni savjetnik
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana leksikografija
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Damir Boras, redoviti profesor
Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, redoviti profesor
Dr. sc. Nenad Prelog, redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu
Dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik
Dr. sc. Hildegard Auf-Franić, redovni profesor
Dr. sc. Ivo Maroević, redovni profesor
Zagreb, 8. siječnja 2007.
Na sjednici od 17. svibnja 2004. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor dr. sc. Snježane Knežević u znanstveno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijesti i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija. Kao članovi imenovanog povjerenstva, u gore navedenom sastavu, a u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/93) podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Snježana Knežević, znanstveni asistent, podnijela je 6. travnja 2004. godine Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za pokretanje postupka za stjecanje znanstvenog zvanja pod urudžbenim brojem 011-180-04-1.
Podaci iz životopisa
Snježana Knežević rođena je 9. XII. 1938. u Zagrebu, gdje je 1957. maturirala, a 1963. diplomirala povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. zaposlena je u Dramskom programu na Radio Zagrebu, a na Trećem programu od njegova osnutka 1964. godine. Kao novinarka, urednica i komentatorica posvetila se temama iz arhitekture, urbanizma i zaštite spomenika, a s prilozima te vrste učestalo surađuje u dnevnom, stručnom i specijalističkom tisku. Potakla je i najvećim dijelom organizirala akciju «S.O.S. za baštinu» koja je 1977. nagrađena Nagradom grada Zagreba. Višekratno je studijski boravila u Saveznoj republici Njemačkoj proučavajući obnovu spomeničkih objekata i ansambala.
Godine 1990. napušta radno mjesto na Hrvatskom radiju i posvjećuje se isključivo znanstvenom radu kao vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti, a u okviru programa istraživanja umjetničke baštine u Hrvatskoj. Kao gost povremeno predaje na postdiplomskom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta. Za knjigu «Zagrebačka Zelena potkova» dobila je 1996. Nagradu grada Zagreba, a za znanstveno-istraživački opus na području arhitekture i urbanizma Nagradu «Neven Šegvić» Udruženja hrvatskih arhitekata 2002. godine.
Kao prevoditeljica s njemačkog jezika uspješno je prenijela niz klasičnih modrenih literarnih djela, a posebno se istaknula prijevodima i interpretacijama teorijskih tekstova iz povijesti umjetnosti (poglavito «Bečke škole»).
Znanstvena djelatnost
Od izbora u znanstveno zvanje znanstvenog asistenta, 28. 12. 1992. godine, Snježana Knežević je još određenije vezana uz djelovanje Instituta za povijest umjetnosti, surađujući na temama: «Urbanistički razvoj Zagreba od 1850. do 1918.» i «Urbanistički razvoj hrvatskih gradova u XIX. stoljeću» te na pripremi 6 svezaka «Djela» Milana Preloga (dosad su objavljene četiri knjige). U međuvremenu je izradila i obranila doktorsku disertaciju («Geneza 'Zelene potkove' u Zagrebu. Prilog povijesti urbanog razvoja Zagreba u 19. stoljeću»), stekla znanstveni stupanj doktorice društvenih humanističkih i teoloških znanosti iz područja povijesnih znanosti.
Do izbora u znanstveno zvanje (1992.) objavila je 1 knjigu, 3 znanstvena rada i 26 stručnih radova, 3 prikaza, 7 publicističkih radova, izradila 2 elaborata, uredila 1 knjigu, sudjelovala referatom na 1 znanstvenom skupu te koncipirala 3 izložbe.
Od izbora u znanstveno zvanje objavila je 3 knjige, 12 znanstvenih i 28 stručnih radova, 22 prikaza, izradila 12 elaborata, uredila 7 knjiga, sudjelovala referatima na 6 znanstvenih i stručnih nacionalnih i internacionalnih skupova, izradila scenarije za 6 dokumentarnih filmova te koncipirala 4 izložbe. U novinama i časopisima objavila je 29 publicističkih tekstova i kritika.
Iz produkcije izdvajamo kao temelj izvještaja sljedeće radove.
1. Regulatorna osnova Milana Lenucija za dio Zagreba od željezničke pruge do rijeke Save iz godine 1907. (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16, Zagreb, 1992., 169-197) U studiji se sustavno razlaže najveći problem urbanističkog planiranja, odnosno razvoja grada od početka modernizacije (1850.) i uključivanja Zagreba u željeznički sustav Habsburške monarhije (1862.) do današnjih dana, a to je položaj željezničkih pruga i kolodvora, na lokacije kojih grad nije mogao utjecati nego su bile datost kojoj su se prostorni planovi morali prilagođavati. Studija je artikulirana u tri tematske sekvencije (poglavlja): prva obuhvaća razdoblje od 1850. do 1896. kad su izgrađeni pruga Južne željeznice koja povezuje Zagreb s glavnom austrijskom magistralom Beč-Trst i njezin kolodvor (danas Zapadni) te pruga Ugarskih željeznica od Budimpešte do Zagreba (kasnije do Karlovca i Rijeke) i središnji kolodvor (danas Glavni) te strojarska radionica za popravak lokomotiva i proizvodnju dijelova za njih (danas Tvornica Janko Gredelj), a prikazuje i pokušaje da se «željeznički problem» riješi u drugoj generalnoj regulatornoj osnovi grada iz 1887. uspostavljanjem paralelnih komunikacija u smjeru zapad-istok. U drugoj sekvenciji, koja obuhvaća razdoblje od 1896. do 1907., prikazuju se prijedlozi i projekti za uspostavljanje komunikacije između Donjega grada i Trnja koji imaju palijativni karakter te pregovori između grada i uprave Ugarskih željeznica koja planira proširenje željezničkog koridora gradnjom novog teretnog i ranžirnog kolodvora. U trećoj sekvenciji predstavlja se dotad nepoznata skica generalne regulatorne osnove Milana Lenucija s radikalnim rješenjem problema: premještajem svih pruga iz urbanog područja južno od rijeke Save, što omogućuje spajanje fomiranog središta grada s Trnjem i njegovu urbanizaciju, a golema industrijska zona predviđa se na neurbaniziranom području na istoku grada. Osnova se ocjenjuje kao Lenucijev opus magmum i metropolska vizija Zagreba, a sadrži stilska i morfološka obilježja historicizma i protomodernizma. U četvrtoj sekvenciji prikazuje se kompromisno i nezadovoljavajuće rješenje problema iz 1911. godine koje unatoč niza planova i studija nije prevladano do danas.
2. Zrinjevac 1873.-1993. (Zagreb 1993., 1-80) monografija je Trga N. Š. Zrinskoga: ishodišta i sastojka najvećeg urbanističkog dostignuća razdoblja historicizma u Zagrebu, tzv. Lenucijeve, odnosno Zelene potkove. Prikazuje transformaciju prvog donjogradskog planiranog trga (od 1826. do 1870. glavnog gradskog stočnog sajmišta) u prvi urbani perivoj koji od 1873. – kada je predan javnosti na uporabu – izgradnjom reprezentativnih zgrada stambene i javne namjene poprima karakter nacjelovitijeg skupnog djela historicizma u Zagrebu. Identificirana su tri sloja uređenja perivojnog partera te prikazan niz, uglavnom nerealiziranih projekata njegova opremanja spomenicima, odnosno spomeničkim ansamblima. Rad je zasnovan na pregledu dotadašnjih spoznaja i originalnim novim podacima stečenim sustavnim arhivskim istraživanjem, dijelom prezentiranim u ranijim autoričinim radovima (Mjesto Zrinjskog trga u genezi zagrebačke 'Zelene potkove', Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 11, Zagreb, 1988., 61-92 i Utemeljiteljska kultura – na primjeru reprezentativnih urbanih prostora Zagreba, Peristil, 31-32, Zagreb, 1988/89., 14-15) . Premda je tekst pisan bez bilježaka, znanstvena aparatura sastoji se od detaljne kronologije trga, kataloga pojedinih zgrada s godinama gradnje i kasnijih intervencija, podacima o naručiteljima, projektantima i graditeljima, popisa literature te fotogrametrijskih snimaka cjeline koje omogućuju brzo snalaženje.
U studiji Obnavljanje trga N. Š. Zrinskoga u Zagrebu (Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 26/27, 2000-2001., Zagreb 2003.) autorica iznosi kritiku nesustavne obnove trga od kraja osamdesetih godina do 2002. godine.
3. Britanski trg u Zagrebu. Nastanak i oblikovanje; status i obnova (Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 17/1991., Zagreb, 1993., 9-47). Studija se dijelom oslanja na elaborat Britanski trg: nastanak i urbani status, izrađen 1991. za Gradski zavod za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša Zagreba u sklopu programa na izradu provedbenog urbanističkog plana za trg i njegovu užu okolicu, koji uz povijesni prikaz sadrži urbanističke smjernice i preporuke za etapnu realizaciju očekivanih intervencija.
Geneza i oblikovanje trga uzročno se povezuju s postupnom urbanizacijom šireg gravitacijskog područja, potrebe kojega određuju njegov hibridni karakter: kao prometnog čvora i kvartovskog dnevnog tržišta te igrališta za djecu i odmorišta s parkovnim elementima (potonje nije realizirano). U razdoblju od 1887. do 1905. za oblikovanje trga identificirane su četiri regulatorne osnove koje nastoje zadovoljiti navedene namjene te prema postulatima historicističkog urbanizma teže pravilnosti dviju sastavnih i omeđenih cjelina. Niz regulatornih osnova za komunikacije koje utječu u trg predviđaju njegove ekstenzije na dodirima trga i ulica ne zadirući u njegov definirani karakter. No njegovu radikalnu promjenu sadrži projekt Milana Lenucija iz 1910. za raskošnu aveniju na proširenom potezu ulice Radnički dol (substandardnog radničkog naselja iz 70-tih godina 19. st.), s glavnom idejom povezivanja centra grada s šumskim predjelima Zelengaja i Prekrižja kojima namjenjuje karakter park-šume. U projekt avenije uključuje neuređeni sjeverni dio trga i time ga rastvara u nedogled težeći efektnim vizurama. Ta osnova, s obilježjima novog secesijskog senzibiliteta, nije realizirana, a međuratni i poratni projekti za trg i Radnički dol, odnosno Kukuljevićevu ulicu, imaju praktični i pragmatični karakter, određen zahtjevima za izgradnju i rješenje prometnih problema ne dosežući funkcionalna, oblikovna i estetska obilježja Lenucijevog projekta. Trg do danas obilježavaju fragmenti raznorodnih rješenja, no za razliku od većine donjogradskih tržišnih trgova zadržao je izvornu funkciju i urbanu važnost kao jedini trg zapadnog dijela grada do Černomerca.
4. Trg Petra Preradovića i Trg Petra Svačića u Zagrebu, geneza dvaju donjogradskih trgova (Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 20/21, 1994/1995, Zagreb, 1995., 109-143). Predmet su studije dva jedina trga unutar središta Donjega grada, smještena na njegovoj idealnoj osi. Oba su utvrđena tek u drugoj generalnoj regulatornoj osnovi Zagreba iz 1887. godine, iako se otvaranje jednog od njih (Preradovićeva trga) razmatra od 1872. Od 1900. odnosno 1904. godine namjenjuje im se utilitarna namjena: tržišta za prodaju voća i povrća. U 20. st. želi im se pridati reprezentativan karakter. U osnovi za Svačićev (tada Starčevićev) trg iz 1909. Viktor Kovačić skver s igralištem za djecu i spomen-obilježjima A. Starčeviću i E. Kumičiću kombinira sa zatvorenom tržnicom na južnom rubu trga, a Stjepan Podhorsky u prvonagrađenom radu na natječaju za Preradovićev trg iz 1910. oblikuje trg kao elegantnu pjacetu s dominantom, spomenikom P. Preradoviću (tada još na Strossmayerovu trgu). Dok je Kovačićev projekt dijelom realiziran, drugi nije naišao na odaziv. Iz međuratnog razdoblja predstavljen je nepoznat i nerealiziran projekt Ć. Jegliča za preuređenje skvera na Svačićevu trgu, iz poratnoga projekt Z. Kanija prema kojeg je park preuređen, a održao se do danas u reduciranu obliku te projekt redizajna Preradovićeva trga M. Kranjca i B. Šerbetića iz 1990. (realiziran 1995.) Izvedeni i neizvedeni projekti trgova tumače se kao evolucija od urbanističkih utilitarističkih koncepata druge polovine 19. st. do secesijskih umjetničkih vizija na početku 20. st. te funkcionalističkih i postmodernih obrata u njegovoj drugoj polovini.
5. Zagrebačka Zelena potkova (Školska knjiga-FotoSoft, Zagreb, 1996. 1-468). Knjiga je razrađena i dopunjena verzije doktorske disertacije (Geneza 'Zelene potkove' u Zagrebu. Prilog povijesti urbanog razvoja Zagreba u 19. stoljeću, obranjene 1994.), a tema joj je najmonumentalnije urbanističko ostvarenje 19. stoljeća u Zagrebu i Hrvatskoj: slijed trgova-perivoja koji uokviruju povijesno središte Zagreba u Donjemu gradu, poznato kao «Lenucijeva potkova» ili «Zelena potkova». Artikulirana je u tri dijela: Nastanak ideje (6 poglavlja), Ozbiljenje projekta (8 poglavlja) te Povijest i djelo (2 poglavlja), a sadrži sumarnu kronologiju, kronologije pojedinih trgova s katalogom 127 kuća, obrađenih prema jedinstvenom modelu i opsežan popis literature. Iznosi novu periodizaciju dokazujući da je ideja uokvirenja središta formulirana još 1882. a ne 1887., u drugoj regulatornoj osnovi grada, kako se dotad mislilo, a napose određuje udio Milana Lenucija, kojem se pripisivalo autorstvo ideje, u njezinoj genezi i u dugotrajnoj realizaciji. Utvrđuje i doprinose drugih, dosad nepoznatih autora te potvrđuje tezu da je posrijedi kolektivno djelo nastalo taloženjem ideja i najveći urbani projekt epohe. Porijeklo ideje izvodi iz romantičnog pojma gradskog parka kao novog društvenog prostora ranog građanstva u prvoj polovini 19. st. kojem kasnije utemeljiteljsko doba pridodaje funkciju kulturne reprezentacije građanskog društva. Utvrđuje originalnost tog urbanističkog dostignuća i tumači ga kao svojevrsnu modifikaciju poznatog urbanističkog modela prstena (Ringa) koji je ovdje prilagođen ortogonalnom rasteru Donjega grada te upućuje na specifičnost sadržajnih i estetskih značajki perivoja. Djelo postavlja u kontekst srednjoeuropskog urbanizma 19. stoljeća, te ga utvrđuje kao svojevrsno otvoreno djelo, podesno reinterpretaciji, što potkrepljuje niz kasnijih projekata za preuređenje pojedinih trgova, a u novije vrijeme nastojanja obnove u duhu postmodernističkog eklekticizma.
Premda odgovarajuću pažnju posvećuje i pojedinačnim građevinama, napose arhitektonskim soliterima i njihovim stilskim obilježjima na temelju dosad neuočenih podataka, glavni je cilj rada metodično sagledavanje rasta jednog civilizacijskog projekta i njegove sudbine u mjerilima naše sredine. Knjiga sadrži obilnu vizualnu građu: nacrte, povijesne dokumentarne fotografije te portrete najvažnijih protagonista i simboličkih dominanti, uglavnom javne spomenike.
6. Zagrebačka sinagoga (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23/1999., Zagreb 2000., 93-112). Znanstveno-etički cilj bio je rekreacija zagrebačke sinagoge povijesnoumjetničkom i kulturnopovijesnom interpretacijom, budući da je to istaknuto djelo arhitekta Franje Kleina, spomenik romantičnog historicizma i svjedočanstvo židovske nazočnosti u društvenom i kulturnom razvoju Zagreba u razdoblju modernizacije, razoreno 1942. u jeku genocida nad Židovima i primjer je novovjekog kulturocida i memoricida. Studija je artikulirana u tri poglavlja. U prvom se predstavljaju dva tipa trajnog židovskog svetišta: hram, povezan s nastankom i nestankom židovskog kraljevstva i njegovim političkim i religijskim središtem Jeruzalemom te sinagoga, posvjedočena još u doba hrama, a u dvomilenijskoj dijaspori jedina sakralna forma. Upućuje se na razlike kultne prakse (za hram žrtveni, a za sinagogu molitveni ritual) koje određuju arhitektonski koncept ta dva tipa svetišta, na biblijske informacije o hramu, na razmatranja njegovog simboličkog značenja u svim duhovnim disciplinama evropske kulture, višestoljetne pokušaje rekonstrukcije njegova izgleda i utjecaje na prostorna i simbolička obilježja sinagoge te najposlije na stilske dileme povezane s gradnjom sinagoga u 19. stoljeću u razdoblju emancipacije i integracije Židova. Drugo poglavlje donosi sažet prikaz povijesti zagrebačke židovske zajednice od osnutka 1806. i tijekom prve polovine 19. stoljeća, do stjecanje građanske ravnopravnosti te kroniku priprema za gradnju sinagoge. Treće je poglavlje posvećeno sinagogi: uzorima i paralelama u srednjoevropskom kontekstu, njezinim arhitektonskim, stilskim i simboličkim karakteristikama i urbanističkoj važnosti. Predstavljeni su i projekti adaptacije sinagoge za potrebe narasle zajednice u 20. stoljeću i kompjutorska rekonstrukcija sinagoge, izrađena za izložbu «Zagrebačka sinagoga – reliquiae reliquiarum», prigodom 190-e obljetnice osnutka Židovske općine Zagreb 1996., koju je autorica koncipirala i popratila katalogom.
7. Zagrebu u središtu (Barbat, Zagreb, 2003. 1-351) Ovom je knjigom autorica u velikoj mjeri zaokružila svoja znanstvena istraživanja o urbanizmu i arhitekturi Zagreba te svoja kritička razmatranja pojedinih fenomena i situacija. Unutar korica okupila je mnoge prethodno objavljene tekstove i tako sama antologizirala vlastite značajnije prinose poznavanju i čuvanju, zaštiti i obnovi spomeničke baštine Zagreba. Knjiga sadrži 12 studija i 16 kritičko-polemičkih članaka.
Studije su posvećenih nastanku i povijesti pojedinih trgova, ulica, urbanističkih ansambala i arhitektonskih spomenika povijesnog ali i novog, metropolskog središta. Svaka od njih obuhvaća velik vremenski raspon i pokriva razdoblje urbanog razvoja i rasta Zagreba u 19. i 20. stoljeću, do današnjih dana. Dio studija zahvaća pojedina veća, specifična područja grada i prikazuje procese njihovih transformacija. Tako u studiji Povijest Potoka i memorija Tkalčićeve iznosi posve jedinstvene karakteristike podgrađa koje se uz potok Medveščak, ujedno administrativnu granicu dvaju naselja, građanskog Gradeca i biskupskog Kaptola, formiralo najprije kao obrtnička sredina sa slijedom mlinova, potom kao protoindustrijska s različitim manufakturama te najposlije u drugoj polovini 19. st. kao industrijska, s najvećom tvornicom kože (kasnije vojne obuće) u tom dijelu Monarhije. Upućuje na velik srednjovjekovni hidrotehnički zahvat, projekt umjetnog kanala koji prati maticu potoka i služi mlinarskoj proizvodnji, na višestoljetne sukobe dviju jurisdikcija zbog korištenja potočne energije, nastojanja i provedbu izmještanja potoka iz urbanog područja (realizirano potkraj 19. stoljeća) te predstavlja niz regulacija za ne samo bivšu potočnu dolinu (Tkalčićeve i Kožarske ulice te Nove Vesi), kaptolskih podgrađa, napose naselje Dolac, a i samog Kaptola, nego i područja novog potočnog korita, od Ksaverske doline do Ribnjaka od početka 20. st. do tridesetih godina. Najposlije prikazuje projekt revitalizacije Tkalčićeve ulice arhitekta M. Begovića (1976-1983.), njegovu provedbu i konačnu transformacije sredine u pješačku zonu. Studija Gornjogradske stube – zaboravljeni spomenik posvećena je nastojanjima uspostavljanja pješačkih komunikacija, odnosno povezivanju Gornjeg grada s novim, Donjim gradom u drugoj polovini 19. stoljeća i predstavlja tipski model Milana Lenucija prema kojem su stube realizirane, a prvi je primjer modernog, industrijskog dizajna u nas uopće. U proširenoj studiji o Britanskog trgu iz 1991. zahvaća široko područje sjeverno od Ilice i prikazuje njegovu transformaciju u rezidencijalno područje visoke kvalitete, od Rokova brijega do tzv. Radoševićeva brijega s Pantovčakom i spletom ulica do Bosanske ulice te upućuje na pobude, poticaje i aporije koje su određivale taj proces i specifičnost pojedinih mikro-ambijenata. Studija Rudolfova vojarna i Trg Francuske Republike – novi zapadni perivoj posvećena je pak velikom području južno od Ilice, od samog središta grada do njegove zapadne međe u Černomercu, koje je iznuđenom i pogrešnom lokacijom pješačke vojarne s vremenom zadobio karakter periferije s osam kasnije sagrađenih golemih vojnih kompleksa i nizom tvornica, iako je u generalnoj osnovi iz 1887. planirano kao urbana ekstenzija Donjega grada, rezidencijalne namjene. Iznosi ideje o reurbanizaciji tog područja iz sredine 20. stoljeća kad je na mjestu porušene pješačke vojarne princa Rudolfa planiran sekundarni centar s velikom megastrukturom višenamjenskog karaktera, što nije realizirano, a oslobođeni je prostor privremeno uređen kao javna zelena površina te upućuje na njegov urbani potencijal i ideje da se uredi kao gradski park koji bi zadovoljio niz potreba tog dijela grada. U post scriptumu predstavlja projekt arhitekta Nenada Fabijanića za upravo takvo uređenje. U tekstu Ciglana – izgubljeni trg iznosi povijest tog također golemog područja, od Savske ceste do tvornice duhana, Klaićeve i Kršnjavoga ulice, gdje je realiziran tek fragment ideje Školskog foruma Izidora Kršnjavoga (zgrada srednjih škola) te pregršt projekata različitih arhitekata u 19. i 20. stoljeću za njegovo uređenje kao trga i izgradnje različitih javnih objekata, među ostalim sveučilišnog kampusa. Na njegovu južnom dijelu sagrađen je najposlije Tehnički fakultet (danas, Arhitektonski, Geodetski i Građevinarski) te na početku 20. st. u sklopu komunalnog projekta socijalne gradnje kompleks stambenih kuća, dok zapušteno i gotovo napušteno srednjoškolsko igralište otvara izazov da se uredi kao urbani sportski park. – Veći dio tih studija u prvom su objavljivanju poslužile za urbanističke projekte revitalizacije, pa su znanstvene i teorijske spoznaje ugrađene u praksu aktivnog odnosa prema baštini.
Tekst Zelena potkova – geneza, sastojci, obilježja sinteza je i summa spoznaja i valorizacija predstavljenih u monografiji iz 1996. godine, dok u studiji Spomenici i perivoji prikazaje ideje, veći dijelom nerealizirane, za postavljanje spomenika ili spomeničkih ansambala u parkovima i na trgovima središta grada u 19. i 20. stoljeću, upućujući na ideološke i političke pobude različitih kulturnih epoha te njihove umjetničke interpretacije. Dvije su studije posvećen odnosu dvojice istaknutih arhitekata različih epoha, Viktora Kovačića i Milana Šosteriča, prema zatečenom urbanom kontekstu, s time da jedan (Urbanističke vizije Viktora Kovačića) predstavlja protomodernu i modernu, a drugi (Milan Šosterič i Donji grad) kasnomodernizam i postmodernizam. Uz studiju o zagrebačkoj sinagogi, studija Pravoslavna crkva i njezin trg upućuje na simboličko značenje i urbanističku važnost sakralnih objekata u povijesnom središtu grada.
U drugom dijelu knjige okupljeni su kritički prikazi različitih intervencija u povijesnoj, spomeničkoj sredini. Zalažući se za ugrožene vrijednosti, autorica koristi znanje stečeno arhivskim istraživanjima i autoritet povjesničara umjetnosti prekaljenog teorijskim sazrijevanjem i pozitivističkim uranjanjem. Nekoliko tema doslovno ulančava s problematikom prethodno navedenih studija. Dakle, dionica knjige naslovljena «Uskličnici», predstavlja primjenu povijesnoumjetničkog znanja u kritičkom angažmanu i stanovito «prizemljenje» znanosti na scenu svakodnevice i kulture življenja.
Od studija publiciranih u znanstvenoj periodici, a komplementarnih i srodnih onima koji su sabrani u navedenoj knjizi, neka budu spomenuti tekstovi: Akademijina palača i njeni trgovi (Bulletin razreda za likovne umjetnosti HAZU, I, 1994., 35-46), Urbanističko značenje zgrade Rektorata Sveučilišta (zbornik «Zgrada Sveučilišta u Zagrebu», Zagreb 1999. , 7-14), monografski prikaz remek-djela arhitekta Rudolfa Lubinskoga, Zgrada nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (u katalogu izložbe «Secesija u Hrvatskoj» Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb 2003/2004., 92-106) te napokon studija Nadbiskupski/Langov trg: mijene i poništenje (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28, Zagreb 2004., 250-270). U njoj je prikazana povijest drevnog Vicusa Latinoruma (Vlaške ulice), najstarijeg zagrebačkog naselja i dijela biskupske jurisdikcije, s težištem na velikom Nadbiskupskom perivoju i Nadbiskupskom (Langovom) trgu, jedinom zahvatu iz druge polovine 19. stoljeća u postupno rastvaranoj cjelini tog naselja te proces transformacije njegovog nekadašnjeg, ruralno-ladanjskog teritorija, dakle, šire okoline, među ostalim Šalate.
Zaključujući, utvrdit ćemo kako je znanstveni doprinos Snježane Knežević iznimno relevantan, temeljan za proučavanje arhitekture, urbanizma i urbanističkog planiranja u 19. i 20. stoljeću u Zagrebu, također za poznavanje djela Milana Lenucija, najvažnijeg prostornog planera potkraj 19. i na početku 20. stoljeća.
Stručna djelatnost
Stručna djelatnost kandidatkinje bogata je i raznolika. Uz pisanje članaka, elaborata (podloga za programe urbanističko-arhitektonskih natječaja za istaknute javne prostore Zagreba) i stručnih ekspertiza, djelovanja u stručnim organizacijama, savjetima i redakcijama časopisa te ocjenivačkim sudovima za javne natječaje i individualna priznanja, ona je još angažirano djelovala u radu «Kulturnog vijeća za arhitekturu i urbanizam» Ministarstva kulture RH, «Komisije za područje zaštite nepokretnih kulturnih dobara» Gradskog zavoda za zaštitu spomenike kulture i prirode Zagreba i «Povjerenstvu za davanje suglasnosti za postavljanje i uklanjanje spomen-ploča, skulpture i sličnih predmeta osobama i političkim događajima iz političkog života Hrvatske» Gradske skupštine Zagreb. Kao vanjska suradnica Trećeg programa Hrvatskoj radija od 2002. uređuje emisiju «Baština, mi i svijet».
Agilnošću i primjerenom specijaliziranošću Snježana Knežević i u stručnom radu predstavlja pravi primjer djelovanja povjesničara umjetnosti u kulturnom životu naše zemlje.
Na temelju iznesenoga Povjerenstvo iznosi sljedeće
MIŠLJENJE
Dr. sc. Snježana Knežević, znanstveni asistent, svojim je radom, objavljenim studijama i knjigama dala je iznimno relevantan doprinos proučavanju arhitekture i urbanizma 19. i 20. stoljeća u Hrvatskoj i Zagrebu te uvećala fond temeljnih spoznaja o njima na razini faktografije i interpetacije. Trima, na svoj način fundamentalnim knjigama obuhvatila je važnu etapu kulturnog i urbanog razvoja Zagreba: razdoblje modernizacije, nastanka građanskog društva i kulture historicizma. Znanstvenim, stručnim, publicističkim i monografskim tekstovima afirmirala je kritičku misao o prostoru i angažiran odnos prema baštini, a elaboratima je pridonijela valorizaciji baštine u projektima uređenja javnih prostora.
Po ostvarenim dometima, po količini i kvaliteti, a i specifičnosti svoje povijesnoumjetničke produkcije, dr. sc. Snježana Knežević nedvojbeno zaslužuje najviši znanstveni stupanj, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koje nas je izabralo u ovo povjerenstvo, da kandidatkinji omoguću odgovarajuće napredovanje, to jest da dr. sc. Snježanu Knežević izabere u zvanje znanstvenog savjetnika na području humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.
Kandidatkinja se izabire u znanstveno zvanje prema zakonskim uvjetima koji su vrijedili kad je pokrenut postupak za stjecanje znanstvenog zvanja (svibanj 2004.). Ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl. 32 i 93): registrirana je istraživačica, ima doktorat znanosti iz područja povijesnih znanosti društvenih humanističkih i teoloških znanosti, a svojim je radom unaprijedila hrvatsku povijesnoumjetničku znanost. Zadovoljava i Minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika Znanstvenih područnih vijeća za područje humanističkih znanosti (NN 59/96) time što je od prethodnog izbora u znanstveno zvanje (1992.) objavila 3 knjige i 12 znanstvenih radova, sudjeluje u znanstveno-istraživačkim projektima, nacionalnim i internacionalnim znanstvenim skupovima te postdiplomskoj nastavi na dva fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik
Dr. sc. Hildegrad Auf-Franić, redovni profesor
Dr. sc. Ivo Maroević, redovni profesor
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ulica Ivana Lučića 3, Zagreb
12. ožujka 2007.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu donijelo je na sjednici od 23. veljače 2007.g. odluku kojom nas je imenovalo članovima stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Željke Šporer za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija.
Predloženica je svojoj molbi za izbor u znanstveno zvanje priložila: životopis, bibliografiju radova, domovnicu i diplomu doktorata znanosti.
Životopis predloženice
Dr. sc. Željka Šporer rođena je 1943. g. u Karlovcu. God. 1967. diplomirala je studij socijalnog rada na Sveučilištu u Zagrebu, a 1971. sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu 1978. g. magistrirala i 1983. g. doktorirala na polju sociologije.
Od 1972. do 1984. bila je najprije asistentica a potom znanstvena asistentica na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i to u nastavi na sociologijskim predmetima. Na istom je fakultetu 1984. postala docenticom, a 1990. izvanrednom profesoricom, gdje je u radnom odnosu do 1992. Od tada nastavlja svoju znanstvenu karijeru u SAD i Australiji.
Još 1982. bila je ISA Scholar na Sveučilištu South Carolina, Columbia, SAD. Od 1991. pa do 1995. držala je različite pozicije u nastavi na Odsjeku za sociologiju i antropologiju na George Mason University, Fairfax, Virginia, SAD. Od 1999.-2004. viša je znanstvena suradnica (senior research fellow) na School of International Business Sveučilišta Južna Australija u Adelaideu, te u istom zvanju od 2004. do danas na School of Management Sveučilišta Južna Australija također u Adelaideu.
Održavala je nastavu iz brojnih predmeta, uključujući Industrijsku sociologiju, Suvremena društva u komparativnoj perspektivi, Političku sociologiju i Sociologiju profesija.
Od 1982. do 1984. bila je voditeljica Odjela za društvene znanosti a potom i Odjela za opće obrazovanje na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Od 1987. do 1991. bila je pročelnica Odjela za opće obrazovanje u području društveno-humanističkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a 1991. predsjedavala je Upravnim odborom Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu.
Bila je član uredništva časopisa Revija za sociologiju, član predsjedništva te predsjednica i potpredsjednica Hrvatskog sociološkog društva, te glavna urednica Biblioteke Revije za sociologiju.
Znanstveni radovi
Znanstveni rad predloženice ogleda se u većem broju objavljenih znanstvenih radova i u radu na više znanstvenih i primijenjenih znanstvenih istraživanja (molimo vidjeti popis u priloženom životopisu). Od objavljenih znanstvenih radova, tri su knjige, dvije u koautorstvu i jedna u kojoj je dr. sc. Šporer jedini autor, četiri knjige kojima je urednica, zatim 32 članka u časopisima ili zbornicima, od čega je jedan rad u postupku recenziranja. Od posljednjeg izbora u znanstveno zvanje (više znanstvene suradnice) objavila je 18 znanstvenih radova, od čega dvije knjige. Od toga, 11 je radova u kategoriji «a1», a 12 radova u kategoriji «a2» (pri čemu smo knjige ubrojili kao 2x4 rada). Od sveukupnog broja od 44 objavljena znanstvena rada, 23 su u kategoriji «a1» i 21 u kategoriji «a2».
U nastavku prikazat ćemo i prosuditi o znanstvenim doprinosima znanstvenih radova predloženice. Njeni radovi mogu se podijeliti u četiri tematske cjeline, pri čemu uzimamo u obzir radove od posljednjeg izbora u znanstveno zvanje. To su: globalizacija, inovacije i razvoj u društvu znanja, društvena isključenost, i istraživanje elita.
1. Radovi o globalizaciji uključuju slijedeće radove: Šporer, Z. (2000) Controversies of Globalization, Revija za sociologiju, Vol. 31, No 3-4, 2000., str.1-20.; Round, D.K.,and Šporer, Z. (2003), ‘Globalisation and consumer protection in East Asia: is it a zero sum game?’ Asian-Pacific Economic Literature, Vol. 17, No. 2 (November), str. 14-28.; Blandy, R., O’Brion, K., Šporer, Z. (2005) Globalisation in China, u knjizi: Globalisation and World Economic policies – Effects and Policy Responses of Nations and their Groupings, Ed. by ClemTisdell, Serials Publications, New Delhi, str. 341-353.
To su radovi teorijske naravi o problemima globalizacije. U prvom radu (2000.) autorica sistematizira povijesne razvojne procese globalizacije, različite teorijske pristupe problemu razvoja i globalizacije, kontroverze vezane uz taj problem kao i pozitivne i negativne posljedice globalizacije. Rad je objavljen na engleskom i hrvatskom u tri različite publikacije, što govori o značajnom interesu koji je pobudio u znanstvenoj javnosti.
Drugi rad (2003.) analizira probleme globalizacije i zaštite potrošača, uzimajući u obzir različite kulturne, političke i razvojne dimenzije, te kako globalizacija ustvari pomaže u diseminaciji problema zaštite potrošača i kako s te strane širi polje demokracije.
Treći rad analizira razvoj globalizacijskog procesa u Kini te primjenjujući teoriju većinskog i manjinskog odnosa među etničkim skupinama obrazlaže zbog čega globalizacija nalazi široku podršku u suvremenoj Kini.
Znanstveni doprinos tih radova sastoji se u primjenjivanju različitih teorijskih pristupa (ekonomskih teorija razvoja, sistemske teorije i teorije etničkih odnosa) na fenomen globalizacije s primjerima iz različitih dijelova svijeta.
2. Drugi skup radova odnosi se na temu društva znanja i inovacije. To su slijedeći radovi: Šporer, Z. (2004) Knowledge Based Economy and Social Capital in Central and Eastern European Countries, Eastern European Economies, Vol. 42. No 6, str. 39-71; Šporer, Z. (2004) Knowledge Based Economy and Social Capital in Central and Eastern European Countries, u knjizi: Transitional Countries in the Knowledge Society – Socioeconomic Analyses, Institut drustvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 127-168
Ti radovi usredotočeni su na komparativnu analizu društava zasnovanih na znanju i ulozi koju inovacije imaju u društvenom razvoju. Radovi osim teorijske elaboracije ovih fenomena i operacionalizacije indikatora za njihovo mjerenje imaju i posebnu vrijednost stoga što se baziraju na velikoj količini podataka sakupljenih iz globalnih statistika Svjetske banke (world indicators), OECD-a, World Value Survey i to za zemlje OECD-a i CEEC-a (Srednje i Istočne Europe).
Prvi rad (2004.) nalazi da postoje veće razlike između sjeverne i južne Europe nego između istočne i zapadne Europe. Tako, na primjer, ljudski kapital u Srednjoj i Istočnoj Europi ne zaostaje za onim u zapadnoeuropskim zemljama. Također, kako pokazuje autorica, stupanj otvorenosti spram globalizacije veći je u većini zemalja Srednje i Istočne Europe, pa i u Hrvatskoj, nego u zemljama OECD-a! Osim toga, zemlje u prvom slučaju manje sredstava ulažu u istraživanja, a s druge srane tradicionalno imaju veći broj istraživača i država više investira u znanost, ali zato privreda manje, što je obrnuto od zapadnoeuropskih zemalja. Sposobnost za promjenu u biti je ovisna o dimenzijama socijalnog kapitala. S tim u vezi, autorica uspoređuje „čvrste“ ekonomske i socijalne indikatore te dimenzije socijalnog kapitala da bi obrazložila različitost dosadašnjeg razvitka između obiju skupina zemalja.
Dva rada objavljena pod istim naslovom sadržajno se dijelom razlikuju. Prvi rad (objavljen u časopisu 2004.g.) znatno je uži i usredotočen samo na različitosti istok- zapad, odnosno sjever-jug Europe, dok je poglavlje u knjizi rad proširen s osobitim obzirom na Hrvatsku, a ima i bogatiju korištenu bazu podataka i dopunjen je preporukama za donositelje odluka.
Rad referiran kao Šporer, Z. (2005) A present stuck in the past, Innovation and commercialization activities in OECD and CEEC, u: The Procedings of the 2005 Triple Helix conference,The capitalization of knowledge: cognitive, economic, social & cultural aspects, Milano, Fondazione Rosselli, str.10-11,- analizira posljedice dva modela razvoja, onog «odozgo prema dolje» karakterističnog za zemlje Srednje i Istočne Europe, i «odozdo prema gore» karakterističnog za zemlje OECD-a. Ti modeli razvoja ostavljaju dugoročne posljedice na institucije sistema, na proizvodnju inovacija i komercijalnu aktivnost. Upotrijebljeni su podaci međunarodne statistike za 19 zemalja OECD-a i 13 zemalja CEEC-a. OECD-ov model pokazuje pozitivnu snažnu povezanost između institucija sustava, koja rezultira visokom djelotvornosti obrazovnog sustava, a njegova učinkovitost očituje se u visokom stupnju inovacija i komercijalizacije. CEEC-ov model zadržava podijeljenost između institucija sistema, a obrazovni je sustav manje efikasan. Stupanj učinkovitosti inovativne aktivnosti je nizak, kao i komercijalizacije. Države/vlade su još uvijek jedini izvor financiranja istraživanja.
Vrijednost i znanstvena originalnost ove skupine radova leži u primjeni ekonomskih indikatora globalne statistike za sociološku analizu problema razvoja i uloge socijalnog kapitala.
3. Društvena isključenost obrađuje se kao pojam u radu: Šporer, Ž. (2004), Koncept društvene isključenosti, Društvena istraživanja, Vol.13, No.1-2,, str.171-194.
U tom radu autorica analizira društvenu uvjetovanost nastanka termina društvena isključenost te njegovu novu teorijsku zasnovanost, za razliku od prijašnjeg značenja pojma i problema siromaštva. Nadalje, članak razmatra ulogu društvenih institucija i sustava vrijednosti, te globalizacije kao procesa društvene promjene koji doprinosi suvremenom obliku društvene isključenosti.
Rad je teorijske naravi i osim pregleda novijih teorija daje jednu novu sistematizaciju značenja društvene isključenosti te, što je posebno važno, novu i jedinstvenu tipologiju problema društvene isključenosti, kao i sustav indikatora za njegovo mjerenje.
4. Istraživanje elita tema je četvrte skupine radova: Sekulić, D. and Šporer, Ž. (2000) Formiranje poduzetničke elite u Hrvatskoj, Revija za sociologiju, Vol.31. No.1-2, str. 1-20; Sekulić, D. and Šporer, Z. (2000) The New Menangerial Elite in Croatia, u knjizi: Elites after State Socialism, J. Higley & G. Lengyel, Eds., Rowman & Littlefield Publication, str.143-162; Sekulić, D. and Šporer, Z. (1998) Elite circulation versus elite reproduction: The case of Croatia, u knjizi: Refashioning Sociology: Responses to a New World Order, TASA Conference Proceedings, Brisbane, str.. 447-479. Ti radovi razmatraju promjene u postkomunističkoj Hrvatskoj, posebno analizirajući promjene u sastavu upravljačke i političke elite.
Prvi rad o upravljačkoj eliti (2000) testira hipoteze različitih teorijskih koncepcija autora kao što su Eyal, Szelenyi, Townsley, Neea i Kitschelta. Ukazuje da svaka od pretpostavljenih teorija ima svoju relevantnost. Prisutna su dva načina formiranja privatnog sektora, koji imaju i različite socijalne osnovice. Jedan je produženje upravljačkog položaja iz bivšeg društvenog sektora, a drugi proizlazi iz spontanog rasta postojećeg privatnog sektora.
Druga dva rada analiziraju političke i upravljačke elite na longitudinalnim podacima socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja. Ti radovi polaze od tranzicije kao okosnice promjene i izvorišta cirkulacije-reprodukcije elita u postsocijalističkim zemljama. Dinamika promjena (cirkulacija) mnogo je manja, međutim, nego što se pretpostavlja. Pa ipak postoje kvalitativne promjene u karakteristikama elite u Hrvatskoj (promjena obrazovne strukture i nacionalnog sastava).
Svi ti radovi, pisani u koautorstvu, primjer su izvrsnosti u postavljanju nove metodologije u istraživanju elita.
Od posljednjih objavljenih radova iz 2006 ističemo rad Sekulić, D., Šporer, Ž. (2006) Povjerenje u institucije građana Hrvatske, u knjizi: U kakvu EU želimo? U potrazi za razlozima demokratskog deficita (urednik Vedran Horvat), Henrich Böll Stiftung, Zagreb. Rad analizira povjerenje koje građani Hrvatske imaju u glavne institucije društva i pokazuje kako socijalni položaj i vrijednosne orijentacije objašnjavaju različite stupnjeve toga povjerenja. Najviša razina povjerenja iskazuje se prema institucijama vojske, crkve i policije. Stupanj povjerenja u različite institucije nije toliko određen socijalnim položajem koliko vrijednosnim orijentacijama. Izostanak varijabli socijalnog položaja, kao valjanog indikatora stavova, objašnjava se turbulentnim socijalnim kretanjima koje su snažno promjenile socijalni položaj velikog dijela stanovništva i time prestali biti valjani prediktor.
Visoko povjerenje u Europsku uniju je dio demokratsko-modernističkog kompleksa, a povjerenje u domaće institucije znanto je više određeno konzervativno-tradicionalističkim kompleksom. Ljudi više skloni tradicionalizmu i konzervativizmu imaju tendenciju iskazivanja većeg povjerenja u “uniforme”. Nasuprot tome više modernistički orijentirani pojedinci iskazuju veći stupanj povjerenja u Europsku uniju.
Znanstveni doprinos ovog rada leži u originalnoj analizi povjerenja u društvene institucije i objašnjavanju vrijednosnih i socijalnih determinanata koje utječu na ocjenjivanje institucija.
Drugi rad iz skorašnje produkcije predloženice – Sekulić, Duško, and Željka, Šporer (2006) Religiosity as a Predictor of Value Orientations, Revija za sociologiju, Vol. 37, No. 1-2., str.1-20. – odgovara na važno istraživačko pitanje, naime što se zbiva sa prediktivnom sposobnošću religioznosti u situaciji povećanja religioznosti u Hrvatskoj u postsocijalističkom razdoblju. Hipoteza izvedena iz analogije sa Starkovom hiptoezom bila bi da će se prediktivna sposobnost religioznosti povećati, a suprotna hipoteza bi bila da će se smanjiti, budući da se može očekivati da je religioznost u postsocijalističkom razdoblju “plića” od one koja je prevladavala u socijalističkom razdoblju. Rezultati potvrđuju prvu hipotezu: religioznost u postsocijalizmu bolje predviđa spolni konzervativizam i autoritarnost, ali ne i nacionalizam. Razlog potonjem, tj. zbog čega ne predviđa i nacionalizam, leži u tome što se razina nacionalizma povećala zajedno sa religioznošću, a razina ostalih vrijednosti je ostala ista ili se smanjila, te se tako povećao jaz između tih i ostalih vrijednosti. Podaci ukazuju da postoji pozitivna korelacija između, na primjer, religioznosti i spolnog konzervativizma u svakoj vremenskoj točci, ali se one kreću u obrnutom smjeru – religioznost raste, a spolni konzervativizam opada. Taj rad predstavlja prvi pokušaj da se longitudinalnim podacima iz četiri istraživanja provedena u Hrvatskoj u rasponu od 1985. pa do 2004. godine objasni prediktivna sposobnost religioznosti s obzirom na ostale vrijednosne orijentacije.
Od posljednjeg izbora predloženica je objavila dvije knjige u koautorstvu. U prvoj knjizi – Živković, I., Šporer, Ž., Sekulić, D. (1995) Asimilacija i identitet: Studija o hrvatskom iseljeništvu u SAD i Kanadi, Školska knjiga, Zagreb – bavi se fenomenom migracija i problemima asimilacije prve i druge generacije Hrvata u SAD i Kanadi. Prvo poglavlje u knjizi napisala je dr. sc. Željka Šporer, a u njima je dat pregled teorija i postavljen je pojmovni okvir za istraživanje problema asimilacije.
Druga knjiga – Sekulić D., Šporer Ž., Hodson R., Massey G., Županov J., (2004), Sukobi i tolerancija – o društvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije, Zagreb, Hrvatsko sociološko društvo, Naklada Jesenski i Turk – skup je radova koji su objavljeni u različitim časopisima i publikacijama od 1994. do 2003., u kojima se na strogo analitički način, promišljen sa stajališta više različitih teorija, govori o nacionalnom identitetu, etničkim sukobima i tranzicijskim promjenama u suvremenom hrvatskom društvu.
Mišljenje i prijedlog
Mišljenja smo da znanstveni rad dr. sc. Željke Šporer ima značajke izvrsnosti koje se ogledaju kako u prikladnim teorijskim interpretacijama i inovativnim metodološkim rješenjima tako i činjenici da je dobar broj njenih radova objavljen u prestižnim međunarodnim časopisima i zbornicima radova. Smatramo također da ona ispunjava zakonske uvjete za izbor u najviše znanstveno zvanje, i to u skladu s člankom 32. stavak 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03, 105/04 i 174/04), prema kojem za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika pristupnik mora imati objavljenih najmanje 35 znanstvenih radova, od kojih barem 10 u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama (kategorija «a1»). Dr. sc. Željka Šporer ima 44 objavljena znanstvena rada, od čega 23 u kategoriji «a1» i 21 u kategoriji «a2».
Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da dr.sc. Željku Šporer izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
Dr. sc. Katarina Prpić, znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. Barbare Štebih za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti imenovalo nas je na sjednici od 25. siječnja 2007. u Stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. Barbare Štebih za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Nakon uvida u priložene dokumente i radove, podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Kandidatkinja dr. Barbara Štebih rođena je 1974. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i jezičnu gimnaziju završila je u Zagrebu. Godine 1998. diplomirala je germanistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2004. obranila je magistarski rad Glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Doktorirala je 2006. s temom Germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.
Dvije godine radila je u Osnovnoj školi Tina Ujevića u Zagrebu. Od 2000. radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u Odjelu za povijest jezika i povijesnu leksikografiju, na projektu Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (obradila je građu posluhavati – postuvati, 1. posud – poterati, prah – prčiti se, prevzetje – prigańavka).
Godine 2002. dobila je Österreichisches Stipendium Vlade Republike Austrije (Institut für die Slawistik der Philologisch-kulturwissenschaftlichen Fakultät der Universität Wien, Beč).
2003. bila je stipendistica CEEPUS-a (Institut für die Slawistik der Geisteswissenschaftlichen Fakultät der Karl-Franzens-Universität, Graz).
2005.-2006. usavršavala se u Austriji (Ernst-Mach-Stipendium Vlade Republike Austrije, Institut für die Slawistik der Geisteswissenschaftlichen Fakultät der Karl-Franzens-Universität, Graz).
Objavila je pet znanstvenih radova, jedan pregledni, jedan stručni, pet prikaza, jedan rad na mrežnim stranicama i jedan prikaz. S referatom je sudjelovala na pet domaćih i dva inozemna znanstvena skupa (Minsk, Klagenfurt).
1. Magistarski rad «Glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika», Filozofski fakultet, Zagreb, 2004., 230 str. U radu se analiziraju glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Zbog intenzivnih političkih i kulturnih veza austrijskih zemalja i Hrvatske u prošlosti germanizmi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku vrlo su brojni.
U radu se proučava podrijetlo kajkavskih glagolskih germanizama te stupanj njihove fonološke i morfološke prilagođenosti kajkavskom sustavu.
Provedeno je istraživanje pokazalo da većina kajkavskih germanizama potječe iz bavarskoaustrijskih organskih govora. S obzirom na svoja fonološka i morfološka adaptacijska obilježja analizirani germanizmi pokazuju veliku uklopljenost u kajkavski sustav što se najbolje očituje u njihovoj tvorbenoj plodnosti.
Pouzdana i precizna analiza dovela je do vrijednih zaključaka o germanizmima u kajkavskom.
2. Doktorski rad «Germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika» ima 570 stranica i sastoji se od poglavlja: Uvod, Teorijski temelji i osnovni pojmovi dodirnog jezikoslovlja, Povijesni i sociolingvistički kontekst njemačko (austrijsko) - kajkavskoga jezičnog dodira, Fonološke adaptacije, Morfološke adaptacije, Semantičke adaptacije, Korpus kajkavskih germanizama, Zaključak, Popis modela i replika, Popis literature.
U radu se analiziraju germanizami ekscerptirani iz dosada objavljenih devet svezaka Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika i kartoteke Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje s obzirom na njihovo podrijetlo, razdoblje posuđivanja te fonološka, morfološka i semantička obilježja.
Utvrđeno je da u analiziranom korpusu postoji više slojeva posuđenica, od starovisokonjemačkoga (almoštvo < stvnjem. almôsan, almuosan, hiža < stvnjem. hus, kelih < stvnjem. chelich, krofulica < stvnjem. kervola) i srednjevisokonjemačkoga (oltar < srvnjem. altari, burčan < srvnjem. bornstên, figa < srvnjem. vige) do posuđenica iz njemačkoga standarda i bavarskoaustrijskih govora.
Potvrđena je teza da je većina replika preuzeta iz bavarskoaustrijskih organskih govora što se može zaključiti na temelju fonoloških (auspruh < bavaustr. Ausbruch, bajnštajn < bavaustr. Weinstein, cajg < bavaustr. Zeug, nor < bavaustr. Narr), morfoloških (modeli replika cukerlin, kiflin i šnekerlini tipični su bavarskoaustrijski deminutivi) i semantičkih (kiklja «suknja», koh «nabujak», reklja «muška jakna») obilježja kajkavskih germanizama te na temelju znatne zastupljenosti leksičkih austrijacizama (ajngmohc < bavaustr. Eingemachtes, ambrela < bavaustr. Ambrell, konceptpraktikant < austr. Konzeptpraktikant, štrukel < bavaustr. Struckel).
Oko 500 ekscerpiranih replika nije potvrđeno ni u jednom drugom izvoru. Najčešće je riječ o tvorenicama motiviranima germanizmom (cargkarljiv, dretvosmolec, farbeguben, hižar, norogovoravec, vandrač).
Analiza fonološke adaptacije kajkavskih germanizama pokazala je da su se posuđenice, prošavši proces transfonemizacije, u potpunosti ukopile u fonološki sustav jezika primatelja. Utvrđeni su dijafonski parovi njemačkoga i kajkavskoga književnog jezika.
Tijekom analize morfološke adaptacije germanizama pokazalo se nužnim donekle odstupiti od do sada primjenjivanih modela i uvesti razliku između primarnih (uklapanje replike u morfološki sustav jezika primatelja) i sekundarnih (tvorbeni procesi motivirani posuđenicom) transmorfemizacijskih procesa.
Uvedeni su termini kontaktološka transkategorizacija, kojim se označava pojava, da se prilikom jezičnoga posuđivanja, model koji u jeziku davatelju pripada jednoj vrsti riječi u jeziku primatelju adaptira kao druga, i perceptivna univerbacija, koja se odnosi na adaptaciju sintagmi ili čitavih rečenica jezika davatelja kao jedne riječi u jeziku primatelju.
Istraživanje zastupljenosti pojedinih vrsta riječi među kajkavskim germanizmima oblikovanima prema njemačkim modelima pokazalo je da su imenice s 83,4 % najzastupljenija vrsta riječi, slijede glagoli s 12,4 %, pridjevi s
8 % i prilozi s 0,5 %. Mada je zastupljenost interjekcija i partikula neznatna, značajna je jer svjedoči o intenzitetu istraživanoga jezičnog dodira. Navedeni su rezultati u skladu s dosadašnjim spoznajama dodirnog jezikoslovlja.
Najveći se broj imeničkih replika prema njemačkim imeničkim modelima oblikovao zamjenom završetaka koja je najčešće uvjetovana morfofonološki, no izražen je i utjecaj analogije.
Analiza suodnosa završetaka imeničkih replika, zastupljenosti pojedinih indikatora paradigme i uvrštavanja imenica u kajkavski deklinacijski sustav pokazala je da 75 % imenica ima P0 (a-deklinacija), 24 % Pa (e-deklinacija), a svega 1 % Po (a-deklinacija)..U korpusu nisu ovjerene indeklinabile imenice.
Istraživanje adaptacije roda imenica potvrdila je pretpostavku o postojanju tendencije muškoga roda što doktorandica smatra posljedicom frekventnosti konsonantskih završetaka u njemačkome kao jeziku davatelju.
Utvrđeno je da se rod posuđenica formira prema trima kriterijima: dočetku replike, njezinom prirodnom rodu ili semantičkoj analogiji prema indigenim bliskoznačnicama.
Potvrđena je teza da se prilikom jezičnog posuđivanja kategorija imeničkoga broja načelno ne percipira. Ipak, manji se broj replika adaptirao kao pluralia tantum (cajtungi (< nvnjem. Zeitung), galge (< srvnjem. galge), gatre (< nvnjem. Gatter), lojtre, lotre (< srvnjem. bavaustr. lo(iter(e)). Takva je prilagodba najčešće uvjetovana prirodnom pluralnošću označenoga ili analogijom prema domaćim bliskoznačnicama.
Posebne strategije morfološke prilagodbe imenica čine elipsa, tijekom koje se izostavlja jedna tvorbena osnova modela (kingl < bavaustr. Kingelhase), i kontaktološka kompenzacija, odnosno dodavanje indigenog elementa na repliku oblikovanu elipsom (gablec < bavaustr. Gabelfrühstück, halbec < nvnjem. Halbzyllinder).
Svi su se glagolski germanizmi oblikovali zamjenom završetaka pri čemu je aktivno osam dijamorfa (en > ati, en > eti, en > irati, en > iti, en > ovati, en > uvati, ieren > uvati, eln > ati). Većina replika uklapa se u glagolsku vrstu V, 1.
(74 %), slijedi IV. (10 %), VI. (7 %) te III. i II. (po 4 %) što je pokazateljem razvojnih tendenicja u jeziku primatelju. Četrdesetak glagola tijekom transmorfemizacije dobiva kategoriju povratnosti koje nema u jeziku davatelju (biflati se < bavaustr. büffeln, cargati se < bavaustr. zergen, cvekati se < bavaustr. zweckeln) što je najčešće uvjetovano analogijom prema domaćim bliskoznačnicama.
70 % pridjevskih replika oblikovanih prema njemačkim modelima oblikovalo se zamjenom završetka. Preostalih 30 % čini skupinu indeklinabilnih pridjeva.
Pri sekundarnoj transmorfemizaciji produktivna su sva tri tvorbena načina: izvođenje (sufiksalno, prefiksalno izvođenje i prefiksalno-sufiksalna tvorba), slaganje i preobrazba.
U sufiksalnom izvođenju aktivno je četrdestak imeničkih, 27 pridjevska i 7 glagolskih dometaka. 95% prefiksalnih izvedenica čine glagoli, a ostatak pridjevi.
U korpusu je ovjereno 117 hibridnih složenica, što ukazuje na razvojne tendencije u jeziku primatelju, odnosno na sklonost kajkavskog književnoga jezika kompoziciji. Usporedba sa strukturom složenica u suvremenome standardnom jeziku pokazala je da neke strukture registrirane u našem korpusu u njemu nisu produktivne.
Konverzijom od pridjeva nastalo je tridesetak priloga. Zabilježen je i jedan slučaj popriloženja imenice (mišmaš «u neredu, ispremiješano») i jedan poimeničenja pridjeva (hižni m. plt. «ukućani»).
Analiza transsemantizacije kajkavskih germanizama potvrdila je zaključke o zakonitostima značenjske prilagodbe iznesene u dosadašnjim dodirnojezikoslovnim istraživanjima: nulta ekstenzija i suženje značenja najčešće su pojave pri transsemantizaciji, pejorizacija je frekventnija od ameliorizacije, a kod posuđenica ukopljenih u sustav jezika primatelja često dolazi do proširenja značenja (metaforom i metonimijom).
Germanizmi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku dosada nisu bili predmetom opsežnijih i cjelovitih istraživanja, što predstavlja znatnu prazninu u proučavanju njemačko (austrijsko) - hrvatskih jezičnih dodira. Rezultati provedena istraživanja i iz njih izvedeni zaključci mogu biti jedno od polazišta za daljnja jezikoslovna istraživanja na više područja. Na području kroatistike mogu biti korisni zaključci o stupnju prilagođenosti germanizama i njihovoj tvorbenoj plodnosti i za proučavanje povijest hrvatskoga jezika kao i za proučavanje tvorbenih mehanizama u kajkavskome idiomu. U germanistici se mogu u daljnjim istraživanjima primijeniti zaključci o podrijetlu germanizama, a za dodirno jezikoslovlje zanimljive su spoznaje o primjenjivosti ili neprimjenjivosti postojećih modela adaptacije posuđenica. Rezultati dijakronijske, dijatopske i dijastratičke stratifikacije i klasifikacije germanizama, te zaključci o primarnosti ili sekundarnosti germanizama mogu poslužiti u leksikografskoj praksi – pri izradi dijalektnih rječnika, rječnika stranih riječi i rječnika germanizama u hrvatskome jeziku. Budući da je jezično posuđivanje tek dio kulturnog posuđivanja, rezultati istraživanja mogu biti korisni i pri kulturnopovijesnim ili etnološkim istraživanjima. Rezultati analize adaptacije germanizama na semantičkoj i stilističkoj razini iskoristivi su i u istraživanjima na području književnosti, odnosno stilistike.
Zaključci ovoga rada vrijedan su doprinos dodirnom jezikoslovlju.
3. Izvorni znanstveni radovi:
1. Vojni terminološki germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 26, Zagreb, 2000., 245 – 260.
U radu se analiziraju germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, tzv. kajkavski germanizmi vezani uz vojsku i vojno nazivlje. Istražuje se intenzitet utjecaja njemačkog (austrijskog) jezika na vojnu terminologiju te stupanj prilagođenosti tih germanizama kajkavskom sustavu. Replike se s modelom uspoređuju na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini. Poredbeni opisi na trima spomenutim razinama svjedoče o velikoj uklopljenosti vojnih terminoloških germanizama u kajkavski sustav. Iz popisa germanizama vidljive su sve kajkavske replike pojedninog njemačkog modela, što svjedoči o tvorbenoj plodnosti kajkavskih germanizama.
Izvorni znanstveni rad, objavljen u domaćem časopisu a1, kategorizira se kao a1, 2,97 bod.
2. Aneksni rječnik Ignaca Kristijanovića, Filologija 38/39, Zagreb, 2002., 239 – 256.
U radu se govori o slabo poznatom rječniku Ignaca Kristijanovića, objavljenom 1840. kao dodatak njegovoj knjizi Grammatik der kroatischen Mundart. Analizira se struktura rječnika i leksikografskih članaka u njemu. Rječnik se uspoređuje s drugim aneksnim onodobnim rječnicima te se zaključuje da Kristijanovićev rječnik, iako nevelik, predstavlja, zbog činjenice da je jedan od posljednjih kajkavskih rječnika kao i jedan od prvih konverzacijskih priručnika, zbog frazema koje sadrži i načina njihove obrade, djelo koje se pri istraživanju hrvatske aneksne leksikografije ne bi smjelo zaobići.
Izvorni znanstveni rad, objavljen u domaćem časopisu a1, kategorizira se kao a1, 1,91 bod.
3. Germanizmi u iločkome govoru, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29, Zagreb, 2003., 293 – 325.
Autorica analizira korpus iločkih germanizama prikupljenih tijekom terenskog istraživanja. Nastoji se utvrditi njihovo podrijetlo, fonološke, morfološke i semantičke prilagodbe te frekventnost njihove uporabe u govoru triju generacija Iločana.
Na kraju rada donosi se glosar germanizama s pretpostavljenim modelima i akcentima.
Autorica se služila relevantnom domaćom i stranom literaturom, terenska istraživanja i interpretaciju rezultata primjereno je i stručno provela. Radu je pristupila ozbiljno i precizno.
Izvorni znanstveni rad, objavljen u domaćem časopisu a1, kategorizira se kao a1, 6,78 bod.
4. Nazivi za vrste riječi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30, Zagreb, 2004., 107 – 121. (s K. Lewisom)
U članku se razmatraju nazivi za vrste riječi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku. Analizom su obuhvaćena tri rječnika i sedam gramatika, a rezultati se uspoređuju sa spoznajama dosadašnjih istraživača.
Provedena analiza pokazala je da su kajkavski gramatičari dobri poznavatelji tradicije te ju uzorno slijede i dograđuju. To se u prvom redu odnosi na strukturiranje slovnica pri čemu se ugledaju na onodobne latinske i njemačke uzore. Autori zaključuju da već u 18. stoljeću u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku postoji izgrađena i sustavna gramatička terminologija pa se ono s pravom naziva i zlatnim dobom kajkavštine. Usporedba s rezultatima istraživanja drugih autora pokazuje da su gramatičari i leksikografi svih triju hrvatskih književnih jezika poznavali radove svojih prethodnika i suvremenika te svjesno gradili jedinstvenu gramatičku, pa time i lingvističku, terminologiju hrvatskoga jezika.
Autorica je pokazala sposobnost znanstvenog razmišljanja i zaključivanja. Rad je vrijedan doprinos hrvatskoj filologiji.
Izvorni znanstveni rad, objavljen u domaćem časopisu a1, kategorizira se kao a1, 2,99 bod.
5. Kajkavska gramatika Ivana Vitkovića, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31, Zagreb, 2005., 329 – 355.
U radu se daje prvi sustavni prikaz prve kajkavske gramatike Gründe der Croatischen Sprache zum Nutzen der deütschen Jugend verfasset autora Ivana Vitkovića iz 1779. godine. Razmatra se njezina struktura, jezik koji se u njoj opisuje, gramatici dodan aneksni rječnik te njezino mjesto među ostalim kajkavskim slovnicama. Autorica s pravom zaključuje da, s obzirom na strukturu slovnice, kao i metode gramatičkog opisa, Vitković u potpunosti slijedi gramatičku praksu svoga doba. Također iznosi mišljenje da, iako je Vitković arhaičniji od kasnijih kajkavskih gramatičara, njegov opis ne zaostaje toliko za njima da bi to bio razlog za neobjavljivanje njegove gramatike, kao što se dosada tvrdilo u literaturi. Autorica je u radu pokaza sposobnost kritičkog mišljenja i izvođenja logičnih zaključaka.
Izvorni znanstveni rad, objavljen u domaćem časopisu a1, kategorizira se kao a1, 6,34 bod.
4. Pregledni rad
1. Germanizmi u hrvatskim rječnicima, Riječki filološki dani 6, 2006., 183 – 193.
U radu se analiziraju etimološke odrednice koje se donose uz germanizme u hrvatskim rječnicima. Problematizira se uloga jezika posrednika i naglašava potreba dijakronijske, dijatopijske i dijastratičke klasifikacije germanizama. Autorica zaključuje da bi prilikom donošenja etimoloških odrednica u rječnicima trebalo voditi računa o ulozi jezika posrednika, odnosno jezika izvornika i stvarnoga jezika davatelja te se pri identifikaciji modela osloniti na spoznaje povijesti jezika i povijesti kulture, dijalektologije i dodirnog jezikoslovlja i voditi računa o stvarnom podrijetlu i vremenu primanja posuđenice, a ne automatizmom kao modele navoditi riječi suvremenoga standardnog jezika.
Pregledni rad, objavljen u domaćem časopisu a2, kategorizira se kao a2, 1,33 bod.
5. Stručni rad
Germanizmi u zagrebačkom govoru, Kaj 5/6, Zagreb, 2002., 31– 37.
Temom rada su leksičke posuđenice iz bavarskoaustrijskih organskih idioma u zagrebačkoj kajkavštini. Zaključuje se da su zagrebački germanizmi posuđivani u različitim povijesnim razdobljima, da su fonološki, morfološki i semantički prilagođeni sutavu jezika primatelja te da pripadaju mnogobrojnim područjima ljudske djelatnosti.
Stručni rad, objavljen u domaćem časopisu a2, kategorizira se kao a2, 0,4 bod.
ZAKLJUČUJEMO
da je Barbara Štebih ispunila sve uvjete predviđene za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika na temelju članka 32. stavka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 123/03, 105/04 i 174/04), i na temelju PRAVILNIKA O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA Nacionalnoga vijeća za znanost.
Kandidatkinja ima:
- doktorat znanosti,
- 5 objavljenih radova a1 koji su znatno unaprijedili struku,
- 22,7 bodova i
- devet godina radnoga iskustva u struci.
Stručno povjerenstvo smatra da dr. Barbara Štebih potpuno ispunjava sve znanstvene i stručne uvjete, stoga predlažemo da se izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Stručno povjerenstvo
1. dr. sc. Nada Vajs Vinja, viši znanstveni suradnik
2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, izv. prof.
3. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
U Zagrebu, 15. veljače 2007.
Dr. Ivo Goldstein, red. prof.
Dr. Marijan Maticka, red. prof.
Dr. Mira Kolar, red. prof. u miru
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18. prosinca 2006. temeljem odredbi članka 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i članka 95. Zakona o visokim učilištima imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. Josipa Jurčevića za izbor u znanstveno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu te podnosimo slijedeći
Izvještaj
Na natječaj za izbor prijavio se samo jedan kandidat: dr. sc. Josip Jurčević, znanstveni suradnik.
I. Životopis kandidata
Dr. Josip Jurčević rođen je u Studencima kod Imotskog 1950. godine. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest i filozofiju 1975. godine. Magistrirao je na istom fakultetu 1996. godine s temom Problemi izučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, a doktorirao je 2000. godine s temom Represivnost jugoslavenskog sustava 1945. godine u Hrvatskoj.
Do 1991. godine bio je bez stalnog zaposlenja, potom radi u Ministarstvu obrane RH kao ravnatelj Središnjeg arhiva, potom kao samostalni savjetnik u Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora RH, te od 1997. kao istraživač u Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Od 1997. do 2002. sudjelovao je u projektu «Hrvati u okolnim zemljama» s temom «Socijalna struktura i socijalna integracija», a od 2002. je voditelj projekata «Hrvatski domovinski rat» i «Integracijski procesi između RH i hrvatskog iseljeništva».
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2001. godine izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.
II. Znanstvena djelatnost
Kandidat je u priloženoj bibliografiji za natječaj ustvrdio kako je od izbora za znanstvenog suradnika objavio dvije knjige, da je sedam tekstova objavio kao autor ili koautor pojedinih poglavlja u knjigama, da je objavio osnovnoškolski udžbenik za povijest, radnu bilježnicu te priručnik za nastavnike. Naposljetku, da je objavio ili mu je u tisku sedam znanstvenih radova, jedanaest stručnih i nekategoriziranih radova te da je bio stručni suradnik pri izradi četiri dokumentarna filma.
Ovom izvještaju prilažemo prikaze sljedećih radova:
1) Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb 2005, 444 str.
Povjerenstvo je konstatiralo da je ova knjiga praktički neizmijenjen tekst doktorata „Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine“ koji je autor obranio 2000. godine. Neke manje izmjene su učinjene, nekim je poglavljima izmijenjen redoslijed, posljednji dio disertacije nije uvršten u knjigu. Na taj način dopune i prerade teksta knjige „Bleiburg“ ni u kojem slučaju ne mogu biti smatrani za 20% prepravki, koliko je potrebno da se tekst knjige smatra posebnim djelom.
2) Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj, Zagreb 2006, 80 str.
Povjerenstvo je konstatiralo da je ova knjiga skraćeni i sažeti tekst disertacije, odnosno knjige „Bleiburg“, ali bez znanstvenog aparata. U ovoj knjizi neki su dijelovi knjige „Bleiburg“ ispušteni, ali su drugi preneseni doslovno, s malim lektorskim izmjenama. Stoga se ova knjiga može tretirati jedino i isključivo kao stručni tekst (prijevodi „Crne knjige“ na engleski i njemački ne mogu se tretirati kao samostalna djela). = bodova 2
3) Upravljačke elite u suvremenoj hrvatskoj povijesti, u: Zbornik «Upravljačke elite i modernizacija», Zagreb 2001, 79-94. U ovom tekstu autor analizira «okolnosti nastanka i legitimiteta te načina djelovanja i učinaka upravljačkih elita u Hrvatskoj od posljednjih desetljeća 19. stoljeća do kraja 20. stoljeća. Konstatirao je da su se u drugoj polovini 19. stoljeća formirale u Hrvatskoj dvije koncepcije rješavanja «hrvatskog pitanja» - jedna koja je mislila da se «svi aspekti hrvatskog pitanja mogu rješavati unutar većeg državnog okvira u kojem će Hrvatska predstavljati samo jednu sastavnicu». Drugi model je «mogućnost ostvarenja svekolikog hrvatskog prosperiteta prepoznavao isključivo u stvaranju samostalne hrvatske države». U širokom obuhvatu različitih povijesnih činjenica do raspada Austro-Ugarske Monarhije te u vremenu monarhističke Jugoslavije, Jurčević je ustvrdio kako su upravljačke strukture i jedne i druge države zanemarivale bitne hrvatske interese. Prije Drugog svjetskoga rata i «hrvatska upravljačka elita (HSS) pokazivala je sve veću dezorijentiranost». Uspostava NDH značila je «nadzor Nijemaca nad svim daljnjim događanjima... NDH je bila gospodarski uklopljena u njemački sustav, a upravljački model bio je totalitaran, odnosno veoma sličan ustroju nacističke Njemačke». Potom autor analizira iste fenomene u razdoblju «druge Jugoslavije» te samostalne Hrvatske.
Rad je objavljen bez bilježaka te sadrži istraživačima uglavnom dobro poznate pojedinačne povijesne činjenice. Na kraju teksta autor je donio popis korištene literature, uglavnom knjige općeg karaktera, dobro poznate stručnoj javnosti. Stoga povjerenstvo ovaj rad ne smatra znanstvenim, već stručnim. = bodova 1
4) European Integration and Croatian Independence, u: Proceedings «European Integration for the 21st c.», Zagreb 2001, 125-140. Ovaj rad tiskan na engleskom, u izdanju kandidatove matične ustanove, jest razmatranje o općeevropskim procesima integriranja i općoj konstelaciji odnosa u kojima su se stvarale neovisne države na hrvatskom prostoru, prvo Nezavisna Država Hrvatska 1941, potom i Republika Hrvatska 1991. godine. Autor polazi od činjenice da je 20. stoljeće razdoblje najbržih društvenih i političkih promjena u povijesti, a da je povijest Evrope u tom razdoblju vodila prema uspostavi nacionalnih država koje su «se pokazale kao najstabilnija i najdugotrajnija društvena zajednica» (str. 130). Potom prezentira «pokušaje stvaranja evropskih integracija u 20. stoljeću» s posebnim obzirom na opće okolnosti koje su početkom četrdesetih dovele do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske. Zaključuje kako je tada dominantna integracija – nacifašistički «Novi poredak... bilo kakvo propitkivanje njegovih kriterija, interesa, modaliteta, polazišta ili ciljeva bilo je nepoželjno i zabranjeno». To poglavlje završava konstatacijom kako je u doba stvaranja Republike Hrvatske početkom devedesetih situacija bila prilično slična onoj otprije pedeset godina. U zaključku zagovara «potrebu za evropskim integracijama», a inzistiranje Republike Hrvatske na samostalnom razvoju te na, sukladno tome, «obrani evropskih duhovnih načela predstavlja stimulans za prihvaćanje takvih modela evropskih integracija» (str. 139-140). I ovaj rad, baš kao i rad prikazan pod brojem 3. objavljen je bez bilježaka, pa čak i bez popisa literature. Također, taj tekst sadrži istraživačima uglavnom dobro poznate pojedinačne povijesne činjenice. Povjerenstvo je ocijenilo da se ovaj tekst može smatrati jedino stručnim radom. = bodova 0,9
5) Vukovar 91' – međunarodno pravo i europska sigurnost, Zbornik «Vukovar 91 – Međunarodni odjeci i značaj», Zagreb 2004, 11-30. Radi se o raspravi koja nije uskopovijesna, već pripada dijelom i pravnoj znanosti. Autor je na temelju dokumenata raznih međunarodnih organizacija, počevši od UN-a, preko Ženevskih konvencija, i drugih, nastojao analizirati gdje je ta arhitektura međunarodnog prava i evropske sigurnosti zakazala u slučaju Vukovara. U širem smislu, autor nastoji obrazložiti značenje fenomena Vukovar 91' u kontekstu ključnih problema međunarodnih društvenih procesa i odnosa. Iako se u zborniku posebno ne navodi kategorizacija članka, povjerenstvo je mišljenja da ga treba kategorizirati kao izvorni znanstveni rad. = bodova 1,5
6) Vukovar 91' – međunarodno pravo i logoraška iskustva, Zbornik «Vukovar 91 – Međunarodni odjeci i značaj», Zagreb 2004, 47-76. Autor je u ovom radu napisanom zajedno s Katicom Ivanda, baš kao i u prethodnom, analizirao dokumente raznih međunarodnih organizacija koji se odnose na reguliranje položaja logora i logoraša u ratnim vremenima. Svrha toga rada jest da se usporedbom međunarodnog prava i logoraških iskustava zatočenih Vukovaraca nakon pada grada u studenom 1991. godine, pridonese promjeni postojećeg stanja, u kojem je problem postojanja logora u suvremenim ratovima u današnjim društvenim i humanističkim znanostima neopravdano marginaliziran. Iako se u zborniku posebno ne navodi kategorizacija članka, povjerenstvo je mišljenja da ga treba kategorizirati kao izvorni znanstveni rad. = bodova 2,5
7) Ustrojavanje sustava jugoslavenskih komunističkih vojnih sudova tijekom Drugog svjetskoga rata i poraća, „Društvena istraživanja“ 84-85, Zagreb 2006, 891-915.
Autor je u ovom radu, napisanom zajedno s Katicom Ivanda, dao povijesni pregled ustrojavanja jugoslavenskih vojnih sudova tijekom Drugog svjetskoga rata. Radi se o tekstu koji je praktički u cjelini prenesen iz autorove disertacije (str. 332 - 365), osim prve dvije stranice uvoda, kao i na kraju zadnjih pola stranice teksta. Stoga je povjerenstvu posve nejasno kakav je autorski doprinos tekstu Katice Ivanda. Radi se svakako o manjim izmjenama od onih 20% koje se pretpostavljaju da bi tekst bio vrednovan kao novo djelo. Čini nam se da je redakcija „Društvenih istraživanja“ nije bila upoznata s ovim činjenicama. Naime, ovaj tekst je kandidatu već vrednovan pri postupku izbora u zvanje znanstvenog suradnika, pa se ne može bodovati u novom postupku.
8) Djelovanje jugoslavenskih komunističkih vojnih sudova u Hrvatskoj krajem Drugog svjetskoga rata i u poraću, „Društvena istraživanja“ 86, Zagreb 2006 (u tisku).
Autor je u ovom radu, napisanom zajedno s Katicom Ivanda, dao povijesni pregled djelovanja jugoslavenskih vojnih sudova tijekom Drugog svjetskoga rata. Kao i u tekstu recenziranom pod brojem 7, radi se o tekstu koji je praktički u cjelini prenesen iz autorove disertacije (str. 368 - 400). Dodana je samo jedna manja dopuna o sudovima pri Komandi grada Zagreba (odnosno prenesena iz drugog dijela disertacije) te za sudove u Slavoniji, kao i kraći uvod te zaključak – dopune čine sveukupno najviše dvije kartice teksta. Stoga je povjerenstvu posve nejasno kakav je autorski doprinos tekstu Katice Ivanda. Radi se svakako o manjim izmjenama teksta disertacije od onih 20% koje se pretpostavljaju da bi tekst bio vrednovan kao novo djelo. Čini nam se da je redakcija „Društvenih istraživanja“, baš kao i u tekstu recenziranom pod brojem 7, previdjela te činjenice. Tako se može zaključiti da je ovaj tekst kandidatu već vrednovan pri postupku izbora u zvanje znanstvenog suradnika, pa se ne može bodovati u novom postupku.
9) Revolucionarna praksa jugoslavenskih komunista u međuratnom razdoblju i 1941/1942. godine, u: „Pro Historia Croatica“, zbornik uz 70. godišnjicu života Dragutina Pavličevića, Zagreb 2002, 370-380.
Ovaj je tekst zapravo preuzeto poglavlje iz knjige „Bleiburg“, str. 71 – 86. Na taj način ni ovaj se tekst ne može biti bodovati, kao što je već obrazloženo pri ocjeni tekstova pod br. 7 i 8.
III. Nastavna djelatnost
Od 1997. dr. Jurčević predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predmet «Opća povijest 20. stoljeća», a od 2001. do 2003. isti predmet na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
IV. Stručna djelatnost
Od izbora za znanstvenog suradnika dr. Josip Jurčević bio je urednik pet različitih knjiga, bio je stručni suradnik u jednom dokumentarnom filmu, bio mentor 25 diplomskih radova na Hrvatskim studijima, autor više desetaka feljtona i stručnih novinskih članaka, izlagač na stotinjak stručnih okruglih stolova, tribina i predstavljanja te sudionik više desetaka radijskih i televizijskih emisija.
V. Zaključno mišljenje i prijedlog
Svojim radovima kandidat se pokazao kao istraživač koji je ovladao tehnikama znanstveno-istraživačkog rada. Na temelju svega iznesenoga konstatirali smo da dr. Josip Jurčević ima minimalne uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika te predlažemo njegov reizbor u to zvanje.
Kandidatov izbor u više zvanje nije moguć, jer nije objavio novu ili originalnu knjigu nakon izbora u zvanje znanstvenog suradnika 2001. godine, a nema ni dva izvorna znanstvena rada koja se mogu klasificirati u a1 kategoriju, što bi bile temeljne pretpostavke za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika. Zbroj bodova svih predstavljenih tekstova iznosi 7,9.
Osim toga, Josip Jurčević je prezentiranom bibliografijom, u kojoj je za neke radove predložena kategorizacija posve bez osnove, odnosno u kojoj je povjerenstvu uskraćena informacija da su neki radovi, koji se sada prezentiraju kao izvorni znanstveni, zapravo neizmijenjeni dijelovi disertacije, odstupio od dobrih običaja otvorenosti i poštivanja istine koji bi trebali krasiti akademsku zajednicu.
Sastavivši ovo izvješće sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava, na temelju iznesenoga
z a k l j u č u j e m o
da pristupnik u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglašen natječajem na koji se javio te
p r e d l a ž e m o
da se pristupnik dr. sc. Josip Jurčević izabere za znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu
U Zagrebu, 7. ožujka 2007. godine
Dr. Ivo Goldstein, red. prof.
Dr. Marijan Maticka, red. prof.
Dr. Mira Kolar, red. prof. u miru
dr. sc. Drago Roksandić, red. prof., predsjednik
dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof., član
dr. sc. Emil Heršak, znanst. suradnik, član (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb)
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 25. siječnja 2007. godine u Stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Sanje Lazanin za izbor u znanastveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
Pristupnica je dostavila propisane materijale i dokumente, napose životopis, bibliografiju, podatke o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, preslik domovnice i preslik uvjerenja o stečenom stupnju doktora humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest. Na temelju uvida u priložene materijale, kao i poznavanja pristupnice, podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Dr. sc. Sanja Lazanin rođena je 6. svibnja 1970. godine u Vinkovcima, gdje je završila srednju školu. Godine 1989. upisuje njemački jezik i književnost i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1997. godine s temom iz hrvatske povijesti ranoga novog vijeka «Grof Josip Rabatta o Karlovačkom generalatu 1719. godine. Transliteracija i hrvatski prijevod Relacije zapovijedajućeg generala». Godine 1997. pristupnica upisuje poslijediplomski studij povijesti (smjer: rani novi vijek) na Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 23. prosinca 2002. obranila magistarski rad «Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi» s ocjenom izvrstan.
Pristupnica je 2. listopada 2006. godine obranila doktorsku disertaciju pod naslovom «Vinkovci i Vukovar na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Komparativna urbana historija», u kojoj istražuje različite teorijske pristupe i mogućnosti komparacije dva slavonsko-srijemska grada u ranoj fazi njihova oblikovanja u urbane cjeline.
Od 1. ožujka 1998. godine pristupnica je zaposlena kao znanstvena novakinja (mlađi asistent) u Institutu za migracije i narodnosti na projektu «Hrvatski etnički razvitak u komparativnoj perspektivi» voditeljice dr. sc. Ružice Čičak-Chand do 2002. od tada do 2006. sudjeluje kao asistent u radu projekta «Hrvatski etnički razvitak i pluralnost: komparativno viđenje» koji je registriran pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 0076004 voditeljice dr. sc. Ružica Čičak-Chand. Trenutno je u istraživačkom zvanju višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
Od 1997. godine uključena je kao vanjski član u rad međunarodnog istraživačkog projekta «Triplex confinium» (osnivači: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, History Department of Central European University (CEU Budapest), Abteilung für Südosteuropäische Geschichte an der Universität Graz), koji se od 2001. naziva «Triplex confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu» i vodi se pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 0130823 (stari 0130101), voditelj je prof. dr. sc. Drago Roksandić.
Od 2000. godine članica je uredništva znanstvenog časopisa «Migracijske teme» (od 2001. «Migracijske i etničke teme») koji izdaje Institutu za migracije i narodnosti.
1. Znanstvena djelatnost
Temeljno područje znanstvenog i istraživačkog interesa pristupnice je hrvatska povijest ranoga novog vijeka, a uže područje predstavlja istraživanje ranonovovjekovnih etničkih tema, zatim historijska antropologija i imagologija, stereotipi i «slika drugoga», egohistorija, urbana historija, te njemačka paleografija.
Dr. sc. Sanja Lazanin danas je objavila ukupno, jednu knjigu (priručnik) (1), dva (2) znanstvena rada na engleskom i šest (6) znanstvenih radova na hrvatskom jeziku. Od toga su dva (2) znanstvena rada objavljena u stranim zbornicima radova s međunarodnih skupova (a1), četiri (4) u domaćim znanstvenim časopisima (a1), te dva (2) u zborniku radova na hrvatskom jeziku s održane znanstvene konferencije (a2).
a) Knjiga (Priručnik)
Priručnik iz njemačke paleografije, Zagreb: Tipex, 2004, 124 str.
Ova knjiga predstavlja prvi priručnik takve vrste u nas. Priručnik je nastao kao rezultat rada na njemačkim izvorima u okviru Hrvatsko-njemačke povijesne radionice na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (voditelj: prof. dr. sc Drago Roksandić). Imajući na umu da su praktično nemjerljivi razmjeri njemački pisanih izvora za hrvatsku povijest novog vijeka u Hrvatskoj i u stranim arhivima, knjižnicama, muzejima itd. priručnik je nastao s ciljem da osigura pouzdan uvod i praktične savjete svima onima koji su studijski i profesionalno upućeni na korištenje arhivskog gradiva i knjiga njemačke jezične provenijencije kao i onima koji iz različitih potreba žele saznati nešto više o njemačkom pismu. Problematika je razvrstana u devet poglavlja, koja se bave problematikom pisanja njemačkim pismom od 15. do 19. stoljeća. U Priručniku se daje sažeti i pregledni razvoj i najvažnije promjene njemačkog jezika tijekom ranoga novoga vijeka. Priručnik sadrži 32 reprodukcije izvora na njemačkom jeziku i pismu, kao i dvije tablice s prikazom rukopisnih varijacija njemačkih grafema. Osim toga djelo sadržava popise kratica s tumačem i razrješenjima, kao i niz drugih paleografskih obavijesti. Uključeni izvorni primjeri rukopisnih i tiskanih fragmenta, najvećim dijelom izvori za hrvatsku novovjekovnu povijest, redovito uključuju i paralelne latiničke prijepise. Važno je napomenuti da rukopis sadržava prijevod standardnih njemačkih arhivističkih pravila za kritičko objavljivanje tekstova ovog razdoblja.
[Bodovi: 7,5 (7,5 autorskih araka x 1)]
b) Znanstveni radovi
1. «Etničnost u povijesti: istraživačke mogućnosti i problemi», Migracijske teme, br. 3, god. 14, 1998, str. 145-154.
U članku, koji je nastao kao zajednički rad s dr. sc. Emilom Heršakom, projektnim mentorom, autori govore o nekim problemima u povijesnom pristupu istraživanju etničkog razvitka. Konkretni zadatak članka odnosi se na analizu historijskih faza u razvitku hrvatske etnije. Autori su prikazali probleme povijesnog kontinuiteta/diskontinuiteta, važnost poznavanja jezika, terminološke analize te objektivnosti i subjektivnosti istraživanja o ovoj temi.
[Bodovi: 0,45 (0,5 autorskih araka x 0,9)]
2. «J. W. Valvasor and J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality in the Triple Frontier Comparative Perspectives», u: Drago Roksandić (ur.), Microhistory of the Triplex confinium, Internacional Project, Conference Papers (March 21-22, 1997), Budapest, 1998, str. 89-110.
Tekst koji je nastao kao zajednički rad s dr. D. Roksandićem, voditeljem projekta, a ima za cilj ispitati obrasce oblikovanja stereotipa o Hrvatskoj krajini krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Autori korištenih izvora u oba su slučaja plemići iz unutrašnjoaustrijskih zemalja (Valvasor i Rabatta), koji Hrvatsku staleški doživljavaju kao «predziđe» svojih «domovina» u protuosmanskoj obrani. Iako je riječ o izvorima različitih provenijencija, različitih žanrova, koji k tome nastaju u vrijeme prije i poslije Bečkog rata, njihove su opservacije često izražene u formi stereotipa. Stereotipi o Hrvatskoj krajini koje Valvasor i Rabatta konstruiraju strukturalno su slični. Imajući u vidu njihova motrišta, oba iskazuju opreke prema «barbarskom» stanovništvu svoga neposrednog susjedstva, s kojim su obojica i osobno na različite načine povezani. Prikazujući jedan dio povijesti tromeđe s kraja 17. i početka 18. stoljeća s njezine habsburške strane, iz Karlovačkog generalata, autori su ukazali na potrebu komparativnog istraživanja izvora slične provenijencije i s mletačke i s osmanske strane.
[Bodovi: 2,2 (1,5 autorskih araka x 1,5]
3. «Veze srednjoazijskih prostora s hrvatskim srednjovjekovljem», Migracijske teme, br. 1-2, god. 15, 1999, str. 15-34.
Rad je nastao u suradnji s dr. sc. E. Heršakom, projektnim mentorom, a u njemu autori opisuju razvitak hrvatske predodžbe o vlastitom podrijetlu, poglavito u odnosu na srednjoazijski ili srednjoeurazijski svijet. Na južnom rubu Panonske nizine, koja tvori svojevrstan nastavak velike eurazijske stepe, područje Hrvatske bilo je više puta u prošlosti izloženo raznim prodorima nomadskih naroda s istoka. Najstarije prodore s istoka u doba početne indoeuropeizacije (utjecaji na eneolitsku vučedolsku kulturu i sl.) smatraju autori da se ne može uvrstiti u tu shemu. Tek tzv. “skitsko-kimerijski fenomen” u ranom željeznom dobu označuje početak modela azijskih najezdi, koje su zahvatile i hrvatski prostor. Na kraju stare ere, naglašavju autori da je pokret Huna stvorio stereotip prema kojem će suvremenici doživjeti provale Bugara i Avara, tijesno vezane za slavenske seobe, poslije toga seobu Mađara, te napokon i tatarsko-mongolsku najezdu. Autori zaključuju da kasniji osmansko-turski prodor - koji će imati krupne posljedice za Hrvatsku –iako bitno drukčiji po tipu, također se može razmotriti kao dio ukupne slike o azijskim odnosima.
Osim toga, autori u članku razmatraju različite predaje i navode neka prevladavajuća tumačenja i predodžbe o podrijetlu Hrvata koja su zabilježena u izvorima od srednjovjekovnih kronika preko hrvatskih renesansnih pisaca do početaka moderne historiografije. Osobitu su pozornost poklonili hrvatskom etnonimu i otkriću nadgrobnih natpisa u Tanaisu na ušću Dona s imenima nalik na hrvatski etnonim te učincima koje je to otkriće imalo na stvaranje novih teorija o podrijetlu Hrvata.
[Bodovi: 1,2 (1,2 autorskih araka x 1)]
4. «Jedno viđenje hrvatske povijesti i narodnosti krajem 18. stoljeća», u: Emil Heršak (ur.), Etničnost i povijest, Zagreb, 1999, str. 149-160.
U tekstu autorica analizira kratak povijesni prikaz Karlovačkog i Varaždinskog generalata koji je krajem 18. stoljeća napisao princ Joseph Hildburghausen von Sachsen (1702.-1787.). Istražuje se svrha i uloga Hildburghausenova teksta, njegov pogled na hrvatsku povijest, na podrijetlo i razvoj hrvatskog naroda, a osobito njegovu interpretaciju promjena etničke situacije u oba generalata. Osim prikaza glavnih događaja i pravaca razvoja u hrvatskoj povijesti, u državotvornom i etničkom/etnogenetskom smislu, Hildburghausenov tekst predstavlja i svojevrsnu karakterološku studiju ljudi, osobito onih u vojnokrajiškom dijelu Hrvatske. Autorica Hildburghausenov tekst ocjenjuje kao važan izvor za interpretaciju «slike drugoga», odnosno, za analizu slika i predodžbi o stanovnicima hrvatskih krajeva koje su stvarali strani visoki vojni predstavnici na službi u Hrvatskoj.
[Bodovi: 1 (1 autorski arak x 1)]
5. «Kartografski i narativni izvori za Karlovački generalat u prvoj polovici 18. stoljeća», Radovi: Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 32-33, 1999-2000, str. 399-409.
U članku autorica uspoređuje dva načina prikazivanja prostora - kartografski i narativni - u prvoj polovici 18. stoljeća za područje Karlovačkog generalata. Posebna je pozornost usmjerena na najzastupljeniji vid kartografskog bavljenja na području Vojne krajine do druge polovice 18. stoljeća, a to je izrada karata i planova utvrda isključivo u vojne svrhe. U članku se uspoređuje rad austrijskih kartografa u prvoj polovici 18. stoljeća na području Karlovačkog generalata s narativnim izvorima iz istoga razdoblja. Kao središnje točke usporedbe uzeti su rukopisna geografska karta Hrvatske krajine Martina Clausa iz 1713. i njoj priloženi izvještaj te dva izvještaja zapovijedajućeg generala Karlovačkog generalata grofa Josipa Rabatte iz 1709. i 1719. godine. Komparirajući te dvije vrste izvora osobitu je pozornost usmjerila na njihov odnos prema prostoru i orijentaciji u prostoru, zatim na odnos prema reljefu, komunikacijama, granicama te planovima i ulozi pojedinih utvrda u vojno-strateškom smislu za Vojnu krajinu.
[Bodovi: 1 (1 autorski arak x 1)]
6. «Military Conscription and Changing Realities of the Croatian Military Border (16th – 18th Centuries)», u: Drago Roksandić i Nataša Štefanec (ur.), Constructing Border Societies on the Triplex Confinium, Budapest, 2000, str. 91-116.
Članak je zajednički rad s dr. sc. Natašom Štefanec. U središtu istraživanja nalaze se popisi plaćene i neplaćene vojske Karlovačkog generalata od 1573. do 1732. godine. Cilj autorica bio je vidjeti tko je sve ratovao na habsburškom odsjeku Triplex confiniuma, dakle, na koji način i s kojim su snagama Habsburgovci i unutrašnjoaustrijski staleži sudjelovali u obrani protiv Osmanlija u dužoj vremenskoj perspektivi te koliko vjerno popisi kao službeni dokumenti Unutrašnjoaustrijskog ratnog vijeća odražavaju stvarne odnose snaga na Krajini. Nadalje, namjera autorica bila je ispitati kako su se geostrateške promjene tijekom razmatranih 150 godina odrazile na eventualne promjene u strukturi vojske i izdvajanje financijiskih sredstava za obranu tog dijela granice. Na primjeru popisa plaćene i neplaćene vojske autorice su plastično ocrtale gustoću i distribuciju habsburških vojnih snaga u Karlovačkom generalatu.
[Bodovi: 2,2 (1,5 autorskih araka x 1,5)]
7. «Granice u Europi», u: Silva Mežnarić (ur.), Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću. Položaj i uloga Hrvatske, Zagreb, 2002, str. 143-155.
Prilog koji je nastao suradnji s projektnim mentorom dr. sc. Emilom Heršakom analizira problem granica, odnosno ulogu granica u povijesti u praktičkom, pojmovnom i simboličkom smislu. Povod za analizu predstavljao je koncept »Europe bez granica«, koja je dio politike Europske unije. Nakon kraćeg osvrta na definiciju pojma granice i na neke povijesne primjere funkcioniranja granica, autori prelaze na kritiku zamisli o »bezgraničnosti« unutar suvremene Europe. S tim u vezi, iznosi se i hipoteza o nužnosti granica radi poimanja prostora i radi organiziranja odnosa između različitih političkih i etničkih (ili analognih) zajednica. Uza svu poželjnost razvitka što propustnijih (»otvorenijih«) granica, autori u prilogu ilustriraju kako gubitak pojmovnih i simboličkih značajki granica oslobađa niz ambivalentnosti koje mogu dovesti do porasta konfliktnosti, umjesto da povećaju izglede za suradnju.
[Bodovi: 1 (1 autorski arak x 1)]
8. «Grof Josip Rabatta i slika hrvatskih krajišnika (kraj 17. i početak 18. stoljeća)», Migracijske i etničke teme, br. 4, god. 19, str. 413-432.
U radu se razmatra model «slike drugoga» primijenjen na situaciju u Vojnoj krajini u Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća. U središtu pozornosti nalazi se habsburški časnik, predstavnik unutrašnjoaustrijskog katoličkog plemstva podrijetlom iz Goričke grofovije na službi u Karlovačkom generalatu (1709.-1731.) i stanovništvo tog dijela Hrvatske. Kao izvori za interpretaciju prilika i ljudi u Hrvatskoj korišteni su uglavnom izvještaji i drugi službeni dopisi grofa Josipa Rabatte kao i izvještaji raznih povjerenstava i drugih časnika. U radu autorica nastoji utvrditi tko su za grofa Rabattu bili «Drugi» i prema kojim je kriterijima nijansiran njegov odnos prema «Drugima». Autorica također istražuje Rabattin odnos prema krajiškom stanovništvu na temelju regionalne i lokalne pripadnosti kao i na temelju kulturnih obrazaca. Utvrđujući kriterije prema kojima je Rabatta zauzimao stav o krajišnicima na području Generalata, autorica naglašava da su oni bili uvjetovani prije svega ciljevima njegove službe, ali i vjerskom i etničkom pripadnošću krajiškog stanovništva. Prema novonaseljenom krajiškom stanovništvu, osobito Vlasima pravoslavne vjere, Rabatta iskazuje najveću sumnjičavost i ulaže izuzetne napore za njihovo sjedinjenje s Katoličkom crkvom. Analizom Rabattinih izvještaja autorica dolazi do zaključka da je njegova uloga u pripremanju terena za sveobuhvatnije reforme vojnokrajiškog sustava u Hrvatskoj, do kojih će doći tek sredinom 18. stoljeća, utjecala na njegovo percipiranje «Drugih» kao i samoga sebe u odnosu prema «Drugima».
[Bodovi: 1,2 (1,2 autorskih araka x 1)]
Ukupno: 17,75 bodova (Uvjet: 16 bodova)
Osim redovitih projektnih aktivnosti pristupnica radi na dovršavanju knjige «Panoptikum migracija: Hrvati, hrvatski prostor, Europa», u suradnji s kolegom i idejnim začetnikom knjige dr. Emilom Heršakom. Knjiga je zamišljena kao opći pregled migracijske i djelomično etničke prošlosti od najranijih vremena do 90-tih godina 20. stoljeća.
Od 1. do 12. travnja 1998. pristupnica je sudjelovala na međunarodnom tečaju «On Divided Societies. Ethnicity, Racism, Nationalism and Future of New Policies. Comparative Perspectives» koji se održavao u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. U razdoblju od 10. kolovoza do 10. rujna 1998. realizirala je u Grazu stipendijski boravak koji dodjeljuje međunarodni simpozij «Mogersdorf». Boravak je iskoristila za rad i prikupljanje građe za magistarski rad u Štajerskom zemaljskom arhivu i knjižnicama u Grazu. Tijekom kolovoza 1999. bila je na dvotjednom stipendijskom boravak u Grazu tijekom kojega je radila u Universitätsbibliothek i u Fachbibliothek des Instituts für Geschichte na prikupljanju starije i recentne literature za potrebe magistarskog rada i svog zadatka na projektu «Hrvatski etnički razvitak u komparativnoj perspektivi». U travnju 2000. sudjelovala je na međunarodnom tečaju «On Divided Societies: Evaluation of the last Decade 1989-1999/O podijeljenim društvima: ocjena prošlog desetljeća 1989.-1999.» u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Osim toga sudjelovala je i na dva međunarodna simpozija «Mogersdorf», 2003. u Murskoj Soboti u Sloveniji i 2005. u Bad Radkersburgu u Austriji.
Pristupnica je sudjelovala s priopćenjima (samostalno i u suradnji s kolegama) na sedam (7) domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova:
1. Međunarodni kolokvij «Triplex Confinium after the Vienna War (1683-1699): Problems of microhistorical resaerch» 21.-22. ožujka 1997., Budimpešta, Mađarska. Organizatori: History Department of Central European University (CEU Budapest), Abteilung für Südosteuropäische Geschichte an der Universität Graz, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Priopćenje: «Report Written by Count Joseph Rabatta- the Situation in the Karlovac Generalate in 1719».
2. Međunarodni tečaj «On Divided Societies. Ethnicity, Racism, Nationalism and Future of New Policies. Comparative Perspectives», 1. do 12. travnja 1998., Dubrovnik. Priopćenje zajedno s dr. sc. Emilom Heršakom: «Etničnost u povijesti: istraživačke mogućnosti i problemi».
3. Međunarodna konferencija «Historical Sources of Eurasian and North African Civilisations: Computer Approaches», od 2. do 6. lipnja 1998., Zvenigorod (Rusija). Organizator: Ruska akademija znanosti. Priopćenje u suradnju s dr. sc. E. Heršakom: «Влияние Средней Евразии на процессы, происходившие в Панонии в средние века / Veze srednjoazijskih prostora s hrvatskim srednjovjekovljem».
4. Druga međunarodna konferencija istraživačkog projekta Triplex Confinium: «Plan and Practice. How to Construct a Border society?», 9. - 12. prosinca 1998., Graz, Austrija. Organizator: Odsjek za povijest jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu. Priopćenje zajedno s dr. sc. Natašom Štefanec: «Military conscription and Changing Realities of the Croatian Military Border (16th – 18th Centuries)».
5. Znanstveni kolokvij «Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma (16.-19.st.)», 29. listopada 1999., Zagreb. Organizatori: Hrvatski državni arhiv i Zavoda za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Priopćenje: «Kartografski i narativni izvori za Karlovački generalat u 1. polovici 18. stoljeća».
6. Treća međunarodna konferencija istraživačkog projekta Triplex Confinium: «Eco- history of the Triplex Confinium (c. 1500-1800)», 3. do 7. svibnja 2000., Zadar, Hrvatska. Organizator: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru i Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Priopćenje: «The 'Natural History' of the Triplex Confinium Area in the Work of Balthasar Hacquet».
7. Okrugli stol «Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću: položaj i uloga Hrvatske», 10. studenoga 2000., Zagreb. Organizator: Institut za migracije i narodnosti. Priopćenje u suradnji s dr. sc. E. Heršakom: «Granice u Europi».
Za jesenski semestar ak. god. 1999/2000. pristupnica je priredila zajedno s prof. dr. sc. Dragom Roksandićem čitanku za izborni kolegij Hrvatsko-njemačka povijesna radionica (voditelj dr. sc. Roksandić), izbor arhivske građe pisane njemačkim pismom iz arhiva u Grazu, a za čitanku je napravila i tekst «Mala škola gotičke paleografije».
2. Nastavna djelatnost
Od akademske godine 2000./2001. (izuzevši ak. god. 2001./2002) do danas pristupnica sudjeluje u izvođenju nastave na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na izbornom predmetu «Uvod u njemačku paleografiju» koji je vodio prof. dr. sc. D. Roksandić, a od ak. god. 2005./2006. voditeljica je dr. sc. Nataša Štefanec.
3. Stručna djelatnost
Pristupnica je objavila devet (9) stručnih radova i to četiri (4) prijevoda s njemačkog jezika, četiri (4) prikaza knjiga i jedan (1) rad u kojemu je objavljeno izvorno arhivsko gradivo.
4. Zaključno mišljenje i prijedlog
Pristupnica zadovoljava očekivane uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest jer se od nje očekivalo da ima obranjen doktorat i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini. Međutim, s obranjenim doktoratom, objavljenom knjigom-priručnikom i osam izvornih znanstvenih radova (četiri u međunarodno priznatim časopisima i dva u stranim zbornicima radova na engleskom jeziku) te devet objavljenih stručnih radova pristupnica je višestruko udovoljila propisanim uvjetima za izbor u ovo zvanje. Iz tog razloga Povjerenstvo nije ni bodovalo radove pristupnice.
Sastavivši ovo izvješće sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava, na temelju iznesenoga
z a k l j u č u j e m o
da pristupnica u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor u zvanje znanstvenog suradnika, područje humanističke znanosti, polje povijest te
p r e d l a ž e m o
da se pristupnica dr. sc. Sanja Lazanin izabere za znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
U Zagrebu, 7. ožujka 2007. godine
dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
dr. sc. Emil Heršak, znanstveni suradnik
Filozofski fakultet
Odsjek za anglistiku
Zagreb, 1. ožujka 2007.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Mirjana Vilke, prof.emerita
Dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
Dr. sc. Borislav Knežević, izv. Prof.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici održanoj 29. siječnja 2007. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika za predmet Engleski jezik policijske struke na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.
Podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 09.12.2006. god. i u Narodnim novinma 11.12. 2006. god. javila se samo jedna pristupnica, Tajana Bašić, dosadašnja nastavnica na toj školi, u zvanju predavača.
Životopis
Tajana Bašić rođena je 1958. god. u Bizovcu, općina Valpovo. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Osijeku, a Filozofski fakultet u Zagrebu. 1981. god. diplomirala je engleski jezik i književnost kao A predmet, a sociologiju kao B predmet.
Na početku radnog vijeka radila je kao prevoditeljica i kao nastavnica engleskog jezika u osnovnoj i srednjoj školi, a 1984. god. zasnovala je stalni radni odnos kao nastavnica engleskog jezika na Srednjoj policijskoj školi u Zagrebu. 1995. god. izabrana je za predavača engleskog jezika policijske struke na Visokoj policijskoj školi u zagrebu. Na toj ustanovi radi i danas, u istom zvanju.
Nastavna djelatnost
Cijeli svoj nastavni i stručni rad pristupnica je posvetila engleskom jeziku policijske struke, što je vidljivo iz sljedećeg:
- održava predavanja i vježbe na 1, 2, 3, i 4. godini redovnog i izvanrednog studija Visoke policijske škole u skladu s tradicionalnim i Bolonjskim programom,
- prevodi nastavne materijale za potrebe Visoke policijske škole,
- vodi tečajeve kontinuiranog usavršavanja engleskog jezika za nastavnike Visoke policijske škole i djelatnike Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske,
- pod njezinim mentorstvom tri su studenta izradila i obranila diplomske radove, a još ih je nekoliko u tijeku.
Stručna djelatnost
U koautorstvu je objavila dvije stručne rasprave:
Bašić, T., Turkalj-Bolta, G. (1999), Kratice u engleskom jeziku vezane uz policijsku struku, Policija i sigurnost, MUP RH, 1-2, str. 39 –55, Zagreb.
Gačić, M., Bašić, T., Miščin F., Turkalj-Bolta, G. (2003), Istraživanje osobitosti glagolskih oblika u stručnom tekstu, Zbornik radova HDPL, str. 269-277, Zagreb-Rijeka.
Pristupnica je objavila i priručnik za nastavnike engleskog jezika:
Bašić,T (2003). Warm up activities, Naklada Jurčić, Pučko otvoreno učilište, 145 str. Zagreb.
U popisu prijevoda navodi naslove i izdanja 33 članka i četiriju knjiga, mahom iz područja šire policijske struke.
Posljednja od četiriju knjiga, medjutim, prelazi okvire pukog prijevoda. To je naime zbirka šala o policajcima koje je pristupnica sakupila među policajcima i građanima, prevela na engleski i objavila na hrvatskom i engleskom jeziku pod naslovom,
Bašić, T. (2006), Open up,it's the Police! Policija, otvorite molim! Naklada MUP-a i Policijske akademije, Zagreb.
U uvodu autorica kao razlog objavljivanja ove knjižice navodi činjenicu da je posao policajaca težak, opasan i jako stresan. Kaže se da je smijeh lijek i da ljudi koji se smijum, žive duže.
Sadržaj te knjižice od 157 stranica podijeljen je u ova poglavlja: Policajci i vozači, Policijski biseri, Biseri građana, Policajci i djeca i Pitalice o policajcima.
Da je pristupnica ovim svojim radom pridonijela struci u kojoj djeluje mnogo šire od uskih nastavnih okvira, najbolje svjedoči informacija da je u nekoliko mjeseci od kad je knjižica objavljena prodano cjelokupno prvo izdanje od 3000 primjeraka. Dobar primjer nenametljivog motiviranja studenata i promocije struke.
Pristupnica je objavila i udžbenik engleskoga jezika za prvu i drugu godinu studenata Visoke policijske škole:
Bašić, T. (2007), Crime doesn't pay,( but criminals do), MUP RH, 180 str. teksta i 50 str. rječnika, Zagreb.
U udžbeniku se materijal dijeli u sedam tematskih cjelina i pod-tema. Svaka cjelina pokriva sadržaj relevantan za policijsku profesiju. U okviru svake pod-teme autorica predviđa i materijal za samostalan rad studenata, a on se uglavnom odnosi na razvoj leksičke i gramatičke kompetencije. Tu je i «kutak za humor» vrlo bitan za razvoj pozitivnih stavova i motivacije studenata, te kviz koji omogućuje svojevrsno recikliranje obrađenog materijala. Svaka podtema organizirana je oko određene gramatičke i leksičke jedinice. Materijal se sastoji iz autentičnih i poluautentičnih tekstova, vježbi i zadataka s pomoću kojih se sustavno radi na razvoju vještina slušanja, govorenja, čitanja i pisanja. Popis literature je brojan i vrlo relevantan za sadržaje kojima se udžbenik bavi.
Radi se o vrlo dobrom udžbeniku za potrebe visokoškolske nastave engleskog jezika policijske struke. Autorica je poštovala sve principe i zahtjeve suvremene nastave stranog jezika, a ponajprije, što je i najvažnije, principe komunikacijskog pristupa.
Pristupnica je član Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE) i Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL) na čijim skupovima redovno vrlo aktivno sudjeluje. Sudjeluje i na međunarodnim skupovima nastavnika engleskog jezika.
Znanstvena djelatnost:
Tajana Bašić sudjelovala je u realizaciji dvaju znanstvenih projekata vezanim uz jezik policijske struke. U prvom je projektu zadatak bio ispitivanje Osobitosti jezika forenzičkih znanosti, a u drugom Osobitosti jezika područja suzbijanja terorizma.
U koautorstvu je objavila i dvije znanstvene rasprave
Gačić M., Bašić T., Niščin E., Turkalj-Bolta G. (2002), Osobitosti registra engleskog jezika forenzičnih znanosti, «Policija i sigurnost», MUP RH. 1-3, str.1-61, Zagreb
Gačić M., Bašić T., Turkalj-Bolta G., Ranosović M. (2003), Minimalni vokablar engleskog jezika područja suzbijanja terorizma, Policija i sigurnost, MUP RH, 4-6, str. 181-228, Zagreb.
ZAKLJUČAK
U skladu sa svim gore iznesenim, Povjerenstvo smatra da Tajana Bašić ispunjava uvjete za izbor u zvanje višeg predavača prema članku 98, stavka 4, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. novine 123/2003, 105/2004 i 174/200) i prema Odluci Vijeća veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske na sjednici održanoj 28. rujna 2005. god., jer je:
- u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bila u nastavnom zvanju predavača, te je u tom zvanju tijekom jedanaest godina kontinuirano izvodila nastavu na Visokoj policijskoj školi od 450 norma sati,
- koautor dvije znanstvene i dvije stručne studije, te autor jednog priručnika za nastavnike engleskog jezika,
- autor visokoškolskog udžbenika engleskog jezika policijske struke za studente prve i druge godine studija,
- prevela 33 stručna članka s engleskog na hrvatski jezik i tri knjige, dok četvrta zapravo predstavlja autorsko djelo (sakupljanje, obrada i prijevod na engleski šala o policajcima),
- pod njezinim mentorstvom troje studenata izradilo i obranilo diplomski rad,
- sudjelovala u dva znanstvena projekta i nizu stručnih i znanstvenih skupova.
Uvidom u priložene radove Povjerenstvo je zaključilo da je Tajana Bašić vrlo savjesna nastavnica koja ulaže mnogo truda u svoju nastavnu i stručnu djelatnost i koja u cijelosti ispunjava uvjete za zvanje višeg predavača, pa predlaže Vijeću da Visokoj policijskoj školi uputi pozitivno mišljenje u vezi s njezinim izborom u to zvanje.
Povjerenstvo u sastavu:
Dr.sc. Mirjana Vilke, prof. emerita
Dr. sc Višnja Josipović Smojver, izv. profesor
Dr. sc Borislav Knežević, izv. profesor
Zagreb, 1. ožujka 2007. god.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka 7. ožujka 2007.
Fakultetskome vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
1. ožujka 2007.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana anglistika za predmet Engleski jezik na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, na temelju priložene dokumentacije podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji i Narodnim novinama 22. studenoga 2006. prijavile su se četiri kandidatkinje: Marta Marušić-Znidarčić, Jelena Marasović, Nina Sirković i Kristina Pirs.
1. Marta Marušić-Znidarčić, prof., hrvatska državljanka, rođena je 31. ožujka 1951. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1974. diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.
Pristupnica je 2003. upisala Poslijediplomski stručni studij prevoditeljstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U dokumentaciji navodi da je predala stručni rad i da očekuje obranu. Također je 2004. upisala i poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na istome Fakultetu.
Pristupnica se stručno usavršavala i u inozemstvu. U lipnju 2001. godine pohađala je stručni tečaj za nastavnike u Bidefordu u Velikoj Britaniji, a u srpnju 2003. također tečaj za nastavnike engleskog jezika u Londonu.
U lipnju 1994. godine, pristupnica je stekla «Certificate of proficiency in English» Sveučilišta u Cambridgeu.
Pristupnica posjeduje višegodišnje radno iskustvo. Od veljače 1975. do listopada 1996. radila je kao prevoditeljica za engleski jezik u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Tijekom 1992. i 1993. radi i kao prevoditeljica za francusku televiziju TF 1 na ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Od listopada 1996. do 2006. godine radi kao nastavnik engleskog jezika u privatnoj školi stranih jezika Jackpot u Splitu. Od 1997. do 1999. godine radila je i kao nastavnik engleskog jezika na studiju ekonomije, računovodstva, financija i maloga poduzetništva Veleučilišta u Splitu. Od veljače 1998. do rujna 2006. radi kao vanjski suradnik predavač za kolegij Engleski jezik na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.
Temeljem odluke br. 14-3-6-6/4-03 Vijeća Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu donesenoj na sjednici od 6. ožujka 2003., pristupnica Marta Marušić-Znidarčić izabrana je u nastavno zvanje predavača u području humanističkih znanosti, za polje jezikoslovlje, za granu anglistika.
Pristupnica je sudjelovala na stručnom skupu Hrvatskog udruženja profesora engleskoga (HUPE) u Puli 2003. godine te održala 60-minutnu radionicu pod naslovom «Internet English First Steps – First Experience».
U dokumentaciji također navodi da je napisala dva znanstvena rada, ali ne prilaže podatke o tome gdje su ti radovi objavljeni i kada. Autorica je i četiriju skripta za kolegij Engleski jezik na Sveučilišnome studiju mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.
Zaključak: Marta Marušić-Znidarčić, prof. ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača. Obrazloženje: pristupnica je temeljem odluke br. 14-3-6-6/4-03 Vijeća Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu donesenoj na sjednici od 6. ožujka 2003. već izabrana u zvanje predavača u istom području, polju i grani za koje je raspisan natječaj.
2. Jelena Marasović, prof. Rođena je 24. siječnja 1976. u Splitu, gdje završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, maturiravši 1994. godine na I. Jezičnoj gimnaziji. 1994. godine upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij engleskog jezika i književnosti te talijanskog jezika i književnosti. Diplomirala je u prosincu 2000. godine.
Jelena Marasović, prema priloženoj dokumentaciji, vrlo je aktivna nastavnica engleskoga jezika, koja se uz to bavi i prevođenjem te se neprestano usavršava.
Međutim, uvidom u dokumentaciju, komisija zaključuje da kandidatkinja ne zadovoljava uvjete za izbor u zvanje predavača budući da ne zadovoljava niti jedan od uvjeta Rektorskoga zbora.
3. Mr. Sc. Nina Sirković rođena je 30. studenog 1964. u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij engleskog jezika i književnosti te njemačkog jezika i književnosti upisala je 1983. godine. Diplomirala je 1987.
2006. godine obranila je u Beogradu magistarski rad pod naslovom „Orlando, životopis Virginije Woolf kao parodija Bildungsromana“, koji je priznat u Republici Hrvatskoj (priloženo rješenje). Akademske godine 2006.-2007. upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma.
Od 1988. do 1994. radi u PU Split na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prevoditeljice za engleski i njemački jezik.
Od 1994. do danas radi na neodređeno vrijeme u Centru za strane jezike Split, gdje predaje engleski i njemački.
Mentor je studentima anglistike Filozofskog fakulteta u Splitu.
Od 2003. godine predaje njemački jezik, a od 2005. i engleski na fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
2005. godine Vijeće Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu izabire kandidatkinju u nastavno zvanje predavača za njemački jezik.
Pohađala je veći broj seminara za usavršavanje profesora engleskog i njemačkog jezika u Hrvatskoj i inozemstvu.
Član je Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE) i Hrvatskog udruženja profesora njemačkog jezika. Tri je godine bila u uređivačkom odboru časopisa „Komunikacija“ Centra za strane jezike.
Održala je dva stručna izlaganja na godišnjim seminarima Centra za strane jezike u Splitu (2. veljače 2002. te 8. veljače 2003.).
Kandidatkinja također ima status Branitelja domovinskog rata i nositeljica je Spomenice domovinskog rata.
Mr. Sc. Nina Sirković zadovoljava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača zbog toga što prije svega ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/2003., 105/04. i 174/04.). Uz opće uvjete pristupnica zadovoljava tri uvjeta Rektorskog zbora (a za izbor su nužna dva uvjeta). Ti su uvjeti sljedeći:
1) ima magisterij znanosti;
2) u suradničkom je nastavnom zvanju od 2003. godine;
3) održala je dva stručna izlaganja na stručnim skupovima.
4. Kristina Pirs, prof. rođena je 19. studenog1971. u Splitu, gdje je zavšila I. Jezičnu gimnaziju. Diplomirala je 1996. godine u Zadru, završivši studij engleskog jezika i književnosti te francuskog jezika i književnosti.
Iz priložene dokumentacije može se zaključiti da se radi o aktivnoj profesorici engleskog i francuskog jezika, koja pohađa seminare i stručne skupove te kontinuirano radi na svom usavršavanju. Također piše magistarski rad iz područja leksikologije.
Međutim, kandidatkinja ne zadovoljava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača budući da zadovoljava samo jedan od uvjeta Rektorskog zbora, a taj je da je tri akademske godine predavala na visokom učilištu (o čemu povjerenstvu nije dostavila potpunu dokumentaciju).
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
dr. sc. Borislav Knežević, izv. prof.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka 7. ožujka 2007.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
1. ožujka 2007.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana anglistika, za predmete Engleski jezik i Komunikacijske vještine na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, na temelju priložene dokumentacije podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji i Narodnim novinama 22. studenoga 2006. prijavilo se šest kandidata: Marta Marušić-Znidarčić, Ivana Pavlović, mr.sc. Mirjana Matea Matić Bilić, Nina Sirković, Kristina Pirs i mr. sc. Anita Jeličić.
1. Marta Marušić-Znidarčić, prof., hrvatska državljanka, rođena je 31. ožujka 1951. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1974. diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.
Pristupnica je 2003. upisala Poslijediplomski stručni studij prevoditeljstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U dokumentaciji navodi da je predala stručni rad i da očekuje obranu. Također je 2004. upisala i poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na istome Fakultetu.
Pristupnica se stručno usavršavala i u inozemstvu. U lipnju 2001. godine pohađala je stručni tečaj za nastavnike u Bidefordu u Velikoj Britaniji, a u srpnju 2003. također tečaj za nastavnike engleskog jezika u Londonu.
U lipnju 1994. godine, pristupnica je stekla «Certificate of proficiency in English» Sveučilišta u Cambridgeu.
Pristupnica posjeduje višegodišnje radno iskustvo. Od veljače 1975. do listopada 1996. radila je kao prevoditeljica za engleski jezik u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Tijekom 1992. i 1993. radi i kao prevoditeljica za francusku televiziju TF 1 na ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Od listopada 1996. do 2006. godine radi kao nastavnik engleskog jezika u privatnoj školi stranih jezika Jackpot u Splitu. Od 1997. do 1999. godine radila je i kao nastavnik engleskog jezika na studiju ekonomije, računovodstva, financija i maloga poduzetništva Veleučilišta u Splitu. Od veljače 1998. do rujna 2006. radi kao vanjski suradnik predavač za kolegij Engleski jezik na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.
Temeljem odluke br. 14-3-6-6/4-03 Vijeća Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu donesenoj na sjednici od 6. ožujka 2003., pristupnica Marta Marušić-Znidarčić izabrana je u nastavno zvanje predavača u području humanističkih znanosti, za polje jezikoslovlje, za granu anglistika.
Pristupnica je sudjelovala na stručnom skupu Hrvatskog udruženja profesora engleskoga (HUPE) u Puli 2003. godine te održala 60-minutnu radionicu pod naslovom «Internet English First Steps – First Experience».
U dokumentaciji također navodi da je napisala dva znanstvena rada, ali ne prilaže podatke o tome gdje su ti radovi objavljeni i kada. Autorica je i četiriju skripta za kolegij Engleski jezik na Sveučilišnome studiju mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.
Zaključak: Marta Marušić-Znidarčić, prof. ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača. Obrazloženje: pristupnica je temeljem odluke br. 14-3-6-6/4-03 Vijeća Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu donesenoj na sjednici od 6. ožujka 2003. već izabrana u zvanje predavača u istom području, polju i grani za koje je raspisan natječaj.
2. Ivana Pavlović, prof., hrvatska državljanka, rođena je 7. travnja 1978. u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i II. jezičnu gimnaziju. Godine 2003. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti. Pristupnica je iste godine upisala poslijediplomski znanstveni studij književnosti na Sveučilištu u Zadru. Dodatno je usavršavala svoje znanje njemačkoga jezika na tečajevima u Hrvatskoj i u Austriji.
Pristupnica je od rujna 2002. do veljače 2003. godine honorarno radila u Školi za učenje stranih jezika „Sova“ kao nastavnik engleskog i njemačkog jezika. Od veljače do svibnja 2003. godine honorarno radi kao prevoditelj u nakladničkoj kući Verbum, a od svibnja 2003. do travnja 2004. stalno je zaposlena u istoj nakladničkoj kući kao tajnica nakladničkog odjela i prevoditeljica. Od travnja 2004. zaposlena je u OŠ „Don Lovre Katića“ u Solinu kao nastavnik engleskog i njemačkog jezika. U listopadu 2005. položila je stručni ispit.
Za nakladničku kuću Verbum pristupnica je s engleskog prevela knjigu Mary Beth Bonacci Real Love (Prava ljubav) objavljenu 2004. (218 stranica) i Alice von Hildebrand By Love Refined, Letters to a Young Bride (Ljubavlju oplemenjeni – pisma mladoj nevjesti) objavljenu 2006. (199 stranica).
Zaključak: Ivana Pavlović, prof. ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača. Obrazloženje: pristupnica udovoljava uvjetima propisanima člankom 98, stavkom (3) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. 123/2003., 105/04. i 174/04.), t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu te više od tri godine radnoga iskustva u struci. Međutim, uz te navedene uvjete, Rektorski zbor u svojoj Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja («Narodne novine», br. 129 od 31. listopada 2005.) propisuje da pristupnik za nastavno zvanje predavača mora ispuniti još dva od navedena četiri uvjeta, a pristupnica udovoljava samo jednome od tih uvjeta (objavila je dva prijevoda na engleski jezik koji bi se brojem stranica mogli smatrati kao dva stručna rada iz područja struke iz koje se provodi postupak izbora u zvanje).
3. Mirjana Matea Matić Bilić, mr.sc., hrvatska državljanka, rođena je 16. svibnja 1971. u Bielfeldu u Njemačkoj. Srednju školu završila je u Splitu, a 1994. godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru i stekla stručni naziv profesora njemačkog jezika i književnosti te engleskog jezika i književnosti. Godine 2000. na Filozofskom fakultetu u Zadru upisala je poslijediplomski studij lingvistike te je 2005. godine obranila magistarski rad na temu „Onomastika naselja Okruka Gronjeg i Okruka Donjeg na otoku Čiovu“ i stekla akademski naslov magistra znanosti za znanstveno polje jezikoslovlje. Godine 2006. upisala je doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica je 1997. godine položila ispit za sudskog tumača za engleski i njemački jezik. Sudjelovala je i na brojnim stručnim seminarima za usavršavanje nastavnika, osobito u organizaciji Hrvatskog udruženja profesora engleskog (HUPE). Stručno se usavršavala i u inozemstvu (Velika Britanija, Austrija i Njemačka).
Pristupnica ima višegodišnje iskustvo u nastavi. Od 1993. godine zaposlena je u gimnaziji Ivana Lucića u Trogiru kao nastavnik engleskog i njemačkog jezika. Od 2004. godine honorarno radi kao nastavnik njemačkog jezika na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu te kao nastavnik engleskog jezika na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje na predmetima Engleski jezik 1, Engleski jezik 2 i Komunikacijske vještine. Iz priložene dokumentacije razvidno je da je pristupničin angažman uključivao više od 30 norma sati.
Zaključak: mr.sc. Mirjana Matea Matić Bilić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača. Obrazloženje: pristupnica udovoljava općim uvjetima propisanima člankom 98, stavkom (3) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. 123/2003., 105/04. i 174/04.), t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu te više od tri godine radnoga iskustva u struci. Uz navedene opće uvjete, pristupnica udovoljava dvama uvjetima koje propisuje Rektorski zbor u svojoj Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja («Narodne novine», br. 129 od 31. listopada 2005.): ima magisterij znanosti i tijekom posljednje tri godine izvodila je nastavu na visokom učilištu u iznosu od više od 30 norma sati .
4. Anita Jeličić, mr. sc., hrvatska državljanka, rođena je 25. siječnja 1960. u Šibeniku. Osnovnu i srednju školu Primjenjene umjetnosti i grafičkog dizajna završila je u Splitu. Godine 1983. diplomirala je na studiju prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Filozofskog fakulteta u Zadru i stekla stručni naziv profesora likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Godine 2006. magistrirala je na Sveučilištu u Zadru i stekla akademski stupanj magistra znanosti za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske znanosti, grana komunikologija.
Pristupnica je od 1983. do 1985. godine u srednjoj školi (ne navodi kojoj) radila kao nastavnik za predmete Scena, film i RTV te Umjetnost. Od 1985. do 2001. radila je kao rukovoditelj marketinga i propagande u poduzeću „Trgopromet“ iz Umaga. Pristupnica navodi da od 2001. godine radi na Sveučilištu u Splitu, ali iz priložene dokumentacije nije razvidno u kojem svojstvu ni na kojem radnome mjestu.
Pristupnica održala niz izlaganja na temu komunikacije i razvoja tehnologije.
Zaključak: mr. sc. Anita Jeličić. ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, za predmete Engleski jezik i Komunikacijske vještine. Obrazloženje: pristupnica nema stručnu spremu iz područja, polja i grane za koju se raspisuje natječaj za izbor u zvanje (nije profesor engleskog jezika i književnosti). Njezino radno iskustvo također nije bilo u struci nastavnika engleskog jezika. Ni magistarski rad nije iz relevantnog područja, polja i grane.
5. Mr. Sc. Nina Sirković, hrvatska državljanka, rođena je 30. studenog 1964. u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij engleskog jezika i književnosti te njemačkog jezika i književnosti upisala je 1983. godine. Diplomirala je 1987., stekavši stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti te njemačkog jezika i književnosti. Godine 2006. obranila je na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu (Srbija) magistarski rad pod naslovom „Orlando, životopis Virginije Woolf kao parodija Bildungsromana“, koji je priznat u Republici Hrvatskoj (priloženo rješenje). Akademske godine 2006.-2007. upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma.
Pristupnica od 1988. do 1994. radi u PU Split na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prevoditeljice za engleski i njemački jezik. Od 1994. do danas radi na neodređeno vrijeme u Centru za strane jezike Split, gdje predaje engleski i njemački.
Mentor je studentima anglistike Filozofskog fakulteta u Splitu. Od 2003. godine predaje njemački jezik, a od 2005. i engleski na fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Godine 2005. Vijeće Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu izabire kandidatkinju u nastavno zvanje predavača za njemački jezik.
Pristupnica je pohađala veći broj seminara za usavršavanje profesora engleskog i njemačkog jezika u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE) i Hrvatskog udruženja profesora njemačkog jezika. Tri je godine bila u uređivačkom odboru časopisa „Komunikacija“ Centra za strane jezike.
Pristupnica je držala dva stručna izlaganja na njemačkome na godišnjim seminarima Centra za strane jezike u Splitu („Jugendsprache im Unterricht“ - 2. veljače 2002. te „Partnerarbeit im Unterricht“ - 8. veljače 2003.).
Kandidatkinja također ima status Branitelja domovinskog rata i nositeljica je Spomenice domovinskog rata.
Zaključak: mr. sc. Nina Sirković ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/2003., 105/04. i 174/04.) t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu te više od tri godine radnoga iskustva u struci. Uz navedene opće uvjete, pristupnica udovoljava dvama uvjetima koje propisuje Rektorski zbor u svojoj Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja («Narodne novine», br. 129 od 31. listopada 2005.): ima magisterij znanosti i unutar posljednje tri godine izvodila je nastavu na visokom učilištu (više od 30 norma sati).
6. Kristina Pirs, prof., hrvatska državljanka, rođena je 19. studenog 1971. u Splitu, gdje je zavšila I. Jezičnu gimnaziju. Diplomirala je 1996. godine u Zadru, stekavši stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti te francuskog jezika i književnosti. Godine 2001. upisala je poslijediplomski studij iz jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Pristupnica je od 1996. do 2002. godine radila u školi stranih jezika Eduka kao nastavnik francuskog i engleskog jezika. Od 1999. honorarno je zaposlena u školi stranih jezika Jantar kao nastavnik engleskog jezika. Od 2002. godine stalno je zaposlena u OŠ Mejaši kao nastavnik engleskog i francuskog jezika. Od 2005. vanjski je suradnik međunarodne škole francuskog jezika Alliance française. Ak. god. 2001.-2002. predavala je kolegij Vježbe iz metodike nastave engleskog jezika kao vanjski suradnik Vikoke učiteljske škole u Splitu. Od ak. god. 2005.-2006. radi kao vanjski suradnik predavač na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu za predmet Engleski jezik (više od 30 norma sati).
Iz priložene dokumentacije može se zaključiti da se radi o aktivnoj nastavnici engleskog i francuskog jezika, koja pohađa seminare i stručne skupove te kontinuirano radi na svom usavršavanju.
Zaključak: Kristina Pirs, prof., ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača. Obrazloženje: pristupnica udovoljava općim uvjetima propisanima člankom 98, stavkom (3) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. 123/2003., 105/04. i 174/04.), t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu te više od tri godine radnoga iskustva u struci. Međutim, uz navedene opće uvjete, Rektorski zbor u svojoj Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja («Narodne novine», br. 129 od 31. listopada 2005.) propisuje da pristupnik za nastavno zvanje predavača mora ispuniti još dva od navedena četiri uvjeta, a pristupnica udovoljava samo jednome od tih uvjeta (unutar posljednje tri godine izvodila je nastavu na visokom učilištu (više od 30 norma sati).
Povjerenstvo:
mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor
mr.sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
dr.sc. Borislav Knežević, izv. prof.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka 7. ožujka 2007.
Dr. sc. Bernardina Petrović, doc.
Dr. sc. Dunja Pavličević-Franić, red. prof. (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
PREDMET: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
(pristupnice: Katarina Aladrović i Jelena Vignjević).
Poštovani članovi / Poštovane članice Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 27. siječnja 2007. imenovani smo članovima Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. O svojoj odluci Vijeće nas je obavijestilo dopisom od 29. siječnja 2007. (Klasa: 640-03/06-04/129, ur. broj: 3804-240-07-3).
Na temelju uvida u priloženu natječajnu dokumentaciju Vijeću podnosimo zajednički
I Z V J E Š T A J
Na javni natječaj objavljen u Narodnim novinama 13. studenoga 2006. prijavile su se dvije kandidatice – Katarina Aladrović i Jelena Vignjević koje su priložile sljedeće dokumente:
1) Katarina Aladrović priložila je: a) zamolbu, b) životopis, c) presliku diplome, d) pismo preporuke, e) dvije preporuke sveučilišnih profesora za upis na poslijediplomski studij i f) presliku domovnice.
2) Jelena Vignjević priložila je: a) zamolbu, b) životopis, c) izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj aktivnosti, d) presliku diplome, e) potvrdu o upisu završne godine Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike, f) potvrdu o održanom nastupnom predavanju i o izboru u nastavno zvanje predavača, g) preslike zahvalnica i potvrda za sudjelovanje na natjecanjima iz hrvatskoga jezika, predavanjima i stručnim skupovima profesora hrvatskoga jezika, h) pismo preporuke te i) presliku domovnice.
I. Izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti pristupnicâ Katarine Aladrović i Jelene Vignjević
Katarina Aladrović rođena je 30. prosinca 1980. u Požegi. Osnovnu je školu završila u Pleternici, a opću gimnaziju 1999. u Požegi. Iste je godine upisala studij kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 7. lipnja 2004. temom Istraživanje pučke pobožnosti na jugozapadnom dijelu Požeške kotline na Odsjeku za sociologiju. Kako je u akademskoj godini 2002./2003. bila među osamdeset najuspješnijih studenata zagrebačkoga sveučilišta, dobila je stipendiju Sveučilišta u Zagrebu za tu akademsku godinu. Nakon završetka dodiplomskoga studija upisala je dva poslijediplomska studija, jedan stručni i jedan sveučilišni doktorski. U akademskoj godini 2004./2005. upisala je poslijediplomski stručni studij Suvremena osnovna škola na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem priprema magistarski rad. U akademskoj godini 2005./2006. upisala je Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završila je osnovnu glazbenu školu (smjer klavir). Od 1999. godine glazbeno se usavršava na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (smjer orgulje). Služi se engleskim i njemačkim jezikom.
Nakon završetka studija od rujna 2004. do veljače 2005. radila je u Osnovnoj školi Luka (Sesvete) kao učiteljica glazbene kulture, a od veljače 2005. u Osnovnoj školi Bukovac kao profesorica hrvatskoga jezika. Stručni je ispit položila 17. listopada 2005. Od listopada 2005. radi kao profesorica sociologije u Privatnoj jezično-informatičkoj gimnaziji "Svijet" u Zagrebu.
Pristupnica je u životopisu navela da do sada nije objavila nijedan stručni ili znanstveni rad. Iz priložene dokumentacije nije razvidno je li pristupnica sudjelovala na nekom znanstvenom ili stručnom skupu
Jelena Vignjević (rođ. Donjerković) rođena je 26. lipnja 1969. u Blatu na Korčuli. Osnovnu je školu završila u rodnom mjestu, a srednju školu pedagoškog smjera 1988. u Splitu. Iste je godine upisala studij kroatistike i južnoslavenskih filologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 16. rujna 1994. temom iz područja stilistike. Godine 1998. upisala je Poslijediplomski studij jezikoslovne kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je ispunila sve obveze predviđene planom i programom studija i položila sve ispite s izvrsnim ocjenama. Od akademske godine 2006./2007. upisana je u V. semestar Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike te priprema doktorski rad iz područja jezikoslovlja.
Od 1993. godine neprekidno radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Još kao apsolventica jednu je školsku godinu (1993./94.) predavala hrvatski jezik i književnost u XII. gimnaziji u Zagrebu. Od školske je godine 1994./95. do danas u stalnom radnom odnosu profesorice hrvatskoga jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od akademske godine 2005./2006. kao vanjska suradnica predaje kolegije Hrvatski jezik i Jezično izražavanje (2 sata predavanja tjedno i 2 sata seminara tjedno, što iznosi 30 sati predavanja i 45 sati seminara semestralno, odnosno 60 sati predavanja i 90 sati seminara u jednoj akademskoj godini) studentima prve godine Odgojiteljskoga studija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nastupno predavanje koje je 5. lipnja 2002. održala pred nastavnicima i studentima Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ocijenjeno je pozitivnim. (Ur. broj 01-2388/2-2001. – Matično povjerenstvo za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje i znanosti o književnosti na sjednici od 8. travnja 2002. potvrđuje da Jelena Vignjević ispunjava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.).
Stručna je djelatnost pristupnice Jelene Vignjević, kako je vidljivo iz priložene dokumentacije, raznolika i raznovrsna. Sudjelovala je na stručnim skupovima, suautoricom je srednjoškolskih priručnika, recenzenticom je jednoga lektirnog izdanja, a aktivno je sudjelovala i u organizaciji i provedbi natjecanja iz poznavanja hrvatskoga jezika.
Na stručnim je skupovima sudjelovala kao predavačica i voditeljica radionica za profesore hrvatskoga jezika i književnosti:
1. Sintagma, rečenica, diskurs (predavanje). Stručni skup za profesore hrvatskoga jezika, Industrijsko-obrtnička škola u Novoj Gradišci, Nova Gradiška, 14. svibnja 2002.
2. Veće od riječi, manje od rečenice. Što je to? (voditeljica radionice). Stručni skup za profesore hrvatskoga jezika, Graditeljsko-geodetska škola u Osijeku, Osijek, 4. veljače 2006.
3. Noćni modernistički krajolik (voditeljica radionice). Stručni skup za profesore hrvatskoga jezika, Graditeljsko-geodetska škola u Osijeku, Osijek, 4. veljače 2006.
Objavila je sedam priručnika namijenjenih srednjoškolskom obrazovanju od kojih je jedan autorski, a šest suautorskih:
1. Vignjević, Jelena. 20031. Hrvatski jezik 3 : vježbenica za III. razred gimnazije, Zagreb : Profil International, 56 str.
2. Znika Marija – Vignjević, Jelena. 20011. 2003.2 Hrvatski jezik 3 : udžbenik za III. razred gimnazije, Zagreb : Profil International, 141 str1, 139 str2.
3. Znika, Marija – Vignjević, Jelena. 20031. Priručnik za nastavnike hrvatskoga jezika u trećem razredu gimnazije, Zagreb : Profil International, 131 str.
4. Znika, Marija – Šego, Jasna – Vignjević, Jelena. 20031. Hrvatski jezik, jezično izražavanje i književnost 3 : udžbenik za III. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb : Profil International, 315 str.
5. Šego Jasna – Vignjević, Jelena. 20031. Hrvatski jezik, jezično izražavanje i književnost 3 : priručnik za nastavnike, Zagreb : Profil International, 163 str.
6. Šego Jasna – Vignjević, Jelena. 20031. Hrvatski jezik, jezično izražavanje i književnost 3 : vježbenica za III. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb : Profil International, 106 str.
7. Barbaroša-Šikić, Mirela – Sikirić, Sanja Marija – Vignjević, Jelena – Čubrić, Marina. 1998. Testovi hrvatskoga jezika za gimnazije : 442 pitanja i odgovora, Zagreb : Školska knjiga, 37 str.s
Bila je članicom Državnoga povjerenstva za provedbu natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika, sudjelujući u sastavljanju testova te u pripremama i provedbi natjecanja. Sudjelovala je u pripremi i provedbi gradskog (2003.) i županijskog (2006.) natjecanja iz hrvatskoga jezika. Njezini su učenici ostvarili vrijedne rezultate na državnom natjecanju iz poznavanja hrvatskoga jezika (1998., 1999. i 2000.) te zapažene nastupe na školskim susretima LIDRANO.
II. Zaključak
Pristupnica Katarina Aladrović ima završen odgovarajući dodiplomski studij, dvije godine radnoga iskustva (od toga šest mjeseci kao profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi, šest mjeseci kao profesorica glazbe, a ostalo kao profesorica sociologije). Nema objavljenih radova, a iz priložene dokumentacije nije razvidno je li sudjelovala na nekom znanstvenom ili stručnom skupu.
Pristupnica Jelena Vignjević ima završen odgovarajući dodiplomski studij i trinaest godina radnog iskustva u struci. Na stručnim je skupovima održala jedno predavanje. Objavila je (samostalno ili u suautorstvu) sedam srednjoškolskih priručnika: dva udžbenika, dva priručnika za nastavnike, dvije vježbenica i jednu zbirku testova iz hrvatskoga jezika.
III. Mišljenje i prijedlog
Pristupnica Katarina Aladrović ne ispunjava opće uvjete propisane člankom 98, stavkom (3) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/2003., 105/04. i 174/04.). Iako ima završen odgovarajući studij, odnosno odgovarajuću stručnu spremu, nema dovoljno radnoga iskustva u struci. Osim toga ne ispunjava nijedan uvjet Rektorskoga zbora za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača (Narodne novine, br. 129 od 31. listopada 2005.)
Pristupnica Jelena Vignjević ispunjava opće uvjete propisane člankom 98, stavkom (3) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/2003., 105/04. i 174/04.), tj. ima odgovarajuću stručnu spremu te više od tri godine radnoga iskustva u struci. Uz opće uvjete ispunjava i uvjete Rektorskoga zbora (dva od četiri uvjeta) za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača (Narodne novine, br. 129 od 31. listopada 2005.).
Predlažemo da se pristupnica Jelena Vignjević izabere u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Bernardina Petrović, doc.
(predsjednica Povjerenstva)
dr. sc. Dunja Pavličević Franić, red. prof.
(članica Povjerenstva)
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
(član Povjerenstva)
U Zagrebu 7. ožujka 2007.
Dr. sc. Boris Olujić
Odsjek za povijest
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje Jasmine Osterman
Znanstvena novakinja Jasmina Osterman, prijavljena je na projektu "Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici", od 1. veljače 2004. godine. Kao student poslijediplomskog studija na Odsjeku za povijest obranila je pred Vijećem Poslijediplomskog studija Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 21. 12. 2006. godine, sinopsis magistarskog rada „Pisari i pisarske škole na prostoru Mezopotamije i Elama (4. do 3. tisućljeće prije Krista)“. U školskoj godini 2005./2006. sudjelovala je u izvođenju seminara kolegija „Povijest ranih civilizacija“ (zimski semestar) i izbornom kolegiju „Religije starog Istoka“ (ljetni semestar). Tijekom zimskog semestra u školskoj godini 2006./2007. predavala je jednoj seminarskoj grupi kolegija „Povijest ranih civilizacija“ (2 sata tjedno) te zajedno s prof. dr. Petrom Selemom sudjelovala u izvođenju kolegija „Društveni kontekst egipatske religije“. U ljetnom semestru školske godine 2006./2007. vodi izborni kolegij „Pisari i pisarske škole starog Istoka“ (dvije seminarske grupe, svaka po dva sata tjedno) te pomaže prof. dr. Petru Selemu u izvođenju nastave kolegija „Kultura faraonskog i helenističkog Egipta“. Sudjelovanjem u nastavi zajedno s iskusnim i izuzetno kvalitetnim predavačem prof. dr. Petrom Selemom, na najbolji mogući način nadopunjuje samostalno izvođenje nastave. Istodobno, uz prof. dr. Petra Selema i doc. dr. sc. Borisa Olujića obučava se za potpuno samostalno izvođenje nastave u okviru predmeta „Povijest starog Istoka“. U ljetnom semestru školske godine 2005./2006. te zimskom semestru školske godine 2006./2007. sudjelovala je u terenskoj nastavi koju je vodila prof. dr. Bruna Kuntić-Makvić u Puli, Ninu, Zadru i Splitu. U okiru izvođenja nastave novog programa Jasmina Osterman obavlja golem posao u vođenju statistike svih studenata kolegija „Povijest ranih civilizacija“ te pomaže u obavljanju pismenih ispita.
Od znanstvenih zadataka u radu projekta Jasmina Osterman je u srpnju 2006. godine sudjelovala u arheološkom istraživanju srednjovjekovne crkve i groblja na lokalitetu Crikvine, Čovini kod Smiljana (pod vodstvom mr. sc. Tatjane Kolak iz Muzeja Like u Gospiću), a u rujnu 2006. godine u arheološkom istraživanju rimske ceste u Lovincu (pod vodstvom doc. dr. sc. Borisa Olujića).
Za tisak su joj prihvaćena tri znanstvena rada u Zborniku projekta „Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti“, FF Press, (izlazi iz tiska tijekom proljeća 2007.). Zajedno s prof. dr. Stašom Forenbaherom objavila je rad: S. Forenbaher, J. Osterman: „Kotluša: još jedno brončanodobno groblje u špilji?“, Speleolog 53 (2005), Zagreb, 2007. Početkom 2007. godine boravila je u Oxfordu (Velika Britanija) na kraćem studijskom boravku. Sveukupnu aktivnost znanstvene novakinje Jasmine Osterman u proteklom razdoblju mogu ocijeniti samo najboljim ocjenama za trud, aktivnost, ali i stalni napredak u nastavnom i znanstvenom radu.
U Zagrebu, 8. ožujka 2007. Boris Olujić
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
Ivana Lučića 3,
10 000 Zagreb
Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvenog novaka Dragana Damjanovića
(1. 3. 2006.- 1. 3. 2007.)
Znanstveni novak Dragan Damjanović zaposlen je 1. ožujka 2003. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti, na katedri za Modernu umjetnost i vizualne komunikacije na dosadašnjem projektu br. 0130491 ”Hrvatska umjetnost XIX. i XX. stoljeća” kod profesora dr. sc. Zvonka Makovića, odnosno od 1. siječnja 2007. na projektu ”Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne” kod istog profesora.
U periodu od 1. ožujka 2006. do 1. ožujka 2007. asistent Damjanović publicirao je cijeli niz radova, od kojih su pet recenzirani kao izvorni znanstveni radovi:
1. Radovi hrvatskih arhitekata u bečkom časopisu «Wiener Bauhütte», Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 30., Zagreb, 2006., str. 229-246.
2. Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku, Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 49., Zagreb, 2006., str. 129-150.
3. Kapela Svetog Nikole u Osijeku, arhitekta Juliusa Herrmanna, Osječki zbornik, br. 28., Osijek, 2006., (u tisku)
4. Historicističke katoličke grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 22., Zagreb – Osijek, 2006., str. 155-179.
5. Armiranobetonski most preko Velikog Struga kod Bročica, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 16 (2006), 1 (31), Zagreb, 2006., str. 54-63.
Uz spomenute izvorne znanstvene radove osobito valja istaći i poglavlje u knjizi:
6. Stambena arhitektura dvadesetih godina 20. stoljeća u Osijeku, Osječka arhitektura 1918.-1945., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb – Osijek, 2006., str. 75-122.
U ovom prilogu unutar monografije asistent Damjanović obrađuje do sada posve nepoznat segment osječke stambene arhitekture na prijelazu između secesije u modernu s mnogo zanimljivih stilskih usmjerenja.
Objavio je i dva prikaza:
7. Reprezentativan uvid u slavonsku slikarsku baštinu, Kvartal, Kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006., vol III-1- 2006., str. 22-25.
8. Hrvoje Petrić: Koprivnica u 17.stoljeću:okoliš, demografske, društvene i gospodarske promjene u pograničnom gradu, Samobor, 2005., Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, svezak 6, Slavonski Brod, 2006., str. 786-787.
Nadalje objavio je i tri nekategorizirana, odnosno stručna rada:
9. Osječka secesija u tekstovima Tihomira Stojčića, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 22., Zagreb – Osijek, 2006., str. 181-197. (s Antoniom Došen)
10. Druga vinkovačka sinagoga, Ha-kol, Glasilo židovske zajednice u Hrvatskoj, br. 97., Zagreb 2006., str. 34-39.
11. Vukovarski arhitekt Fran Funtak i počeci upotrebe armiranog betona u gradnji mostova u Hrvatskoj, Građevni godišnjak 2005/2006., Građevinski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2006. (u tisku)
Paralelno s objavljivanjem spomenutih članaka asistent Damjanović je u istom razdoblju sudjelovao na četiri znanstvena skupa sa sljedećim temama:
1. Projekti za đakovačku katedralu na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867., Drugi kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb, Muzej Mimara, 27. – 29. travnja 2006. (Knjiga sažetaka, str. 25-26, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006.) (Zbornik s punim tekstom u pripremi)
2. Klasicistička obnova dvorca Odescalchi u Iloku po projektima arhitekta Karla Rösnera 1839. godine, Međunarodni znanstveno-stručni skup “Dvorci i ljetnikovci, kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja”, Varaždin, 13. i 14. 11. 2006. Izlaganje je već publicirano unutar Zbornika radova, Acta Architectonica, edicija Znanstvene monografije br. 6, Zagreb, 2006., str. 363-371.
3. Obnove iločkog dvorca u 19. stoljeću, Skup s međunarodnim učešćem ”VI. Dani Julija Benešića”, Muzej grada Iloka, Ilok, 19-21.10. 2006., (Sažeci radova, str. 7., Ilok, Muzej grada Iloka, 2006.)
4. Mala sinagoga-kalvinska crkva u Vukovaru, 9. znanstveno-stručni skup Vukovar '91. - petnaest godina poslije ; Vukovar - Hrvatska baština i perspektive razvoja; Vukovar, 15-16.11.2006. (Knjiga sažetaka, str. 28., Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2006.) (Zbornik s punim tekstom u pripremi)
U ljetnom semestru nastavne godine 2005./06., te u zimskom semestru 2006./07. održavao je seminare iz predmeta Umjetnost XIX. stoljeća i Moderna i suvremena umjetnost. Od lipnja 2005. mentor je četirima studenticama u izradi diplomskog rada: Antoniji Došen, Ljiljani Vukašinović, Ani Bajan i Željki Bubanović, a od rujna 2006. još i Nevi Ivanec. Bio je član niza komisija za obranu diplomske radnje: Emilu Matešiću, Vani Gović, Vanja Žanko, Ivani Martinčić i Andrei Šimunić.
Aktivno je sudjelovao na dvama terenskim nastavama: u Parizu (travanj 2006.) i Ljubljani (jednodnevna, 30. siječnja 2007.) a samostalno je organizirao jednodnevnu terensku nastavu u Đakovu i okolici (svibanj 2006.).
U lipnju 2006. dobio je državnu nagradu za znanost za znanstvene novake za monografiju Saborna crkva Vavedenja presvete Bogorodice, publiciranu godinu dana ranije.
Tijekom spomenutih godinu dana, znanstveni novak Dragan Damjanović arhivskim je i terenskim istraživanjima u Zagrebu, Osijeku, Đakovu i južnoj Mađarskoj (Pečuh, Kaloča) nastavio intenzivan rad na izradi doktorske disertacije.
Ocjena:
Dragan Damjanović pokazuje izrazitu savjesnost, sustavnost i ozbiljnost u istraživanju i pristupu svim svojim obavezama kako na projektu, tako i na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije te na Odsjeku za povijest umjetnosti. Objavljivanjem niza članaka recenziranih kao izvorni znanstveni radovi, te sustavnim radom na doktorskoj disertaciji, dokazuje se kao ozbiljan istraživač. Njegov rad u protekloj godini mogu ocijeniti izuzetno uspješnim.
dr.sc. Zvonko Maković, izv. prof.
U Zagrebu, 22. 2. 2007.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
10 000 Zagreb, Lučićeva 3
Predmet: Izvještaj o jednogodišnjem radu znanstvene novakinje mr. sc. Anite Lauri Korajlija
U Zagrebu, 3.3.2007.
IZVJEŠTAJ O JEDNOGODIŠNJEM RADU
ZNANSTVENE NOVAKINJE mr. sc. ANITE LAURI KORAJLIJA ( za 2006. god.)
Anita Lauri Korajlija prije je radila na mjestu znanstvenog novaka na projektu "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" (voditeljica projekta: prof. dr. sc. Meri Tadinac), a sada na projektu „Anksioznost i depresivnost u cjeloživotnoj perspektivi“ (voditeljica projekta: prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić),.
U prvoj polovici 2006. godine mr. sc. Anita Lauri Korajlija bila je na porodiljskom dopustu s kojeg se vratila 1. 7. 2006. godine.
Nakon povratka s porodiljskog dopusta, aktivno se uključila u završnu fazu projekta što je rezultiralo objavom članka Tadinac, M., Jokić-Begić, N., Hromatko, I., Kotrulja, L., Lauri Korajlija, A. (2006). Kronična bolest, depresivnost i anksioznost. Socijalna psihijatrija, 34 (4); 169-174.
Osim toga, aktivno je sudjelovala u prijavi i osmišljavanju novog projekta „Anksioznost i depresivnost u cjeloživotnoj perspektivi“ koji je krajem 2006. god. prihvaćen od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Mr. sc. Lauri Korajlija kao suradnik na tom projektu imat će značajnu ulogu u pripremi i provedbi istraživanja.
Anita Lauri Korajlija marljivo i uspješno sudjeluje i u nastavi. Na studiju psihologije pomaže u izvođenju kolegija Klinička psihodijagnostika i Zdravstvena psihologija, a sudjeluje i u izvođenju kolegija Odabrana poglavlja iz primijenjene psihologije za studente Filozofskog fakulteta i studente farmacije.
U akademskoj godini 2006./2007. kolegica Lauri Korajlija predložila je program dva nova izborna kolegija za studente dodiplomskog studija Filozofskog fakulteta. U zimskom semestru pokrenut je kolegij Perfekcionizam u ponašanju i doživljavanju koji je izabrao veliki broj studenata psihologije i ostalih studijskih grupa Filozofskog fakulteta. Kolegij je u studentskim evaluacijama ocijenjen najvišim ocjenama. U ljetnom semestru pokrenula je izborni kolegij Kriteriji normalnosti za koje su studenti pokazali izniman interes.
Anita Lauri Korajlija je bila mentoricom tri diplomske radnje koje su ocjenjene visokim ocjenama.
Tijekom 2006. godine Anita Lauri Korajlija sudjelovala je s priopćenjima na jednom inozemnom i na dva domaća kongresa:
1. Lauri Korajlija, A., Jokić-Begić, N., Begić, D. (2006). Perfectionism as predictor of anxiety and depression. 27th International Conference on Stress and Anxiety, STAR, Rethymnon, Greece.
2. Lauri Korajlija, A. (2006). Perfekcionizam u školskom okruženju. 1. hrvatski kongres primijenjene psihologije, Zagreb.
3. Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž., Lauri Korajlija, A., Jurin, T. (2006). Stigmatiziraju li zdravstveni djelatnici psihijatrijske bolesnike? 4. Hrvatski psihijatrijski kongres, Cavtat.
Kao i prijašnjih godina, i tijekom 2006. god. radila je kao savjetovateljica u Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
I u ovom razdoblju mr. sc. Anita Lauri Korajlija pokazala je zavidne kvalitete mladog istraživača i nastavnika: inicijativnost, savjesnost u obavljanju poslova, točnost i preciznost, samostalnost, te zainteresiranost za nova područja znanosti i struke. Izniman interes za složeno područje kliničke psihologije očituje se kroz predlaganje novih istraživačkih smjernica koje prate aktualne svjetske trendove, pri čemu valja naglasiti poseban doprinos u istraživanju uloge perfekcionizma u razvoju psihičkih poremećaja.
Mr. sc. Anita Lauri Korajlija kao znanstveni novak i suradnik zaslužuje najviše ocjene.
prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za psihologiju
U Zagrebu, 4. ožujka 2007.
Vijeću Odsjeka za psihologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. sc. Darije Rovan
Mr. sc. Daria Rovan radila je kao novakinja na znanstvenom projektu Kognitivni i socio-emocionalni čimbenici učenja matematike te je nastavila raditi na novom projektu Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi.
U 2006.godini odličnim je uspjehom obranila magistarski rad Provjera nekih postavki modela ciljeva postignuća pri učenju matematike na visokoškolskoj razini te nastavila doktorski studij.
Protekle godine bila je uključena u izvođenje seminara i vježbi iz kolegija: Psihologija obrazovanja i Psihologija odgoja i obrazovanja (za pedagoge). Obogatila je nastavu iz ovih kolegija korištenjem sustava za učenje na daljinu (Omega).
Tijekom jednogodišnjeg razdoblja na koje se odnosi ovaj izvještaj Daria Rovan
objavila je u koautorstvu s V. Vizek Vidović, rad Psihološka istraživanja o prirodi ekspertnog znanja. Liječnički vjesnik, 128, 56-60. (2006.). U koautorstvu s N.Pavlin-Bernardić napisala je i poglavlje Zašto nam je (ponekad) teško učiti? Savladavanje teškoća u učenju za knjigu Čorkalo Biruški, D. (Ur.). Dvadeset pitanja, dvadeset odgovora iz primijenjene psihologije.
Također je u koautorstvu s Pavlin-Bernardić, N., Vlahović-Štetić, V. i Gliha, M. sudjelovala u izradi rada Imaju li medvjedići jednak broj bombona? Dječje razumijevanje osnovnih principa zbrajanja izloženog na 14. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa (Vodice, 25.-28.10. 2006.).
Uz rad na znanstvenim projektima Daria Rovan nastavila je sa stručnim usavršavanjem. Uključena u višegodišnji studij “Integrativne psihoterapije za djecu i mlade” koju u Sloveniji organizira «EAG - Fritz Perls Institut» iz Njemačke a završila je i tečaj
Multilevel analyses of cross-national survey data: concepts, strategies and applications (Zadar, 21-31.05.2006.).
Kolegica Rovan radi kao savjetovateljica u Savjetovalištu za studente pri Filozofskom fakultetu. Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske psihološke komore i Europskog udruženja za istraživanje učenja i poučavanja (EARLI).
Kao voditeljica znanstvenog projekta na kojem Daria Rovan radi smatram da je tijekom protekle godine vrlo uspješno doprinosila radu na projektu, a istodobno je vrlo uspješno obavljala i sve svoje nastavne i stručne obveze.
Voditeljica projekta
Prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić
FILOZOFSKI FAKULTET
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
prof.dr.sc. Ivan Cifrić
projekt «Modernizacija i identitet hrvatskoga društva. Sociokulturne integracije i razvoj» 130-1301180-0915
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 26. veljače 2007.
PREDMET: IZVJEŠTAJ
o radu znanstvenog novaka dr.sc. KRUNOSLAVA NIKODEMA
za razdoblje od 2006. do 2007. godine.
Dr.sc. Krunoslav Nikodem je znanstveni novak na Odsjeku za sociologiju od 3. ožujka 2003. godine. Za prve tri godine rada podneseni su izvještaji 16. siječnja 2004. godine, 12. siječnja 2005. godine, odnosno 31. svibnja 2006. godine. Ovaj izvještaj odnosi se na aktivnosti znanstvenog novaka za proteklo razdoblje.
Aktivnosti dr.sc. Krunoslava Nikodema na projektu te na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu možemo prikazati sljedećim ostvarenim rezultatima:
1. Dr.sc. Nikodem obranio je 20. prosinca 2006. godine doktorsku disertaciju pod naslovom «Modernizacija i religijske promjene u hrvatskom društvu. Sociološki aspekti religijskog identiteta u tranzicijskom razdoblju». Na temelju toga dr.sc. Krunoslavu Nikodemu izdana je potvrda o obranjenom doktorskom radu i stjecanju akademskog stupnja doktora znanosti, iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, grana posebne sociologije, od 27. prosinca 2006. godine, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-6. Naime, odlukom fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je donešena na sjednici 9. ožujka 2005. godine u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, KLASA: 643-02/04-03/69; URBROJ: 3804-140-05-3, od 11. ožujka 2005. godine i odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu koja je donešena na 13. sjednici Senata održanoj 12. travnja 2005. godine, na temelju članaka 31. i 167. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, BROJ:02-43/144-2005., dr.sc. Nikodemu odobreno je pokretanje postupka stjecanja doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćena tema za izradu doktorske disertacije pod navedenim naslovom, uz mentorstvo dr.sc. Ivana Cifrića, redovitog profesora. Nadalje, odlukom fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. prosinca 2006. godine, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-3, od 19. prosinca 2006. godine prihvaća se izvještaj stručnog povjerenstva i pozitivno ocjenjuje doktorski rad pod navedenim naslovom, te se odobrava obrana rada i imenuje povjerenstvo za obranu. S tim u vezi daje se i obavijest o javnoj obrani doktorskog rada, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-4, koja se održala u srijedu 20. prosinca 2006. godine s početkom u 9.00 sati u prostoriji A-220.
2. S obzirom na navedeno i na temelju čl. 13., 15., 16. i 17. Zakona o radu – pročišćeni tekst (Narodne novine, br. 137/04 od 1. listopada 2004.), članka 119. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/03., 105/04., 174/04.) i suglasnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa KLASA: 402-01/07-08/00018, URBROJ: 533-08-07-0003 od 12. siječnja 2007. godine sklopljen je Ugovor o radu na određeno vrijeme između Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ivana Lučića 3 (zastupanog po dekanu dr.sc. Miljenku Jurkoviću, redovitom profesoru) i dr.sc. Krunoslava Nikodema, JMBG 0607971301009, sa prebivalištem u Zagrebu, Gospodska 16. Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme do isteka 7 (sedam) godina, računajući od dana sklapanja prvog Ugovora o radu na određeno vrijeme (koji je sklopljen 1. ožujka 2003. godine) i traje do 28. veljače 2010. godine. Po tom Ugovoru dr.sc. Krunoslav Nikodem obavljat će poslove I. Vrste u statusu znanstvenog novaka – višeg asistenta na znanstveno-istraživačkom projektu na kojem je glavni istraživač dr.sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor.
3. Zajedno s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem, kao nositeljem kolegija, surađuje u nastavi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta, u okviru kolegija «Sociologija religije» i «Socijalna ekologija».
4. U sklopu rada na projektu «Modernizacija i identitet hrvatskog društva. Sociokulturne integracije i razvoj», radio je na pripremi prijedloga novog projekta.
5. U razdoblju od posljednjeg izvještaja dr.sc. Nikodem napisao je i objavio sljedeće radove:
Cifrić, I., Nikodem, K. (2006). Eutanazija u socijalnom i religijskom kontekstu, U: Šegota, I. (ur.) Bioetika i palijativna medicina. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci-Katedra za društvene znanosti, Rijeka. 113-132.
Galić, B., Nikodem, K. (2006). Ne/razlomljeni identiteti. Seksizam i religioznost u hrvatskom društvu. Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2.: 81-102.
Nikodem, K., Aračić, P. (2006). Zakon in družina na razpotju časa. Cerkev v sedanjem svetu. 40 (3): 86-88.
Cifrić, I., Nikodem, K. (2006). Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta. Socijalna ekologija. 15 (3): 173-202.
6. Prikazi knjiga:
Chris Hables Gray, Cyborg Citizen. Politics in the Posthuman Age. Cambridge, Cambridge University Press, 2003. 252 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2., str.1-171, Zagreb, 2006. : 149-153.
Rodney Stark, One true God. Historical Consequences of Monotheism. Princeton, Princeton University Press, 2003. 319 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2., str.1-171, Zagreb, 2006. : 160-163.
Alan Bryman, The Disneyization of Society. London, Sage, 2004. 199 str., U: Filozofska istraživanja. 26 (1): str.1-248, Zagreb, 2006.: 227-229.
Paul Heelas, Linda Woodhead i drugi, The Spiritual Revolution. Why Religion is Giving Way to Spirituality. Oxford, Blackwell Publishing, 2005. 204 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.3., str.173-281, Zagreb, 2006. : 269-274.
Patrick Pharo, Sociologija morala. Smisao i vrijednost između prirode i kulture. Zagreb, Masmedia. 2006. 222 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.3., str.173-281, Zagreb, 2006. : 274-281.
Žarko Paić, Politika identiteta. Kultura kao nova ideologija. Zagreb, Antibarbarus. 2005. 224 str., U: Socijalna ekologija. Vol. 15, No.4. str. 283-385. Zagreb, 2006.: 357-361.
James A. Herrick, The Making of the New Spirituality. The Eclipse of the Western Religious Tradition. Downers Grove, InterVarsity Press, 2003. 331. str., U: Socijalna ekologija. Vol. 15, No.4. str. 283-385. Zagreb, 2006.: 361-368.
7. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:
Međunarodni znanstveni skup 5. Lošinjski dani bioetike. «Bioetika i nova epoha», 12.-14. lipnja 2006. Mali Lošinj. Izložen rad «Bioetička pitanja i konstrukcija religijskog identiteta» (koautorstvo s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem).
Međunarodni znanstveni skup 15. Dani Frane Petrića. «Filozofija, znanost, religija. Kompleksnost odnosa i dijaloga». 25.-27.rujna 2006. Cres. Izložen rad «Ljudsko-konačna granica. Biotehnologija stvaranja i strah od poslijeljudskoga».
Sukladno navedenim rezultatima, rad znanstvenog novaka dr.sc. Krunoslava Nikodema na znanstvenom osposobljavanju i usavršavanju u navedenom znanstvenom području smatram uspješnim. Dr.sc. Krunoslav Nikodem je svojim radom u navedenom razdoblju ispunio preduvjete za daljnje znanstveno usavršavanje te stoga preporučam nastavak njegova sufinanciranja tijekom 2007. godine.
Prof.dr.sc. Ivan Cifrić
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
Odsjek za sociologiju
Projekt Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999)
Glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
Predmet: godišnje izvješće o radu znanstvenog
novaka K. Kardova, dostavlja.-
Zagreb, 26. veljače 2007. godine
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA KRUNE KARDOVA
za razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2007. godine
Temeljem Ugovora o radu kl. 112-03/06-01/16 br. 3804-850-06-1 od 17. veljače 2006. godine asistent Kardov je zaposlen na određeno vrijeme do 4. listopada 2011. godine za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti.
Od veljače 2003. godine kada je prvi puta stupio u radni odnos na Filozofskom fakultetu u Odsjeku za sociologiju, Kruno Kardov je objavio četiri izvorna znanstvena rada u časopisima, četiri poglavlja u knjigama, te je prezentirao radove na šest međunarodnih konferencija. Asistent Kardov je također u dosadašnjem radu sudjelovao u izvođenju nastave iz predmeta Sociologija vojske i rata te Socijalna povijest ideja, a održavao je i gostujuća predavanja na drugim fakultetima i svučilištima.
U proteklom jednogodišnjem razdoblju za koje se podnosi izvještaj Kruno Kardov je sudjelovao u nastavnom, administrativnom i istraživačkom radu u Odsjeku za sociologiju i projektu Socijalni korelati Domovinskog rata i to u sljedećim poslovima:
1. Sudjelovao je u izvođenju nastave iz predmeta Socijalna povijest ideja;
2. Za Odsjek za sociologiju je obavljao poslove kreiranja rasporeda sati nastave, pregleda izvršavanja obaveza studenata prije pristupanja diplomskom radu te je član radne grupe za praćenje reforme studijskog programa Odsjeka kao i ISVU koordinator za Odsjek za sociologiju;
3. Tijekom 2006. godine asistent Kardov je položio sve potrebne ispite na doktorskom studiju;
4. U radu na znanstveno-istraživačkom projektu asistent Kardov je u proteklom jednogodišnjem razdoblju objavio sljedeće radove i održao izlaganja na konferencijama:
Kruno Kardov (2006) "Reconstructing Community, Recreating Boundaries. Identity Politics and Production of Social Space in Post-War Vukovar". Trondheim Studies on East European Cultures and Societies. 19:1-37.
Kruno Kardov (2006) "'Zapamtite Vukovar': sjećanje, mjesto i nacionalna tradicija u Hrvatskoj". U: Ramet, S. – Matić, D. (ur.) Demokratska tranzicija u Hrvatskoj. Transformacija vrijednosti, obrazovanje, mediji. Zagreb: Alinea
Kruno Kardov (2006) "War Crimes Trials and Enacting the Social in Society, or How Forrest Gump Became an Honorary Citizen of Former Yugoslav States". Izlaganje na Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice. Inter-University Centre Dubrovnik, 19.-23. lipnja 2006. godine;
5. Osim nastavnog i znanstveno-istraživačkog rada na Filozofskom fakultetu Kruno Kardov je radio i na popularizaciji znanosti kao i popularizaciji vlastitih istraživanja, te je u 2006. godini objavio članak u Jutarnjem listu (18. studenoga 2006.) te je imao nastupe u formi intervjua za Balkan Insight (BIRN, 10. studenoga 2006.);
6. Pored rada na znanstveno-istraživačkom projektu Filozofskog fakulteta, asistent Kardov je nastojao primjenjivati stručno znanje i u širem društvenom kontektsu te je tijekom 2006. godine radio na istraživačkim projektima za nevladine organizacije Multimedijalni institut (istraživanje u sklopu projekta Kultura aktiva), Platforma 9.81, Blok i Multimedijalni institut (istraživanje u sklopu projekta Nevidljivi Zagreb) te Documenta (istraživanje o suočavanju s prošlošću). Rad na projektu Kultura aktiva urodio je objavljivanjem istraživačkog izvještaja Kruno Kardov, Ivana Pavic, Emina Višnic (2006) Survey on Independent Cultural Sector: Clubture Network - Survey Report. Clubture;
7. Asistent Kardov je nastavio surađivati kao urednički recenzent sa znanstvenim časopisom Polemos, te je angažiran kao urednički recenzent za strani časopis East European Politics and Societies (u izdanju Sage i American Learned Society).
Temeljem navedenoga zaključujem da je rad znanstvenog novaka asistenta Krune Kardova bio vrlo uspješan u znanstvenom i nastavnom radu, obrazovanju na poslijediplomskom studiju, te u znanstvenom osposobljavanju u širem smislu. Stoga molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće.
dr. sc. Ozren Žunec
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
U Zagrebu, 2. ožujka 2007.
PREDMET: Izvješće o disertaciji Danijela Tolvajčića, s naslovom Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 23. veljače 2006. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Danijela Tolvajčića, koja nosi naslov Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa, te podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
I. Prikaz
Disertacija obuhvaća 240 računalom pisanih kartica teksta s proredom od 1, 5 retka i 14 stranica bibliografije s popisom korištenih kratica. Tekst se sastoji od šest poglavlja.
U svojoj disertaciji Tolvajčić kao temu obrađuje ideju Boga ili transcendencije (die Transzendenz) u filozofiji egzistencije Karla Jaspersa. Ovo istraživanje pripada podjednako u područje metafizike, filozofije religije, kao i filozofijske teologije.
Karl Jaspers (1883-1969). pripada među najznačajnije predstavnike filozofije egzistencije i njegova je filozofija u Hrvatskoj u još velikoj mjeri neistražena. Tolvajčić u prvom poglavlju („Polazišta i utjecaji“) pokušava prvo u određeni filozofsko-historijski kontekst staviti sam pojam „filozofije egzistencije“ (Existenzphilosophie) donoseći nekoliko bitnih natuknica oko ispravnog razumijevanja ovog filozofskog pravca, kao i Jaspersovog mjesta u njemu. Naglasak je na „egzistencijalnom“ filozofiranju o Bogu. Potom se obrađuju autori nužni za ispravno razumijevanje Jaspersove misli: prvotno je to Imannuel Kant čiji su „utjecaji vidljivi kroz cijeli Japsersov opus.“ (str. 7). Autor analizira Kantovu „destrukciju“ klasične, predkritičke metafizike i osobito njezine ontoteologije koja pretendira donijeti racionalne „dokaze“ o transcendenciji. Uviđajući kantovsku nemogućnost racionalne teologije kao temeljno Jaspersovo polazište, Tolvajčić istražuje njezine implikacije za filozofiju egzistencije i njezin govor o Bogu.
Kao daljnja etapa obrađuju se filozofijsko-teološke koncepcije Sörena Kierkegaarda i Friedricha Nietzschea. Kandidat smatra kako su „Kierkegaard i Niezsche nužni ne samo da bi se razumjela Jaspersova misao, već su upravo presudni za razumijevanje svih filozofijâ egzistencije.“ (str. 15.) Oni su anticipirali, prema Tolvajčiću, cjelokupno Jaspersovo „obzorje filozofiranja“. Pritom se, kao odlučujuće etape, naglašavaju subjektivnost i paradoksalnost Kierkegaardove filozofije o Bogu, odnosno nemogućnost nijednog „opće obvezujućeg znanja“ o transcendenciji. Vjerovanje u Boga pripada u područje čovjekove subjektivnosti. Pritom ništa manje nije ni Nietzsche sa svojim navještajem „smrti Boga“. Tolvajčić uočava kako je Nietzscheova anticipacija sloma svih vrednota i iz nje proizlazeći nihilizam znatno pridonio oblikovanju filozofije egzistencije kao cjeline. Nestalo je sigurnosti i čovjek je prepušten samome sebi. Ono odlučujuće što od obojice Jaspers usvaja , prema Tolvajčiću, jest pitanje: „što sada? (was nun?) I njihova važnost nije u njihovim vlastitim odgovorima, jer njihovi odgovori na situaciju nisu nužno i naši vlastiti, već upravo u trajnom stanju otvorenosti i dijaloga – baveći se njima mi nužno postavljamo pitanje o nama samima.“ (str. 26.)
U drugom poglavlju („Povijesno-duhovni i filozofijski kontekst“) kandidat je analizirao ideju Boga u cjelini Jaspersove filozofije egzistencije polazeći od djela Die geistige Situation der Zeit (1931.). „Polazna točka cjelovitog pristupa u Jaspersovo mišljenje nužno mora poći od njegove analize duhovne epohe.“ (str. 27.) Dolazi do „prevrata u razumijevanju vremena i svijeta“ koji za posljedicu ima dehumanizaciju. Čovjek je u samoj svojoj biti ugrožen, gubi tlo pod nogama i prijeti mu opasnost da se izgubi u bezličnoj masi. Kandidat zaključuje kako „u svijest ljudi ulazi misao o trajnoj nesigurnosti čovjekova bitka: sve se pokazuje neadekvatnim, nema trajne sigurnosti, mijenjaju se revolucije i ideologije, a osjećaj tjeskobe i očaja ostaju. Duhovna se situacija očituje u strahu i neizvjesnosti pred onim što dolazi. Čovjek se tada okreće samome sebi; biva zaokupljen samim sobom i upravo tada, odvojen od svakog drugog bitka, biva svjestan onog ništa vlastitog opstanka.“ (str. 29.) Kao radikalna posljedica rušenja sigurnosti starih kozmološko-religijsko-metafizičkih koncepcija javlja se obezboženje svijeta (Die Entgötterung der Welt). Religija više ne komunicira egzistencijalnu istinu za čovjeka. Gubitak Boga pridonosi i gubljenju čovjeka. No, postavlja se pitanje je li time okončano čovjekovo odnošenje prema transcendenciji? Je li opstanak (Das Dassein) sve što čovjeku ostaje, ili je on „nešto više“? Za Jaspersa nema dvojbe, zaključuje kandidat, jer „čovjek još ne dostiže svoj bitak u empiriji, već je upućen na transcendenciju probijajući vlastite granice. To je kontekst Jaspersovog govora o Bogu. Upravo mu se na vlastitim granicama i granicama svijeta ukazuje «nešto što je više nego on.» U tome mu mora pomoći (…) «filozofija egzistencije».“ (str. 33.) On je kao moguća egzistencija (die mögliche Existenz) upućen na transcendenciju.
Osim pitanja o Bogu u kulturnom kontekstu, Tolvajčić analizira i filozofijski kontekst teologijskog pitanja postavljajući tezu „Jaspersu je stalo uključiti Boga u svoju filozofiju, osobito kada u prvi plan dolazi metafizička misao o transcendenciji i njezinim «šiframa».“ (str. 34.)
Ova podtočka predstavlja svojevrsni uvod u cjelinu Jaspersove filozofije egzistencije: istaknuta je njegova jedinstvena metafizička pozicija u filozofiji dvadesetog stoljeća, tematiziraju se izvori filozofskih pitanja i problem autonomije filozofije, osobito u odnosu na (prirodne) znanosti, potom se analizira temeljna metoda „egzistencijalnog“ filozofiranja - transcendiranje (Transzendieren) kao pokušaj nadilaženja predmetnosti. Posebnu točku predstavlja interpretacija temeljnog Jaspersovog filozofskog pojma – „egzistencije“ (die Existenz). Kandidat ukazuje kako je sam pojam preuzet od Kierkegaarda i kako se „zadobivanje egzistencije“ predstavlja kao „trajna zadaća čovjekova bitka“ (str. 46.). Obrađen je još i pojam „graničnih situacija“ (die Grenzsituationen) kao elementarnih čovjekovih situacija u kojima se, osim nesigurnosti i paradoksalnosti, iskušava i poklonjenost od onog radikalno Drugoga – transcendencije. Ovim osvrtom kandidat zaključuje prva dva „uvodna“ poglavlja i smješta teologijsko pitanje unutar Jaspersove filozofije u ispravan kontekst.
U trećem poglavlju („Obuhvatno svega obuhvatnog – transcendencija kao božanstvo“) kandidat analizira Jaspersovu ideju o totalitetu bitka kao „Obuhvatnome“ (das Umgreifende) koji se pojavljuje u rascjepu na subjekt i objekt istodobno ga nadilazeći. Odlučujući je aspekt Obuhvatnog, koje je sam bitak (Das Umgreifende, das das Sein selbst ist) – transcendencija ili Bog. Kandidat ideju transcendencije smatra presudnom za cjelinu razumijevanja filozofije egzistencije i njezine metafizike: „Koncept transcendencije kao «nepoznatog Boga» vrhunac je Jaspersove metafizike.„ (str. 78.) Tolvajčić Jaspersov pojam transcendencije tumači kao „«apsolutno Drugo», odnosno onaj vid Obuhvatnog koji nikada nije i ne postaje usvjetan, već nadilazi i obuhvaća svijet, ali koji i «gotovo da govori kroz bitak u svijetu». Ona jest «ono što je onkraj predmetnoga», ali u isto vrijeme, kao «Obuhvatno svega obuhvatnog», transcendencija je ujedno i ono što religijska i filozofijska baština nazivaju Bogom – izvorište i temelj sveukupne stvarnosti.“ (str. 75.). Pritom kandidat veliku pažnju posvećuje srodnim idejama u neoplatonizmu, a koje je moguće iščitati iz Jaspersovih pokušaja. Osobito se analiziraju srodne koncepcije Nikole Kuzanskoga, Meistera Eckharta i Plotina.
Kako Jaspers transcendenciju razumije kao prisutnu u cjelini zapadne filozofije i religije, kandidat je smatrao potrebnim u okviru ovoga poglavlja istražiti i ono što Jaspers smatra „izvorima zapadne ideje o Bogu“: koncept transcendencije ili Boga kako se ona pojavljuje u Bibliji, grčkoj filozofiji, ali i u egzistencijalnom iskustvu slobode. To je potrebno za ispravno razumijevanje jer Jaspers „ne uvažava samo teologijsku spekulaciju iz povijesti filozofije, već joj pridodaje i svoju interpretaciju egzistencijalnog odnosa pojedinaca prema Bogu koje on pronalazi u biblijskim starozavjetnim prorocima. To, doduše, nije više Bog religije, već Bog egzistencije koja kao povijesna i pojedinačna postaje svjesna transcendencije.“ (str. 92.)
S obzirom na problem slobode, ona se razumijeva kao medij osvjedočenja o Bogu. Čovjek, kao moguća egzistencija, u svojoj slobodi spoznaje darovanost od transcendencije i oslobođenje od vezanosti na svijet. U kratkom ekskursu kandidat uspoređuje Jaspersov koncept odnosa slobode i transcendencije s idejom etike kod Nicolaia Hartmanna koja promovirajući postulatorni ateizam, upravo uklanja Boga poradi čovjekove slobode.
Četvrto poglavlje („Filozofija o Bogu kao 'mišljenje nemislivoga'“) centralni je dio disertacije. Tolvajčić smatra kako u Jaspersa ne postoji izdvojena filozofijska teologija, već se cjelokupna njegova ideja metafizike ozbiljuje kao „filozofsko traženje transcendencije“.
Kandidat stoga prikazuje i kritički evaluira metode Jaspersove metafizike na njenom traganju za Bogom: metodu formalnog transcendiranja (das formale Transzendieren) gdje u prvi plan istupa radikalna „nepopredmetivost“ transcendencije i nemogućnost bilo kakvog znanja ili spoznaje; potom metodu egzistencijalnih veza s transcendencijom (Existentielle Bezüge zur Transzendenz) u kojoj se opisuju „načini njezinog nastupanja za egzistencijalni samobitak“. (str. 110.) Ono odlučujuće što se, prema Tolvajčiću, ovdje pokazuje jest neuspjeh (scheitern) cjelokupnog metafizičkog mišljenja: transcendencija nije svediva ni na jedan koncept, jer po metodi transcendiranja filozofija se ne smije zaustaviti ni na jednoj misli ili zaključku. Svi se zaključci metafizike, u konačnici, svode na tautologije i proturječja. Nema spoznaje ni znanja o Bogu. Svaki obvezujući uvid doživljava „slom“. Ono što preostaje jest metoda čitanja pisma šifri (Lesen der Chiffreschrift). Kandidat ovako tumači ideju šifre: „Šifra ima «lebdeći» karakter; ona je «opće nečitljiv» rukopis, koji govori samo pojedincu u njegovoj unutarnjosti kada on izvršava transcendiranje. Stoga je metafizika kao opisivanje metoda transcendiranja upravo mišljenje koje pretvara opstanak u šifru. „ (str. 115.) Sve što jest – priroda, povijest, umjetnosti, filozofija, religije - može za egzistenciju postati šifra i tako progovarati o onome što je nadilazi. „Putem šifri transcendencija se zahvaća kao specifično «predmetno mišljenje» koje to ustvari nije: mišljena u šiframa i «metafizičkim predmetima», promišlja se kao imanencija u metodi «čitanja šifriranog pisma».“ (str. 114.)
Kao metoda, „čitanje šifriranog pisma“ je najuspješnija, jer ne pretendira na nikakvo znanje, već se zaustavlja na individualnoj, egzistencijalnoj razini svijesti o transcendenciji.
Kandidat potom veoma detaljno analizira ono što Jaspers zove „tri temeljne šifre transcendencije za zapadnog čovjeka“: šifru „jednog Boga“ (der eine Gott), šifru „osobnog Boga“ (der persönliche Gott) i šifru „utjelovljenog Boga“ (Gott ist Mensch geworen).Ono što se pritom, kao trajni motiv, u umu pojavljuje jest nemislivost transcendencije. Filozofiranje o Bogu ili transcendenciji, poradi sloma svake metafizike kao „znanja“, ostvaruje se kao „mišljenje nemislivoga“ (Denken des Undenkbaren): misao kruži oko transcendencije ali se razbija o njezinu nemislivost.
Filozofija o Bogu kao opće obvezujući uvid nije moguća, ona takvom pretenzijom gubi transcendenciju i postaje učenje o imanenciji (Immanenzlehre). Transcendencija je „Deus absconditus“ onkraj svega mislivoga i iskazivoga, ostaje subjektivna individualna metafizika u kojoj egzistencija u čitanju šifri trajno traga za transcendencijom. Iako Boga nikada jednoznačno ne nalazi, sam joj neuspjeh govori o stvarnosti transcendencije. Kandidat tako zaključuje: „Nikakva ontoteologija kao «znanost o Bogu» i njegovoj biti za Jaspersa nije moguća. Svaki koncept Boga ostaje samo još jedna šifra, dok Bog kao ne-misliva transcendencija ostaje s onu stranu spoznatljivoga, nadilazeći tako i dokazivanje i opovrgavanje. Ostaju nam samo «metafizički predmeti» koji su jedina alternativa krivom opredmećivanju božanstva. Institucionalizira li se koji od njih, dokida se sloboda uma u čitanju «pisama šifri». Svaka filozofija o Bogu, mora u konačnici biti svjesna jalovosti svojeg govora o transcendenciji.“ (str. 207-208.) Transcendencija ostaje daleka i nespoznata.
Umjesto znanja, odlučujuće postaje vjerovanje i to ne religijsko, već filozofijsko (der philosophische Glaube). Ovoj je Jaspersovoj ideji posvećen poslijednji odjeljak ovog poglavlja. Filozofijsko je vjerovanje vjera „filozofirajućeg pojedinca“ i treći je put između religijske vjere u objavu, s jedne, i beskonačne vjere u znanost, s druge strane. Ona je jedino moguća kao „vjera (…) pojedine egzistencije koja traži vlastiti smisao nasuprot besmisla koji nalazi u svijetu koji je izgubio ljudskost. Vjerom pojedina egzistencija dolazi do svojeg smiraja u transcendenciji, ali ne nauštrb vlastite slobode i individualnosti.“ (str. 173.)
U petom poglavlju („Nepoznati Bog filozofijskog vjerovanja i objavljeni Bog religije“) kandidat uspoređuje egzistencijalno–filozofijsku i religijsku ideju transcendencije rekonstruirajući Jaspersovu filozofijsku kritiku religije. Obrađuje se kritika religijskih pretenzija na apsolutno značenje, kao i iz toga proizašlo „fiksiranje šifri“. Tolvajčić pritom obrađuje sve etape Jaspersove filozofije religije: kritiku religijske isključivosti, polemiku oko „demitologizacije“ (der Entmythologisierung) s teologom Rudolfom Bultmannom, potom kritiku upućenu Jaspersu od strane Karla Bartha, kao i neoskolastičko „obračunavanje“ s Bogom filozofijskog vjerovanja kod Stjepana Zimmermanna, ali i pokušaj „pozitivnog“ vrednovanja kod Bernharda Weltea.
Na kraju poglavlja kandidat pokušava ispitati mogućnosti „susreta dvaju vjera“, zaključujući kako za Jaspersa nije spojivo filozofijsko i religijsko vjerovanje u jednoj egzistenciji, ali otvorena ostaje mogućnost međusobnog susreta i komunikacije, jer „filozofijska vjera dopušta drugačije vjerovanje, ona uvažava činjenicu da i religijska vjera predstavlja mogućnost egzistencijalnog samoostvarenja. Religijska je vjera, kao i filozofijska usmjerena na transcendenciju i u njoj prepoznaje svoj oslonac; ona također omogućuje čovjeku da nađe svoj vlastiti životni smisao.„ (str. 230.)
Zaključno poglavlje predstavlja kandidatov osvrt na prijeđeni put gdje zaključuje kako je Jaspersova filozofija o Bogu „ne samo oponiranje tradicionalnoj metafizici, već upravo i jedan pokušaj spašavanja metafizike, koji uvažava dosege Kantove kritike, i štoviše, upravo u njima vidi vlastite temelje. «Metafizika znanja» poslije Kanta više nije moguća. Namjesto nje Jaspers je ponudio jednu subjektivnu «metafiziku vjerovanja». Metafiziku je trebalo spasiti, poradi njezinog značenja za čovjeka kao moguću egzistenciju, a ne dokinuti.“ (str. 239.)
II. Vrednovanje i mišljenje
Disertacija Danijela Tolvajčića prvi je sustavni prikaz ovog vida Jaspersove filozofije u nas. Kandidat je obradio svu relevantnu primarnu i dostupnu sekundarnu literaturu i pritom pokazao solidno poznavanje problematike kako Jaspersove filozofije egzistencije, tako i filozofije religije općenito. Tekst disertacije je jasan, pregledan i logički koncipiran. Tema je obrađena originalno, kvalitetno i u skladu s kriterijima humanističkih znanosti, napose filozofije, te predstavlja pozitivan doprinos znanosti.
Poradi toga doktorsku disertaciju Danijela Tolvajčića pozitivno ocjenjujemo, a Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predlažemo da kandidatu odobri pristupanje obrani disertacije u sklopu postupka za stjecanje doktorata znanosti.
dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Predsjednik povjerenstva
dr. sc. Josip Oslić, izv. prof.
(Katolički bogoslovni fakultet)
Član povjerenstva
dr. sc. Željko Pavić
(Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“)
Član povjerenstva
Filozofski fakultet u Zagrebu
Izabrani u komisiju za ocjenu doktorskog rada mag.sc. Nataše Govedić
Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta
dajemo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija obuhvaća 618 stranica kompjutorskog ispisa. Započinje uvodnim obrazloženjem teme i metodologije rada (I, str. 5 – 11). Drugo poglavlje izlaže stavove o „Dramskom subjektu u filozofiji: pristupi, definicije, prijepori“ s pod poglavljima o „procesu dijaloga i participacijskim subjektima“ i „filozofskim pozornicama i dramatizaciji subjekta“ (II, 12 – 66; 67 – 173). Treće poglavlje o „Književnim dramama subjektivnosti“ obrađuje slijedeće teme: „Subjekti: teorije iskaza i figure dijaloga“ (str. 174 – 212), „Dramatologije subjekta, narativni identiteti i participacijske razlike: Kenneth Burke i Branko Gavella“ (str. 213 – 236) te „Subjekti književnih izvedbi ili kako su Hamlet i Faust postali dominantne fikcije?“ (str. 237 – 293). U četvrtom poglavlju kandidatkinja poduzima „prvu retrospektivu“ o dijalogu filozofije i književnosti pitanjem „što se subjektu događa kroz proces dezidentifikacije?“ (str. 294 – 301). Petim poglavljem počinje proučavanje izabranog „korpusa“: pod naslovom „Koncepualna medijacija, svemoćni i nemoćni subjekt, Faust i Hamlet“ potanko se obrađuje niz obrada teme Fausta: „Dramski subjekt i ugovor zapečaćen krvlju i pismom: svjedočenje Faustusu“ bavi se Thomasom Mannom, Mihailom Bulgakovom, Akira Kurosawom, Istvanom Szabom, Alanom Parkerom, Vaclavom Havelom, Janom Švajermekerom, Slobodanom Šnajderom, Markom Ravenhillom i Davidom Mametom (str. 333 – 444) a pod naslovom „Dramski subjekt i odbijanje uloge: Hamlet“ radovima Čehova, Iris Murdoch, Akira Kurosawe, Ingmara Bergmana, Stevena Berkoffa, Krleže, Šnajdera, Brezovca, Branagha, Sama Streleca, Charlesa Borkhuisa, Jacquesa Deridde (str. 445 – 574). Slijedi „druga perspektiva i zaključak: dramativi, etika remedijacije, subjekt ili jezikostvor ponavljanja“ a nakon toga uobičajeni aparat, bibliografija, sažetci na hrvatskom i engleskom jeziku te podaci o autorici.
Riječ je o vrlo impresivnom radu u kojemu se autorica suočava najprije sa središnjim teorijski raspravama u humanističkim i društvenim znanostima a nakon toga s obiljem umjetničkih djela različitih medija. Kandidatkinji je uspjelo srediti građu i uvjerljivo izvesti tezu kako se stalnim radom na temama „Hamlet“ i „Faust“ pokazuje mjesto književnosti i umjetnosti u cjelokupnom proizvođenju značenja. Svojim radom pokazuje znanstvenu strogost nove vrste, one koja priznaje aporije, slijepe pjege, kontekstualnu ovisnost u polazištima i budno prati učinak te neizbježne nepouzdanosti.
Kandidatkinja se koncentrira na umjetničke radove dvadesetoga stoljeća s time da su polazna uobičajena tema Shakespeareov Hamlet i Doktor Faustus Marlowea (izostavivši ranije varijante faustovskog motiva). Njezina je pažnja usmjerena na varijante osnovne situacije a ne na istraživanje potankosti prenošenja modela i izravnog utjecaja. Za kandidatkinju drama je „interdiskurzivna scena uma, tijela i jezika“ odnosno „kognitivni i izvedbeni modus participacijske vlastitosti“ te u tom smislu izravno vezana uz razvijanje subjektnosti, utvrđivanje identiteta. U ovakvom pristupu nema posebne sfere estetičkih zakonitosti: s druge strane nema ni redukcionizma zato što umjetničke pojave nisu „odraz“ nekih drugih zakonitosti nego jedno od poprišta svjetsko-povijesnog zbivanja i kulturnih sukoba u najširem smislu. Nataša Govedić tako izvrsno rekonstruira genealogije dominantnih fikcionalnih modela u kontekstu općeg dijalogijskog konstituiranja subjektnosti i varijanti utvrđivanja identiteta. Upravo to je veliki domet i inovativnost njezinog doktorskog rada. Kandidatkinja suvereno koristi uvide brojnih suvremenih teoretičara, prikazujući najnovije rasprave u zajednici istraživača ali zadržavajući pritom kritičku distancu sve do povremenog korištenja prvog lica jednine da učvrsti svoj stav. Rad Nataše Govedić u punom smislu predstavlja podvig, srčano suočavanje s (post)modernom teorijom kao oruđem tumačenja umjetničkih djela.
Pristup koji joj je to omogućio onaj je iz naslova: polazeći od „retoričkih paradigmi“: uzornih artikulacija nositelja dramskih zbivanja u različitim medijima pronalazi zajedničke elemente. Ti zajednički elementi, međutim, nisu tu da ih se izdvoji kao izvan-kontekstualne konstante nego sudjeluju u uvijek novim konfliktnim situacijama. U poglavlju 3.3. „Subjekti književnih izvedbi ili kako su Hamlet i Faust postali dominantne fikcije?“ to je zbivanje postavljeno u čvrste okvire: „Zajednica u kojoj participiraju Faust/us i Hamlet, zajedno sa svim svojim čitateljima i gledateljima, zaokupljena je pripovijedanjem dviju veoma važnih priča; priča iz kojih izrasta čitavo stablo zapadne kulture. Jedna od njih tiče se pojedinačne hrabrosti (...) dok se druga tiče 'opasnosti' znanja i saznavanja (...) U književnosti kao i u filozofiji, subjekt je izričaj koji oblikuje osobitu konceptualnu svijest o zdvojnosti i dvojnosti, no i o djelatnoj moći mišljenja; svijest o upućenosti 'ja' prema neizbježnom susretu s 'drugim', o dramskoj napetosti toga događaja višestrukosti.“ U interpretaciji varijanti toga zbivanja u suvremenoj umjetničkoj produkciji kandidatkinja ju je uvjerljivo potvrdila.
Mogući manji prigovori radu ne odnose se na središnju tezu i njezino uspješno obrazlaganje. Najviše pada u oči uloga engleskoga jezika. Mnogi su citati navedeni na engleskom pa i onda kada je riječ o prijevodu djela koja su izvorno nastala na nekom drugom jeziku. Nesumnjiva činjenica da engleski djeluje kao lingua franca suvremene znanstvene zajednice možda nije dovoljan razlog za potpuno odustajanje od drugih jezika.
U prikazima dramskih djela možda se moglo odustati od prikaza pojedinosti izvedbi a da se zadrži posebnost medija. Neka citirana djela nisu svrstana u bibliografiju. No sve je to zanemarivo u odličnom radu.
Predlažemo stoga da se doktorski rad Nataše Govedić Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta prihvati i uputi na daljnji postupak.
Prof.dr.sc. Nadežda Čačinović
Prof.dr.sc. Boris Senker
Prof.dr.sc. Sibila Petlevski, ADU
SVEUČILIŠTE U ZAGEBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za kroatistiku
Zagreb, Ul. I. Lučića 3
Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. sc. Kristine Štrkalj Despot
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odlukom Vijeća od 28. prosinca 2006. godine (klasa: 643-02/06-04/69; urbroj: 3804-560-06-2) izabrani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Kristine Štrkalj Despot pod naslovom Sintaksa složene rečenice u srednjovjekovnim hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Doktorska disertacija Kristine Štrkalj Despot pod spomenutim naslovom podijeljena je u šest poglavlja, i to: Uvod, Teorijska i metodološka polazišta, Složena rečenica, Složene asindetske strukture, Složene sindetske strukture i Zaključak. Tim poglavljima prethodi Proslov, koji sadrži obrazloženje teme i metodologije rada, a nakon zaključka dolaze popisi vrela i literature (na hrvatskom, engleskom, njemačkom i ruskom jeziku).
U Uvodu se doktorandica bavi korpusom koji istražuje, književnopovijesnim značajkama tekstova koje opisuje te donosi potpune transkripcije tih tekstova (uz faksimile pojedinih stranica originalā), a riječ je o trima starohrvatskim (staročakavskim) tekstovima Tundalova viđenja, i to o glagoljičkome tekstu iz Petrisova zbornika nastalom 1468. s naslovom Govorenje pravo i čisto od dobroga viteza Tundala, i dvaju latiničkih tekstova nastalih prema talijanskoj preradbi, prvoga iz Vartla (kraj 16. st.) s naslovom Vidinje Tundalovo i drugoga iz Lulićeva zbornika (oko 1600. godine), s naslovom Od umartja Tundalova. U tim se tekstovima, kojima je u osnovi legenda nastala u 12. stoljeću u Irskoj, opširno pripovijeda o smrti uglednoga viteza Tundala, koji je živio razvratno i nebogobojazno, ali mu je ukazano Božje milosrđe da bude pošteđen paklenih muka. No njegova je duša u pratnji anđela obišla pakao, u kojem je vidjela strašne muke, a zatim i čistilište i raj, koji su opisani kao mjesta sveopćega blagostanja. U Uvodu se također relativno opširno raspravlja i o jezičnim (fonološkim, morfološkim i leksičkim) te stilskim značajkama pojedinih od tih triju tekstova. S obzirom na te značajke ti se tekstovi i međusobno uspoređuju.
Drugo je poglavlje općeteorijske naravi. U njemu se (s obzirom na temu kojom se doktorandica bavi ponešto i preopširno) raspravlja o dihotomijama sinkronija – dijakronija, langue – parole, competence – performance, rečenica – iskaz te o jezičnim promjenama. Posebno upozoravamo na doktorandičinu eksplikaciju pristupa ustrojstvu teksta, u kojem se polazi od pretpostavke da se kohezija teksta postiže četirima načinima, i to referiranjem, elipsom, junkcijom i leksičkim elementima. Referiranje može biti egzoforično (upućuje na nešto izvantekstualno i/ili izvanjezično) i endoforično. Endoforično se referiranje ostvaruje kataforom (upućivanjem na jedinicu koja slijedi u tekstu), anaforom (upućivanjem na jedinicu koja prethodi u tekstu) i homoforom (tzv. samospecificirajućim referiranjem, tj. referiranjem na jedinicu koja dobiva smisao u tekstu). Junkcija pretpostavlja uspostavljanje kohezivne veze među segmentima teksta, koja se ostvaruje povezivačima na razini teksta što se nazivaju junktorima. Razlikuju se četiri tipa junkcije, i to konjunkcija, disjunkcija, kontrajunkcija i subjunkcija. Sredstva (signali) konjunkcije jesu konjunktori (i, također, uz to), disjunkcije disjunktori (ili), kontrajunkcije kontrajunktori (ali, međutim, ipak, samo), a subjunkcije subjunktori (tada, zato, u tom slučaju, prema tome).
U poglavlju Složena rečenica izlaže se pristup rečeničnome slaganju kakav se primjenjuje u disertaciji. U tom se pristupu, između ostaloga, razlikuju tri tipa konektiva (veznih sredstava): veznici, relativizatori i korelativi. Osim toga, posebna se pozornost u ovom poglavlju posvećuje tezama o tzv. «primitivnoj parataksi», prema kojima bi asindetske strukture bile starije od sindetskih, a koordinacija starija od subordinacije. Takve teze doktorandica maksimalno relativizira. Štoviše, sklona je prikloniti se onim mišljenjima prema kojima se čak govori o «mitu primitivne paratakse». Treba reći da njezina relativizacija djeluje uvjerljivo, bar kad je riječ o tekstovima koje razmatra (a u kojima npr. posve dominiraju vezničke strukture, u koordinaciji posebno sastavne s veznikom i/ili intenzifikatorom i, a u subordinaciji relativne s relativizatorom ki /'koji'/). Čini nam se ipak da doktorandica u spomenutoj relativizaciji ponešto i pretjeruje. Mislimo naime da ta relativizacija, bar kad je riječ o subordinaciji, ne vrijedi za sve, nego samo za neke tipove subordiniranih struktura (npr. relativne, vremenske ili općeuzročne), ali da ne vrijedi i npr. i za slučajeve tzv. specijaliziranih subordiniranih struktura, pogotovo za one kojima su svojstveni noviji proizvedeni veznici kakvi su npr. tim više što, s obzirom na to da i sl. Drugim riječima, mislimo da subordinirane strukture sa specijaliziranim i/ili nijansiranim značenjima nisu svojstvene starim tekstovima te da u tom smislu nije posve bez osnove govoriti ni o «primitivnoj parataksi».
U četvrtom poglavlju, u kojem su opisane složene asindetrske strukture u razmatranim tekstovima, doktorandica se ponajviše, posebice kad je riječ o asindetskoj koordinaciji, oslanja na model kakav je u opisu takvih struktura primijenio I. Pranjković (ima čak i potpoglavlje Pranjkovićev teorijski pristup složenim asindetskim strukturama). Kad je riječ o opisu asindetske subordinacije, doktorandica taj model donekle modificira, ponajviše time što među vrstama subordiniranih asindetskih rečenica, osim izjavnih (posebice onih s upravnih govorom, koje u njezinu korpusu dominiraju), upućivačkih, obraćajnih i fatičkih složenih rečenica asindetskoga tipa, razlikuje i participske strukture. Pritom doktorandica polazi od teze, kojoj je npr. bio sklon između ostalih i Tomo Maretić, «da u određenim sintaktičkim uvjetima glagolski prilog može dati obilježje predikativnosti rečeničnom ustrojstvu». Pritom ona posebno misli na primjere u kojima participska / glagolskopriložna konstrukcija pretpostavlja drugačiji subjekt nego što ga ima glavni dio strukture, npr. Došavši ja k svojemu starom prijatelju on zaplaka od radosti (str. 159). Mislimo da je doktorandičina teza o participskim konstrukcijama kao (posebnom) tipu asindetskih konstrukcija načelno sporna, a i kad bi bila utemeljena, mislimo da nedostaju iole jasni kriteriji po kojima bismo participske konstrukcije s obilježjem predikativnosti, a samo takve bi se eventualno mogle smatrati asindetskima, razlikovali od onih koje toga obilježja nemaju. Unatoč tomu međutim dobro je da je doktorandica u svoj opis uvrstila i participske konstrukcije, tim više što tekstovi koje ona analizira većim dijelom potječu iz vremena (početak 16. stoljeća) u kojem se naslijeđeni sustav participskih konstrukcija počinje razlagati, uz izrazito naglo povećanje frekvencije relativnih konstrukcija. Naime u vrijeme iz kojega potječu razmatrani tekstovi još uvijek je bio u tijeku proces departicipijalizacije participa. To je naime vrijeme kad se aktivni participi prezenta i preterita još uvijek «kolebaju« između svoje pridjevske i svoje glagolske naravi. Dok su participi bili doista participi, tj. dok se «participirali» i u vezi sa subjektom i u vezi s predikatom, čuvali su i svoju pridjevsku narav (promjenjivost i sročnost sa subjektom) i svoju priložnu narav (vezu s predikatom i okolnosno značenje). Međutim prekidom veze sa subjektom particip se adverbilalizirao, a prekidom veze s predikatom (što se događalo znatno rjeđe) particip se adjektivizirao. Doktorandica vrlo dobro i opširno analizira primjere adverbijalizacije i adjektivizacije participa. Tako ona posebno govori o participskim strukturama u funkciji atributa (npr. I to čudo vidjevši vsi okolo stojeći, čudiše se), o onima u službi predikata (npr. Anjel taknuvši noge njegove tere reče njemu) te o onima u funkciji predikatnoga proširka (npr. I vsi se žalošćahu okolu njega plačući i ne vidući ča učiniti).
U petom poglavlju, u kojem su opisane složene sindetske strukture, ima najviše novosti u odnosu na kroatističku sintaktičku tradiciju. Tu je naime primijenjen opisni model (uobičajen posebno u anglosaksonskim opisima složenih sintaktičkih struktura) prema kojemu se među sindetskim subordiniranim rečenicama razlikuju relativne, kompletivne i adverbijalne rečenice.
Kad je riječ o opisu sindetske koordinacije, primijenjen je model po kojem se razlikuju sastavne, suprotne i rastavne rečenice (nema dakle isključnih niti zaključnih rečenica). U vezi s opisom sastavnih rečenica posebno upozoravamo na razlikovanje binarne i višestruke koordinacije, a u vezi s opisom suprotnih rečenica posebno upozoravamo na opis adverzativnih rečenica s veznikom da (između ostaloga i zato što taj veznik u suvremenom jeziku više nema suprotno značenje). Štoviše, razlikuje se čak dva tipa suprotnih rečenica s veznikom da: one u kojima taj veznik ima značenje dopusnosti (tada je zamjenjiv veznikom ali), npr. I muke budeš vidjeti prevelike, da ne budeš ih trpjela, i one u kojima taj veznik ima značenje korekture (tada je zamjenjiv veznikom nego), npr. Ne umreš va ovih mukah, da vsagda živa budeš.
Spomenuti opis sindetske subordinacije s razlikovanjem relativnih (odnosnih), kompletivnih (dopunskih) i adverbijalnih (priložnih) rečenica dijelom se oslanja i na opis kakav se susreće u Maretićevoj Gramatici. Tamo se naime razlikuju rečenice s veznicima (namjerne, vremenske, načinske, uzročne, posljedične itd.), rečenice s odnosnim zamjenicama i rečenice koje sadrže neupravna pitanja. Relativne rečenice određuju se u disertaciji kao one zavisnosložene rečenice u kojima zavisna surečenica određuje antecedent u obliku imenice ili koje druge deklinabilne riječi, a svojstven im je i relativizator (npr. Kadi jest sada tvoja velika sila i meč tvoje moćne ruke, ku si ti mnozih ustrašil). Adverbijalne rečenice jesu one u kojima zavisna surečenica označuje okolnost ili tzv. perifernu relaciju, primjerice uzrok, posljedicu, uvjet, cilj, vrijeme i sl. (npr. Kada me imaše pri sebi u družbi i na straži svojoj, nigdar me tako ne zazva), a kompletivne ili dopunske rečenice jesu one u kojima je zavisna surečenica dopuna glagolu, imenici ili pridjevu. Unutar strukture glavne surečenice kompletivne rečenice funkcioniraju kao subjekt ili kao objekt (npr. Poče moliti oca da bi mu dao niki dio blaga svoga).
Relativne rečenice dijele se na relativne u užem smislu, rečenice bez antecedenta (npr. Ki veće prime, veći račun dast), rečenice s formalnim antecedentom (npr. Vidiš ča tarpe oni ki se ne pokaju), posvojne relativne rečenice (npr. Evo oni čigova si se svita daržao), kvalitativne relativne rečenice (npr. Evo tudje dojde strah i zima i smrad neizmirni, kakov još dosle ne bihu čuli ni vidili) i ostale relativne rečenice. Adverbijalne imaju podjelu kakva je uobičajena (tj. podjelu na mjesne, vremenske, uzročne, namjerne, posljedične itd.), a kompletivne se rečenice dijele na izrične (npr. Govoraše da je dostojna bila te muke tarpjeti) i zavisnoupitne (npr. Ne vim ča činim ni kamo grem).
Zaključno možemo reći da je doktorandica ovom disertacijom pod naslovom Sintaksa složene rečenice u srednjovjekovnim hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu pokazala da dobro poznaje stručnu literaturu i na hrvatskom i na drugim jezicima (posebice na engleskom i ruskom), da je vrlo razložno i metodološki utemeljeno pristupila temi opisa složenih struktura u odabranim starohrvatskim tekstovima te da je rezultat njezinih nastojanja dosada bez sumnje najpotpuniji i najutemeljeniji opis složenih struktura, posebice asindetskih i sindetskih subordiniranih, u hrvatskome jeziku negdje između kraja 15. i prvih desetljeća 17. stoljeća. Taj je rezultat tim vredniji što našoj jezikoslovnoj kroatistici još uvijek drastično nedostaju radovi na temu dijakronijske sintakse, pogotovo dijakronijske sintakse složenih struktura. Apostrofiramo i ovdje još jedanput vrlo zanimljiv, iako po našem sudu ne i posve metodološki primjeren pristup participskim konstrukcijama. Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da ovaj naš izrazito pozitivni izvještaj prihvati i doktorandici mr. sc. Kristini Štrkalj Despot omogući nastavak procesa kojim će steći akademski stupanj doktora filologije.
Zagreb, 6. ožujka 2007. STRUČNO POVJERENSTVO
dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
dr. sc. Dragica Malić, znan. savj. Instituta
za hrvatski jezik i jezikoslovlje
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 25. siječnja 2007. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Ivice Matičevića pod naslovom Književna kritika u periodici za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske podnosimo ovaj skupni
IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija mr. sc. Ivice Matičevića Književna kritika u periodici za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ima 260 paginiranih i 15 nepaginiranih stranica, a podijeljena je u 11 poglavlja: I. Uvod: istraživanje izabrana korpusa, (1-5), II. Književna kritika: određenje, narav, žanr (6-24), III. Hrvatska književna kritika od moderne do 1941.(25-51), IV. "Književni tjednik" ili o prevarenu očekivanju (52-67),V. Privlačnost ideologije, vjera u umjetnost: "Plava revija" (68-84), VI. Dijalog Ivaštinović-Miličević u "Plugu" (85-99) VII. Sloboda šutnje u "Hrvatskoj reviji" (100-126), VIII. Slavno ime u novim prilikama: "Vienac" (127-148), IX. "Spremnost" ili anarhija (149-206), X. "Hrvatski narod" između estetike i tendencije (207-248), XI. Zaključak: prostor slobode (249-260). U nepaginiranome dijelu su još Literatura (7 str.), Sažetak i ključne riječi ( 3 str.), Zusammenfassung und Schlüsselworte (4 str.) te Životopis (1 str.).
U uvodnome dijelu autor polazi od zatečenoga stanja u dosadašnjim istraživanjima hrvatske književnosti od 1941. do 1945, tj. u doba Nezavisne Države Hrvatske (NDH) te ističe da je nakon dugoga zanemarivanja i potiskivanja tek Stanko Lasić u sklopu svoje Krležologije otvorio ovo poglavlje u nacionalnoj književnoj znanosti, a da je do znatnijega pomaka došlo nakon političkih promjena u Hrvatskoj 1990/1991. zahvaljujući radovima Dubravka Jelčića, Branimira Donata, Trpimira Macana i samoga doktoranda koji je sastavio Bibliografiju priloga iz kulture u dnevniku "Hrvatski narod" (10. travnja 1941. – 6. svibnja 1945.). Odlučivši nastaviti dosadašnja proučavanja, autor najavljuje kako će u svojoj doktorskoj disertaciji obraditi najvažnije časopise i novine koji su od 1941. do 1945. izlazili u Zagrebu, odnosno analizirati njihove književnokritičke priloge da bi dobio što vjerodostojniju sliku ne samo o kritičarima i njihovima radovima te o vodećim časopisima i novinama već i o hrvatskoj književnosti dotičnoga razdoblja. Pri tome polazi od pretpostavke da bi provedeno istraživanje moralo konačno ili afirmirati ili negirati tvrdnje da je književna kritika za NDH samo nastavak prijeratne književnokritičke djelatnosti, odnosno da upravo književna kritika u endehaškoj periodici nije pokazivala političke i ideološke znakove – barem ne u onoj mjeri da joj je to moglo štetiti. Ista bi analiza na primjeru jednoga žanra trebala napokon odgovoriti i na pitanje kakav je bio odnos ustaških vlasti prema uredništvima i uređivačkom programu pojedinih glasila.
Zato je sljedeća dva pristupna poglavlja autor posvetio pitanjima kritike – prvo, njezine teorije, a potom i prakse unutar hrvatske književnosti od moderne do 1941 godine. Osim problema određenja pojmovnih i žanrovskih granica književne kritike, autor posebno ukazuje na tijesnu povezanost književne kritike i periodike kao njezina primarnog medija unutar kojega povijest kritike bilježi najrazličitije pojavne oblike – od bilješke i prikaza, preko eseja i recenzija do kritičkih pregleda i rasprava. Sažimajući nacionalnu kritičku praksu od modernističkog pokreta do Drugoga svjetskog rata, autor podsjeća na najznačajnije struje, načela, pojedine slučajeve (polemike) i predstavnike kritičkih metoda ("pozitivističke, moralizatorske, psihološko-socijalne, impresionističke, filološke, estetske i analitičke") te ističe kako su tiskani mediji u tome razdoblju odigrali ključnu ulogu i to ne samo kao poligoni za izrazito sukobljena stajališta o pitanjima uloge književnosti i njezine kritike već i kao moderatori književnoga i društvenog života s kojim je ista periodika dijelila zajedničku, nerijetko nezavidnu sudbinu. Radilo se uistinu o burnome i za nacionalnu književnu kritiku izrazito bogatome razdoblju s nizom jakih autorskih imena najširih ideoloških orijentacija te o jednako tako bogatoj periodičkoj produkciji kao živome prostoru književne kritike koja je upravo tada, pokraj teorije i povijesti književnosti, zaključuje autor, učvrstila svoj generički položaj u nacionalnoj književnoj znanosti.
U sljedećih sedam poglavlja autor potom analizira sedam izabranih periodičkih naslova (novina i časopisa): "Književni tjednik" (1941 – 1942), "Plavu reviju" ([1940] – 1943), "Plug" (1944.), Hrvatsku reviju", ([1928] – 1845), "Vienac" (1944), "Spremnost" (1942 –1945) i "Hrvatski narod" ([1939] – 1945). U obradi pojedinih naslova autor se dosljedno drži dvaju načela, koje naziva formalno-tipološkim i povijesno-funkcionalnim. Prema prvome za svaki se časopis, odnosno novine, utvrđuju žanrovi i tipovi kritičkog pristupa te estetička pozadina (tj. "tko, o čemu i kako piše"), a prema drugome istražuje odnos kritičara prema političkoj i ideološkoj zbilji, određuje karakter periodičke publikacije te funkcija i pouzdanost kritičkog suda. Ovakvim postupkom na kraju se stječe uvid u priloge svakog kritičara u određenome periodiku (horizontalno) i u svima u kojima kritičar surađuje (vertikalno), potom uvid u profil svakog periodika s obzirom na njegove kritičke žanrove, teme, metodološku i teorijsku usmjerenost, a na kraju stječe se uvid i u književnokritičku sliku cijeloga razdoblja 1941-1945.
Nakon pomno provedene analize izabranih časopisa i novina autor dolazi do sljedećih zaključaka.
U prvome redu, napokon se nedvojbenim čini da je književna kritika za NDH nastavak prijeratne književnokritičke djelatnosti. Naime, većina autora koji su se kritikom bavili prije rata nastavili su pisati i za vrijeme rata (Ljubomir Maraković, Antun Barac, Albert Haler, Mihovil Kombol, Petar Grgec, Andrija Radoslav Glavaš, Ton Smerdel, Ivan Goran Kovačić), a pridružili su im se kritičari koji su se pojavili i afirmirali neposredno prije 1941. i za vrijeme rata (Zvonimir Katalenić, Jakov Ivaštinović, Vladimir Miličević). Određena promjena nastaje u dijelu tipologije aktivnih pristupa prosuđivanju i vrednovanju književnih djela, opusa i epoha, pa tako sada posve očekivano izostaje marksistički, lijevo orijentirani pristup, dok su i dalje aktivni filološki, sociološki i protostrukturalistički (Ljubomir Maraković, Antun Barac, Milivoj Magdić, Vinko Nikolić, Radoslav Glavaš, Ton Smerdel, Nikolaj Fedorov, Zvonimir Katalenić, Jakov Ivaštinović, Vladimir Miličević, Stanko Gašparović), odnosno impresionistički (Ton Smerdel, Vinko Nikolić, Antun Bonifačić, Hijacint Petris, Pavao Tijan, Petar Grgec, Marko Čović) te halerovsko-kročeanski kritički modeli (Albert Haler, Ton Smerdel, Vinko Nikolić, Krsto Bakarčić, Zvonimir Katalenić, Vladimir Miličević).
Politički i ideološki uvjeti u novoj državnoj organizaciji te ratni kontekst nisu bitno utjecali niti na temeljnu zadaću kritike. Iako se stanje u periodici osnutkom NDH promijenilo, većina listova obustavljena, a tiskarska poduzeća podržavljena, od prvih dana nove države osnivani su novi naslovi dok su se stari, ukoliko je to odgovaralo ustaškim vlastima, održali i u NDH ("Hrvatska revija", "Hrvatsko kolo" i "Hrvatska smotra"). Brzim pokretanjem "Hrvatskoga naroda", "Spremnosti", "Književnoga tjednika" i "Plave revije", uz stalni tečaj "Hrvatske revije" te kasnije pokrenute "Plug" i "Vienac", književna je kritika dobila prikladan komunikacijski prostor. U takvim okolnostima ona biva i dalje vjerna i budna pratiteljica književnoga stvaralaštva, a estetski kriterij onaj osnovni filtar kroz koji se propuštaju djela nastala u prošlosti ili sadašnjosti. Odstupanja, koja su postojala od kritičara do kritičara, išla su u smjeru većega ili manjega isticanja nacionalnih, odnosno etičkih obilježja kritiziranih djela. Temeljni kriterij, međutim, tijekom četverogodišnjeg endehaškog razdoblja čvrsto je ostao u okvirima estetske vizure: "Kao što ne postoji ustaška književnost, tj. niz djela koja bi u svojoj unutrašnjoj strukturi slijedila misaona uporišta ili ideologiju izraslu iz Načela ustaškog pokreta ili iz svih onih dekreta i zakonskih odredbi što ih je donosio Pavelić i njegova Vlada, tako je pogrešno i naivno pomisliti da postoji tamo neka kritika koju bismo, čak i u tragovima, mogli nazvati ustaškom", zaključuje autor.
Za samu kritiku to pak znači da je i u uvjetima totalitarnoga političkog sustava uspijevala osigurati vlastiti prostor slobode i autonomije zahvaljujući nekim faktorima. Autor prvo ističe slabost i neorganiziranost ustaških vlasti da uobliči i nametne neku vrstu preskriptivne književne poetike, tj. ideološke kritike, potom neodlučnost književnih ideokrata poput Vinka Nikolića, Marka Čovića, Antuna Bonifačića i Ive Lendića koji su se deklarativno i zalagali za uspostavu tzv. ustaške književnosti, ali su u svojoj kritičkoj praksi polazili od estetskoga, a tek onda od nacionalnoga ili etičkog kriterija. Nadalje, radilo se i o posve otvorenome zagovaranju umjetničke slobode i kritičke samostalnosti lišene ikakvih izvanliterarnih, pa tako i ideoloških utjecaja, i to ne samo od strane kritičara poput Tone Smerdela, Branka Gavelle, Milivoja Magdića, Antuna Barca, Alberta Halera, Vjekoslava Kaleba, Jakova Ivaštinovića, Marka Čovića, Zvonimira Katalenića, već i od strane onih koji su bili aktivni članovi ustaškog pokreta poput spomenutih V. Nikolića i I. Lendića. Napokon, za takvo stanje autor ocjenjuje zaslužnima i urednike pojedinih časopisa i novina koji su znali balansirati između obveza spram režima i otvaranja prostora slobode (npr. Tias Mortigjija, Milivoj Magdić i Pavao Tijan u "Spremnosti", Branimir Livadić i Olinko Delorko u "Hrvatskoj reviji", Julije Benešić, Mate Ujević i Pavao Tijan u "Viencu" ili uredništvo "Pluga). Sve u svemu, zaključuje autor, osnutkom i četverogodišnjim postojanjem NDH književna kritika – uza sva svoja specifična književnopovijesna obilježja – nije izgubila kontinuitet niti iznevjerila svoj generički karakter i status slobodnoga tumača primarne književne prakse.
Na temelju navedenog prikaza zaključujemo da je mr. sc. Ivica Matičević u svojoj doktorski disertaciji načinom izlaganja pokazao da je ovladao metodologijom znanstvenog rada. Izabravši temu koja u hrvatskoj znanosti o književnosti do sada nije bila sustavno istražena i izložena, on je svojim rezultatima bitno pridonio znanstvenom sagledavanju hrvatske književne kritike za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Svi otvoreni problemi koji se očituju u njegovoj disertaciji – poput granica istraživačkog korpusa i žanrovske kategorije književne kritike te njezine tipologije kao i same periodike i njezine poetike – zapravo su dio složenosti predmeta ovoga rada, a mogu poslužiti kao polazište za raspravu i daljnji nastavak istraživanja.
Zato predlažemo Vijeću da prihvati ovaj izvještaj i kandidatu omogući nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti.
U Zagrebu, 17. veljače 2007.
dr. se. Pavao Pavličić, red. prof.
dr. se. Vinko Brešić, red. prof.
akademik Dubravko Jelčić (HAZU)
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada ANKICE KNEZOVIĆ pod naslovom Utjecaj rasnog pitanja na profiliranje afroameričkih stereotipa u američkom filmu (od klasičnog američkog filma do novije kinematografije), izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća održanog 31. listopada 2006. godine, podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Namjera magistarskog rada Ankice Knezović je obrada teme vrlo aktualne u suvremenom proučavanju američke umjetnosti i kulture u sklopu interdisciplinarnog polja amerikanistike. Radnja broji 157 gusto otisnutih stranica (s aproksimativno 33 retka po stranici), a građa je teksta podijeljena na pet poglavlja; na kraju radnje nalaze se popis bibliografskih jedinica i popis filmova koji su poslužili u svrhu eksplikacije i ilustracije teza i donošenja zaključaka.
U pitanju je izrazito složena tematika koja se odnosi na brojne aspekte američkog društveno-političkog života, potom kulture i umjetnosti, a u radu kolegice Knezović osobit je naglasak stavljen na problem prikaza Afroamerikanaca u dominantnom segmentu američke kinematografije – u hollywoodskom filmu. Taj je prikaz svakako odraz položaja Afroamerikanaca u američkom društvu, karakteriziranog životnim prilikama Afroamerikanaca od vremena njihovog dolaska u SAD u sklopu trgovine robljem, preko prvih ozbiljnijih pokušaja njihove emancipacije u 19. stoljeću, pa sve do najnovijih, uopćeno govoreći sve pozitivnijih trendova.
Loš društveni položaj Afroamerikanaca, međutim, često je opravdavan i određenom ideologijskom nadgradnjom, s pomoću koje se dokazivalo, ponekad i iz jedne neskriveno rasističke vizure, kako je riječ o nižoj, čak subhumanoj rasi ili vrsti živih bića. U tom je smislu teza ovoga rada kako se kroz filmove s afroameričkom tematikom mogu ocrtati ne samo temeljne značajke društvenog, ekonomskog i političkog položaja Afroamerikanaca, nego i ideološka opravdanja takvog društvenog položaja. I položaj afromeričke zajednice i ideološku nadgradnju tog položaja Ankica Knezović obrazlaže u kratkom prvom poglavlju «Porijeklo rasnih stereotipa» (str. 5 – 9), koje ponajviše služi da bi se uvelo u tematiku radnje u najopćenitijem smislu: određuje se metodologija rada i postuliraju neke uvodne pretpostavke. Sve je to naznačeno vrlo jasno, a zatim su obrazložene osnove pristupa bogatoj građi.
Naznačene osnove kolegica Knezović pronalazi u dva bitna elementa koji konstituiraju produkcijsku praksu američke kinematografije, a istodobno i ilustriraju većinu najbitnijih tematsko-problemskih aspekata te kinematografije. Američka kinematografija koja, naime, djeluje po principima drugih industrijskih grana u SAD konstituirala se potkraj I. svjetskog rata, bazirajući se na dvije interferentne komponente: proizvodnja se planirala i usmjeravala oslanjanjem na popularne glumce (»zvijezde») i na popularne žanrove, a taj se dvoslojni modus kroz razne varijacije održao sve do najnovijega razdoblja u povijesti američke kinematografije, što se posebno obrađuje u drugom i trećem poglavlju magistarskog rada kolegice Knezović.
U drugom poglavlju – « Kako su se neki od osnovnih afroameričkih stereotipa modificirali kroz američku filmsku povijest ?» (str. 9 – 84.) govori se o tipičnim likovima Afroamerikanaca što su se pojavljivali u američkoj kinematografiji. Dakako, nije riječ o zvijezdama («stars»), a one su tumačile glavne likove, jer je sve do novijeg vremena bilo gotovo potpuno nedopustivo da Afroamerikanac tumači neku od glavnih uloga u standardnom hollywoodskom proizvodu. Dakle, ti se tipovi gotovo isključivo odnose na epizodne likove u filmovima. Među glavne likove u dominantnoj hollywoodskoj kinematografiji oni prodiru tek od kraja 1960-tih godina. No, iako se ti tipovi odnose na epizodne likove u filmovima, tih je tipova mnogo, učestalost njihova pojavljivanja je vrlo velika, pa oni zato ispisuju oveću stranicu u povijesti američkoga filma.
Kolegica Knezović nalazi sedam naznačenih stereotipova u dominantnom hollywoodskom filmu. Prvi je stereotip «bijelac nacrnjenog lica» («blackface»), odnosno bijelac koji se maskirao u crnca, jer je bilo neprihvatljivo da pravi Afromerikanac tumači važan lik u filmu dominantne kinematografije; povijesna je ironija u tome da je u prvome zvučnom filmu Pjevač jazza (1927) redatelja Alana Croslanda glavni lik i interpret afroameričkog melosa sin židovskog kantora (glumi ga Al Jolson). Drugi stereotip, prema tumačenju kolegice Knezović, unekoliko predstavlja obrat od prvoga – to je «tragična mulatkinja», Afroamerikanka svjetlije puti, svjesna da se na društvenoj ljestvici može znatno više uspeti ako se izdaje za bjelkinju, za što je klasičan primjer važan lik kćerke crne sluškinje u filmu Imitacija života redatelja Douglasa Sirka.
Treći stereotip je «crni grubijan i nasilnik» («the black brute» ili «the buck»), Afromerikanac koji je često oruđe u rukama bijelaca, a ako nije riječ o takvom odnosu, onda je riječ o osobi s urođenim nasilničkim porivima. Četvrti stereotip je «priglupi smiješni crnac» («the coon»), vrlo često u liku sluge bespogovorno odanoga svome gazdi, a čija glupost služi za zabavljanje publike (tzv. «comic relief»).
Peti stereotip je «vjerni sluga» («the Tom»), koji je naslov dobio prema naslovnom liku iznimno popularnog romana Čiča Tomina koliba Harriet Beecher Stowe, koji je doživio i više filmskih ekranizacija. Ovaj se afroamerički stereotip pojavljuje u filmovima koji na romantičan način zagovaraju međurasno prijateljstvo, ali u kojima, usprkos prikrivanjima i humanističkom angažmanu, ipak prevladava pogled na Afroamerikance kao na inferiorna bića. Šesti je stereotip «brižna dadilja» («the mammy»), s reprezentativnim primjerom korpulentne dadilje iz filma Zameo ih vjetar (1939) redatelja Victora Fleminga.
U opisu svih tih šest stereotipova kolegica Knezović prikazuje kako su se oni razvijali tijekom osamdesetak godina njihovoga postojanja (ovisno o vremenskom prostiranju pojedinoga tipa), a istodobno opisuje i načine kamufliranja tih stereotipa, znači načine uz pomoć kojih se otežava njihovo uočavanje i pod krinkom objektivnosti ili kritičnosti u filmovima zapravo «servira» neki stereotip.
Napokon, sedmi je stereotip «integracijski junak», koji je na listi stereotipova najnoviji, jer je ipak plod nešto višeg stupnja liberalne svijesti i sve glasnijih zahtjeva za međurasnom tolerancijom u američkom društvu. Riječ je o Afroamerikancu uglađenih manira koji se odjećom, govorom, ponašanjem, pa čak ni samosvješću, ne razlikuje bitno od pripadnika bjelačke zajednice. Prvi predstavnik ovoga stereotipa koji se spominje u povijestima američkog filma jest lik crnog liječnika u filmu Arrowsmith (1931) redatelja Johna Forda, a najpoznatiji glumac u ovom tipu i prvi Afroamerikanac koji je postao glumačka zvijezda jest Sidney Poitier (s paradigmatskim primjerima takvih uloga u filmovima U vrelini noći i Pogodi tko dolazi na večeru). Međutim, uočava kolegica Knezović, status «integracijskoga junaka» postiže se u filmovima vrlo čestu pod cijenu gubljenja afroameričke crte identiteta takvoga lika.
Raščlamba naznačenih tipova i zaključak ovoga poglavlja, daju bogat uvid u prikaz Afroamerikanaca u hollywoodskoj kinematografiji, u prirodu njihova položaja, potom u ideološke pretpostavke i posljedice takvih prikaza, a čak upućuju i na sižejne razrade. Naime, prepričavajući situacije u kojima se takvi likovi nalaze, kolegica Knezović neizbježivo stvara i pregled čestih i tipičnih sižeja u onom hollywoodskom filmu koji zahvaća i afroameričku tematiku. Šteta je što se pritom nije našlo prostora za kraću digresiju o Juanu Fernandezu, prvom hollywoodskom glumcu koji je (krajem 1940-tih godina) odbio nastupati u stereotipnim ulogama koje obezvrijeđuju njegovu rasu. Također, moglo se naći nešto prostora u kojem bi se obradio složeni odnos između protagonista Fordovog filma Čovjek koji je ubio Liberty Valancea Ransoma Stoddarda (James Stewart) i crnačkoga sluge Pompeyja (Woody Stroode).
Treće poglavlje «Zastupljenost uloga Afroamerikanaca u popularnim hollywoodskim filmskim žanrovima» (str. 85-112.), kao što je ranije naznačeno, ističe činjenicu da se komplementarno utemeljivanje američke filmske industrije u poznatim glumcima zasniva na oslanjanju na popularne žanrove. Stoga se analiza stereotipnih likova Afroamerikanaca u hollywoodskim filmovima nužno prožimlje s analizom žanrova u kojima su učestaliji likovi Afroamerikanaca. U konkretnom slučaju i kada su u pitanju popularni, dominantni hollywoodski žanrovi, treba ustanoviti da u povijesti američke kinematografije, osim u novije vrijeme, ne postoji žanr čija se poetika zasnivala na većim ulogama afroameričkih likova, jer su se žanrovi zasnivali na likovima koje karakteriziraju neka izrazita moć ili autoritet, ili na izrazitom obratu od te moći, kao u komedijama. Zbog toga kolegica Knezović zapravo uglavnom raspravlja o filmovima sa specifičnim temama koje impliciraju pojavljivanje takvih likova.
Tako najprije navodi «plantažni žanr», misleći pritom na filmove kojih se radnja zbiva na plantažama američkog Juga, potom razne «problemske» filmove, odnosno «filmove s porukom», dakle filmove koji se, uz druge društvene probleme usredotočuju i na položaj Afroamerikanaca u SAD, ili u kojima se upravo taj položaj apostrofira te napokon muzičke filmove s potpuno crnačkom postavom. Riječ je o začuđujuće malom broju filmova s temom jazza i afroameričke popularne kulture, u kojima prevladavaju afroamerički glumci ili glazbenici. Naime, uz «poteškoću» što bi tada Afroamerikanac bio protagonist, smetnja je bila i u samome nastojanje da se u temelju improvizirana glazba kao što je jazz uklopi u poetiku i u kanone filmske glazbene komedije.
U posljednjem, četvrtom potpoglavlju trećega poglavlja («U kojim su se hollywoodskim žanrovima afroamerički glumci pojavljivali od 70-tih godina do danas?»; str. 104-112.), kao i u cijelom četvrtom poglavlju – «Afrocentrični film» (str. 113-136.) govori se o hollywoodskoj praksi koja je započela 1970-tih godina. To razdoblje karakterizira sve veći broj filmova u kojima se izbjegavaju opisani stereotipi i u kojemu se javljaju filmovi s gotovo potpuno afroameričkom glumačkom postavom. Pojavu tih filmova treba zahvaliti, pokazuje Ankica Knezović, sve izrazitije uspješnim stremljenjima k poboljšanju međurasnih odnosa u SAD te razvoju liberalne svijeti, potom razvoju svijesti unutar same afroameričke zajednice (osobito u većim gradovima na sjeveru i sjeveroistoku SAD), kao i činjenicom da je dominantna industrija uočila rastuću kupovnu moć afroameričke zajednice kao potencijalno zanimljivog segmenta filmske publike.
Naznačeni filmovi najčešće pripadaju kategoriji tzv. blaxploitacijskog filma, što podrazumijeva niskobudžetne filmove u kojima se zadovoljavala potreba mlađe crnačke publike za akcijskim i avanturističkim sadržajima, smještenima u siromašnim dijelovima urbanih sredina, s prevladavajućim crnačkim stanovništvom. Glavni lik tih filmova najčešće je detektiv, Afroamerikanac s kojim se publika pripadna istoj zajednica mogla lakše poistovjetiti, primjerice popularni junak Shaft (prvi je film iz 1971. godine), a katkada je riječ o crnim prestupnicima koji se bune protiv vladajuće bjelačke korupcije.
Iz ovog se miljea rađa i nešto novija skupina filmova, tzv. «gansta» film, kojem su junaci marginalci, uglavnom adolescenti koji se pokušavaju snaći u nepovoljnim društvenim uvjetima. Za razliku od prethodne kategorije filmova, u kojima se sukob uglavnom može svesti na odnose između rasa, u «gangsta» filmovima često dolazi do sukoba unutar afroameričke zajednice, u kojoj zagovornici različitih ideologija i sustava vrijednosti nude mladim Afroamerikancima različite recepte za izbor karijere ili životnog puta, od pokušaja integracije u dominantnu kulturu do uklapanja u društvene obrasce etničkih kriminalističkih bandi.
U ovom poglavlje kolegica Knezović bilježi i pojavu afroameričke romantične komedije, a budući da cijeli magistarski rad ukazuje na postupni napredak u shvaćanju socijalnih i političkih problema Afroamerikanaca u SAD, kao i proces postupnih mijena, pa i odbacivanja stereotipa, logično je da je posljednje potpoglavlje posvetila Spikeu Leeju, prvom redatelju Afroamerikancu koji se dometima i odjekom svojih filmova nametnuo kao ključan čimbenik s jedne strane promjena u filmovima afroameričke tematike, a s druge strane i promjena u dominantnoj američkoj kinematografiji, odnosno u kulturi u kojoj Afroamerička zajednica polako zauzima sve važnije mjesto.
U «Zaključku» (str. 137-146.) kolegica Knezović rekapitulira glavne teze svoga rada, posebno naglašavajući pitanja ideologije i odnosa filmskih fenomena s drugim aspektima kulture i popularne kulture, ističući i problematiku jezičnih specifičnosti i problema; primjerice riječ «nigger» ima izrazite političke konotacije, ali ne znači isto kada ju koriste bijelci i pripadnici afroameričke zajednice. Napokon, na kraju «Zaključka», kolegica Knezović ističe problem odgovornosti kino-publike i probleme hegemonije i otpora.
Zaključak
Magistarski rad kolegice Knezović Utjecaj rasnog pitanja na profiliranje afroameričkih stereotipa u američkom filmu (od klasičnog američkog filma do novije kinematografije) iskazuje dobro poznavanje građe i obuhvaća većinu ključnih problema koji se nameću u grani amerikanistike koja se bavi proučavanjem kulturnih stereotipa, s posebnim naglaskom na rasnu i etničku problematiku. Bibliografija koja se sastoji od 40 bibliografskih jedinica, uključuje i najnoviju stručnu literaturu, a služila se i internetskim bibliografskim i filmografskim izovrima te primjerima iz više od 120 filmova, od kojih se dobar dio prikazivao u našim kinima i na televiziji, ili je bio dostupan na dvd i video tržištu. Uz amerikanističku, kolegica Knezović se kompetentno i primjereno služi i filmološkom terminologijom te daje problemski, metodološki i faktografski bogat prikaz teme koju je obradila.
Stoga Stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Ankice Knezović Utjecaj rasnog pitanja na profiliranje afroameričkih stereotipa u američkom filmu i predlaže Fakultetskom vijeće da pokrene postupak obrane.
Stručno povjerenstvo u sastavu:
1. dr. sc. Sonja Bašić, prof. emeritus
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof. u miru
član povjerenstva
3. dr. sc. Nikica Gilić, viši asistent
član povjerenstva
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka 7. ožujka 2007.
Stručno povjerenstvo za ocjenu
magistarskoga rada Željke Radelić
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Budući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 7. prosinca 2006. imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Željke Radelić pod naslovom Karakterizacija ženskih likova u dramama Bernarda Shawa, podnosimo Vijeću ovo
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Karakterizacija ženskih likova u dramama Bernarda Shawa Željke Radelić ima ukupno 166 stranica računalnoga ispisa, a podijeljen je ovako: Uvod (str. 1-2), 1. Shavianska etika i poetika – dekonstruiranje konvencionalnog morala (3-27), 2. Shawov feminizam i feministička kritika Shawa (28-63), 3. Pigmalionove kćeri (64-147, 4. Shavianska žena kao subjekt (148-158), Zaključak (159-161) i Bibliografija (162-166) s 13 naslova primarne i 57 naslova sekundarne literature, bez iznimke na engleskom jeziku. Bilješke, njih 201 ukupno, uglavnom su bibliografskog značaja, ali je među njima i poneka dopuna glavnoga teksta, raspoređene su kroz rad 'pod crtom'.
Kolegica Željka Radelić za temu svojega magistarskog rada izabrala je u nas razmjerno dobro poznatog, ali istodobno kritički manje-više uzgredno ocijenjivanog i u novije vrijeme iznimno rijetko izvođenog britanskoga dramatičara Georgea Bernarda Shawa, pisca koji je obilježio britansko kazalište na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća svojim brojnim dramskim tekstovima, popraćenim redovito iscrpnim predgovorima što nerijetko imaju značaj samostalnih ne toliko dramaturških koliko socioloških i filozofskih studija. U kratkom Uvodu autorica ističe kako je njezina nakana pristupiti 'korpusu dramskih tekstova G. B. Shawa kao cjelini koja posjeduje unutarnju homogenost' i prikazati dva moguća feministički utemeljena hermeneutička pristupa tim tekstovima: 'pozitivni', kojemu je cilj pokazati da Shaw svojim dramama 'podriva vladajuću patrijarhalnu ideologiju', i 'negativni', koji 'otkriva njegovo sudioništvo s tom ideologijom' (1). Nakon toga u kratkim crtama izlaže nacrt svojega rada.
U prvom poglavlju, pod naslovom Shavianska etika i poetika – dekonstruiranje konvencionalnog morala, autorica najveću pozornost posvećuje Shawovoj studiji 'Srž ibsenizma' iz koje, koristeći se ponajviše kritičkikm komentarima i tumačenjima koje nude Alfredo Turco i Richard Dietrich, izvodi temeljne postavke njegove etike, psihologije i poetike. Iscrpno govori o njegovu nekonvencionalnom poimanju triju tipova ljudi, naime 'filistara', 'idealista' i 'realista', te, s obzirom na temu svojega magistarskog rada, dodatno zanimanje već ovdje pokazuje za Shawovo shvaćanje žene i postavlja pitanje o tom je li njegovo odbacivanje viktorijanske idealizacije žene zapravo 'korak prema pripremi muškaraca da prihvate žene kao sebi ravne' (25).
Na početku drugoga poglavlja, koje nosi naslov Shawov feminizam i feministička kritika Shawa, ukazuje se na to kako 'rasprava o tome je li Bernard Shaw feminist ili tipični viktorijanac traje već duže od stoljeća', a u njoj se 'polariziraju sva oprečna stava koji nastaju na temelju pozitivne hermeneutike ili na temelju hermeneutike sumnje' (29). 'Pozitivna hermeneutika', koje je vodeća predstavnica Barbara Bellow Watson, autorica knjige A Shavian Guide to the Intelligent Woman, karakteristična je za 60-e godine 20. stoljeća. S tog stajališta, Shawovi se dramski tekstovi i njegovi ženski likovi osvjetljuju kao subverzija dominantnih (patrijarhalnih) stereotipa i suprotstavljanje u biti licemjernoj idealizaciji žene koja zapravo implicira njezinu inferiornost u odnosu na muškarca. S druge strane, u 90-im godinama, primjerice u knjizi Shaw's Daughters Ellen Gainor, na koju će se kolegica Radelić češće pozivati u nastavku rada, prevladava skeptičniji pristup. Shaw se s tog stajališta ipak sagledava prije svega kao autor koji jednostavno zbog svoje povijesne i društvene pozicije nije mogao ostati nedodirnut 'sveprisutnim ideološkim strukturama' (30), unatoč tomu što ih počesto ironizira. Kao primjer te ironizacije navodi se i analizira Shawov književni prvijenac iz 1878. My Dear Dorothea, koji je suvremenike sablaznio naoko amoralnim savjetima viktorijanskoj djevojčici. I Shawovim antitradicionalističkim odbacivanjem vjenčanja kao obreda kojim se, nakon eliminacije niza prepreka, dokida komički sukob te obnavlja izgubljen društveni (i naravni) sklad, potkrepljuje se teza o njegovoj kritičnosti spram svih starih obrazaca (od ideologijskih, preko društvenih, političkih i etičkih, do dramaturških) i fabijevski strpljivom, nenasilnom radu na preobrazbi građanskoga društva. Dok je 'pozitivnoj hermeneutici' sve to dostatno da Shawa ocijeni feminističkim piscem i tvorcem dramskog tipa 'nove žene', 'hermeneutika sumnje' , koju autorica rada nadasve korektno prezentira, ali je dokraja ne prihvaća, ustrajava na tvrdnji da je, unatoč svim odstupanjima od tradicije i tradicionalnih obrazaca, i za Shawa 'temeljni identitet (...) muški' (55) te da se 'njegova pretpostavka o muškom centru koji imaju njegove ''jake žene'' poklapa (...) s njegovom teorijom o jednospolnom ljudskom rodu' (57).
Pigmalionove kćeri najopširnije je i najvažnije poglavlje magistarskoga rada kolegice Željke Radelić. U njemu se na primjerima triju ženskih likova – a ti su Ann Whitefield iz Čovjeka i nadčovjeka 'kao arhetip žene', Barbara Undershaft iz Major Barbare 'kao žena s pozivom' i Eliza Doolittle iz Pigmaliona 'u potrazi za identitetom' – prikazuje, tumači i kritički vrednuju ne samo Shawovo shvaćanje pozicije žene u građanskom društvu na mijeni 19. i 20. stoljeća i njegovi prijedlozi za poboljšanje te pozicije, nego i njegovo poimanje funkcije lika u dramskom tekstu i tehnike karakterizacije kojima se u svojim komedijama koristio. Pred autoricom su, obzirom na način kojim je razvijala uvodne dijelove svojega magistarskog rada, ovdje bila tri puta. Mogla je, naime, poći od Shawovih stavova i kriterija razvrstavanja ljudi/likova u 'filistre'. 'idealiste' i'realiste' te provjeriti kako se, ako se uopće mogu, ti stavovi i kriteriji primijeniti na analizu i tumačenje primjernih likova. Mogla je, zatim, izraditi svoj osobni analitički instrumentarij i primijeniti ga na nekoliko likova te ih potom usporediti i izvesti iz tako provedenih analiza određene zaključke o Shawu i njegovu pretpostavljenom feminizmu ili, naprotiv, antifeminizmu. Mogla je, napokon, svakom liku pristupiti s njemu najprimjerenijega stajališta, koristeći se pritom dostupnom stručnom literaturom. Kolegica Radelić odlučila se za potonji pristup, koji dakako ima stanovitih prednosti, napose što se tiče traženja uporišta u dosadašnjim istraživanjim, ali i nekoliko slabih strana od kojih je, razumije se, najveća slabost izostanak završne sinteze. Umjesto cjelovita i konzistentna uvida u Shawov pristup ženskim likovima, dobli smo tri dobro pisane, ali ne i čvrsto povezane analize triju neprijeporno zanimljivih i s dobrim razlozima izdvojenih ženskih likova. Na početku svake od tih triju analiza autorica daje sažet prikaz širega književnog, kazališnog i društvenog konteksta drame iz koje izdvaja glavni ženski lik, navodi razloge odluke za taj lik, a ne lik iz neke druge drame sa sličnom tematikom i, što je u Shawa gotovo redovito prisutno, istom ili sličnom društveno-političkom i etičkom tezom, a potom govori o postupcima karakterizacije jasno i dosljedno razlikujući kategorije koje je M. Pfister nazvao 'autorskim' i 'figuralnim', 'eksplicitnim' i 'implicitnim' postupcima. Nakon uvodnih dijelova, u kojima pokazuje dobro poznavanje cjelokupnoga dramskog opusa G. B. Shawa i kritičke literature o njemu, poseže za primjernim interpretacijama izabranih drama o koje se oslanja u daljim tumačenjima spomenutih ženskih likova. Ann Whitefield iz Čovjeka i nadčovjeka kolegica Radelić tako sagledava s aspekata što ih predlažu Ellen Gainor, koja taj lik razmatra u kontekstu drugih Shawovih 'paternalno-didaktičkih drama' (78), i Sally Peters Vogt, koja u svojoj analizi površinskih i dubinskih slojeva drame u potonjima otkriva 'mitski obrazac' (86), 'cikličku prirodu ljudske povijesti' (89) i kompleksnu (mitsku) simboliku, te ustvrđuje kako 'Ann kao utjelovljenje žene u dramskoj verziji evolucijskog mita postaje ništa manje nego nada čovječanstva u kretanje prema nadčovjeku' (97). Razumijevanje Barbare Undershaft iz drame Major Barbara temelji se pak uglavnom na radovima Alfreda Turca, kojega prije svega zanima Shawovo viđenje morala i mogućnost usporedbe odnosa Barbare i njezina oca s odnosom Brynhilde i Wotana iz Shawova eseja Savršeni vagnerijanac, i Stuarta Bakera, koji se bavi 'Shawovom religijom' (117), a u istom odnosu, naime Barbare i oca, vidi 'dva lica iste medalje, dvije manifestacije istog duha' (119). Jean Raynolds, koja 'povlači paralelu između Derridina i Shawova odbacivanja dualističkog razmišljanja' (125) i bavi se prije svega 'složenim vezama između riječi i moći' (127), i Charles Berst, koji svoju interpretaciju vodi 'na spiritualnoj razini analizirajući elemente srednjovjekovnoga moraliteta' (131) u drami Pigmalion, pružili su, napokon, autorici uporište za tumačenje lika Elize Doolittle i njezine potrage za identitetom.
U kraćem poglavlju Shavianska žena kao subjekt i Zaključku, gdje zapravo sažeto ponavlja zaključke što ih je formulirala na kraju svakoga od prethodnih poglavlja, Željka Radelić ocjenjuje da svaka od 'tri junakinje' kojima se u svojem radu bavila, svjedoči o Shawovu viđenju 'nove žene' koja je 'u aktivnoj potrazi za samoostvarenjem i opire se postavljanju sebe u poziciju objekta' (155), kao i o tom da se Shaw, 'svjestan utjecaja teatra na opći diskurs svog vremena', nije slučajem opredijelio za kazališnu pozornicu kao najučinkovitije mjesto 'razaranja stereotipnog poimanja žene' (161) i preispitivanje rodnih uloga.
Magistarski rad Karakterizacija ženskih likova u dramama Bernarda Shawa Željke Radelić rezultat je teorijski dobro utemeljenog i metodički korektno provedenog iščitavanja dramskih tekstova i eseja G. B. Shawa i opsežne literature o njemu, dobro je i pregledno napisan i primjerno opremljen te stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu koju mu ovim izvješćem dajemo i autorici odobri pristup usmenoj obrani pred stručnim povjerenstvom u istom sastavu.
U Zagrebu, 28. veljače 2007.
Dr. sc. Ivan Matković, doc.
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
član povjerenstva
Dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.
članica povjerenstva
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Ede Jurage
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici 31. listopada 2006. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Ede Jurage. Na temelju donesene odluke podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Ede Jurage Govori otoka Murtera podijeljen je u šest većih cjelina.
U uvodnome poglavlju pristupnik donosi neke opće podatke o otoku Murteru (položaj, građa, vegetacija, stanovništvo, gospodarstvo), piše o povijesti naselja otoka Murtera, njihovim imenima i stanovništvu te daje pregled dosadašnjih istraživanja govora otoka Murtera. Pristupnik određuje predmet i metodu istraživanja koje obuhvaća govore Murtera, Betine, Tisnog i Jezera.
U prvome poglavlju govori o glasovima sinkronijski i dijakronijski. U dijelu o vokalizmu utvrđuje inventar i raspodjelu vokala, u dijelu o konsonantizmu utvrđuje inventar i raspodjela konsonanata, piše o konsonantskim skupovima, glasovnim promjenama itd.
U drugome poglavlju opisuje akcent i kvantitetu, najprije općenito, a onda s obzirom na svaku vrstu riječi. Poglavlje završava zaključkom o akcenatsko-kvantitativnom sustavu murterskih govora.
Treće je poglavlje posvećeno morfologiji i sintaksi murterskih govora.
Veći dio rada bogat je rječnik (od 66. do 309. str.). Rječnik obuhvaća više od 4.000 natuknica, koje su leksikografski dobro obrađene. Kao polazište za izradu rječnika pristupniku je poslužio govor mjesta Murtera, a riječi iz ostalih mjesta (ako se razlikuju od murterskoga lika) posebno su označene odgovarajućim kraticama.
Rad završava popisom literature.
Cilj je istraživanja bio opisati govore otoka Murtera, o kojima se do sada pisalo, ali nisu bili prikazani monografski.
Rad je bio vraćen na doradu. Preostale će se nejasnoće razjasniti na obrani.
Smatramo da je tema pod naslovom Govori otoka Murtera zanimljiva ne samo za čakavsku i hrvatsku dijalektologiju, nego i za slavensku dijalektologiju općenito.
Pristupnik je uspješno svladao metodologiju istraživačkoga rada: služenje literaturom, analiziranje problema i donošenje jezikoslovno utemeljenih zaključaka. Ostvario je postavljeni zadatak i pridonio boljemu poznavanju dijela čakavskih govora.
Na temelju izloženoga povjerenstvo predlaže Vijeću da Edu Juragu uputi na obranu rada.
Članovi:
________________________________
dr. sc. Mira Menac-Mihalić, izv. prof.
predsjednica povjerenstva
_______________________________
dr. sc. Josip Lisac, red. prof. Sveučilišta u Zadru,
mentor i član povjerenstva
________________________________
dr. sc. Anđela Frančić, izv. prof.
članica povjerenstva
Zagreb, 5. ožujka 2007.
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, znanstvena savjetnica, Hrvatskog instituta za povijest, predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član povjerenstva
Dr. sc., Ivica Šute, član povjerenstva
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj XX. ožujka 2007. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Hrvoja Volnera pod naslovom „S. H. Gutmann d. d.“ u industriji međuratne Jugoslavije i razvoj Belišća.
Podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Hrvoja Volnera ima ukupno 169 stranica računalnog ispisa. Popis literature i vrela sadrži 76 jedinica knjiga i rasprava, 19 novina i godišnjaka, četiri fonda neobjavljene građe iz Državnog arhiva u Osijeku te 22 priloga (tablice).
Magistarski rad se sastoji od: Uvoda (3 – 7.) i poglavlja: Salomon Heinrich Gutman njegova obitelj i Belišće u vrijeme osnutka s podnaslovima: Iskorištavanje šuma valpovačkog kraja do osnutka Belišća 1884.; Tri generacije obitelji Gutmann; Drvna industrija Slavonije u vrijeme „slavonske politike“ bana Dragutina Khuena Héderváryja; Struktura proizvodnje i poslovna politika obitelji Gutmann (osnutak Belišća); Ratno stanje na području Belišća i implikacije; Razvoj Belišća po popisima stanovništva između 1880. i 1921. godine; Razvoj Belišća po popisima stanovništva između 1880. i 1921. godine (7–45.); Položaj S. H. Gutmanna u industrijskoj strukturi međuratne Jugoslavije s podnaslovima: Društveni i politički odnosi u Hrvatskoj nakon ujedinjenja; Provedba agrarne reforme na šumskom veleposjedu; Gutmanni i industrija međuratne Jugoslavije; Posebnost drvne industrije u međuratnoj Jugoslaviji; Gospodarenje šumama u Kraljevini Jugoslaviji; Strani kapital u drvnoj industriji; Drvna industrija u sklopu konkurencije na domaćem i stranim tržištima (46–90); „S. H. Gutmann d. d“ – poslovna politika u međuratnom razdoblju (ulaganje u infrastrukturu, industrijski krediti, tržišta) s podnaslovima: „S. H. Gutmann d.d.“ – posebnosti industrijskog poduzeća; Ulaganje u infrastrukturu poduzeća; Zaštitne carine i karteli; Kartel taninske industrije; Kartel suhe destilacije drveta; Kartel tvornica parketa; Kartel proizvođača ogrjevnog drveta; Bankovni krediti poduzeća „S. H. Gutmann d.d.“ (91 – 130.); Lokalne prilike s podnaslovima: Industrijsko naselje i srednjovjekovno trgovište; Prirezi političkih općina prema dioničarskim društvima i poduzeće „S. H. Gutmann d.d.“; Nastanak općine Belišće; Sindikalne aktivnosti u Belišću (131 – 164.) te Zaključka (165–169), navedenog naslova Literatura i vrela (170).
U Uvodu kandidat definira da je cilj njegovog rada istražiti i rekonstruirati nastanak tvrtke „S. H. Gutmann d. d“ u Belišću i njezin daljnji razvoj u sklopu ukupnih industrijalizacijskih procesa u drvnoj industriji međuratne Jugoslavije. U tom cilju je koristio literaturu na zadanu temu koju je kritički analizirao. Za pisanje rada koristio je i objavljeno i neobjavljeno arhivsko gradivo, uz napomenu da je jedan dio građe o tvrtci „S. H. Gutmann d. d“ u Belišću nestao, tj. nedostaje. Korisnu nadopunu tomu pronašao je kandidat Hrvoje Volner u literaturi i vrelima koje je koristio kao nepresušni izvor informacija o nastanku i razvoju Belišća te o radu, djelovanju i ulaganju tvrtke „S. H. Gutmann d. d“ u Belišću u izgradnji industrijskih postrojenja – od pilane, pogona za proizvodnju drvnih prerađevina (parketa, bačava itd.) do pogona za kemijsku preradu drveta (taninski ekstrakt te niz proizvoda suhe destilacije drveta). Iscrpno je naznačio i značenje belišćanske tvrtke u industriji međuratne Jugoslavije, koja je uz „Našičko d. d.“, jedan od najvećih pogona u drvnoj industriji zemlje toga vremena, jer je drvna industrija u navedenom razdoblju imala važan udio u ukupnom poduzetništvu međuratne Hrvatske i Kraljevine Jugoslavije.
U poglavlju: Salomon Heinrich Gutman njegova obitelj i Belišće u vrijeme osnutka pristupnik Volner naglašava tri značajke posebnosti poslovanja poduzeća obitelji Gutmann na područje Slavonije čiji su članovi došli iz Mađarske u kraj uz Dravu s jasno zacrtanim proizvodnim i razvojnim planovima koje su, uslijed jake konkurencije u drvnoj i ostalim industrijama, morali strogo provoditi. Slijedi opis slavonskoga kraja, klimatskih prilika i kvalitete slavonske drvne građe; opis valpovačkog i donjomiholjačkog vlastelinstva od prve polovice 18. stoljeća do 1884.; tabelarni prikaz stanja šuma valpovačkog kraja do osnutka poduzeća u Belišću. Kandidat je vrlo opsežno dao biografske podatke tri generacije židovske/mađarske obitelji Gutmann istaknuvši posebno značenje Salomona Heinricha rodonačelnika i utemeljitelja tvrtke Gutmann. Naznačeni su i problemi koje su Gutmanni imali u odnosu prema vlastima, središnjim i lokalnim, javnim mnijenjem uglavnom u međuratnom razdoblju. U cjelini promatranja kandidat uočava, uz ograničenu državnu pomoć, ostvarenja Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku u razvoju suhozemnih putova (cesta i željeznice) te riječne prometnice; ulaganje sredstava u eksploataciju slavonskih šuma i u drvno-prerađivačku industriju s posljedicom jačanja Slavonije u drugoj polovici 19. stoljeća. Opširno, uz tabelarne priloge, opisana je struktura proizvodnje i poslovna politika obitelji Gutmann, kronologija otvaranja pogona poduzeća „S. H. Gutmann d. d“ te osnutak i razvoj Belišća kao i demografska kretanja i nacionalni sastav radnika, tj. stanovnika Belišća. U razdoblju od osnutka poduzeća 1884. do 1918. proteklo je razdoblje od trideset i četiri godine u kojima je poduzeće proživljavalo stalnu izgradnju i rast. Posebice je naglašena orijentacija na dugoročno iskorištavanje drvne mase, kako od predstavnika vlasti tako i od radne snage koja je u Belišću vidjela mogućnost trajnog zaposlenja. Pri tome su poslovi poduzeća podijeljeni na primarne: šumsko gospodarstvo, mehanička prerada drveta, proizvodnja tanina, suha destilacija drveta, proizvodnja likalit briketa, ribnjičarstvo. Navedeni su i sporedni poslovi – popravka i gradnje željezničkih vagona, lokomotiva te svih vrsti motora i strojeva, izgradnja drvenih stambenih zgrada, električna centrala, izgradnja drvenih i željezničkih lađa, poljodjelstvo sa svinjogojstvom, impregnacija željezničkih pragova, a sve u smjernici da se ukaže na razvojni smjer dioničkog društva, tj. tvrtke „S. H. Gutmann d. d“. U poglavlju su obrađene i posljedice nastale zbog ratnog stanja u vrijeme Prvog svjetskog rata što je u konačnici dovelo do određenog zastoja u proizvodnji, kao i poremećaja u prometu što je u tom razdoblju, uz nezapamćeno nizak vodostaj rijeke Drave, na tržištu usporio plasman drvne građe, i to uglavnom ogrjevnog drveta.
U poglavlju Položaj S. H. Gutmannu industrijskoj strukturi međuratne Jugoslavije istraženi su i opisani društveni i politički odnosi u Hrvatskoj nakon raspada Austro-ugarske monarhije i stvaranja Kraljevine SHS, tj. Jugoslavije; izbjegavanje (ne)prilika izraženih u pobunama i paleži koje su mimoišle poduzeće u Belišću koje je od te sudbine spašeno akcijom rukovodstva poduzeća i visokom svijesti zaposlenih radnika koji su, pod geslom obrane vlastitih radnih mjesta, organizirali straže u krugu naselja i poduzeća da bi poduzeće obranili od napada pljačkaša. Kandidat je u poglavlju sažeto opisao provedbu agrarne reforme na šumskom veleposjedu što se negativno odrazila na obitelj Gutmann i belišćansku drvnu industriju u međuratnom razdoblju. Obrađene su i novonastale političke prilike koje su u cjelini stvarale u desetljeću potom dominaciju srpskog građanstva što je dovodilo do sukoba oko monopola nad političkim institucijama. Budući da je nova vlast krenula od načela da vlasništvo nad šumama mora biti državno „S. H. Gutmann“ uspjelo preživjeti u novim prilikama jedino zbog razumijevanja vlade. Da to nije bilo ni lako ni jednostavno kandidat je posvjedočio analizirajući velik broj dopisa povjerljivog karaktera napisani od direkcije poduzeća preko različitih povjerljivih osoba, članova parlamenta ili ministara. Opisujući posebnost drvne industrije u međuratnoj Jugoslaviji, gospodarenje šumama, utjecaj stranog kapitala u drvnoj industriji te promatranje drvne industrije u sklopu konkurencije na domaćem i stranim tržištima pristupnik je sve promotrio u sklopu agrarne reforme koju nije protumačio isključivo političkim razlozima nego je novonastalim (ne)prilikama dao i socijalni sadržaj. Posebno je istaknut odnos države prema velikim šumskim posjedima u obliku nadzora preko različitih zakona; odnos države prema vlasništvu i vrijednost šuma u kojem je država vidjela profit iz trgovine drvetom pa su vlastodršci centraliziranjem poslovanja s devizama osigurati stabilan priliv deviza u Narodnu banku Kraljevine, jer je gotovo cjelokupna produkcija drvne industrije išla u izvoz.
U poglavlju „S. H. Gutmann d. d“ – poslovna politika u međuratnom razdoblju (ulaganje u infrastrukturu, industrijski krediti, tržišta) pristupnik rekonstruira „S. H. Gutmann d.d.“ i posebnosti industrijskog drvnog poduzeća u međuratnoj Jugoslaviji koja se svodila uglavnom na eksploataciju šumskog i poljoprivrednog bogatstva te radne snage. Obrazložena je poslovnost dioničkog društva „S. H. Gutmann“ koja je i nadalje zadržala status jednog od bolje organiziranih i tehnički opremljenijih pogona u drvnoj industriji, i to najviše zbog dobre povezanosti s europskim tržištem. Unatoč svemu Volner je istražio da iako su zadržane ranije poslovne veze nastaju problemi prvo u poslovnosti (nastali zbog nesigurnosti u novonastalo državi koja je, ipak, krupnom kapitalu osiguravala stabilno poslovanje u raspolaganju sirovinama i širenju na tržištu), a ubrzo i zbog kadrovskih promjena, i to ne samo zbog generacijske smjene već i zbog promjene u udjelima nad poduzećem. Kandidat je to obrazložio po razdobljima: do uspostave Kraljevine Jugoslavije razvoj Belišća bio isključivo investicijski, a u međuratnom razdoblju nastaju nesuglasice između vlasnika na poslovanje tvrtke kao dioničarskog društva što je dovelo do prestrukturiranja poduzeća. Rast proizvodnih pogona uvjetovao je i jačanje Belišća kao administrativnog središta poduzeća. Analitičkom analizom arhivskog gradiva Volner je opisao djelovanje poduzeća „S. H. Gutmann d. d.“ u međuratnom razdoblju kao dioničko društvo sa sličnom upravljačkom strukturom koju je imalo do promjena te ulaganja u infrastrukturu koja su bila smanjena. U poglavlju je posebice naglašena poslovnost u razdoblju svjetske gospodarske krize te slabiju poslovnost kandidat obrazlaže smanjenom prodajom, padom cijena, poskupljenju kredita, u poteškoćama plaćanja računa zbog nedostatka novčanih sredstava. Pa, ipak, iako u međuratnom razdoblju nije bilo većih investicija pogoni poduzeća su tehnološki modernizirani što je dovelo do rekonstrukcije pilane u kojoj se uvodi suvremenija oprema; modernizirao se proces usitnjavanja drveta, iskuhavanje i unutrašnji transport, moderniziraju se komore za suhu destilaciju drva, proces dobivanja octene kiseline i formaldehida te stvaranje pogona za proizvodnju likalit-briketa koje su se dobivale iskorištavanjem otpadaka nastalih destilacijom drveta. Opisani su „gospodarski potresi“, snažna konkurencija na svjetskom i domaćem tržištu, carinska politika te solidno poslovanje kojem je umnogome pomogao kombinatski oblik organizacije poduzeća i traženje izlaza u stvaranju kartela.
U posljednjem poglavlju naslovljenom Lokalne prilike Volner opisuje kontinuirani rast Belišća, industrijskog naselja, koje se razvijalo prema prilikama / neprilikama na međunarodnom tržištu drvnih proizvoda. Istaknuto je povećanje stanovništva koje je mijenjalo karakter naselja – od privremenog naselja Belišće poprima oblike urbane sredine sa stanovništvom zaposlenom isključivo u industriji, transportu, trgovini i drugim uslužnim djelatnostima. Belišćansko drvno poduzeće „Gutmann d. d.“ u međuratnom razdoblju istaknuto je kao primjer velikog industrijskog poduzeća koje je bilo, iako u okruženju poljodjelskog stanovništva i kraja, žarište djelovanja krupnog stranog kapitala i uglavnom visokokvalificiranog i običnog radništva. Na kraju je magistrant opisao prostor koji nije bio zahvaćen nacionalno-integracijskim procesima karakterističnim za Hrvatsku međuratnog razdoblja, i to zbog izrazito izmiješane nacionalne strukture naselja pa je politizacija života u Belišću imala često za posljedicu zaoštravanje socijalnih problema jer se „politika u Belišću“ vodila oko sindikalnih pitanja.
U Zaključku Hrvoje Volner rekapitulira značenje „S. H. Gutmann d. d.“ u drvnoj industriji međuratne Jugoslavije, uz razvoj Belišća, parcijalno analizirajući pet poglavlja iznoseći pri tome u posljednjem, zaključnom, poglavlju konačne postavke povijesnog istraživanja o vrijednosti „S. H. Gutmann d. d.“ u drvnoj industriji međuratne Jugoslavije, njihovu različitost od ostalih proizvođača u toj industrijskoj grani zaključujući da je „njihova predanost obiteljskom poslu“ prebrodila sve poteškoće u cilju osiguranja obiteljskog kapitala nastupajući drugačije od tada uobičajenog načina upravljanja sirovinama dugoročno ulažući u nove proizvodne oblike.
Na kraju je naveo pod 7. Literaturu. Budući da nije dao popis literature i vrela preporučamo da to kandidat napravi prije uvezivanja magistarskog rada.
U cjelini magistarski rad Hrvoja Volnera predstavlja solidno, utemeljeno i dokumentirano djelo u kome su, na primjeru belišćanskog „S. H. Gutmann d. d.“, sustavno i jasno prikazane gospodarske, ali i političke, prilike u drvnoj industriji međuratnog razdoblja n Kraljevini Jugoslaviji. Tema rada nije do sada u cijelosti istražena, a značajna je za povjesničare gospodarske povijesti, analitičare, a budući da se bavi nastankom industrijskog naselja, tj. mjesta Belišća, zanimljiva je i demografima. Autor je pokazao sposobnost samostalnog istraživanja i obrade građe primjenom potrebnih metoda.
Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati ovaj izvještaj o pozitivnoj ocjeni magistarskog rada Hrvoja Volnera pod naslovom „S. H. Gutmann d. d.“ u industriji međuratne Jugoslavije i razvoj Belišća i omogući nastavak procedure za stjecanje magistra znanosti iz područja hrvatske povijesti.
U Zagrebu, 20. veljače 2007.
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, znanstvena savjetnica, predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof., član povjerenstva
Dr. sc., Ivica Šute, član povjerenstva
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, redoviti profesor
dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni savjetnik
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na svojoj sjednici održanoj 25. siječnja 2007. god. u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivana Bulića pod naslovom Vojna cenzura u Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata, te Vijeću podnosimo sljedeće
i z v j e š ć e:
Magistarski rad Ivana Bulića Vojna cenzura u Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata obuhvaća 191 stranicu računalno složenog teksta s podnožnim bilješkama. Rad se sastoji od uvoda (4-8), poglavlja o metodi istraživanja te izvorima i literaturi (9-15), pet poglavlja temeljnog teksta (16-180), zaključka (181-186) i popisa izvora i literature (187-191).
U istraživanjima se kandidat koristio arhivskim fondovima središnjih upravnih ustanova za sjevernu Hrvatsku u Zagrebu (Predsjedništvo zemaljske vlade, Unutarnji odjel zemaljske vlade, Državno nadodvjetništvo) i u Budimpešti (Kraljevski ministar hrvatsko, slavonsko, dalmatinski) koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te nekim osobnim arhivima, suvremenom publicistikom i relevantnom literaturom.
U magistarskom radu je kandidat obradio cenzuru u sjevernoj Hrvatskoj (Hrvatskoj i Slavoniji) i Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.-18.) s posebnim obzirom na vojnu cenzuru. Naime, nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, koji je otpočeo ratom Austro-Ugarske protiv Srbije, u Austro-Ugarskoj su uvedene mjere cenzure koje su provodile civilne i vojne vlasti, ali su – napose u prvom dijelu rata – tijela civilne cenzure bila u znatnoj mjeri podvrgnuta tijelima vojne cenzure, a općenito je cenzura bila u funkciji ostvarenja ratnih ciljeva. Cilj cenzure bio je kontroliranjem informacija s jedne strane osigurati utjecaj na raspoloženje stanovništva u prilog rata i onemogućiti širenje vijesti koje bi mogle djelovati defetistički ili dapače stvarati proturatno raspoloženje te time umanjiti potporu stanovništva ratnim naporima zemlje, a s druge strane ograničiti mogućnost da neprijateljske sile saznaju podatke vojne i civilne naravi koje bi im omogućile uspješno vojno, političko i propagandno djelovanje. Cenzuri su zbog toga bila podvrgnuta sredstva širenje informacija – tisak, te poštanski (pisma i distribuiranje inozemnog tiska) i telegrafski saobraćaj. Pod kontrolom su bile vijesti o vojnom djelovanju, rasporedu vojnih postrojba itd., jednako kao i o gospodarskim problemima koje je donijelo dugotrajno iscrpljivanje zemlje ratom, socijalnim problemima, političkim sporovima i sl.
Kandidat je djelovanje cenzure stavio u širi okvir represivnih mjera izvanrednog stanja uvedenog odmah nakon objavljivanja rata Srbiji u kolovozu 1918. god. kada je bilo sistirano ustavno stanje, obustavljen parlamentarni život a zakonodavna i izvršna vlast koncentrirana u rukama bana kao komesara, kada je općenito bilo ograničeno političko djelovanje, a veći broj osoba iz političkog života bio utamničen pod izlikom da su “politički sumnjivi” ili pod sumnjom zbog “veleizdaje”. Pritom je kandidat s jedne strane pokazao kako su zbivanja na području sjeverne Hrvatske i Dalmacije bila uvjetovana općim okvirom Habsburške monarhije, a s druge strane je pokazao kako su mjere “iznimnog stanja” na različit način djelovale u Dalmaciji, koja je bila pokrajina u sklopu zapadnog, austrijskog dijela “dvojne monarhije”, i u sjevernoj Hrvatskoj koja je bila uključena u zemlje ugarske krune.
Razumijevanju čitavog kompleksa odnosa kandidat je bitno pridonio time što je iznio cjelovitu strukturu i na osnovi podataka iz građe rekonstruirao djelovanje tijela zaduženih za provođenje cenzure, od onih u središnjih u Beču, zatim tijela zasebnih za austrijski dio Monarhije i time za Dalmaciju, do onih u Budimpešti i zasebnih za područje sjeverne Hrvatske. Istodobno je njihovo različito funkcioniranje prikazao u sklopu unutrašnjepolitičkih odnosa, s obzirom na dualističko uređenje Monarhije i na sukob centralističkih intencija vojnog vrha s jedne strane, koji je istodobno želio ostvariti snažni utjecaj vojske na unutrašnju politiku, te s druge strane dualističkih krugova u Beču i napose u Ugarskoj koja je željela zaštititi ustavnost i svoj zasebni politički položaj ustanovljen dualizmom. Te su suprotnost došle do izražaja već u razdoblju prije rata, kada su – s obzirom na očekivani i planirani rat protiv Srbije – u središnjoj te austrijskoj i ugarskoj vladi i u austrijskom i ugarskom parlamentu, također u sjevernoj Hrvatskoj, pripremani i donošeni zakoni o “iznimnom sanju” u slučaju rata, a u sklopu toga i o cenzuri, a napose su se iskazale u vrijeme rata.
Intencijama vojnog vrha na čelu sa zapovjednikom Glavnog stožera Conradom von Hötzendorfom suprotstavljao se – pokazuje kandidat – mađarski ministar predsjednik Istvan Tisza s osloncem na zajedničkog ministra vanjskih poslova u Beču Burianom, što je osiguralo u Ugarskoj manji utjecaj vojske na politiku od onog u austrijskom dijelu Monarhije. Zbog toga su mjere “iznimnog stanja” – od uhićenja političara, do mjera cenzure i kažnjavanja urednika i novinara (upućivanje na ratište i sl.) bile u sjevernoj Hrvatskoj provođene blaže nego u sjevernoj Hrvatskoj. Kandidat ističe u tom ulogu bana (i u vrijeme rata komesara) Ivana Skerlecza, unioniste i bliskog Tiszina suradnika koji je slijedio intencije Tiszine politike
Kandidat je provođenje mjera cenzure, koordinaciju i sukobljavanje vojnih i civilnih tijela koja su provodila cenzuru u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji prikazao slijedom etapa u razvoju na ratištu, te unutrašnjih i vanjskopolitičkih odnosa. Prikazao je pisanje hrvatskih novina različite političke orijentacije nakon atentata na Franju Ferdinanda u Sarajevu i zatim, nakon početka rata, organiziranje linije tijela vojne i civilne djelatnosti cenzure, specifičnosti njihova djelovanja i općenito mjera izvanrednog stanja u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Nove uvjete donijela je 1915. godina kada je – nakon Londonskog ugovora kojim su sile Antante Italiji obećale znatne dijelove hrvatske obale, čime je bio ugrožen teritorijalni integritet Austro-Ugarske – obnovljena saborska djelatnost, pri čemu se od Hrvatskog sabora očekivalo izjavu lojalnosti Monarhiji i dinastiji, što je Sabor – s većinom Hrvatsko-srpske koalicije koja je od vremena uoči rata bila “pri vlasti” – i učinio. Time je bila dijelom obnovljena politička djelatnost, ali je tisak ostao i dalje pod kontrolom vojne i civilne cenzure.
U zasebnim poglavljima kandidat je prikazao djelatnost vojne i civilne cenzure na područjima njezina djelovanja: u kontroli poštanskog i telegrafskog saobraćaja te napose tiska. Ograničavanje u iznošenju podataka i političkih komentara u tisku pokazao je analizom arhivskih dokumenata vojnih i civilnih tijela nadležnih za cenzuru i samih političkih listova različitih političkih opredjeljenja, od listova političkih stranaka i skupina zastupljenih u vladajućoj Hrvatsko-srpskoj koaliciji i oporbenih listova do nezavisnih listova (“Obzor”). Svim je tim listovima, nekima rjeđe a nekima češće, zabranjivano objavljivanje pojedinih članaka ili dijelova članaka, pojedini su njihovi brojevi bili plijenjeni, ili je i samim novinama zabranjivano daljnje izlaženje, a urednici i novinari su kažnjavani globom ili i zatvorom ili su također bili mobilizirani i poslani na bojišnicu da se neki od njih odatle nikad ne vrate. Postupanje vojne cenzure ilustrirao je također na slučaju Krležina članka “Barun Conrad”, tiskanog u “Obzoru” 1915., u kojem je Krleža naizgled apologetski a zapravo ironično glorificirao zapovjednika bojišnice u Galiciji feldmaršala Conrada čiji su porazi i neprestano povlačenje pred ruskom vojskom u tisku na osnovi vojnih izvješća prikazivani kao pobjede.
Kandidat se napose zadržao na razdoblju nakon smrti Franje Josipa 1916. god. i stupanja na prijestolje Karla I., što je koincidiralo s gospodarskom, socijalnom i političkom krizom u Monarhiji (vrhovi Monarhije očekivali su brzi završetak rata i Monarhija nije bila pripremljena za dugo i iscrpljujuće ratovanje) zbog čega je novi car pokušao sklopiti sa silama Antante separatni mir, tj. istupiti iz rata neovisno o Njemačkoj, te je prihvatio mogućnost reforme unutrašnjeg uređenja Austro-Ugarske s obzirom na sve izraženije nezadovoljstvo nenjemačkih i nemađarskih naroda dualističkim sustavom, kao i mogućnost demokratizacije političkog sustava. To ta promjena u politikom usmjerenju u vrhovima Monarhije dovela do otpuštanja zapovjednika Glavnog stožera Conrada von Hötzendorfa te demisije Istvana Tisze s mjesta mađarskog ministra predsjednika i Ivana Skerlecza s mjesta bana i do imenovanja banom Antuna Mihalovicha, također unioniste koji se oslanjao na Hrvatsko-srpsku koaliciju, ali koji se pokazao sklonim obnovi građanskih sloboda i demokratizaciji političkog sustava. U skladu s novim političkim usmjerenjem već je ban Skerlecz u svibnju 1917. svojom naredbom ograničio vojnu cenzuru na isključivo vojna pitanja. Premda su od tada u čitavoj Monarhiji bile dozvoljene rasprave o političkim reformama, i dalje je – pokazuje kandidat – ograničavano pisanje o pitanjima koja su mogla “uznemiriti” javnost kao što su bili pregovori o separatnom miru, nesuglasice između Austro-Ugarske i Njemačke, djelovanje Jugoslavenskog odbora, nesporazumi između Beča i Budimpešte, nestašice i glad, nemiri u vojsci i mornarici te, dakako, općenito podatci za koje se ocjenjivalo da bi njihov objavljivanje štetilo vojnim naporima. Izvanredne mjere uvedene na početku rata 1914. ukinute su tek naredbom bana Mihalovicha od 30. listopada 1918., tj. dan nakon što je Hrvatski sabor 29. listopada proglasio prekid državnopravnih veza Trojedne kraljevine s Ugarskom i Austrijom.
Kandidat Ivan Bulić je u svojem magistarskom radu dao prilog poznavanju prilika u sjevernoj Hrvatskoj (Hrvatskoj i Slavoniji) i Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata u uvjetima proglašenog izvanrednog stanja čime je bilo ukinuto ustavno stanje i ograničeno političko djelovanje. U radu su napose istražene institucije i djelovanje civilne i vojne cenzure kao jedne od represivnih mjera uvedenih “iznimnim stanjem”, i pritom su istražene prije svega institucije, djelovanje i područje djelovanja vojne cenzure u njezinoj koordinaciji ali i nadređenosti civilnim tijelima zaduženim za provođenje cenzure. Kandidat je pritom razumijevanje zbivanja u sjevernoj i Hrvatskoj i Dalmaciji i razlike između tih upravno odvojenih dijelova Trojedne kraljevine omogućio stavljajući ih u okvir zbivanja u Austro-Ugarskoj i odnosa između Beča i Budimpešte u sklopu dualističkog uređenja Monarhije, tj. u okvir nastojanja vojnih vrhova da osiguraju svoj politički utjecaj, u čemu su u većoj mjeri uspjeli u austrijskom dijelu Monarhije i time i u Dalmaciji, i nastojanja mađarske vlade da osigura ustavni život i zasebni položaj Ugarske u dvojnoj monarhiji, što se reflektiralo i na položaj sjeverne Hrvatske kao dijela zemalja ugarske krune. Promjene u sustavu i provođenju cenzure te odnosu između vojne i civilne cenzure kandidat je objasnio promjenom u politici vrhova Monarhije uvjetovanih novim unutrašnjepolitičkim i vanjskopolitičkim prilikama. Magistarski rad Ivana Bulića zasnovan na relevantnoj literaturi te temeljitom uvidu u arhivsku građu i suvremenu publicistiku, što je kandidatu omogućilo da iznese nove podatke i oblikuje kompleksnu sliku o odnosu unutrašnjih i vanjskih čimbenika u definiranju i provođenju civilne i napose vojne cenzure kao dijela izvanrednih mjera uvedenih u sjevernoj Hrvatskoj u Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata. Svojim magistarskim radom je pokazao da je savladao bitne elemente metode i tehnike povijesne znanosti. U skladu s iznesenim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
predlažemo
da prihvati podneseno izvješće o magistarskom radu Ivana Bulića pod naslovom Vojna cenzura u Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata i da kandidatu odobri pristupanje obrani magistarskog rada u sklopu postupka za stjecanja znanstvenog stupnja magistra znanosti.
U Zagrebu, 19. veljače 2007. godine
Povjerenstvo:
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, redoviti profesor
dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni savjetnik
Stručno povjerenstvo za ocjenu
magistarskog rada Arijele Fabrio
dr. sc. Iva Grgić, doc. (Sveučilište u Zadru)
dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
dr. sc. Vesna Deželjin, v. lektor
Na sjednici održanoj 25. siječnja 2007. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za ocjenu magistarskog rada Arijele Fabrio pod naslovom Poetika Marchese Colombi.
Stoga podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Arijele Fabrio Poetika Marchese Colombi obasiže 197 stranica kompjuterskog ispisa, koje se artikuliraju kao Uvod, sedam poglavlja (s odgovarajućim podpoglavljima), Zaključak, te slikovni prilozi, primarna i sekundarna bibliografija, sažetak i ključne riječi na hrvatskom i talijanskom jeziku, životopis kandidatkinje i kazalo.
U Uvodu Arijela Fabrio obrazlaže važnost odabrane teme – bavit će se spisateljicom čiji je opus opsežan i raznolik (zbirka pjesama, deset romana, dva libreta, dvadeset i dvije knjige priča za djecu, eseji, članci, prijevodi, polemike), a više od pola stoljeća, nakon uspjeha za spisateljičina života, u Italiji je bio zanemaren, gotovo zaboravljen. Dodat ćemo kako pristupnica takvim izborom prati novija kretanja u talijanskoj književnoj povijesti i kritici, koja su ovu autoricu (kao i neke druge) suvremenijim pristupima oslobodila etikete krajnje trivijalnosti što i bijaše razlogom dugotrajne marginaliziranosti. Pritom joj pogled s (ne-talijanske) distance pruža mogućnosti i za samostalne zaključke o autorici, recepcija koje je u hrvatskom kontekstu dosada, uz davne i sporadične iznimke (koje pristupnica navodi), izostala.
Prvo poglavlje rada koncizno ocrtava situaciju na književnoj sceni u kojoj djeluju (brojne) ženske autorice u Italiji u drugoj polovici i pred kraj devetnaestog stoljeća, kad nastaju najvažnija djela Marchese Colombi. Ta se situacija (čiju će unutarnju asimetriju feministička kritika od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća uporno prokazivati) ukratko može opisati kao dvojaka – popularnost i čitanost nisu popraćene adekvatnom kritičkom valorizacijom. Pritom bismo samo preporučili stanoviti oprez u uporabi sintagme “žensko pismo” u hrvatskom. Pristupnica je, naime, rabi pod utjecajem talijanske kritike koja, bez obzira na razdoblje i stilske osobine pojedinih opusa, govori o “scrittura femminile”, što, međutim, ne bi valjalo prevoditi na isti način kao francusko “écriture feminine”, nastalo u specifičnom teorijskom kontekstu francuske feminističke književne kritike druge polovice dvadesetog stoljeća. Drugo poglavlje bavi se okolnostima koje su dovele do postupnog stvaranja spisateljske 'persone' Marchese Colombi (pseudonima Marije Antoniette Torriani, rođene, prema različitim izvorima, 1840. ili 1846. godine – pristupnica spominje samo prvu od tih dviju godina; umrle1920.), kroz njezin feministički i novinarski angažman (u prvome ona rabi svoje djevojačko prezime, u drugome prezime supruga), kao i kroz sudjelovanje u intelektualnom životu Milana toga vremena, kada su u punom jeku polemike oko dviju već zakašnjelih poetika: kasnorealističkog verizma i kasnoromantičarske scapigliature. U trećem poglavlju među mogućim poetičkim konstantama koje bismo mogli izdvojiti u tekstovima Marchese Colombi Arijela Fabrio kao najvažniji izabire ironiju, postupak kojim spisateljica, prema novijim čitanjima kojima se priklanja i pristupnica, provodi kritiku stanja rodnih odnosa u društvu. Ne samo u romanima - ironijski pristup materijalu pristupnica naglašuje i kad, u četvrtom poglavlju, prikazuje priručnik lijepog ponašanja La gente per bene (Pristojni ljudi), koji se upravo takvim tonom izdvaja iz niza sličnih djela kojima je talijansko (i europsko) književno tržište pretkraj devetnaestoga stoljeća preplavljeno.
U petom poglavlju rada pristupnica će se koncentrirati na četiri romana: In risaia (U rižinom polju), Prima morire (Radije umrijeti), Il tramonto d'un ideale (Sumrak jednog ideala), Un matrimonio in provincia (Brak u provinciji) nastala osamdesetih godina devetnaestog stoljeća. Za njih drži kako, prikazani u svojemu odnosu na prevladavajuće poetike svojega vremena, najbolje pokazuju poetičke mijene, ali ujedno i konstante u proučavanom opusu. Kod romana In risaia možda je najzanimljiviji sraz (pod)žanra kojemu deklarativno pripada (“Božićna priča”, importirana u Italiju prijevodima djela Charlesa Dickensa, koja diktira i “sretan kraj” romana) i socijalne tematike koja, onkraj verizma, svjedoči o kontinuitetu socijalnog angažmana u talijanskoj književnosti, što će mnogo kasnije svoje najpoznatije književno ostvarenje doživjeti u neorealizmu. Ovaj će aspekt romana stajati optužbe za “pretjerani folklorizam” unutar talijanskog kulturnog establishmenta neospornog Benedetta Crocea. U romanu Prima morire naturalistički postupci, prividno upregnuti za ciljeve građanskog “romana za čitanje” široke (ženske) publike (roman je pisan u epistolarnoj formi), zapravo su namijenjeni dvostrukoj kritici: onoj uobičajene “lektire” i onoj ustaljenih rodnih odnosa u društvu. Lektira (u kojoj loše prolazi i “otac” Alessandro Manzoni) odigrat će značajnu ulogu i u sljedećem romanu, Il tramonto d'un ideale, čiju subverzivnost većina današnjih kritičara (i pristupnica) naratološki otčitava u ulozi lika imena La matta (Luđakinja) u romanesknom zapletu. Četvrti pak razmatrani roman, Un matrimonio in provincia, ustanovljuje pristupnica, reskripcija je kasnoromantičnog građanskog romana prema novom diktatu, koji bi se u drugim sredinama (engleskoj, hrvatskoj) kvalificirao za oznaku modernizma.
U šestom se poglavlju pristupnica još jednom osvrće na kritičku recepciju djela Marchese Colombi, dodajući podatke o interesu koji je ono osamdesetih godina dvadesetog stoljeća izazvalo kod engleskih talijanista rodnostudijske orijentacije. Taj interes, premda afirmira već spomenute ironijske postupke koji podrivaju prividno beskofliktno pisanje, ponovno se vodio logikom autoriteta. Kao što je početkom dvadesetog stoljeća djelo Marchese Colombi svaku šansu za ozbiljniju valorizaciju izgubilo negativnim pravorijekom Benedetta Crocea, tako je poslije re-afirmativan sud Itala Calvina (autora velike rezonancije u angloameričkom kontekstu) autorici priskrbio ozbiljnija kritička bavljenja. Sedmom poglavlju (koje bi u konačnoj verziji, radi postizanja logičnije strukture cijelog rada, s prethodnim svakako moralo zamijeniti mjesto), cilj je upozoriti na spisateljičino književno djelovanje nakon razdoblja romana razmatranih u petom poglavlju, uglavnom na području dječje književnosti, koja se kod ženskih autorica tradicionalno drži stanovitim “sigurnim mjestom”, unaprijed pošteđenim od napada akademske književne kritike.
U Zaključku je pristupnica izložila stanovište do kojega je došla čitanjem najznačajnijih djela Marchese Colombi i kritičke literature o njemu: spisateljica se u pojedinim stvaralačkim etapama priklanja različitim poetikama (realističkoj odnosno verističkoj, romantičarskoj odnosno njezinoj, tada, suvremenijoj izvedenici, poetici scapigliature). Nikada ni uz jedan od tih poetičkih pravaca ne prianja, međutim, dokraja, što je njezinu djelu onemogućilo jasniju identifikaciju tj. kanonsko mjesto, makar i u nekom od ograničenijih okvira, kao reprezentativno, ako već ne “klasično”. Današnja čitanja, prema pristupničinom mišljenju, kadra su prepoznati spisateljičine odmake (na planu sadržaja, točnije likova romana, kao protivljenje zakašnjelom, ali tada još itekako važećem idealu “kućnog anđela”, kao i na planu izraza, u inkrustiranim obraćanjima ženskom čitateljstvu) kao potencijalno zanimljivu “tihu inovativnost” i nositelje upravo osobne poetike, koja anticipira mnoge kasnije pojave u književnosti što je pišu žene.
Arijela Fabrio u svojemu je magistarskom radu Poetika Marchese Colombi primjereno istražila i kontekstualizirala opus izabrane autorice i unutar njega izdvojila s jedne strane neke poetičke konstante, a s druge opisala poetičke mijene, čime je obavila zadatak postavljen u uvodnom dijelu rada. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da našu pozitivnu ocjenu njezinog magistarskog rada prihvati i da je uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra u području filologije (talijanska književnost).
U Zagrebu, 10. ožujka 2007.
------------------------------
dr. sc. Iva Grgić, doc. (Sveučilište u Zadru)
------------------------------
dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
------------------------------
dr. sc. Vesna Deželjin, v. lektor
Prof. dr. sc. Ante Čović
Prof. dr. sc. Borislav Mikulić
● Prof. dr. sc. Miljenko Jurković
Dekan Filozofskog fakulteta
● Prof. dr. sc. Lino Veljak
Pročelnik Odsjeka za filozofiju
● Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ostavke na članstvo u stručnim povjerenstvima za davanje mišljenja
o ispunjavanju uvjeta kandidata u natječaju koji su Hrvatski studiji
Sveučilišta u Zagrebu raspisali 17.-18. prosinca 2005. ("Vjesnik"),
odnosno 28. prosinca 2005. ("Narodne novine")
Poštovani gospodine Dekane,
putem tri dopisa od 13. veljače 2007. godine (KLASA:640-03/06-04/28, URBROJ:3804-100-07-4; KLASA:640-03/06-04/45, URBROJ:3804-100-07-4, te KLASA:640-03/06-04/33, URBROJ:3804-100-07-4) uputili ste nam kao članovima stručnih povjerenstava požurnicu za hitno ("odmah"!) dostavljanje mišljenja i prijedloga za natječajne predmete s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. U svezi s Vašom požurnicom želimo Vas
1) podsjetiti na splet činjenica koje su Vam poznate, te
2) upoznati s nekim činjenicama koje Vam najvjerojatnije nisu poznate.
Ad 1)
Poznato Vam je da je Odsjek za filozofiju tijekom veljače 2006. zaprimio 17 natječajnih predmeta s Hrvatskih studija za koje je, radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbore u znanstveno-nastavna zvanja, Vijeće odsjeka trebalo predložiti stručna povjerenstva. Poznato Vam je također da je Vijeće odsjeka tom prilikom zaključilo kako je radi ujednačenog pristupa i zakonitog postupanja u tim predmetima prethodno potrebno razjasniti prisutne nedoumice, te da je u tom smislu formirano pred-povjerenstvo sa zadaćom da na temelju natječajne dokumentacije ustanovi pravo stanje, formulira probleme i predloži načine njihova rješavanja. Poznato Vam je nadalje da je povjerenstvo u sastavu prof. dr. Lino Veljak (predsjednik), prof. dr. Ante Čović, prof. dr. Branko Despot i prof. dr. Borislav Mikulić izradilo dokument pod nazivom "Analiza natječajnog materijala u postupku davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor pristupnika u znanstveno-nastavna zvanja na Hrvatskim studijima i prijedlozi za daljnje postupanje". Vijeće Odsjeka za filozofiju na sjednici 12. svibnja 2006. odlučilo je navedenu Analizu uputiti Fakultetskom vijeću, pa ste dopisom pročelnice Odsjeka za filozofiju od 17. svibnja 2006. zamoljeni da tu točku uvrstite u dnevni red slijedeće sjednice Fakultetskog vijeća. Tako ste i postupili pa se Analiza našla u dnevnom redu 8. redovne sjednice Fakultetskog vijeća, koja je održana 31. svibnja 2006.
Međutim, na samoj sjednici Vašom intervencijom promijenjen je smisao tog dokumenta, ali i najavljene točke dnevnog reda. Vi ste naime kazali "da je analiza natječajnog materijala u postupku davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor pristupnika u znanstveno-nastavna zvanja na Hrvatskim studijima koju je izradilo povjerenstvo Odsjeka za filozofiju, Fakultetskom vijeću upućena kao informacija" (Zapisnik sjednice). Nakon što je pročelnica Odsjeka za filozofiju, kako stoji u Zapisniku, pojasnila stavove Odsjeka, zaključili ste raspravu "informiravši Vijeće da su sporni postupci izbora u tijeku i da će biti provedeni". Nakon toga ste, očigledno kao nadomjestak za obezvrijeđenu Analizu, ponudili zamjensku strategiju, o čemu svjedoči Zapisnik: "Ujedno je informirao Vijeće da je formirao Povjerenstvo od pročelnika četiriju odsjeka koji su zainteresirani, koje je imalo već nekoliko radnih sastanaka, koje razrađuje stavove strateškog karaktera i s kojima će točno kada procijeni s Upravom fakulteta izaći pred relevantne institucije."
Vama su zacijelo poznati razlozi zbog kojih je dokument koji je Fakultetskom vijeću bio upućen na raspravu i odlučivanje, a ne ad informandum, trebalo prekvalificirati u "informaciju". Naime, već je iz samog naziva dokumenta vidljivo da se u njemu nalaze "prijedlozi za daljnje postupanje". Prijedlozi, o kojima je Fakultetsko vijeće trebalo održati raspravu i donijeti odluku, precizno su navedeni u završnoj točki Analize. Budući da je aktualnost tih prijedloga Vašim požurnicama samo dodatno potencirana, u ovoj prilici navodimo ih u cijelosti:
5. Prijedlozi
Sama definicija problema sugerira i način njegova rješenja: Hrvatske studije se može i treba dovesti u okvire Sveučilišta i to tako da ih se dovede u zakonske okvire. Povodom natječajnog materijala, koji nam je podnesen, smatramo da bi na toj crti Fakultetsko vijeće trebalo formulirati prijedloge i pokrenuti inicijative prema sveučilišnim i državnim tijelima.
To konkretno znači da bi izvođenje nastavnih programa na HS trebalo prvenstveno povjeriti nastavnicima sa Sveučilišta, a u pogledu zakonskog okvira, to znači da bi bilo nužno obaviti nadzor nad zakonitošću ukupnog rada i financijskog poslovanja HS, te da bi sve utvrđene nezakonitosti, uključujući i one koje su ovdje izložene, trebalo sankcionirati pred sveučilišnim i državnim tijelima.
U tom smislu predlažemo da Fakultetsko vijeće zatraži od Senata Sveučilišta u Zagrebu donošenje sljedećih zaključaka u odnosu na Hrvatske studije, kojima bi trebalo:
1. poništiti predmetni natječaj zbog katastrofalnih nalaza u natječajnom materijalu, koji onemogućuju daljnje provođenje postupka (u vezi s tim bi također trebalo provjeriti i regularnost raspisivanja samog natječaja);
2. raspisati interni natječaj na razini Sveučilišta za izvođenje nastavnog programa HS u akad. god. 2006./2007.;
3. imenovati sveučilišno povjerenstvo na zajednički prijedlog Filozofskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti koje bi imalo zadaću:
- provesti raspisani interni natječaj na razini Sveučilišta;
- predložiti Senatu raspisivanje javnog natječaja za mjesta nositelja kolegija koja se ne popune internim natječajem;
4. zatražiti od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa da, u skladu s čl.113. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, obavi upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata HS;
5. pokrenuti odgovarajuće postupke pred sveučilišnim, državnim i pravosudnim tijelima za sve utvrđene nezakonitosti, te za povrede akademskih uzusa, dobrih običaja i moralnih normi;
6. status studijskih smjerova Filozofija i Religijska kultura, koji se izvode na
Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, kao i status nastavnika na tim
smjerovima, riješiti u sklopu općeg reguliranja pravnog statusa FFDI u
sustavu visokog školstva Republike Hrvatske.
Smatramo da je Vašom intervencijom onemogućena meritorna rasprava i s njom povezano meritorno odlučivanje Fakultetskog vijeća o ovom sve zamršenijem problemu. Umjesto toga, problem ste prebacili na teren arbitrarne procjene nepostojećeg fakultetskog tijela (Fakultetska uprava ?), koje je time dobilo zaduženje da s najvjerojatnije nepostojećim "stavovima strateškog karaktera" ad Kalendas Graecas izađe pred postojeće relevantne institucije. Blokiranjem rasprave zapravo ste otklonili mogućnost da se autoritetom i predloženim odlukama Fakultetskog vijeća relevantne institucije, dakle Sveučilište i Ministarstvo znanosti, potaknu da gordijski čvor Hrvatskih studija konačno ozbiljno uzmu u razmatranje i odgovorno razriješe.
Ad 2)
Najvjerojatnije Vam nije poznato da smo se kao imenovani članovi povjerenstava, nakon što je izostala institucionalna potpora fakultetskih tijela u razrješavanju zakonskih i proceduralnih dubioza u povjerenim natječajnim predmetima, samostalno obratili nadležnim sveučilišnim i državnim instancijama. Dopise, koje smo 15. srpnja 2006. uputili Ministru znanosti, obrazovanja i športa, te Rektorici Sveučilišta u Zagrebu, dostavljamo Vam u prilogu.
Želimo Vas obavijestiti da s navedenih adresa ni nakon više od sedam mjeseci nismo dobili odgovor. Također nismo upoznati ni sa "stavovima strateškog karaktera" koji bi nam eventualno mogli pružiti orijentaciju u spornim natječajnim predmetima, a još manje s procjenama kada bi ti stavovi mogli biti stavljeni u stratešku uporabu.
****************
Smatramo da "natječajni val" izbornih predmeta koje su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu dostavili Filozofskom fakultetu početkom 2006. godine nije moguće zakonito i akademski odgovorno riješiti bez aktivnog uključivanja i institucionalne potpore viših razina nadležnosti (Dekana, Fakultetskog vijeća, sveučilišnih tijela, te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa). Osobno ne možemo preuzeti ingerencije niti snositi odgovornosti tih razina u predmetnom natječajnom postupku.
Stoga podnosimo ostavke na članstvo u povjerenstvima u sklopu tog natječajnog postupka, te Vas molimo da ovaj dopis s prilozima proslijedite na slijedeću sjednicu Fakultetskog vijeća.
S izrazima poštovanja,
Prof. dr. sc. Ante Čović
Prof. dr. sc. Borislav Mikulić
U Zagrebu, 2. ožujka 2007.
Prilozi:
1. Molba za očitovanje i naputke za daljnje postupanje (upućena Rektorici Sveučilišta u Zagrebu)
2. Molba za očitovanje i zakonsko tumačenje (upućena Ministru znanosti, obrazovanja i športa)
3. Kopije potvrda o poslanim preporučenim pošiljkama
Na znanje:
1. Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš
Rektor Sveučilišta u Zagrebu
Trg maršala Tita 14
10000 Zagreb
2. Prof. dr. sc. Dragan Primorac
Ministar znanosti, obrazovanja i športa
Trg hrvatskih velikana 6
10000 Zagreb
SAVJETOVALIŠTE ZA STUDENTE
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 2.2.2007.
Dekanskom kolegiju Filozofskog fakulteta
PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA STUDENTE FILOZOFSKOG FAKULTETA
IZVJEŠTAJ O RADU ZA 2006. GODINU
Rad Savjetovališta obuhvaćao je individualno savjetovanje studenata, grupnu edukaciju u vidu seminara "Trening uspješnog studiranja", grupni rad sa socijalno neprilagođenim studentima, internet savjetovanje, informiranje i educiranje studenata putem panoa u auli fakulteta te animiranje studenata za korištenje savjetovališta putem letaka. Uz to organizirana su tjedna dežurstva za prijavu dolaska u Savjetovalište te supervizija i edukacija savjetovatelja.
U Savjetovalištu je tijekom 2006. radilo 10 savjetovateljica, članica Odsjeka za psihologiju, s tim da su im se u prosincu, nakon edukacije iz savjetodavnog rada, pridružile 4 mlade kolegice s Odsjeka. U prvom dijelu godine u rad Savjetovališta bila je uključena i jedna vanjska suradnica kao zamjena za dvije kolegice koje su koristile porodiljski dopust.
U 2006. godini usluge Savjetovališta koristilo je 236 studenata: 77 ih je koristilo individualno savjetovanje, 90-ero je prošlo Trening uspješnog studiranja, 6-ero je polazilo grupu podrške, a 63-oje ih je koristilo internet savjetovanje.
Održano je 375 individualnih savjetovanja u okvirnom trajanju od po jedan sat. Savjetovanjem je obuhvaćen 77 studenata - 56 studentica i 21 student. Studentice čine 73% korisnika. Vođenje kompjutorske baze podataka o individualnim savjetovanjima, uvedene 2003. godine, omogućilo je slijedeću analizu.
Korisnici Savjetovališta bili su u podjednakoj mjeri (po 22%) studenti 1. i 2. godine studija te apsolventi (23%). Dok su studenti 3. godine činili 20% korisnika, u Savjetovalište su se, kao i prošle godine, najmanje javljali studenti 4. godine (čine tek oko10% korisnika). Među korisnicima Savjetovališta bilo je 14% onih koji su ponavljali godinu odnosno parcijalno upisali višu godinu studija.
Studenti su koristili individualno savjetovanje u rasponu od 1 do 20 susreta, u prosjeku 5 susreta po studentu. No prikladnije je navesti centralnu vrijednost koja iznosi 2 susreta (dominantno, 57% studenata koristilo je jedan ili dva razgovora). Do 5 razgovora koristilo je 74% studenata, 17% koristilo je od 6 do 10 razgovora, 8% od 11 do 15, a samo su 2 studenta (2,6%) koristila više od 15, zapravo 20 razgovora.
Studenti najčešće dolaze u Savjetovalište zbog jednog izraženog problema uz koji se vezuju drugi problemi. Zbog obično višestrukih problema koji se obrađuju tijekom savjetodavnog rada s jednom osobom, analiza je izvršena na osnovi dominantnog problema kojim se bavilo u pojedinom razgovoru. Na osnovi podataka iz 2006. godine, kod korisnika Studentskog savjetovališta dominiraju problemi odnosa s drugim ljudima (s udjelom od 39%) – socijalna anksioznost i neprilagođenost (15%), loši odnosi u obitelji i s roditeljima (12%), problemi u ljubavnoj vezi, s partnerom ili prijateljima (6%), usamljenost (4%) te problemi primarno psihičke zlostavljanosti (2%). Zatim po zastupljenosti (s 33%) slijede osobni problemi u užem smislu – nisko samopoštovanje (16%), depresivnost (8%), kriza identiteta (3%), tugovanje nakon gubitka(2%). Na trećem su mjestu po zastupljenosti (s udjelom od 26%) bili problemi vezani uz studij - dugo pauziranje u polaganju ispita, nedostatna organizacija vremena, nemogućnost učenja zbog nedostatka koncentracije i motivacije ili neusvojenosti efikasnih tehnika (ukupno 17%) te ispitna anksioznost, obeshrabrenost, sumnja u pravilan izbor studija, problemi prilagodbe na studij (9%).
Zajednička evaluacija savjetovanja od strane klijenta i savjetovatelja prilikom zadnjeg susreta - u smislu evidentiranja promjena u ponašanju i doživljavanju u odnosu na početak zajedničkog rada, osnova je zaključka o svrsishodnosti i uspješnosti savjetodavnog rada. Zbog principa dobrovoljnosti dolaska u Savjetovalište i slobode reguliranja njegova korištenja, garantiranja anonimnosti te zbog raznorodne prirode problema zbog kojih se dolazi u savjetovalište, ne vidimo mogućnost korištenja objektivnih pokazatelja dugoročnih efekata savjetovanja. Savjetovanje obično prekida klijent zaključivši da je problem zbog kojeg je došao riješen ili da je spreman nositi se s njim bez daljnje podrške savjetovatelja. U nekim se slučajevima studenti ponovo jave svom ranijem savjetovatelju nakon nekoliko mjeseci ili nakon jedne ili više godina, najčešće tražeći jednokratnu podršku u suočavanju s nekim novim problemom. Iz toga se može zaključiti da im Savjetovalište pruža povjerljivo utočište u nošenju s razvojnim problemima i problemima svakodnevnog života.
Uz individualna savjetovanja, u 2006. godini održano je i 5 seminara radioničkog tipa "Trening uspješnog studiranja", kojima je obuhvaćeno ukupno 90 studenata različitih studijskih grupa. (Zbog velikog interesa studenata održan je jedan seminar više od planiranog broja, ali su zbog prekasne objave uoči ljetnog ispitnog roka – zbog premalog broja prijavljenih otkazane planirane radionice «Uspješno nošenje s ispitnom anksioznošću»). Seminare su, kao i prethodnih godina, izvodili vanjski suradnici – kreatori seminara (Adrian Drempetić i Ivana Kakarigi). Svaki seminar uključivao je 3 bloka od po 4 sata interaktivne edukacije. Kvantitativna evaluacija seminara od strane polaznika rezultirala je visokim ocjenama doprinosa treninga boljim ocjenama na ispitima (M=4,7), povečanju motivacije za učenje i studiranje (M=4,7), unapređenju metoda učenja (M=4,6) te povećanju osjećaja samopouzdanja i kompetencije pri suočavanju sa zahtjevima studija (M=4,4). Svoje zadovoljstvo treningom svi su polaznici izrazili i svojom namjerom da trening preporuče drugima te svojim interesom za pohađanje sličnih edukacija.
Okupljanje studenata koji su u individualnom savjetovanju izrazili sličan problem, rezultiralo je formiranjem grupe uzajamne podrške sastavljene od tri studenta s problemom socijalne anksioznosti. Pod vodstvom voditeljice Savjetovališta, održano je ukupno 6 dvosatnih susreta.
U 2006. godini, zahvaljujući većoj promidžbi Savjetovališta, intenzivirala se E-mail komunikacija sa studentima. Studenti su tražili dodatne informacije o radu Savjetovališta, prijavljivali svoj dolazak u Savjetovalište i koristili internet savjetovanje (njih 63-oje).
Za obavještavanje studenata o radu Savjetovališta korišten je pano u auli fakulteta te letci o Savjetovalištu i o seminarima distribuirani po svim odsjecima. Plakatima i letcima podijeljenim prilikom prvog sastanka brucoša s dekanom, predstavnicima fakultetske uprave i odsjeka, svim je brucošima izražena dobrodošlica na Fakultet i u Savjetovalište. Na panou su izlagani i obrazovni materijali (o učenju i pamćenju, koncentraciji pri učenju, mnemotehnikama, koracima u pripremanju ispita, prevladavanju ispitne anksioznosti, o samopoštovanju i samopouzdanju).
Zbog potrebe povećanja broja savjetovatelja, održana je Edukacija za savjetodavni rad (prof. dr. sc. Lidija Arambašić) i demonstracija Treninga uspješnog učenja (Adrian Drempetić, prof.) kojima su osposobljene četiri mlade članice Odsjeka za psihologiju. S ciljem unapređivanja kvalitete rada savjetovatelja, održane su tri dopunske edukacije savjetovatelja: Uvodni intervju u savjetovanju, Problemi učenja i Kognitivno-bihevioralni tretman socijalne fobije (prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić). Ujedno je održano 30 sati supervizije individualnog savjetodavnog rada. Uz individualnu superviziju konzultativnog tipa koju je po potrebi izvodila prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić, šest je savjetovateljica bilo uključeno u grupnu tzv. procesnu superviziju koju je izvodila prof. dr. sc. Lidija Arambašić. Sadržaj supervizijskih susreta odnosio se na različite dvojbe koje se javljaju u radu s klijentima. Cilj im je ponajviše učenje, ali i dobivanje podrške kolegica i supervizorice za odgovoran i složen savjetodavni rad sa studentima. Kvalitativna i kvantitativna evaluacija timske supervizije pokazala je izrazito zadovoljstvo polaznica ovim vidom supervizije i želju da se ona nastavi.
Prostor Savjetovališta obogaćen je zidnim ogledalom (bitnim u tretmanu tjelesne slike o sebi) i udobnom vreća-foteljom (za potrebe psiho-fizičke relaksacije).
Možemo zaključiti da je u 2006. godini Savjetovalište korišteno od znatno većeg broja studenata nego ranijih godina te da se rad uglavnom odvijao u skladu s planom. Zbog velike okupiranosti voditeljice Savjetovališta - savjetovanjem (provedbe 51% svih individualnih savjetovanja, svih internet savjetovanja te vođenja grupe podrške) i ostalim poslovima, još uvijek predstoji izrada web stranice Savjetovališta.
I dalje je primjetan velik interes studenata drugih fakulteta za korištenje našeg savjetovališta. To nas usmjerava na pregovore sa Sveučilištem (odnosno s upravama drugih fakulteta) kako bi se uspostavom suradnje osigurala materijalna osnova za proširenje rada Savjetovališta u vidu pružanja usluga i studentima izvan Filozofskog fakulteta. Time bi započela realizacija plana prema kojem bi Psihološko savjetovalište za studente Filozofskog fakulteta postalo jezgrom razvoja Sveučilišnog savjetovališta. Njegova vezanost uz Odsjek za psihologiju osigurava s jedne strane, znanstvenu i stručnu osnovu kvalitete savjetodavnog rada, a s druge strane, osnovu za suvremene vidove obrazovanja budućih psihologa u okviru Savjetovališta kao nastavne baze.
Na kraju želimo zahvaliti Upravi Filozofskog fakulteta za pružanje moralne i financijske potpore razvoju Savjetovališta. Ujedno apeliramo da se pri prenamjeni prostora Fakulteta oslobođenog preseljenjem knjižnica u novu zgradu te u slučaju eventualnih ranijih promjena, predvidi odgovarajući prostor za Savjetovalište.
Uz očekivanje daljnje podrške, planiramo daljnji razvoj Savjetovališta. – za dobrobit kvalitete studiranja, mentalnog zdravlja i kvalitete života studenata.
Voditeljica Savjetovališta za studente FF-a
Dr. sc. Goranka Lugomer Armano
IZVJEŠTAJ CENTRA ZA PSIHODIJAGNOSTIČKE INSTRUMENTE
2006. godina
PSIHOLOGIJSKI MJERNI INSTRUMENTI:
1. PRIJAVA NOVOG TEHNOLOŠKOG PROJEKTA - prijavljen je tehnološki projekt MZOS-a pod nazivom „Razvoj, standardizacija i psihometrijska validacija testova kognitivnih sposobnosti“ – projekt uključuje standardizaciju i validaciju sljedećih pet testova čiji autori su profesori Odsjeka za psihologiju: dvije nove forme Problemnog testa, Test apstraktnog mišljenja, Trodjelni test rezoniranja i Test S. 19. lipnja 2006. uspješno je obranjena pretprijava ovog projekta pred Tehnološkim vijećem MZOS-a koje je pozvalo CPI da ispuni prijavu projekta. 16. listopada 2006. podnesena je puna prijava tehnološkog projekta MZOS-u.
2. SURADNJA S LANAP-om – uspostavljena je suradnja s tvrtkom LANAP iz Splita na izradi softwareskog sustava za kompjutersku primjenu testova. LANAP nudi software za testiranje putem interneta, dok CPI nudi psihologijske testove. Kompjuterska baterija testova, razvijena kroz ovu suradnju, bit će i dio novo prijavljenog tehnološkog projekta.
3. SURADNJA S ELECTUS LJUDSKIM POTENCIJALIMA – prof. Bunjevac formalizirao je suradnju CPI-a s tvrtkom Electus ljudski potencijali te je između njih i CPI-a sklopljen opći ugovor o poslovnoj suradnji u primjeni psihologijskih spoznaja, metoda i postupaka u području ljudskih potencijala i drugim srodnim aktivnostima od zajedničkog interesa.
4. OKRUGLI STOL «SUVREMENI PRISTUPI MJERENJU LJUDSKIH POTENCIJALA» - na 14. godišnjoj konferenciji psihologa u Vodicama održan je Okrugli stol pod ovim nazivom. U sklopu ovog okruglog stola prezentirani su rezultati kratke web-ankete o stanju ljudskih resursa u Hrvatskoj i o problemima i mogućim rješenjima s kojima se susreću psiholozi u praksi. Ukratko su prezentirani planovi CPI-a za rad na standardizaciji i validaciji testova, te je predstavljena i demo verzija kompjuterskog softwarea.
5. SURADNJA SA SEKCIJOM ZA ORGANIZACIJSKU PSIHOLOGIJU HPD-a – uspostavljena je suradnja na standardizaciji i normiranju psihologijskih testova. Sekcija za organizacijsku psihologiju broji oko 90 članova, od kojih je, prema rezultatima unutarnje ankete, njih 40-ak zainteresirano za pomoć prilikom standardizacije testova. Kroz Sekciju će se i konkretizirati mogući oblici suradnje između CPI-a i psihologa u praksi.
EVALUACIJSKI PROJEKTI:
1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - prof. Ljubotina, u ime CPI-a, aktivno je sudjelovao u sveučilišnom projektu Evaluacije nastave. Osim konstrukcije evaluacijskog upitnika, sudjelovao je i u osmišljavanju dinamike provođenja postupka evaluacije, obradi prikupljenih podataka, izradi pravilnika o izvještavanju o rezultatima te ustrojavanju Ureda za kvalitetu nastave pri Sveučilištu. Tijekom jeseni obrađeni su podaci za preko 50 000 evaluacijskih listova te su izrađeni izvještaji za sve sastavnice Sveučilišta. Trenutačno su u tijeku pregovori sa Sveučilištem oko nastavka suradnje na ovom projektu.
2. UMIJEĆE ŽIVLJENJA – uspostavljena je suradnja s udrugom Umijeće življenja u sklopu koje će se evaluirati jedan njihov edukacijski program.
PROFESIONALNE EDUKACIJE:
1. održano je 9 edukacija namijenjenih psiholozima (Klinički intervju, Uvod u neuropsihologijsku procjenu, Wartegg test crteža – osnovna i napredna edukacija, Psihologijska procjena – Nalaz i stručno mišljenje psihologa (otvorena i jedna namijenjena samo psiholozima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), Psihologijska procjena u dječjoj dobi i Dječja razvojna neuropsihologija) ali i drugim stručnjacima u području ljudskih potencijala (Mobbing – psihološko zlostavljanje na poslu). Edukacije je sve skupa odslušalo 166 sudionika.
2. ugovorena je suradnja s PHOENIX Farmacijom CPI je osmislio i izveo predavanje i radionicu (svaku u trajanju od sat i pol) pod nazivom «Komunikacija u ljekarnama». Ista edukacija održana je 7 puta – dva puta u Zagrebu i Splitu, te po jednom u Varaždinu, Osijeku, Rijeci. Ukupno je edukaciju odslušalo oko 550 farmaceuta. Predstavnici PHOENIX Farmacije izrazili su želju za stalnom suradnjom, te osmišljavanjem i provođenjem novih edukacija. U 2007. godini CPI je osmislio i izveo novu edukaciju pod nazivom «Kako ublažiti posljedice svakodnevnog stresa?». Edukacija, u trajanju od cijelog dana, izvedena je 5 puta – dva puta u Zagrebu, te po jednom u Osijeku, Rijeci i Splitu. Ukupno je edukaciju odslušalo oko 450 farmaceuta. U tijeku su pripreme novih tema za slijedeći edukacijski ciklus.
PROFESIONALNE SELEKCIJE:
1. Prof. Darja Maslić Seršić provela je profesionalnu selekciju za izbor Voditelja ureda za poslijediplomske studije i međunarodnu suradnju za Rudarsko-geološko-naftni fakultet.
KOMERCIJALNI PROJEKTI:
1. COCA-COLA BEVERAGES HRVATSKA – provodi se kvalitativno istraživanje izvora (ne)zadovoljstva zaposlenika Coca-Cole. Istraživanje se provodi na svih hijerarhijskim razinama, sa svim vrstama djelatnostima te na svim lokacijama Coca-Cole u Hrvatskoj.
OPĆE AKTIVNOSTI:
1. Od 1.9.2006. u CPI-u je kao vježbenik-volonter zaposlena Ana Tokić.
2. izglasan je novi Pravilnik o organizaciji rada Centra za psihodijagnostičke instrumente
3. napravljena je engleska verzija elektronske baze psihologijskih instrumenta koja je spremna za objavu na web-u
4. na poziv Hrvatskog zavoda za norme CPI je sa zavodom uspostavio kontakt te planira postati njegovim stalnim članom te se, kada će to biti moguće, uključiti u jedan od tehničkih odbora posvećen izradi standarda za psihološku procjenu
5. SURADNJA CPI-a I KATEDRI ODSJEKA - Katedra za kliničku psihologiju i Katedra za socijalnu psihologiju za sada jedine sudjeluju u radu CPI-a koji se odnosi na različite edukacije. Katedra za razvojnu psihologiju iskazala je svoj interes za suradnju u obliku edukacija. Katedra za eksperimentalnu psihologiju (prof. Darja Maslić-Seršić) surađuje s CPI-em u području selekcijskih postupaka.
FINANCIJSKO IZVJEŠĆE za 2006. godinu
|UKUPNO TROŠKOVI u 2006. godini |223.067,88 kn |
|1. TROŠKOVI LJUDSKOG RADA |193.599,00 kn |
|2. PUTOVANJA |13.601,10 kn |
|3. MATERIJALNI TROŠKOVI |14.397,78 kn |
|PRIHODI u 2006. godini |227.820,00 kn |
|1. EDUKACIJE U ORGANIZACIJI CPI-a |102.240,00 kn |
|2. PHOENIX FARMACIJA |95.580,00 kn |
|3. STATISTIČKE OBRADE PODATAKA - Sveučilište u Zagrebu |30.000,00 kn |
Dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.
Odsjek za talijanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Zagreb, 8. ožujka 2007.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Molba za korištenje slobodne studijske godine
Molim Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mi odobri korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2007/2008.
U zvanje redovitog profesora na Katedri za talijanski jezik Odsjeka za talijanistiku izabrana sam 20 veljače 2003. godine.
Tijekom studijske godine obavljala bih istraživanja potrebna za dovršetak autorske knjige iz područja hrvatsko-talijanskih jezičnih i kulturnih dodira te nastavila terenski rad prikupljanja potvrda istromletačkog idioma u sjeverozapadnoj Istri.
U dogovoru s Katedrom i s Odsjekom, osigurano je održavanje nastave, konzultacija i ispita iz kolegija za koje sam odgovorna prema nastavnom planu i programu.
Unaprijed zahvaljujem.
S poštovanjem
Smiljka Malinar
| |
VJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
IZVJEŠTAJ O SLOBODNOJ STUDISKOJ GODINI
U razdoblju od 1.3. 2006. do 1.3.2007. koristio sam slobodnu studijsku godinu.
Konsultacije i ispite održavao sam u određenim terminima.
Predviđeno vrijeme za terenska istraživanja, prikupljanje i sređivanje građe i dokumentacije iskoristio sam za terenski rad u Gorskom Kotaru, Primorju, Istri i Jaskanskom prigorju.
Tematski su obrađeni običaji i obredi iz godišnjeg ciklusa s ciljem evidentiranja, provjere i nadopune građe prikupljene za upitnice Etnološkog atlasa. Analizom upitnica vršena je priprema za izradu računalne baze podataka i programa za izradu etnoloških karata.
Posebno su istraženi i dokumentirani su običaji uz paljenje godišnjih vatri (Jurjevskih, Uskrsnih i Ivanjskih).
Sudjelovao sam na domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima:
- Regionalizam i ruralni turizam (Zagreb)
- Lujzijana i Karolina u mreži europskih kulturnih i turističkih putova (Delnice)
- Otočke perspektive (Komiža, Vis)
- Nacionalna konferencija o ruralnom razvoju (Zagreb)
- Internacionalni simpozij o balkanskom folkloru (Ohrid)
- Od etnografije Slavena do kulturne antropologije (Krakow)
S ciljem poticanja i razvoja bilateralne suradnje s etnolozima iz Makedonije radio sam na pripremi zajedničkog projekta “Modeli etnografskog kartografiranja u Republici Makedoniji i Republici Hrvatskoj.
U Zagrebu, 5.3.2007.
Dr sc. Branko Đaković
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju
dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
10 000 Zagreb, Lučićeva 3
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
Predmet: izvještaj o korištenju slobodne studijske godine
Odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta odobreno mi je korištenje slobodne studijske godine u ljetnom semestru akad. godine 2005/2006 i zimskom semestru akad. godine 2006/07, pa o radu tijekom tog razdoblja podnosim
IZVJEŠTAJ
Tijekom slobodne godine radila sam na pisanju poglavlja te uredništvu knjige Psihologija učenja i poučavanja matematike. Pisanje teksta je u završnoj fazi a knjiga je namijenjena studentima diplomskog i poslijediplomskog studija psihologije te diplomskog studija matematike.
Pripremila sam i novi kolegij Psihologija obrazovanja: učenje i poučavanje namijenjen studentima diplomskog studija psihologije.
Sudjelovala sam u izvedbi nastave na poslijediplomskom studiju psihologije, obavljala poslove mentorice na poslijediplomskom i diplomskom studiju, sudjelovala u radu povjerenstava za izradu programa studija za doktorske kandidate, sudjelovala u povjerenstvima kod izlaganja nacrta specijalističkih, magistarskih i doktorskih radnji te u jednom povjerenstvu za obranu magisterija.
Radila sam na pripremi rada na novom projektu Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi, te programa Psihološki čimbenici uspješnog učenja u okviru kojeg su još dva projekta. Za Centar za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta.
izradila sam program psihologijskog dijela edukacije namijenjene asistentima Ekonomskog fakulteta te provela dio programa.
Sudjelovala sam u edukacijama sveučilišnih nastavnika i asistenata u programu Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokom školstvu:
Tijekom tog razdoblja objavila sam rad: Vlahović-Štetić, V., Nadilo, M., Pavlin-Bernardić, N. (2006). Brojenje: stječemo li prije načela ili vještinu? Suvremena psihologija. 9, 1, 21-34. Sudjelovala sam u izradi rada Pavlin-Bernardić, N.; Rovan, D.; Vlahović-Štetić, V.; Gliha, M. Imaju li medvjedići jednak broj bombona? Dječje razumijevanje osnovnih principa zbrajanja izloženog na Konferenciji psihologa: Ljudski potencijali kroz životni vijek.Vodice, 2006.
Bila sam članica Programskog odbora Prvog hrvatskog kongresa primijenjene psihologije (Zagreb, 2006.).
Recenzirala sam radove za časopise Psihologijske teme, Kinesiology i Sociologija sela.
U Zagrebu, 4. ožujka 2007. Prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić
-----------------------
[1] Polovina se odnosi na rad objavljen u koautorstvu s tri osobe (50% autorstva).
................
................
In order to avoid copyright disputes, this page is only a partial summary.
To fulfill the demand for quickly locating and searching documents.
It is intelligent file search solution for home and business.