Materijal za potrebe osmisljavanja
Materijal za potrebe osmisljavanja
- tema: za seminarski rad iz Finansijskog računovodstva
U V O D
PREDMET, CILJEVI, HIPOTEZA I TOK ISTRAŽIVANJA............................................... 4
1. GLOBALIZACIJA I FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE .................................................. 11
1. 1. Globalizacija poslovanja kao fenomen savremenog razvoja .............................................. 11
1. 1. 1. Globalizacija i poslovanje preduzeća.................................................................... 17
1. 1. 2. Globalizacija informacionih zahteva .................................................................... 23
1. 2. Faktori internacionalizacije poslovnih aktivnosti ............................................................... 26
1. 2. 1. Proizvodne tehnologije ......................................................................................... 28
1. 2. 2. Informacione i komunikacione tehnologije .......................................................... 32
1. 3. Globalizacija i koncentracija finansijske moći ................................................................... 39
1. 3. 1. Investicioni fondovi kao centri finansijske moći .................................................. 40
1. 3. 2. Penzioni fondovi kao centri finansijske moći ....................................................... 45
1. 3. 3. Ostali centri finansijske moći................................................................................ 50
1. 4. Zahtevi globalizacije i finansijsko izveštavanje .................................................................. 54
1. 4. 1. Jedinstveno svetsko tržište.................................................................................... 54
1. 4. 2. Unifikacija poslovnog komuniciranja................................................................... 56
1. 4. 3. Transparentnost finansijskog izveštavanja ........................................................... 59
1. 5. Značaj finansijskog izveštavanja u poslovnom komuniciranju ........................................... 63
2. FINANSIJSKI IZVEŠTAJI KAO OSNOVA POSLOVNOG KOMUNICIRANJA........ 69
2. 1. Finansijsko izveštavanje u konceptu upravljanja................................................................. 69
2. 1. 1. Finansijsko izveštavanje u konceptu upravljanja
nacionalnim i globalnim ekonomijama............................................................................. 70
2. 1. 2. Finansijsko izveštavanje u konceptu korporativnog upravljanja .......................... 75
2. 2. Osnovne pretpostavke kreiranja finansijskih izveštaja ........................................................ 79
2. 3. Kvalitativne karakteristike finansijskih izveštaja ............................................................... 80
2. 4. Obelodanjivanje finansijskih izveštaja ............................................................................... 87
2. 4. 1. Tradicionalni faktori obelodanjivanja finansijskih izveštaja ................................ 87
2. 4. 2. Savremeni zahtevi za obelodanjivanjem finansijskih izveštaja ............................ 89
2. 5. Vrste finansijskih izveštaja .................................................................................................. 91
2. 5. 1. Bilans stanja .......................................................................................................... 92
2. 5. 2. Bilans uspeha ........................................................................................................ 96
2. 5. 3. Izveštaj o novčanim tokovima ............................................................................ 101
2. 5. 4. Izveštaj o promenama na kapitalu....................................................................... 102
2. 5. 5. Napomene uz finansijske izveštaje ..................................................................... 103
2. 6. Problemi harmonizacije i standardizacije finansijskog izveštavanja................................. 106
3
3. INSTRUMENTI I REGULATORI FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA...................... 114
3. 1. Faktori od uticaja na kvalitet finansijskih izveštaja........................................................... 114
3. 1. 1. Računovodstvene norme..................................................................................... 115
3. 1. 2. Tela koja donose i odlučuju o promeni računovodstvenih normi....................... 117
3. 1. 3. Profesionalne računovođe................................................................................... 120
3. 2. Instrumenti finansijskog izveštavanja ............................................................................... 133
3. 2. 1. Međunarodni računovodstveni standardi............................................................ 133
3. 2. 2. Međunarodni standardi revizije .......................................................................... 154
3. 2. 3. Međunarodni standardi kontrole kvaliteta .......................................................... 160
3. 2. 4. Međunarodni obrazovni standardi ..................................................................... 166
3. 2. 5. Međunarodni etički standardi ............................................................................. 172
3. 2. 6. Međunarodni standardi elektronskog prikupljanja,
obrade i distribucije informacija .................................................................................... 176
3. 3. Regulatori standardizacije finansijskog izveštavanja ........................................................ 181
3. 3. 1. Profesionalne organizacije i tela ......................................................................... 181
3. 3. 2. Neprofesionalne organizacije i tela..................................................................... 183
4. SISTEM FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA
U SRBIJI – STANJE, PERSPEKTIVE I OGRANIČENJA. ............................................... 191
4. 1. Institucionalni okvir finansijskog izveštavanja ................................................................. 191
4. 1. 1. Razvoj zakonske i profesionalne računovodstvene regulative ........................... 193
4. 1. 2. Računovodstvena načela..................................................................................... 195
4. 1. 3. Jugoslovenski računovodstveni standardi........................................................... 197
4. 1. 4. Kodeks profesionalne etike računovođa ............................................................. 200
4. 1. 5. Specifični jugoslovenski računovodstveni standardi JRS 31 i 33 ...................... 201
4. 1. 6. Aktuelni okvir finansijskog izveštavanja............................................................ 213
4. 1. 6. 1. Zakonska računovodstvena regulativa................................................ 214
4. 1. 6. 2. Profesionalna računovodstvena regulativa ......................................... 217
4. 1. 7. Interna računovodstvena regulativa .................................................................... 231
4. 2. Struktura informacija redovnog finansijskog izveštavanja ............................................... 235
4.3. Primena međunarodne profesionalne regulative
u oblasti finansijskog izveštavanja ............................................................................. 239
4.4. Ocena kvaliteta finansijskog izveštavanja u republici Srbiji ............................................. 250
4.5. Mogućnost unapređenja sistema finansijskog izveštavanja................................................ 253
5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ....................................................................................... 260
LITERATURA......................................................................................................................... 271
U V O D
PREDMET, CILJEVI I TOK ISTRAŽIVANJA
Predmet istraživanja je globalizacija kao opšti proces i dileme koje se javljaju pri kreiranju i primeni međunarodnih pravila i principa radi postizanja standardizacije finansijskog izveštavanja kao jednog od ciljeva globalizacije.
Globalizacija svetskog tržišta roba, usluga i kapitala uslovljava brži razvoj, donošenje i primenu jedinstvenih međunarodnih pravila i principa, kao osnovnog preduslova za stvaranje i promovisanje jedinstvenog informacionog sistema - bitnog faktora standardizacije finansijskih izveštaja neposrednih učesnika na međunarodnom tržištu.
Jedinstveni ekonomski prostor Evrope i sveta predstavlja potrebu globalnog tržišta koje zahteva standardizovano finansijsko izveštavanje ili jednom rečju jedinstveni informaciono-poslovni jezik. Na globalnom ekonomskom prostoru drugačiji jezik i nije moguće koristiti. Standardno finansijsko izveštavanje kao produkt računovodstva otvara mogućnost za „globalni jezik” poslovnog sporazumevanja uz primenu jedinstvenih instrumenata; drugim rečima, traži da se svi učesnici na jedinstvenom ekonomskom tržištu sporazumevaju „istim jezikom”. Međunarodni računovodstveni standardi, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MRS/MSFI i prateća regulativa su
nastali kao odraz potrebe za ujednačavanjem (tzv. harmonizacijom) računovodstvene prakse na svetskom nivou. U tom smeru predmet ove rada čine globalizacija kao opšti proces i dileme koje se javljaju pri kreiranju i primeni međunarodnih pravila i principa radi postizanja standardizacije finansijskog izveštavanja kao jednog od ciljeva globalizacije.
Standardizacija finansijskog izveštavanja na globalnom nivou ima za cilj da obezbedi sve podatke i informacije za uporedne analize i jednoobrazno finansijsko izveštavanje, radi poslovnog komuniciranja u međunarodnom okruženju.
Slobodan promet kapitala između zemlja zahteva ujednačavanje sadržaja i forme finansijskih izveštaja kako bi se njihovim korisnicima, na prvom mestu investitorima, olakšalo njihovo korišćenje i upoređivanje radi donošenja optimalnih investicionih odluka uz što manji rizik. Primena Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja pruža investitorima relevantne informacije, smanjuje troškove pribavljanja informacija, utiče na pristup tržištima kapitala i čini da raspoložive informacije budu uporedive na međunarodnom nivou. Po svojoj koncepciji, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja prvenstveno su usmereni ka tome da javnosti obelodane okvir za sastavljanje i prezentovanje finansijskih izveštaja. Kao takvi, namenjeni su celokupnoj javnosti zainteresovanoj za pouzdane tržišne informacije i treba da obezbede ravnotežu između dve fundamentalne kategorije koje čine temelj izveštavanja, a to su njeni korisnici sa jedne strane i sadržaj informacija koje su predmet prezentovanja sa druge strane.
Savremeni poslovni subjekti zahtevaju da finansijski izveštaj bude informativniji i korisniji za investitore, kreditore i ostale korisnike tj. da sadrži informacije koje odgovaraju njihovim zahtevima.
Standardizacija finansijskog izveštavanja u Evropi u poslednjim decenijama XX veka se odvijala pod uticajem računovodstvenih direktiva Evropske ekonomske zajednice (Evropske unije). Početkom ovog veka ona je dobila nov zamah, zahvaljujući implementaciji Međunarodnih računovodstvenih standarda i Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja MRS/MSFI. U afirmaciji modela finansijskog izveštavanja veliki je doprinos anglosaksonskih i Evropskih institucija, kao i profesionalnih organizacija. Sa procesom globalizacije Međunarodni računovodstveni standardi se i dalje usavršavaju kako bi se odgovorilo na globalne zahteve tržišta robe i kapitala. Optimizacija finansijskog izvešavanja je cilj, radi čega je potrebno stvoriti mogućnost jedinstvenog kreiranja, ali i primene međunarodne profesionalne regulative u finansijskom izveštavanju.
Uspešna i dosledna primena standardnih instrumenata međunarodne profesionalne regulative predstavlja novi kvalitet finansijskog izveštavanja u svetu i uslovljen je velikim brojem faktora, kao što su:
• usklađenost zakonodavne i profesionalne regulative, na globalnom nivou;
• osposobljenost regulatornih tela za njeno kreiranje i primenu na svim
• nivoima;
• usklađenost primene profesionalne regulative, na globalnom, regionalnim i
• nacionalnim nivoima;
• osposobljenost profesionalnih računovođa i njihovih organizacija za
• primena međunarodnih profesionalnih standarda na svim nivoima;
• potrebna informisanost vlasnika, menadžmenta, države i drugih učesnika o neophodnosti usklađivanja regulative i motivisanost za njenu primenu;
• usklađenost programa edukacija i usavršavanja profesionalnih računovođa za doslednu primenu međunarodne profesionalne regulative;
• usklađenost standarda kontrole kvaliteta profesionalnih usluga u praksi i
• neophodnost korigovanja postojeće zakonske i profesionalne računovodstvene regulative na svim nivoima, kao preduslova uspešne primene međunarodne profesionalne regulative i optimizacije finansijskog izveštavanja.
Uspešnost primene globalnih instrumenata i druge međunarodne profesionalne regulative je, takođe, u neposrednoj korelaciji sa standardizacijom edukacije profesionalnih računovođa na globalnom nivou, ali i neophodne harmonizacije finansijskog izveštavanja na globalnom nivou i spremnošću nacionalnog uspostavljanja standarda za primenu. Zbog toga su u ovoj disertaciji značajno mesto zauzeli faktori, instrumenti i regulatori, koji utiču na kreiranje i primenu međunarodne profesionalne regulative na globalnom, regionalnom i nacionalnom nivou, sa posebnim osvrtom na stanje u Srbiji.
Međunarodna profesionalna regulativa i njena primena u neposrednoj su korelaciji sa usklađenom edukacijom profesionalnih računovođa na globalnom nivou i spremnošću nacionalnih uspostavljača standarda da prihvate potrebu za harmonizovanjem finansijskog izveštavanja. Slobodan protok uporedivih računovodstvenih informacija je važan preduslov funkcionisanja tržišta kapitala u Evropskoj uniji, u kojoj je i naša zemlja neposredno aplicirala za uključivanje. U funkciji realizacije ovog cilja, unija se opredelila za finansijske izveštaje bazirane na globalnim računovodstvenim standardima koji su transparentni, razumljivi, primenljivi i omogućavaju efikasno obavljanje procesa finansijskog izveštavanja i revizije. Zbog ovih okolnosti bitan deo predmeta ove rada čine regulatori i faktori koji utiču na kreiranje i primenu međunarodne profesionalne regulative na globalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.
Ciljevi istraživanja su opredeljeni samom temom doktorske rada i u središtu istraživanja dominiraju: opis, objašnjenje, budući značaj i uloga:
• pojave i fenomena relevantnih faktora savremenog razvoja globalizacije i neophodnosti harmonizacije finansijskog izveštavanja kao osnove poslovnog komuniciranja;
• suštine pojavnih oblika finansijskog izveštavanja u globalnom ambijentu;
• uticaja međunarodne profesionalne regulative na stvaranje prihvatljivog finansijskog izveštavanja;
• promene statusa profesionalnog računovođe (i revizora) u uslovima harmonizovanog sistema finansijskog izveštavanja;
• dometa i perspektive izgradnje i usvajanja finansijskog izveštavanja usklađenog sa standardima međunarodne računovodstvene regulative u Srbiji.
Hipoteza istraživanja: Savremeni razvoj globalizacije ekonomije i privrednih tokova, inicirao je neophodnost harmonizacije, informisanosti u poslovnim sistemima (kompanijama i preduzećima), utemeljen na činjenicama i informacijama prezentovanim u finansijskim izveštajima. Razumljivost, kvalitet i konačno korisnost tih finansijskih izveštaja za odlučivanje, podrazumeva njihovu harmonizaciju odnosno unifikovanje i transparentnost u implementaciji principa i pravila u procesu standardizacije finansijskih informacija. Usvajanje koncepta finansijskih izveštaja, zasnovanog na globalnim instrumentima i drugoj međunarodnoj računovodstvenoj regulativi, predstavlja potrebu i
izvesnu perspektivu, koja se ipak spotiče o razne prepreke i ograničenja, koja se moraju otkloniti i na globalnom i nacionalnom nivou.
Hipoteza od koje se polazi u istraživanju temelji se na pretpostavkama razmatranim i dokazanim u ovom radu:
• Nedovoljna je unifikovana informisanost na globalnom nivou (menadžmenta i ostalih korisnika finansijskih izveštaja) o prednostima i nedostacima sastavljanja finansijskih izveštaja na osnovu unifikovanih pravila i principa;
• Postojeća nacionalna zakonodavna i profesionalna regulativa u jednom broju zemalja ne obezbeđuju željenu primenu međunarodne profesionalne regulative;
• Profesionalne računovodstvene organizacije i regulatorna tela imaju različit nivo razvijenosti;
• Neodgovarajuća je pripremljenost računovodstvenog kadra za primenu međunarodne profesionalne regulative u mnogim zemljama;
• Još uvek ne postoji opšta saglasnost u prihvatanju jedinstvenih pravila u skladu sa kojima treba izgraditi optimalno standardizovani sistem finansijskog izveštavanja;
• Primena standarda i prateće međunarodne profesionalne regulative u računovodstvu raznih kompanija u svetu značajno će uticati na kvalitet informacija poslovnog biznisa;
• Primenom jedinstvenih međunarodnih pravila i procedura poboljšaće se kvalitet finansijskih izveštaja na nacionalnom i globalnom nivou.
Postavljena hipoteza i teze na kojima se zasniva ukazuju na značaj istraživanja, jer samo na osnovu finansijskih izveštaja, sastavljenih prema univerzalnim standardima, nezavisni analitičari i izveštači mogu ocenjivati i pouzdano predviđati buduće trendove u pojedinim granama industrije, u čitavoj ekonomiji države, pa i kod nas u Srbiji. Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja primenjuju se skoro u čitavom svetu. Najveća odgovornost nezavisnih analitičara a posebno profesionalnih računovođa - izveštača je da sačine tačne i nezavisne informacije čiji je cilj javno, istinito i objektivno prikazivanje i prezentovanje podataka o poslovanju kompanija.
Osnovni smisao finansijskih izveštaja je da se u njima prezentuje ekonomska suština transakcija i događaja na način kako su se oni stvarno odigrali, ali i da se prikažu posledice tako nastalih događaja koji su računovodstveno obuhvaćeni. Međutim, finansijski izveštaji ne pružaju sve informacije koje bi korisnicima mogle biti nužne pri donošenju nekih, posebno strateških poslovnih odluka, budući da ukazuju na finansijske učinke prošlih događaja i ne sadrže nefinansijske informacije. Koncept kvaliteta finansijskih izveštaja, takođe, polazi od multidimenzionalnosti njihovih karakteristika i potreba korisnika. Najznačajnije dimenzije kvaliteta finansijskih izveštaja proističu iz materijalnosti, kao praga kvaliteta zasnovanog na neizostavnosti finansijskih izveštaja sa različitim informacionim sadržajima, za potrebe njihovih korisnika.
Potreba za unifikovanjem i unapređenjem finansijskog izveštavanja predstavlja opšti trend, prepoznat i u najrazvijenijim tržišnim ekonomijama i finansijskim sistemima, što treba da bude prepoznato i u Srbiji. Dobro finansijsko izveštavanje pomaže izbegavanju kriza i korporativnih skandala i pozitivno utiče na ukupna ekonomska kretanja.
Unapređeno finansijsko izveštavanje može doprineti aktiviranju nacionalne štednje i privlačenju više stranih direktnih i portfolio investicija, većoj dostupnosti kredita manjim preduzećima, omogućavanju investitorima većih preduzeća da bolje procene perspektive preduzeća i donose investicione odluke i glasaju na osnovu dobre informisanosti. Pored toga, objektivno finansijsko izveštavanje bi povećalo sigurnost u funkcionisanje finansijskih tržišta, ojačalo korporativno upravljanje, omogućavanjem akcionarima i javnosti da nadgledaju rad uprave, potpomoglo bi transparentnu i korektnu privatizaciju kompanija u državnom vlasništvu.
Istraživanja predstavljena u ovoj doktorskoj disertaciji, preko iskustava drugih, ukazuju na smernice za računovodstvo i računovođe Srbije (posebno na neposredne sastavljače finansijskih izveštaja), kao i šta je neodložno potrebno, šta se mora još uraditi. U tom smislu treba istaći da je istraživanjem nedvosmisleno ukazano na to da iz tranzicije računovodstva i finansijskog izveštavanja proističu brojne opasnosti, ali i šanse, koje se mogu racionalno tretirati samo ukoliko se shvati njena suština i na pravi način reaguje na date promene i država i profesija.
Tok istraživanja: Objektivna analiza stanja i izazovi pri izradi ove rada, odslikavaju izazove sa kojima se suočavaju globalna i nacionalna računovodstvena teorija i praksa.
Orjentacija istraživanja je na komparativnoj analizi i dokazivanju toka procesa globalizacije i finansijskog izveštavanja kompanija u svetu, evropskoj uniti i u našoj zemlji. Kvalitetno finansijsko izveštavanje vremenom postaje sve potrebnije i dobija sve veći značaj. Povećava se broj i značaj finansijskih izvještaja, broj korisnika i institucija za kontrolu kvaliteta finansijskih izvještaja. Otuda potreba za uspostavljanjem koncepta kvaliteta i kontrole kvaliteta. Savremeni koncept kontrole kvaliteta podrazumeva uvođenje standarda kvaliteta finansijskog izveštavanja, zasnovanih na principima upravljanja ukupnim kvalitetom. Realizacija kvalitetnog finansijskog izveštavanja, kao i
upravljanje ukupnim kvalitetom samog izveštavanja podrazumevaju sagledavanje i ocenu ukupnosti obrazovanja računovodstvene profesije, kako u svetu tako i kod nas. Projekatima naučna i praktična saznanja do kojih seže istraživanje, sa težnjom skromnog
doprinosa teoriji i praksi iz oblasti finansijskog izveštavanja, naročito kada je u pitanju računovodstvena regulativa i finansijsko izveštavanje u Republici Srbiji.
Upravo, ovako orjentisan tok istraživanja je zahtevao temeljniju naučnu analizu u skladu sa predmetom i okvirom rada:
• globalizacije kao konteksta finansijskog izveštavanja,
• raspravom sadržine finansijskih izveštaja kao osnove poslovnih komunikacija,
• instrumenata i regulatora finansijskog izveštaja; i
• sistema finansijskog izveštavanja u Srbiji sa ocenom postojećeg stanja, perspektive, razvoja i ograničenja
1. GLOBALIZACIJA I FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE
1. 1. Globalizacija kao fenomen savremenog razvoja
Globalizacija kao fenomen savremenog razvoja nije koncept idealnog društva. Ona nije termin kojim se vrednosno karakterišu sadašnjost i budućnost čovečanstva. Globalizacija je, ni više ni manje nego opis naše realnosti i trend kojim se savremeni svet razvija.
Globalizacija poslovanja je postala sastavni deo našeg svakodnevnog vokabulara i gotovo svi imaju utisak da znaju šta ona predstavlja, a u najmanju ruku nisu ravnodušni prema njoj. Termin globalizacija u najširem smislu reči koristi se za isticanje jedinstvenog ekonomskog i političkog miljea planete, odnosno za označavanje procesa povezivanja i objedinjavanja savremenih društava koji je praćen mnogim protivrečnostima1. Ovaj proces pokazuje da postojanje izolovanih prostora od ostalih delova sveta više nije moguće i da istorijski razvoj vodi ka nastajanju jedinstvenog svetskog društva2. Dakle, globalizacija je proces koji je prema mnogima potpuno prirodan. Tako su na početku ljudi živeli u rodovima, pa se udruživali u plemena, pa plemenske zajednice, sve do zajednice država (USA, EU) i na kraju ćemo (valjda nekad) svi biti – stanovnici unipolarnog sveta. Shodno tome, globalizacija je fenomen ukupnih promena u svetu, promena u poslovanju i promena u informacionim zahtevima.
1 Marković,D. : Sociologija i globalizacija, „Prosveta“ - Niš i „Savremena administracija“ - Beograd, 2002. , str. 10.
2 Mitelman, Đ. :Dinamika globalizacije, Globalizacija – mit ili stvarnost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003. , str. 132.
Povezivanje svetske privrede i slobodan protok roba i kapitala predstavljaju osnovna obeležja globalizacije. Kapital se sve više seli u oblasti i prostore gde može brze da se oplodi i po višoj profitnoj stopi. U principu, seljenje kapitala pre predstavlja "internacionalizaciju kapitala", usko povezanu sa globalizacijom, a globalizacija kaomešanje kultura je nusprodukt toga. Naravno da ni globalizacija nije bez mane.
Prvenstveno se u procesu internacionalizacije kapitala prvo sele "prljave tehnologije" iz razvijenih u zemlje u razvoju, ali to ima za posledicu mešanje kultura i saznanja o običajima pojedinih zemalja. Jeste da su "fast food" i "Coca-cola" produkt globalizacije, ali su zato i kineska, japanska i meksička kuhinja i još mnoge druge kuhinje produkt istih procesa.
U tom pravcu, jedan od najvećih izazova privredne delatnosti različitih entiteta danas u eri globalizacije je razumevanje i upravljanje vrednostima poslovne imovine, u skladu sa jasno regulisanim okruženjem. Istina, treba reći da je globalizam produkt razvoja najvećih svetskih kompanija i međunarodnih insitucija i organizacija, na čelu sa MMF.
Najveće svetske kompanije internacionalizuju svoje poslovanje upravo na tržištima na kojima su jeftini radna snaga i sirovine. Uz to radna snaga je produktivna, a sirovine kvalitetne. Obično je reč o manje razvijenim tržištima. Uz finansijsku i monetarnu politiku međunarodnih organizacija i institucija, one lako vrše transfer i retransfer svojih resursa, jer povoljna poslovna klima koju obezbeđuju međunarodne institucije i organizacije privlači njihove investicije, a nepovoljna odbija.
Rezulat globalizacije su kvalitetni proizvodi sa svetski poznatim markama po niskim troškovima, što ima za posledicu veće profite i tržišno učešće. Globalni potrošač, pak, pri izboru traži marku kojoj unapred veruje, a to je obično marka iz razvijenih zemalja.
Shodno tome, posledice globalizacije više su negativne nego pozitivne za zemlje trećeg sveta i druge manje razvijene zemlje. One obiluju resursima koji su neophodni velikim kompanijama da bi bile konkurentne. U potrazi za njima ponekad se zapostave poslovna etika i širi društveni interesi, u korist profita.
Potrošači u Srbiji su deo globalnih potrošača. Koliko god oni bili patriotski orijentisani, a među njima smo i mi, želeli da on bude srpski, je u većini slučajeva globalni potrošač. Međutim, iako su svi ljudi na svetu jednaki, teško je pretpostaviti da postoje dve iste osobe na svetu3. Globalno psmatrano, predrasuda u ponašanju je sve manje. Ponašanja bez predrasuda direktno uobličavaju poslovne aktivnosti na globalnom nivou. To se naročito odnosi na mlade ljude. Težnja odgovarajućih institucija da probude u nama kao potrošačima uspavani osećaj za „kupovinom domaćeg” neće nas dugo držati „budnim”.
Intenzivna, skoro razarajuća globalizacija životnog stila i medijskih poruka, ma koliko neko od nas bio njen protivnik, jača potrebu, posebno mladih ljudi da budu deo nekog drugog sveta kupujući američke ili Evropske marke. Mislim da time naši potrošači, kao i potrošači u drugim zemljama, uporno žele da nadoknade osećaj izolovanosti. Kvalitet naših proizvoda, ali i mnogih drugih zemalja, nije uzrok orijentacije na strane proizvode, već zato što ne uživaju ugled koji strani proizvodi uživaju na globalnom tržištu.
Fenomen marke proizvoda, te očaravajuće reči, imena, znaka koji kada postane poznat otklanja mogućnost da se potrošač lako razuveri da iza njega ne stoji tolika vrednost koju mu on u svojim mislima dodeljuje. Stoga, potrošač u Srbiji, kao i u drugim zemljama, je prosečan globalni potrošač koji svoj izbor obavlja po osnovu marke koja se vrednuje na globalnom tržištu.
Usled svih ovih okolnosti globalizacija se može shvatiti kao povezivanje nacionalnih privreda u svetsku privredu. Globalizacija poslovanja predstavlja racionalan poslovni odgovor na sve prisutniju međuzavisnost, povezanost i dostupnost pojedinih delova tržišta. Radi se o procesu širenja razvojnog poslovnog horizonta, polazeći od nadnacionalnih i svetskih razmera kao jedino perspektivnih. Svet se posmatra kao jedno globalno i dostupno tržište i prava podloga za koncipiranje svih poslovnih aktivnosti.
3 Terpstra Vern, Sarathy Ravi, International Marketing, „The Dryden Press“, 1997.
Zbog ovih okolnosti prošlost domaćih preduzeća, kao i naših u Srbiji, može se sagledati uz visok stepen pouzdanosti, ali budućnost ne može. Neizvesnost poslovanja savremenih preduzeća uslovljena je dinamičnim i složenim okruženjem koje dovodi do novih pravaca u poslovanju. Uspešno i moderno preduzeće mora se prilagoditi savremenim poslovnim trendovima. Moderni trendovi razvoja ekonomije podrazumevaju maksimalni profit, kompromise između poslodavaca i zaposlenih, informacione tehnologije i dobru i stabilnu državnu regulativu i politički sistem.
Obeležja praksi, institucija, oblika moći, zakona, strukturnih sukoba i kriterijumi hijerarhije procesa globalizacije prikazani su u Tabeli 1.
U tom globalnom svetu funkcioniše savremeni oblik preduzeća koje svoju koncepciju poslovanja izvodi iz precizno definisanih potreba ili ciljnih segmenata tražnje, stavljajući u drugi plan geografsko određenje, nacionalne granice i lokaciju pojedinih potreba. Ono poslovnu ideju, koncept proizvoda i usluga, kao i strategiju upravljanja, zasniva na pretpostavci da postoji sličnost između pojedinih nosilaca potreba ciljnog segmenta tražnje. Poslovnu taktiku i operativne aktivnosti globalno preduzeće zasniva na pretpostavci da postoje i određene razlike, koje bi bilo opasno zanemariti. Tempo promena u poslovnom svetu, a posebno globalnom, veoma je brz.
Naročito se konkurencija u većini delatnosti odvija sve većom brzinom. Današnja preduzeća se svakodnevno suočavaju sa velikim rizicima, sa jedne i sjajnim mogućnostima, sa druge strane. Potrošač je “kralj”. Opstanak preduzeća i njegov napredak u savremenim uslovima zavise isključivo od mogućnosti preduzeća da prilagodi svoj proizvodni program, tehnologiju i kvalitet proizvoda zahtevima savremenog tržišta. Proizvod se ne proizvodi samo da bi se prodao, već da bi ispunio želje i očekivanja potrošača. To je danas veoma teško realizovati, jer je konkurencija sve veća. Preduzeća se moraju transformisati i postati liderska i ostvarivati diferentnu prednost na globalnom tržištu. Svest o neophodnosti promena u poslovanju preduzeća mora stalno da balansira između perioda relativnog spokoja i zadovoljstva i perioda ispunjenog inovativnim
promenama. Da bi se održao nivo svesti o neophodnosti promena potrebni su sistemi obrade informacija o visokim poslovnim performansama - savremene informacione tehnologije. Te informacije sadrže podatke o tržištu, potrošačima, zaposlenima, akcionarima, dobavljačima konkurenciji i finansijskim rezultatima. Sistemi koji obezbeđuju ove informacije moraju da budu tako razvijeni da pružaju istinite i realne informacije. Ovako formirani sistem omogućava komunikaciju i pomaže preduzeću da se lakše transformiše i uspešnije podnosi dinamične promene u okruženju.
Činjenica je da su glavni nosioci promena u preduzeću ljudski resursi. Savremeno preduzeće sve više vremena posvećuje razvoju lidera - ljudi koji mogu da stvore i na druge prenesu viziju i strategiju. Bez dovoljno produktivnih lidera, stvaranja vizije, osposobljavanja ljudi da prihvate neophodnost promena, nema ni transformacije preduzeća. Razvijanje liderstva je dug proces koji nosi određeni rizik.
Svetska globalizacija i dinamičko okruženje podstiču mnoga preduzeća da uče kako bi se prilagodila nestabilnom svetskom tržištu. Kompetentnost preduzeća predstavlja zaštitni znak u poslovnom svetu. Nekompetentna preduzeća veoma brzo propadaju jer ne uspevaju da na vreme izvrše transformaciju i prilagode svoju organizacionu strukturu i strategiju zbivanjima na tržištu. Poznavanje konkurencije od izuzetnog je značaja za preduzeća. Zato je potrebno pratiti šta rade konkurenti i uvek biti za jedan korak ispred njih. Preduzeće lider u poslovnom svetu je preduzeće koje je na vreme prihvatilo savremene koncepte poslovanja i svoju poslovnu aktivnost prilagodilo trenutnimdogađanjima u okruženju.
Svetski ekonomski prostor postaje jedinstveno tržište za najraznovrsnije poslovne igre krupnog kapitala. Dinamika globalizacije je različita, jer investicije, industrija, informacione tehnologije i individualna potrošnja imaju različite dimenzije. Prvo, investicije nisu geografski ograničene, one teku gde god postoje povoljni uslovi, bez mnogo uplitanja države. Drugo, industrija je više globalno orijentisana nego pre deset godina, strategije multinacionalnih kompanija se oblikuju prema potrebi novih tržišta i resursa, gde god se nalazili. Individualni potrošači su više globalno orijentisani time što gledaju iste TV-stanice i tome slično.
4 Marković, D. , „Prilog sociološkom promišljanju globalne ekonomije“, Ekonomske teme, br. 1-2. Niš, 2006. , str. 539.
U eri globalizacije raspored proizvodnih kapaciteta, strukturu investicija, proizvodne i prodajne kapacitete određuju ekonomski najmoćniji subjekti privređivanja, po pravilu transnacionalne korporacije, pri čemu se uvažava globalna privredna konjunktura.
Globalizacija je dovela do erozije nacionalnog suvereniteta. U strogo ekonomskom smislu, nacionalne države su sve manje u mogućnosti da regulišu privredne procese4.
Tabela 1 - Procesi globalizacije
[pic]
[pic]
1. 1. 1. Globalizacija i poslovanje preduzeća
Globalizacija se ispoljava i kao horizontalna integracija prioizvodnje u više zemalja. Ona donosi i globalnu konkurenciju, ali i instrumente borbe protiv te iste konkurencije. Dobre strane globalizacije su nove tehnologije, veće i racionalnije korišćenje kapaciteta, pojačana konkurencija i sl. , dok su loše strane izvoz odnosno uvoz prljavih tehnologija, koncentracija ekonomske moći kod najrazvijenijih i sl. Kratka definicija globalizacije poslovanja bila bi “rastuća liberalizacija međunarodne trgovine i investicija, i kao rezultat toga porast integracije nacionalnih ekonomija”5. Ekonomista David Henderson sa Univerziteta za međunarodni menadžment u Melburnu proširuje definiciju na pet povezanih, ali posebnih delova:
• rastuća tendencija firmi da misle, planiraju, upravljaju i investiraju u budućnost sa osvrtom na tržiste po mogućnosti celog sveta;
• rastuća lakoća i jeftinoća međunarodnih komunikacija, sa internetom kao vodećom tehnologijom;
• trend uže međunarodne ekonomske integracije koji rezultira smanjivanjem važnosti „političkih“ granica. Ovaj trend delimično proističe iz prethodna dva, ali daleko više iz zvaničnih politika, čiji je cilj liberalizacija trgovine i investicija;
• rastući značaj pitanja i problema koji prevazilaze nacionalne granice;
• tendencija harmonizacije po kojoj se norme, standardi, pravila i praksa definišu i učvršćuju u okviru regije, ili sveta, a ne samo unutar nacionalnih granica.
Za Džozefa Štiglica, laureata Nobelove nagradu za ekonomiju, globalizacija je „čvršća integracija zemalja i naroda sveta do koje se dolazi ogromnim smanjenjem troškova transporta i komunikacija, kao i rušenjem veštačkih barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i (u manjoj meri) ljudi bez granica“6. Na osnovu prethodno navedenog proizilazi da je ključna odlika globalizacije multidimenzionalnost7. Ekonomska globalizacija je višedimenzionalni fenomen, koji bez sumnje još uvek nije dobro shvaćen. U suštini ekonomska globalizacija predstavlja postepenu integraciju
nacionalnih ekonomija u globalnu ekonomiju bez granica, a to je uostalom fenomen savremenog razvoja.
„U ekonomiji koja dobija globalne razmere vrata su otvorena svima – i većim mogućnostima i većim rizicima, a firme su prinuđene da se odlučuju na dramatična poboljšanja ne samo da bi se nadmetale i išle napred,već da bi jednostavno preživele.
Globalizaciju, sa druge strane, pokreće sveobuhvatan snažan splet sila pokrenutih ekonomskom integracijom, sazrevanjem domaćeg tržišta u razvijenim zemljama i kolapsom komunizma u celom svetu“8.
Tehnološka dimenzija globalizacije kao fenomen globalizacije poslovanja čini da, zahvaljujući razvoju novih, a pogotovo informacionih i internet tehnologija dođe do neviđenog prosperiteta tzv. umrežene ekonomije, čije su posledice pored ostalog marginalizacija koncepta nacionalne privrede. „Računari su kao i dostignuća u telekomunikacijama znatno uvećali finansijske tokove.
Ova napredovanja imaju ogroman značaj za multinacionalne kompanije, jer im omogućavaju stvaranje globalnih ekonomskih strategija i operacija. Osim toga, ušteda u vremenu i prostoru, koja je nastala kao rezultat ovih tehnoloških promena, znatno je umanjila cene međunarodne trgovine“9. Reagovanje na globalizaciju se dosta razlikuje, prevashodno zbog prirode proizvoda i tehnologije. Najrentabilniji konkurent postaje onaj koji iskoristi prednosti globalnog tržišta i celi svoj poslovni sistem projektuje u skladu sa tim. Kada se definiše globalni karakter posla traži se tehnologija širom sveta, koja će biti podobna za najveći broj tržišta. Kada se oblikuje proizvod, teži se tome da bude prihvatljiv u najvećem mogućem broju zemalja, da dostigne maksimalan broj (međusobno sličnih) tržišnih segmenata, ili da bude lako prilagodljiv različitim tržištima.
Delovanjem globalnih tržišnih zakona, međunarodnih, ekonomskih i neekonomskih organizacija i ustanova, te multinacionalnih kompanija, sa snažnom podrškom tehnologija iz oblasti informatike i komunikacija danas se sprovodi ekonomska globalizacija kao prirodan i nužan proces globalnih
3 Henderson, D. : “The Changing International Economic Order: Rival Visions for the Coming Millenium”,
Melbourne Bussines School. , 1999.
6 Štiglić, Đ. ,:Protivurečnosti globalizacije, SMB, Beograd, 2002. , str. 23.
7 „Globalizacija se mora posmatrati kao multidimenzionalni fenomen koji će usloviti promene u svim
oblastima društva. Ne zalažeći u politički aspekt ovog fenomena, može se istaći da je globalizacija
dugoročna zakonska ekonomska tendencija kojoj se ne treba suprostavljati jer savremenom društvu su
imanentni procesi povezivanja, internacionalizma i integracije na svetskom nivou. “ Veselinović, P. :
„Oživljavanje privrednih aktoivnosti u uslovima globalnih ekonomskih promena“, Ekonomske teme, br. 1-
2. Niš, 2006. , str. 23-24.
8 Koter, Đ. : Vođenje promene, Želind, Beograd, 1998. , str. 30.
9 Bodiroža, M. . , Međunarodne tržišne i finansijske institucije, Zavod za užbenike i nastavna sredstva,
Srpsko Sarajevo, 2003. , str. 256.
19
tokova roba i kapitala.
Nosioci globalizacije poslovanja danas u svetu imaju multinacionalne kompanije koje posluju
širom sveta. Ovakve kompanije imaju sedište u jednoj zemlji, a posluju u mnogo zemalja
(General Motors, IBM, General Electric, Toyota). Za globalne korporacije ’’nacionalne granice
su irelevantne u naporu da se nađe najbolji izvor materijala, proizvodi proizvode po najnižim
cenama. Globalne korporacije vide ceo svet kao jedno tržište. Lociraju svoje operacije i resurse u
različitim delovima sveta. Globalne korporacije nude globalne proizvode prilagođene lokalnim
potrebama, a teže ostvarenju vodećeg mesta u prodaji određenih proizvoda na svetskom nivou, uz
nastojanje da uređuju i prilagođavaju nacionalne regulative sopstvenim ciljevima. Razlog zbog
kojeg korporacije odlučuju da postanu globalne je težnja da se u uslovima jake konkurencije
osigura vodeća pozicija u prodaji određenog proizvoda na svetskom tržištu10.
Procenjuje se da će globalizacija sve više uticati na privredu, ali i na privredne grane te radna
mesta koja su do sada bila izolovana od globalnih nadmetanja. Na primer, poslednjih godina sve
više je rasla trgovina uslugama, a u smislu outsourcing strategije trguje se čak i nekim
visokopozicioniranim funkcijama u sektoru poslovnih usluga i ICT-a, pa se može očekivati
širenje tog trenda i na ostala zanimanja. Era globalizacije, obeležena povećanom trgovinom roba i
usluga, većim protokom kapitala, bržom razmenom znanja i tehnologija te mobilnom
populacijom, biće rezultat jeftinog i rapidnog prenosa informacija zbog potpune tehnološke
revolucije. Gubitak tržišnih udela i zatvaranje radnih mesta uravnotežiće se sa rastom
zapošljavanja u nekim drugim privrednim sektorima.
Osim toga, navedeni trendovi globalizacije poslovanja će rezultirati:
• reformama kompanija koje će se sve više specijalizovati za određena područja, a
odnosi među poslodavcima i zaposlenima sve više će se individualizovati;
• rastom zaposlenosti žena, starijih osoba i osoba s invaliditetom, što će biti posledica
smanjenog nataliteta i nedostatka radne snage;
• širenjem svesti o potrebi za doživotnim obrazovanjem kako bi radna snaga ostala
konkurentna i mogla da odgovori na tehnološke izazove;
• povećanjem plata zbog daljeg rasta proizvodnje, što će u krajnjem uticati na
raspodelu sredstava, pa će ekskluzivne beneficije za zaposlene postati retkost.
Svakodnevni obim valutnih transakcija prevazilazi trilion dolara i više stotina puta
nadmašuje iznos realno razmenjenih roba i usluga. To znači da se stalno pojačava
tendencija odvajanja finansijskih tokova od realne sfere proizvodnje i trgovine kao
rezultat fenomena globalizacije poslovanja11.
10 Napomena: sredinom 80-tih godina 30% britanskog, 30,3% japanskog i 40% američkog uvoza bilo je
realizovano kroz interkompanijsku trgovinu preko multinacionalnih kompanija.
11 Dobro je ili loše što se globalizacija sada ubrzava zbog razvoja informacione tehnologije. Yeomin, Z. :
„Ekonomska evolucija: globalizacija dve hiljade godina stvaranja“, Računovodstvo, Časopis za
računovodstvo, reviziju i poslovne finansije, Beograd, septembar 2002. , str. 7.
20
Pre nego što se još jednom sažeto osvrnemo i analiziramo savremene trendove
globalizacije, treba napomenuti da je najranija preteča ’’globalizacije’’ bilo staro Rimsko
carstvo tokom perioda Julija Cezara i njegovog naslednika Avgusta. Prvi veliki period
globalizacije trajao je od sredine 19. veka do 1914. godine i na svoj način je sadržao
mnogo dramatičnije procese od integracije svetskih tržišta koja se odvija od 1945.
godine naovamo. Osim tehnoloških pronalazaka kao što su parobrod i telegraf, koji su
značajni ostaci prvog velikog perioda globalizacije, sa Prvim svetskim ratom i velikom
depresijacijom, koja je podstakla vlade ka samodovoljnosti, globalizacija je krenula
unazad. Istorija pokazuje da globalizacija može posejati i seme sosptvene destrukcije12.
Druga velika globalizacija počela je sredinom 20. veka, naročito od ranih 70-ih, od kada
se svetske privrede sve više i brže prepliću ili globalizuju. I zagovornici i oponenti
globalizacije poslovanja, kao fenomena savremenog razvoja, slažu se u jednom - da je
neizbežna13.
Iako je istorija multinacionalnih kompanija veoma duga, može se konstatovati da se one
barem čitav jedan vek unazad pojavljuju kao važni faktori međunarodnog i globalnog
poslovanja. Shodno svojoj veličini, širini međunarodnih operacija i pozicijama koje stiču
u društvu multinacionalne kompanije, postaju činilac koji utiče na političke odluke
domaće vlade i vlade zemalja na čijoj teritoriji se nalaze njihove filijale. Njihovo
značajno prisustvo u odnosima među državama je danas očigledno i neosporno, ali
pitanje vrednosnog određivanja tog uticaja predmet je velikih sporova i sučeljavanja u
teoriji koja se bavi radom transnacionalnih korporacija14. Međutim, globalizacija
12 Uobičajena je pretpostavka iz 19. veka da će svet postojati manji i sve više integrisan. Kad je izumljen
telefon i proširen širom sveta, jedne njujorške novine su objavile u uvodnom članku da će on eliminisati
nerazumevanja i stoga i ratove među nacijama olakšanjem komunikacije. Kakvo optimistično predviđanje.
! Yeomin, Y. : „Ekonomska evolucija: globalizacija dve hiljade godina stvaranja“, Računovodstvo, Časopis
za računovodstvo, reviziju i poslovne finansije, Beograd, septembar 2002. , str. 7.
13 Napomena: Radi se zapravo o tržišnim segmentima potrošača koji se ponašaju bez predrasuda i koji
preferiraju kupovinu svetski afirmisanih marki, kao što su: Nike, Sony, Walkmans, MTV, Cartier, Burberry
i sl.
14 Najveći deo direktnih stranih investicija u inostranstvu odvija se preko transnacionalnih i
multinacionalnih korporacija. U stvari, globalizacija je manje izraz nevidljive ruke globalnog tržišta, a više
vidljive ruke globalne finansijske i korporacijske hijerarhije i drugih transnacionalnih megastruktura. Danas
postoji oko 60. 000 transnacionalnih i multinacionalnih kompanija sa 510. 000 filijala. TNK i MNK
21
poslovanja je ukazala na to da potpuna unifikacija i eliminacija regionalnih specifičnosti
nije dobra.
Sa tom se činjenicom suočio se i menadžment McDonald’s-a, pa je nedavno pokrenuo
novi program promena kojim će ova korporacija odstupiti od svog tradicionalnog
''hamburger imidža'' u pravcu ponude različitih regionalnih i nacionalnih specijaliteta.
Odstupanje od starog zahtevalo je i redizajniranje restorana. Menadžeri su shvatili da
promet McDonald’s-a u Evropi opada zbog brige ljudi za svoje zdravlje. Hamburgeri
nose imidž nezdravog i – simbol su nezdravog proizvoda! U McDonald’s-u će se uskoro
posluživati, između ostalog i supa, ili girice u Splitu, odnosno gulaš u Budimpešti.
Pitanje je da li globalizacija znači da ćemo jednog dana svi jesti istu hranu. Najnovija
istraživanja i promene ukazuju na to da ćemo pre jesti sličnu nego istu hranu. Tako,
japanski "Mek" već nudi lokalnu Chicken Tatsuta hranu sa piletinom i sosom od soje ili
Teriyaki Burger sa mariniranom piletinom u sosu terijaki, sa majonezom, salatom i
susamom. Grčka isto tako ima svoj Greek Mac, sa lokalnim grčkim hlebom poznatijim
na srpskom pod nazivom pita, sosom od jogurta, lukom i paradajzom. Na Bliskom istoku
Mac Arabia nudi lokalnu piletinu sa sosom u nauljenom hlebu. Isto tako, Tajvan i ostatak
Azije slade se Rice Burgerom, gde umesto kifle dobijate dve činijice lokalnog pirinča sa
pečurkama. Urugvaj, takođe, nudi McHuevo (jaje), hamburger sa jajetom na buteru, a
Tajlanđani se goste Samurai Pork Burger-om, koji u sebi ima kobasicu. U Izraelu postoji
17 košer McDonald’s-a, a u Indiji su hamburgeri bez govedine. Njihov specijalitet je
Chicken Maharaja Mac sa vrlo začinjenom piletinom, kojom dominira kari.
Globalizacija poslovanja donela je novi fenomen: svet je postao veliki supermarket, a
zemlje su proizvodi. Svaka zemlja mora da konkuriše drugoj da bi privukla pažnju na
sebe, ali pozitivnim imidžom. Tokom poslednjih nekoliko godina, globalizaciji
nacionalnih privreda, pored direktnih investicija, sve više doprinose učestale mega
integracije, tj. međunarodna objedinjavanja velikih transnacionalnih kompanija
formirale su kolosalnu mrežu proizvodnje i trgovine. One učestvuju sa 1/3 u ukupnoj svetskoj trgovini, sa
80% u direktnim investicijama u inostranstvu i 70% u patentnim pravima i transferu tehnologije. Asian
Perspective. : Vol. 23, No4, Tokio, 1999. , str. 78.
22
superindustrijalizovanih zemalja kojima se stvaraju ’’globalne alijanse’’ u raznim
oblastima proizvodnje i usluga, kao što su avionska i automobilska industrija,
proizvodnja aluminijuma, telekomunikacije, bankarstvo itd. ’’Globalne alijanse’’ su
’’Dajmler-Krajsler’’, ’’Folksvagen-Tojota’’, ’’Reno-Nisan’’ i mnoge druge. Na ovaj
način stvaraju se zajedničke globalne mreže proizvodnje delova, prodajnih i servisnih
punktova, što sve snižava troškove i povećava konkurentsku moć. ’’Globalne alijanse’’
dovode do džinovske razmene tehnologije između članica grupacije, što takođe brzo
povećava njihovu konkurentsku moć i tera ostale proizvođače iz date grane da i oni
stvaraju slične integracione celine. ’’Globalnim alijansama’’, s obzirom na odnos snaga
među partnerima, stvaraju se istinske multinacionalne kompanije od kompanija koje su
ranije u suštini bile transnacionalne, mada često, u veoma maloj meri i multinacionalne.
’’Globalne alijanse’’ tako postaju važni katalizatori organskog povezivanja svetske
privrede i stvaranja istinskih multinacionalnih megastruktura15.
1. 1. 2. Globalizacija informacionih zahteva
Finansijsko izveštavanje jedan je od stubova funkcionisanja preduzeća u globalnoj
ekonomiji. U tom procesu potrebno je ostvariti ravnotežu između rizika i mogućnosti.
Ukoliko pouzdane i uporedive informacije nisu redovno dostupne, vlasnici ne mogu da
procene kvalitet uprave kompanije, pa ni da utiču na njen rad ili da je zamene boljom
ekipom. U ovakvoj situaciji investitori ne mogu da procene vrednost kompanije i da
donesu razumnu odluku o različitim investicionim mogućnostima, što donosi višu cenu
kapitala i manje efikasnu alokaciju resursa.
Godišnji izveštaji preduzeća su svojevrsna lična karta finansijskih tokova i relativne
snage i privlačnosti zemalja u kojima ta preduzeća posluju. Danas su svi taoci
finansijskog kapitala, a samo se njime može činiti ono što se želi na globalnom nivou.
Finansijski sektor bi morao da bude neraskidivo povezan sa privredom, realnom
ekonomijom i zbivanjima u njoj. Tradicionalno, finansijska industrija omogućava
15 Hatibović, Dž. : Globalizacija, tržište, Evropska zajednica, Beograd, 2002. , str. 38
23
tržišnim učesnicima efikasno plasiranje ili pribavljanje novca i kapitala, kao i razumnu
zaštitu i osiguranje od brojnih finansijskih rizika i tržišnih nepredvidljivosti – kamatnih,
kursnih, cenovnih itd. Na takvim osnovama je razvijeno suptilno tržište različitih
vrednosnih papira i instrumenata. Moderne finansije su taj posao obavile veoma dobro.
Neoliberalna doktrina ohrabruje pasivnost država i olakšava eskalaciju problema.
Finansijski sistem je sve složeniji, a nadzor nad njim sve slabiji. Finansijski sistem je u
nedopustivoj meri skrojen prema interesima globalnog finansijskog kapitala. Takve
privilegije, međutim, ne čine sistem stabilnijim, već ga ohrabruju i stimulišu na rizičnu
poslovnu politiku i moralni hazard. Banke mogu biti sigurne da će se, u slučaju ozbiljne
krize, država ponašati slično kao i FED (Federalne rezerve Amerike). Tehnika će biti
drugačija, ali će logika spasavanja banaka biti ista. Država će na sebe preuzeti
potraživanja koja banke ne budu mogle da naplate od svojih dužnika i tako će se gubici
preneti na državu. Operacija će biti finansirana ino-zaduživanjem države i sprovedena
pod izgovorom zaštite stabilnosti sistema.
Na početku novog milenijuma finansijsko izveštavanje predstavlja suptilnu mešavinu starog i
novog. U svetlu tih zahteva, sve glasnije se postavlja pitanje o tome da li je sada važeći sistem
finansijskog izveštavanja adekvatan u eri globalizacije poslovanja, da li može da odgovori na
izazove XXI veka i veoma oštro se prizivaju izmene u važećem sistemu finansijskog
izveštavanja. Naime, u eri globalizacije poslovanja kao fenomena savremenog razvoja,
računovodstvo treba da bude univerzalni jezik biznisa. Poslovanje u globalnom preduzeću bez
pomoći računovodstva skoro ne bi bilo moguće – to bi bilo nešto kao fizika bez matematike.
Brojnim korisnicima informacija izvan firme dostavljaju se tzv. informacije opšte namene. To se
čini u formi kompleta računovodstvenih izveštaja koji se obično nazivaju finansijskim izveštajima
(eng. financial statements), računovodstvenim iskazima, godišnjim računima, ili - sasvim kratko -
bilansima.
Otuda se aktivnosti usmerene ka harmonizaciji i standardizaciji računovodstva i
finansijskog izveštavanja smatraju ključnim faktorom poboljšanja kvaliteta finansijskog
izveštavanja i objektivnosti izveštavanja o poslovanju firme u globalnom okruženju.
Glavni resurs na kom se bazira donošenje odluka u procesu globalizacije poslovanja firmi
danas je informacija. Menadžeri koji nastupaju na ino-tržištima bez neophodnih
informacija doživljavaju krah pri nastupu. Nasuprot tome, menadžeri koji poznaju
vrednost informacija i imaju pozitivan i aktivan odnos prema njima, mogu da ostvare
dobre rezultate pri nastupanju na ino-tržištima. Budućnost potrošača i poslovanja u
globalnoj ekonomiji biće organizovana tako da informacije budu svima dostupne. Rast
24
značaja informacija ilustrovan je Grafikonom br. 1. Očigledno da globalno društvo
potencira sve veću ulogu informacija, čije dobijanje postaje sve kompleksnije i rizičnije.
U tom smislu i finansijsko izveštavanje postaje mnogo više od sastavljanja jednostavnih
izveštaja o rezultatima proteklih aktivnosti. Ono, u savremenim uslovima poslovanja,
preuzima proaktivnu ulogu ne samo u pripremi već i interpretaciji i finansijskih i
nefinansijskih informacija o preduzetim i planiranim poslovnim aktivnostima.
25
Grafikon 1 - Promena strukture radne snage u različitim sektorima u SAD (sektor informacija
ključni sektor u globalnoj ekonomiji SAD)
[pic]
Savremena preduzeća sa svim svojim specifičnostima posluju u uslovima povećanog uticaja
tržišta, suočavajući se sa preduzećima sličnih ili istovetnih karakteristika, zbog čega im se
umnožavaju šanse, kao i opasnosti i zamke u koje mogu da se upletu16. Mala i srednja preduzeća
Evropske unije čine 95,8% od ukupno 19,3 miliona preduzeća i zapošljavaju 66% aktivnog
stanovništva, što objektivno ukazuje na to kako se globalno poslovanje manifestuje u Evropskoj
uniji i SAD. To je jasno pokazano na Slici 1:
Slika 1 - Mala i srednja preduzeća u EU[pic]
Izvor: Informacije preuzete sa sajta . emins. org/publikacije/
Evropaplus/serija 1/broj33, dostupno dana 10. april 2008, Beograd
Mala i srednja preduzeća u Evropskoj uniji ostvaruju 54% ukupnog obrta, što je pokazano na Slici 2.
Slika 2 - Bruto promet malih i srednjih preduzeća u EU
[pic]
Izvor: Informacije preuzete sa sajta
16 Rakita,B. : Međunarodne marketing strategije, Konzorcijum ekonomskih instituta Jugoslavije, Beograd,
1989. , str. 70.
Evropaplus/serija 1 broj 33, dostupno dana 10. aprila 2008, Beograd
1. 2. Faktori internacionalizacije poslovnih aktivnosti
Kada je reč o sučeljavanju sa savremenim preduzećem, danas je neophodno uzeti u obzir
činjenicu da ono ima vrlo prepoznatljiv trend internacionalizacije poslovanja. U
savremenim uslovima privređivanja proizvodne, informacione i komunikacione
tehnologije imaju presudni uticaj na poslovni uspeh i upravljanje preduzećem.
Sistem informisanja treba da posluži preduzeću za potrebe definisanja njegove
upravljačke funkcije, poslovne politike i proces donošenja poslovnih odluka.
Računovodstvo pruža široke mogućnosti korišćenja ogromnog broja informacija, kako za
potrebe upravljanja privredom, tako i za potrebe funkcionisanja društvenog sistema
informisanja i ima sva obeležja stalnog procesa rasta i razvoja preduzeća, prema
vremenu, funkcijama, internom i eksternom okruženju i opštoj organizaciji poslovnih
subjekata. Menadžment preduzeća kao sistem savremene tržišne ekonomije u upravljanju
i rukovođenju resursima preduzeća, zahteva konstituisanje računovodstva, poslovnih
finansija i revizije, kao i njihovu međusobnu uslovljenost i povezanost, u skladu sa
međunarodnim standardima.
Smatra se da svaka industrijska proizvodnja kod koje troškovi proizvodnje opadaju za
najmanje 20% pri svakom dupliranju obima, predstavlja kandidata, odnosno biznis koji
će neminovno biti obuhvaćen ovim procesima. Procenjuje se da će do 2027. godine u
stvaranju svetskog godišnjeg društvenog proizvoda sa oko 80% učestvovati globalne
industrije – od očekivanih 91. 000 milijardi američkih dolara svetskog GDP, na godišnjoj
osnovi će biti kreirano 73. 000 milijardi američkih dolara, što predstavlja uvećanje za 12
puta u poređenju sa 1997. godinom.
Pojava globalne ekonomije u toku prošle decenije odraz je fundamentalnih promena u
strukturi industrije, dramatičnih promena u tehnologiji, njenoj složenosti, troškovima i
rizicima daljih tehničkih unapređenja, kao i razvoja globalnog elektronskog
informacionog sistema i analognih promena u organizacionoj strukturi preduzeća ka
razvoju svetskih organizacionih mreža poslovanja. Očekivanja od globalizacije do 2027.
godine ilustrovana su podacima u Tabeli 2.
Tabela 2 - Očekivani trend procesa globalizacije do 2027. godine[pic]
Danas je kompleksnost tehnologija industrija, kao što su industrija poluprovodnika, avioindustrija,
industrija telekomunikacija i farmaceutska industrija takva da one ne mogu biti
organizovane na uninacionalnoj osnovi i ostati tehnološki konkurentne u isto vreme.
Troškovi istraživanja i razvoja rastu, a životni ciklus proizvoda ovih industrija postaje sve
kraći, tako da je za formiranje odgovarajućeg budžeta za I&R potrebno globalno tržište.
Čak i najveće firme nisu više u stanju da samostalno podnesu troškove i rizik tehnološkog
razvoja. Saradnja na globalnom nivou postaje uslov razvoja. Smatra se da je
međuregionalna distribucija tehnoloških potencijala i kapaciteta, koja omogućava
sinergiju znanja i pristupa različitih eksperata iz rezličitih regiona, važna determinanta
formiranja globalnih, svetskih mreža. Danas se nalazimo u procesu tranzicije - od
međunarodne svetske ekonomije, zasnovane na nacionalnim tržištima, ka integrisanom
globalnom, svetskom sistemu proizvodnje i tehnologije - sistemu u kome je međunarodna
proizvodnja zasnovana na direktnim stranim investicijama zamenila trgovinu kao kariku
povezivanja međunarodnih ekonomskih transakcija.
17 Napomena: Prilog predstavlja deo istraživanja na projektu 1464 MNTR Republike Srbije ’’Unapređivanje
izvoza i međunarodne konkurentnosti industrije Srbije’’ u 2003. godini. Nosilac istraživanja Institut
ekonomskih nauka, Beograd.
28
Globalizacija svetske privrede nameće promene načina poslovnog razmišljanja u smislu
prihvatanja činjenice da su "promene permanentno potrebne", odnosno da "oni koji ne
inoviraju, neminovno nestaju sa ekonomske scene".
U tako izmenjenom privrednom ambijentu aktivnosti preduzeća moraju biti dugoročno, a
ne kratkoročno orijentisane (menadžment mora da akcentuje inovacije proizvoda, procesa
i marketing metoda). Razvojna dimenzija i internacionalizacija poslovanja zahtevaju da
se sa dominantne orijentacije na domaće tržište preduzeća sve više preusmere na
međunarodne poslovne aktivnosti. To angažovanje tokom vremena evoluira, kroz faze
izvozne, multinacionalne, pa sve do globalne orijentacije. Od menadžmenta nacionalnih
kompanija se očekuje da, u svetlu novih saznanja i okolnosti, stalno traga za
konkurentskim prednostima, odnosno da se prilagođava kontinuiranim promenama. Bez
čvrstog integrisanja u svetske tržišne tokove, nacionalne ekonomije ne mogu rešiti svoje
probleme, a nemogućnost identifikovanja šansi i opasnosti globalnog okruženja može
ugroziti njen ozbiljniji i značajniji nastup na međunarodnom tržištu.
1. 2. 1. Proizvodne tehnologije
Proizvodne tehnologije kao integralna konkurentnost i međunarodna konkurentska prednost često se koncentrišu u ograničenim privrednim granama i segmentima, što je očigledno na primer u automobilskoj industriji, kod koje se u SAD i Japanu izvozna konkurentnost odnosi na kompletnu proizvodnu liniju automobila svih performansi; u Nemačkoj na automobile visokih performansi (BMW, Daimler-Benz); u J. Koreji (Hyndai, Chevrolet, Daewoo) na automobile male i srednje veličine. Međunarodna uspešnost ostvaruje se samo u nekoliko grana ili firmi koje imaju te osobine; u ekstremnim slučajevima, locirane često u istom gradu ili oblasti.
Švajcarska može da posluži kao ilustracija za ekonomiju sa širokom lepezom uspešnih internacio/ nalnih pozicija koje se kontinuirano poboljšavaju i usavršavaju (banke, trgovina, turističke usluge, obezbeđenje, konsalting...), dok je u ekonomiji Švedske integralna konkurentnost koncentrisana na mali broj privrednih sektora (šumski proizvodi, mašine...). Konkurentske prednosti koje su jednom postignute, stečene i verifikovane kao internacionalne pozicije u globalnom sistemu proizvodnje, održavaju se i unapređuju stalnim traganjem za iznalaženjem novih ili boljih načina poslovanja ili
stalnim promenama ponašanja firme u sklopu opšteg, strateškog konteksta delovanja. SAD, Nemačka, Švajcarska i Švedska su ostvarile vrlo prosperitetan razvoj u godinama do šezdesetih godina dvadesetog veka, kada su interni tehnološki progres, akceleracija globalizacije i konkurencije i razvoj nacionalnih privreda bili osnovna obeležja ove faze.
Period nakon toga obeležen je razvojem zemalja poput Japana, Italije, J. Koreje, Singapura, Malezije, Hong Konga. Japanske firme su uvodeći automatizaciju kao zamenu za relativno jeftinu radnu snagu i konkurišući u novim, diverzifikovanim vrstama proizvodnje i proizvoda, iako su još uvek uspešno proizvodile ono što je standardno i jeftino, bile sposobne da steknu i održe prednost u mnogim industrijskim granama i segmentima, posebno onim koje imaju najintenzivnije razvijene osobine nove tehnoekonomske paradigme. Konkurentske prednosti i pozicije lidera u određenim privrednim granama i njihovim segmentima teško se stiču, ali zato i dugo zadržavaju. Tako, u proizvodnji medicinskih preparata i opreme, svetske firme kao što su: Bayer, Hoechst, BASF, Sandoz, Ciba i Geigy su vodeće pozicije stekle pre Prvog svetskog rata i drže ih i danas. U proizvodnji sintetskih deterdženata Procter-Gamble, Unilever i Colgate su svoje liderske pozicije stekle u vreme Velike ekonomske krize tridesetih godina dvadesetog veka i drže ih do danas.
"Kreiraćemo naše jedinstvene proizvode" (osnivačko opredeljenje iz 1946. godine) i "Istraživanje čini razliku" (slogan kompanije danas) bili su rukovodeći principi SONYjevog
čvrstog opredeljenja za istraživanje i razvoj. Takva filozofija odražava promenu
strateškog pravca SONY-ja uslovljenu: većom orijentacijom na zadovoljstvo potrošača,
diverzifikacijom ka industriji zabave, usporavanjem rasta u industriji potrošačke
elektronike i neuspehom u uvođenju “Betamaxa” na tržište. Nova strategija uslovljava i
restruktuiranje organizacije SONY - veću samostalnost strateških poslovnih jedinica i
davanje širih ovlašćenja direktorima SPJ. Takva orijentacije je rezultat jedne šire
otvorenosti SONY-ja prema zahtevima tržišta i potrošača. Kredo “ljudi su naše
bogatstvo” u SONY-ju je stvarnost. Duh japanskog menadžmenta očigledan je i u SONYju:
“Zapadnjaci su kao pšenica (uspravna i arogantna), dok su Japanci kao pirinač
(pognuti i smireni)”. U SONY-ju je ključ uspeha visok moral ekipe. “Titula i počast
30
imaju granice, novac i plate takođe, ali posao i odgovornost nemaju”. Enormno visokih
zarada u SONY-ju nema. Nema belih kragni - svi imaju iste uniforme, pa čak i doručkuju
zajedno, od Akio Morite do pripravnika. Priznanje kao motivacija je veoma važno. Rad
se odvija u malim grupama, sa konkurencijom između njih. Najveće priznanje u SONYju
je godišnja predsednikova nagrada - za grupu. Politika upravljanja ljudskim resursima
u SONY-ju je: “Podsticati, osećati zadovoljstvo i rasti”. U SONY-ju se zaposleni ne
smatraju “sredstvom za postizanje ciljeva kompanije” već “partnerima za postizanje istog
cilja”18.
Zajednička firma SONY-ja i CBS-a pod nazivom “CBS/SONY Group Inc. ” veoma se
razvila tokom dvadesetogodišnjeg perioda i postala vodeća u japanskoj muzičkoj
industriji, vrednoj milijarde jena. Od 1988. SONY ulaže preko 5 milijardi USD, ili oko
polovine ukupne imovine, u kupovinu firmi u industriji zabave i pravi zaokret ka tome da
bude više uslužna kompanija, što nam pokazuju podaci iz Tabele 3 na sledećoj strani.
Globalna lokalizacija ima za cilj da se SONY-jevo poslovanje od planiranja proizvoda,
preko istraživanja i razvoja, dizajna i proizvodnje, do marketinga, servisiranja i
finansiranja sprovodi lokalno, korišćenjem prednosti pravog globalnog preduzeća. Danas
se gotovo preko 50% prodajnih proizvoda u Evropi proizvede u 11 SONY-jevih
Evropskih fabrika. “Ova filozofija “misli globalno, deluj lokalno” nam omogućava da
istražimo i razvijemo specifične karakteristike za svaku zemlju, dok u isto vreme
koristimo sve prednosti globalnog preduzeća što je prikazano u tabeli 3.
Tabela 3 - Kupovine SONY-ja od 1988. godine[pic]
[pic]
Kao što se može videti iz prethodnog primera, uslov opstanka i funkcionisanja nacionalne
privrede jeste izbor odgovarajuće strategije internacionalizacije, odnosno pravog načina
uključivanja u tokove međunarodne trgovine. Izbor odgovarajućeg načina uključivanja u
tokove međunarodne trgovine je ključno pitanje pred kojim stoji i najveći broj
nacionalnih preduzeća, koja internacionalizaciju shvataju kao neminovnost u poslovanju
u savremenim uslovima. Postojeća nacionalna tržišta postala su uska za poslovanje, kako
većih preduzeća, tako i onih manjih i srednjih, kojima savremena tehnologija omogućava,
između ostalog i proizvodnju velikog broja jedinica proizvoda.
Preduzeća, kao što smo naglasili, proširuju svoje poslovanje van nacionalnih granica,
pronalazeći nova tržišta kao važan izvor rasta i profita. Upravljačke aktivnosti koje
obavlja menadžment ovih preduzeća u uslovima internacionalizacije poslovanja baziraju
se kako na računovodstvenim, tako i na neračunovodstvenim informacijama.
Računovodstvene informacije su sadržane u setu finansijskih izveštaja i koriste se za
donošenje menadžerskih odluka kako u nacionalnom, tako i u internacionalnom
okruženju. Iz tog razloga računovodstvene informacije moraju biti međunarodno
uporedive. Relevantnost, pouzdanost i uporedivost omogućavaju Međunarodni
računovodstveni standardi, odnosno Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja,
koji su glavni instrument procesa internacionalizacije finansijskog izveštavanja.
Uloga Međunarodnih računovodstvenih standarda/ Međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja sastoji se u smanjenju razlika pri priznavanju, merenju, prezentaciji i
obelodanjivanju poslovnih događaja koji se odigravaju kako izvan tako i unutar poslovnih
sujekata. Danas su prisutne značajne evolutivne promene koje idu u pravcu stvaranja
savremenijeg preduzeća usklađenog sa promenama izazvanim globalizacijom tržišta,
internacionalizacijom biznisa, razvojem informacionih tehnologija i posebno konkurentnim privrednim ambijentom. Neprekidne interakcije sa zbivanjima kako spolja tako i unutar preduzeća, razlog su neophodnosti analize odnosa uloge i značaja kvaliteta finansijskog izveštavanja. Polazište u ovim razmatranjima čini opšti okvir kvaliteta, odnosno koncept kvaliteta finansijskih izveštaja i sama kontrola njihovog kvaliteta sa setom relevantnih činilaca u tom odnosu. Nema sumnje da na kvalitet finansijskih izveštaja gotovo presudno utiču institucije u pojedinim zemljama19.
1. 2. 2. Informacione i komunikacione tehnologije
Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija te razvoj multimedijalnih internet
servisa uticali su na globalizaciju poslovnih procesa, a s pravom ističemo da je razvoj
kompanijskog poslovanja sa spoljnim korisnicima internet mreže uslovio razvoj
informacionih sistema unutar kompanija na principima internet tehnologije i
organizacije, što se označava pojmom intranet. Kompanije koriste intranet da umanje
svoje troškove, povećaju efikasnost i steknu konkurentsku prednost. Primena internet
servisa omogućava kompanijama da postignu bolje poslovne rezultate. Ovo se postiže
čvršćom integracijom različitih funkcija unutar organizacije, uz pomoć aplikacija kao što
su: grupna komunikacija, elektronske publikacije i sl. Kod ovog tipa poslovanja najveći
udeo ima intranet. Intranet je prvenstveno usmeren ka obezbeđenju pristupa
informacijama, kao što su informacije o kadrovima, razvoju proizvoda, o prodaji, opremi
i dr. Primeri korišćenja internet servisa u domenu različitih poslovnih funkcija prikazani
su na Slici 320.
Slika 3 - Primeri korišćenja internet servisa
[pic] 19 Osnovni korisnici finansijskih izveštaja su: investitori, akcionari, zaposleni, zajmodavci, dobavljači i
dugoročni poslovni poverioci, kupci, vlade i njihove agencije i javnost. Čanak, J. . , „Okvir za pripremu i
prezentaciju finansijskih izveštaja“, Profesionalna regulativa u računovodstvu, Savez RR Srbije, Beograd,
2003. , str. 11-26.
20 U Srbiji i Crnoj Gori, . nekadašnjoj zajedničkoj državi, u 2007. godini jedva 10% stanovništva su bili
korisnici interneta, što je vrlo poražavajuča činjenica.
Informacione i komunikacione tehnologije (ICT), kao i sve aktivnosti povezane sa
produkcijom i korišćenjem informacija i znanja, za kratko vreme su stekle status jednog
od ključnih pokretača ekonomskog napretka u svetu21. Svakako da je razvoj informacionih
i komunikacionih tehnologija – pre svega pristup internetu i novim znanjima i
tehnologijama - veoma bitan za unapređenje standarda i života svih ljudi.
U čitavom svetu je aktuelna digitalna podela na siromašne i bogate, ali podela nije
zasnovana na posedovanju novca, već na postojanju pristupa informacionim
tehnologijama.
Ne tako davno traženje, upoređivanje i sortiranje informacija se obavljalo ručno. To je
često bio dug i skup proces. Podaci su obično zapisivani na papir i čuvani u registrima, u
posebnim prostorijama. Klasifikacija i pretraga, kao i sama odluka o tome gde smestiti
registre, često su predstavljale veliki problem. Takođe sam prenos informacija bio je
otežan. Razvoj informacione tehnologije omogućio je velike promene u procesu
informisanja, ali ipak sa zadrškom jer nije nimalo pohvalno da računovodstveni
informacioni sistem, na primer u SAD, čija efikasnost se meri upravo uticajem na
21 Finansijski informacioni sistem u Srbiji obuhvata informacione sisteme: Narodne banke Srbije, klirinških
kuća, banaka, udruženja banaka, Komisije za hartije od vrednosti, Berze i berzanskih posrednika,
Centralnog registra hartija od vrednosti, Poreske uprave, Uprave za javna plaćanja.
34
menadžere kompanija, nije na zadovoljavajućem nivou22. Danas, proces informisanja
predstavlja proces stvaranja informacija obradom podataka uz pomoć informacionih
tehnologija. U svemu ovome računovodstvo nije samo sebi cilj već predstavlja
informacioni sistem koji meri, obrađuje i finansijskim korisnicima prosleđuje finansijske
informacije o određenom ekonomskom entitetu. Tačnije, računovodstvo treba da pruži
informacije kako bi se napravio razuman izbor između alternativne upotrebe oskudnih
resursa u vođenju biznisa i ekonomske aktivnosti.
Proces promene podatka u informaciju zasnovan je na prikupljanju, organizovanju,
analizi, čuvanju, obradi, prijemu, prenošenju i prikazivanju, što zajednički obuhvata
proces informisanja. Prikupljanje je proces koji se sastoji od: definisanja potrebnih
podataka, identifikacije izvora podataka, izbora načina prikupljanja i samog prikupljanja
podataka. Organizovanje je proces u kom se uređuju, predstavljaju i formatiraju podaci za
korišćenje u ostalim procesima informisanja. Analiza podrazumeva tumačenje podataka i
njihovu transformaciju u informaciju. Čuvanje podataka odnosno njihovo skladištenje je
veoma olakšano primenom uređaja za čuvanje podataka kao što su magnetni diskovi,
magnetne trake, optički diskovi, hard diskovi i drugi. Za obradu podataka je "zadužen"
mikroprocesor računara. Primanje i prenošenje podrazumeva transfer podataka unutar i
između informacionih sistema. Osnovni uslov razmene podataka i informacija između
informacionih sistema je kompatibilnost komunikacionih protokola. Prikazivanje je
proces prezentovanja informacija iz informacionog sistema.
Danas se pod terminom informacione tehnologije podrazumevaju različiti elementi i
veštine proizvođenja, čuvanja i prenošenja informacija. Najvažniju kariku informacionih
tehnologija predstavljaju računari. U isto vreme, primenom i razvojem digitalnih
komunikacija omogućen je lak, brz, efikasan i jeftin način razmene informacija.
22 Istrаživаnје sprоvеdеnо u 44 vеlikа prеduzеćа SАD, pri čemu је 261 mеnаdžеr zаmоljеn dа idеntifikuје
glаvnе prоblеmе rаčunоvоdstvеnоg izvеštаvаnја u svоm prеduzеću, pоkаzаlо је dа 53% ispitаnikа smаtrа
dа pоstојеći sistеmi оbеzbеđuјu аdеkvаtnе infоrmаciје zа pоtrеbе еkstеrnih kоrisnikа i еvеntuаlnо intеrni
оbrаčun trоškоvа prоizvоdа, аli zаtо 52% smаtrа dа nеdоstајu infоrmаciје zа dоnоšеnје оdlukа.
Zimmerman, J. L. :’’Accounting for Decision Making and Control’’, Irwin, Boston, 2000.
35
Informacione tehnologije imaju fundamentalan uticaj na moderno društvo i zato se, ne
bez razloga, kaže da mi živimo u informatičkom dobu. Načini razmene i prenosa, kao i
količina najrazličitijih informacija danas su veći nego ikad pre u istoriji. Danas, poslovne
organizacije koriste informacione tehnologije za poboljšanje kvaliteta proizvoda i usluga,
povećanje produktivnosti rada, uštedu energije i novca i na kraju za povećanje profita.
Opšti trendovi informacionih tehnologija relevantni za svaki računarski sistem su:
a) odnos trošak/perfomansa,
b) objektno-orijentisano okruženje i menadžment dokumenata,
c) umreženo računarstvo,
d) mobilna trgovina,
e) mrežni računar,
f) internet,
g) intranet i ekstranet,
h) korporativni portali,
i) umreženo preduzeće,
j) optičke mreže.
a) Za oko 10 godina, računar će koštati isto koliko i danas ali će biti oko 50 puta jači (u
smislu brzine obrade, obima memorije, itd. ). U isto vreme kada cena radne snage bi se
mogla udvostručiti, odnos trošak/perfomansa računara u odnosu na manuelni rad
poboljšaće se za faktor 100. Ovo znači da će se poboljšati komparativna prednost
računara u odnosu na ljude. Vremenom, sve više i više rutinskih zadataka će obavljati
računar, a ne čovek.
b) Objektno-orijentisano okruženje je novi način programiranja i korišćenja računara od
koga se očekuje da znatno umanji troškove izgradnje i održavanja informacionih sistema.
Objektna tehnologija omogućava razvoj autonomnih jedinica softvera koje mogu biti
zajednički korišćene, kupovane i/ili ponovo korišćene. Povećana upotreba multimedija i
objektno - orijentisano programiranje učiniće elektronski menadžment dokumenata
jednom od najvažnijih tema informacionih tehnologija.
c) Tehnologija umreženog računarstva omogućava korisnicima da dođu do drugih
korisnika i pristupe bazama podataka bilo gde u organizaciji i na bilo kom drugom mestu.
Ova tehnologija se brzo razvija.
d) M-trgovina (mobilna trgovina) se odnosi na sprovođenje elektronske trgovine preko
bežičnih aparata. To je komercijalna primena mobilnog računarstva, zasnovanog na
bežičnim mrežama. Za m-trgovinu postoji veliko interesovanje. Trgovina zasnovana na
lokaciji (L-trgovina) je aplikacija m-trgovine koja može ponuditi potrošačima informacije
o mestu gde mogu da nađu bilo šta što žele da kupe.
e) Mrežni računar je uveden 1997. godine i ovaj računar nema hard-disk. Umesto toga,
opslužuje ga centralna računarska stanica, a na “glupom” (pasivnom) terminalu on
privremeno prima i može koristiti aplikacije i podatke uskladištene na drugom mestu na
mreži. Integrisano kućno računarstvo: kućni računari, televizija, telefon, kućni sistemi
obezbeđenja i druga sredstva će uskoro biti integrisana i njima će se upravljati iz jedne
jedinice. Pametni aparati su kućni aparati koji su povezani sa internetom.
f) Fiber-optička mreža i bežična infrastruktura, omogućiće internetu da stigne do svake
kuće, radnog mesta i škole, što će izazvati promenu načina na koji živimo, učimo i
radimo.
g) Intranet je korporativna mreža koja funkcioniše sa tehnologijama za internet, poput
pretraživača i mašina za pretraživanje, koristeći protokole interneta. Sve veći broj
organizacija koristi intranet za internu komunikaciju. Kombinovanje intraneta sa
internetom u ekstranet stvara snažne sisteme za komunikaciju i saradnju između
organizacija.
h) Korporativni portal se odnosi na veb-sajt kompanije koji se koristi kao ulaz za
korporativne podatke, informacije i znanje. Ove portale mogu koristiti kako radnici u
firmi, tako i ljudi izvan firme, kao što su potrošači ili snabdevači.
i) Različite komponente i tehnologije upravo opisane mogu biti integrisane zajedno u
mrežu cele firme, koja je proširena na sve poslovne partnere. Umreženo preduzeće
omogućava kontakte sa svim entitetima sa kojima kompanija posluje.
j) Optičke mreže su telekomunikacione mreže velikog kapaciteta koje pretvaraju signale
u mreži u svetlosne signale i prenose ih preko fiber-optičkih vlakana. Koriste se kod
interneta, videa, multimedijalne interakcije i drugih digitalnih usluga.
Možemo da zaključimo da svi ovi trendovi informacionih tehnologija povećavaju važnost
informacionih tehnologija i na poslu i kod kuće, zbog čega je važno učiti o njima.
U preduzećima menadžment koristi informacione tehnologije za obezbeđenje podataka o
narudžbini materijala, stanju zaliha, prodaji, plaćanju, narudžbinama, budžetu i drugim
podacima neophodnim za odlučivanje. Sve veću primenu imaju i sistemi za podršku
nadzoru, kontroli, odlučivanju i planiranju. Danas se glasovne poruke, faks mašine,
mobilni telefoni, pejdžeri, elektronska pošta i video-konferencije široko primenjuju u
poslovnoj komunikaciji. U proteklih deset godina povećanjem broja personalnih
računara, upotrebom i širenjem javne mreže interneta, u praksi se pojavilo elektronsko
trgovanje kao termin za sve transakcije ostvarene "elektronskim putem", odnosno putem
računara. Važna osobina elektronske trgovine je to što pruža podjednake šanse za
poslovanje i velikim i malim zemljama odnosno preduzećima.
Državne uprave prikupljaju i analiziraju ogromne količine podataka koristeći
informacione tehnologije, što dovodi do kvalitetnijeg servisa za građane. Veoma efikasan
način unapređenja usluga koje pruža država svojim građanima je uvođenje elektronske
vlade. Pri tome, značajno je shvatiti da ova transformacija ne podrazumeva samo
automatizaciju poslovanja vlade, već njeno potpuno preoblikovanje. Elektronska vlada
omogućava transformaciju ogromnog državnog aparata, organizovanog tako da
prvenstveno zadovolji zahteve i potrebe birokratskog aparata (a ne potrebe građana) u
jednu visprenu, efikasnu i jeftinu vladu informatičkog doba, po funkcijama usaglašenu sa
potrebama građana. Elektronska vlada koristi računarske i telekomunikacione tehnologije
sa ciljem radikalnih izmena u pružanju servisa građanima i javnosti, poslovnim
subjektima, zaposlenim u upravi i drugim vladama.
Svakako bitan element, neophodan za međunarodni uspeh, je povoljna nacionalna prednost
kroz informacione i komunikacione tehnologije23. Iako na međunarodnom tržištu ne
konkurišu države, već preduzeća iz pojedinih država, država treba da uobliči sredinu u
kojoj domaća preduzeća konkurišu i time da podstakne ili ograniči stvaranje konkurentske
prednosti preduzeća, pa i kroz infomacionu i komunikacionu tehnologiju24. Nije uloga
države da pomaže neefikasnim preduzećima neposredno, već da čini sve da se poboljšaju
uslovi, ili determinante nacionalnih prednosti, kojima država uobličava sredinu: strategija
kompanije, struktura i rivalitet, uslovi tražnje, prateće i podržavajuće industrije - preko
informacione tehnologije, uslova poslovanja odnosno oblikuje stimulativno domaće okruženje
za preduzeća. Strategija, struktura i rivalitet kompanija odnose se na uslove u nacionalnoj
privredi koji usmeravaju stvaranje, organizovanje i upravljanje kompanijom, kao i
prirodu domaćeg rivaliteta25. Računovodstveni sistem obezbeđuje odgovarajuće
informacije koje se koriste za sprovođenje transakcija, poslovno odlučivanje,
izveštavanje, kao i vrednovanje resursa, proizvoda i usluga. Računovodstveni
23 Istovremeno, podaci pokazuju da povećano učešće industrije informacione tehnologije snižava inflaciju
(SAD 1995. - 96. godine inflacija bez IT bila je 2. 5%, a sa IT 1. 5%, da bi u 96. - 97. bez IT 3. 1%, a sa IT
2. 0%). Posebno značajan je udeo informacione tehnologije u poboljšanju poslovanja pojedinačnih
organizacija i njen udeo u porastu produktivnosti i efikasnosti (u SAD je to bilo oko 1. 4% u periodu 1973
– 1995. , da bi od 1995 do 2000. taj procenat narastao na 3%). Rastu i investicije u ovu opremu: u 1960.
ulaganje u informacionu opremu je iznosilo 3% ukupnih investicija u opremu; u 1996. taj procenat se
popeo na 45%, a u nekim oblastima kao što su komunikacije, osiguranje i brokerstvo ono doseže i do 3/4
svih investicija u opremu. The US Government Working Group for Electronic Commerce, Leadership for
New Millennium, Delivering on Digital Progress and Prosperity, 3rd Annual Report, 2000. , podaci
dostupni na sajtu: . ecommerce. gov.
24 U Srbiji su Narodnoj banci Srbije preduzeća i preduzetnici 2007. godine dostavili 55. 000 finansijskih
izveštaja elektronskim putem . što je 40 odsto obveznika. Podaci dostupni na adresi sajta emportal.
co. yu, Beograd, dana 26. 11. 2008. godine.
25 Računovodstvene informacije u savremenom preduzeću obezbeđuje računovodstveni informacioni
sistem. U tom smislu savremeni jezik računovodstva kao jezik biznisa i njegove ekonomske aktivnosti
omogućava da se preduzeće oslanja na računovodstvo radi efikasnog poslovnog odlučivanja. Finansijske
izlazne informacije sadrže informacije koje iskazuju uspeh – profit koji će se ostvariti prodajom određene
proizvodnje, direktne izveštajne informacije-prethodne informacije u vezi sa ispunjenjem plana i
informacije vezane za poslovno odlučivanje - korist koja će se postići uvođenjem novog proizvoda.
Wilkinson, J. :Accounting and Information System, John Willey and Sons, New York, 1986. , str. 14.
informacioni sistem stvara dokumente, raznovrsne izveštaje, finansijske izveštaje i ostale
informacije finansijske i nefinansijske prirode.
Uslovi tražnje podrazumevaju prirodu domaće tražnje za proizvodima i uslugama. Ukoliko
su domaći kupci obrazovaniji, znaju šta traže – što će stimulisati tehnološke i primene
komunikacionih i informacionih tehnologija. Prateće i podržavajuće industrije uključuju
prisustvo ili odsustvo industrija koje snabdevaju, ili su međusobno povezane. Faktor uslovi
odnosi se na poziciju nacije sa stanovišta faktora proizvodnje, kao što su sirovine,
stručna radna snaga ili infrastruktura, neophodne za konkurenciju u datoj industriji kao i
primena komunikacione i informacione tehnologije. Konačno, za ostvarenje međunarodnog
uspeha neophodna su dva uslova: odgovarajuća strategija preduzeća, povoljna nacionalna
prednost. Preduzeće mora da donese nekoliko važnih odluka: odluku o uključivanju
(zašto, kako, gde, kada), o analizi međunarodnog marketing okruženja, o strategiji nastupanja
na međunarodnim tržištima, određivanju odgovarajućeg marketing programa, implementaciji
i kontroli međunarodnog marketing programa.
1. 3. Globalizacija i koncentracija finansijske moći
Jedna od značajnih karakteristika globalizacije je nova međunarodna preraspodela
finansijske moći. Finansijska moć se u uslovima globalizacije koncentriše oko
investicionih i penzionih fondova, ali i ostalih centara finansijske moći.
1. 3. 1. Investicioni fondovi kao centri finansijske moći
Investicioni fondovi svoja novčana sredstva uglavnom ulažu u hartije od vrednosti i pojavljuju se
kao ‘’moćni’’ investitori na tržištu kapitala danas u svetu i predstavljaju temelje globalnog poretka.
26 Oni bi mogli da se definišu kao finansijski posrednici koji upravljaju rizikom ulaganja finansijske
26 Da bi ostvarili deo „američkog sna” o nabavci svoje kuće, bankari SAD su početkom milenijuma razvili
sistem visokorizičnih kredita, poznatijih kao sab-prajm hipoteke koje investitorima donose značajne profite
– ako poverenik jednog dana otplati kredit. Međutim, nisu prevideli jednu stavku napisanu sitnim slovima u
ugovoru, kojom se predviđa da će onima koji ne vrate kredit na vreme banke uvećavati kamatu. Prostim
rečnikom ovo znači da uzimalac nekretnine u SAD mora da vrati kredit uzet za stan u iznosu od 250. 000
dolara, a stan može da proda za 150. 000 dolara.
aktive. 27 Zapravo, investicioni fondovi se bave prikupljanjem i plasmanom slobodnih investicionih
sredstava28. Investicioni fondovi se bave prodajom različitih finansijskih instrumenata, vodeći
računa o diverzifikaciji portfolija29.
Suština investicionog fonda jeste kolektivno ulaganje, a prva ideja da se formira fond potekla je
od trgovaca. Preteča prvog investicionog fonda u svetu pojavio se daleke 1822. godine u
Holandiji, dok je prvi otvoreni fond formiran u Americi 1929. godine. U Evropi fondovi počinju
da posluju polovinom prošlog veka, zemlje u tranziciji uključuju se u ovu oblast u poslednjoj
deceniji 20. veka, dok je u Srbiji prvi fond otvoren tek 2007. godine.
Imajući u vidu da rizičnost ulaganja zahteva dobru analitičku procenu, danas postoji
veliki broj investicionih savetnika koji prate rad finansijskih tržišta. Prikaz deset najvećih
mešovitih investicionih fondova dat je u Tabeli 4.
27 Finansijska moć se, u savremenim uslovima, koncentriše kod institucionalnih i individualnih investitora.
Kada je reč o institucionalnim investitorima, misli se na investicione i penzione fondove. Naime, poznato je
da investicioni fond, kao što je Fidelity and Vanguard, kao i penzioni fondovi Calpers, imaju ključnu
poziciju u mnogim kompanijama, preko svojih akcija u Americi. Novićević, B. : „Uticaj globalizacije na
finansijsko izveštavanje“, XXXV simpozijum Saveza računovođa i revizora Srbije, Zbornik radova,
Zlatibor, 3. -5. jun 2004. , str. 12.
28 Fenomen investicionih fondova je u toj meri rasprostranjen da njihova neto imovina širom sveta na kraju
2007. godine iznosi 26,2 triliona dolara, a broj otvorenih investicionih fondova je 66. 350. Pri tome skoro
polovinu ukupnog broja fondova čine fondovi akcija, obveznica i fondovi na tržištu novca. Tri navedena
tipa fondova su podjednako zastupljena, a ostatak čine balansirani i ostali tipovi fondova. Po teritorijalnoj
zastupljenosti fondova više od polovine svih investicionih fondova u svetu potiču iz SAD, dok je oko
trećina fondova iz Evrope, a ostatak je azijskog porekla. Takođe u SAD su vrlo zastupljene i tzv. familije
fondova, pri čemu se „pod jednim kišobranom“ nalazi veliki broj različitih tipova fondova. Razvijene
Evropske zemlje prate uzlazni trend popularnosti fondova koji vlada na američkom tržištu. Impozantni
rezultati ostvareni su i u bivšim socijalističkim zemljama, u kojima su fondovi za vrlo kratak vremenski
period (malo duže od jedne decenije) dostigli vrednost imovine izražene u desetinama milijardi evra, a
veliki broj građana ulaže u investicione fondove. Tako, na primer fondovi u Hrvatskoj 11 godina nakon
njihovog pojavljivanja, upravljaju neto imovinom od oko 4 milijarde evra, uz poslovanje 95 otvorenih
fondova. U Sloveniji je u investicione fondove investirano oko 3 milijarde evra, a posluje oko stotinu
različitih tipova fondova. Prvi otvoreni investicioni fond u Srbiji osnovan je februara 2007. godine, i to
balansirani fond, a svi ostali su fondovi rasta vrednosti imovine. Vrednost imovine ovih fondova na dan 25.
06. 2008. godine je 3,5 milijarde dinara ili blizu 45 miliona evra. Ćirić, J. : „Investicioni fondovi kao
dugoročni izvor finansiranja preduzeća“, XI Internacionalni simpozijum Symorg 08, Univerzitet u
Beogradu, 2008. godine.
29 Pod portfolijom se podrazumeva skup celokupne finansijske aktive, odnosno imovine u svim oblicima:
hartijama od vrednosti, gotovini, nekretninama, patentima, licencama i drugim potencijalno unovčivim
sredstvima. Layić, Lj. J.: Poslovne finansije preduye’a (autoriyovana skripta), Univerzitet Union, Fakultet za Menadzment nekretnina, Beograd, 2006. , str. 38.
Tabela 4 - Deset najvećih mešovitih investicionih fondova na svetu maja 2001. godine30
[pic]
Na srpskom tržištu posluju isključivo otvoreni investicioni fondovi i trenutno ih je osam -
Delta plus, FIMA Proaktiv (FIMA ProActiv), Rajfajzen akcije (Raiffeisen) Fokus
premijum (Focus Premium), Ilirika jugoistočne Evrope, KD Eksluziv, Delta dinamik
(Delta Dynamic) i poslednji koji je završio upis investicionih jedinica je fond Trijumf
(Triumph). Reč je takođe o otvorenom investicionom fondu kojim upravlja Citadel Asset
menadžment, a koji će poslovati kao fond rasta vrednosti imovine. Ukupna vrednost
imovine svih sedam aktivnih fondova na dan 31. 12. 2007. godine iznosila je 50. 941. 590
miliona evra. U zemljama uporedivim sa Srbijom, poput Hrvatske, formirano je mnogo
30 Nekad su svi rekordi bili vezani za Ameriku. Ali, najveća zgrada je danas u Tajpehu, najveća javna
trgovinska kompanija u Kini, najveća rafinerija se gradi u Indiji, najveći avion je napravljen u Evropi,
najveći investicioni fond je u Dubaiju, najveća filmska industrija je Bolywood u Indiji, najveći kasino u
Makau, nekada najveći šoping centar u Minesoti nije danas ni među prvih 10! Prema rezultatima
istraživanja američke organizacije Global Insajt, ukupna aktiva državnih investicionih fondova u 2007.
dostiže 3,5 triliona dolara. U poslednje tri godine njihova sredstva su rasla za 24 odsto. Ukoliko se takav
tempo rasta nastavi, do 2015. godine kapital državnih investicionih fondova biće veći od američkog, a
2016. Evropske unije. Po prognozama Morgan Stenlija do 2015. godine obim aktive državnih investicionih
fondova dostići će 12 triliona dolara. Prema podacima Dojče banke, najbogatiji državni investicioni fond
ima Abu Dabi Investment Autoriti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji poseduje u aktivi iznos od 875
milijardi dolara. Sledi fond Gaverment ov Singapur Investment Korporejšn iz Singapura - na njegovom
računu je 330 milijardi dolara. Treće mesto pripada penzionom fondu iz Norveške Gaverment Pension
Fond - Global sa 322 milijarde dolara. Među prvih deset su oni iz Saudijske Arabije, Kuvajta, Kine i
Hongkonga, kao i Stabilizacioni fond iz Rusije čija je iznos aktive 127 milijardi dolara. Giganti kupuju
svet, podaci o tome dostupni su na sajtu: . etlebero. com/print. php?id=919, dostupno dana 25.
03. 2008. , Beograd
42
više investicionih fondova. Tako je kod naših suseda 2001. godine bilo dvadesetak
investicionih fondova, da bi se sada baratalo brojkom od oko stotinu različitih
investicionih fondova. Ukoliko se pogleda struktura fondova u Hrvatskoj, najveći broj,
odnosno oko 87 procenata čine otvoreni investicioni fondovi sa javnim pozivom, zatim
zatvoreni investicioni fondovi sa oko 10 posto ukupnog broja i otvoreni investicioni
fondovi sa privatnim pozivom od tri posto. U Srbiji su, kao što je pomenuto, svi formirani
fondovi otvorenog tipa, iako je Citadel grupa pokrenula postupak formiranja prvog
zatvorenog investicionog fonda.
Ako posmatramo iskustva SAD u vezi sa tim, danas su posebno popularni tzv. real estate
fondovi - fondovi koji ulažu u nekretnine, a najpovoljnijima za investiranje smatraju se tzv.
indeksni fondovi, čiji portfelj je vezan za neke od najpoznatijih berzanskih indeksa kao što su
NASDAQ, Dow Jones, S&P 500 te drugih. Ovih fondova u Srbiji nemamo. Budući da su ti
indeksi vezani za vrednosti deonica određenih preduzeća (po pravilu najboljih u određenoj
ekonomiji ili nekoj grani ekonomije), predstavljaju dobar pokazatelj uspešnosti određenih
grana ekonomije ili ekonomije u celini. Indeksni fondovi ulažu u deonice preduzeća koje su
sastavni deo berzanskih indeksa. Dugoročno, u Americi na primer, na rok od 10-20 godina
takvi fondovi uvek imaju bolje rezultate od ostalih.
Podele ne postoje samo kod investicionih fondova, one su aktuelne i kod samih
investitora, a u kojoj grupi će se naći pojedini ulagači zavisi od njihove životne dobi,
iznosa sredstava kojima raspolažu ili izvora tih sredstava. Stručna javnost govori o
opreznim investitorima, zatim o onim metodičnim, a razlikuje i individualne i spontane
investitore. Ko nije spreman da rizikuje odlučuje se da investira u nekretnine, obveznice i
oročenu štednju, gde je rizik ulaganja najmanji, ali i očekivani prinos. Rizik ulaganja, ali i
očekivani prinos povećavaju se kada govorimo o investitorima koji se odlučuju za to da
novac povere investicionim fondovima (metodični), a na uzlaznu putanju (veći rizik veći
prinos) računaju i individualni investitori. Na vrhu se nalazi spontani vid investitora koji
direktno ulažu na berzu. Za prosečne investitore, koji ne žele niti da previše rizikuju niti
se zadovoljavaju najminimalnijim prinosom, opciju predstavljaju investicioni fondovi.
Bar tako tvrde oni koji u njima rade, ali i ulagači koji su višak svojih sredstava poverili
''na čuvanje'' nekom od osam investicionih fondova. Portfolio menadžeri investicionih
43
fondova iznose računicu po kojoj je jedna godina poverenja ukazanog fondu po
ostvarenom prinosu jednaka trogodišnjoj bankarskoj štednji.
Ako se ponovo vratimo na investicione fondove kao centre finansijske moći u svetu,
istorijski podaci ukazuju na to da je popularnost investicionih fondova počela da raste 40-
tih i 50-tih godina dvadesetog veka. O tome govori podatak da je 1940. godine u Americi
bilo manje od 80 fondova sa ukupnom aktivom od 500 miliona $, a samo dvadeset godina
kasnije već je postojalo 160 fondova sa ukupno 17 milijardi $ u aktivi. Osnivanje
različitih vrsta fondova, prilagođenih različitim željama i potrebama malih ulagača,
podstaklo je pravu ekspanziju u širenju popularnosti investicionih fondova. Pa tako
danas, samo u SAD postoji preko 10. 000 fondova sa oko 7 biliona $ u aktivi i oko 83
miliona ulagača. Ako pođemo od nekih karakteristika, uvidećemo da se tokom 90-ih
godina prošlog stoleća broj investicionih fondova u svetu rapidno povećao. Krajem 1996.
godine u svetu je bilo aktivno 34. 552 investicionih fondova, s ukupnom aktivom od 6,5
hiljada mlrd. USD. Sredinom 2004. u svetu postoji 54. 126 investicionih fondova koji
upravljaju imovinom od preko 14 hiljada milijardi USD. Više od 7 hiljada milijardi USD
uloženo je u investicione fondove u SAD tj. preko 50% svetske imovine je u fondovima.
Imovina uložena u Evropi iznosi cca 6 hiljada milijardi USD, a prednjače Francuska i
Njemačka, sa preko hiljadu milijardi USD imovine kojom se upravlja31. Ovo su ustalom
pravi pokazatelji centara finansijske moći danas u svetu.
Imovina investicionih fondova u tranzicijskim zemljama je u stalnom porastu. 32 Primetni
su trendovi povećanog ulaganja u fondove u odnosu na klasičnu štednju. Primera radi,
AUM (asset under management = imovina pod upravljanjem) u Češkoj iznosi 4,2 mlrd
USD, u Slovačkoj 1,4 mlrd USD, u Poljskoj 9,4 mlrd USD, u Mađarskoj 4,1 mlrd USD, u
31 Procenat tržišnih hartija od vrednosti u SAD u 2005. godini: akcije korporacija 25%, korporativne
obveznice 11%, državne i agencijske hartije od vrednosti 9%, opštinske obveznice 32%, komercijalni zapisi
37%. Šoškić, D. : „Investicioni fondovi u Srbiji:dosadašnje iskustvo stanje i perspektive“, XXXVIII
sipozijum SRRS, 24-26. maj 2007. , Zlatibor, str. 139.
32 U Evropi fondovi počinju da posluju polovinom prošlog veka; zemlje u tranziciji uključuju se u ovu
investicionu priču u poslednjoj deceniji 20. veka, dok se u Srbiji prvi fond otvara tek 2007. godine. Ukoliko
se pogleda struktura fondova u Hrvatskoj, najveći procenat čine otvoreni investicioni fondovi sa javnim
pozivom, 87 odsto, zatvoreni fondovi čine 10 procenata ukupnog broja, a otvorenih IF sa privatnim
pozivom čini tri odsto. U Hrvatskoj su zatvoreni investicioni fondovi otvarali svoje firme ćerke i na taj
način ''premošćavali probleme''. - Kovač, S. (9. april 2008), Godina u fondu kao tri u banci, Informacije
44
Sloveniji 1,1 mlrd USD, dok su hrvatski investicioni fondovi upravljali imovinom aprila
2008. godine, koja iznosi nešto manje od 2,7 milijardi evra33.
U Srbiji su, kao što je već pomenuto, svi fondovi formirani, a maja 2008. godine ih je 12
otvorenog tipa iako je Citadel grupa pokrenula postupak formiranja prvog zatvorenog
investicionog fonda, a postoji inicijativa i za formiranje drugog zatvorenog fonda. Postoje
četiri vrste otvorenih investicionih fondova. Fond rasta vrednosti imovine, kakav je na
primer Trijumf, najmanje 75 odsto vrednosti imovine dužan je da ulaže u vlasničke
hartije od vrednosti na Beogradskoj berzi ili berzama u okruženju). Balansirani fond, a
takav je Deltin investicioni fond, 85 odsto vrednosti imovine ulaže u akcije i obveznice,
kod fonda prihoda procenat ulaganja je 70 odsto u hartije od vrednosti, dok je kod fonda
očuvanja vrednosti imovine propisano ulaganje samo u kratkoročne hartije od vrednosti.
Na pojedine nedostatke kad je reč o radu zatvorenih fondova u Srbiji, zakonska regulativa
nije obratila pažnju. Tačnije, nije precizirano da li investicioni fond može da ulaže u
nekretnine u izgradnji, što bi fondovima moglo da stvori velike probleme na tržištu.
Ključni podaci o 100 najboljih banaka tzv. nove Evrope u 2008. godini ukazuju na to da je
mađarska OTP banka najveća u regionu sa ukupnim aktivnim kapitalom od 28,1 milijardi evra i 12.
000 zaposlenih čiji su glavni deoničari rukovodstvo i zaposleni 2% (Srbija u bankarstvu ukupno
posmatrano imala je 30. 246 zaposlenih krajem 2007. godine); druga banka po veličini je Češka
ČSOB banka čiji su glavni deoničari KBC bank koja ima aktivu od 27,720 mijardi evra i 6. 750
zaposlenih; treća banka je Češka sporitelna banka sa aktivom od 26,487 milijardi evra aktive i 10.
856 zaposlenih čiji je glavni deoničar Erste bank; četvrta banka je PKO Bank PL iz Poljske sa
ukupnom aktivom od 25,862 milijardi evra, čiji glavni deoničar je State Treasury sa ukupnim
brojem zaposlenih od 32. 000, i peta banka je KB banka iz Češke sa 21,729 milijardi evra aktive čiji
je deoničar Societe Generale iz Francuske sa 7. 552 zaposlenih; šesta banka je iz Poljske PEKAO
PL SA Group sa 17,487 milijardi evra aktive i 15. 647 zaposlenih čiji je glavni deoničar Unicredit
Italiano S. p. A. ; sedma banka Bank BPH iz Poljske sa 16,903 mijardi evra aktive i 9. 334
dostupne na adresi sajta . ekopol. co. yu/magayine/view. php?documentID=190, Beograd,
dostupno dana 2. juna 2008.
33 Nova rangiranja 100 najboljih banaka top1000NEW. EU, podaci dostupni na adresi sajta
. balkanmagazin. net/kolumna/biznis_i _tehnologija/nova_ran. . . , dostupno dana 30. maj 2008.
godine, Beograd
45
zaposlenih čiji je glavni deoničar Unicredit Italiano S. p. A. ; na osmom mestu je Nova Ljubljanska
banka Group sa 14,409 milijardi evra aktive sa 8. 189 zaposlenih čiji je glavni deoničar Republika
Slovenija, a deveta banka po veličini aktive Banca RO Comerciala Romana Group S. A. sa 14,027
milijardi evra aktive sa brojem zaposlenih od 13. 492, čiji je glavni deoničar Erste bank, i deseta
banka po veličini aktive je ING Bank iz Poljske sa 12,655 milijardi evra aktive sa brojem zaposlenih
od 7. 515, čiji je glavni deoničar ING Bank N. V. Crossover Research agencija.
1. 3. 2. Penzioni fondovi kao centri finansijske moći
Drugi centar finansijske moći u svetu danas su penzioni fondovi koji su značajni
finansijski posrednici koji se bave prikupljanjem novčanih sredstava koja se namenski
izdvajaju za jednu vrstu socijalnog osiguranja, penziju. Način formiranja ovih fondova
prema tome uvek zavisi od zakonskih propisa kojima je regulisana ova problematika34.
Razlikuju se dve vrste penzionih fondova: jedni koji nastaju pojedinačnim uplatama i
drugi, koji nastaju ulaganjem po osnovu kapitalizacije.
Oblik penzionih fondova, koji nastaju na osnovu mesečnih uplata pojedinaca za vreme
trajanja njihovog aktivnog radnog veka, da bi se ta sredstva mogla koristiti za penziju tek
nakon završetka propisanog radnog staža, pretežno se koristi u Evropi. Penzija koja se
stiče po ovom sistemu uplata, obračunava se srazmerno prema godinama ukupnog radnog
staža. Što se tiče današnjih uslova rada, svedoci smo da se u svetu povećava broj
stanovnika koji su korisnici penzije, kao i da se uslovi rada popravljaju, ali i da su zahtevi
za stalnim obnavljanjem znanja i usavršavanje veština rada sve veći. Od ostalih
karakteristika navodi se da je došlo do produženja prosečnog životnog veka ljudi, kao i da
postoji stalni porast nezaposlenosti i nejednako raspoređen natalitet. Ako se posmatra
savremeni društveno-ekonomski sistem, onda ovaj faktor predstavlja veliki problem.
34Na finansijskoj berzi sve finansijsko-etičke principe koji se odnose na međusobno poverenje, obostranu
korist, dobre namere, poslovni kompromis, treba staviti u funkciju zaštite investitora. Poseban značaj ima
simetrija finansijskih informacija (finansijskog izveštavanja) kako bi se investitori pravovremeno zaštitili
od zloupotrebe zaštićenih informacija (insider trading). Finansijsko izveštavanje podrazumeva istinito
iznošenje podataka u vezi sa nominalnom vrednošću akcija i obveznica, njihovom tržišnom cenom,
kamatnom stopom i berzanskim indeksom. Vunjak, N. : „Finansijsko izveštavanje i finansijsko tržište“,
Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, XXXV simpozijum, 3-5. jun 2004. , str. 111-112.
46
Za razliku od ovog sistema, pojedinačne uplate od mesečne zarade, u SAD već više
godina funkcioniše sasvim drugačiji oblik prikupljanja novčanih sredstava za ove
namene. Razvijen je sistem u kome svaki pojedinac uplaćuje, kao vid štednje, namenska
sredstva za penziju, koja se oplođuju. Nakon odlaska u penziju korisnik može da
raspolaže sumom koja mu obezbeđuje životni standard prema visini ulaganja. Ovaj drugi
način, prema tome, ne zavisi od ukupnog broja godina radno aktivno provednog staža,
već od visine uplaćenih i oplođenih sredstava. U SAD penzioni fondovi su jedan od
najznačajnih učesnika na finansijskom tržištu, što nam pokazuju podaci u Tabeli 5.
Tabela 5 - Struktura ulaganja penzionih fondova u SAD
Aktiva procenat
Model u kojem klijent preuzima rizik
(Defined Benefit Plan)
Ulaganja u akcije 53,9
Hartije sa fiksnim prinosom 33,6
Gotovinski ekvivalenti 3,9
Nekretnine 3,3
Hipoteke 1,5
Garantovani investicioni ugovori 1,5
Anuiteti 0,2
Ostalo 2,6
Model u kojem plan sponzor preuzima rizik
(Defined Contribution Plans)
Investiranje u akcije kompanija 23,3
Investiranje u ostale akcije (other stock) 24,4
Hartije sa fiksnim prinosom 14,5
Gotovinski ekvivalenti 5,8
Garantovani investicioni ugovori 24,8
Anuiteti 1,8
Ostalo 5,4
. studentskisvet. com/magazin/20071001/globalno-finansijski, dostupno dana
15. 06. 2008. godine, Beograd
Prema veličini sredstava u 2005. godini, najveće učešće u svetskim okvirima imaju
upravo penzioni fondovi SAD, o čemu govore podaci informacije dostupne na adresi
sajta.
47
U SAD 2007. godine banke, investicioni i penzioni fondovi i osiguravajuće kuće, koji su
zbog visokih prinosa držali hartije zasnovane na drugorazrednim kreditima (subprime
loans) došli su u opasnost da izgube likvidnost. O ozbiljnosti situacije govori i to da su
svetske centralne banke, pri čemu se prvenstveno misli na FED, Evropsku centralnu
banku (European Central Bank) i japansku centralnu banku (Bank of Japan), reagovale
kako bi smirile situaciju na finansijskom tržištu. Evropska centralna banka je u više
navrata ukupno emitovala oko 204 milijarde EUR, Federalne rezerve Sjedinjenih Država
su reagovale emisijom 92 milijarde USD, dok je Centralna Banka Japana reagovala
emisijom 600 milijardi jena (oko 53 milijarde USD). Sve to nije pomoglo, pa je LIBOR
porastao na 5,72%, što je maksimum u poslednjih 7 godina. Kao što se vidi, koreni krize
mnogo su dublji i može se reći da je kriza drugorazrednih hipotekarnih kredita i nastala
zahvaljujući krahu berze izazvanom pucanjem dot-kom balona 2001. godine. Naravno,
banke snose najveću krivicu, jer su zbog niskih kamatnih stopa pokušale da odobre što
više kredita, što je direktno uticalo na kretanje cena nekretnina u Sjedinjenim Državama.
Uslovno, može se reći da krivicu snose i zajmotražioci sa niskim kreditnim rejtingom koji
su, videvši mogućnost lake zarade, uzimali od banaka rizične kredite po kamatnoj stopi
višoj od tržišne. Naravno, oni se ne mogu kriviti i krivicu prvenstveno snose banke koje
su kredite odobravale i kasnije svoja potraživanja prodavale na tržištu, što je izazvalo
krizu likvidnosti u svetu. Učešće penzionih fondova u pojedinim zemljama dajemo u
Tabeli 6.
48
Tabela 6 - Pregled učešća penzionih fondova u odnosu na ukupan obim penzionih
fondova u 2005. godini
[pic]
U razvijenim finansijskim sistemima učešće depozitnih finansijskih institucija u ukupnoj
finansijskoj imovini je daleko ispod 50%, na šta ukazuju i sledeći podaci: u razvijenim
zemljama u 19. veku su se skoro svi finansijski tokovi (90%) odvijali preko banaka.
Danas u razvijenim zemljama njihovo učešće je ispod 50%. Tako u SAD nebankarske
institucije raspolažu sa 67% finansijske imovine, u Velikoj Britaniji sa 61%, Nemačkoj
73%. U nerazvijenim zemljama stanje je onakvo kakve su razvijene zemlje bile krajem
prošlog veka.
U martu 1997. godine aktiva penzionih fondova u USA bila je skoro 6,4 triliona dolara. U
osnovi, penzioni fond prima doprinose od preduzeća, zaposlenih u preduzeću ili i na
jedan i na drugi način. Penzioni fondovi investiraju da bi radnicima obezbedili planirani
tok primanja nakon njihovog penzionisanja. U SAD 1975. godine nešto više od 10
miliona Amerikanaca bilo je obuhvaćeno privatnim penzionim fondovima, a 1999.
godine taj broj se popeo na blizu 70 miliona35. Prvih deset penzionih fondova u zemljama
porekla i vrednosti aktive na kraju 2007. godine pokazani su u Tabeli 7.
Tabela 7 - Prvih deset penzionih fondova u svetu krajem 2007. godine36
[pic]
Izvor: Podaci dostupni na adresi sajta . politika. co. yu/rubrike/temadana/
Shtednja-a deblje-penzije, Beograd,15. jun 2008, Beograd
35 Frederic S. Mishkin, Stanley G. Eakins. :“ Financial Markets and Institutions”, Addison Wesley, New
York, 2003. , p. 538.
36 Kalifornijski javni penzioni sistem zaposlenih (California Public Employees' Retirement System –
CalPERS) je institucija koja pruža penziono, zdravstveno i druge vrste osiguranja i usluga radnicima u
penziji iz državnih službi sa teritorije američke države Californie. Sa holdingom hartija od vrednosti od
$250 biliona, to je najveći penzioni fond na teritoriji SAD. Perić, M. : „Bankrotstvo Enrona“, XI
Internacionalni simpozijum, Beograd 2008.
50
1. 3. 3. Ostali centri finansijske moći
Najveći centar finansijske moći su MMF i Svatska banka, ali oni nemaju posebnog
intersa za standardizaciju finansijskog izveštavanja te ih zato tretiramo kao ostale centre
finansijske moći.
Međunarodni monetarni fond se pretvorio u "centar bogastva i moći". Istovremeno je
došlo i do potpune američke instrumentalizacije MMF, jer na formulisanje i realizaciju
politike MMF najveći uticaj imaju oni koji ulažu najveće kvote, a to su Sjedinjene
Američke Države. Međunarodni monetarni fond je osnovan da pomogne državama
članicama za održavanje likvidnosti u međunarodnim plaćanjima, za otklanjanje platnobilansnih
deficita i očuvanje stabilnosti deviznog kursa. Pod uticajem SAD, odnosno
krupnog finansijskog kapitala, od navedene politike malo je šta ostalo, pošto se ni jedna
odluka ne može doneti bez Vašingtona.
Od samog početka tranzicionih procesa u postsocijalističkim državama, koje su želele da
reformišu svoje privrede, MMF i Svetska banka nastojale su da ostvare odlučujući uticaj.
Osim izuzetaka (Slovenija se od samog početka odrekla tih usluga, Poljska posle 1994.
godine, a Rusija posle 1998. godine), retko koja država se mogla odupreti ogromnom
uticaju međunarodnih finansijskih institucija. Upravljanje tranzicijom država članica ka
tržišnoj ekonomiji, MMF je direktno nametao svoj program gotovo jedinstven za sve
države. Preuranjena liberalizacija finansijskog tržišta i otvaranje ekonomije snažno
podržane od MMF, neki su od osnovnih uzroka koji su u najvećem broju zemalja doveli
do opadanja privredne aktivnosti, porasta nezaposlenosti i niza drugih teškoća. Zbog toga
su i svi drugi reformski zahtevi imali neželjene posledice, što je dovelo do pravog
ekonomsko-socijalnog sloma.
Posebnu pažnju MMF posvećuje nivou spoljnog duga svake konkretne države, posebno
zemalja u tranziciji u odnosu na mogućnosti da se uredno i bez velikih napora dato
zaduženje servisira. Razuman nivo spoljnjeg zaduženja, koji pomaže da se finansiraju
produktivne investicije, doprinosi ubrzanju privrednog rasta, ali prekomerno zaduženje
51
doprinosi smanjenju ovog rasta. Sa druge strane, države u tranziciji, pri oslanjanju na
spoljno zaduživanje za finansiranje privrednog razvoja i strukturne forme, svesne su
činjenice da sredstva, koja se odobravaju za ove namere iz stranih izvora, značajno
osciliraju.
Tržišni fundamentalisti, sprovodeći program Vašingtonski konsenzus, dominiraju u MMF. U svim
privredama u kojima je MMF nametnuo svoje "savete" došlo je do kraha privreda (Meksiko 1994,
Rusija 1998, Brazil 1999. i Argentina 2001). Tako su stručnjaci MMF-a isticali da je "Argentina
najbolji đak MMF-a", a poznato je kako su završile reforme, po preporukama MMF-a u ovoj
državi. Uzroke argentinskog privrednog sloma eksperti vide u slepoj poslušnosti ove države pri
vođenju ekonomske politike (pre svega fiskalne i monetarne) uslovljenoj politikom Međunarodnog
monetarnog fonda. Politika MMF i drugih međunarodnih finansijskih institucija u osnovi je u
interesu razvijenih država, pre svega u interesu kreditora, a ne podsticanja rasta i stabilizacije
privreda država u razvoju.
Da je to tako, ukazuje činjenica da MMF obezbeđuje sredstva vladama prvenstveno za otplatu
zajmova zapadnim kreditorima, na čemu posebno insistiraju, uz pretnju sredstvima prinude do
ucene. Skoro svaku zemlju-tražioca kredita MMF tera da "pritegne kaiš", što redovno dovodi do
smanjenja tražnje i razvoja, uz nagli porast nezaposlenosti. Uz to, nijedna država nije uspela na
osnovu "saveta" MMF da uravnoteži budžet niti da se oslobodi rastućeg deficita platnog bilansa.
Ekonomski razvoj svetske privrede u poslednjim decenijama razvoja izuzetno je neravnomeran.
Produbljivanje već izraženog jaza u razvoju razvijenih i zemalja u razvoju rezultat je relativno bržeg
razvoja razvijenih kapitalizovtičkih privreda prema velikom broju nerazvijenih i zemalja u razvoju.
Razvijene države su kroz sopstveni ubrzani razvoj povećale svoju superiornost zahvaljujući
internacionalizaciji proizvodnje, dominaciji transnacionalnih kompanija i dubokim strukturama
promena svojih privreda. Takvi procesi praćeni su narastanjem problema u odnosima razvijenih i
nerazvijenih privreda, pri čemu treba istaći da prezaduženost većine država i stezanje "omče
dugova" guši i gotovo onemogućava ekonomski rast nerazvijenih privreda. Isto tako, izlazak iz
ciklične krize većine razvijenih privreda vodi istovremeno ulasku u dugoročno razvojnu i strukturnu
krizu država u razvoju. Usporavanje inflacije u razvijenim kapitalizovtičkim privredama povlači
brži rast cena i inflacije u zemljama u razvoju. Pogoršavanje odnosa u svetskoj trgovini ide na štetu
52
nerazvijenih i zemalja u razvoju, a prisutan je otvoreni protekcionizam. Svetska trgovina ograničava
ekonomski razvoj nerazvijenih privreda. Svetski finansijski i trgovinski odnosi, kroz igre i operacije
deviznim kursevima, glavni teret prebacuju na nerazvijene privrede. Prisutan je brži rast
nezaposlenih radnih resursa i instaliranih kapaciteta i u razvijenim privredama, ali je posebno
izražen u državama u razvoju. Dosadašnja iskustva nerazvijenih i država u razvoju ukazuju na to da
je priliv stranih direktnih investicija osnov rasta proizvodnje i izvoza, a taj rast nije moguće ostvariti
bez prethodne "efikasne" saradnje sa međunarodnim finansijskim institucijama. S obzirom na
ograničeni pristup privatnim izvorima finansiranja, većina tih zemalja zavisila je upravo od kredita
MMF-a i Svetske banke. Većina nerazvijenih i zemalja u razvoju morala je prethodno da ispuni
neophodne preduslove za dobijanje kredita od MMF-a. Veći deo tih zajmova obezbeđen je
davanjem "olakšica za sistematsku transformaciju", kao i sporazumima o "stend by" aranžmanima
za koje su nešto oštriji uslovi.
Godine 1991. u svetu je bilo 274 milijardera, sedam godina kasnije ta cifra je iznosila
477. Ukupna imovina ovih 477 ljudi odgovarala je ukupnom godišnjem prihodu
“najsiromašnijeg” dela čovečanstva - prihodu koji je 1998. godine ostvarilo 2,8 milijardi
stanovnika planete zemlje. Uprkos činjenici da je monopolski položaj u dobrom delu
država zakonom zabranjen, 1998. godine, 477 ljudi držalo je monopol nad sudbinom
polovine čovečanstva! Detaljno ispitivanje procesa globalizacije i globalne trgovine,
ukazalo je na to da oba fenomena uzrokuju pojavu sve većeg broja bogataša u
siromašnim zemljama i sve veći broj siromašnih u bogatim zemljama. Ovaj paradoks
pojasnio je Dejvid Korten u svojoj knjizi “When Corporations Rule the World”: “Nagli
ekonomski porast u zemljama sa niskim prihodom dovodi do stvaranja savremenih
aerodroma, televizijskih stanica, autoputeva, klimatizovanih tržnih centara sa privlačnim
neonskim reklamama i markama poznatih proizvođača - namenjenih vrlo malom broju
ljudi. On retko poboljšava životne uslove većine. Ovakva vrsta porasta zahteva
usmeravanje ekonomije prema izvozu, kako bi se dobavila sredstva za kupovinu stvari
koje bogati ljudi priželjkuju. Zato su zemlje siromašnih ljudi usmerene na izvoz žitarica.
Bivši poljoprivrednici u tim zemljama žive u gradskim sirotinjskim četvrtima,
izdržavajući se od malih mukotrpno zarađenih nadnica u malim fabrikama koje proizvode
za izvoz. Porodice se u tim sredinama raspadaju, a nasilje se odomaćuje”.
53
Globalna trgovina i globalizacija su, dakle, posredni uzročnici produbljavanja jaza
između klasa i poremećenih društvenih vrednosti. Scenario koji je Korten izneo u delu
“When Corporations Rule the World”, je već viđen. Primera radi: najveći broj milijardera
je iz zemalja bivšeg SSSR-a, a kralj Svazilenda je, uprkos bedi i haosu koji vlada u
njegovoj kraljevini, jedan od najbogatijih ljudi na svetu. Kakav uticaj ima globalna
trgovina na stabilnost nacionalne ekonomije, kako se on manifestuje i kakvu ulogu u
svetu ima ratna ekonomija? Krajem 1996. godine tajlandska nacionalna valuta - bat je
devalvirala. Ondašnji ministar finansija je globalizaciju proglasio glavnim krivcem.
Nekoliko godina kasnije finansijska kriza je zahvatila celokupnu Aziju, a 1998. godine
proširila se i na Rusiju i Latinsku Ameriku. Početkom 1999. godine kriza je zahvatila i
Sjedinjene Američke Države, a znatno je produbljena zahvaljujući činjenici da je roba iz
azijskih zemalja (naročito čelik i drugi metali, kao i mesni proizvodi) usled znatno niže
cene i oslabljenih nacionalnih valuta u tim zemljama, preplavila tržište. Ekonomije koje
su u jednom trenutku izgledale savršeno zdravo, u narednom su doživele kolaps i to ne
prvenstveno zbog unutrašnjih ekonomskih problema, već zbog udarca koji je stigao iz
spoljašnosti, a koji je zadao “majušni” Tajland. Ovaj fenomen savremeni ekonomisti
nazivaju finansijskom zarazom (tzv. domino efekat). Besprekorno i zastrašujuće
funkcionisanje ovog fenomena zagarantovano je međusobnom povezanošću, ili bolje
rečeno, zavisnošću nacionalnih ekonomija.
Čudno ali istinito - najmoćnija instutucija u SAD je privatna banka sa imenom Federalne
rezerve - FED. To je banka koja štampa dolar. Američku novčanu valutu, dakle, kreira
privatna banka. Baš onako kako je to urađeno pre 300 godina u Engleskoj.
Udruženi međunarodni bankari dugo su tražili način da svoj unosan "posao" sa
kreiranjem novca ni iz čega ustoliče i u ovoj ogromnoj zemlji. Tako su 1791. osnovali
Bank of US. Amerika je tada bila kolonija podeljena od strane nekoliko Evropskih
zemalja, a bankari su već imali razrađen sistem finansijskog potčinjavanja skoro svih
engleskih kolonija, osnivanjem privatnih centralnih banaka. Veštačkim izazivanjem kriza
putem inflacije, stvarali su pobune, obarali vlade i finansirali svoje političke pulene koji
54
su im omogućavali eksploataciju te države. Ono što može novac, ne može ni najveća
vojska. Jednostavno, FED štampa američke dolare i upravlja novčanom masom u
opticaju, naplaćujući svoje usluge kamatama na kredite koje daje komercijalnim
bankama. Jedini troškovi koje ona ima vezani su za štampanje dolarskih banknota. Tako
štampanje novčanice od 100 dolara košta FED 50 -70 centi, dok su kamate kojima FED
pravda svoje usluge daleko veće. Takođe, kada SAD imaju budžetski deficit, FED
štampanjem dolara "kupuje" taj dug kasnije zarađujući na kamatama.
1. 4. Zahtevi globalizacije i finansijsko izveštavanje
Globalizacija zahteva jedinstveno svetsko tržište, unifikaciju poslovnog komuniciranja i
transparentnost finansijskog izveštavanja.
1. 4. 1. Jedinstveno svetsko tržište
Stepen međusobne povezanosti zemalja ispod je nivoa ostvarenog pre Prvog svetskog
rata. Globalizacija je za jedne objektivan i spontan planetarni proces, za druge ona je
isključivo projekat dominacije Zapada, amerikanizacije sveta. Dok za jednu struju ona
označava konvergenciju i integraciju sveta, stvaranje globalne ekonomije i kosmopolitske
kulture, za druge ona neizbežno izaziva fragmentaciju, sve dublji socijalni jaz zmeđu
svetova i sukob civilizacija. Globalizacija neizbežno donosi smrt nacionalne države i
kulture za jedne, dok drugi, pak, ističu da ona donosi proliferaciju i povećanu važnost
nacionalnih država, revitalizaciju nacionalnog identiteta i kulture. Ako dobitnici u
globalizaciji nalaze isključivo civilizacijski napredak nove blagodeti za čovečanstvo, za
gubitnike ona je samo destruktivna sila i novo prokletstvo. Dok za jedne počeci
globalizacije datiraju od drevnih univerzalnih imperija i religija, za druge globalni svet je
star nešto više od deset godina. Rođen je nakon pada Berlinskog zida.
U ekonomskom smislu globalizacija vodi stvaranju jedinstvenog svetskog tržišta,
povezivanjem i objedinjavanjem savremenih društava i njihovih ekonomija.
Internacionalne i transnacionalne kompanije funkcionisu po principu najmanjih troškova.
55
Tamo gde se proizvodnja može organizovati sa najmanje ulaganja locirani su i proizvodni
programi. Poslednjih godina smo svedoci pojave da se i kinesko tržište otvara za saradnju
sa velikim zapadnim kompanijama, tako da recimo IBM prebacuje deo svoje proizvodnje
lap-topova u Kinu, prodajuci pri tom deo svojih akcija kineskoj kompaniji Lenovo.
Ekonomija ne poznaje granice, tako da globalizacija predstavlja proces koji će dovesti do
smanjenja razlika među državama i mogućnosti da se svi aktivno uključe u međunarodnu
podelu rada.
Primer takvog jednog regionalnog ustrojstva razvijen je u Evropskoj uniji. To ustrojstvo
počiva na jedinstvenom tržištu koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti,
zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj politici iz sfere ribarstva. Takvom
organizacijom Evropska unija je sa skoro 500 miliona stanovnika uspela da dostigne 31%
udela u svetskom nominalnom bruto domaćem proizvodu, koji je u 2007. godini iznosio
15,8 biliona američkih dolara. unija predstavlja svoje članice u Svetskoj trgovinskoj
organizaciji i posmatrač je na samitima Grupe 8 i Ujedinjenih nacija. 21 članica NATO
pakta je član Evropske unije. Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija,
Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i
Evropska centralna banka.
Jedinstveno tržište Evropske unije doprinosi povećanju produktivnosti, specijalizaciji i
otvaranju novih radnih mesta (od njegovog uspostavljanja 1993. godine do danas
stvoreno je više od 2,5 miliona novih radnih mesta) pospešuje tehnološki razvoj i
podstiče slobodnu i fer tržišnu utakmicu i otvoreno tržište. Jedinstvena valuta je nužna
posledica jedinstvenog tržišta jer je trebalo pojednostaviti ne samo finansijske transakcije
između država i kompanija, već i svakodnevni život građana. Samo Velika Britanija,
Danska i Švedska još nisu odustale od sopstvenih valuta, dok je svih deset novih članica
EU izrazilo spremnost da to učini i što je pre moguće uđe u “evrozonu”.
Po modelu Evropske unije treba da se izgradi jedinstveno svetsko tržište. Efekte takve organizacije
najbolje ilustruje projekat OECD, prema kome će svet 2020. godine imati oko 8,1 milijardi
stanovnika, od čega će Evropa i Severna Amerika činiti svega 11% odsto, a Azija i Afrika čak 76%.
56
Prema tim projekcijama do tog vremena će se bitno promeniti i odnosi ekonomskih snaga u svetu.
Tako će države OECD stvarati 48,7% (61,1% 1995. godine), dok će zemlje izvan tog kruga stvarati
veći deo svetskog proizvoda. Kina će imati 19,6%, Sjedinjene Države 16,3% i Evropska unija
15,7% društvenog proizvoda sveta. Brazil, Rusija, Indija i Kina, poznatije kao države BRIK-a,
zbirno će povećati svoj udeo u svetskom društvenom proizvodu za 31,3% (više nego SAD i EU
zajedno), što u perspektivi može ugroziti globalnu imperiju SAD37.
1. 4. 2. Unifikacija poslovnog komuniciranja
U današnjem, računarskom svetu u širem smislu podrazumeva se savremeni sistem komunikacija
kao platforma na kojoj počiva svaki element savremenih pravnih odnosa - prava, obaveza i
odgovornosti. Upravo takav razvoj tehničko-tehnoloških sistema stvorio je uslove za
osavremenjivanje odnosa u prometu ljudi, robe, usluga i kapitala, zahvaljujući formiranju
jedinstvenih termina i registara sa prepoznatljivim, standardizovanim elementima u savremenom
pravnom svetu, što pre svega obezbeđuju međunarodni standardi, tehnička pravila i uputstva. Na
međunarodnom nivou se početkom osamdesetih godina pristupilo jedistvenom numeričkom
sistemu označavanja artikala, ljudi, lokacija (kompanija, pogona, odeljenja. . . ), dokumenata i
drugih predmeta i simboličkom predstavljanju čoveku čitljivih brojeva u mašinski simboličnim
simbolima – bar-kodovima38. Tako je stvoren EAN39 jedinstveni svetski sistem. Osnovni princip
sistema je da se na bazi međunarodnih standarda predmetu dodeli jedinstveno ime pomoću kojeg će
37 Ilustracije radi brže cirkulacije ljudi i informacija i to jedinstveno svetsko tržište omogućili su: tridesetih
godina XX veka, preduzeća se tržištem, posebno nacionalnim, komuniciraju preko pošte, tako da je
vremenska jedinica za dobijanje finansijske informacije bio dan ili dani. Zahvaljujuči telefaksu, ta jedinica
vremena je svedena na nekoliko časova. Već petnaest godina, pojavom fax-a sa grupnim slanjem, ova
vremenska jedinica je svedena na čas. Internet i e-mail omogućili su mondijalizaciju ekonomskog
komuniciranja, sa jedinicom vremena od jedne sekunde, za investitore širom sveta, koji primaju značajnu i
znatno obogaćenu informaciju. J. Y. Leger. :La communication financiere, Dunod, Paris, 2003. , str. 22.
38 Uočivši koristi koje pruža severnoamerički UPC (Universal Product Code) sistem, Albert Heijn,
predsednik multinacionalne kompanije AHOLD Co. Holandija, pokrenuo je 1973. godine inicijativu za
formiranje jedinstvenog sistema identifikacije u Evropi. Podstaknuti ovom inicijativom, predstavnici
trgovine i proizvodnje 12 Evropskih zemalja su 1974. godine formirali su radnu grupu sa zadatkom da se
ispita mogućnost za razvoj jedinstvenog sistema numerisanja koji bi bio sličan UPC sistemu.
39 EAN International – European Article Numbering – međunarodna nevladina organizacija osnovana
krajem 1977. godine, sa sedištem u Briselu, koja razvija sistem poslovanja automatskom identifikacijom
proizvoda, usluga i lokacija i razvija elektronsku komunikaciju dizajniranjem i razvojem elektronskih
komercijalnih dokumenata. Četiri godine nakon osnivanja sistem počinje da se širi, pristupanjem Japana
Australije i Novog Zelanda, tako da postaje svetski sistem i menja ime u EAN International.
57
se razlikovati od bilo kog drugog predmeta u njegovoj bližoj i daljoj okolini40. Predmet označen
EAN šifrom od strane jedne kompanije može se identifikovati na EPOS41 terminalima bilo gde u
svetu nakon čega se momentalno pristupa svim podacima o tom predmetu koji su kao neophodni
uneti u računar42.
Tako obeleženi prozvodi se upućuju na tržište, a za njihovo kretanje na tržištu neophodna
je velika količina različitih vrsta dokumenata koji prate taj proizvod, odnosno robu ili
uslugu, naravno i novac koji je posledica promene vlasnika robe na tržištu. Klasičan
pravni promet obavljao se razmenom velike količine papirnih dokumenata (ugovor,
faktura, tovarni list, polisa osiguranja, carinska isprava, akreditiv i sl. ). Međutim,
okolnosti se menjaju kada je potrebno da se promet roba, usluga i novca odvija
računarskim putem, odnosno kada pravni odnos po osnovu ugovora o kupoprodaji,
akreditivu, prevozu, osiguranju, plaćanju ili bilo kakvom drugom poslu, treba obaviti
isključivo preko računara, a da o svemu postoji dokaz da je posao obavljen.
Popularnost pojedinih servisa je dovela do toga da se i sam Internet često u žargonu
naziva Web. Ovaj servis omogućava postavljanje prezentacija, njihovo pregledanje i
prikupljanje podataka sa prezentacija organizacija i firmi iz čitavog sveta. Danas poslovni
partneri prilikom investiranja kapitala u određene firme prve utiske o svom budućem
partneru stiču upravo preko internet prezentacije te firme. Dovoljno je reći samo da
prezentaciju firme bez ikakvih problema može videti bilo ko u svetu i kontaktirati sa
nama u vezi sa konkretnim poslovnim ponudama. WWW se sastoji od informacija
uskladištenih u posebnom formatu (poznatom kao Hyper Text Markup Language —
HTML). HTML informacije mogu se čitati posredstvom specijalnih aplikacija — tzv.
40 Ubrzo nakon formiranja EAN sistema, 1977. godine, veliki privredni sistemi tadašnje SFRJ, pre svih
UPI, a zatim CENTROPROM, NAVIP i RADENSKA prepoznali su prednosti tog sistema u odnosu na
nestandardizovane, lokalne sisteme označavanja i pokrenuli su inicijativu za učlanjenje u EAN, tako da je
pri Privrednoj komori Jugoslavije formirana Jugoslovenska asocijacija za numerisanje artikala – YANA
(Yugoslav Article Numbering Association), koja se potom učlanila u EAN, maja 1982. godine, kao 17.
članica EAN i dodeljen joj je prefiks 860.
41 Electronic Point of Sale – elektronsko prodajno mesto
42 Nakon formiranja globalne GS1 asocijacije usledilo je usaglašavanje naziva svih nacionalnih asocijacija,
sa ciljem da novo ime postane sinonim za vodeću organizaciju u svetu za standarde namenjene upravljanju
lancem snabdevanja. Sledeći ovu preporuku, Skupština EAN YU je 28. 02. 2006. donela odluku da se
58
veb-čitača. Trenutno se u širokoj upotrebi nalaze veb-čitači kao što su Netscape
Navigator, Microsoft Internet Explorer i sl. Važna karakteristika HTML–a je što on
omogućava da reference na druge internet adrese budu sadržane kao deo HTML datoteke.
Kao rezultat toga, moguće je kreirati veze (linkove) ili pokazivače ka drugim računarima.
Korišćenje ovakvih veza i pokazivača omogućava korisniku transparentan pregled
informacija. Korisnik ne mora da zna gde su informacije uskladištene i može pristupiti
informacijama širom sveta za nekoliko sekundi. E-mail (elektronska pošta) predstavlja
veoma koristan i brz servis interneta koji omogućava brzu razmenu informacija između,
međusobno veoma udaljenih korisnika. E-mail predstavlja elektronski vid razmene pošte
koja sve više zamenjuje klasičnu poštu na koju smo navikli, naročito u poslovnim
sferama ljudskog društva. Ovaj servis omogućava da naša pošta, poslata na adresu
primaoca bude u njegovom računaru za manje od 3 minuta, bez obzira na mesto gde se
nalazi osoba kome je pošta upućena. Najpopularniji program za primanje i slanje
elektronske pošte je Outlook Express.
Poslovni uspeh preduzeća u bliskoj budućnosti, koja se poklapa sa početkom XXI veka i
novog milenijuma, sigurno zavisi od usvojenog nivoa najboljih praksi (best practices) u
upravljanju i od inovativnog pristupa razvoju tih praksi, koji bi morao uključivati
filozofiju kvaliteta i principe upravljanja kvalitetom u osnovne poslovne procese. Danas
je razvijen niz tzv. dobrih praksi (dobra proizvođačka praksa, dobra laboratorijska praksa,
dobra praksa distribucije, dobra praksa održavanja itd. ), ali tek treba razviti nove modele
koji bi imali takve karakteristike da mogu poslužiti kao temelj za procese njihove
unifikacije i standardizacije, te da bi mogli biti generalno prihvaćeni. Osnovu za takav
pokušaj predstavljaju standardi ISO 9000, ISO 14000, OHSAS 18001, standard AS/NZS
4360:1999 i ISO 17799. Njihovo upoznavanje i rigorozna primena sigurno bi olakšali
međusobno komuniciranje svih zainteresovanih strana u procesima integracije kroz
trgovinske i druge asocijacije.
dosadašnje ime asocijacije zameni novim, GS1 Srbija i Crna Gora (i nakon razdruživanja Državne
zajednice Crna Gora je prihvatila jedinstvenu organizaciju, što nije izuzetak za jedan broj zemalja).
59
Ako pogledamo praktičnu stranu dešavanja na zapadu postoje pravila u sferi poslovne
komunikacije koja se moraju poštovati kako bi jedna firma stekla potreban autoritet, da bi
se izgradio njen pozitivan imidž, a time i da bi opstala što duže na tržištu.
Na zapadu se kaže da je istina osnovni model komuniciranja u poslovnom svetu i da je
put istine najsigurniji put do uspeha. Sve suprotno tome je kratkoročan poduhvat koji
može doneti trenutnu korist, ali dugoročno laž sa sobom nosi veliki rizik.
Cilj efikasnog poslovnog komuniciranja su sporazumevanje, prenos informacija, poruka i
iskustava. To podrazumeva i stvaranje novih ideja dogovorom, usklađivanjem mišljenja,
argumentovanjem, pa čak i opovrgavanjem. Reč je o veštini po kojoj se u najvećoj meri
razlikuju uspješni od manje uspešnih preduzetnika. Stoga nije neobično da je jedan od
najbogatijih ljudi 20. veka, D. Rockefeller izjavio da bi „…više platio za mogućnost
efikasnog komuniciranja nego za bilo šta drugo pod suncem“. U tom kontekstu
finansijske informacije treba da budu oblikovane uz poštovanje tri zlatna pravila
izveštavanja: Clarity - jasnost, Constancy - stalnost i Coherence - doslednost. Tražene
informacije investitorima treba da budu dostavljene brzo i blagovremene ili dobijene
direktnim kontaktom sa menadžmenom preduzeća, odnosno profesionalcima za
finansijsko informisanje. Veći zahtevi investitora idu uporedo sa razvojem žestoke
konkurencije i skraćenog vremena trajanja konkurentske prednosti, kao i izraženom
potrebom za čuvanjem poslovne tajne.
Unifikovanje i standardizacija finansijskog izveštavanja nisu ni lak ni jednostavan posao,
a potpuna unifikacija nije ni moguća ni nužna, ali se razlike moraju svesti na minimum
koji bi obezbedio adekvatnu i neophodnu uporedivost.
1. 4. 3. Transparentnost finansijskog izveštavanja
Transparentnost je reč čiju upotrebu vezujemo za početak promena u Srbiji 2000. i 2001.
godine43. Gospodin Lian Bol, izvršni direktor Međunarodne federacije računovođa je
43 Objašnjenja pojma: transparentan, odnosno na latinskom transparere znači - prozračan, providan, bistar,
jasan.
60
definisao tri razloga zašto država mora informisati svoje građane. Prvi razlog je
odgovornost. Država ne troši svoj vlastiti novac, već novac građana. Jednostavno rečeno,
sa velikim zakašnjenjem u odnosu na zemlje u okruženju država, Srbija je shvatila
ozbiljnost latinske reči s početka teksta. To zakašnjenje ne može biti opravdanje za
određene slabosti i sporost kada je reč o doslednom insistiranju na punom uvidu javnosti
u finansijsko izveštavanje firmi i preduzeća u postupku privatizacije u Srbiji koja je pri
kraju, ako ni zbog čega drugog, onda zbog onoga što smo već rekli, zbog činjenice da je
to pre svega, naš novac44.
Na početku novog milenijuma finansijsko izveštavanje je suptilna mešavina starog i
novog. Dvojno knjigovodstvo je staro preko 500 godina, ali još uvek predstavlja kičmu u
strukturi finansijskog izveštavanja. Osnovna svrha finansijskih izveštaja je da korisnicima
pruže pouzdanu ocenu za procenu finansijske pozicije, profitabilnosti, visine sopstvenog
kapitala i sticanje i korišćenje gotovine. Radi potpunog razumevanja sintetizovanih
informacija prikazanih u finansijskim izveštajima oni, pored ostalog, sadrže i nekoliko
strana tzv. napomena uz finansijske izveštaje, u kojima su sadržane informacije koje
dopunjuje stavke sadržane u finansijskim izveštajima. Dakle, tradicionalniji sistemi
računovodstvenog obuhvatanja i finansijskog izveštavanja, prvobitno osmišljeni da
obezbede informacije za eksterno polaganje računa u vreme kada su proizvodne
tehnologije bile pre svega radno intenzivne, više nisu u stanju da odgovore na savremene
informacione potrebe45.
Usvajanjem Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja, tržišta kapitala bi bila
transparentnija, a privredni subjekti bi imali uvid u finansijske izveštaje preduzeća u svim zemljama
koje podržavaju globalne standarde, što je naročito postalo bitno posle poslovnih afera u vodećim
44 Da bi naše računovođe bile u stanju da, shodno okolnostima, odaberu odgovarajući koncept vrednovanja i
na taj način ispune osnovni cilj svih svojih profesionalnih aktivnosti, neophodno je da u prvom redu budu
pravovremeno informisani o svim zahtevima koji se pred njih postavljaju, a zatim i dodatno edukovani.
Ova potreba je posebno naglašena u novim MSFI, čija je osnovna karakteristika sve naglašenije
protežiranje koncepta fer vrednosti, odnosno koncepta prodajne i sadašnje vrednosti. Odgovornost za
sprovođenje ovih aktivnosti snose pre svega profesionalno-stručna računovodstvena tela. Jović, D.
„Koncepti vrednovanja elemenata finansijskih izveštaja“, Savez računovođa i revizora Srbije, XXXV
Simpozijum, Zlatibor, 3-5. jun 2004. , str. 68.
45 Мilićević, V. : Računovodstvo troškova i poslovno odlučivanje, Ekonomski fakultet, Beograd, 2000.
61
multinacionalnim kompanijama Enron i WorldCom46. Zloupotreba mark-to-market metoda i
manipulacija projekcijama prihoda omogućila je Enronu uknjižavanje „naduvanih“ pozicija
prihoda i profita u finansijskim izveštajima, a Enron je od Komisije za hartije od vrednosti i berzu
(SEC) zapravo dobio dozvolu za primenu mark-to-market metodologije samo za trgovinske
operacije sa gasom, a ne i za sve druge poslove47. Ipak, kompanija je primenila taj način beleženja
poslovnih promena za sve svoje biznise. Ostaje velika misterija zbog čega je SEC to dozvolio. Posle
ovih afera zakonodavci iz SAD i drugih razvijenih zemalja zaključili su da moraju podstaći
kompanije da transparentnije prikazuju finansijske izveštaje o poslovanju48. S tim u vezi, propisani
su stroži računovodstveni standardi koji podrazumevaju kompletne, dobro strukturirane podatke o
poslovanju, koji se u različitim zemljama mogu lako analizirati i upoređivati.
Međunarodni računovodstveni standardi / Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MRS/MSFI
predstavljaju računovodstvene standarde kreirane i uvedene da bi se postigla transparentnost i
46 Enron je bila najveća energetska kompanija u SAD 2001. godine i sedma na zvaničnim listama po snazi
kompanija u SAD sa registrovanim prihodom od 101 milijarde dolara. Zahvaljujući lažnim finansijskim
izveštajima koji su u suštini neuspešnoj kompaniji davali sliku uspešne kompanije, investitori su olako
ulagali u akcije Enron-a. Menadžeri i rukovodioci višeg ranga znajući šta se sprema, na vreme su povukli
svoj novac, ostavivši na cedilu neobaveštene ulagače. Suština afere Enron je u računovodstvenom tretmanu
entiteta za posebne namene - Special Purpose Entites. To su finansijski instrumenti koji omogućavaju
kompanijama da pribave kapital ili povećavaju svoj stepen zaduženosti bez obaveze iskazivanja u
bilansima stanja. Krahom na berzi, posle otkrivanja finansijskih malverzacija, vrednost akcija spala je sa 90
dolara na nekoliko centi. Dok se američka privreda još oporavlja od afere Enron, usledio je novi skandal u
firmi WorldCom 2002. , godine nekada maloj telekomunikacionoj kompaniji. Interni revizor u ovoj
kompaniji je otkrio da su korporativni troškovi bili tretirani kao kapitalne investicije u bilansima. To je
stvaralo lažnu sliku u bilansu stanja i u profitu kompanije, dajući utisak da je kompanija vrednija nego što
zapravo jeste. Milovanović, S. : „Finansijski skandali u kontekstu zakonske regulative finansijskog
izveštavanja“, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor XXXVII Simpozijum, str. 257-258.
47Sa druge strane, trgovci su imali takav sistem kompenzacije (zarade) koji se bazirao na broju potpisanih
ugovora i obimu trgovine, tako da su bili motivisani da potpišu što veći broj ugovora i ostvare što veći nivo
trgovine istima. Takav sistem je vrednovao samo kvantitet realizovanog posla (broja ugovora), uz
apstrahovanje kvaliteta samih ugovora i buduće izloženosti riziku kompanije. Sve to je doprinelo da se iz
Enronovih finansijskih izveštaja nije tačno moglo videti kako je i koliko kompanija zarađivala. Cifre
uizveštajima su bile dobre, a kompanija je polako „trulila“ iznutra usled gomilanja loših i štetnih ugovora.
Perić, M. : „Bankrotstvo Enrona“, XI internacionalni simpozijum, Beograd, 2008, str. 142-143.
48 Pet godina pošto su korupcionaški skandali doveli do bankrotstva dveju najvećih korporacija u istoriji
SAD, dvojici bivših direktora energetske kompanije Enron izrečena je sudska presuda da su krivi za
finansijske malverzacije i mogli bi da provedu ostatak života u zatvoru. Presudama Keju Leju i Džefriju
Skilingu obeležava se kraj ere prekomernosti i finansijskih malverzacija, što je narušilo imidž američkog
biznisa. Kada je kompanija Enron proglasila bankrotstvo 2001. godine, hiljade nameštenika su izgubile
posao, a hiljade svoje penzije, dok su akcionari izgubili svoje investicije. Što više podataka bude dostupno
javnosti, mislimo da će biti sve teže da se počine finansijske malverzacije slične onima u firmi Enron.
Mislimo da su se standardi znatno poboljšali u korporacijskom svetu. Ljudi shvataju važnost poštenih
finansijskih izveštaja i poslovanja. Ako imate tačne finansijske izveštaje, investitori će uložiti svoj novac u
američko tržiste kapitala. Ako investitori ne ulože svoj novac u američku berzu, našoj privredi će biti zadat
62
jednoobraznost finansijskih izveštaja bilo kog ekonomskog subjekta, bez obzira na delatnost kojom se
bavi i zemlju u kojoj posluje. Oni imaju svrhu svestranijeg, lakšeg i boljeg razumevanja finansijskih
izveštaja uz osnovni cilj da obezbede podatke i informacije za uporedne analize za neometano poslovno
komuniciranje zainteresovanih subjekata koje doprinosi bržem protoku robe i kapitala. MRS/MSFI u
stvari predstavljaju, neku vrstu instrumenata u funkciji harmonizacije različitih računovodstvenih
regulativa koje se odnose na pripremu i prikazivanje finansijskih izveštaja koji služe kao osnova za
donošenje ekonomskih odluka. Oni su uglavnom kreirani u obliku pravila i principa koje računovođe u
profesionalnom radu primenjuju da bi njihove informacije o poslovanju nekog ekonomskog subjekta
bile kvalitetne za potencijalne korisnike tih informacija. Računovodstveni standardi obuhvataju i ostale
profesionalne norme etike računovođa. MRS/MSFI u svom osnovnom značenju podrazumevaju
dogovorena pravila o pripremanju, priznavanju, odmeravanju ili vrednovanju i prezentaciji stavki
finansijskih izveštaja ekonomskog subjekta.
Standardizovani uporedivi finansijski izveštaji za investitore su od velike važnosti na svim nivoima.
Oni olakšavaju firmama da dobiju uporedive informacije koje mere rezultate za potreban novac.
Prikazivanje standardizovanih finansijskih izveštaja samo je jedan segment iz korpusa
internacionalnih pravila koji krase kompanije sa dobrim korporativnim upravljanjem49. Najbolje
svetske kompanije javnosti i konkurentima otkrivaju svoje strategije. To što te korporacije
obelodanjuju finansijske i nefinansijske rezultate ne čini ih manje konkurentnim. Kompanije se
trude da budu što efikasnije, odnosno da imaju što kvalitetnije timove ljudi koji će efikasno
ostvarivati strategije. Većina vlasnika firmi smatra da može dalje da raste bez kapitala sa berze,
odnosno da novac za investicije može da obezbedi iz sopstvenih izvora.
Bez tačne i blagovremene informacije o materijalnom stanju korporacije, kao što su finansijska pozicija,
performanse, svojina i upravljanje, nema korporativnog upravljanja. Neophodni su podaci o finansijskim
jak udarac. Kraj ere prekomernosti i finansijskih malverzacija, Informacije dostupne na adresi sajta
. voanews. com/Serbian/archive/2006-05/2006-05-28, dostupno dana 04. juna 2008, Beograd
49 Korist od standardizacije i harmonizacije finansijskog izveštavanja su brojne pre svega za investitore jer ako su
finansijski izveštaji sastavljeni na isti način u više zemalja lakše će razumeti izveštaje više kompanija koje žele da kupe. Za
multinacionalne kompanije koristi su velike jer je sastavljanje konsolidovanih finansijskih izveštaja znatno jednostavnije
ako su finansijski izveštaji širom sveta. sastavljeni na istoj bazi. Takođe, računovodstveni kadrovi bi se lakše mogli
premeštati iz jedne u drugu zemlju. Najveća prepreka harmonizacije je veličina postojećih razlika između
računovodstvenih praksi različitih zemalja. Druga prepreka je odsustvo jakih profesionalnih tela u mnogim zemljama, kao
i nacionalizam koji se ispoljava u nedostatku želje da se prihvate kompromisi koji podrazumevaju promene
računovodstvenih praksi prema onim u drugim zemljama. Vučičević, M. : Glavne razlike u finansijskim izveštajima SAD
63
i operativnim rezultatima korporacije, njenim ciljevima, najvećim vlasničkim i glasačkim pravima,
članovima uprave i izvršnim licima, predvidljivim faktorima rizika, materijalnom stanju zaposlenih,
strukturi i politici upravljanja. Informacije, takođe, treba da budu pripremljene, verifikovane i saopštene u
skladu s standardima računovodstvenog, finansijskog i nefinansijskog saopštavanja i verifikovanja.
Adekvatno i relevantno odlučivanje zahteva razumljive, pouzdane i uporedive informacije i to pre svega
računovodstvene, ali i veliki broj neračunovodstvenih, odnosno jednim imenom poslovnih informacija,
koje su kako finansijske tako i nefinansijske prirode. 50
1. 5. Značaj finansijskog izveštavanja
u poslovnom komuniciranju
Finansijsko izveštavanje je usmereno prema potrebama spoljnih i unutrašnjih interesenata, a u
praksi finansijsko izveštavanje se ispoljava kao funkcija i kao zadatak. Zadatak finansijskog
izveštavanja je usmeren na njihovo čitanje sa ciljem zadovoljenja informacionih potreba raznih
interesenata, a adekvatnu informacionu podlogu treba da predstavlja funkcija finansijskog
izveštavanja. Brojnim korisnicima informacija izvan firme u poslovnom komuniciranju
dostavljaju se tzv. informacije opšte namene. To se čini uglavnom u formi kompleta
računovodstvenih izveštaja koji se obično nazivaju finansijskim izveštajima (eng. financial
statements).
Značaj finansijskih izveštaja je da njihovim korisnicima pruže pouzdanu osnovu za procenu
finansijske pozicije, profitabilnosti, visinu sopstvenog kapitala i sticanje i korišćenje gotovine.
Radi potpunog razumevanja sintetizovanih informacija prikazanih u finansijskim izveštajima, oni,
pored ostalog, sadrže i nekoliko strana napomena uz finansijske izveštaje. Značaj finansijskog
izveštavanja ne treba procenjivati samo u odnosu na pojedinačne korisnike (npr. investitore i
kreditore), već i iz jedne šire ekonomske perspektive tj. sa društvene tačke gledišta, u smislu da
finansijsko izveštavanje, pored niza drugih relevantnih faktora, mora u fokusu primarnih ciljeva
imati u vidu obezbeđenja što višeg nivoa opšteg društvenog blagostanja, kao vrhovnog strateškog
cilja svakog društva. Drugim rečima, osnovano se smatra da je kvalitet finansijskog izveštavanja
u jednoj zemlji direktno srazmeran i da (gledano na duži rok) neposredno korespondira sa opštim
ekonomskim blagostanjem jedne zemlje.
Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI, koji su se zvanično u Srbiji
počeli primenjivati od 01. 01. 2004. godine imaju veoma jasan zadatak, a to je da
sistemom unifikovanih standarda precizno definiše način na koji se u finansijskim
izveštajima nađu sadržaji i prikazi koji se mogu razumljivo tumačiti. Konkretno, oni
navode na to kako indentifikovati, proceniti i prezentovati svaku ekonomsku kategoriju,
i Nemačke. . Rad je predstvljen u časopisu Industrija 1-2, a predstavljen je kao deo rezultata istraživanja na projektu
finansiranog od strane MNTRS kao projekat 1491, Beograd, 2003. , str. 91-92.
50 Novićević, B. : „Uticaj globalizacije na finansijsko izveštavanje“, Izazovi računovodstvene profesije u
uslovima globalizacije finansijskog izveštavanja, XXXV simpozijum računovodstva i poslovne finansije u
savremenim uslovima poslovanja, Beograd, 3-5. jun 2004. , str. 19.
64
kao i celinu ekonomskih kategorija koje nalaze svoje mesto u elementarnim finansijskim
izveštajima.
Osnovni smisao finansijskog izveštavanja je da se u njima prezentuje ekonomska suština
transakcija i događaja na način na koji su se oni stvarno odigrali, ali i da se prikažu
posledice tako nastalih događaja koji su računovodstveno obuhvaćeni. Iz tih pobuda
stanja koja su odraz ostvarenih transakcija i drugih događaja posredno primenom
standarda izražavaju interes da se mereno u finansijskim izveštajima istinito i krajnje
objektivno prikaže na koji način transakcije i događaji utiču na celokupno poslovanje
privrednog subjekta. Ovakav način iskazivanja stanja u kojem se meri vrednost jednog
privrednog sistema od presudne je važnosti i interesa za sve koji zavise od ostvarenih
ekonomskih ishoda preduzeća o kojem se izveštava.
Svojom koncepcijom, MSFI prvenstveno su usmereni da javnosti obelodane svoj okvir za
sastavljanje i prezentovanje finansijskih izveštaja. Kao takav, namenjen je celokupnoj
javnosti zainteresovanoj za pouzdane tržišne informacije i treba da obezbedi balans
između dve fundamentalne kategorije koje čine temelj izveštavanja, a to su njeni korisnici
s jedne i sadržaj informacija koje su predmet prezentovanja, sa druge strane. Osnovni
značaj finansijskog izveštavanja je pružanje relevantnih informacija o finansijskom
položaju, uspešnosti, a naročito tokovima gotovine koje stvara preduzeće, a koje će
razuđenoj strukturi različitih korisnika biti od koristi prilikom donošenja ekonomskih
odluka. Da bi se cilj ostvario, neophodno je da preduzeće u finansijskim izveštajima
prikaže informacije: o imovini; o obavezama; sopstvenom kapitalu; prihodima i
rashodima, uključujući dobitke i gubitke i tokovima gotovine51.
Ove informacije, zajedno sa ostalim informacijama iznetim u napomenama uz finansijske
izveštaje, pomažu korisnicima da predvide buduće tokove gotovine preduzeća, a posebno
51 Periodično finansijsko izveštavanje ima za cilj da internim i eksternim korisnicima prezentuje set
osnovnih finansijskih izveštaja. Važnost periodičnog obračuna naglašen je u međunarodnoj profesionalnoj
regulativi posebnim međunarodnim računovodstvenim standardom 34 - Periodično finansijsko
izveštavanje. Periodični finansijski izveštaji su bilans stanja, bilans uspeha, izveštaj o tokovima gotovine,
izveštaj o promenama na kapitalu i napomene, za periode kraće od poslovne, odnosno kalendarske godine
(kvartalne, polugodišnje i dr. ). Stojilković, M. : „Aktuelna pitranja periodičnog finansijskog izveštavanja -
ocena i mogući pravci razvoja“, SRRS; Zlatibor, 24-26. maj 2007. , str 125.
65
dinamiku i izvesnost stvaranja gotovine i gotovinskih ekvivalenata52. Na ovom mestu
jasno se vidi ključna dimenzija MSFI koja definiše načelo poštene vrednosti prema kojoj
finansijski položaj, finansijska uspešnost i tokovi gotovine treba da budu prikazani.
Praksa razvijenih ekonomija pokazala je da je načelo o procenjivanju prema MSFI53
ustanovljeno prema angloameričkom pravnom modelu, koji je od preduzeća zahtevao da
eksternim korisnicima daju pravu sliku stanja (true and fair value) preduzeća.
Upravo iz potreba prikazivanja imovine, kapitala i obaveza u MSFI ustanovljeno je
pravilo poštene vrednosti. Vlasnici na ovaj način žele da obezbede željenu korist, koja se
ogleda u mogućnostima razvijanja preduzeća i oplodnje uloženog kapitala. Taj interes je
profit i tom cilju podređeni su svi resursi kojima raspolaže preduzeće, što ima za interes
trošenje fiksnih i obrtnih sredstava, umnih i fizičkih potencijala i drugo. Ukoliko zahteve
analiziramo kroz informacije koje treba da pruže finansijski izveštaji, možemo zaključiti
da se tačno i verodostojno prikazivanje imovinsko-finansijske slike i uspešnosti
preduzeća pozicionira kao jedna vrsta imperativa strateškog odlučivanja. Na tim
premisama sastavlja se osnovna korisnost izveštavanja za potrebe korisnika
računovodstvenih izveštaja, gde se realnom slikom aktivnosti preduzeća sagledava
formula sadašnjih, a ne prošlih privrednih odnosa i očekivanih koristi. Radi se o tome da
se prednost daje sadašnjim i budućim imovinsko-finansijskim stanjima i uspešnostima, a
ne prošlim, koji su vredni statističkog komentarisanja. 54
Generalno uzev korisnicima finansijskih izveštaja omogućeno je da steknu kompletan
uvid u finansijsku situaciju preduzeća, čemu služi bilans stanja i rezultata poslovanja,
odnosno profitabilnosti, čemu je namenjen bilans uspeha, kao i uvid u informacije na
osnovu kojeg se može dati ocena o likvidnosti i solventnosti ekonomskog entiteta, čemu
je namenjen bilans tokova gotovine.
52 Orijentacija prema akcionarima tangira formu sastavljanja finansijskog izveštaja u SAD. Vertikalna
forma koja se upotrebljava u SAD, umesto horizontalne u Nemačkoj ukazuje na veću orijentaciju prema
akcionarima, tako što vertikalna forma omogućava prezentovanje obrtnih sredstava i čiste imovine i
suprostavljanje čiste imovine akcijskom kapitalu. Martić, S. : Uporedni računovodstveni sistemi, Beograd,
1998. , str. 91.
53 Osnovni cilj međunarodnih računovodstvenih standarda je istinit i fer prikaz finansijskog poslovanja.
Vučković, Lj. : Skripta iz računovodstva, 2001. , Beograd, str. 9.
54 Razume se da su MSFI ne samo opšteprihvaćeni standardi EU, već su i po prirodi stvari moderniji, pa
prema tome i u celini odražavaju savremenu praksu finansijskog izveštavanja. Urošević, N. : „Razvojni put
sistema finansijskog izveštavanja u poslednjih 20 godina“, Savez računovođa i revizora Srbije, Časopis
Računovodstvo, Beograd, jul-avgust 2004. , str. 16.
66
Finansijsko izveštavanje u poslovnom komuniciranju je umetnost jer kompanije se u
zavisnosti od svojih karatkoročnih ciljeva trude da utiču na veličinu svojih prihoda i
rashoda, nekad u pravcu povećanja, a nekada (češće) u pravcu smanjenja neto dobiti.
Mogućnosti za legalno izvođenje prethodno navedenog su izvanredne55. Ubrzana
amortizacija (rashodovanje osnovnih sredstava), tempiranje nabavki, momenat knjiženja
prihoda (prilikom fakturisanja, prilikom isporuke robe, po naplati potraživanja), momenat
knjiženja rashoda. Treba biti oprezan i obratiti posebnu pažnju u situacijama kada bilo
koja od stavki naglo promeni svoju vrednost dok obim posla ostaje isti ili približno isti.
Ponekad je za ovakve analize neophodna stručna konsultantska pomoć.
Nedavna istraživanja, kao i realne praktične situacije u nekim industrijskim
korporacijama,,svetske klase" su pokazali da je komuniciranje jedan od najvažnijih
procesa u savremenim organizacijama modernih kompanija. Poznato je da je ranih 1990-
tih godina američka korporacija IBM zapala u ozbiljne poslovne teškoće i da je
neodgovarajući sistem komuniciranja u toj organizaciji bio jedan od glavnih uzroka tih
problema. U isto vreme neke kompanije, koje su bile u najvećem poslovnom usponu u
tom periodu su imale izvanredno projektovane i implementirane sisteme korporacijskog
komuniciranja i finansijskog izveštavanja, na primer, Microsoft. Znamo da je cilj
računovodstvene informacije kao sastavni deo finansijskih izveštaja da pružaju podatke
raznim korisnicima, kako bi mogli da donose poslovne odluke na osnovu tih podataka, a
to je ideal kojem treba težiti. Na primer, bilans uspeha sadrži informacije o tome kako je
preduzeće ostvarilo profit tokom godine, a pomaže i u planiranju ili predviđanju ciljnog
profita sledeće godine.
Poslovne knjige predstavljaju infrastrukturu za sastavljanje finansijskih izveštaja, pa je
potrebno urediti organizaciju vođenja poslovnih knjiga, način i postupak formiranja
knjigovodstvene dokumentacije, obračuna i evidentiranja poslovnih događaja. Zatim,
obezbediti primenu deviznih kurseva i izradu kalkulacija, te urediti kontni plan i
55U savremenoj finansijskoj teoriji preovlađuje shvatanje da je za cilj upravljanja finansijsama preduzeća
kreiranje nove vrednosti (rentabilnosti), shvaćene kao višak efekata u odnosu na inpute u proces aktivnosti
preduzeća. Stančić, P. : „Kreiranje nove vrednosti preduzeća-imperativ savremenog finansijskog
menadžmenta“, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 26-28 maj 2005. , str. 258.
67
evindetiranje poslovnih transakcija. Da bi bila pouzdana, informacija u finansijskom
izveštaju mora biti verno predstavljena, u skladu sa računovodstvenim standardima, što se
proverava od strane revizora56, I finansijsko i upravljačko računovodstvo koriste iste
ekonomske veličine, odnosno oba zahtevaju kvantifikovanje izlaznih veličina ekonomske
aktivnosti preduzeća. Oba su zainteresovana za prihode, troškove, sredstva, obaveze,
kapital, novčane tokove. Međutim, sam pristup ovim veličinama, način njihovog merenja
i sastavljanje izveštaja na osnovu njih znatno se razlikuju, zahvaljujući činjenici da su
finansijsko i upravljačko računovodstvo namenjeni različitim korisnicima. Izveštaji
finansijskog računovodstva se prvenstveno sastavljaju za akcionare, kreditore i druge
stejkholdere preduzeća. Za razliku od toga, izveštaji upravljačkog računovodstva se
izvode iz izveštaja finansijskog računovodstva, a zatim dopunjuju i prilagođavaju
specifičnim internim potrebama i zahtevima menadžmenta.
Globalizacija je fenomen ukupnih ekonomskih i društvenih promena. Ona je poduhvat
razvoja najvećih svetskih kompanija, kao i međunarodnih institucija i organizacija.
Ima za posledicu povezivanje nacionalnih ekonomija u svetsku ekonomiju, koja se
neposredno ispoljava kao horizontalna integracija proizvodnje u više zamalja i ima za
posledicu rastuću liberalizaciju, međunarodne trgovine i investicija. Isto tako, u
uslovima globalizacije nastaje objedinjavanje velikih transnacionalnih kompanija
superindustrijalizovanih zemalja, odnosno stvaranje tzv. „globalnih alijansi“, kako u
oblasti proizvodnje tako i usluga, koje su osnov stvaranja istinskih multinacionalnih
megastruktura. Formiranje načina poslovnog razmišljanja u smislu da su promene
nužne i preko potrebne u uslovima zaoštrene konkurencije takođe je prouzrokovano
globalizacijom.
Visoke proizvodne, informacione i komunikacione tehnologije diktirale su dinamiku
globalizacije, a u tom kontekstu i preraspodelu finansijske moći na međunarodnom
nivou, koja je koncentrisana oko investicionih i penzionih fondova, MMF, Svetske
56 Todorović, Z. : „Finansijski izveštaji kao instrument poslovnog komuniciranja“, XXXVII simpozijum,
Savez računovođa i revizora Srbije, 25-27. maj 2007. , Zlatibor, str 159-160.
68
banke i drugih centara finansijske moći. Ovi centri finansijske moći su postali ključni
investitori na svetskom tržištu kapitala, a time i temelj globalnog poretka.
Težnja ka stvaranju jedinstvenog svetskog tržišta kapitala, roba i rada odnosno
globalizacija zahteva uvođenje jedinstvene svetske valute radi pojednostavljenja
finansijskih transakcija između nacionalnih ekonomija, a posebno između preduzeća.
Ona u tom kontekstu zahteva jednoobraznost i standardizaciju poslovnog
komuniciranja, jer je to uslov i pretpostavka efikasnog funkcionisanja svetskog tržišta.
Pouzdanost, relevantnost i transparentnost poslovno-finansijskog izveštavanja postaje
jedan od najvažnijih faktora u procesu globalizacije. Svetski ekonomski regulatori
podstiču proces globalizacije stvaranjem institucionalnog infrastrukturnog okvira za
njeno delovanje. U tom kontekstu standardizacija finansijskog izveštavanja zauzima
veoma značajno mesto, jer je ono ključni faktor objektivnosti i transparentnosti
finansijskog izveštavanja o finansijskom položaju, rentabilnosti i promenama
finansijskog položaja preduzeća, kako bi se odabrala ona koja će najviše doprineti
povećanju kapitala vlasnika, a preko toga i bogatstvu nacionalne i svetske ekonomije.
2. FINANSIJSKI IZVEŠTAJI
KAO OSNOVA POSLOVNOG KOMUNICIRANJA
69
2. 1. Finansijsko izveštavanje u konceptu upravljanja
Svrha finansijskih izveštaja ogleda se u obezbeđivanju informacija korisnih za
donošenje odluka internih i eksternih korisnika finansijskih izveštaja, kao i u prikazivanju
rezultata upravljanja sredstvima vlasnici poveravaju menadžmentu. Uspešno upravljanje
savremenim preduzećima, u uslovima izražene dinamike tehnoloških promena, zaoštrene
konkurencije, razvoja tržišta kapitala, različitih alternativa izbora izvora finansiranja i
odvojenosti profesionalne uprave od vlasnika, pored znanja i iskustva menadžera,
podrazumeva i korišćenje informacionog sistema čiji je značajan segment
računovodstveni sistem.
Interne korisnike finansijskih izveštaja u prvom redu predstavlja menadžment (na
svim nivoima organizacione i upravljačke strukture), odnosno top memadžment (bord
direktora, direktor i njegovi pomoćnici), zatim srednji menadžment (sektorski direktori i
rukovodioci glavnih delova, strateških jedinica i njihovi pomoćnici) i niži opreativni
menadžment (šefovi odeljenja, proizvodnih linija i drugih užih jedinica). Menadžment
ima obavezu da vodi preduzeće ka ostvarenju postavljenih ciljeva u okviru kojih se
naglašava: maksimiranje rentabinosti, održanje zadovoljavajuće likvidnosti i zdrave
finansijske strukture.
Eksternim korisnicima informacija iz finansijskih izveštaja (sadašnji i potencijalni
akcionari, kupci, kreditori, dobavljači i sl. ) su potrebne informacije na osnovu kojih
mogu da procene izloženost poslovnog subjekta dugoročnim i kratkoročnim finansijskim
rizicima, sposobnost isplate dividendi (interes akcionara), mogućnost servisiranja kamate
i vraćanja glavnice (interes kreditora) i mogućnost isplate postojećih obaveza (interes
dobavljača). Najvažniju informacionu bazu, pri oceni postojeće i proceni perspektivne
zarađivačke sposobnosti preduzeća, njegovog finansijskog položaja i izvesnosti stvaranja
novčanih tokova, predstavljaju osnovni finansijski izveštaji: bilans stanja, bilans uspeha,
izveštaj o tokovima gotovine i izveštaj o promenama na kapitalu, kao i napomene uz ove
izveštaje.
70
2. 1. 1. Finansijsko izveštavanje u konceptu upravljanja
nacionalnim i globalnim ekonomijаmа
Računovodstvo je instrument ekonomskog merenja i samim tim je utkano u sve
svere privrednog života jedne nacionalne ekonomije koje danas predstavlja deo globalne
ekonomije. Naime, ostvarivanje ciljeva ekonomskog sistema zasniva se na aktivnostima
međusobno povezanih preduzeća kao osnovnih oblika organizacije društvene proizvodnje
koji su prinosno usmereni. Shodno tome, ciljevi ekonomskog sistema i ciljevi preduzeća
ne mogu biti u suprotnosti. Preduzeće uklapa svoje ponašanje u konkretni društvenoekonomski
ambijent, jer ono „ne egzistira izolovano od društva nego je njegov deo. Ono
je tvorevina društva“57. Obavljanjem svoje aktivnosti preduzeće obnavlja i jača društveno
bogatstvo. Snaga preduzeće je mera i izraz ekonomske moći društva koje mu obezbeđuje
uslove za stvaranje društvenog bogatstva.
Obavljajući svoju poslovnu aktivnosti preduzeće zadovoljava potrebe ljudi, što je
istovremeno i njegov opšti cilj, odnosno razlog privređivanja oupšte. U tom procesu ono
troši najraznovrsnije resurse. Obim zadovoljenih potreba i utrošenih resusrsa izražavaju
se novcem. Tako se umesto potreba i resursa pojavljuje kapital i njegovo trošenje, na
jednoj i rezultat toga trošenja, odnosno rezultat preduzeća, na drugoj strani. Rezultat je
osnovni kriterijum rasuđivanja o ostvarenoj efikasnosti i faktor budućeg ponašanja
preduzeća. On istovremeno predstavlja pobudu za proizvodnju dobara ili izvršavanje
usluga. Značajan je faktor alokacije akumuliranog dela pozitivnog rezultata u
najrentabilnije oblasti i prilagođavanja promenama u tražnji. Rezultat, takođe, može
predstavljati ograničenje za rast aktivnosti preduzeća. Istaknuta uloga rezultata preduzeća
po svojoj prirodi zahteva njegovo kvantitativno određenje, odnosno njegovo egzaktno
merenje.
Merenje rezultata je oduvek bio računovodstveni problem. Naime, poslovni
rezultat preduzeća predstavlja osnovni koncept po kom se računovodstvo razlikuje od
ostalih metoda kvantitativne analize preduzeća. Računovodstvo je instrument merenja, pa
57 Dr J. Todorović, Koncepcija strategije rasta preduzeće, Naučna knjiga, Beograd, 1975, str. 14.
71
otuda i njegova uloga u ekonomskom rastu, koja posebno dolazi do izražaja u formiranju
i alokaciji kapitala. Treba naglasiti da, kada se govori u računovodstvu, pre svega se misli
na računovodstvo preduzeća, banaka, osiguravajućih društava i sličnih organizacija,
jednim imenom preduzeća. Međutim, pored njega postoji i računovodstvo državnih
organa i fondova, koje se naziva budžetsko računovodstvo. Ono pokriva područje javnih
finansija, poresku administraciju i poslovanje javnih fondova. Budžetsko računovodstvo
obično je bazirano na novčanim tokovima nasuprot računovodstvu preduzeća, gde je
opšte prihvaćen model finansijskog izveštavanje baziran na poslovnim tokovima. Ovo
računovodstvo ima i svoju upravljačku dimenziju, jer treba da posluži efektivnom
usmeravanju i efikasnom korišćenju ekonomskih resursa u sferi javne potrošnje. Pored
dva navedena dela računovodstva postoji i društveno – makroračunovodstvo koje se
izvodi iz finansijskih izveštaja prva dva oblika računovodstva. Ono predstavlja
informacionu osnovu za odlučivanje, planiranje i kontrolu na nivou nacionalne
ekonomije. Ono predstvalja, takođe, informacionu osnovu za upravljanje preduzećima.
Svi navedeni delovi računovodstvene celine predstvljaju informacionu osnovu za
merenje ekonomskog rasta i razvoja, koje se vezuje za merenje visine formiranog
kapitala, odnosno visine ulaganja u kapitalna dobra. Svaki od delova računovodstvene
celine ima specifičnu ulogu u merenju visine ulaganja. Tako računovodstvo preduzeća
meri vrednost kapitala uloženog u nekretnine, postrojenja i opremu, zatim zalihe,
istraživanje i razvoj, obrazovanje, kao i u neto monetarnu imovinu. Budžetsko
računovodstvo, pak, sa svoje strane meri iste vrednosti za državne organe i fondove, a
makroračunovodstvo agregira ove vrednosti prema raznim nivoima. Pošto uloženi kapital
potiče iz nečije štednje, formiranje kapitala uključuje kako proces ulaganja, tako i
štednju. Veličina dodatne štednje i ulaganja, kao njihovi odnosi određuju visinu rasta i
cenovnu stabilnost nacionalne ekonomije.
Pojednostavljeno posmatrajući makroekonomske tokove, može se reći da je na
nivou nacionalne ekonomije ostvareni dohodak uvek jednak zbiru potrošnje i štednje
(akumulacije), odnosno nacionalni dohodak je jednak zbiru potrošnje i stvarnih
investicija. Štednja se na nivou nacionalne ekonomije formira, a investiranje se događa u
72
preduzećima, kod fizičkih lica i u društvenim budžetima i fondovima. Predviđanje ovih
makroekonomskih varijabli i njihovo ujednačavanje vodi uravnoteženosti ekonomskih
tokova.
Formiranje i alokaciju kapitala na nacionalnom nivou vrši računovodstvo, na direktan ili
indirektan način.
Direktno formiranje i alokaciju kapitala računovodstvo vrši u fazi obračuna rezultata, fazi
oporezivanja utvrđenog rezultata i u fazi njegove raspodele. U fazi obračuna rezultata
direktan uticaj računovodstvo vrši kroz formiranje latentnih rezervi kao svojevrsnog
oblika štednje odnosno kapitala. Latentne rezerve su, dakle, deo kapitala peduzeća koji
nije direktno vidljiv u finansijskim izveštajima preduzeća i društvenim budžetima i
fondovima. One su posledica dosledne primene principa opreznosti, koji se bazira na
tome da niža vrednost periodičnog rezultata stimuliše racionalne odluke. Niži periodični
rezultat nastaje kao posledica podcenjivanja vrednosti imovine, odnosno precenjivanja
obaveza poslovnih sistema.
Latentne rezerve su posledica i doslednog uvažavanja principa kontinuiteta
poslovnog sistema. Naime, poslovni sistem je organizovan da posluje beskonačno dugo, a
obračunavanje rezultata i periodično izveštavanje se vezuju za određene kraće vremenske
periode. Periodični finansijski izveštaji životni vek preduzeća veštački dele na kraće
vremenske intervale i na taj način se obračunski prekidaju stvarne veze, tokovi i poslovni
odnosi. Takvim postupkom se prirodno utiče na visinu periodičnog rezultata, odnosno
formiranje latentnih rezervi. Nužnost postojanja latentnih rezervi u preduzeću zahteva od
menadžmenta preduzeća da ih formira u skladu sa realnim mogućnostima uzimajući u
obzir realnu opasnost njihove objektivizacije, koja nastaje kao primene principa
računovodstvenog nominalizma i to naročito u inflatornom ambijnetu, bilo kroz poslovne
bilo kroz kapitalne dobitke, koji su podjednako podložni oporezivanju. Samo tako nastale
latentne rezerve vrše pozitivan uticaj na formiranje tržišta kapitala.
73
Istorijski trošak kao opšteprihvaćena osnova vrednovanja imovine u
međunarodnim okvirima pogoduje nastanku latentnih rezervi zato što je dnevna vrednost
pojedinih oblika imovine promenljiva. Sloboda poslovnih sistema da određuju dužinu
otpisnog veka nekretnina, postrojenja i opreme, kao i nematerijalnih sredstava isto tako
pogoduje nastanku latentnih rezervi. Isto tako, dozvoljene računovodstvene politike u
vezi sa načinom obračuna visine otpisa, kao i mogućnostima izbora izlaza zaliha u
Međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja doprinose stvaranju latentnih
rezervi odnosno nastanku realne štednje. Međutim, obaveza oporezivanja imovine i
rezultata može dovesti do toga da se deo tako formiranih latentnih rezervi, odnosno
štednje u slučaju njihove objektivizacije odlije izvan poslovnih sistema, što bi nužno
dovelo do smanjenja štednje formirane u vidu latentnih rezervi. Sprečavanje takvih
mogućnosti zahteva primenu ne nabavnih već dnevnih vrednosti pri vrednovanju
pojedinih oblika imovine, što vodi povećanju rashoda po tom snovu, odnosno smanjenje
dobitka kao osnovice oporezivanja. Isto tako, nužnu objektivizaciju latentnih rezervi
treba prikazati kao kapitalni dobitak, jer su oni oporezovani po nižim stopama od
poslovnog dobitka58.
Glavni element fiskalne politike jedne zemlje je direktno oporezivanje dobitka i
imovine. Na drugoj strani, takvim postupkom direktno se smanjuje kapital preduzeća i
istovremeno opredeljuje i način njegove alokacije. Finansijski izveštaji preduzeća na
direktan ili indirektan način predstvljaju informacionu osnovu za utvrđivanje poreske
osnovice kako za porez na dobitak, tako i za porez na imovinu. Precenjena poreska
osnovica, koja je posledica primene određenih računovodstvenih politika, kroz uvećanje
poreskih obaveza smanjuje iznos akumuliranog ili zadržanog dobitka, odnosno
mogućnost dodatnog investiranja. Drugim rečima, precenjena poreska osnovica
nepovoljno utiče na formiranje i alokaciju kapitala.
S druge strane, određeni računovodstveni postupci primnjeni u uslovima slabijih
monetarnih kolebanja najčešće dovode do erozije kapitala poslovnih sistema. Otuda je
verovatno potreba za posebnom regulacijom finansijskog izveštavanja, koja je primila i
međunarodnu dimenziju.
58 Dr J. Ranković, Teorija bilansa, Ekonomski fakultet, Beograd, 1992. str. 419-431
74
Raspodela dobiti preduzeća na dividende, participaciju u dobiti i zadržanu dobit
direktno utiče kako na visinu štednje – akumulirani dobitak preduzeća kao izvora
finansiranja dodatnih investicionih ulaganja od strane preduzeća, tako i visinu štednje
koja se nalazi kod vlasnika kapitala koja se ponovo može ulagati u preduzeća kroz
kupovinu akcija. Visina akumuliranog dobitka i isplaćenih dividendi indirektno utiče na
vrednost akcija preduzeća, ali i na finansijsku sigurnost i mogućnost animiranja tuđeg
kapitala. Drigim rečima, raspodela dobiti utiče prvo na formiranje, a potom i na
akumulaciju kapitala, a samim tim i na rast i razvoj preduzeća. Shodno tome, visina
ostvarenog dobitka, potreba za rastom i razvojem preduzeća i dividenda koju očekuju
vlasnici kao motivaciona osnova za zadržavanje kapitala u određenom preduzeću, kao i
efekti na tržišnu vrednost akcija najvažniji su instrumenti politike raspodele. Motivacija
vlasnika kapitala, da svoj kapital zadrže u postojeće preduzeće, dolazi otuda što visina
dividendi direktno utiče na tržišnu vrednost akcija preduzeća, pa ukoliko preduzeće, u
koje su vlasnici uložili svoj kapital odbacuje prinose atraktivnije od drugih mogućih
prinosa od ulaganja dividendi, onda neće insistirati da im dividenda bude obavezno
isplaćena. Dividenda tada ostaje u preduzeću i uvećava kapital vlasnika.
Indirektan uticaj finansijskog izveštavanja preduzeća, državnih organa i fondova
dolazi od informacionih efekata. Ovo efekti proističu iz aktivnosti vrhovnog
menadžmenta vezane za polaganje računa vlasnicima kapitala i drugim inresentima za
finansijski polažaj, poslovni uspeh i promenu finansijskog položaja, koji su koncentrisani
i mobilisani oko tržišta novca, kredita i kapitala.
75
2. 1. 2. Finansijskо izveštavanje u konceptu korporativnog upravljanja
Uspeh menadžmenta u odlučivanju i sistematskoj kontroli poslovno finansijskih
procesa preduzeća zavisi od količine i kvaliteta raspoloživih informacija. Sam proces
upravljanja preduzećem zapravo predstavlja rad sa informacijama. Informacije su faktički
postale glavni faktor aktivnosti i strateški resurs poslovnih sistemama. U tom smislu,
uspešno upravljanje poslovnim sistemima teško se može i zamisliti bez raspolaganja
velikim obimom ralevantnih i pouzdanih informacija, bilo da one potiču iz okruženja ili
iz samog poslovnog sistema. Dinamika promena tržišta roba, kapitala i rada, koja je
uzrokovana pojačanom internacionalnom i nacionalnom konkurencijom, ubrzanim
tehnološkim i društvenim promenama, porastom međunarodnog znanja, preobražaja
društvenih struktura, povećana automatizacija i mehanizacija poslovanja, strožim
pravnim zahtevima i slučno, intenzivirala je potrebu za povećanim obimom informacija.
U takvim uslovima poslovni sistem se postavlja kao samostalna poslovno finansijska
i pravna celina koju njen menadžment vodi i usmerava ka željenom stanju, koje je
detreminisano opstankom, rastom i razvojem. Ove determinante željenog stanja
podrazumevaju rentabilno obavljanje poslovnih aktivnosti, u uslovima nužnog održavanja
likvidnosti i zrdave finansijske strukture. Shodno tome, rentabilnost poslovnog sistema se
postavlja u centar zbivanja ukupnih aktivnosti njegovog menadžmenta. Menadžment vodi i
usmerava poslovni sistem tako što neprekidno predviđa njegovu rentabilnost i rentabilnost
njegovih delova, objekata i segmenata aktivnosti prati njihova ostvarenja. Merenje
rentabilnosti je, kako je već naglašeno, problem računovodstvenog informacionog sistema,
koga konstituišu dva njegova dela, tj. finansijsko i upravljačko računovodstvo. Ovakva
podela računovodstvenog informacionog sistema bazirana je na potrebi za stvaranjem
informacione osnove za obavljanje aktivnosti različitih interesnih grupa izvan tzv. eksternih
korisnika ili unutar poslovnog sistema tzv. internih korisnika. Eksterni korisnici se interesuju
za poslovno-finansijski život preduzeća, a interni korisnici, prvenstveno menadžeri, imaju
obavezu i interes da vode preduzeće ka željenom cilju.
Eksterni korisnici dobijaju informacije preko finansijskih izveštaja - bilansa
stanja, bilansa uspeha, izveštaja o novčanim tokovima, izveštaja o promenama na
76
kapitalu, koji su obavezno praćeni napomenama - koji su produkt računovodstvenog
informacionog sistema, odnosno finansijskog računovodstva. Ovi korisnici su: sadašnji i
potencijalni akcionari – investitori, kreditori, poslovni partneri, država, zaposleni i ostala
društvena javnost. Informacije iz finansijskih izveštaja zadovoljavaju specifične potrebe
ovih korisnika, koji na osnovu njih donose poslovne odluke i usmeravanju ponašanje
preduzeća u budućnosti. Finansijski izveštaji su osnov za donošenje odluka o investiranju
i dezinvestiranju, odobravanje kreditnih aranžmana po iznosu i ročnosti, zaključivanje
ugovora o medusobnom snabdevanju u različitom vremenskom trajanju, isporici
proizvoda i sl.
Za informacije sadržane u datom setu finansijskih izveštaja zainteresovan je top
menadžment poslovnog sistema, koji se nalazi u ulozi agenta postavljenog od strane
vlasnika da racionalno upravlja poverenim kapitalom. Analiza uspešnosti-rentabilnosti
takvog upravljanja, finansijskog položaja i potencijala preduzeća i promena finansijskog
položaja baziraju se na finansijskim izveštajima koji zajedno sa analizom predstavljaju
dve strane jedne medalje. „Bez analize nema valjanih poslovnih i finansijskih izveštaja, a
bez poslovnih i finansijskih izveštaja nema potrebe za analizoma“ 59.
Važno je naglasiti da se informacioni interes top menadžmenta ne iscrpljuje samo
na informacijama sadržanim u pomenutom setu finansijskih izveštaja produkovanih od
finansijskog računovodstva. Naime, top menadžmentu su potrebne i druge informacije
koje se po kvalitetu, kvantitetu, učestalosti i načinu pripremanja, kao i prezentaciji
drugačije od onih koje obavezno produkuje finansijsko računovodstvo. Ove informacije
upotpunjavaju informacioni jaz između informacione ponude finansijskog računovodstva
i informacionih potreba za usmeravanjem i vođenjem preduzeća ka ostvarenju
postavljenih ciljeva.
Predstava o dubini toga jaza postaje jasnija kada se uzmu u obzir informacioni
zahtevi srednjeg i nižeg novoa menadžmenta, koji se fokusiraju na uža područja
59 Đ. Malešević, M. Vranković, Poslovna analiza, Univerzitet u Novom Sadu, Ekonomski fakultet Subotica,
2007. , str. 258.
77
odgovornosti poslovnog sistema i njihov doprinos ostvarenju ciljeva preduzeća kao
celine, za koje su informacije finansijskog računovodstva gotovo periferne.
Menadžment poslovnog sistema, kao što je poznato, čine manadžeri na vrhovnom,
srednjem i operativnom nivou njegove organizacione i upravljačke strukture. Na svim
ovim novoima postoji potreba za diferenciranjem nadležnosti i odgovornosti za
donošenje relevantnih odluka, koja ne utiču samo na određeni nivo već utiču na sve
novoe menadžmenta. Pored odlučivanja, svi nivoi menadžmenta u poslovnom sistemu
obavljaju u druge upravljačke aktivnosti, kao što su: planiranje, kontrola, organizovanje,
komuniciranje i motivisanje. Informacionu osnovu za obavljanje ukupnih upravljačkih
aktivnosti čini upravljačko računovodstvo, kao interno orijentisani deo računovodstvenog
informacionog sistema.
Upravljačko računovodstvo u procesu planiranja obezbeđuje informacije koje
pomažu u odlučivanju o tome koje proizvode prodati i po kojim cenama, kako postaviti
optimalni asortiman, na kojim tržištima nastupati, kakvu politiku nabavke voditi, koje
kapitalne projekte izabrati i sl. 60 Izradom kratkoročnih planova-budžeta upravljačko
računovodstvo omogućava prevođenje uopštenih planova, strategija i politika u brojčane
projekcije preko kojih se sagledavaju finansijske posledice projektovanih poslovnih,
finansijskih i investicionih aktivnosti i procenjuje opravdanost njihovog preduzimanja,
kako na nivou preduzeća, tako i na nivou njegovih delova. U svakom slučaju uloga
kontrolinga kao sistema objedinjavanja „ interakcija: (a) podsistema planiranja i kontrole,
i (b) informacionog sistema61, je nazamenljiva, jer on obezbeđuje izvesnost prognoza i
programske ciljeve kojima se strateško i operativno planiranje mogu transparentno
ostvariti.
Informacije upravljačkog računovodstva su od centralne važnosti u kontroli kao
fazi upravljačkog procesa. Ovo iz razloga što ono preko pripreme pojedinačnih,
parcijalnih i globalnih planova (budžeta) u fazi planiranja postavlja kriterijume i merila
60 Drury, C. , Management and Cost Accounting, International Thomson Publishing Comapany, London,
1977. , p. 14-15.
78
za poređenje, a preko merenja ostvarenja stvara izveštaje koji su metodološki podudarni,
a samim tim i uporedivi sa budžetima po raznim osnovama ekonomičnosti i rentabilnosti,
identifikujući na taj način devijantne pojave koje se kvantifikuju kroz odstupanja,
utvrđujući mesto, vreme i odgovornost i preduzimajući korektivne akcije. Korektivne
mere su prvenstveno orijentisane ka održavanju ostvarenja na budžetiranim vrednostima,
a isto tako i na korekciju samih budžeta ukoliko je došlo do promena polaznih
pretpostavki. Predmet analize su samo odstupanja, odnosno primenjuje se koncept
upravljanja putem izuzetka. Kako je već naglašeno, i ovde kontroling dolazi do punog
izražaja jer „doprinosi razvoju kontrole, a posebno koristi analizu u saznanju uzroka koji
dovode do odstupanja i približava ih menadžmentu radi odlučivanja62.
Organizovanje kao faza upravljačkog procesa određuje strukturu i odnose
elemenata organizacione strukture preduzeća. Upravljačko računovodstvo mora biti
organizovano prema zahtevima konkretne organizacione strukture, ali istovremeno
upozorava kreatore organizacione strukture na moguće nelogičnosti. Uska povezanost
procesa organizacije i upravljačkog računovodstva proističe iz toga što je organizaciona
struktura okvira za podelu nadležnosti i odgovornosti, kao i specijalizaciju, a upravljačko
računovodstvo u procesu oblikovanja internog računovodstvenog izveštavanja ove
odnose preciznije determiniše.
Postavljanjem i usklađivanjem pojedinačnih, parcijalnih i opštih budžeta
pojedinih elemenata organizacione strukture u fazi planiranja, odnosno pripremanjem i
prezentovanjem izveštaja o ostvarenjima u fazi kontrole, upravljačko računovodstvo na
svojevrstan način obezbeđuje komunikaciju odnosno prenošenje instrukcija i informacije
po svim horizontalnim i vertikalnim pravcima, tj. od dna ka vrhu, odozgo prema dole i
poprečno po horizontali preduzeća, ali i između preduzeća u lancu snabdevanja.
Motivisanje mendžera i drugih zaposlenih radi ostvarivanja postavljenih ciljeva,
globalnih strategija i pravaca razvoja uz ostvarivanje i sopstvenih ciljeva bazira se na
61 Đ. Malešević, M. Vranković, opet citirano, str. 23.
62 Opet citirano, str. 27.
79
informacijama upravljačkog računovodstva. Ono omogućava merenje performansi delova
preduzeća i menadžera, kao njihovog doprinosa ostvarivanju ciljeva preduzeća, kao
celine i na taj način postaje nezamenljiv informacioni resurs u donošenju odluka o
stimulisanju grupa i pojedinaca.
Svaka od faza upravljačkog procesa koja je informaciono podržana
računovodstvenim informacionim sistemom i nefinansijskim informacijama
podrazumeva donošenje niza strateških i operativnih odluka od strane menadžera na svim
novoima upravljanja. Takve odluke su, pre svega, vezane za proizvod, cene i asortiman,
prostorni i vremenski raspored proizvodnje, zalihe, kreditiranje kupaca, kapitalna
ulaganja, reknostrukciju postojećih i izgradnji novih kapaciteta, spajanje ili pripajanje
preduzeće ili delova, način preduzimanja korektivnih akcija, stimulisanja menadžera i sl.
U procesu donošenja odluka menadžeri su prinuđeni da planiraju svoje aktivnosti u
skladu sa obimom prenetih nadležnosti i odgovornosti, radi predviđanja nastanka
mogućih problema, kao i blagovremene pripreme za njihovo rešavanje, ali i prate
ostvarenja kako bi imali uvida u to da li se ostvarenja odigravaju na nivou planiranih
vrednosti.
2. 2. Osnovne pretpostavke kreiranja finansijskih izveštaja
Model računovodstva u međunarodnim okvirima zasniva se na pretpostavci
nastanka poslovnog događaja i pretpostavci stalnosti – kontinuitetu poslovanja preduzeća.
Poslovni događaji u vidu transakcija razmene i drugih događaja se, shodno
pretpostavci o nastanku poslovnog događaja, priznaju, odnosno obuhvataju u poslovnim
knjigama u momentu kada su nastali, a ne kada se izvrše naplate ili plaćanja po tom
osnovu. Finansijski izveštaji pripremljeni i sastavljeni na ovoj pretpostavci pružaju
informacije o efektima prošlih poslovnih događaja, prouzrokovanih primanjima i
izdavanjima gotovine i gotovinskih ekvivalenata, već i potencijalnim primanjima i
izdavanjima. Drugim rečima, ovako sastavljeni finansijski izveštaji pružaju informacije
relevantne za donošenje poslovnih odluka.
80
Opšte prihvaćeni model međunarodnog finansijskog izveštavanja podrazumeva da
se finansijski izveštaji pripremaju i sastavljaju pod pretpostavkom da će preduzeće biti
stalno u poslu, tj. da neće doći do diskontinuiteta u njegovom poslovanju. To praktično
znači da preduzeće u momentu sastavljanja finansijskih izveštaja nema nameru niti
potrebu da značajno umanji obim svog poslovanja, odnosno da se likvidira. Naime,
priprema i sastavljanje finansijskih izveštaja preduzeća koje značajno smanjuje poslovnu
aktivnost, ili ima nameru da se likvidira moraju biti bazirani na drugim relevantnim
pretpostavkama, koje moraju biti posebno obelodanjene. Poštovanje ove pretpostavke je
veoma značajno zbog potrebe za praćenjem razvoja finansijskog položaja i rentabilnosti
preduzeća. Osnova ispunjenosti ove pretpostavke podrazumeva postojanje informacija o
budućnosti preduzeća i to najmanje dvanaest meseci od dana sastavljanja finansijskih
izveštaja. U tom smislu informacije o raspoloživim resursima i ostvarenoj rentabilnosti
smatraju se dovoljnim za baziranje finansijskih izveštaja na ovoj pretpostavci, bez drugih
analiza. Ukoliko se, pak, ne raspolaže takvim informacijama, neophodno je izvršiti
detaljnu analizu moguće buduće rentabilnosti, mogućnosti plaćanja anuiteta, zamene
izvora finansiranja i dr.
2. 3. Kvalitativne karakteristike finansijskih izveštaja
Da bi informacije date u finansijskim izveštajima bile relevantne za donošenje
poslovnih odluka, moraju posedovati sledeće četiri osnovne kvalitativne karekteristike:
razumljivost, relevantnost, pouzdanost i uporedivost.
Razumljivost je najvažnija primarna karakteristrika informacija prezentovana u
finansijskim izveštajima i predstavlja specifični kvalitet za korisnike u smislu shvatanja
njene sadržine. To, međutim, podrazumeva da korisnik informacija poseduje određena
znanja kako o aktivnostima preduzeća, tako i o računovodstvo uopšte, ali i potrebu za
analizom informacije. U svakom slučaju finansijski izveštaji moraju da sadrže
informacije značajne za donošenje poslovnih odluka, bez obzira na to da li ih pojedini
korisnici mogu razumeti ili ne.
Relevantnost informacije sadržane u finansijskim izveštajima posmatra se sa
aspekta potreba odlučivanja. Informacija je relevantna kada utiče na kvalitet poslovnih
odluka njenih korisnika, odnosno ako predstavlja dobru osnovu za ocenu efekata prošlih,
procenu efekata sadašnjih i budućih poslovnih događaja na finansijski položaj i
rentabilnost preduzeća. Otuda relevantna informacija mora imati svojstvo potvrđivanja i
predviđanja.
Relevantna informacija se može potvrditi ako se na osnovu nje mogu proceniti
sposobnosti preduzeća da reaguje u nepovoljnim situacijama. Tako, na primer,
informacija o strukturi i vrednosti imovine, kao i izvorima finansiranja te imovine
određenog preduzeća, može se potvrditi zato što se na osnovu njih može proceniti
moguća reakcija na nepovoljne poslovne okolnosti. Iste takve informacije mogu se
predvideti na osnovu prošle i sadašnje strukture i vrednosti imovine i izbora njenog
finansiranja. Mogućnost predviđanja informacija je u osnovi prognoze finansijske
situacije i rentabilnosti preduzeća, ali i isplate dividendi, kretanja cena hartija od
vrednosti, sposobnosti izmirivanja obaveza i dr. Isto tako, mogućnost predviđanja
determiniše i način prezentovanja informacija. U tom smislu, vanredne, neprirodne i retke
stavke prihoda i rashoda teško je predvideti, pa računovodstvena regulativa zahteva
njihovo posebno obelodanjivanje.
U okviru relevantnosti posebno mesto ima značaj informacije koja se ocenjuje i
procenjuje sa aspekta uticaja na kvalitet poslovne odluke, pod pretpostavkom da takva
informacija ne postoji u momentu odlučivanja. U tom smislu informacija tim značajnija
što je veličina pozicije koju izražava veća i što su veći negativni efekti njenog
izostavljanja ili pogrešnog formulisanja. Shodno tome, značaj informacije nije njena
primarna karakteristika već opredeljujući kriterijum za njeno prikazivanje ili ne
prikazivanje u finansijskim izveštajima. Tako je informacija o nerentabilnim poslovnim
segmentima značajnija za procenu poslovnog rizika i uslova u kojima segment posluje
nego za direktnu ocenu rentabilnosti. Slično tome, informacija o zalihama pojedinih
grupa proizvoda i robe značajnije su za ocenu u procenu mogućnosti prodaje i potreba
buduće proizvodnje nego za određivanje njihove vrednosti.
Pouzdanost kao kvalitativna karakteristika informacije sadržane u finansijskim
izveštajima određuje se u kontekstu njene upotrebljivosti za poslovno odlučivanje. Shdno
tome, pouzdanom informacijom se smatra informacija pripremljena bez materijalnih
grešaka i predrasuda i koja verno odražava efekte poslovnih događaja, odnosno dokazuje
da postoji podudarnost ili saglasnost sa onim što informacija faktički predstavlja ili se
može očekivati da predstavlja. Nepouzdana je informacija koja nije u saglasnosti sa onim
što faktički predstavlja. U tom kontekstu visina ukupne potencijalne naknade štete u
sudskom postupku je relevantna informacija, ali nije istovremeno i pouzdana, jer nije u
saglasnoti sa onim što predstavlja zbog neizvesnosti sudskog postupka. Informacija, pak,
o iznosu osnovnog duga i okolnostima takvog sudskog postupka smatra se pouzdanom i
relevantnom.
Verno predstavljanje, isticanje suštine iznad forme, neutralnost, opreznost i
potpunost osnovna su svojstva pouzdane informacije.
Verno predstavljanje se determiniše sa aspekta podudarnosti ili saglasnosti
informacije sa poslovnim događajem koji ona predstavlja u datom trenutnku ili se može
razumno očekivati da će ga predstavljati u budućnosti. U skladu sa tim, u finansijskim
izveštajima prema Okviru za pripremu i prezentaciju finansijskih izveštaja mogu se naći
samo informacije koje odražavaju poslovne događaje čije efekte je moguće priznati i
meriti prema unapred postavljenim kriterijumima, odnosno informacije koje u potpunosti
zadovoljavaju kriterijume za priznavanje i merenje. Rizik da se informacija predstavi u
manjoj ili većoj vrednosti svakako postoji. On proističe otuda što nije podjednaka
mogućnost identifikovanja svakog poslovnog događaja čije efekte treba meriti. Isto tako,
postoji problem osmišljavanja izbora i primene tehnika merenja i prezentacije informacija
koje odgovaraju poslovnim događajima. Naime, postoje poslovni događaji čije je merenje
efekata toliko nepouzdano da bi njihovo priznavanje u finansijskim izveštajima uz
obavezno obelodanjivanje rizika od greške pri priznavanju i merenju bilo podjednake
vrednosti kao i da nisu uopšte priznati.
Isticanje suštine nad formom podrazumeva obuhvatanje i prikazivanje poslovnih
događaja u skladu sa njihovom suštinom i ekonomskom realnošću, a ne na osnovu
njihovog pojavnog oblika. Polazište ovog zahteva bazirano je na tome da suština
poslovnog događaja u principu nije u skladu sa onim što se smatra očiglednim, odnosno
onim što proističe iz njegovog pojavnog ili pravnog oblika. Shodno tome, prenos sredstva
na korišćenje, praćeno prenosom vlasništva koji istovremeno podrazumeva da prodavac
zadržava pravo uživanja u ekonomskim koristima od tog sredstva nije transakcija razmene.
Informacija oslobođena predrasuda lica koje ju je pripremilo smatra se neutralnom
informacijom. Shodno tome, informacije sadržane u finansijskim izveštajima su neutralne
ukoliko su pripremane i prezentovane u skladu sa ciljem finansijskog izveštavanja
predviđenim međunarodnim računovodstvenim standardima odnosno standardima
međunarodnog finansijskog izveštavanja. Informacija pripremana i prezentovana u skladu
sa unapred zamišljenim ciljem i ishodom suprotnim cilju finansijskog izveštavanja nije
neutralna.
Uslovi neizvesnosti finansijskog izveštavanja, povezani sa naplatom sumnjivih
potraživanja, vekom trajanja nekretnina, postrojenja i opreme, realizacijom zahteva po
osnovu datih garancija u okviru garantnog roka i sl. , direktno su vezani za opreznost kao
obeležje informacije. Zahtevi za opreznošću direktno su u funkciji relevantnosti
informacija sadržanih u finansijskim izveštajima. Finansijski izveštaji se moraju
pripremati uz značajno prisustvo opreza. U suštini opreznost i podrazumeva priznavanje i
merenje imovine i prihoda tako da se njihova vrednost ne preceni, sa jedne odnosno
priznavanje i merenje obaveza i rashoda tako da se njihova vrednost ne potceni.
Eliminisanje latentnih rezervi i skrivenih gubitaka iz finansijskih izveštaja je logična
posledica opreznosti.
Potpunost informacije se procenjuje u okviru granica značaja za obelodanjivanje i
troškova potrebnih za njeno obelodanjivanje. Nepoštovanje zahteva za pouzdanom
informacijom direkno ugrožava njenu potpunost.
Upoređivanje informacija o finansijskom položaju, rentabilnosti i promenama
finansijskog položaja iz perioda u period neophodno je radi utvrđivanja trendova
promena. Isto tako, upoređivanje je značajno radi komparacije finansijskog položaja i
rentabilnosti različitih preduzeća. Uporediva informacija ispunjava tri osnovna uslova.
Prvi uslov je dosledno priznavanje i merenje efekata poslovnih događaja iz perioda u
period. Primena istih osnova, postupaka i tehnika priznavanja i merenja efeketa poslovnih
događaja od strane drugih preduzeća je drugi uslov. Treći uslov je da korisnici
finansijskih izveštaja budu informisani o postojanju različitih osnova, postupaka i tehnika
pri priznavanju i merenju, kao i različitim efektima poslovnih događaja, pri njihovoj
primeni u istom ili različitim preduzećima. Treba naglasiti da uporedivost ne znači
istovremeno i identičnost i da ne sme biti prepreka za unapređenje računovodstvenih
standarda. Naime, „Okvir za pripremu i prezentaciju računovodstvenih standarda“ pruža
mogućnost da preduzeće odustane od primene predviđenih osnova, postupaka i tehnika
ukoliko se time ugrožavaju relevantnost i pouzdanost računovodstvenih informacija.
U literaturi i Okviru Međunarodnih računovodstvenih standarda / Međunarodnih
standarda finansijskog izveštavanja identifikovana su određena ograničenja u pripremi
pouzdanih i relevantnih informacija, kao što su blagovremenost, uravnoteženost između
koristi i troškova pripreme informacija i uravnoteženost različitih kvalitativnih obeležja
računovodstvenih informacija.
Blagovremenost je obeležje (karakteristika) računovodstvene informacije koja se
odnosi na dostupnost korisnicima u pravo vreme i na pravom mestu. Drugim rečima,
informacija bi trebalo da bude na raspolaganju relevantnim korisnicima pre nego što
izgubi mogućnost da utiče na odlučivanje. Strogo poštovanje principa blagovremenosti
informisanja za poslovno odlučivanje može dovesti do toga da se neke informacije objave
i pre nego što su poznati svi efekti poslovnog događaja.
Primena cost/benefit analize pri sastavljanju finansijskih izveštaja dolazi do punog
izražaja. U njenoj osnovi nalazi se zahtev da koristi od informacija za izveštavanje i
odlučivanje budu veće od troškova njihovog dobijanja. Koristi se pri tome vezuju ne
samo za direktne, već i za indirektne uživaoce tih koristi. Naime, informacija o visini
zajma može dovesti kako do smanjenja tako i do povećanja troškova pozajmljivanja
određenog preduzeća. Treba naglasiti da je prepoznavanje kako koristi tako i troškova za
pripremanje, sastavljanje, prezentaciju i obelodanjivanje finansijskih izveštaja veoma
složen problem, pa se rasuđivanje najčešće zasniva na iskustvu.
Praksa finansijskog izveštavanja zahteva uravnoteženost navedenih karakteristrika
informacija sadržanih u finansijskim izveštajima. „Nagodba između kvalitativnih
karakteristika je često neophodna; tako, na primer, postoji potencijalni konflikt između
kvaliteta neutralnosti i iskustva; neutralnost je oslobođena predubeđenja, ali iskustvo ipak
potencijalno ima tendenciju da rezultira predubeđenjima“63. Ponderacija važnosti
određenih karakteristika informacija u nadležnosti je profesionalnih računovođa.
Osnovne karakteristike informacija sadržanih u finansijskim izveštajima, njihovi
sadržinski elementi i ograničenja u njihovom pripremanju ilustrovani su sledećom slikom
načela informacionog spektra64.
63 Đ. Mališević, M. Vranković, Poslovna analiza, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Subotica, 2007. , str. 270.
64 Isto str. 267.
Slika 4 - Načela informacionog spektra
[pic]
Izvor: Dj. Malešević, M. Vranković, Poslovna analiza, str. 267, Ekonomski fakultet
Subotica
87
2. 4. Obelodanjivanje finansijskih izveštaja
Obelodanjivanje ili transparentnost je proces koji omogućava da korisnici
finansijskih izveštaja imaju uvid u finansijski položaj, uspešnost i promenu finansijskog
položaja preduzeća. Obelodanjivanje finansijskih izveštaja uslovljeno je kako klasičnim,
tako i razlozima novijeg datuma.
2. 4. 1. Tradicionalni faktori obelodanjivanja finansijskih izvšetaja
U tradicionalne faktore obelodanjivanja finansijskih izveštaja spadaju: (a) nastanak
korporacija, (b) razdvajanje funkcije vlasništva od funkcije upravljanja i kontrole,
odnosno nastanak profesionalnog menadžmenta i (c) razvoj tržišta kapitala. Ovi faktori su
značajno povećali odgovornost menadžmenta korporacija pred širom računovodstvenom
javnošću i uslovili potrebu za obelodanjivanjem finansijskih izvšetaja korporacija.
Priznavanje korporacije kao samostalne poslovno-finansijske i pravne celine sa
javnim vlasništvom nad akcijama i sa ozakonjenim pravom na ograničenu odgovornost u
razvijenim tržišnim ekonomijama veoma je značajan faktor podsticanja obelodanjivanja
finansijskih izveštaja.
Proces obelodanjivanja finansijskih izveštaja tradicionalno je bio namenjen zaštiti
akcionara i poverilaca. Naime, zbog ozakonjenog prava ograničene odgovornosti
poverioci su u slučaju likvidacije preduzeća bili ograničeni samo na resurse kojima ono
raspolaže. Obelodanjivanjem finansijskih izveštaja poverioci su dobijali informacije o
raspoloživim sredstvima kao garantnom supstancom za nadoknadu uloženih sredstava,
informacije za donošenje odluka o visini i rokovima vraćanja zajma, kao i o načinu
korišćenja uloženih sredstava od strane preduzeća.
Ograničena odgovornost preduzeća značila je za akcionare ograničavanje
potencijalnih gubitaka samo na deo kapitala koji je uložen u određeno preduzeće, s jedne,
88
a odvojenost od upravljanja istakla je potrebu za redovnim pristupom informacijama o
načinu i efektima upravljanja, kao i raspoloživim kapitalom za buduću upotrebu i
upravljanje, sa druge strane.
Razdvajanje vlsništva od upravljanja i kontrole omogućeno je pojavom
profesionalnog menadžmenta. Profesionalni menadžment je autoritet i položaj zasnivao
na prenetim nadležnostima i odgovornostima od strane vlasnika kapitala i na sopstvenim
upravljačkim i tehničkim sposobnostima. Važnost profesionalnog menadžmenta je stalno
rasla usled porasta složenosti uslova poslovanja preduzeća. Treba istaći da i pored jasnog
razdvajanja nadležnosti i odgovornosti između vlasnika i menadžera u praksi su očigledni
i brojni konfliktni interesi u vezi sa egzistencijom, rastom i razvojem preduzeća. Upravo
postojanja ovih konfliktnih interesa pojačalo je potrebu za obelodanjivanjem finansijskih
izveštaja, kako bi se vlasnici kapitala uverili da menadžeri ne deluju suprotno njihovim
interesima.
Porast broja i veličine, kao i složenost korporacija povećali su potrebu za
finansijskim sredstvima, bilo da se pribavljaju kroz emisiju i prodaju akcija bilo
zaduživanjem. Potreba za lakšim prikupljanjem potrebnih sredstava dovela je do nastanka
i razvoja tržišta kapitala. Upravo pojava berzi i tržišta finansijskih instrumenata
omogućili su akcionarima da trguju akcijama i bez likvidacije korporacija, što je olakšalo
prikupljanje finansijskih sredstava i podsticalo zahteve za dodatnim obelodanjivanjima,
odnosno finansijskim izveštavanjem i računovodstvom. Kupovina i prodaja akcija su tako
oduzimale najveći deo vremena i energije u zemljama sa vrlo razvijenim tržištem
kapitala, pri čemu je to posebno karakteristično za USA, Japan, Englesku, Francusku i
Nemačku. Poslednjih decenija nastaju nova tržišta hartija od vrednosti u Kini, Istočnoj
Evropi, Africi i dr. Tržišta hartija od vrednosti su osnovni postulati tranzicije koja
obuhvata privatizaciju preduzeća u državnom vlasništvu i animiranje stranog kapitala.
Tržište hartija od vrednosti po svojoj prirodi nameće nove zahteve za obelodanjivanjem
informacija kroz finansijske izveštaje za koje su sada zainteresovani ne samo postojeći, već i
potencijalni ulagači. U tom procesu posebno je značajna uloga stručnih savetnika i finansijskih
analitičara koji se javljaju u ulozi tumača finansijskih izveštaja za privatne investitore koji nisu
89
mogli da ih razumeju na adekvatan način. Postojeći i potencijalni investitori, a posebno finansijski
analitičari stalno su vršili pritisak na manadžment korporacija da povećaju kvalitet i kvantitet
informacija u finansijskim izveštajima koje treba obelodaniti. Takvi zahtevi su često išli na ruku
samom menadžmentu korporacija, koji je nastojao da kapital prikupi na najracionalniji način i
tako uveća vrednost korporacije. U tom kontekstu obim obelodanjivanja je značajno produbljen i
proširen. „Preovlađujući utucaj tržišta hartija od vrednosti i njihovih regulatornih organa na
određivanje kvantiteta i kvaliteta informacija dostupnih javnosti odslikava snažnu korelaciju
između razvijenih tržišta i stepena finansijskog obelodanjivanja u korporativnim izveštajima“65.
Shodno tome, nivo javnog obelodanjivanja raste sa razvojem tržišta kapitala i
mogućnošću da se do kapitala dođe emisijom i prodajom akcija. Kada se do kapitala
može doći kroz zajmove od banaka ili tamo gde država igra važnu ulogu u obezbeđenju
kapitala za korporacije, potreba za javnim obelodanjivanjem je manja, jer postoji
mogućnost pristupa informacijama koje nisu javno objavljene. Takva informaciona
asimetričnost između vlasnika kapitala kao „autsajdera“ i drugih finansijera korporacija,
banaka i države, osnovni je razlog isticanja zahteva za javnim obelodanjivanjem
finansijskih izveštaja korporacija. Radi sprečavanja negativnih efekata koje može da
izazove informaciona asimetričnost uspostavljeni su standardi otkrivanja i
obelodanjivanja svih relevantnih podataka (disclosure standards) i revizije finansijskih
izveštaja. To su samo određeni instrumenti koji dovode sve potencijalne ulagače u
ravnopravan položaj i uspostavljaju javno i transparentno tržište kapitala, što je u osnovi
ostvarivanja mnogih ekonomskih ciljeva.
2. 4. 2. Savremeni zahtevi za obelodanjivanjem finansijskih izveštaja
Tradicionalne potrebe za obelodanjivanjem finansijskih izveštaja bazirane su, kao
što smo istakli, na zahtevima investitora koji su bili direktni ulagači, kao što su vlasnici,
bankari, zajmodavci i poverioci. Međutim, u novije vreme se pokazalo da to nije jedina
društvena grupa na koju utiču postupci preduzeća. Naime, sada postoji potreba da se
65Lee H. Readebought/Sidney J. Gray, Internationale Accounting Multinationl Entrerprises, Fifth Edition,
John Wiley $ons, Inc, 2002, p. 104-129.
90
finansijski izveštaji podnose znatno širem auditorijumu koji uključuje zaposlene,
sindikate, potrošače, vladine agencije i širu javnost. Ove grupe po svojim osnovnim
karakteristikama čine nefinansijsku grupu interesenata jer nisu finansijeri preduzeća.
Jačanje uloge sindikata i zaposlenih u razvijenim tržišnim ekonomijama, sa jedne strane i
porast interesovanja javnosti za rad preduzeća posebno sa aspekta ekoloških zahteva i
utucaja na ekonomsku i socijalnu politiku države, tzv. „društvene odgovornosti“
preduzeća, sa druge strane, dodatno su podstakli potrebu za javnim obelodanjivanjima
finansijskih izveštaja, da bi se mogao nadgledati rad i uticati na ponašanje preduzeća.
Uloga računovodstva i finansijskog izveštavanja u tim okolnostima je vrlo specifična.
Taradicionalni odnosi menadžmenta i klasičnih ulagača kapitala u preduzeće su
standardizovani i podložni merenju i kontrolisanju. Međutim, priznavanje prava novoj
grupi interesenata, kao nefinansijskoj grupi, na informacije o društvenim i ekonomskim
efektima korporacije značilo bi promenu tradicionalnih odnosa i klasičnih ciljeva
određenih preduzeća. Prema mišljenju mnogih menadžera, to bi moglo da ugrozi
opstanak i rast korporacije, bez obzira na jačinu uticaja nefinansijske grupe stejkholdera.
Mnoga su se preduzeća, bez obzira na delatnost kojom se bave, usprotivila formalnom
priznanju uticaja ove grupe. Naime, suprotnost ciljeva menadžera i finansijske grupe
stejholdera, sa jedne i ciljeva nefinansijske grupe stejkholdera, sa druge strane, kroz
povećani obim obelodanjivanja informacija u finansijskim izveštajima može se shvatiti
kao povećanje moći uticaja i mogućnost kritike ponašanja preduzeća. Nasuprot tome,
zahtevi za obelodanjivanjima nefinansijske grupe stejkholdera nisu dovoljno istraženi, a
ne postoji ni opšti dogovor o tome kako se precizno definiše odgovornost, niti su, pak,
razvijene tehnike kojima bi ona bila izmerena.
Interesovanje nefinansijskih stejkholdera pored društvenih efekata preduzeća i
njihovih ekonomskih efekata, podstaklo je razmišljanja da bi tradicionalni obim javnog
obelodanjivanja informacija u finansijskim izveštajima zadovoljio potrebe i ove grupe.
Obim i kvalitet obelodanjivanja informacija o društvenim efektima preduzeća zavisi od
moći nefinansijskih stejkholdera. Tako, oni sa malim uticajem ne mogu povećati obim
obelodanjivanja, dok oni sa jačim uticajem mogu dospeti i do informacija koje nisu javno
91
obelodanjene i to u formi posebnih izveštaja. U Nemačkoj i Francuskoj ove informacije
se dobijaju kroz tzv. „kolektivno pregovaranje“, ili su pak nametnute kao zakonska
obaveza obelodanjivanja.
2. 5. Vrste finansijskih izveštaja
Osnovna svrha i cilj obelodanjivanja finansijskih izveštaja je podnošenje računa i
pružanje informacija o finansijskom položaju, rentabilnosti i promenama finansijskog
položaja preduzeća, radi donošenja ekonomskih odluka različitih stejkholdera.
Ekonomske odluke koje donose stejkholderi zahtevaju procenu sposobnosti preduzeća da
stvara gotovinu i gotovinske ekvivalente, kao i vremena i izvesnosti njenog stvaranja.
Ova sposobnost se određuje kao spremnost preduzeća da isplati zarade zaposlenima,
obaveze prema dobavljačima, obaveze po osnovu kamata i kredita, kao i obaveze prema
vlasnicima po osnovu dividendi i učešća. Potpun set obaveznih finansijskih izveštaja
prema MRS 1, u kojima se prezentuju navedene informacije, obuhvata: bilans stanja,
bilans uspeha, izveštaj o novčanim tokovima, izveštaj o promenama na kapitalu i
napomene uz finansijske izveštaje.
Pored ovih izveštaja, MRS 1 podstiče preduzeća da za potrebe menadžmenta
sastavljaju razne preglede i dodatne izveštaje u kojima se opisuju i objašnjavaju glavna
obeležja rentabilnosti i finansijskog položaja, kao i rizici sa kojima se preduzeće suočava.
U tim izveštajima treba istaći glavne faktore rentabilnosti preduzeća, uključujući promene
okruženja, odgovore preduzeća na te promene, uticaj tih promena na politiku i strategiju
ulagan, radi održanja ili poboljšanja rentabilnosti, uključujući i politiku dividendi. Oni,
isto tako, treba da sadrže informacije o izvorima finansiranja, politici povećanja
rentabilnosti i načinu upravljanja rizicima, kao i informacije o potencijalima i resursima
koji nisu sadržani u osnovnim finansijskim izveštajima.
Pored navedenih informacija, preduzeća mogu da obelodanjuju informacije o zaštiti
čovekove okoline, ukuliko su te informacije važne za preduzeće, a zaposleni sebe
92
smatraju značajnim korisnicima tih informacija. Dodatne informacije mogu se odnositi na
porez na dodatnu vrednost, ukoliko su i kada potrebne za odlučivanje.
2. 5. 1. Bilans stanja
Logičan početni korak u razumevanju finansijskih izveštaja je izveštaj o
finansijskom položaju preduzeća koji se naziva bilans stanja. To je izveštaj u kojem se
prikazuju dva aspekta posmatranja imovine preduzeća, kao aktive - sredstva i pasive –
izvore finansiranja. Stanje imovine i izvora finanisranja te imovine prikazuje se na
određeni dan, zbog toga što se finansijski položaj preduzeća neprekidno menja pod
uticajem poslovnih transakcija i drugih poslovnih događaja. Osnovna svrha ovog
izveštaja je da pruži korisnicima informacije neophodne za ocenu i procenu:
• raspoloživih ekonomskih resursa koje preduzeće kontroliše i transformiše u nove
vrednosti;
• finansijske strukture kao osnove za adekvatnu raspodelu dobitka i određivanje
verovatnoće mogućnosti finansiranja u budućnosti;
• likvidnosti i solventnosti odnosno sposobnosti preduzećada izmiri kako kratkoročne
tako i dugoročne obaveze preduzeća na osnovu raspoložive gotovine u budućnosti i
• sposobnosti preduzeća da se prilagodi promenama sredine u kojoj posluje.
Šire kategorije koje istovremeno predstavljaju ekonomske karakteristike bilansa
stanja nazivaju se osnovnim elementima. Osnovni elementi, kao finansijski efekti
poslovnih transakcija i drugih događaja nastalih u određenom obračunskom periodu,
bilansa stanja su: (a) sredstva, (b) obaveze i (v) kapital.
Sredstva preduzeće se definišu kao ekonomski resurs koji je u vlasništvu i pod
kontrolom preduzeća, zatim, resurs koji je rezultat prošlih poslovnih transakcija i drugih
događaja i najzad, resurs koji je osnov stvaranja ekonomskih koristi koje će priticati u
preduzeće66. Buduće ekonomske koristi koje su ugrađene u sredstvo odnose se na
potencijal određenog sredstva da neposredno, kroz prodaju proizvoda ili pružanje usluga,
66 Okvir za pripremu i prezentaciju finansijskih izveštaja, par. 49, Prevod SRRS, 2007.
93
odnosno posredno, smanjenjem troškova, doprinosi prilivu gotovine i gotovinskih
ekvivalenata.
Osnovni kriterijumi koji moraju biti zadovoljeni da bi određena sredstva bila priznata kao
element bilansa stanja su:
• visok stepen verovatnoće priticanja ekonomskih koristi u preduzeće,
• jasna veze između ekonomskih koristi i određenog sredstva i
• mogućnost pouzdanog određivanja njegove vrednosti.
Shodno tome, neizvesnost i promenljivost uslova u kojima posluje preduzeće nužno
nameću potrebu za procenom izvesnosti priticanja budućih ekonomskih koristi od
upotrebe određenog sredstva ili grupe sredstava. Nizak stepen verovatnoće priticanja
ekonomskih koristi ili prestanak njihovog priticanja dovodi u pitanje postojanje osnovnog
uslova za priznavanje sredstava kao elementa bilansa stanja. Pouzdano utvrđena vrednost
sredstava ne znači i njegovo automatsko priznavanje kao sredstva, već se mora vršiti
procena verovatnoće priticanja ekonomskih koristi. Treba naglasiti da je procena budućih
ekonomskih koristi jedini način utvrđivanja vrednosti određenih sredstava. Svakako da ta
procena mora da bude pouzdana i zasnovana na objektivnim kriterijumima, kako ne bi
bio doveden u pitanje kvalitet izveštavanja o finansijskom položaju preduzeća.
Obaveze preduzeća su proistekle iz prošlih poslovnih transakcija ili događaja čije
izmirenje podrazumeva odliv sredstava namenjenih stvaranju ekonomskih koristi. One
nastaju po osnovu ugovora, zakonskih zahteva i uobičajene poslovne prakse. Da bi
određene obaveza bila priznata kao elemenat bilansa stanja, mora da prouzrokuje odliv
sredstava iz preduzeća i mora da bude merena pojedinačno. Obaveze nose određeni
finansijski rizik za preduzeće jer njihovo izmirenje značajno utiče na likvidnost i
solventnost.
Kapital kao elemenat bilansa stanja utvrđuje se obračunski i predstavlja razliku
između vrednosti ukupnih sredstava i ukupnih obaveza. On kao izvor finansiranja nema
94
rok dospeća i predstavlja garantnu supstancu za poverioce, isplate vlasnicima zavise od
visine dobitka i obezbeđuje pravo upravljanja.
Izveštavanje samo na osnovu pomenutih elemenata bilansa stanja svakako da nije
dovoljno za davanje relevantne ocene i procenjivanje finansijskog položaja preduzeća.
Zato se u okviru ovih elemenata prezentuju određene stavke koje čine sastavne elemente
sredstava, obaveza i kapitala, tzv. bilansne stavke. Na osnovu bilansnih stavki korisnici –
stejkholderi dobijaju verniju sliku o finansijskom položaju preduzeća bilo vizuelno bilo
dovođenjem određenih stavki u međusobnu vezu. Minimalan broj stavki koji treba
prezentovati u osnovnom obrascu bilansa stanja i na osnovu kojih se može dati valjana
ocena finansijskog položaja preduzeća, predviđa MRS 1 i nezavisan od formi društva
kapitala. Međutim, koji će se faktički broj stavki pojaviti u bilansima stanja konkretnog
preduzeća zavisi i od zahteva drugih MRS i MSFI, prirode poslovne aktivnosti
preduzeća, kao i iznosa i vrednosti stavki i njihovih funkcija u preduzeću, ali i mogućnost
korišćenja različitih osnova merenja67.
MRS 1 zahteva kao minimum da se sredstva, obaveze i kapital prezentuju kroz sledeće
pozicije:
• nekretnine, postrojenja i oprema,
• ulaganja u nekretnine namenjene prodaji,
• nematerijalna sredstva,
• finansijska sredstva bez bez ulaganja koja se obračunavaju metodom učešća,
potraživanja od kupaca, drugih potraživanja i gotovine i gotovinski ekvivalenata,
• ulaganja obračunata metodom učešća,
• biološka sredstva,
• zalihe,
• kupci i druga potraživanja,
• gotovina i gotovinski ekvivalenti,
• dobavljači i druge obaveze,
67 Vidi deteljnije Okvir za pripremu i prezentaciju finansijskih izvešaja, citirani prevod.
95
• rezervisanja,
• finansijske obaveze bez dobavljača, drugih obaveza i rezervisanja,
• tekuće poreske obaveze i sredstva,
• odložene poreske obaveze i sredstva,
• manjinski interesi i
• upisani kapital i rezerve koje pripadaju vlasnicima.
Pored navedenih stavki u osnovnom obrascu bilansa stanja treba da budu
prezentovane i informacije o broju, stalnih pojedinačnih ili grupnih sredstava nemenjenih
prodaji, kao i iznos obaveza povezanih sa ovim sredstvima.
Pored zahteva za minimalnim brojem stavki MRS 1 zahteve i diferenciranje
sredstava na stalna i tekuća, kao i obaveza za kratkoročne i dugoročne uz njihovo
posebno prikazivanje u osnovnom obrascu bilansa stanja. Ovi zahtevi su podstaknuti
potrebom adekvatne pripreme bilansa stanja i potrebama analize finansijskog položaja,
odnosn, utvrđivanja neto obrtnih sredstava koja stalno cirkulišu za razliku od onih koja
predstavljaju dugoročna – stalna sredstva i identifikovanje sredstava koja će biti
realizovana, kao i obaveza koje će biti plaćene u toku tekućeg poslovnoog ciklusa.
Redosled prezentovanja stavki i navedenih grupa sredstava i obaveza je stvar izbora
preduzeća.
Pored navedenih prezentacija stavki bilansa stanja u osnovnom obrascu MRS 1
postoje i stavke koje mogu biti prezentovane bilo u osnovnom obrascu, bilo u
napomenama uz ovaj finansijski izveštaj. Naravno da će broj ovih stavki varirati od
preduzeća do preduzeća zbog prirode njihove delatnosti, razlika u iznosima, vrednostima
i funkcijama stavki ovakve prirode, potreba za izradom konsolidovanog bilansa stanja i
dr. U tom smislu obaveze treba raščlaniti na one koje nastaju iz poslovnih odnosa i one
koje nastaju iz odnosa sa povezanim preduzećima. Potraživanja, po analogiji sa
obavezama, treba raščlaniti na potraživanja iz poslovnih odnosa i potraživanja od
povezanih preduzeća. Isto tako, vrednosti nekretnina, postrojenja i opreme treba posebno
prikazivati. Zalihe, takođe, treba prikazati kao zalihe trgovačke robe, sirovina i
96
amterijala, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda. Rezervisanja treba raščlaniti na
rezervisanja za primanja zaposlenih i ostala rezervisanja, kao i kapital i rezerve treba
odvojeno prikazati prema vrstama i prirodi plaćenog kapitala.
Postoje isto tako tzv. specifična obelodanjivanja koja mogu da budu prezentovana u
osnovnom obrascu bilansa stanja ili u napomenama uz ovaj finansijski izveštaj. Ona su
povezana sa stavkama kapitala, kao što su akcijski kapital, rezerve, dividende i dr. Kada
je reč o akcijskom kapitalu, specifična obelodanjivanja se odnose na sledeće informacije:
• broj emitovanih akcija,
• broj upisanih i uplaćenih i broj upisanih a neuplaćenih akcije,
• nominalna vrednost akcija ili razlozi zašto vrednost nije utvrđena,
• promene broja akcija tokom obračunskog perioda,
• prava, obaveze i ograničenja po vrstama akcija, uključujući i isplatu dividendi i
povlačenja kapitala,
• akcije koje drži preduzeće i akcije koje drže njegova zavisna i pridružena
preduzeća i
• akcijama rezervisanim za emisiju pod opcijom ili ugovorima o prodaji sa
iznosima i rokovima dospeća.
Kada je reč o rezervama onda, u okviru specifičnih obelodanjivanja treba kratko
opisati prirodu i svrhu svake rezerve.
Obelodanjivanja o obavezama po osnovu dividendi koje su formalno obračunate, a
nisu isplaćene zbog toga što izveštaji nisu odobreni za objavljivanje uz posebno isticanje
onih obaveza po osnovu dividendi koje su kumulirane više godina.
2. 5. 2. Bilans uspeha
Bilans uspeha je finansijski izveštaj u kome su iskazani ostvareni prihodi i rashodi
preduzeća u određenom obračunskom periodu. To je periodični izveštaj. Osnovna svrha
ovog izveštaja je da korisnicima - stejkholderima pruži informacije u ostvarenom
97
rezultatu poslovanja preduzeća, radi sagledavanja sposobnosti preduzeća da efikasno
koristi postojeće i u budućnosti uposli dodatne resurse. Shodno tome, dva osnovna
elementa bilansa uspeha su prihodi i rashodi. Neposrednim sučeljavanjem prihoda jednog
obračunskog perioda sa njima pripadajućim rashodima vrši se utvrđivanje ostvarenog
uspeha - dobitka ili gubitka konkretnog preduzeća. Ostvareni rezultat u kombinaciji sa
elementima drugih finansijskih izveštaja koristi se za utvrđivanje drugih važnih
pokazatelja uspešnosti. Visina ostvarenog rezultata određena je, dakle, visinom prihoda i
rashoda.
Okvir za pripremu i prezentaciju finansijskih izveštaja prihode definiše kao
povećanje ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda, kroz priliv sredstava i
smanjenje obaveza. Tako definisani prihodi imaju uticaj na povećanje kapitala. Povećanja
kapitala koja nastaju novim uplatama vlasnika ne smatraju se prihodima. Prema
zahtevima iz Okvira za pripremu i prezentaciju finansijskih izveštaja, podela prihoda je
izvršena prema prirodi njihovog nastanka. Tako treba posebno diferencirati prihode iz
redovne aktivnosti preduzeća, koji nastaju kao posledica obavljanja osnovne delatnosti i u
zavisnosti od prirode deletnosti konkretnog preduzeća. Ovi prihodi se javljaju u obliku
prihoda od prodaje gotovih proizvoda, prihoda od prodaje robe i/ ili izvršenih usluga,
prihoda od kamate, prihoda od provizija, prihoda od dividendi, tantijema i sl. Pored
redovnih, u preduzećima se pojavljuju i tzv. vanredni dobici. Oni, takođe, predstavljaju
povećanje ekonomskih koristi, a vezani su za:
• dobitke od prodaje stalne imovine po cenama višim od njihove neto knjigovodstvene
vrednosti;
• nerealizovane dobitke po osnovu prodaje utrživih hartija od vrednosti kada se
njihovo vrednovanje vrši po tržišnim vrednostima i
• dobitke koji nastaju od povećanja knjigovodstvene vrednosti sredstava usled
prestanka razloga koji su uslovili njihovo prethodno umanjenje.
Redovni prihodi se moraju jasno izdiferencirati od prethodno definisanih dobitaka
jer su posebno određeni uslovi za njihovo priznavanje. Dva osnovna uslova za
98
priznavanje redovnih prihoda, prema Okviru za pripremu i prezentaciju finansijskih
izveštaja su:
• nastanak prihoda mora obavezno dovesti do povećanja sredstava ili umanjenja
obaveza i
• visina prihoda mora biti utvrđena na pouzdan način, kako ne bi došlo do njihovog
precenjivanja, a time i do precenjivanja kapitala.
Rashodi su po svojoj prirodi suprotnost prihodima i predstavljaju umanjenje
ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u vidu odliva sredstava ili povećanja
obaveza. Rashodi dovode do smanjenja kapitala, pri čemu se smanjenje kapitala nastalo
kao posledica povlačenja uloga vlasnika, kao i raspodelom dobitka u vidu dividendi ne
smatra se rashodom. Priroda nastanka rashoda analogno prirodi nastanka prihoda stvara
osnovi za diferenciranje rashoda na redovne i gubitke. Redovni rashodi nastaju po osnovu
obavljanja osnovne delatnosti, a odnose se na poslovne i finansijske.
Odliv ekonomskih koristi izazivaju i tzv. gubici koji nastaju u slučajevima:
• prodaje sredstava po cenama nižim od njihove knjigovodstvene vrednosti,
• rashodovanja neotpisanih stalnih sredstava i
• nastanka štete koja se ne može nadoknaditi u celini ili delimično od
osiguravajućih kompanija.
Redovni rashodi i gubici se moraju posebno prezentovati u bilansu uspeha. Naime,
priznavanje redovnih rashoda direktno je uslovljeno priznavanjem redovnih prihoda, dok
kod gubitaka i dobitaka takva uslovljenost ne postoji.
Potrebe korisnika finansijskih izveštaja za relevantnim informacijama za ocenu i
procenu uspešnosti preduzeća uslovile su potrebu posebnog prezentovanja prihoda i
rashoda koji potiču iz poslovne aktivnosti, zatim finansijskih rashoda i prihoda, kao i
dobitaka i gubitaka.
Prema zahtevima MRS 1, prezentacija bilansa uspeha zahteva diferenciranje
informacija koje se prikazuju u osnovnom obrascu i dodatnih i specifičnih informacija
99
koje se mogu obelodaniti kako u osnovnom obrascu, tako i u napomenama uz bilans
uspeha.
MRS 1 preporučuje preduzećima da se u osnovnom obrascu bilansa uspeha mora naći
sledeći minimalni broj pozicija:
• prihodi,
• rashodi i troškovi finansiranja,
• udeo u dobitku ili gubitku zavisnih preduzeća, odnosno zajedničkim ulaganjima,
• rashodi na ime poreza uključujući i iznos utvrđen prilikom prestanka poslovanja i
utvrđivanja fer vrednosti i
• dobitak ili gubitak.
Pored navedenih informacija u osnovnom obrascu bilansa uspeha obavezno se
prezentuje raspodela rezultata na deo koji propada manjinskim akcionarima i deo koji
pripada vlasnicima kapitala matičnog preduzeća.
Koje se još stavke, odnosno njihovi međuzbirovi, pored navedenih mogu naći u
bilansu uspeha konkretnog preduzeća zavisi od zahteva drugih MRS i MSFI, ili zahteva
za fer prezentacijom ostvarene uspešnosti - rentabilnosti ili procenom njegove buduće
rentabilnosti. Isto tako, broj stavki bilansa uspeha konkretnog preduzeća zavisi od njenog
značaja, prirode i funkcije, kao i efekata poslovnih aktivnosti kojima se ostvaruju prihodi
odnosno nastaju rashodi, koje se međusobno razlikuju u pogledu učestalosti, rizika i
mogućnosti predviđanja njihovog nastanka.
Prema zahtevima MRS 1, dozvoljena je kompenzacija ili „prebijanje“ prihoda i
rashoda samo kada se radi o beznačajnim vrednostima ili to zahtevaju drugi MRS i MSFI.
Imajući u vidu značaj informacija o troškovima po prirodi i vrstama, njihova prezentacija
prema MRS 1 mora biti izvršena bilo u osnovnom obrascu, bilo u napomenama. Obim i
sadržina tih informacija koje treba obelodaniti zavise od toga da li se pri utvrđivanju
rezultata primenjuje princip ukupnih troškova ili princip funkcionalnosti, odnosno od
toga da li se rezultat utvrđuje metodom ukupnih troškova ili metodom troškova prodatih
100
učinaka. MRS 1 ne daje prednost ni jednom ni drugom principu već ukazuje na
povoljnost njihove primene, što zavisi od istorijskih uslova, prirode preduzeća i njegove
pripadnosti određenoj grani.
Shodno principu ukupnih troškova troškovi se zbog značaja za upravljanje i eksterni
izveštavanje prezentuju kroz sledeće stavke:
• amortizacija,
• troškovi materijala,
• troškovi zarada,
• troškovi transporta i
• troškovi reklame i slične vrste i grupe troškova.
Informacije koje bi bile sadržane u bilansu uspeha sastavljenom po principu ukupnih
troškova prema MRS 1 su:
• prihodi od prodaje,
• ostali poslovni prihodi,
• promene u vrednosti zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda,
• troškovi sirovina i materijala,
• troškovi zarada i naknada,
• troškovi amortizacije,
• drugi poslovni rashodi,
• ukupni troškovi,
• rezultat.
Informacije koje bi bile sadržane u bilansu uspeha sastavljenom po principu
funkcionalnosti prema MRS 1 su:
• prihodi od prodaje,
• troškovi prodatih proizvoda,
• bruto rezultat,
• drugi poslovni prihodi,
101
• troškovi prodaje,
• troškovi administracije,
• ostali poslovni rashodi,
• rezultat.
Zavisno od toga da li se primenjuje jedna ili druga metoda utvrđivanja rezultata
zahtevi za dodatnim i specifičnim informacijama koje se mogu obelodaniti bilo u
osnovnom obrascu, bilo u napomenama su različiti. Zajedničko za obe metode
utvrđivanja rezultata jeste da treba obelodaniti troškove po navedenim vrstama.
MRS 1 insistira na informaciji o dividendi po akciji koja može biti obelodanjena u
osnovnom obrascu bilansa uspeha ili u napomenama.
2. 5. 3. Izveštaj o novčanim tokovima
Izveštaj o novčanim tokovima je izvedeni finansijski izveštaj, jer nastaje
svojevrsnim rearanžiranjem informacija sadržanih u bilansu stanja, bilansu uspeha i
izveštaju o promenama na kapitalu, kao i u napomanama uz ove finansijske izveštaje.
Ciljevi sastavljanja izveštaja o novčanim tokovima sadržani su u obezbeđenju informacija
koje služe korisnicima - stejkholderima da ocene i procene:
• sposobnost preduzeća da stvori dovoljno novca kojim će finansirati svakodnevne
poslovne aktivnosti,
• sposobnost predizeća da plaća glavnicu i kamatu po osnovu uzetih kredita i dividendi
akcionraima i
• sposobnost preduzeća da raste i razvija se kroz dodatna ulaganja u nekretnine,
postrojenja i opremu ili da prodaje dugoročna sredstva kako bi generisalo gotovinu68.
Ovaj finansijski izveštaj je svoju punu afirmaciju stekao u poslednjoj dekadi
prošloga veka, kada je veliki broj rentabilnih preduzeća imao problema sa likvidnošću i
102
solventnošću zbog nedostatka novca. Pošto se novčani tokovi smatraju krvotokom jednog
preduzeća njihov nedostatak može dovesti i do stečaja. Izveštaj o novčanim tokovima
prezentuje novčane prilive i odlive u obračunskom periodu koji nastaju iz poslovnih,
investicionih i finansijskih aktivnosti. Neto novčani tok iz poslovne aktivnosti pokazuje
da li je preduzeće sposobno i umešno da ostvari pozitivan novčani tok iz delatnosti kojom
se bavi. Investiciona aktivnost pokazuje prilive i odlive gotovine koji nastaju u
transakcijama prodaje i nabavke stalnih sredstava. Aktivnosti finansiranja prikazuju
prilive gotovine od emisije akcija i uzimanja kredita, kao i odlive gotovine po osnovu
plaćanja glavnice kredita i dividendi akcionarima.
Korisnici finansijskih izveštaja veoma pažljivo analiziraju izveštaje o novčanim
tokovima i porede njihove vrednosti sa stavkama iz bilansa stanja i bilansa uspeha
uključujući i izveštaj o promenama na kapitalu, ako i zajedno sa napomenama uz ove
izveštaje. Dovođenjem u logičnu vezu pojedinih stavki donose se ocene da li je preduzeće
ostvarilo gotovinu i da li je sposobno da gotovinu stvara u budućnosti. Neto novčani tok
iz poslovne aktivnosti je indikator te sposobnosti.
2. 5. 4. Izveštaj o promenama na kapitalu
Izveštaj o promenama na kapitalu je deo seta finansijskih izveštaja i od posebnog je
značaja za vlasnike kapitala. U njemu su prezentovane sve promene na kapitalu tokom dva
uzastopna perioda izveštavanja i uvažavaju sve poslovne transakcije i druge događaje koje su
povezane sa sapstvenim kapitalom preduzeća. Takvim postupkom, „Izveštaj o promenama na
kapitalu doprinosi realnijem utvrđivanju celokuonog rezultata poslovanja u toku izveštajnog
perioda“69. U praksi ovaj izveštaj može biti prezentovan u potpunoj ili sažetoj formi. Potpuni
izveštaj o promenama na kapitalu sadrži sve promene vezane za kapital i potpuno mu
odgovara naziv izveštaj o promenama na kapitalu. Sažeta forma izveštaja o promenama na
kapitalu ne obuhvata promena na kapitalu nastale po osnovu novih ulaganja ili uplata
68 Dr B. Novićević, mr G. Knežević, Računovodstvo, Univerzitet „Braća Karić“, Fakultet za menadžment“,
Beograd, 2005, str. 34.
103
kapitala, kao i promena u vezi sa povlačenjem kapitala vlasnika. Otuda i naziv ove sažete
forme izveštaja na kapitalu izveštaj o priznatim dobicima i gubicima. Stavke koje moraju biti
prezentovane u ovom izveštaju određuje MRS 1, a to su:
• neto dobitak/gubitak perioda u pojedinačnim iznosima sa zbirom ili razlikom,
• pozicije prihoda i rashoda, tj. dobitaka i gubitaka koji se u skladu sa zahtevima
drugih MRS i MSFI priznaju kao sopstveni kapital i
• ispravke grešaka i promena u računovodstvenim politikama.
Shodno tome, osnovna svrha ove forme izveštaja o promenama na kapitalu je
prezentovanje onih prihoda i rashoda, odnosno dobitaka i gubitaka koji nisu obuhvaćeni u
bilansu uspeha bilo u osnovnom obrascu bilo u napomenama.
Potpuni izveštaj o promenama na kapitalu, pored navedenih informacija, treba da
obelodani bilo u osnovnom obrascu bilo u napomenama još i sledeće:
• promene na kapitalu po osnovu novih uloga i uplata, ako i povlačenja kapitala
vlasnika,
• stanje akumuliranog dobitka ili gubitka na početku perioda i sve promene nastale
tokom perioda i
• usaglašavanje svih promena nastalih tokom perioda na svim oblicima osnovnog
kapitala, emisionoj premiji i rezervama, uz neophodna objašnjenja svake promene.
Potrebno je naglasiti da postoje suprotni zahtevi pojedinih MRS u vezi sa
obelodanjivanjem u izveštaju o promenama na kapitalu. Tako MRS 8 – Računovodstvene
politike, promene u računovodstvenim procenama i greške zahteva da svi prihodi i
rashodi budu prezentovani u osnovnom obrascu bilansa uspeha i u napomenama.
Međutim, u MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema insistira se da se dobici i gubici
koji nastaju po osnovu promena na osnovnom kapitalu budu prezentovani u izveštaju o
promenama na kapital.
69 Wagenhofer, Alfred, (2001) International Accounting Standards: Bilanzierung und Bewertung. . . , citat
prema dr M. Stojilković, D. Spasić, „Izveštaj o promenama na kapitalu“, Računovodstvo, 11/2002, str. 17.
104
2. 5. 5. Napomene uz finansijske izveštaje
Napomene su prilozi uz osnovni set finansijkih izveštaja koji dodatno objašnjavaju
informacije date u njima. Ta objašnjenja su kvantitativne i kvalitativne prirode. Sadržaj
napomena određen je brojem stavki u kojima se prezentuju elementi pojedinih
finansijskih izveštaja. Osnovne funkcije napomena uz finansijske izveštaje su:
• obezbeđenje informacija o osnovama merenja elemenata finansijskih izveštaja i
specifičnim računovodstvenim politikama koje su izabrane i primenjene na značajne
poslovne transakcije i druge događaje,
• obelodanjivanje svake druge informacije koja nije prezentovana u osnovnim
obrascima finansijskih izveštaja, a zahtevaju je MRS i MSFI i
• prikazivanje dodatnih informacija neophodnih za fer prezentaciju, a nisu sadržane u
osnovnim obrascima finansijskih izveštaja.
Prema zahtevima MRS 1 napomene moraju biti prezentovane na sistemetičan način
i povezane sa odgovarajućim stavkama iz finansijskih izveštaja. Oblik prezentacije
informacija u napomenama može biti trojak:
• detaljna analiza iznosa iz finansijskih izveštaja,
• opis informacija iz finansijskih izveštaja i
• davanjem dodatnih informacija.
Potreba za obelodanjivanjem informacija u napomenama, kao i uporedivosti
finansijskih izveštaja materijalizovana je u zahtevima MRS 1 u vidu predloga rasporeda
napomena u finansijskim izveštajima, koji izgleda ovako:
• informacije o usklađenosti sa MRS i MSFI,
• informacije o primenjenim računovodstvenim politikama,
• dodatne informacije kojima se obajšnjavaju pojedine stavke finansijskih izveštaja
prezentovane u osnovnom obrascu, po redosledu po kome su poređane u finansijskim
izveštajima i
105
• ostala obelodanjivanja uključujući potencijalne i ugovorene obaveze koje nisu
priznate, kao i finansijski rizik, ciljeve upravljanja i usvojene politike.
Pravilno razumevanje finansijskih izveštaja podrazumeva obelodanjivanje
specifičnih računovodstvenih politika koje su korišćene u pripremi i sastavljanju
finansijskih izveštaja. U tom smislu obavezni deo napomena su osnove merenja
elemenata finansijskih izveštaja – istorijski trošak, trošak zamene, tržišna i sadašnja
vrednost. Pošto zahtevi MRS i MSFI nisu jednoznačni, postoje mogući alternativni
postupci priznavanja, merenja i obelodanjivanja, u napomenama se mora naglasiti
izabrana računovodstvena politika.
Svako preduzeće ima specifične zahteve za obelodanjivanjem informacija u
napomenama. U napomenama se daju i okvirne procene i izvori neizvesnosti procena u
vezi sa potrebom za korekcijom stavki bilansa stanja. Okvirne procene su povezane sa
utvrđivanjem sledećih činjenica:
• da li finansijska sredstva predstavljaju ulaganja koja se drže do roka dospeća,
• kada se rizici i koristi od vlasništva nad finansijskim sredstvima i sredstvima u lizingu
prenose na drugo preduzeće,
• da li određena transakcija razmene pretpostavlja finansijski sporazum, odnosno ne
stvara prihod i
• odnos između matičnog i zavisnih preduzeća.
Planirane informacije ili prognoze se na obelodanjuju, ali pojedini standardi
zahtevaju obelodanjivanje polaznih pretpostavki. Tako MRS 37 zahteva da se objave
pretpostavke o diferenciranju rezervisanja po grupama, MRS 32 zahteva obelodanjivanje
pretpostavki u vezi sa procenom fer vrednosti finansijskih sredstava i obaveza, MRS 16
zahteva obelodanjivanje pretpostavki pri proceni fer vrednosti revalorizovanih stavki
nekretnina, postrojenja i opreme i sl.
Ostala obelodanjivanja u napomenama povezana su sa dividendama i opštim
podacima o preduzeću, ako nisu prezentovane uz osnovne obrasce finansijskih izveštaja.
106
U vezi sa dividendama u napomenama se objavljuje iznos dividendi koje su predložene i
opredeljene pre odobravanja finansijskih izveštaja i iznos dividendi po akciji, kao i iznos
svih kumuliranih preferencijalnih dividendi koje nisu priznate u finansijskim izveštajima.
2. 6. Problemi harmonizacije i
standardizacije finansijskog izveštavanja
Različite nacionalne računovodstvene prakse u uslovima globalizacije izazivaju
brojne probleme u međunarodnom finansijskom izveštavanju. Ovi problemi se javljaju
zbog toga što finansijski izveštaji pripremljeni i sastavljeni po principima i pravilima
priznavanja, merenja i obelodanjivanja na nacionalnom nivou ne odgovaraju korisnicima
u drugim nacionalnim ekonomijama čiji vlasnici kapitala žele da plasiraju kapital izvan
nacionalnih okvira. Zbog čega su kompanije prinuđene da prevode, odnosno sastavljaju
finansijske izveštaje nastale u jednoj nacionalnoj ekonomiji u skladu sa principima i
pravilima druge nacionalne ekonomije. Kompanije sa poslovanjem izvan nacionalnih
okvira, tzv. multinacionalne kompanije sukobljavaju se sa problemom pripreme i
sastavljanja konsolidovanih finansijskih izveštaja. Različite računovodstvene prakse u
nacionalnim ekonomijama takođe onemogućavaju poređenje finansijskih izveštaja
pripremljenih i sastavljenih za potrebe i u skladu sa opšteprihvaćenom nacionalnom
praksom. Ovaj problem je naročito izražen prilikom donošenja investicionih i kreditnih
odluka u međunarodnom finansiranju. U tom kontekstu je posebno važno da „pri analizi
stranih finansijskih izveštaja korisnici moraju pažljivo utvrditi da li uočene razlike u
informacijama preduzeće potiču iz (1) razlika u osnovama merenje, (2) ekonomskih,
kulturnih ili institucionlnih razlika, ili su pak posledica (3) realnih razlika u atributima
koji se mere“70. Ova pitanja su pokrenula proces prvo harmonizacije, koja nije bila
dovoljna, a zatim i proces standardizacije finansijskog izveštavanja u međunarodnim
okvirima. Ona su bila i osnov istraživanja osnovnih faktora koji utiču na proces
harmonizacije i standardizacije finansijskog izveštavanja u uslovima globalizacije.
Posebno su istraženi sledeći faktori:
a) izvori finansiranja i tržište kapitala,
70 Choi F. , FrostC. And Meek G. , International Accounting, Third Edition, Prentice-Hall International,
1999. , p. 331.
107
b) poreski sistem – oporezivanje rezultata,
c) računovodstvena profesija i regulativa,
d) nacionalna kultura i tradicija,
e) međunarodni ekonomski i politički odnosi,
f) stabilnost nacionalne valute i dr.
a) Izvori finansiranja preduzeća značajno utiču na formulisanje međunarodnih
računovodstvenih standarda. Naime, više kapitala prikupljeno izvan preduzeća po svojoj
prirodi pretpostavlja više odgovornosti prema ulagačima toga kapitala i više informacija u
efektima takvih ulaganja, odnosno veću potrebu za javnim izveštavanjem. Isto tako, što je
veći broj ulagača – investitora - jači je uticaj na javno izveštavanje. To praktično znači da
je najveći uticaj za javnim izveštavanjem upravo tamo gde su tržišta akcija vrlo razvijena
i gde se najveći broj preduzeća nalazi u vlasništvu velikog broja akcionara, što će reći u
USA i Engleskoj. U ovim zemljama su investitori ili vlasnici kapitala zapravo i ključni
korisnici finansijskih izveštaja. Nasuprot tome, u većini zemalja kontinentalne Evrope
kao i Japanu banke su najvažniji izvor finansiranja nacionalnih ekonomija u vidu kredita,
pa je shodno tome, njihov uticaj na finansijsko izveštavanje bio vrlo veliki. Istraživanja
su, međutim, pokazala da je uticaj vlasnika kapitala od odlučujućeg značaja za
modeliranje računovodstvenog sistema i finansijsko izveštavanje u globalnim uslovima.
Drugim rečima, ključni uticaj na orijentaciju nacionalnih praksi računovodstva i
finansijskog izveštavanja imaju, pre svega, tip i specifični informacioni zahtevi i broj
investitora, kao i njihov odnos prema preduzećima, zatim, kreditori, razvijenost berzi i
najzad, stepen orijentacije na međunarodna finansijska tržišta71.
b) Različiti poreski sistemi, koji se odnose na oporezivanje rezulata skoro svake nacionalne države
smatraju se jednim od najznačajnijih faktora i problema u procesu harmonizacije i standardizacije
finansijskog izveštavanja. Naime, poslovni izveštaji na koje se harmonizacija i standardizacija
odnose su direktna ili indirektna osnova za sastavljanje poreskih izveštaja, bez obzira na veličinu
preduzeća i oblik vlasništva. Raznovrsnost i intenzitet uticaja poslovnih na poreske finansijske
izveštaje nisu isti u svim nacionalnim ekonomijama, a značajno se razlikuju u anglosaksonskom i
kontinentalnom ambijentu finansijskog izveštavanja. Tako poslovni finansijski izveštaji
108
predstavljaju direktnu osnovu za izradu poreskih finansijskih izveštaja u anglosaksonskom
ambijentu finansijskog izveštavanja, sa značajnim odstupanjima u njihovoj korespondenciji, dok u
kontinentalnom delu Evrope poslovni finansijski izveštaji isto tako predstavljaju osnov za izradu
poreskih finansijskih izveštaja, s tim što je evidentan značajniji nivo međusobne korespondencije.
c) Status i razvijenost računovodstvene profesije značajno utiču na kvalitet
računovodstvene regulative i njenu primenu. Računovodstveni informacioni sistem i
računovodstvena praksa u uslovima razvijene i kompetentne računovodstvene profesije
orijentisani su na poslovne aktivnosti preduzeća i donošenje relevatnih odluka. Uticaj
računovodstvene profesije na oblikovanje prakse finansijskog izveštavanja zavisi od niza
faktora koji su međusobno zavisni. U tom smislu nacionalne ekonomije sa odsustvom
privatnih akcionara i kompanija čije akcije se kotiraju na berzama ne pokazuju poseban
interes za instituciju revizije finansijskih izveštaja, za razliku od ekonomija gde su
akcionarstvo i koriranje akcija na berzama glavno obeležje privređivanja, kakav je slučaj
na primer sa USA i Engleskom. To su zapravo ekonomije u kojima je uticaj
računovodstvene profesije na model finansijskog izveštavanja veoma značajan. Naravno,
taj model teži da postane opšteprihvaćen. Nemačka, naime, poznaje posebno
organizovanu profesiju poreskih eksperata, koja je brojnija od računovodstvene i čija
edukacija traje znatno duže, što je verovatno u skladu sa načinom finansiranja preduzeća
u kome država igra značajnu ulogu. Računovođe u Engleskoj su angažovane za rad u
trgovine, industriji, državnim ustanovama i obrazovanju. Isto tako, revizorske firme u
Nemačkoj vrše reviziju finansijskih izveštaja privatnih kompanija. Francuska ima
razvijenu računovodstvenu profesiju u koju ulaze i revizori. Revizorskim telima u
Nemačkoj i Francuskoj upravlja država, dok nadzor nad radom profesionalnih
organizacija vrši vlada u Engleskoj i Holandiji.
Razvoj profesionalne regulative, kao sposobnosti i kompetentnosti profesionalnih računovođa pod
uticajem je uspostavljene obrazovne i istraživačke aktivnosti u oblasti računovodstva. Specifični
zahtevi Međunarodnih stanadarda finansijskog izveštavanja i njihova primena zahtevaju razvijenu
profesiju i kompetentne računovođe. Naime, zakonsko uređenje finansijskog izveštavanja bilo
71 Mueller G. , Gernon H. , and Meek G. , Accounting, An International Perspective, Fourth Editon, Richard
D. Irvin, 1997, p. 7.
109
veoma spor i dugotrajan proces kojim je stvoren okvir izveštavanja neprimeren savremenom
dinamičnom poslovnom okruženju. Isto tako, zakonsko regulisanje finansijskog izveštavanja bi po
svojoj prirodi bilo opterećeno formom, a ne suštinom. Uticaj političkih konsideracija takođe bi bio
veoma jak. Gotovo da je opšte prihvaćeno mišljenje da promovisanje i primenu međunarodnih
standarda finansijskog izveštavanje treba da vrše profesionalne organizacije iz najmanje dva
razloga72. Prvi, zato što profesionalne računovođe, kao članovi profesionalnih organizacija, poseduju
ekspertska znanja o poslovnom okruženju, poslovnoj praksi i računovodstvenim procedurama koje
ih odražavaju. Nazavisna pozicija profesionalnih računovođa u odnosu na sastavljače i korisnike
finansijskih izveštaja, omogućava da izražavaju nepristrasno mišljenje o tome na koji način
poslovne transakcije i drugi događaje treba priznavati, meriti i obelodanjivati, što vodi tome da
finansijski izveštaji fer prikazuju finansijski i prinosni položaj. To je drugi razlog zašto
standardizaciju finansijskog izveštavanja treba da promovišu profesionalne organizacije.
d) Glavni uticaj na nacionalne modele finansijskog izveštavanja ima nacionalna kultura i
tradicija, kao skup društvenih vrednosti i socijalnih normi i odnosa koji uslovljavaju
ponašanje nekog društva ili društvene grupe, kao što su računovođe. Računovođe svih
zemalja imaju mnogo sličnosti, ali i razlika u pogledu priznavanja, merenja i obelodanjivanja
imovine, obaveza, kapitala prihoda i rashoda. Kulturne tendencije podrazumevaju i shvatanja
o računovodstvu, koja su godinama razvijana i tako prerasla u računovodstvenu tradiciju
neke zemlje73. Okvir koji dovodi u vezu kulturu i računovodstvo obuhvata četiri
reprezentativne računovodstvene vrednosne dimenzije74, tj.
• profesionalizam vs. zakonska kontrola;
• uniformnost vs. fleksibilnost;
• konzervativizam vs. optimizam;
• tajnost vs. transparentnost.
72 Hoopwood A. , Accounting Standard Setting, An International Perspective, 1983, p. 5
73 Gray S. , Needles B. , E. , Finansijsko računovodstvo - opšti pristup, prevod SRRRS, 1999. , str. 31.
74 Gray S. Schweirkar J. and Roberts C. , Intenational Accounting:A Case Approach, 1995, citat prema mr
Jasmina Bigićević, „Uzroci međunarodnih razlika u finansijskom izveštavanju“, Računovodstvo br. 5-
6/2006, str. 91.
110
Prva računovodstvena vrednost vezana je za davanje prednosti nazavisnom
profesionalnom rasuđivanju i samoregulativi u razvoju finansijskog izveštavanja u
pojedinim nacionalnim ekonomijama, nasuprot zakonskoj kontroli, odnosno davanja
prednosti individualizmu i subjektivizmu nasuprot kolektivizmu. Ovakav odnos
računovodstva i kulture zastupljen je u računovodstvenim sistemima anglosaksonskih
zemalja. U ovom modelu finansijskog izveštavanja poseban akcenat je stavljen na
prezentovanje istinite i poštene vrednosti. Zakonska kontrola je razvijena u modelu
finansijskog izveštavanja kontinentalnog dela Evrope. U ovom modelu su poštovana
zakonska pravila, a u manjoj meri profesionalna prosuđivanja. Nacionalne ekonomije
koje preferiraju uniformnost pokazuju sklonost ka primeni univerzalnih sistema
finansijskog izveštavanja, dok su za fleksibilne modele finansijskog izveštavanja
karakteristična uvažavanja zahteva pojedinih kompanija, ili pojedinih sektora ekonomije.
Tako se uniformnost nalazi u zemljama sa sistemom kodifikovanog prava, kao što su
zemlje kontinentalne Evrope, dok je fleksibilnost izražena u zemljama običajnog prava,
kao što su anglosaksonske zemlje.
Računovođama je po prirodi profesije svojstven konzervativizam, ali je on u pojedinim
zemljama manje ili više izražen, odnosno nalazi se na relaciji konzervartivizam / optimizam.
Konzervativizam podrazumeva opreznost pri priznavanju, merenju i obelodanjivanju prihoda i
rashoda, kao i imovine, obaveza i kapitala u uslovima neizvesnosti. Optimizam, pak, u tom procesu
toleriše znatno veću neizvesnost. Primera radi, navodimo izdatke čiji se efekti očekuju u budućnosti,
koji se u konzervativizmu smatraju troškovima, dok se u optimističnom pristupu obuhvataju kao
sredstva, koja će predstavljati troškove nekog budućeg perioda. Tako su računovođe Nemačke i
Japana obazrivije u priznavanju dobiti, odnosno vrednovanju sredstava u interesu zajmodavaca.
Računovođe USA i Engleske su u tom pogledu liberalnije, što je u interesu vlasnika kapitala,
odnosno akcionara.
Računovodstvene vrednosti tajnosti i transparentnosti vezuju se za obelodanjivanje
informacija. U tom kontekstu zemlje kontinentalne Evrope ograničavaju obelodanjivanja
informacija kako za menadžment, tako i za eksterne korisnike. Shodno tome, može se uočiti da su
tajnost i konzervativizam međusobno usko povezani. Nsuprot ovim, anglosaksonske zemlje imaju
111
transparentniji pristup obelodanjivanju informacija, što je u skladu sa zahtevima akcionara i
finansijskih tržišta.
e) Računovodstvo i finansijsko izveštavanje u pojedinim zemljama se razvijalo pod uticajem
velokih kolonijalnih sila. Tako se u u računovodstvenim tradicijama Afrike i Azije oseća uticaj
Engleske i Francuske. Takve tradicije se u uslovima globalizacije intenzivno menjaju. Formiranje
ekonomskih grupa ili regiona, kao što su Evropska unija, Severna Amerika, Azija, zemlje Pacifika i
dr. značajno je podstaklo ove promene. Isto tako, dramatične političke promene u Rusiji, Kini,
Južnoj Americi i Africi podstakle su međunarodnu trgovinu i direktna strana ulaganja.
Decentralizacija, privatizacija i internacionalizacija finansija i ulaganja u akcije uticale su na pojavu
i ubrzani razvoj tržišta akcija. U tim uslovima, narasle su potrebe za međunarodnim finansijskim
izveštavanjem, odnosno boljim međunardnim finansijskim razumevanjem.
f) Istorijski trošak je ošteprihvaćena osnova merenja, odnosno vrednovanja elemenata
finansijskih izveštaja. Ova osnova merenja je pouzdana samo u stabilnim monetarnim
uslovima, odnosno u uslovima apsolutne stabilnosti novčane jedinice, što je prilično
nerealna prepostavka. Naime, konstantna inflatorna tenzija, odnosno tendencija pada
kupovne snage novca su obeležja vremena u kome egzistiraju, rastu i razvijaju se
savremena preduzeća. Imajući u vidu da ove tendencije nisu podjednakog intenziteta u
svim nacionalnim ekonomijama, stabilnost nacionalne valute je značajan uzrok razlika u
praksama finansijskog izveštavanja. Tako Nemačka i Japan, zemlje odane istorijskom
trošku kao osnovi merenja, osećaju uticaj inflacije. Zemlje Južne Amerike, pak, osećaju
jači uticaj inflacije i zato koriste istorijske podatke korigovane indeksom opšteg nivoa
cena prilikom sastavljanja finansijskih izveštaja. Značajnije pomeranje cena, pak, zahteva
utvrđivanje efekata promene nivoa cena na finansijski položaj i uspešnost preduzeća.
Računovodstvo je instrument merenja ekonomskog rasta i razvoja, odnosno merenja
visine ulaganja u kapitalna dobra na nivou preduzeća, kao i državnih organa i
fondova. Visina ulaganja je neposredno određena štednjom. Vrednost štednje i
ulaganja i njihovi odnosi opredeljuju visinu rasta i cenovnu stabilnost nacionlne
ekonomije. Merenjem visine rezultata poslovanja računovodstvo direktno opredeljuje
112
potencijalnu štednju – akumulaciju kapitala i ulaganja, imajući u vidu da je rezultat
osnovica za oporezivanje i raspodelu. Indirektni uticaj na visinu štednje i ulaganja
računovodstvo vrši kroz emitovanje informacija vlasnicima kapitala i kreditorima, kao
i ostalim stejkholderima koncentrisanim oko tržišta novca, kredita i kapitala o
finansijskom položaju, poslovnoj uspešnosti i promenama finansijskog položaja.
Sa druge strane, računovodstvene informacije kao finansijske i nefinansijske zajedno
sa neračunovodstvenim informacijama su osnov korporativnog upravljanja. Naime,
ove informacije su osnov planiranja, organizovanja, kontrole, komuniciranja i
motivisanja kao faza procesa upravljanja preduzećem u cilju maksimizovanja njegovog
rezultata, odnosno maksimizovanja osnove za oporezivanje, raspodelu i akumuliranje,
tj. formiranje štednje.
Relevantne, pouzdane, uporedive, blagovremene i racionalno pripremljene informacije
o rezultatu poslovanja, potencijalu ostvarivanja budućih rezultata i sposobnosti
stvaranja gotovine dobijaju puni smisao ako zadovoljavaju osnovne pretpostavke
međunarodno prihvaćenog načina finansijskog izveštavanja, tj. pretpostavku o
nastanku poslovnog događaja i kontinuitetu poslovanja.
Obim i struktura računovodstvenih informacija sadržanih u bilansu stanja, bilansu
uspeha, izveštaju o novčanim tokovima, izveštaju o promenama na kapitalu i
napomenama, kao setu finansijskih izveštaja definisanih MRS/MSFI, determinisani su
potrebama obelodanjivanja ili transparentnosti, koje tradicionalno proističu iz
priznavanja korporacije kao samostalne poslovno-finansijske i pravne celine,
razdvajanja vlasništva od upravljanja i kontrole, porasta broja i veličine korporacija i
dr. Ovi zahtevi su u novijim uslovima upotpunjeni zahtevima tzv. nefinansijske grupe
stejkholdera, kao što su zaposleni, sindikati, vladine agencija i šira javnost u smislu
isticanja društve odgovornosti korporacija.
Prema MRS 1, interesi finansijskih i nefinansijskih stejkholdera u smilu potreba za
ocenom i procenom finansijskog položaja, poslovne uspešnosti i promena finansijskog
položaja, zadovoljeni su sadržinom i strukturom definisanom kao minimum uz
113
obavezno upotpunjavanje u skladu sa zahtevima ostalih Međunarodnih
računovodstvenih standarda / Međunarodnih stanarda finansijskog izveštavanja
MRS/MSFI, kao i odluka menadžmenta u smislu da se dodatne i specifične informacije
daju ili u osnovnom obrascu ili u napomenama uz finansijske izveštaje. Obim i
struktura, kao i jasnost u razumljivost informacija sadržanih u definisanom setu
finansijskih izvrštaja znatno su unapređeni napomenama.
Internacionalizacija načina proiznavanja, merenja i obelodanjivanja informacija
sadržanih u finansijskim izveštajima, odnosno standardizacija finansijskog
izveštavanja u međunarodnim okvirima mora da reši probleme nacionalnih različitosti
strukture finansiranja preduzeće, zatim, razlike u nivou razvijenosti nacionalnih tržišta
kapitala, različitosti nacionalnih sistema oporezivanja, različitog nacionalnog nivoa
razvijenosti računovodstvene profesije i regulative i razlike u nacionalnoj kulturi i
tradiciji, kao i probleme razlika u stabilnosti nacionalnih valuta i razlika u pristupu
međunarodnim i političkim odnosima pojedinih nacionalnih država.
3. INSTRUMENTI I REGULATORI
FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA
Instrumenti i regulatori finansijskog izveštavanja su nerazdvojne kategorije, od
kojih zavisi finansijsko izveštavanje i dele se na globalne i nacionalne. Globalni
instrumenti finansijskog izveštavanja su skup međunarodnih računovodstvenih, tehničkih,
etičkih i obrazovnih standarda i standarda kvaliteta, smernica i uputstava za njihovu
primenu na nivou nacionalne ekonomije, u funkciji standardizacije i unifikacije
računovodstvenih informacija. Globalna regulatorna tela donose i promovišu globalne
profesionalne instrumente pomoću kojih profesionalne organizacije i tela na globalnom i
nacionalnom nivou grade jedinstveni, unifikovani sistem finansijskog izveštavanja
neophodan globalnom tržištu i merenju rezultata tog tržišta. Aktivnosti globalnih i
nacionalnih profesionalnih organizacija i tela, bilo da kreiraju ili implementiraju
instrumente finansijskih izveštaja, imaju zajednički cilj, a to je omogućavanje lakšeg rada
i merenja rezultata ekonomija na globalnom tržištu uz pomoć regulativa prihvaćenih od
država u funkciji poboljšanja kvaliteta finansijskog izveštavanja, što je cilj globalnih
procesa.
3. 1. Faktori od uticaja na kvalitet finansijskih izveštaja
Finansijski izveštaji zasnovani na globalnoj računovodstvenoj regulativi visokog
kvaliteta, na etici, integritetu i razumnim procenama računovođa predstavljaju jedan od
oslonaca tržišne ekonomije. Na kvalitetnim finansijskim izveštajima zasnivaju se
poverenje investitora i njihove investicione odluke. Odsustvo i pad poverenja u
finansijske izveštaje dovodi do povećane opreznosti investitora i nepovoljno deluje na
tržište kapitala. Proces globalizacije, kao proces harmonizacije u svetskim razmerama,
ima za posledicu povećanje interesovanja za principe i načela na osnovu kojih se
sastavljaju i obelodanjuju finansijski izveštaji. Pošto se računovodstvo može smatrati
„jezikom biznisa“, logično je da komunikacija može biti uspešna samo ako svi učesnici
govore „istim jezikom“ odnosno primenjuju ista računovodstvena pravila.
115
Osnovni faktori koji utiču na kvalitet finansijskog izveštavanja su standardi
(norme) finansijskog izveštavanja i etika (stepen primenjivanja etičkih normi) lica koja
sastavljaju finansijske izveštaje. Pored toga, bitni činioci koji utiču na kvalitet
finansijskih izveštaja su regulatorna tela koja donose norme, odnosno računovodstvena
pravila, kao i lica koja primenjuju ta pravila, odnosno profesionalne računovođe.
Norme koje utiču na finansijske izveštaje se često nazivaju „opšteprihvaćenim
računovodstvenim principima odnosno “standardima“, koji obuhvataju konvencije,
pravila i procedure neophodne za definisanje računovodstvene prakse. Primena ovih
normi trebalo bi da ima za posledicu istinite i objektivne, odnosno kvalitetne finansijske
izveštaje.
3. 1. 1. Računovodstvene norme
U oblasti računovodstva i sastavljanja finansijskih izveštaja, u svetskim razmerama
postoji nekoliko grupa standarda koji se nazivaju opšteprihvaćenim: evropske direktive
(Treća, Četvrta, Sedma i Osma), Opšteprihvaćeni američki računovodstveni principi - US
GAAP, Opšteprihvaćeni računovodstveni principi Ujedinjenog Kraljevstva - UK GAAP,
i Međunarodni računovodstveni standardi / Međunrodni standardi finansijskog
izveštavanja (MRS/MSFI). Opšteprihvaćeni standardi revizije Amerike - US GAAS,
Opšteprihvaćeni standardi revizije Ujedinjenog Kraljevstva - UK GAAS i Međunarodni
standardi revizije (MSR).
Evropske direktive imaju karakter opštih smernica i nastale su kao rezultat
kompromisa zemalja članica Evropske unije, u cilju formiranja jedinstvenog evropskog
finansijskog tržišta. Direktive sadrže minimalne zahteve koje zemlje-članice Evropske
unije treba da zadovolje u procesu unifikovanja finansijskog izveštavanja. One
predstavljaju značajan, ali ne i odlučujući korak u procesu standardizacije finansijskih
izveštaja, zbog toga što pružaju mogućnost zemljama-članicama da zadrže svoje
zakonske regulatorne sisteme.
116
Opšteprihvaćene američke računovodstvene principe (GAAP) donosi Odbor za
standarde finansijskog računovodstva (FASB), regulatorno telo koje sarađuje sa telom
koje kontroliše izdavanje i promet hartija od vrednosti, kao i sa računovodstvenom
praksom.
Međunarodni računovodstveni standardi, odnosno Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja (MRS/MSFI) usvajao je počev od 1975. godine do danas (41
standard sa oznakom MRS i 8 standarda sa oznakom MSFI) Komitet za Međunarodne
računovodstvene standarde (od 2001. godine Odbor za Međunarodne računovodstvene
standarde). Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde nema snagu institucije da
zahteva primenu MRS/MSFI, već je njegov zadatak da vrši uticaj na članice
Međunarodne federacije računovođa, IFAC (oko 160 članica iz oko 120 zemalja),
odnosno na računovodstvenu praksu preko profesionalnih asocijacija koje u svojim
sredinama afirmišu primenu MRS/MSFI (koji se primenjuju bilo direktno ili indirektno
donošenjem nacionalnih standarda sa sličnim sadržajem u preko 100 zemalja sveta).
Primena MRS/MSFI i njihovo usavršavanje predstavljaju kontinuirane procese sa
karakterom povratne sprege, jer se njihovom primenom uočava potreba za njihovim
usavršavanjem ili pak stavljanjem van snage određenih standarda i donošenjem novih.
Osnovni cilj MRS/MSFI jeste obezbeđivanje istinitih i objektivnih finansijskih izveštaja
koji su međusobno uporedivi.
Istiniti i objektivni finansijski izveštaji treba da predstavljaju vernu prezentaciju
finansijske pozicije i rezultata poslovanja različitih entiteta. Uporedivost se može postići
jedino primenom istih pravila za sastavljanje finansijskih izveštaja, a ona podrzumeva
kako uporedivost finansijskih izveštaja jednog entiteta u različitim periodima
izveštavanja (radi sagledavanja trenda određenih bilansnih pozicija), tako i finansijskih
izveštaja razlišitih subjekata (radi sagledavanja položaja posmatranog entiteta u odnosu
na druge, najčešće konkurentne entitete).
Međunarodni standardi revizije - MSR značajno utiču na kvalitet finansijskog
izveštavanja, kao norme za ocenu kvaliteta finanansijskih izveštaja entiteta na tržištu, na
117
osnovu kojih profesionalne računovođe daju izveštaje o izvršenoj reviziji svih oblika
entiteta, bez obzira na to da li se uveravanja obavljaju na osnovu statutornih zahteva ili
tržišnih potreba klijenata. Takođe, na kvalitet finansijskih izveštaja utiču i drugi
profesionalni, tehnički i informatički standardi, kao i jedinstvena primena tih standarda,
na šta presudno utiču kreatori jedinstvenih standarda, kao i profesionalna osposobljenost i
etičnost profesionalnih računovođa, koji imaju obavezu kao članovi jedinstvene profesije
za njenu doslednu primenu.
Pored toga što se primenjuju u velikom broju zemalja, MRS/MSFI su danas
priznati od stručne javnosti, finansijskih tržišta, kompanija i računovodstvenih i drugih
tela kao najkvalitetniji standardi na kojima treba da se zasnivaju harmonizacija i
standardizacija finansijskog izveštavanja u svetu.
3. 1. 2. Tela koja donose i odlučuju o promeni računovodstvenih normi
Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB) posvećen je razvoju
visokokvalitetnih računovodstvenih standarda koji zahtevaju transparentne i uporedive
informacije u finansijskim izveštajima. U svrhu ovog cilja Odbor sarađuje sa globalnim i
nacionalnim regulatornim telima kako bi se postigla usklađenost računovodstvenih
standarda na globalnom nivou i pomaže im prilikom implementacije MRS/MSFI.
Ključno pitanje za stepen uporedivosti finansijskih izveštaja i za efikasnost poslovne
komunikacije odnosi se na meru u kojoj su države članice spremne da svoje
računovodstvene sisteme zamene sa MRS/MSFI.
Evropska federacija računovođa (FEE) ističe i identifikuje sledeće elemente za
postizanje visokog kvaliteta finansijskog izveštavanja:
• potpuna odgovornost rukovodstva kompanija i računovođa pri sastavljanju
finansijskih izveštaja;
• sprovođenje interne revizije finansijskih izveštaja i kontrola od strane
nadzornog organa;
118
• poštovanje procedure potvrđivanja, odnosno prihvatanja finansijskih
izveštaja od strane nadležnih organa poslovnog subjekta;
• eksterna revizija finansijskih izveštaja;
• postojanje institucije izvan poslovnog subjekta koja se bavi nadzorom nad
primenom MRS/MSFI;
• aktivnosti berze u smislu postavljanja zahteva za finansijskim izveštajima
visokog kvaliteta;
• aktivnost investicionih savetnika, bankara, sponzora i
• zahtevi investitora, analitičara, agencija koje utvrđuju rejting poslovnih
entiteta, kao i stručne literature i štampe.
Takođe, brojna druga tela i profesionalne organizacije čija aktivnost se odvija na
međunarodnom nivou koja su zainteresovana za kvalitet finansijskih izveštaja. Značajnija
od tih tela su: IFAC - Međunarodna federacija računovođa75, IOSCO - Međunarodna
organizacija Komisije za hartije od vrednosti, AICIPA - Američki institut ovlašćenih
javnih računovođa, OECD - Organizacija za evropsku saradnju, UNCTAD –
Konferencija Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj, zatim regionalne profesionalne
organizacije i udruženja računovođa i druga tela čija aktivnost se odvija na
međunarodnom i nacionalnom nivou. Značajan doprinos standardizacije finansijskog
izveštavanja daju i druge regionalne profesionalne organizacije:
• Mediteranska federacija računovođa (FCM)
• Međunarodna federacija računovođa frankofonskog govornog područja
(FIDEF)
• Partnerstvo za razvoj računovodstva u jugoistočnoj Evropi (SEEPAD)
• Konfederacija azijskih i pacifičkih računovođa (CAPA)
75 International Federation of Accountants ili Međunarodna federacija računovođa osnovana je 7. oktobra
1977. godine u Minhenu, a sedište od njenog osnivanja joj je u Njujorku, od čega su šezdeset i tri
profesionalne računovodstvene organizacije iz 51 zemalja sveta potpisnice IFAC-ovog prvog Ustava.
Misija IFAC-a je da: 1- služi javnom interesu, 2. jača računovodstvenu profesiju i struku u svetu, 3.
promoviše poštovanje visoko profesionalnih standarda kvaliteta, međunarodnih konvergencija takvih
standarda i 4. doprinosi razvoju jakih nacionalnih ekonomija gde su struka i stručnost najrelevantniji
kriterijumi. 1977. Podaci dostupni i preuzeti sa sajta . ifac. org, Njujork, dostupno dana 17. 12.
2008.
119
• Federacija računovođa Istočne, centralne i Južne Afrike (FCSAFA)
• Evroazijska federacija računovođa i revizora (ECCAA)
• Interameričko društvo računovođa (IAA)
Broj profesionalnih organizacija članica Međuanrodne federacije računovođa u
periodu od 1997. do 2007. godine prikazan je na Grafikonu br. 2.
Grafikon 2 - Članstvo u IFAC 1977-2007 (iz 123 zemlje i merodavnih institucija u svetu
2007)
[pic]
Pored navedenih tela i profesionalnih organizacija, značajan uticaj na kvalitet
finansijskih izveštaja vrše i nacionalne profesionalne asocijacije i nacionalna zakonska i
profesionalna regulativa.
Članice Međunarodne federacije računovođa, koja svojom aktivnošću
prevođenjem i objavljivanjem Međunarodnih računovodstvenih standarda /
Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja MRS/MSFI, Međunarodnim
standardima revizije MRS, Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor
120
MRSJS i njegovim blagovremenim ažuriranjem, tumačenjem njihove primene, kao i
sprovođenjem kontinuirane edukacije profesionalnih računovođa za doslednu primenu
ukupne profesionalne regulative i principa utemeljenih na globalnim i nacionalnim
standardima usklađenim sa njima76.
Osnovna težnja regulatornih tela, profesionalnih organizacija i profesionalnih
računovođa jeste: postizanje kvaliteta, a time i poverenja u finansijske izveštaje i zaštita
poverilaca, odnosno zaštita javnih interesa ili interesa javnosti, u čijem interesu su i
kreirani globalna pravila i principi, i na osnovu tih normi profesionalne računovođe
sačinjavaju finansijske izveštaje u koje će imati poverenja celokupna javnost..
3. 1. 3. Profesionalne računovođe
Profesionalne računovođe su lica koja vode poslovne knjige i na osnovu pravila i
principa međunarodne profesionalne regulative sastavljaju finansijske izveštaje, i
predstavljaju značajan faktor koji utiče na kvalitet finansijskih izveštaja. Uticaj
profesioanlnih računovođa se ogleda u profesionalnoj osposobljenosti i sposobnosti
primene zakonske, profesionalne i interne računovodstvene regulative, kao i u njihovom
aktivnom učestvovanju prilikom donošenja interne računovodstvene regulative. Internu
regulativu čine opšti akti koje donose poslovni entiteti, a koji sadrže potrebna uputstva i
smernice za vođenje poslovnih knjiga, priznavanje i vrednovanje elemenata finansijskih
izveštaja i sastavljanje finansijskih izveštaja. U primeni navedenih regulativa ključnu
ulogu imaju profesionalne računovođe - njihova profesionalna osposobljenost i etičnost u
primeni globalnih i nacionalnih regulativa.
Međunarodna federacija računovođa je u tom cilju razvila Međunarodne
standarde edukacije IES 1-8, Međunarodne standarde kontrole kvaliteta usluga
profesionalnih računovođa i Etički kodeks za profesionalne računovođe, kao norme od
76 „Savez RR je doneo Jugoslovenske računovodstvene standarde početkom devedesetih godina prošlog
veka i ažurirao ih i usklađivao sa Međunarodnim računovodstvenim standardima sve dok skupština Saveza
nije donela odluku 27. 12. 1998. o neposrednoj primeni Međunarodnih računovodstvenih standarda“,
Škobić P. , intervju u časopisu Računovodstvo br. 9/2005.
121
interesa za računovodstvenu profesiju koje regulišu ponašanje pripadnika
računovodstvene profesije. Kodeks etike za profesionaln računovođe je u primeni kod
pretežnog broja profesionalnih organizacija članica Međunarodne federacije računvođa
(IFAC), bilo direktno – primena na članstvo, ili indirektno, donošenjem nacionalnog
kodeksa sa istim ili strožim sadržajem. Osnovne osobine profesionalnog računovođe,
odnosno principi kojih treba da se pridržavaju profesionalne računovođe prilikom
vođenja poslovnih knjiga, saglasno paragrafima ovog kodeksa su: čestitost i objektivnost,
profesionalna osposobljenost i dužna pažnja, poverljivost, profesionalno ponašanje, dobra
praksa i publicitet.
Profesionalna osposobljenost lica koja vode poslovne knjige i sastavljaju
finansijske izveštaje podrazumeva polaganje odgovarajućeg ispita za sticanje
profesionalnog zvanja u skladu sa Međunarodnim standardima edukacije IES 1-8, kao i
kontinuiranu edukaciju, u skladu sa Međunarodnim standardima kontinuirane edukacije
IES 7 koja se sprovodi svake godine u skladu sa celokupnom profesionalnom
regulativom (profesionalnom i zakonskom) primenljivom u određenoj zemlji, a koja treba
da bude usklađena sa IFAC-ovim Etičkim kodeksom za profesionalne računovođe.
Kompetentnost profesionalnih računovođa se prati na osnovu stalnog obnavljanja
znanja i prakse kvaliteta usluga koje pružaju profesionalne računovođe, na osnovu
standarda kvaliteta koje sprovode tela i profesionalne organizacije za članice u obavljanju
poslova i pružanju usluga u oblasti finansijskog izveštavanja a kompetentnost
profesionalnih računovođa u javnoj praksi podrazumeva mnogo širi obim profesionalnih
znanja i veština. Osim pružanja informacione podloge za donošenje poslovnih odluka,
profesionalni računovođa treba da ima značajnu ulogu u poslovnom entitetu prilikom
analize rizika, ustanovljavanja i razvijanja sistema interne kontrole i internih pravila
poslovanja. Iz tih razloga on treba da poseduje sposobnost kreativnog razmišljanja,
analitičkog zaključivanja i tumačenja kompleksnih finansijskih podataka.
Implementacija Međunarodnih računovodstvenih standarda / Međunarodnih
standarda finansijskog izveštavanja MRS/MSFI, Međunarodnih standarda revizije MSR i
122
Međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor MRSJS ima za posledicu
nametanje potrebe za internacionalizacijom edukacije profesionalnih računovođa, koja
podrazumeva primenu usaglašavanje programa edukacije u primeni globalne
profesionalne regulative od značaja za računovodstvenu profesiju, na nacionalnom,
regionalnom i globalnom nivou. To zahteva jednistvenuu primenu međunarodnih
obrazovnih, etičkih i tehničkih standarda za profesionalne računovođe, kao i
međunarodnih standarda kontrole kvaliteta poznatih pravila i procedura globalnih
regulatornih tela. Danas se sve više oseća uticaj globalizacije na edukaciju profesionalnih
računovođa i sticanje unifikovanih profesionalnih zvanja i znanja, odnosno
standardizacija finansijskih izveštaja zahteva globalnog profesionalnog računovođu.
Komparativna studija računovodstvene profesije u Evropskoj Uniji je sprovedena od
strane Vrhovnog veća profesionalnih računovođa Francuske, uz podršku Evropske
federacije računovođa (FEE). Pored radnog komiteta profesionalne organizacija
računovođa Francuske u projektu je učestvovala i Evropska asocijacija advokata
(EuroLaw). Projekat je otpočeo 1994. godine i kontiuirano se nastavlja pri čemu se
godišnji izveštaji ažuriraju u skladu sa eventualnim izmenama. Komplementaran projekat
pod nazivom “Uticaj globalizacije na edukaciju računovođa” je sprovela Fondacija
Odbora za Međunarodne računovodstvene standarde. Informacije sadržane u pregledu
bazirne su na izveštajima radnih grupa oba projekta, date su u Tabeli 8.
Izvor: Glas računovođa br. 9, str 59 - Studija evropke federacije računovođa (FEE) i
Fondacije odbora za međunarodne računovodsrvene standarde (IASB)
Na osnovu uporednog pregleda organizacije i usaglašenosti računovodstvene profesije
država Evropske Unije77 stiče se utisak velike raznolikosti uređenja sticanja
profesionalnih zvanja i same profesije. Međutim pažljivija analiza ukazuje da se
raznolikost primenjenih rešenja pre svega odnosi na formalne aspekte uređenja ali da je u
svakoj državi članici EU obezbeđeno poštovanje osnovnih principa računovodstvene
profesije, zaštita prava profesionalnih računovođa uz istovremeno uspotavljanje
strogih kriterijuma sticanja profesionalnih zvanja. Ovakva usaglašenost je i
očekivana budući da su države članice Evropske Unije dostigle visok stepen
harmonizacije. Zahtevi u pogledu pouzdanosti finansijskih izveštaja i kvaliteta
finansijskih informacija su takođe znatno povećani što je uticalo i na povećanje zahteva
stručnosti i osposbljenosti profesionalnih računovođa.
77 U pregledu nije dat prikaz organizacije računovodstvene profesije van evropskih država poput
Sjedinjenih američkih država, Kanade, Australije, Indije, Rusije, Ukrajine itd. U većini ovih zemalja
profesionalne asocijacije računovođa su uskladile uslove i način sticanja profesionalnih zvanja i obezbedile
zaštitu rada i statusa profesionalnih računovođa. Ukoliko posmatramo organizaciju profesije u van
evropskim zemljama i rešenja predložena Novim zakonom o računovodstvu i reviziji Republike Srbije
132
Budućnost računovodstvene profesije se stoga zasniva na dva parametra: nezavisnosti i
stručnosti profesionalnih računovođa. Profesionalne organizacije stoga imaju veliku
odgovornost u pogledu očuvanja nezavisnosti položaja i rada svojih članova kao i u
pogledu primene i poštovanja međunarodno prihvaćenih zahteva osposobljavanja
profesionalnih računovođa. Odgovornost profesionalnih računovođa je tim veća budući
da kvalitet njihovog rada nije ograničen isljučivo na klijenta ili poslodavca već na
celokupnu javnost. Klijenti, kreditori, država, poslodavci, zaposleni, investitori, privredna
i finansijska pravna lica i mnogi drugi imaju poverenje u objektivnost, integritet i
stručnost profesionalnih računovođa. Odgovornost prema javnosti i zaštita javnog
interesa78 jeste velika obaveza profesionalnih računovođa ali je istovremeno i najviše
priznanje značaja njihovog rada za opšte dobro zajednice. Pokušaji u nekim
istočnoevropskim zemljama da iz računovodstvene profesije izdvoje revizore ima
ozbiljne posledice79.
Značajne razlike u praksi izveštavanja u različitim zemljama mogu se prevazići
sačinjavanjem finansijskih izveštaja u skladu sa smernicama MRS/MSFI, MRS i MRSJS,
kao globalnim profesionalnim okvirom koji se primenjuje pored nacionalne zakonske
regulative prilikom sastavljanja finansijskih izveštaja. Uslov za kvalitetne finansijske
izveštaje je svakako i uključivanje u regulatorni okvir i jasno definisanje kontrole
primene profesionalne računovodstvene regulative i posebno primene kodeksa
profesionalne etike računovođa. Osim regulatornog okvira i nivoa profesionalne
osposobljenosti pojedinaca, profesionalnih računovođa, članova profesionalnih
organizacija, na kvalitet finansijskih informacija utiče i sistem korporativnog upravljanja,
a pri čemu je ovaj uticaj obostran, odnosno uzajaman. Drugim rečima, unapređenje
kvaliteta finansijskih informacija i kvantiteta njihovog obelodanjivanja predstavlja bitan
dolazi se do poražavajućeg zaključka da je u samo jednoj van evropskoj zemlji primenjen donekle sličan
model - i to u Azerbejdžanu.
78 Javni interes predstavlja kolektivno dobro svih pojedinaca i institucija jedne zemlje
79 U Rumuniji se uveliko osećaju negativne posledice veštačkog razdvajanja računovodstvene profesije i
ustanovljavanja Komore ovlašćenih revizora pod patronatom države. Nakon ogromnog izdvajanja iz
budžeta u iznosu od 3 miliona eura, koji su potrošeni na osnivanje Komore dobijena je jedna para-državna
institucija čijim delovanjem se obezbeđuje monopolski položaj i profit revizorskim preduzećima koja su
vlasništvo državnih činovnika. Upravo zbog činjenice da predstavlja državno telo kao i zbog pratećih
133
osnov za kvalitetno korporativno upravljanje, s jedne, dok efikasno korporativno
upravljanje svojim mehanizmima direktno utiče na poboljšanje kvaliteta finansijsko
računovodstvenih informacija, sa druge strane.
3. 2. Instrumenti finansijskog izveštavanja
Osnovni instrumenti finansijskog izveštavanja su Međunarodni računovodstveni
standardi / Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja, Međunarodni standardi
revizije, Međunarodni standardi kvaliteta, Međunarodni obrazovni standardi,
Međunarodni etički standardi i Međunarodni standardi elektronskog prikupljanja, obrade
i distribucije informacija, ali i smernice za njihovu implementaciju.
3. 2. 1. Međunarodni računovodstveni standardi
Poslednjih godina sve više dolaze globalni ulagači, povećava se razmena robe i
usluga na globalnom tržištu i zbog toga se posebna pažnja pridaje upoređivanju domaćeg
ekonomskog stanja sa inostranim. Zbog toga je nezaobilazno poznavanje i primena
Međunarodnih računovodstvenih standarda / Međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja (MRS/MSFI). Povećanje uporedivosti računovodstvene prakse upravo
omogućavaju Međunarodni računovodstveni standardi koji su projektovani instrumenti
procesa internacionalizacije finansijskog izveštavanja. Uloga međunarodnih
računovodstvenih standarda sastoji se u smanjivanju razlika u pripremi i prezentaciji
finansijskih izveštaja poslovnih subjekata iz pojedinih zemalja, u kontekstu otklanjanja
barijera na putu međunarodnom razumevanju i komuniciranju.
Međunarodni računovodstveni standardi su razvijeni da bi investitori iz različitih
zemalja mogli da razumeju finansijske izveštaje u svim zemljama u kojima ulažu i da bi
mogli da donose razumne odluke kako bi multinacionalne kompanije, prilikom vođenja
poslova svojih zavisnih preduzeća u različitim zemljama, mogle pri izradi finansijskih
konflikta interesa, Komora ovlašćenih revizora Rumnije nije primljena u članstvo Partnerstva za razvoj
računovodstva jugoistočne Evrope (SEEPAD) kao ni u članstvo Evropske federacije računovođa (FEE).
134
izveštaja da primene ista računovodstvena pravila, bez obzira na zemlju u kojoj se neko
od zavisnih preduzeća nalazi. Komitet za Međunarodne računovodstvene standarde -
IASC, kasnije Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde – IASB godinama već
rade na harmonizaciji međunarodnih računovodstvenih standarda.
Međunarodni računovodstveni standardi su jedini standardi koji su razvijeni i
formulisani primenom metoda opšte saglasnosti i prihavatanja u celom svetu80.
Računovodstveno informisanje na bazi MRS dobija potpuni uticaj i značaj otvaranjem
privreda u celom svetu i globalizacijom tržišta svih vrsta. Samim tim državni monopol u
ovoj oblasti gubi svoj značaj, a sa njim i nacionalni standardi koje one propisuju za
primenu na svojoj teritoriji, a koji mogu da se razlikuju od prihvaćenih međunarodnih
računovodstvenih standarda81.
Mnoge kompanije, posebno multinacionalne sve više imaju potrebu da primenjuju
Međunarodne računovodstvene standarde – MRS / Međunarodne standarde finansijskog
izvštavanja - MSFI. Oni su postali globalna norma, pa je njihova primena veliki izazov za
sve profesionalne računovođe. Predstoji sve veća zainteresovanost za primenu standarda
na globalnom nivou u cilju efektne primene u sačinjavanju i prezentovanju finansijskih
izveštaja i za ostale entitete, čak i one koji posluju u nacionalnim ekonomijama. Primena
MRS ne podrazumeva prostu primenu preskripcije, jer oni nisu preskripcija, niti gotova
rešenja koja treba jednostavno primeniti. MRS/MSFI su skup instrukcija i uputstava o
tome kako sačiniti i prezentovati finansijske izveštaje. Oni stavljaju naglasak na
razumevanje i kreativan pristup, naročito na kredo “suština iznad forme” koji
računovodstvo smatra za formu koja izražava suštinu. U izlaganjima ukazujemo ukratko
na suštinu MRS/ MSFI i druge standarde kao instrument finansijskog izveštavanja kroz
80 Hayes, R. , Schilder, A. , Dassen, R. ,Wallage,P. : Principi revizije, Savez računovođa i revizora
Republike Srpske, Banja Luka 2002. , str. 6.
81 Iako je u Evropi od 01. 01. 2005. godine započela primena MRS za poslovne subjekte koji listiranim na
berzi, samo neke od zemalja zahtevale su primenu MRS u svojim malim i srednjim poslovnim subjektima.
Velika većina drugih zemalja za finansijsko izveštavanje malih i srednjih društava primenjuje nacionalne
računovodstvene standarde. Od zemalja članica EU samo Velika Britanija ima razvijene vlastite standarde
za mala preduzeća, te je stoga u decembru 1997. godine izdala Standarde finansijskog izveštavanja za
manje subjekte FRSSE. Videti detaljnije o tome na internet sajtu: FRSSE – eng. Financial Reporting
Standards for Smaller Entites, . frc. org. uk/asb/technical/frsse. cfm, 30. 08. 2007.
objašnjenja njihovih ciljeva, sastavnih komponenti, definicija, priznanja merenja, kao i
drugih važnih obeležja njihovog kreiranja i primene kako ključnih instrumenata u procesu
standardizacije finansijskog izveštavanja u skladu sa zahtevima globalnog tržišta.
Kao glavni razlog primene MRS/MSFI za mala i srednja preduzeća navodi se da se
potpuni MRS/MSFI objavljuju kao zasebno izdanje svake godine, da sadrže preko 2400
stranica teksta, uključuju preko 40 standarda, a sve je to značajno za većinu velikih
preduzeća koja se kotiraju na berzi, ali brojni zahtevi nisu značajni za mala i srednja
preduzeća. Mnogi od zahteva koji važe za velika i kotirajuća preduzeća nisu značajni i za
mala i srednja preduzeća82. Tabela 9. prikazuje zemlje članice Evropske unije koje
primenjuju ili dopuštaju primenu MRS/MSFI za mala i srednja preduzeća.
Tabela 9 - Pregled zemalja članica EU koje primenjuju ili dopuštaju primenu MRS/MSFI
za nekotirajuća mala i srednja preduzeća83
[pic]
82 Opširnije pogledati sajt . iasplus. com/resource/0602maltapacter. pdf, 29. 08. 2007.
83 Mala i srednja preduzeća čine 95,77% svih preduzeća u EU, preko 97% svih preduzeća u Aziji i Pacifiku
i 99,70% svih preduzeća u SAD. Videti o tome detaljnije ifac. org, 18. 4. 2006. , IFAC Latest News:
Global Accountancy Profession Urges Standard Setters and Regulators toFocus on Unique Needs of Small
and Medium Enterprises, April 06, 2006.
[pic]
Kao što se može uočiti, većina zemalja Evropske unije dopušta ili propisuje primenu MSFI za
preduzeća koja ne kotiraju na berzi (za individualne i/ili konsolidirane finansijske izvještaje), a
samo Kipar i Malta propisuju primenu MSFI za sve subjekte. Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja postupno zamenjuju međunarodne računovodstvene standarde.
Pripreme za usklađivanje privrednog prava i stvaranje uslova za upoređivanje računovodstvenofinansijskih
izveštaja privrednih društava Evropska unija započela je još 1965. godine. Do
konačnog određivanja važnih direktiva došlo je tek 1984. godine, sledećim redom: prvi direktivu
vezanu za publikovanje, tj. objavljivanje Evropska zajednica usvojila je 9. marta 1968. godine;
Četvrta direktiva koja se odnosi na unifikovane godišnje računovodstvene izveštaje o
ekonomskom položaju i uspehu društva kapitala, tj. deoničarskih društava, zatim, društava sa
ograničenom odgovornošču, kao i komanditnih društava na osnovu deonica usvojila je Evropska
zajednica 25. jula 1987. godine.
U svetu je već aktuelan proces harmonizacije finansijskog izveštavanja, pa su IASB i americki
Odbor za standarde finansijskog računovodstva - FASB pokrenuli proces usklađivanja kako bi
kreirali jedne globalne standarde finansijskog izvještavanja i osigurali usporedivost i prihvaćenost
finansijskih izveštaja različitih zemalja na globalnim tržištima kapitala. Međutim, treba naglasiti
da je usklađivanje moguće bez obzira na određene razlike. Ovo iz razloga je obe grupe standarda
počivaju na sledećim principima:
• princip regularnosti, koji podrazumeva da su prezentovani podaci dati u
saglasnosti sa pravilima dobrog poslovanja i zakonom;
137
• princip iskrenosti, koji znači da prezentovana finansijska izjava odslikava realno
finansijsko stanje kompanije (nisi sakriveni dugovi ili neke druge obaveze);
• princip postojanosti metoda, što znači da je moguće povezati i uporediti sve
informacije objavljene od strane dotične kompanije;
• princip nenadoknade, čime se obezbeđuje detaljna finansijska informacija da se nebi
došlo u situaciju da neka aktiva pokriva neki dug ili prihod neke dodatne troškove;
• princip obazrivosti, što znači da se stvari ne prikazuju boljim nego što jesu;
• princip kontinuiteta, što znači da će biznis biti nastavljen istim intenzitetom i
nakon objavljivanja izveštaja;
• princip periodičnosti, što znači da se izveštaji daju za logično izdeljeni period.
Danas više od 100 zemalja primenjuje ili nastoji da uskladi izveštavanje sa Međunarodnim
računovodstvenim standardima / Međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja. Prema
projekcijama, do 2011. će oko 150 zemalja zahtevati ili prihvatiti MRS/MSFI, te će finansijski
izvještaji sastavljeni prema MSFI ili US GAAP biti gotovo jednaki84. Primenu MSFI u 153
zemlje sveta prikupila je i analizirala jedna od vodećih revizorskih kompanija u svetu. Rezultati
ovih istraživanja prikazani su u Tabeli 10.
Tabela 10. - Primena MRS/MSFI u 153 zemlje sveta 2007. godine
[pic]
Izvor: Podaci dostupni na adresi sajta: . iasplus. com/country/useias. htm, 29. 08. 200785
Podaci iz ove tabele jasno ukazuju na to da 110 zemalja u svetu propisuje MSFI za
sve ili samo za neke subjekte koji se kotiraju na berzi, dok 74 zemlje propisuju ili
dopuštaju primenu MSFI za sve ili neke nekotirajuće subjekte. Od 81 zemlje koje
propisuju MSFI za sve kompanije koje se kotiraju na berzi, 27 zemlje su zemlje članice
EU. Prema uredbi Evropskog parlamenta i veća 1606 / 200286 od 19. 07. 2002. godine
uvedena je obaveza korišćenja MSFI koje izdaje IASB za sva preduzeća koja sastavljaju
konsolidovane finansijske izveštaje i kotiraju se na uređenom finansijskom tržištu. Ta
obaveza stupila je na snagu od 01. 01. 2005. godine za sve zemlje članice EU.
U cilju boljeg razumevanja suštine zahteva pojedinih međunarodnih
računovodstvenih standarda, kratko ćemo izložiti njihovu sadržinu.
MSFI 1 - Prva primena Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja ima za
cilj da odredi način sastavljanja i prezentovanja finansijskih izveštaja u periodu u kome se
MSFI prvi put u potpunosti primenjuju kao primarna računovodstvena osnova
finansijskog izveštavanja.
MSFI 2 – Transakcije plaćanja akcijama87 objavljen je 2004. godine i ima za cilj da
propiše računovodstveno obuhvatanje transakcija plaćanja akcijama, odnosno utvrđivanje
vrednosti dobara i usluga datih kao naknada za izdavanje instrumenata akcijskog kapitala.
MSFI 3 - Poslovne kombinacije88 ima za cilj određivanje načina računovodstvenog
tretiranja povezivanja samostalnih entiteta ili poslovanja u jedan izveštajni entitet, a
85 Napomena: *12 zemalja nema razvijenu berzu, **za 41 zemlju nisu poznati podaci o tome koje standarde
koriste preduzeća koja ne kotiraju na berzi.
86 Detaljnije videti . eu. int/eurlex/pri/en/oj/dat/2002/l_243/l_24320020911en00010004.
pdf,29. 8. 2007. , pristup pravu Europske unije, Regulation (EC) No 1606/2002 of the European Parliament
and of the Council of 19 July 2002 on the application of internationalaccounting standards
87 Cilj ovog MSFI je da precizira finansijsko izveštavanje entiteta kada se on obavezuje na transakcije
plaćanja akcijama. Konkretno, njime se od entiteta zahteva da prikaže u svom bilansu uspeha i finansijskoj
poziciji efekte transakcija plaćanja akcijama, uključujući i rashode vezane za transakcije u kojima su
zaposlenima dodeljene opcije akcija. Novićević, B. , Jakšić, D. , Knežević, G. ,Kondić, N. , Vodeničarević,
I. : Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI 2007 - prva knjiga. , Savez računovođa Srbije,
Beograd, 1. januar 2007. , str 179.
139
odnosi se na kupovinu kapitala od strane drugog entiteta, kupovinu celokupne ili dela
neto imovine, preuzimanje obaveza drugog entiteta, osnivanje novog entiteta radi
kontrole drugog entiteta i restrukturiranje jednog ili više entiteta koji se kombinuju. Ovaj
standard zemenjuje MRS 22 – Poslovne kombinacije i tumačenja koja ga prate89.
MSFI 4 - Ugovori o osiguranju90 ima za cilj da obezbedi relevantno priznavanje i
merenje vrednosti koje nastaju po osnovu ugovora o osiguranju, kao i obelodanjivanje
iznosa, vremena i neizvesnosti budućih tokova gotovine po osnovu tih ugovora.
MSFI 5 - Stalna imovina koja se drži za prodaju i prestanak poslovanja91 ima za cilj
definisanje pojma stalnih sredstava namenjenih prodaji, kao načina priznavanja, merenja i
prezentovanja njihove vrednosti, kao i obaveznih obelodanjivanja u vezi sa njima. On
zamenjuje MRS 35 - Prestanak poslovanja.
88 Ovaj MSFI uključuje: računovodstveni metod za poslovne kombinacije, početno odmeravanje
prepoznatljive stečene imovine i preuzetih obaveza i potencijalnih obaveza u poslovnoj kombinaciji,
priznavanje obaveza prekida ili redukovanja aktivnosti stečenog entiteta, postupak sa iznosom za koji
učešća sticaoca u fer vrednosti prepoznatljive neto aktive stečene u poslovnoj kombinaciji premašuje trošak
kombinacije, računovodstvo za gudvil i nematerijalnu imovinu stečenu u poslovnoj kombinaciji. Od ovog
MSFI se očekuje da se sve poslovne kombinacije u njegovom delokrugu računovodstveno obuhvataju
primenom metoda kupovine, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI 2007-prva knjiga. ,
str. 307.
89 Zamenjen je termin operacija terminom poslovne kombinacije tako da se poslovne kombinacije u ovom
MSFI–u definišu kao povezivanje odvojenih entiteta ili poslovanja u jedan izveštajni entitet. Poslovna
kombinacija nastaje kada jedan entitet stekne neto imovinu koja čini poslovanje ili stekne učešće u kapitalu
jednog ili više drugih entiteta i dobije kontrolu nad tim entitetom ili entitetima. Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja, Prva knjiga, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, str. 342.
90 Cilj ovog MSFI je da se primenjuje na sve ugovore o osiguranju – ukjlučujući i ugovore o reosiguranju
koje izda neki entitet i ugovore o reosiguranju koje ima, osim za određene ugovore koje pokrivaju drugi
MSFI. Ne primenjuje se na drugu imovinu i obaveze osiguratelja, kao što su finansijska sredstva i
finansijske obaveze iz delokruga MRS 39, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI 2007-
prva knjiga. , str. 427. -428. -429.
91 Cilj ovog MSFI je da odredi obračunavanje za imovinu koja se drži za prodaju, kao i prezentaciju i
obelodanjivanje prestanka poslovanja. . Postoji u tom pravcu više situacija. Na primer, entitet prestaje da
koristi proizvodno postrojenje zato što je opala potražnja za tim proizvodom, entitet kroz zaplenu
dužnikove imovine stiče nekretnine koje čine zemljište i zgrade koje namerava da proda, entitet koji u
opsegu svog poslovanja ima lizing ali ta oprema je prestala da se daje pod lizing, entitet se obavezao na
plan prodaje zgrade svoje glavne poslovnice i počeo da traži kupca i na kraju entitet je sačinio plan za
prodaju proizvodnog objekta i započeo je sa akcijama za pronalaženje kupca, Uputstvo za primenu MSFI
stalna imovina koja se drži za prodaju i perstanak poslovanaj, Savez računovođa Srbije, 1. janura 2007. ,
Beograd, str. 603. -604. -605
140
U MSFI 6 - Istraživanje i procenjivanje mineralnih resursa akcenat je stavljen na
priznavanje, merenje, određivanje okolnosti za sprovođenje testa obezvređenja,
prezentaciju i obelodanjivanje sredstava za istraživanje i vrednovanje mineralnih
resursa92.
MSFI 7 - Finansijski instrumenti: obelodanjivanja bavi se isključivo
obelodanjivanjem finansijskih instrumenata radi efikasnije analize rizika i u tom delu
redukovan je sadržaj MRS 32 – Finansijski instrumenti: prezentacija koji u potpunosti
zamenjuje MRS 30 –Obelodanjivanja u finansijskim izveštajima banaka i sličnih
finansijskih institucija93.
MSFI 8 - Segmenti poslovanja zemanjuje MRS 14 – Izveštavanje po segmentima i
bavi se pitanjima obelodanjivanja finansijskih i opisnih informacija o segmentima
poslovanja, njihovim proizvodima i uslugama, geografskim oblastima u kojima posluju,
kao i o njihovim glavnim kupcima, radi stvaranja mogućnosti da korisnici finansijskih
izveštaja ocenjuju u procenjuju finansijske efekte poslovnih aktivnosti pojedinih
segmenata i ekonomske uslove u kojima posluju.
MRS 1 - Prezentacija (prikazivanje) finansijskih izveštaja ima za cilj propisivanje
osnova za prikazivanje finansijskih izveštaja opšte namene, da bi se obezbedila
uporedivost kako sa sopstvenim finansijskim izveštajima preduzeća iz prethodnih
92 MSFI standard 5 - Stalna imovina namenjena prodaji i prestanak poslovanja čiji je cilj bio da se: a)
sredstva koja zadovoljavaju kriterijume priznavanja kao sredstva za prodaju i odmeravaju po nižoj
vrednosti od osnovnog iznosa i fer vrednosti manje troškovi za prodaju i da prestane snižavanje cena takvih
sredstava i b) da se sredstva koja zadovoljavaju kriterijume klasifikovanja kao sredstva za prodaju
prezentuju odvojeno na prvoj strani bilansa stanja i da se rezultati prestanka poslovanja prezentuju
odvojeno u bilansu uspeha. Za detaljnije informacije videti: Međunarodni računovodstveni standardi,
SRRS, Beograd, 2007. , str. 564-614
93 U paragrafu 8 od entiteta se zahteva da obelodanjuju finansijska sredstva i finansijske obaveze prema
kategorijama za odmeravanje u MRS 39 - Finansijski intrumenti: priznavanje i odmeravanje. Odbor je
razmatrao i zaključio da ne treba uzeti osiguravatelje tako da entitet koji izdaje ugovore o osiguranju
primenjuje standard MSFI 4. Odbor je isto zaključio da mali i srednji entiteti i njihovi finansijski izveštaji u
skladu sa standardima MSFI zahtevaju od entiteta sa malim brojem finansijskih intrumenata i malim
brojem rizika daju mali broj obelodanjivanja. Isto tako, MSFI standardi treba da budu izuzeti i za zavisne
entitetete koji treba da odluče da li će obelodanjivati svoje finansijske izveštaje, ali to može propisati i
lokalno zakonodavstvo. . Videti detaljnije: Novićević, B. , Dejan, J. . . . :Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja, SRRS, Beograd, str. 660
141
perioda, tako i sa finansijskim izveštajima drugih preduzeća94. Da bi se taj cilj postigao, u
ovom standardu utvrđen je opšti pristup prikazivanju finansijskih izveštaja, smernice za
njegovu strukturu i minimum zahteva u odnosu na sadržaj finansijskih izveštaja.
Priznavanje, merenje i obelodanjivanje specifičnih poslovnih promena i događaja uređeni
su drugim MRS-om. Ovaj standard se primenjuje za prikazivanje svih finansijskih
izveštaja opšte namene, važi za sve vrste preduzeća, uključujući banke i osiguravajuća
društva.
MRS 2 - Zalihe ima za cilj da propiše postupak računovodstvenog obuhvatanja
zaliha u kontekstu sistema istorijskog troška. Osnovno pitanje u vezi sa
računovodstvenim obuhvatanjem zaliha je iznos troška koji se priznaje kao sredstvo do
momenta proizvodnje ili prodaje. Zalihe su sredstva koja se drže za prodaju u
uobičajenom toku poslovanja, koja se nalaze u procesu proizvodnje za buduću prodaju ili
je to materijal ili pomoćno sredstvo koje se troši u procesu proizvodnje ili prilikom
pružanja usluga. Zalihe obuhvataju robu koja je nabavljena i drži se radi preprodaje (roba
kod trgovca), može biti zemljište za prodaju ili gotovi proizvodi namenjeni prodaji,
nedovršeni proizvodi, kao i osnovni i pomoćni materijal, koji se koristi u procesu
94 Finansijski izveštaji treba istinito da prikažu finansijsku poziciju, finansijski uspeh i tokove gotovine
entiteta. Fer prezentacija zahteva verno prikazivanje efekata transakcija, drugih događaja i uslova, u skladu
sa definicijama i kriterijumima za priznavanje imovine, obaveza, prihoda i rashoda. Prisutni su načelo
stalnosti poslovanja jer kada se priprema finansijski izveštaj, menadžment procenjuje sposobnost entiteta da
trajno (stalno) posluje. Entitet sastavlja finansijske izveštaje, osim informacija o tokovima gotovine,
primenom načela uzročnosti prihoda i rashoda. Prebijanjem imovina i obaveza, prihodi i rashodi se ne
prebijaju osim ako to ne zahteva ili ne dozvoljava neki standard ili tumačenje. Uporedne informacije se
uključuju i za narativne i opisne informacije kada je to relevantno za razumevanje finansijskih izveštaja za
tekući period. Entitet prezentuje obrtnu i stalnu imovinu, kao i kratkoročne i dugoročne obaveze, kao
zasebne pozicije u obrascu bilansa stanja. Informacije koje treba da budu prezentovane u bilansu stanja su:
1. nekretnine, postrojenja i oprema, investicione pokretnine, 2. nematerijalna imovina, 3. finansijska
sredstva, 4. biološka sredstva i zalihe, 5. potraživanja od kupaca i druga potraživanja, 6. gotovinu i
gotovinske ekvivalente, 7. obaveze prema dobavljačima i ostale obaveze, 8. rezervisanja, 9. finansijske
obaveze, 10. tekuće poreske obaveze i sredstva, 11. odložene poreske obaveze i odložena poreska sredstva,
12. manjinska učešća iskazana u okviru kapitala. Entitet obelodanjuje na samom obrascu bilansa stanja i
broj odobrenih akcija, broj emitovanih akcija, nominalnu vrednost akcije, prava, povlastice i ograničenja
koja se odnose na tu klasu akcija. Bilans uspeha sadrži dobitak ili gubitak za dati period: 1. prihode, 2.
troškove finansiranja, 3. udeo u dobitku ili gubitku zavisnih entiteta i zajedničkih poduhvata, koji se
obračunava korišćenjem metoda udela, 4. poreski rashodi, 5 jedan iznos koji se sastoji od zbira 1. dobitka
ili gubitka od prekinutih poslovanja utvrđenog posle oporezivanja i dobitka ili gubitka posle oporezivanja,
6. dobitak ili gubitak. Sledeće stavke se obelodanjuju u samom obrascu bilansa uspeha, kao raspodela
dobitka ili gubitka za taj period: dobitak ili gubitak koji pripada manjinskim akcionarima i dobitak ili
gubitak koji pripada vlasnicima kapitala matičnog entiteta. Međunarodni standardi finansijskog
izveštavanja MSFI sadrže Međunarodne računovodstvene standarde MRS i Tumačenja objavljena do 1.
januara 2007. godine, Knjiga 1. , Savez RR Srbije, Beograd, 2007. , str. 781-803.
142
proizvodnje. Zalihe se mere po nabavnoj vrednosti ili po ceni koštanja, odnosno po neto
prodajnoj vrednosti, ako je niža od nabavne vrednosti odnosno cene koštanja. Nabavnu
vrednost ili cenu koštanja zaliha čine svi troškovi nabavke, troškovi konverzije i drugi
nastali troškovi neophodni za dovođenje zaliha na njihovo sadašnje mesto i stanje.
Troškovi konverzije obuhvataju direktno utrošenu radnu snagu po jedinici proizvoda,
obuhvataju i dodeljivanja fiksnih i promenljivih troškova koji nastaju prilikom konverzije
materijala u gotove proizvode. Fiksni režijski troškovi ne zavise od obima proizvodnje, a
to su: amortizacija, održavanje fabričkih zgrada i opreme kao i troškovi rukovođenja
preduzećem. Promenljivi režijski troškovi zavise od promene obima proizvodnje. Drugi
troškovi se uključuju u nabavnu vrednost i cenu koštanja zaliha samo u meri u kojoj su
nastali prilikom dovođenja zaliha u njihovo sadašnje stanje. U cenu koštanja zaliha mogu
se uključiti i neproizvodni režijski troškovi ili troškovi projektovanja proizvoda za
posebne kupce.
Troškovi koji se isključuju iz cene koštanja zaliha, a priznaju se kao rashodi u
periodu u kojem su nastali su: neuobičajeno veliko rasipanje materijala, radne snage,
zatim troškovi skladištenja, osim faznog skladištenja u proizvodnji, režijski troškovi
administracije koji ne utiču na dovođenje zaliha u sadašnje stanje i mesto i troškovi
prodaje. Troškovi zaliha se obračunavaju po FIFO metodi (prva ulazna cena jednaka
prvoj izlaznoj) tako da se stavke koje ostanu na zalihama na kraju perioda vode po
poslednjim nabavljenim cenama. Prema metodi ponderisanog proseka, troškovi zaliha
određuju se na osnovu ponderisanog proseka cena stavki na početku perioda i cene
koštanja sličnih stavki koje su nabavljene ili proizvedene tokom tog perioda. Prosek se
može izračunavati periodično ili prilikom prijema svake naredne pošiljke.
MRS 7 – Izveštaj o tokovima gotovine jednog preduzeća pomaže korisnicima
finansijskih izveštaja tako što sadrži osnov za ocenjivanje sposobnosti preduzeća da
ostvari gotovinu i gotovinske ekvivalente, kao i potrebu preduzeća za korišćenjem tih
tokova gotovine. Ekonomske odluke koje donose korisnici zahtevaju prethodnu procenu
sposobnosti preduzeća da stvori gotovinu i gotovinske ekvivalente, kao i vremenski okvir
i izvesnost njihovog stvaranja. Cilj ovog standarda je da obezbedi dostavljanje
143
informacija o istorijskim promenama u gotovini i gotovinskim ekvivalentima preduzeća,
putem izveštaja o tokovima gotovine u okviru poslovnih aktivnosti, aktivnosti
investiranja i aktivnosti finansiranja. Preduzeće sastavlja izveštaj o tokovima gotovine u
skladu sa zahtevima ovog standarda i prikazuje ga kao sastavni deo svojih finansijskih
izveštaja.
MRS 8 – Računovodstvene politike, promena računovodstvenih procena i greške
ima za cilj propisivanje krititerijuma za izbor i promenu računovodstvenih politika, kao
računovodstvenog postupka za obelodanjivanje promene računovodstvenih politika i
računovodstvenih procena, kao i korekcije grešaka iz prethodnog perioda.
U MRS 11 - Ugovori o izgradnji propisan je računovodstveni postupak za prihode i
troškove u vezi sa ugovorima o izgradnji. Zbog prirode aktivnosti koje se obavljaju u
okviru ugovora o izgradnji, datum kada su aktivnosti iz ugovora započete i datum kada su
te aktivnosti završene obično pripadaju različitim računovodstvenim periodima. Prema
tome, osnovno pitanje u vezi sa računovodstvenim obuhvatanjem ugovora o izgradnji je
raspoređivanje prihoda i troškova po osnovu ugovora, na računovodstvene periode u
kojima su građevinski radovi izvršeni kako bi se utvrdilo kada se oni priznaju u bilansu
uspeha kao prihodi i rashodi.
U MRS 12 - Porez iz rezultat propisan je računovodstveni tretman poreza iz
dobitka, tj. računovodstveno obuhvatanje tekućih i budućih poreskih posledica. Ovim
standardom se zahteva da preduzeće računovodstveno obuhvata poreske posledice
poslovnih promena i drugih događaja na isti način na koji obuhvata i same poslovne
promene i druge događaje. Za poslovne promene i druge događaje priznate u bilansu
uspeha priznaju se i svi odnosni poreski učinci. U ovom standardu se takođe razmatra i
priznavanje odloženih poreskih sredstava koja proizilaze iz neiskorišćenih poreskih
odbitaka ili neiskorišćenih poreskih dobitaka, zatim prikazivanje poreza iz dobitka u
finansijskim izveštajima i obelodanjivanje informacija koje se odnose na poreze iz
dobitka. Za poslovne promene i druge promene koje su priznate neposredno u okviru
sopstvenog kapitala, svi odnosni poreski učinci takođe se neposredno priznaju u okviru
144
sopstvenog kapitala. Poreska sredstva i poreske obaveze se prikazuju odvojeno od drugih
sredstava i obaveza u bilansu stanja. Odložena poreska sredstva i obaveze se jasno
razdvajaju od tekućih poreskih sredstava i obaveza.
U MRS 14 - Izveštavanje po segmentima ustanovljena su načela za izveštavanje o
finansijskim podacima po segmentima – podacima o različitim vrstama proizvoda i
usluga koje preduzeće proizvodi i o različitim geografskim područjima na kojima posluje,
kako bi se pomoglo onima koji koriste finansijske izveštaje da bolje razumeju rezultat
preduzeća iz prošlosti, bolje ocene rizike i prinose preduzeća i budu bolje informisani
prilikom donošenja sudova o preduzeću u celini. Mnoga preduzeća proizvode grupe
proizvoda i pružaju usluge ili posluju u geografskim područjima u kojima preovlađuju
različite stope rentabilnosti, mogućnosti rasta i rizici, zato su ovi podaci važni za
procenjivanje rizika i prinosa diverzifikovanog i multinacionalnog preduzeća95.
MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema ima za cilj da propiše računovodstveni
postupak za nekretnine, postrojenja i opremu. Glavna pitanja računovodstvenog
obuhvatanja nekretnina, postrojenja i opreme su momenti priznavanja sredstava,
utvrđivanje iznosa po kojima se iskazuju i priznavanje pripadajućih troškova
amortizacije. Postupak priznavanja ima dve faze: 1) priznavanje izdataka za nabavku,
izgradnju, rekonstrukciju kao sredstva ili kao rashoda i 2) nakon opredeljenja da se radi o
sredstvima, vrši se svrstavanje u stalna ili tekuća sredstva. Početno vrednovanje je po
trošku nabavke, tj. po nabavnoj vrednosti ili ceni koštanja. Nakon početnog priznavanja
standard utvrđuje dva postupka: 1) osnovni postupak - naknadna procena zasniva se na
trošku nabavke i 2) dozvoljeni alternativni postupak - naknadna procena se zasniva na fer
vrednostima.
95 Pet MRS je povučeno ili se povlače i to: MRS 14 – Izveštavanje po segmentima (zamenjuje se sa MSFI 8
– Segmenti poslovanja), MRS 15 – Informacije o učincima promene cena, MRS 22 – Poslovne kombinacije
(donet je MSFI 3 pod istim nazivom i sa istim predmetom, ali sa dosta izmenjenih rešenja), MRS 35 –
Poslovanja koja prestaju (sadržaj tog standarda je obuhvaćen odredbama MSFI 5 – Stalna imovina koja se
drži za prodaju i prestanak poslovanja) i MRS 30 – Obelodanjivanja u finansijskim izveštajima banaka i
sličnih finansijskih institucija, umesto koga se primenjuje MSFI 7, koji je, takođe, preuzeo i odredbe MRS
32, koje se odnose na obelodanjivanja. Prema tome, u primeni je trideset MRS i sedam MSFI, dok primena
MSFI 8 počinje 1. januara 2009. godine.
145
Nekretnine, postrojenja i oprema su materijalna sredstva koja preduzeće drži za
upotrebu u proizvodnji ili pružanju usluga za iznajmljivanje ili administrativne svrhe.
Koriste se duže od jednog obračunskog perioda. Amortizuju se tokom korisnog veka
trajanja. Osnovica za amortizaciju je nabavna vrednost ili cena koštanja na ime sticanja ili
proizvodnje. Poštena ili fer vrednost je iznos za koji sredstvo može da se razmeni u
transakciji između dobro obaveštenih i voljnih strana, međusobno suočenih. To je
iskazani iznos po kojem je neko sredstvo priznato u bilansu stanja, po odbitku ukupne
amortizacije i ukupnih gubitaka zbog njegovog obezvređenja.
MRS 17 - Lizing ima za cilj propisivanje za korisnike i davaoce lizinga
odgovarajuće računovodstvene politike i obelodanjivanja koja se primenjuju u vezi sa
finansijskim i operativnim lizingom. Ovaj standard se primenjuje na ugovore kojima se
prenose prava na korišćenje sredstava, iako postoji mogućnost da su u vezi sa
eksploatacijom ili održavanjem takvih sredstava neophodne značajne usluge davaoca
lizinga. S druge strane, ovaj standard se ne primenjuje na sporazume koji predstavljaju
ugovore o pružanju usluga kojima se pravo na korišćenje sredstava ne prenosi sa jedne
ugovorne strane na drugu.
U MRS 18 - Prihodi definisano je koje povećanje ekonomskih koristi tokom
obračunskog perioda u obliku priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obaveza
dovodi do povećanja kapitala, osim povećanja koja se odnose na uplate vlasnika u
kapitalu. Prihodi obuhvataju i prihode i dobitke96. Prihodi predstavljaju prihode od
redovnih aktivnosti preduzeća i iskazuju se pod različitim nazivima, kao što su: prihodi
od prodaje, naknade, kamate, dividende i tantijeme. Cilj ovog standarda je da propiše
računovodstveno obuhvatanje prihoda koji proističu iz određenih vrsta poslovnih
96 Ovaj standard se primenjuje u računovodstvenom obuhvatanju prihoda koji nastaju iz sledećih transakcija
i događaja: prodaje robe, pružanja usluga i korišćenja sredstava entiteta od strane drugih, čime se ostvaruju
kamate, tantijeme (naknada za korišćenje dugoročnih sredstava datog entiteta, na primer patenata, robnih
marki, autorskih prava i kompjuterskog softvera) i dividende (raspodela dobiti vlasnicima kapitala
proporcionalno njihovom vlasništvu nad određenim oblikom kapitala). Ovaj stanard zamenjuje MRS 18-
Priznavanje prihoda, odobren 1982. godine. Prihod je bruto priliv ekonomskih koristi tokom datog perioda
koji nastaje iz redovnih aktivnosti entiteta, pri čemu taj priliv rezultira povećanjem kapitala koji ne
predstavlja porast po osnovu doprinosa učesnika u kapitalu. Fer vrednost je iznos za koji se neko sredstvo
može razmeniti ili obaveza izmiriti između upoznatih, voljnih strana u okviru nezavisne transakcije. Iznos
svake značajne kategorije prihoda priznatog tokom datog perioda, uključujući prihod koji nastaje: prodajom
146
promena i događaja. Najvažnije pitanje kod računovodstvenog obuhvatanja prihoda je
kada prihode treba priznati. Prihode treba priznati kada postoji verovatnoća priliva
ekonomskih koristi u preduzeće i kada se te koristi mogu pouzdano izmeriti. Ovim
standardom utvrđene su okolnosti pod kojima će navedeni kriterijumi biti ispunjeni, a
time i prihodi priznati, a to je bruto priliv ekonomskih koristi koje preduzeće primi ili
potražuje za sopstveni račun. Naime, iznosi naplaćeni za račun trećih lica kao što su
porezi na dodatnu vrednost, porezi na imovinu i slični porezi nisu ekonomske koristi koje
se ulivaju u preduzeće i ne dovode do uvećanja kapitala, pa se stoga izuzimaju iz prihoda.
MRS 19 - Naknade zaposlenima97 ima za cilj da propiše računovodstveni postupak i
obelodanjivanje naknada zaposlenih. Ovim standardom se od preduzeća zahteva da
prizna: 1. obavezu u slučaju kada je zaposleni radio u zamenu za naknade zaposlenima,
koje će biti isplaćene u budućnosti; i rashod, kada preduzeće ostvaruje ekonomsku korist
od rada koji zaposleni ostvaruje u zamenu za naknade zaposlenih.
Ovaj standard primenjuje poslodavac prilikom računovodstvenog obuhvatanja
naknada zaposlenih koje proističu iz ugovora sa zaposlenima, a koji mogu biti
pojedinačni, sa grupama zaposlenih ili sa njihovim predstavnicima. Naknade zaposlenima
obuhvataju: zarade; doprinose za socijalno osiguranje, plaćeni godišnji odmor, plaćeno
bolovanje, učešće u dobiti i sl. Naknade mogu biti i nenovčane kao što su: zdravstvena
zaštita, stanovi, službeni automobili, besplatna ili subvencionisana roba ili usluge.
Naknade zaposlenima preduzeće daje u zamenu za izvršeni rad zaposlenih i prikazuje kao
trošak u bilansu uspeha.
robe, pružanjem usluga, od kamate, od tantijema i od dividendi. Međunarodni standardi finansijskog
izveštavanja-MSFI, Savez računovođa i revizora Srbije,Prva knjiga, Beograd, 2007, str. 1059.
97 MRS 19 - Primanja zaposlenih. Ovaj standard identifikuje četiri kategorije primanja zaposlenih i to:
kratkoročna primanja zaposlenih, kao što su plate, zarade i doprinosi za socijalno osiguranje, plaćeni
godišnji odmor i plaćeno bolovanje, učešće u dobiti i premije, primanja po prestanku zaposlenja, kao što su
penzije, ostala penzijska primanja, živortno osiguranje po prestanku zaposlenja i medicinska nega po
prestanku zaposlenja. , i konačno, tu su ostala dugoročna primanja zaposlenih, uključujući dozvolu za
odsustvovanje na osnovu dugogodišnjih usluga ili za studijsko odsustvo, za plaćanje jubilarne ili druga
primanja na osnovu dugotrajne nesposobnosti za rad i ako dospevaju za plaćanje u oviru dvanaest ili više
meseci, i otpremnine. Ovaj standard poslodavac treba da primenjuje u računovodstvu za sva primanaj
zaposlenih, osim onih za koje se primenjuje MSFI 2 Plaćanja akcijama. Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja, Savez RR Srbije, Beograd, 2007. , str. 1079.
147
U MRS 20 - Računovodstveno obuhvatanje državnih dodeljivanja i obelodanjivanje
državne pomoći98, obuhvaćeni su postupci države kojima se obezbeđuju ekonomske
koristi za specifična preduzeća, koja ispunjavaju određene kriterijume u obliku prenosa
sredstava preduzeću po osnovu prošlih ili budućih ispunjenja određenih uslova koji se
odnose na poslovanje preduzeća. Državna dodeljivanja se priznaju kao prihod perioda u
kojima je potrebno da se oni povežu sa odnosnim troškovima za čije nadoknađivanje su
predviđena. Državna dodeljivanja mogu biti u obliku prenosa novca ili u obliku
oslobađanja od obaveza prema državi, ali njihova svrha ne predstavlja direktnu korist
akcionara preduzeća. Državna pomoć može biti u obliku prenosa nenovčanog sredstva
kao što su zemlja ili drugi resursi na korišćenje preduzeću.
MRS 21 - Efekti promena kurseva razmene stranih valuta (Efekti promena deviznih
kurseva)99 određuje uslove za priznavanje, merenje i obelodanjivanje promena valutnih
98 Država se odnosi na vladu, državne agencije i slična tela bilo da su lokalna, nacionalna ili
internacionalna. Državno davanje se priznaje kao prihod tokom perioda neophodnih za sučeljavanje, na
sistematskoj osnovi, sa povezanim troškovima koje treba pokriti iz tog prihoda. Ono se knjiži direktno u
korist učešća akcionara. Ovaj standard stupa na snagu za finansije izveštaje za periode koji počinju na dan
1. januara 1984. godine. Videti isto: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI sadrže
Međunardone računovodstvene standarde MRS i Tumačenja objavljena do 31. decembra 2006. godine,
Knjiga prva. , Savez RR Srbije, Beograd, 2007. , str. 1199.
99 Ovaj standard se primenjuje kod obračunavanja transakcija i salda u stranim valutama, osim transakcija
derivata i salda koja spadaju u delokrug MRS 39, finansijski instrumenti priznavanja i odmeravanja, kod
prevođenja rezultata i finansijske pozicije inostranog poslovanja koje je obuhvaćeno finansijskim
izveštajima entiteta putem konsolidacije, proporcionalne konsolidacije ili metode udela i kod prevođenja
rezultata i finansijske pozicije entiteta u valutu za prezentaciju, transakcija i salda u stranim valutama, osim
transakcija derivata i salda koja su u delokrugu MRS-a39,finansijski instrumenti priznavanja i
odmeravanja, kod prevođenja rezultata i finansijske pozicije inostranog poslovanja koje je obuhvaćeno
finansijskim izveštajima entiteta putem konsolidacije, proporcionalne konsolidacije ili metode udela i kod
prevođenja rezultata i finansijske pozicije entiteta u valutu za prezentaciju. U ovom standardu koriste se
sledeći termini: zaključni kurs je propmptni kurs na datum bilansa stanja, kursna razlika je razlika koja je
rezultat prevođenja datog broja jedinica jedne valute u drugu valutu po različitim deviznim kursevima,
devizni kurs je odnos razmene između dve valute, fer vrednost je iznos za koji se neko sredstvo može
razmeniti ili obaveza izmiriti između upoznatih, voljnih strana u okviru nezavcisne transakcije, strana
valuta je bilo koja valuta osim funkcionalne valute entiteta, inostrano poslovanje je entitet koji je zavisni
entitet, pridruženi entitet, zajednički poduhvat ili filijala izveštajnog entiteta, čija delatnost je smeštena ili
se obavlja u zemlji ili valuti različitoj od zemlje ili valute izveštajnog entiteta. Funkcionalna valuta je valuta
primarnog ekonomskog okruženja u kom entitet posluje, grupa je matični entitet sa svim svojim zavisnim
entitetima, valuta za prezentaciju jeste valuta u kojoj se predstavljau finansijski izveštaji,. neto investiranje
u inostrano poslovanje predstavlja iznos učešća izveštajnog entiteta u neto sredstvima tog entiteta i
promptni devizni kurs je devizni kurs za trenutnu isporuku. Entitet primenjuje ovaj standard od 1. janura
2005. godine. Videti isto: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI sadrže Međunardone
računovodstvene standarde MRS i Tumačenja objavljena do 31. decembra 2006. godine, Knjiga prva. ,
Savez RR Srbije, Beograd, 2007. , str. 1216-1217.
148
kurseva kada preduzeće obavlja aktivnosti i u inostranstvu. Da bi se poslovne promene u
stranoj valuti i poslovanja u inostranstvu obuhvatili finansijskim izveštajima preduzeća,
moraju biti izražene u izveštajnoj valuti preduzeća, a finansijski izveštaji poslovanja u
inostranstvu moraju se prevesti u izveštajnu valutu preduzeća. Glavna pitanja
računovodstvenog obuhvatanja poslovnih promena u stranim valutama i poslovanja u
inostranstvu odnose se na određivanje deviznog kursa koji se primenjuje i kako da se u
finansijskim izveštajima prizna finansijski efekat promena kurseva razmene. Devizni kurs
ili kurs razmene je odnos u kojem se razmenjuju dve valute, a kursna razlika je razlika
koja proističe iz iskazivanja istog broja jedinica strane valute u izveštajnoj valuti po
različitim kursevima razmene u toku perioda u odnosu na početni period. U zavisnosti od
toga da li je ostvarena pozitivna ili negativna kursna razlika priznaje se kao prihod ili
rashod u bilansu uspeha.
U MRS 23 - Troškovi pozajmljivanja određeni su način priznavanja i merenja
rashoda po osnovu troškova pozajmljivanja, kao i način obelodanjivanja računovodstvene
politike usvojene za troškove pozajmljivanja100. Ovim standardom propisan je
računovodstveni postupak za troškove pozajmljivanja. Tu se zahteva da se troškovi
pozajmljivanja po pravilu iskazuju kao rashod. Međutim, Standard kao dopušteni
alternativni postupak dozvoljava kapitalizaciju troškova pozajmljivanja koji mogu da se
neposredno pripišu sticanju, izgradnji ili izradi sredstava koja se osposobljavaju za
upotrebu. Troškovi pozajmljivanja se priznaju kao rashod perioda u kom su nastali, a oni
koji se mogu kapitalizovati – pripisati sticanju, izgradnji ili izradi sredstva koje se
osposobljava za upotrebu, uključuju se u nabavnu vrednost ili cenu koštanja tog sredstva.
Primer troška pozajmljivanja su kamate na zajmove, finansijski trošak po osnovu
finansijskog lizinga, kursne razlike za zajmove u stranoj valuti. Kod sredstava koja se
osposobljavaju za upotrebu kao što su zalihe u procesu proizvodnje proizvoda za prodaju,
proizvodna i energetska postrojenja i investicione nekretnine kapitalizacija troškova
pozajmljivanja prestaje kada se sredstvo stavi u upotrebu ili je spremno kao proizvod za
prodaju.
100 Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI sadrže Međunardne računovodstvene standarde
MRS i Tumačenja objavljena do 1. januara 2007. godine, Knjiga druga, Savez RR Srbije, Beograd, 2007. ,
str. 5.
149
MRS 24 - Obelodanjivanje odnosa sa povezanim licima101 primenjuje se na
poslovanje sa povezanim licima i transakcije između preduzeća koje podnosi izveštaj i sa
njim povezanih lica u slučaju da preduzeća neposredno ili posredno, preko jednog ili više
posrednika, kontrolišu preduzeće koje podnosi izveštaj, zatim koja su kontrolisana od
strane preduzeća koje podnosi izveštaj ili su sa njim pod zajedničkom kontrolom. Ovim
su obuhvaćene grupe preduzeća, zavisna preduzeća i druga zavisna preduzeća matičnog
preduzeća grupe.
Standard se takođe odnosi na preduzeća u kojima značajno vlasništvo nad pravom
glasa, neposredno ili posredno, imaju pojedinci koji, neposredno ili posredno, u
preduzeću koje podnosi izveštaj učestvuju u pravu glasa, koje im obezbeđuje značajan
uticaj u preduzeću, kao i bliski članovi porodice svakog takvog pojedinca. Povezana lica
su lica u kojima jedno lice ima mogućnost da kontroliše drugo lice ili utiče na donošenje
finansijskih i poslovnih odluka.
Transakcije sa povezanim licima su prenos sredstava ili obaveza između povezanih
lica. Kontrola ili vlasništvo može biti neposredno i posredno preko zavisnih preduzeća
(više od 50 % glasova na skupštini preduzeća) ili podrazumevati znatno učešće u pravu
glasa (upravljanje finansijskom i poslovnom politikom zavisnog preduzeća). Značajan
uticaj podrazumeva učestvovanje u odlukama finansijske i poslovne politike preduzeća,
ali ne i kontrolu nad tim politikama (članstvo u upravnom odboru preduzeća). U
finansijskim izveštajima obelodanjuju se kategorije povezanih lica i transakcije koje su
eventualno obavljene u izveštajnom periodu.
MRS 26 - Računovodstvo i izveštavanje planova penzijskih primanja102 ima za cilj
utvrđivanje troškova korišćenja penzija u finansijskim izveštajima poslodavaca koji imaju
101 Nova verzija sadrži izmene nastale kao rezultat MSFI–ova objavljenih do 31. decembra 2006. godine.
Međunarodni računovodstveni standard 24 je obelodanjivanje povezanih strana. Entitet objavljuje naknade
ključnog rukovodećeg osoblja, u ukupnom iznosu: 1. kratkoročna primanja zaposlenih; 2. primanja po
prestanku zaposlenja; 3. ostala dugoročna primanja; 4. otpremnine; 5. plaćanja akcijama. Videti isto:
Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MSFI sadrže Međunarodne računovodstvene standarde
MRS i Tumačenja objavljena do 1. januara 2007. godine, Knjiga druga, Savez RR Srbije, Beograd, 2007.,
str. 17.
102 U svrhu korišćenja ovog standarda koriste se Međunarodmni računovodstveni standardi. / MSFI. Videti
detaljnije:Međunarodni računovodstveni standard 26 - Računovodstvo i izveštavanje planova penzijskih
primanja, MSFI, knjiga 2, Beograd, 2007. , str 28.
150
planove. On ne obuhvata naknade po osnovu rada, kao što su obeštećenja za raskid
radnog odnosa, naknade po osnovu dugogodišnjeg rada, prevremene penzije ili otpuštanja
radnika koji su tehnološki višak, zatim planove socijalnog i zdravstvenog osiguranja i
zaštite ili neke druge stimulacije kao i državno socijalno osiguranje. Planovi za korišćenje
penzija definisani su aranžmanima koje preduzeće svojim zaposlenima obezbeđuje
penzije prilikom prestanka radnog veka u obliku godišnjeg prihoda ili kao paušalnu
svotu. Ovi iznosi penzija koje obezbeđuje poslodavac mogu da se procene na osnovu
odredaba nekog dokumenta ili prakse preduzeća po kojima se izdvajaju. Fond je odvojen
od preduzeća i njegova neto imovina raspoloživa za penzije čine sredstva iz plana,
umanjena za obaveze, osim obaveza koje predstavljaju aktuarsku sadašnju vrednost
obećanih – budućih penzija prema planu korišćenja penzija sadašnjih i bivših zaposlenih
lica po ostvarenom radnom stažu.
MRS 27 - Konsolidovani i pojedinačni finansijski izveštaji primenjuje se pri
sastavljanju i prezentaciji konsolidovanih finansijskih izveštaja za grupu entiteta pod
kontrolom matičnog entiteta. U ovom standardu koristi se izrazi konsolidovani finansijski
izveštaji, koji ukazuje na finansijske izveštaje grupe koji su prezentovani kao izveštaji
jedinstvenog ekonomskog entiteta. Kontrola predstavlja moć upravljanja finansijskim i
poslovnim politikama entiteta sa ciljem ostvarenja koristi od njegovog poslovanja. Metod
nabavne vrednosti je metod po kojem se učešće priznaje po nabavnoj vrednosti. Investitor
priznaje prihod od učešća samo do iznosa primljenog po osnovu raspodele kumulirane
dobiti-dividende entiteta u koji je investirano, a koja se vrši posle datuma sticanja103.
MRS 28 - Investicije u pridružene entitete primenjuje se na računovodstveno
obuhvatanje investicija u pridružene entitete. Međutim ne primenjuje se na investicije u
pridružene entitete koje su vršene kod: organizacija visokorizičnog ulaganja,
investicionih fondova, trustova i sličnih entiteta, uključujući osiguravajuće fondove
povezane sa investicijama. 104
103 Videti detaljnije Međunarodni standardi finansijskog izveštavanje MSR 27, Knjiga 2, SRRS, Beograd,
2007. , str 43-63
104 Videti detaljnije isto: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja, knjiga 2, SRRS, Beograd 2007. ,
str. 71-85.
151
MRS 29 - Izveštavanje u hiperinflatornim privredama vrlo značajan za naše uslove
privređivanja. U hiperinflatornim privredama izveštavanje o rezultatima poslovanja i
finansijskom stanju u domaćoj valuti nije korisno bez preračunavanja105. Zbog gubitka
kupovne moći novca poređenja iznosa nisu moguća čak i u istom obračunskom periodu
što dovodi do pogrešnih zaključaka. Iznosi bilansa stanja preračunavaju se primenom
opšteg indeksa cena. Monetarne stavke se ne preračunavaju jer su na dan bilansa već
iskazane u monetarnoj jedinici. Sva ostala sredstva i obaveze su nemonetarne stavke i
podležu preračunavanju. Sve stavke bilansa uspeha se preračunavaju primenom promene
u opštem indeksu cena, od dana kada su stavke prihoda i rashoda prvi put iskazane u
finansijskim izveštajima do izveštajnog perioda. Dobitak ili gubitak na neto monetarnom
položaju uključuje se u neto prihod i obelodanjuje kao posebna stavka. Finansijski
izveštaji preduzeća u uslovima hiperinflacije u privredi mogu biti zasnovani na
istorijskim ili tekućim vrednostima, ali moraju biti iskazani u mernoj jedinici koja važi na
dan bilansa stanja. Uporedni iznosi za prethodni period takođe moraju da se preračunaju
u mernu jedinicu koja važi na dan bilansa stanja. U finansijskim izveštajima treba
obelodaniti kretanje zvaničnih indeksa cena za izveštajni period koji su korišćeni za
preračunavanje106.
MRS 31 - Učešća u zajedničkim poduhvatima ima za cilj da odredi pojam učešća u
zajedničkim poslovnim poduhvatima i način priznavanja, merenja, prezentacije i
105 Finansijski izveštaji entiteta koji izveštava u valuti hiperinflatorne privrede, bilo da su zasnovani na
pristupu istorijskog troška ili pristupu tekućeg troška iskazuju se u mernim jedinicama važećim na datum
bilansa stanja. Za svrhe prezentovanje uporednih iznosa iskazanih u različitoj valuti prezentacije primenjuju
se paragrafi efekti promena deviznih kurseva. Dobitak il gubitak na neto monetarnoj poziciji se uključuje u
neto dobitak ili gubitak i odvojeno obelodanjuje. Privrede koje prestaju da budu hiperinflatorne i entiteti
kroz njihove finansijske izveštaje obuhvataju iznose iskazane u mernoj jedinici važećoj na kraju
prethodnog izveštajnog perioda, kao osnovu za knjigovodstvenu vrednost u svojim narednim finansijskim
izveštajima. Ovaj standard se primenjuje na finansijske izveštaje počev od 1. januara 1999. godine. Videti
detaljnije: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja, knjiga 2, SRRS, Beograd 2007. ,str. 87-95.
106 Da nas podsetimo na jedno ružno vreme zbog čega je bitan ovaj MRS 29. Ondašnja Jugoslavija je krajem
1993. godine imala hiperinflaciju od 5 triliona procenata godišnje ili su cene duplirane svakih 16 sati pa je
tako krajem iste godine paklica cigareta koštala milijardu dinara. Ovo je najduža hiperinflacija u istoriji jer
je trajala 24 meseca, a po procentu porasta cena smatra se da zauzima treće mesto na rang listi svih
vremena. Na crnom tržištu, koje je jedino i postojalo u to vreme, vrednost jednog američkog dolara porasla
bi za jedan dan sa 1. 100 na 3000 milijardi dinara. Mesečne plate i penzije u tadašnjoj Jugoslaviji su pale na
dve do tri marke, a državni prihodi su bili sporiji od brzine štampanja dinara. Inflacija Jugoslavije
hiperinflatorni fenomen, podaci o hiperinflaciji preuzeti sa sajta nbs. co. yu, Beograd, dostupno 20.
12. 2008. godine.
152
obelodanjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda svih učesnika u zajedničkim
poslovnim poduhvatima.
MRS 32 - Finansijski instrumenti: prezentacija ima za cilj pojmovno odredi
finansijske instrumente, kao i da ustanovi principe za njihovu prezentaciju u osnovnim
finansijskim izveštajima107.
MRS 33 - Zarada po akciji ima za cilj da odredi načela i principe utvrđivanja i
prezentovanja i obelodanjivanja osnovne i umanjenje i korigovane zarada po akciji, kako
u pojedinačnim tako i u konsolidovanim finansijskim izveštajima.
MRS 34 - Periodično finansijsko izveštavanje ima za cilj da odredi minimum
sadržaja za prezentaciju periodičnih finansijskih izveštaja, kao i principa priznavanja,
merenja i obelodanjivanja stavki tih izveštaja.
MRS 36 - Umanjenje vrednosti imovine ima za cilj propisivanje postupaka po
kojima određuje da vrednost stalnih materijalnih i nematerijalnih sredstava, kao i
finansijskih sredstava u poslovnim knjigama ne može biti veća od njihove tzv.
nadoknadive vrednosti i to kroz identifokovanje umanjenja, priznavanje gubitaka po
osnovu umanjenja, uslova poništavanja gubitaka i obelodanjivanja umanjenja vrednosti108.
Međunarodni računovodstveni standard 37 - Rezervisanja, potencijalne obaveze i
potencijalna imovina određuje pojam, kao i način priznavanja, merenja, prezentacije i
obelodanjivanja rezervisanja, potencijlnih obaveza i imovine. Ovim standardom se
rezerviše obaveza neizvesnnog vremena dospeća ili iznosa. Rezervisanja mogu nastupiti
po više osnova: zbog budućih poslovnih gubitaka kao za rezervisanja specifične namene i
onerozni (štetni) ugovori i restrukturiranja. Rezervisanja ne treba priznati za buduće
poslovne gubitke. Ovim standardom se definišu i potencijalne obaveze kao moguća
obaveza nastala iz prošlih događaja i čije postojanje će biti potvrđeno jedino nastankom
ili nenastankom jednog ili više neizvesnih budućih događaja, koji nisu u potpunosti pod
107 Videti detaljnije: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanje MSR 32 ili MSFI standard 32, Knjiga
2, SRRS, Beograd, 2007., str 119-190.
108Videti detaljnije o MRS 36 u knjizi Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa
i revizora Srbije, Beograd, 2007. , str. 271-418
153
kontrolom entiteta. Ovaj standard definiše i potencijalnu imovinu kao moguću imovinu
nastalu iz prošlih događaja109.
Međunarodni računovodstveni standard 38 - Nematerijalna imovina bavi se
pojmovnim određenjem, priznavanjem, merenjem, prezentacijom i obelodanjivanjem
nematerijalne imovine. Nematerijalnu imovinu možemo svhatiti svaku imovinu koja se
ne može odvojiti odeliti od entiteta niti se može prodati, preneti, licencirati, iznajmiti ili
razmeniti bilo zasebno110.
MRS 39 - Finansijski instrumenti: priznavanje i merenje ima cilj da izvrši
kategorizaciju i odredi način priznavanja, merenja i obelodanjivanja finansijskih sredstva
i obaveza, kao i određnih ugovora za kupovinu ili prodaju nefinansijskih stavki. On se
primenjuje na one ugovore za kupovinu ili prodaju nefinansijskih stavki, čije se obaveze
mogu izmiriti gotovinom ili finansijskim instrumentima ili razmenom finansijskih
instrumenata. 111
MRS 40 - Investicione nekretnine određuje pojam investicionih nekretnina, kao i
način njihovog priznavanja, merenja, prezentacije i obelodanjivanja. 112
MRS 41 – Poljoprivreda bavi se računovodstvenim obuhvatanjem: a) bioloških
sredstava, b) poljoprivrednih proizvoda u momentu ubiranja i c) proizvoda koji su
rezultat prerade u poljoprivredi. Ovaj standard se ne primenjuje na nekretnine, postrojenja
i opremu i nematerijalnu imovinu, koja je povezana sa poljoprivrednom delatnošću113.
Nakon ove sažete analize suštine MRS/ MSFI može se reći da se primenjuje trideset
MRS i osam MSFI114, kao i da su oni dobra osnova za usavršavanje naše računovodstvene
prakse i njenog približavanja zemljama sa razvijenim finansijskim tržištima115.
109 Videti isto: Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa i revizora Srbije,
Beograd, 2007. ,str. 419-451.
110 Videti o tome detaljnije: Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa i revizora
Srbije, Beograd, 2007. ,str. 423-453
111 Videti isto: Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa i revizora Srbije,
Beograd, 2007. ,str. 525-829.
112 Videti o ovome detljnije: Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa i
revizora Srbije, Beograd, 2007. str. 831. -877.
113 Videti isto: Međunarodni računovodstveni standardi, Knjiga 2, Savez računovođa i revizora Srbije,
Beograd, 2007. ,str. 800-920.
114 „Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 16/2008 od 12. februara 2008. godine, Beograd, 2008.
154
3.2.2. Međunarodni standardi revizije
Cilj revizije je, ukratko rečeno, poboljšanje kvaliteta finansijskih izveštaja kroz
njihovu nezavisnu verifikaciju — eksterna revizija, kao i pomoć u ostvarenju ciljeva
biznisa i ulaganja uz zaštitu integriteta sredstava — internu reviziu. U svakom slučaju,
revizija štiti interes javnosti time što se rezultatima njenog rada služi širok krug
korisnika — vlasnici kapitala, menadžment, poslovni partneri, kreditori, potencijalni
investitori ali i država.
Sama reč revizija podrazumeva postupak ispitivanja i ocene finansijskih izveštaja
preko podataka i metoda koje se primenjuju pri njihovom sastavljanju, na osnovu kojih se
daje stručno mišljenje o realnosti i objektivnosti stanja imovine, kapitala, obaveza i
rezultata poslovanja preduzeća116. Cilj revizije finansijskih izveštaja je da omogući
revizoru da izrazi mišljenje da su finansijski izveštaji u vezi sa svim bitnim pitanjima
sastavljeni u skladu sa utvrđenim Okvirom i MRS/ MSFI. Revizijom se pretresaju i
temelji i nadogradnja preduzeća, njegova postavka i njegove funkcije. Revizija utvrđuje
da li su imovina, obaveze, kapital, prihodi, rashodi, dobitak (gubitak) zaista ono što je
115 Stanje odnosa prema MRS/MSFI i nivoa njihove primene kod nas jasno ilustruje sledeći primer. Kad su
eksperti iz jedne renomirane svetske ravizorske kuće nedavno ušli u našu državnu firmu i otvorili njihove
lap-topove, pripremajući se za posao ravizije, sekretarica se srušila na stolicu misleći da je stigla finansijska
ili, ne daj bože, tržišna inspekcija. Nije uspela ni da im poželi dobrodošlicu, a odahnula je tek nakon što su
joj detaljno objasnili da njihova ekipa ima zadatak da pred predstojeću privatizaciju utvrdi realnost
finansijskih izveštaja.
116 Napomena: Međunarodne standarde revizije je do 2005. godine koristilo više od 70 zemalja u svetu i
većina zemalja Evropske unije.
155
zapisano u računovodstvenim izveštajima117. Svaki finansijski izveštaj koji poseduje kao
prilog nezavisno mišljenje revizora dobija vrednost i težinu118.
Revizija omogućava donošenje pravilnih i ekonomski opravdanih odluka o
investiranju, jer se ove odluke donose između ostalog i na osnovu revidiranog
finansijskog izveštaja. Revizija omogućava i pravilan raspored budžetskih sredstava, jer
su predmet revizije i državne budžetske institucije. Revizija omogućava donošnje
pravilne odluke o davanju kredita i pozajmica jer sadrži relevantne podatke o preduzeću
koje uzima kredit radi utvrđivanja njegove kreditne sposobnosti. Revizija konačno
predstavlja i dodatnu proveru rada urpavljačke strukture ili menadžmenta preduzeća koja
je itekako potrebna vlacnicima koji nisu direktno uključeni u upravljanje preduzećem119.
117 Jedna od najbitnijih razlika između interne i eksterne revizije jeste nezavisnost, zbog čega se eksterna
revizija često naziva i nezavisnom revizijom. Kao i u slučaju interne revizije i interne kontrole, eksterna
revizija i druge eksterne kontrole imaju kako preventivni, tako i korektivni uticaj na kvalitet finansijskog
izveštavanja. Običaj a često i obaveza je da se uz finansijski izveštaj prezentuje i izveštaj nezavisnog
revizora dodatno doprinosi kvalitetu finansijskih izveštaja, pružajući korisnicima informaciju o
eventualnim rezervama revizora u vezi sa podacima ili obelodanjivanjima u finansijskim izveštajima.
Aleksić, B.: „Kvalitet finansijskog izveštavanja prema međunarodnoj profesionalnoj regulativi“, Izazovi
računovodstvene profesije u uslovima globalizacije finansijskog izveštavanja, XXXV simpozijum, Zlatibor,
jun 2004. str. 170-171.
118 Osnovna karakteristika interne revizije je da ona ima obeležja "3E", za ono što se u reviziji zove
"revizija ekonomičnosti, efektivnosti i efikasnosti". Moguće je da postoje 4E, a četvrto je equity
(pravičnost). Kao što interni revizor može da naglasi nedostatke u okviru knjigovodstvenog sistema i da načini
odgovarajuće preporuke, može se zainteresovati i za tehničke nedostatke ostalih operacija van knjigovodstva.
Tako su moderni interni revizori zainteresovani za 4E u operativnim, funkcionalnim oblastima kao što su
kadrovska služba, istraživanje i razvoj, proizvodnja, distribucija, marketing. Opšte je prihvaćeno da u delokrug
interne revizije spada i izveštavanje o ovim oblastima i davanje preporuka kako bi se poboljšao standard učinka u
budućnosti. U našoj dosadašnjoj praksi u Srbiji interna revizija u pravom smislu te reči teško da je postojala. Bilo
je pokušaja pravljenja nečeg sličnog pre tridesetak godina. Tadašnji društveni i ekonomski sistem nije pružao
uslove za izgradnju savremene interne revizije. Međunarodnim standardima revizijepozicija internog revizora i
nezavisnog revizora je postavljena u drugačijoj relaciji. Potrebu za internom revizijom u savremenim uslovima
ima menadžment akcionarskog društva. Broj korisnika nezavisnog revizorskog izveštaja je daleko veći i njegove
poruke su drugačijeg značaja. Suština i ciljevi interne revizije u savremenim uslovima uvek je u funkciji
menadžmenta klijenta. Istovremeno misija ciljevi i zadaci nezavisne revizije su u službi akcionara odnosno
vlasnika resursa koji su povereni menadžmentu klijenta. Prema tome razlika između ovih revizija je i u suštini i u
formi. Andrić, M. , Jakšić,D.: „Uloga interne revizije u savremenim uslovima“, Institut za ekonomiku i finansije,
Revizor br. 32. , 2005. , str. 47-50.
119 Nadzor nad poslovanjem preduzešća ne iscrpljuje se internom kontrolom. Jedna od često pominjanih
formi nadzora je interna revizija. Njen naziv upućuje na zaključak da se često radi o službi u predzeću koja
je formirana sa posebnim zadacima i obavezama. Menadžmentska revizija uključuje razmatranje predmeta
revizije (operacije, proizvode, programe, aktivnosti) kako bi odredila da li su: a)izvori ekonomično
primenjeni i efikasno korišćeni, b) utvrđeni ciljevi postignuti i c) korisnici (mušterije, klijenti) zadovoljni
tipom ili nivoom roba ili usluga koje dobijaju. Efektivnost kao domet interne revizije je mera stvarnog
učinka prema planiranom, efikasnost kao odnos potrošnje resursa u korist proizvedenog, ekonomičnost kao
trošenje resursa u odnosu na planiranu potrošnju, a pravičnost kao neto efekat preduzeća na društvo i
sredinu. Interna revizija se posmatra kao specifičan pristup: 1. pristup overe i to da se u overi od strane
156
Ovo prevashodno važi za preduzeća koja su deoničarska društva i ona koja imaju veliki
broj malih deoničara i u čijem interesu je da zaštite svoja ulaganja zapošljavanjem i
poveravanjem upravljanja preduzećem kvalitetnom i efikasnom menadžmentu. Sve u
svemu, finansijski izveštaji u sadašnjem poslovnom svetu smatraju se nepotpunim
ukoliko ne sadrže nezavisno mišljenje revizora120.
Revizija se u Srbiji do poslednjeg talasa privatizacije radila samo za potrebe
Narodne banke Srbije, naše vrhunske monetarne ustanove. U preduzećima je, manje ili
više, imala ulogu kontrole. Proces privatizacije je, međutim, doneo izmene, pa su
poslednjih godina povećani značaj i uloga revizije. Mnoge strane kompanije ulažu,
odnosno kupuju naša preduzeća. Zato je revizija, u slučaju zaključivanja posla između
stranog kupca i domaćeg prodavca, imala ulogu povezivanja filijale u Srbiji sa matičnom
kućom u inostranstvu121.
internog revizora, pregledane dokumentacije koja se odnosi na imovinu preduzešća, obaveze, prihode i
rashode. Primena ovog pristupa u zavisnosti je od brojnih potreba, kao što su: utvrđivanje i ocena
egzistencije samog preduzeća, vlasništva, vrednosti, efikasnosti i korisnosti sredstava preduzeća. Primeri
pristupa overe u revizorskoj praksi su: bankarski izveštaj o sredstvima na računima, stanje sredstava u
okviru odnosa preduzeća sa kupcima i dobavljačima, stanje zaliha, sirovina ili gotovih proizvoda, opažanje
revizora u vezi sa periodikom isplate plata, zapošljavanje u vezi sa unapređenjem proizvodnog procesa.
Pristup potvrđivanja se zasniva na potvrđivanjuu od strane revizora, izveštaja i podataka o ukupnom toku
poslovnih aktivnosti, odnosno njihovom pažljivom razmatranju i potvrdi primenjenih procedura, stepena
njihove preciznosti, pouzdanosti i mogućih odstupanja. Pristup proceni rizika je metod interne revizije a
tehnika procene rizika uključuje procenu svih rizika i opasnosti, uključujući i finansijski gubitak, oblast
imovine, platnih kao i tzv,,neplodan novac,,. Imamo i tzv. matrični pristup koji je u obliku tabelarnog
prikaza i ima prednost što je vizuelan. Andrić, M. : Revizija računovodstvenih iskaza, Ekonomski fakultet
Subotica, 1999, str. 52-57.
120 Stručna osposobljenost svakog unutrašnjeg i internog revizora i funkcije unutrašnje revizije kao celine
ključna je za ispravno funkcionisanje funkcije unutarnje revizije banke. Stručna osposobljenost svakog
unutrašnjeg revizora, kao i njegova/njezina motivacija i kontinuirana edukacija su preduslovi za
delotvornost odeljenja unutrašnje revizije. Funkcija unutrašnje revizije trebalo bi da bude objektivna i
nepristrasna, što znači da bi trebalo da obavlja svoje zadatke bez predrasuda i uplitanja. Svaka banka treba
da ima i dokument o osnivanju revizije, kojom se osnažuje položaj i oblasti funkcije unutrašnje revizije
unutar banke. Svaka banka treba da ima trajnu funkciju unutrašnje revizije. U obavljanju svojih dužnosti i
odgovornosti viša uprava treba preduzeti sve potrebne mere kako bi se banka mogla kontinuirano oslanjati
na adekvatnu funkciju unutarnje kontrole koja je primjerena njenoj veličini i prirodi njenog poslovanja. Te
mere uključuju osiguranje odgovarajućih resursa i osoblja unutrašnje revizije za postizanje njenih ciljeva.
Viša uprava banke odgovorna je za unapređivanje procesa kojima se utvrđuju, mere, prate i kontrolišu rizici
kojima je banka izložena. Najmanje jedanput godišnje viša uprava treba izvestiti odbor direktora o opsegu i
uspešnosti sastava unutrašnjih kontrola i postupka za procenu kapitala. Svaka aktivnost i svaki entitet banke
trebalo bi spadati u delokrug unutrašnje revizije. Bazelski odbor za nadzor banaka, Unutrašnja revizija u
bankama i odnos super revizora i revizora, Zagreb, kolovoz 2001, str. 4-10.
121 Revizija godišnjih finansijskih izveštaja u Srbiji obavezna je za velika i srednja pravna lica, matična
pravna lica, koja u skladu sa ovim zakonom sastavljaju konsolidovane finansijske izveštaje, za pravna lica
koja emituju hartije od vrednosti i druge finansijske instrumente kojima se trguje na organizovanom tržištu,
157
U posao revizorskih kuća i samih revizora, osim utvrđivanja verodostojnosti
finansijskih i računovodstvenih izveštaja, spada i otkrivanje skrivenih potencijala, rezervi
preduzeća i njihovo stavljanje u proizvodnu funkciju. Sa druge strane, njihov zadatak je i
otkrivanje slabosti ili potencijalnih obaveza, koje jednog dana mogu neprijatno iznenaditi
novog vlasnika. Zadatak revizije jeste da otkriju i nešto više od onog što se može videti u
računovodstvenim izveštajima, na primer, ko su dobavljači ili najveći kupci firme, ima li
firma dugoročne ugovore prema zaposlenima ili državi i sl.; preciznije, sve ono što
investitor ne može da sazna ili otkrije za nekoliko nedelja.
Uz pomoć revizije nužno je dati realnu finansijsku sliku preduzeća. Zadatak revizije
finansijskih izveštaja je ispitivanje realnosti bilansa, odnosno provera da li su ovi
"istinititi i objektivni". Ukoliko jesu, onda se prikazanim ekonomskim veličinama u tim
izveštajima može verovati. Tada korisnik može računati da raspolaže verodostojnom,
dakle verifikovanom finansijskom informacijom. Jednom rečju, pod lupu revizora
stavljaju se celokupna poslovna aktivnost preduzeća, njegova regulativa i ponašanje.
Plodovi koje daje revizorsko ispitivanje su nalazi o valjanosti produkovanja finansijskih
informacija, a otuda i o poverenju koje treba pokloniti tvrdnjama iskazanim u
računovodstvenim izveštajima. Revizori su dragoceni istraživači i ocenjivači kvaliteta
funkcionisanja poslovnih sistema, pa se angažuju ne samo radi revizije godišnjih računa,
nego i kao ocenjivači celokupnih računovodstvenih sistema.
kao i za sve izdavaoce hartija od vrednosti. Mala pravna lica i preduzetnici mogu da odluče da vrše reviziju
finansijskih izveštaja u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji iz 2006. godine. Reviziju u Srbiji
obavljaju lica koja imaju profesionalno zvanje u skladu sa ovim zakonom, odnosno ovlašćeni revizori koji
imaju licencu za rad na poslovima revizije finansijskih izveštaja - tzv. licencirani ovlašćeni revizori
zaposleni u preduzeću za reviziju i koji su članovi Komore. Licencirani ovlašćeni revizor vrši reviziju
finansijskih izveštaja i u izveštaju o izvršenoj reviziji nedvosmisleno izražava mišljenje o tome da li
finansijski izveštaji istinito i objektivno, po svim materijalno značajnim pitanjima prikazuju finansijsko
stanje, poslovni rezultat i tokove gotovine i da li su sastavljeni u skladu sa MRS, odnosno MSFI, odnosno u
skladu sa propisima iz člana 2. ovog zakona. Revizija finansijskih izveštaja, Zbirka propisa iz Zakona o
računovodstvu i reviziji, „Sl. gl. RS“, br. 46/06, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2007, str. 11.
158
Prema Grasgrinu, ,,revizija predstavlja uopšteno naknadno ispitivanje knjiga nekog
privrednog preduzeća preko naročito ovlaštenih osoba izvan njega“122. Nezavisna revizija
finansijskih izveštaja je sistematičan proces pomoću koga kompetentna, nezavisna osoba
objektivno pribavlja i procenjuje dokaze koji se odnose na tvrdnje (Assertions) o nekom
ekonomskom entitetu ili događaju, u cilju formiranja mišljenja o stepenu sa kojim je ta
tvrdnja u skladu sa prethodno navedenim kriterijumom”.
Uslovi za izdavanje standardnog izveštaja revizora su: a) dosledna primena
Međunarodnih standarda revizije (MSR) kao osnove za reviziju i izveštavanje, b)
pribavljanje dovoljnog obima (kvantitet dokaza), kompetentnih dokaza (kvalitet dokaza)
revizije, c) da finansijski izveštaji u svemu budu prezentovani u skladu sa MSFI uz
adekvatno obelodanjivanje; d) nema povoda za izražavanje nekog drugog mišljenja osim
i isključivo (pozitivnog) mišljenja.
Računovođa ne mora da bude dobar poznavalac revizije, dok revizor mora odlično da
poznaje računovodstvo. Računovodstveni proces stvara finansijske izveštaje i druge korisne
informacije; dok revizija to ne čini. Umesto toga, revizija povećava vrednost informacija koje
kreira računovodstvo. Ona to čini objektivnom procenom tih informacija i izražavanjem mišljenja
o njima za to zainteresovanim korisnicima.
Strukturu standardnog izveštaja o reviziji sadrži i pasus o mišljenju nezavisnog
revizora. Tekst u ovom pasusu glasi:,,Po našem mišljenju navedeni finansijski
izveštaji,,pravilno prezentuju,, (američka verzija) ili,,istinito i objektivno prikazuju,,.
(engleska verzija) po svim materijalno značajnim pitanjima, finansijsku poziciju ABC
122 Prema Američkom insitutu ovlašćenih javnih računovođa, revizija predstavlja sistematičan proces
objektivnog dobijanja i procene dokaza vezanih za izjave uprave preduzeća o ekonomskim aktivnostima i
događanjima, kako bi se odredio stepen saglasnosti između tih tvrdnji i ustanovljenih kriterijuma, a dobijeni
rezultati preneli zainteresovanim korisnicima. To znači da revizija mora da bude planirana i pripremljena
tako da revizori u potpunosti mogu da analiziraju važne dokaze; revizija je nezavisno, objektivno i stručno
ispitivanje i procena dokaza, a lica koja vrše reviziju moraju biti poštena i nepristrasna; revizor procenjuje
pouzdanost i dovoljnost podataka sadržanih u poslovnim knjigama tako što proučava, analizira i procenjuje
računovodstvene sisteme i sisteme interne kontrole na osnovu kojih treba da odredi prirodu, obim i
terminski raspored ostalih postupaka revizije, i vrši sva ostala pitanja. U originalnoj verziji:"Revizija je
sistematičan proces objektivnog pribavljanja i ocene dokaza koji se odnose na tvrdnje o ekonomskim
aktivnostima i događajima u cilju utvrđivanja stepena povezanosti između tih tvrdnji i unapred utvrđenih
kriterija, kao i obaveštavanje zainteresovanih korisnika o rezultatima te provere". American Accounting
Association, A Statement of Basic Auditing Concepts, American Accounting Association, Sarasota, Florida,
1971, str. 2.
159
banke na dan 31. decembra, rezultate njenog poslovanja, njene novčane tokove i promene
na kapitalu i rezervama, u skladu sa MSFI i domaćim računovodstvenim propisima.
Skretanje mišljenja kao kategorija u reviziji podrazumeva: ,,Bez kvalifikovanja
mišljenja skrećemo vam pažnju da, kao što je objašnjeno u napomeni 2 uz
računovodstveni izveštaj, Banka na dan 31. decembra 2000. godine nije u potpunosti
usaglasila poslovanje sa relativnim pokazateljima poslovanja propisanim čl. 26 i 27
Zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama123. Postoji i kategorija
pozitivnog mišljenja sa skretanjem pažnje na određena pitanja u smislu: ,,Ne izražavajući
rezervu u našem mišljenju skrećemo pažnju na:...“
Postoji i tzv. mišljenje sa rezervom sa sledećom sadržinom: ,,Prema našem
mišljenju osim za efekte koje na finansijske izveštaje imaju pitanja navedena u
prethodnom pasusu, ovi finansijski izveštaji daju istinit i objektivan prikaz faktičkog
stanja“.
Negativno mišljenje revizora ima sledeću sadržinu:,,Prema našem mišljenju zbog
efekata razmotrenih u prethodnim pasusima ovi finansijski izveštaji ne daju istinit i
objektivan prikaz po svim materijalno značajnim pitanjima finansijskog položaja“.
Suzdržavanje od mišljenja izaražava se kao:,,Nismo bili u mogućnosti da izrazimo
mišljenje o finansijkim izveštajima...“ ili: ,,Zbog značaja pitanja iznetih u prethodnom
pasusu ne izražavamo mišljenje o finansijskim izveštajima“.
123 Značaj interne revizije u bankama, koja je kod nas nedovoljno razvijena i potrebe za odgovarajućom
obukom kadrova, koji će biti kompetentni da izvršavaju poverene poslove, veoma je veliki. Od efektivne
interne revizije koristi mogu imati ne samo banka, nego i nadzorno telo, kao i eksterni revizori. Eksterna
revizija finansijskih izveštaja se kod nas obavlja u skladu sa međunarodnim standardima revizije. U novi
zakon o bankama integrisan je niz odredbi kojima se afirmativno regulišu eksterna i interna revizija.
Zahtevi Narodne banke Srbije da finansijski izveštaji budu sastavljeni u propisanoj formi takođe otežava
njihovo usklađivanje sa MRS/MSFI. Razlog propisivanja obrazaca finansijskih izveštaja je prema Zakonu o
računovodstvu i reviziji (član 28) obezbeđivanje jedinstvenog informisanja na osnovu statističke obrade.
Međutim stiče se utisak da je formi data prednost nad suštinom i da se zakonski zahtevi za finansijskim
izveštavanjem svode na ispunjavanje i podnošenje ovih obrazaca. Pri tom imajući u vidu propisane obrasce
za banke, radi usklađivanja sa zahtevima MRS /MSFI potrebne su određene reklasifikacije. Isto tako za
nivo kvaliteta eksterne revizije u našim bankama aktuelno je pitanje obezbeđenja kompetentnih kadrova,
posebno imajući u vidu veliku kompleksnost i diferzifikovanost aktivnosti u bankama: Vučković, S.
„Međunarodna i nacionalna regulativa finansijskog izveštavanja i revizije u bankama“, XXXVII
simpozijum, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 25-27 maj 2006. godine, str. 347.
160
Istorijski posmatrano računovodstvo je nastalo i razvijalo se pre nastanka revizije. Pojavu
revizije nije prouzrokovala pojava dvojnog knjigovodstva, već industrijska revolucija u
Velikoj Britaniji. Tako je revizija veoma brzo i institucionalizovana,najpre u Edinburgu -
Društvo računovođa i u Velikoj Britaniji Društvo ovlašćenih računovođa Engleske i
Velsa. Naša država jedina u Evropi, do pred sam Drugi svetski rat, pitanje revizije i
revizora nije rešavala.
3.2.3. Međunarodni standardi kontrole kvaliteta
Reč kvalitet potiče od latinske reći qualitas koja se koristi za pojmovno određenje nečega
što ima dobre karaktersitike, osobine ili vrednosti124. U revizorskoj praksi, kako u
međunarodnim okvirima, tako i u Srbiji, ukazuje na sve veću potrebu uspostavljanja
sistema kontrole kvaliteta i revizorskih firmi, na način da pruži opravdano uverenje da
revizorska firma i njeni zaposleni rade u skladu sa standardima profesije i regulatornim i
zakonskim zahtevima i da su izveštaji, koje je izdala firma ili partner odgovoran za
angažovanje, primereni datim okolnostima.
Ako se uzme u obzir činjenica da se u finansijskim izveštajima na odgovarajući
način ogleda celokupno poslovanje, u skladu sa zakonskim okvirima, same metode
izveštavanja i verodostojnost prikazanih podataka imaju veliki značaj, pri čemu se sve
veća pažnja posvećuje adekvatnom odabiru nezavisnog profesionalnog računovođe u
javnoj praksi - revizoru sa jedne i kontroli njegovog rada od strane profesionalne
organizacije sa druge strane.
U tu svrhu upravo je i usvojen Međunarodni standard kontrole kvaliteta - ISQC
(International Standard on Quality Control) radi ustanovljavanja standarda i pružanja
smernica u vezi sa odgovornošću profesionalnog računovođe u firmi za sistem kontrole
kvaliteta revizije i pregled finansijskih informacija, kao i za druge usluge uveravanja i
slične usluge. Savremeni koncept kontrole kavaliteta podrazumeva uvođenje standarda
124 Malinić, S.: „Uloga profesije u obezbeđenju kvaliteta finansijskog izveštavanja“, Savez računovođa i
revizora Srbije, XXXV simpozijum, Zlatibor, 3. -5. jun 2004. , str. 183.
161
kvaliteta finansijskog izveštavanja zasnovanih na principima upravljanja ukupnim
kvalitetom (TQM)125.
Sve je veći značaj kontrole kvaliteta revizorskih usluga koje pružaju profesionalne
računovođe u javnoj praksi u savremenim uslovima tržišnog poslovanja, a naročito
zahtevi globalnog tržišta kapitala, koji su uslovili donošenje posebnog Međunarodnog
standarda revizije 220 – Kontrola kvaliteta revizije, kojim se definiše postupak kontrole
kvaliteta nezavisne revizije. Njegovom doslednom primenom omogućava se da
preduzeće za reviziju kontinuirano posvećuje maksimalnu profesionalnu pažnju pri
obavljanju nezavisne revizije i na taj način, posredno, obezbeđuje kvalitetnu primenu
svih međunarodnih standarda.
Odgovor na pitanje kvaliteta finansijskog izveštavanja pragmatično se može
definisati računovodstvenom i revizorskom profesijom, koja budno motri na svaku stavku
standarda izveštavanja i kao vihor nad finansijskim izveštavanjem gradi infrastrukturu za
buduće prikazivanje vrednosti tržišnih informacija, koje su u savremenim trendovima
poslovanja vitalni resurs strateškog odlučivanja126.
O suštini i značaju sistema interne kontrole i eksterne kontrole, smatramo
preporučljivim da najpre navedemo definiciju sistema interne kontrole koja je data u
Međunarodnim stanadardima revizije. Ocena rizika i interna kontrola a koja glasi:
"Sistem interne kontrole označava sve politike i postupke (interne kontrole) koje je
rukovodstvo pravnog lica prihvatilo radi pomoći u postizanju svojih ciljeva u smislu
125 Kvalitet i kontrola kvaliteta finansijskog izveštavanja nisu statičke kategorije. One podrazumevaju
permanentno unapređenje oslonjeno na harmonizaciju računovodstvenog obrazovanja, standarde kvaliteta i
upravljanje ukupnim kvalitetom sa odgovarajućom međunarodnom profesionalnom računovodstvenom
regulativom u ovoj oblasti. Malinić, S.: „Karakteristike i kontrola kvaliteta finansijskog izveštavanja“,
Festival kvaliteta, Nacionalna konferencija o kvalitetu, Zbornik radova, Kragujevac, maj 2006. , str. 311.
126 Prema okviru Međunarodnih računovodstvenih standarda / Međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja, osnovni cilj računovodstva je da pruži informacije o sposobnosti preduzeća da stvara novac i
ekvivalente novca. Međunarodni računovodstveni standardi (MRS) / Međunarodni standardi finansijskog
izveštavanja (MSFI), imaju za cilj unapređenje profesionalne računovodstvene prakse i podizanje nivoa
kvaliteta računovodstvenog izveštavanja. MRS/MSFI se definišu kao "dogovorena pravila o pripremanju,
priznavanju, vrednovanju i prikazivanju stavki računovodstvenih izveštaja ekonomskog entiteta. "Petrović,
M.: Smisao i korist od računovodstvenih standarda, primena računovodtsvenih standarda, knjiga 2, Savez
računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2002. , str. 9.
162
obezbeđenja da se, u meri u kojoj je to moguće, uredno i efikasno odvija poslovanje
pravnog lica, što uključuje pridržavanje politike rukovodstva, očuvanje integriteta
sredstava, sprečavanje i otkrivanje kriminalnih radnji i grešaka, tačnost i potpunost
računovodstvenih evidencija i blagovremeno sastavljanje pouzdanih finansijskih
informacija"127.
Većina velikih preduzeća i organizacija odnosno entiteta ima sopstveno ekspertsko
osoblje poznato pod imenom interni revizori-kontrolori128. Oni su zaposleni u samim
kompanijama, a imaju za primarni cilj da vrše procenu efektivnosti i efikasnosti
poslovanja za potrebe menadžmenta. Puno njihove pažnje je usmereno ka proceni
pouzdanosti sistema interne kontrole. Interni revizori imaju svoju međunarodnu
profesionalnu organizaciju oličenu u Institutu za internu reviziju (The Institute of Internal
Auditors - IAA). Njen je zadatak da donosi standarde koji se odnose na internu reviziju,
kao i da organizuje ispite i izdavanje licenci ovlašćenim internim revizorima (Certified
Internal Auditor - CIA)129.
Radi ostvarivanja prethodno određenog područja delovanja, interna revizija ispituje
i ocenjuje: sveobuhvatnost i primenljivost organizacionih, upravljačkih, uslužnih,
računovodstvenih, finansijskih, komercijalnih, marketinških i drugih internih operativnih
kontrola, efikasnost i efektivnost sistema internih kontrola, nivo saglasnosti svih internih
kontrola sa poslovnom strategijom preduzeća koju je uspostavio menadžment,
127 Međunarodni standardi revizije, Savez RR Srbije, Beograd, 2002. , str. 173.
128 Finansijski podaci su samo jedan od izvora dokaza interne revizije. Primarni izvori dokaza su operativna
politika i odluke menadžmenta u odnosu sa organizacionim ciljevima. Uključeni su i vrednovanje
menadžmentskih kontrolnih sistema, u smislu postojanja, ispunjavanja i adekvatnosti, zajedno sa procesom
donošenja odluka u smislu postojanja, ispunjavanja i relevantnosti u odnosu na postizanje organizacionih ciljeva,
plus odluke menadžmenta u odnosu na organizacione ciljeve i kvalitet menadžmenta. Rezultirajući revizorski
izveštaj iznosi i probleme i predlaže rešenja. Interna revizija, iako je i sama oblik interne kontrole preduzeća,
predstavlja u suštini monitoring ostalih internih kontrola u preduzeću koji se preduzima u cilju sagledavanja
efektivnosti, efikasnosti, ekonomičnosti i pravičnosti mera interne kontrole. Andrić, M. , Jakšić, D.: „Uloga
interne revizije u savremenim uslovima“, Institut za ekonoju i finansije, Revizor br. 32, Beograd, 2005. , str. 44-
45.
129 U SAD 1941. godine osnovan je Institut za internu reviziju. Ovaj institut je svojim radom pobudio
izuzetno interesovanje za internu reviziju. Veliki broj stručnjaka, a kasnije i preduzeća, učlanio se u njega.
Tako je nakon 25 godina rada Institut imao 4200 članova iz SAD, od toga preko 360 iz Kanade,750 iz
Evrope i dr. U okviru svojih aktivnosti Institut izdaje stručni časopis "Interni revizor" i drugu stručnu
163
adekvatnost i efikasnost sistema internih kontrola i sistema politike kvaliteta koji spadaju
u računovodstvenu internu kontrolu, ispitivanje i prevenciju grešaka i kriminalnih radnji,
uspešnost poslovanja pojedinih segmenata u preduzeću i predlog aktivnosti za
poboljšanje130.
U ovom momentu ako sagledamo i poziciju eksterne revizije, dovoljno je da se kaže da je
za nezavisnost eksternog revizora bitno da on bude nepristrasan u odnosu na svog klijenta i da
bude objektivan prema onima koji se oslanjaju na rezultate revizije - korisnicima revizorskih
izveštaja131. O fenomenu nezavisnosti revizora, što je jedna od glavnih karakteristika ove funkcije
od javnog interesa, biće reči u daljim analizama. Eksterni revizori mogu koristiti rad interne
revizije ako procene da im je ona potrebna. U svakom slučaju, revizija kao način kontrole štiti
javni interes time što se rezultatima njenog rada služi širok krug korisnika — vlasnici kapitala,
menadžment, poslovni partneri, kreditori, potencijalni investitori, država i dr.
Savremeno shvatanje suštinskog određenja kvaliteta podrazumeva
višedimenzionalnost, odnosno posmatranje kvaliteta kako sa stanovišta različitosti
karakteristika, tako i sa stanovišta različitosti zahteva korisnika. U tom smislu, i
međunarodni IASB standard 8402 definiše kvalitet proizvoda uopšte "kao skup
karakteristika nekog entiteta koje se odnose na njegovu mogućnost da zadovolji iskazane
potrebe i potrebe koje se podrazumevaju". I koncept kvaliteta finansijskih izveštaja polazi
od multidimenzionalnosti njihovih karakteristika i korisnika. Najznačajnije dimenzije
kvaliteta finansijskih izveštaja svakako proizilaze iz materijalnosti, kao praga kvaliteta
zasnovanog na neophodnosti finansijskih izveštaja sa različitim informacionim
sadržajima, za potrebe njihovih korisnika. Savremeni koncept kontrole kvaliteta
podrazumeva uvođenje standarda kvaliteta finansijskog izveštavanja, zasnovanih na
principima upravljanja ukupnim kvalitetom132.
literaturu. Videti detaljnije: Walter B. Meigs,O. Ray Wheington, Kurt Pony, Robert F. Meigs, Principles of
Auditing, Boston, 1989.
130 Andrić, M. , Jakšić, D.: „Uloga interne revizije u savremenim uslovima“, Institut za ekonomiju i finansije,
Revizor br. 32, Beograd, 2005. str. 46.
131 Ako uopštenu definiciju standarda konkretizujemo na računovodstvo, tada standardi iz oblasti
računovodstva podrazumevaju "dogovorena pravila o pripremanju, priznavanju, odmeravanju i
prikazivanju stavki računovodstvenih izveštaja ekonomskog entiteta“. Petrović, M.: Smisao i korist od
računovodstvenih standarda, Knjiga II, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd 2002.
132 Malinić, S.: „Računovodstvena profesija u funkciji poboljšanja finansijskog izveštaaja“, Računovodstvo
broj 10, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2005. , str. . 33-37.
164
U preduzećima neminovno egzistira interna kontrola kao segment kojim
menadžment lakše obavlja svoju funkciju nadgledanja. Interna kontrola i interna revizija
moraju biti razdvojene na nekom organizacionom nivou. Interna kontrola i interna
revizija obavljaju različite skupine poslova i one se međusobno nadopunjuju. Odnos
interne revizije i eksternih kontrola mora uvažavati delovanje: poreske uprave, kontrole
PIO, privredno - kriminalističke policije, devizne inspekcije, tržišne inspekcije i ostalih
inspekcija.
Delokrug interne revizije bi trebalo da obuhvati ispitivanja i procenu opravdanosti i
sposobnosti sistema interne kontrole organizacije i kvalitet obavljanja dodeljenih
odgovornosti. Interni revizori bi trebalo da:
• pregledaju celokupne finansijske i operativne informacije, kao i sredstva
korišćena za identifikaciju, merenje i razvrstavanje;
• ispitaju usaglašenost delovanje organizacije sa usvojenim politikama,
planovima, procedurama, zakonima i drugim propisima i utvrde nivo njihovog
uticaja na operacije i izveštaje;
• identifikuju sredstva koja čine aktivu i, ukoliko je moguće, potvrde njihovo
postojanje;
• ocene i procene efektivnost i efikasnost korišćenja resursa i kapitala;
• ustanove doslednost operacija i rezultata sa postavljenim osnovnim ciljevima i
planovima.
Nasuprot ovome, opšte posmatrano kontrola je organizovani planski i stručni
pregled poslovanja izvršen proveravanjem, ispitivanjem i upoređivanjem, koje se vrši za
vreme odvijanja tekućeg procesa rada u okviru redovnih radnih obaveza svakog
zaposlenog. Za razliku od kontrole, revizija je naknadna provera obavljenih poslovnih
operacija, koja se vrši na osnovu postojećih dokumenata pa, za razliku od kontrole, ima
korektivni karakter.
165
Uporedivost i razumljivost su dva glavna stuba na kojima počivaju Međunarodni
standardi kontrole kvaliteta finansijskog izveštavanja133. Naime, razumljivost
podrazumeva saopštavanje namenjenog značenja, a razumljive informacije ne iziskuju
puno vremena za tumačenje. Karakter razumljivosti podjednako zavisi od računovođe i
donosioca odluka. Računovođa priprema finansijske izveštaje u skladu sa prihvaćenom
međunarodnom praksom iza koje stoji agregiranje i opšteprihvaćena klasifikacija.
Blagovremenost ili pravovremeno sastavljanje finansijskih izveštaja je kodeks na kojem
počivaju Međunarodni standardi kontrole kvaliteta. Odbor IASB polazi i od
racionalnosti kao relacije koristi / troškovi, a sve ovo je usmereno na ustaljene
standarde međunarodne kontrole kvaliteta, koja je usmerena prvenstveno na kvalitet ili
suprotstavljena izvesnim ograničenjima finansijskog izveštaja, što omogučava da se utiče
na pojave, bilo negativne ili pozitivne.
Finansijske računovodstvene informacije koje su u skladu sa međunarodnim
standardima kontrole kvaliteta moraju objektivne. Korisnici izveštaja koji su prinuđeni da
se oslanjaju na te informacije, moraju biti uvereni da su prezentovani podaci oslobođeni
pristrasnosti i nekonzistentnosti. Te informacije moraju da počivaju na ranije obrađenim
fundamentalnim kvalitetima.
Sjedinjene Američke Države, kao i druge zemlje koje primenjuju engleski pravni
sistem, nisu kao države osnovale, odnosno uspostavile međunarodne računovodstvene
standarde već su to prepustile privatnom sektoru i novosnovanoj Komisiji (SEC) za koje
se verovalo da imaju mnogo veća znanja i resurse od države za to. To je rezultiralo
stvaranjem Opštih računovodstvenih principa u Sjedinjenim Državama (The United
States Generally Accepted Accounting Principles – US GAAP) koji su važili za javne
trgovačke i ostale privatne kompanije. Po ugledu na ovaj sistem država je donela i
propisala računovodstvene međunarodne standarde za kontrolu kvaliteta i to državnih
kompanija i kompanija lokalne samouprave.
133O kvalitativnim karakteristikama finansijskih izveštaja detaljnije videti: Accounting Standards 1995/96,
The Institute of Chartered Accountants in England and Wales, London, 1996. paragraphs 2. 1. -2. 39. ,
Okvir za pripremu i prezentaciju finansijskih izveštaja Odbora IASC, u knjizi Profesionalna
računovodstvena regulativa Saveza RR Srbije, Beograd, 2003. str. 11-26 i 465-479.
166
I druge države liberalnog tržišta takođe su primenjivale računovodstvene standarde
slične US GAAP, ali prilagođeni njihovom potrebama i uslovima. Sa razvojem
globalizacije standardi se i dalje usavršavaju i pokušavaju da odgovore na zahteve
čitavog sveta.
Od sedamdesetih godina razvijaju se Međunarodni računovodstveni standardi da bi
2001. godine IASB propisao MSFI za sve delatnosti, pa tako i za delatnost istraživanja i
ocenu mineralnih resursa i način njihovog prikazivanja – MSFI 6.
Upravo Međunarodni standardi kontrole kvaliteta zahtevaju istinito i javno
prikazivanje planova i njihovog ostvarenja, sticanja i održavanja imovine, mogućih rizika
koji prete poslovanju i način upravljanja tim rizicima i način donošenja odluka. Jasno i
precizno se izveštava o odnosima između vlasnika, menadžera kao upravno-izvršnog
organa i zaposlenih. Institucije koje praktično sprovode međunarodne standarde kontrole
kvaliteta prvenstveno su menadžment kompanije, profesionalne asocijacije računovođa,
vlada i njena regulatorna tela i korisnici finansijskih izveštaja kojima oni treba da
zadovolje svoje potrebe za informacijama.
U konkretnim uslovima kod nas samo javno i istinito prezentovani podaci o
poslovanju svih subjekata mogu nas dovesti do kompetentnih upravnih odbora i uspešnih
menadžerskih timova. Svetsko iskustvo je dokaz za to.
Međunarodni standardi kontrole kvaliteta u finansijskom izveštavanju o poslovanju
kompanija treba da doprinesu da nema tajni, ni poslovnih ni državnih. Tajne traju dok se
poslovni proces odvija, dok se pregovara, dok se kupuje, dok se prodaje, dok se
tehnologija razvija. Finansijski rezultati tih procesa nisu tajna.
3.2.4. Međunarodni obrazovni standardi
IFAC za svoju misiju ima jačanje računovodstvene profesije u svetu i doprinos
razvoju jakih nacionalnih ekonomija putem svog obrazovnog odbora, a već više godina
izdaje smernice i materijale o problemima i pitanjima računovodstvenog obrazovanja.
167
Međunarodni obrazovni standardi su stupili na snagu 01.01.2005. godine, a u 2006.
godini doneta su još dva međunarodna obrazovna standarda u obrazovanju, tako da ih do
sada, od kada je na snagu stupio još jedan međunarodni obrazovni standard 01.07.2008.
godine, ima osam. IFAC-ovi Međunarodni obrazovni standardi za profesionalne
računovođe propisuju raspon potrebnog profesionalnog znanja, profesionalne
osposobljenosti, profesionalnih vrednosti, etike i stavova, te razvijaju orijentaciju prema
doživotnom učenju. Kao takvi ovi međunarodni standardi obrazovanja u
računovodstvenoj profesiji u svetu uspostavljaju merila i osnov su za postizanje
usklađenosti međunarodnog obrazovanja i usavršavanje profesionalnih računovođa.
Ovim međunarodnim standardima obrazovanja za profesionalne računovođe – IES
određeni su ključni elementi koji bi trebalo da budu sadržani u samom procesu i
programu obrazovanja i usavršavanja, a sa ciljem međunarodnog priznavanja, prihvatanja
i primene. Iako ovakvi standardi ne mogu biti iznad lokalnih zakona i regulativa,
preporučljivo je njihovo usvajanje i primena. Uostalom ovo možemo objasniti samom
definicijom standarda, gde je navedeno da oni predstavljaju autoritativnu preporuku za
informisanje i da utiču na lokalnu regulativu po modelu dobre prakse u obrazovanju i
usavršavanju profesionalnog računovođe. U ovom kontekstu se pod dobrom praksom
(good practice) podrazumevaju elementi ključni za obrazovanje i usavršavanje
profesionalnih računovođa, te elementi u okviru standarda neophodnog za postizanje
kompetentnosti134.
Međunarodni obrazovni standardi, dakle, predstavljaju merila, odnosno uslove koje
bi trebalo poštovati, odnosno kojima moraju udovoljiti članice IFAC prilikom pripreme i
134 Osim toga, naročito u prošlom stoleću međunarodna saradnja se odvijala pretežno indirektno,
posredstvom organizacije računovođa Jugoslavije. Mada površna i formalna, međunarodna saradnja bila je
korisna, pošto je omogućavala uvid u savremena zbivanja u računovodstvu, ali i doprinosila povoljnoj
predstavi o državi. U okviru ove saradnje uloga profesionalne regulative postajala je sve značajnija.
Organizacija računovođa Srbije razumela je to i odlukom o neposrednoj primeni MRS i celokupnu
aktivnost uskladila sa tim. Zbog dnevnih komercijalnih interesa, ideoloških predrasuda i nesposobnosti da
pruže usluge u vezi sa primenom MRS, komercijalne firme za pružanje računovodstvenih usluga ostrašćeno
se zalažu za nacionalne računovodstvene standarde. Nažalost, neke državne institucije su, nasuprot
deklarativnom opredeljenju Vlade za tranziciju, u praksi nedosledne. Petrović, M.: “Pola veka učestvovanja
organizacije računovođa Srbije u međunarodnim računovodstvenim zbivanjima“, Računovodstvo, broj 10. ,
Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2005, str. 11-21.
168
kontinuiranog usavršavanja profesionalnih računovođa. Uostalom, odgovornost članica
IFAC –a je osigurati da njihovi članovi budu osposobljeni za udovoljavanje uslovima i
odgovornosti koja je danas na računovođama. Usklađivanje je ključno pitanje
računovodstvene profesije, tj. solidan temelj kao potpora u primeni međunarodnih
standarda. Odgovornost snose članice IFAC prilikom pripreme i kontinuiranog
usavršavanja profesionalnih računovođa135.
Prema konceptu Međunarodnih obrazovnih standarda, sastavni delovi programa
edukacije su uslovi za pristup - IES 1 (Entry Requirements to a Program of Professional
Accounting Education), sadržaj programa profesionalnog računovodstvenog obrazovanja
- IES 2 (Content of Professional Accounting Education Program), profesionalnih veština
i opteg obrazovanja, tj. profesionalna osposobljenost - IES 3, Profesionalna vrednost,
etika i stavovi - IES 4 (Professional Values Ethics and Attitudes), Zahtevi za praktičnim
iskustvom - IES 5, tj. provera stručnih kompetencija (Practical Experience
Requirements), tj. provera profesionalnih sposobnosti i stručnosti, IES 7 - Kontinuirani
profesionalni razvoj (Continuing Professional Development), tj. zahtev za učenjem i
razvijanjem profesionalnih računovođa i na kraju IES 8 - Stručna osposobljenost za
profesionalnog revizora (Competence Requirements for Audit Professionals).
Cilj standarda IES 1 - Uslovi pristupa programu obrazovanja za profesionalne
računovođe je utvrđivanje uslova za pristup programu obrazovanja. Zapravo cilj je da se
obezbedi da studenti i ostali pojedinci koji žele da postanu računovođe poseduju i
prethodna znanja, a time i osnovne izglede za postizanje uspeha, tokom daljeg studiranja,
provere savladanog gradiva i sticanja praktičnog iskustva. Prema ovom standardu uslovi
za pristup programu obrazovanja kandidata koji žele da se uključe u program obrazovanja
za profesionalnog računovođu, moraju biti barem slični onima za prijem i uključivanje u
priznati fakultetski ili univerzitetski program ili čak njegov ekvivalent.
135 Institucionalno praćenje primene MRS/MSFI i MSR kao i podrška profesionalnih udruženja u tome,
treba da bude upotpunjena odgovarajućim sistemom korporativnog upravljanja i internom revizijom na
nivou preduzeća. Spasić, D.: „Računovodstvena profesija i međunarodno finansijsko izveštavanje“, Izazovi
169
IES 2 – Sadržaj programa profesionalnog računovodstvenog obrazovanja je i
nacionalni računovodstveno obrazovni standard ROS 31136. Ovim standardom je
propisano profesionalno obrazovanje, odnosno znanje koje kandidati moraju usvojiti
kako bi se osposobili za profesionalnog računovođu137. Komponente ovog programa su
okosnica programa profesionalnog računovodstvenog obrazovanja138.
IES 3 - Profesionalna osposobljenost propisan je kao kombinacija ličnih i
profesionalnih veština koje kandidati moraju imati da bi bili osposobljeni za
profesionalnog računovođu139. Jednim delom namera ovog standarda je da se pokaže kako
opšte obrazovanje, stečeno na različite načine i u različitim kontekstima, može doprineti
razvoju tih veština. Cilj ovog standarda je da kandidati za članstvo neke od članica IFACa
poseduju odgovarajuću kombinaciju veština kako bi funkcionisali u svojstvu
profesionalnog računovođe.
IES 4 - Profesionalne vrednosti, etika i stavovi ne samo da određuje profesionalne
računovođe kao članove profesionalne računovodstvene i privredne zajednice već utiče i
na svako njihovo delovanje. Koncepcijski okvir profesionalnih i etičkih vrednosti trebalo
bi da čini deo programa obrazovanja i obuke profesionalnih udruženja, kako bi pojedinci
pored profesionalnih utvrdili i etičke vrednosti koje će im omogućiti etičko profesionalno
delovanje u interesu ne samo struke, već i šire društvene zajednice. IFAC-ov Etički
računovodstvene profesije u uslovima golobalizacije finansijskog izveštavanja, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor 3-5. jun 2004. ,, str. 41.
136 Struktura profesionalnih računovođa - članova SRRS je sledeća: 1. 516 računovođa, 67 ovlašćenih javnih
računovođa, 1. 563 ovlašćenih računovođa, 698 samostalnih računovođa, koje su ta zvanja stekli u Savezu
računovođa i revizora - licencirani članovi koji ispunjavaju profesionalne obaveze, Glas računovođa br.
13/2009.
137 Nije trošak ono što se uloži u obrazovanje ljudi. Trošak je ono što nije utrošeno u učenje i obuku ljudi.
Malinić, S.: „Međunarodna obrazovna regulativa za profesionalne računovođe“, Zlatibor, Savez
računovođa i revizora Srbije, Zlatibor 25-27. maj 2006. , str. 126
138 Ukupan broj članova računovođa i revizora Srbije po profesionalnim zvanjima do 01.01.2004. godine bio
je: broj certifikovanih lica sa zvanjem računovođa u Srbiji -14. 811, samostalnih računovođa 7. 721 lice,
ovlašćenih računovođa 7. 605 lica, revizora 143 lica i ovlašćenih revizora 42 lica - što ukazuje na to da
imamo ukupno 30. 322 lica. Videti isto: Spasić, D.: „Računovodstvena profesija i međunarodno finansijsko
izveštavanje“, Izazovi računovodstvene profesije u uslovima golobalizacije finansijskog izveštavanja, Savez
računovođa i revizora Srbije, Zlatibor 3-5. jun 2004. , str. 48.
139 Obrazovanje računovođa nije priprema za profesionalni život, već i način profesionalnog života. Malinić,
S.: „Uloga profesije u obezebđenju kvaliteta finansijskog izveštavanja“, SRRS, Zlatibor 3-5. jun 2004. , str
183.
170
kodeks za profesionalne računovođe jedini je globalni etički kodeks primenljiv na
računovođe širom sveta i ukazuje na vrednosti poštenja, transparentnosti, profesionalne
stučnosti, objektivnosti, poverljivosti i profesionalnog ponašanja. Profesionalne
računovođe bi u svom radu trebalo da se pridržavaju ovih načela i da znaju kako u slučaju
prepoznavanja njihove povrede da primene sigurnosne mere.
IES 5 - Zahtevi za praktičnim iskustvom ima za cilj da osigura da kandidati koji se
žele osposobiti za profesionalnog računovođu steknu potrebno praktično iskustvo
neophodno za početak javnog delovanja. Stoga se ovim standardom zahteva najmanje tri
godine iskustva u praksi, usmeravanjem i nadziranjem od strane iskusnog profesionalnog
račnovođe140.
IES 6 - Profesionalne sposobnosti i stručnost podrazumeva konačnu proveru
pojedinaca putem ispita iz terijskog znanja i njegove praktične primene, a pre sticanja
same kvalifikacije profesionalnog računovođe. Dakle, propisuju se zahtevi za ocenom
profesionalne kompetentnosti kandidata, pre njegovog uključivanja u profesiju. Takođe
se zahteva da strukovna udruženja osmisle testove koji bi pored ocene terijskog znanja
trebalo da uključe i ocenu praktičnog iskustva. Sam konačni tekst trebalo bi da bude pri
kraju ili na samom kraju procesa osposobljavanja. Licenciranje znanja, odnosno
kompetentnost profesionalnog računovođe je veoma važno. Za ovaj standard se vezuje
potreba za održavanjem licence, odnosno proverom znanja i sposobnosti koja ne bi bila
jednokratna već bi se istekom određenog vremenskog razdoblja obnavljala. Ovaj standard
nalaže učenje celog života, stalno obnavljanje uz ažuriranje znanja uz kontinuiranu
proveru.
IES 7 – je za profesionalne računovođe veoma bitan kroz neophodan kontinuirani
profesionalni razvoj kako bi uspešno izvršavali preuzete obaveze, da bi bili u toku
savremenih kretanja. Kontinuirani profesionalni razvoj potiče od opredeljenja za učenje
tokom čitavog života. Kontinuirani profesionalni razvoj temelji se na broju tzv. CPD sati,
171
odnosno oceni kompetentnosti. Tako, ukoliko se radi o satima zahteva se da taj broj
iznosi 120 sati za tri godine, a najmanje 20 sati godišnje. Ukoliko se radi o oceni
kompetencija, zahtevi treba da budu utemeljeni na objektivno merljivim rezultatima.
Osim profesionalnih računovodstvenih organizacija koje su članice IFAC-a i koje treba
stalno da podstiču kontinuirano učenje, njihov zadatak je i da omoguće svojim članovima
pristup izvorima sredstava i načinima kontinuiranog stručnog usavršavanja, kao i da
uspostave standard za razvoj i održavanje profesionalnih kompetencija i urede nadzor nad
sprovođenjem kontinuiranog profesionalnog razvoja i usavršavanja.
Tri glavne komponente sadrže ove standarde, a to su: znanje iz računovodstva,
organizaciono i poslovno znanje i poznavanje IT (informacionih tehnologija). Znanje iz
računovodstva obuhvata sledeća područja: finansijsko računovodstvo i izveštavanje,
menadžersko računovodstvo i kontrolu, porez i poresku politiku, trgovačko pravo,
reviziju i osiguranje, finansije i finansijski menadžment, profesionalne vrednosti i etiku i
sl. Organizaciono i poslovno znanje je važno zbog sredine u kojoj deluje. Ova
komponenta se odnosi na to kako je posao organizovan, finansiran, kao i na znanje o
nacionalnoj i globalnoj okolini u kojoj deluje. Deo edukacije vezan za organizaciju i
poslovanje omogućava budućim rukovodiocima sticanje znanja o okolini u kojoj deluje.
Deo obrazovnog programa koji se odnosi na organizaciono i poslovno znanje trebalo bi
da obuhvati sledeća područja: ekonomiju, poslovno okruženje, korporativno upravljanje,
poslovnu etiku, finansijska tržišta, kvantitativne metode, organizaciono ponašanje i
kulturu, menadžersko i strateško donošenje odluka, marketing, međunarodno poslovanje i
organizaciju. Poznavanje informacionih tehnologija je veoma značajno za profesionalne
računovođe141.
140 Černe, K.: „Studentska percepcija računovodstvene profesije s aspekta međunarodnih obrazovnih
standarda za profesionalne računovođe“, Revija ekonomskog fakulteta, Sveučilište u Puli, Ođel za
ekonomiju, Pula 20. 03. 2007. str. 22.
141 Visoke tehnologije pratimo istorijski: tridesetih godina prošlog veka preduzeća komuniciraju preko
pošte, da bi samo petnaest godina kasnije, pojavom fax-a sa grupnim slanjem ovo vreme slanja bilo
svedeno na čas, i danas, sa internet informacionom tehnologijom je obezbeđena mondijalizacija
ekonomskog komuniciranja sa jedinicom vremena od jedne sekunde za investitore širom sveta koji primaju
značajnu i znatno obogaćenu informaciju. Novićević, B.: „Uticaj globalizacije na finansijsko izveštavanje“,
SRRS, Zlatibor, 3-5. jun 2004. , str. 8.
172
IES 8 - Stručna osposobljenost za profesionalne računovođe u javnoj praksi -
reviziji (Competence Requirements for Audit professionals) ima za cilj da odredi nivo
specijalnizacije profesionalnih znanja, veština, vrednosti, etike i stavova profesionalnog
računovođe – specijaliste za poslove revizije. Ovaj standard uvodi dodatne kriterijume
edukacije za dodatno usavršavanje profesionalnih računovođa koje žele da se
specijalizuju za pružanje računovodstvenih u sluga u javnoj praksi – reviziji na osnovu
ovog standarda donose se programi koje realizuju profesionalne organizacije, članice
Međunarodne federacija računovođa čije smernice posebno ukazuju na potrebu i za
drugim specijalizacijama u okviru računovodstvene profesije.
3.2.5. Međunarodni etički standardi
Osnovni etički principi Međunarodne federacije računovođa su minimum etičkih
normi utvđen IFAC-ovim Etičkim kodeksom za profesionalne računovođe koji moraju da
uvažavaju profesionalne računovođe, članovi organizacije njihovih članica, prilkom
pružanja računovodstvenih usluga, a što nadziru tela profesionalnih organizacija, su142:
• integritet – zahtev da profesionalni računovođa bude iskren, čestit i pošten pri
pružanju usluga143,
• objektivnost – zahtev da profesionalni računovođa bude oslobođen pristrasnosti
prilikom pružanja računovodstvenih usluga. Profesionalni računovođa ne sme da
dozvoli da predrasude ili pristrasnost, sukob interesa ili uticaj drugih prevladaju
objektivnost,
142 Odbor za etiku je telo za ustanovljavanje standarda postavljeno od strane Međunarodne federacije
računovođa (IFAC) i radi nezavisno pod njegovim pokroviteljstvom. Odbor za etiku razvija i izdaje u
javnom interesu etičke standarde viskokog kvaliteta, i druge proglase za profesionalne računovođe za
upotrebu širom sveta. IFAC-ov Etički kodeks za profesionalne računovođe i Tumačenja odnose se na sve
profesionalne računovođe, uključujući i one u javnoj praksi, u poslovanju, obrazovanju i u javnom sektoru.
Kodeks služi kao osnova za etičke kodekse razvijene i primenjivane od strane članica. Nijednoj članici
IFAC-a ili firmi koja objavljuje izveštaje u skladu sa Međunarodnim standardima revizije i usluga
uveravanja nije dozvoljeno da primenjuje standarde manje strože od onih navedenih u Kodeksu.
143 Nezavisnost uma je faktička ili suštinska nezavisnost. Ona se IFAC-ovim Kodeksom određuje kao stanje
uma koje omogućava davanje mišljenja bez uticaja koji kompromituju profesionalno rasuđivanje i koje
dozvoljava pojedincu da deluje iskreno, pošteno, objektivno i uz dužan profesionalni skepticizam. Iz ovih
određenja jasno je da da se faktička nezavisnost odnosi na mentalni stav profesionalaca kao pojedinca i da
kao takva predstavlja deo njegovih ličnih osobina čestitosti i snage karaktera. Flint, D.: Philosophy and
Principles of Auditing, An Introduction, MacMillan, England, 1988, str. 64.
173
• stručna osposobljenost - zahtev da profesionalni računovođa raspolaže stručnim
znanjima i veštinama iz oblasti kojom se bavi i da primeni ekspertska znanja u
konkretnim situacijaam. Profesionalni računovođa treba da obavlja profesionalne
usluge sa odgovarajućom brigom, sposobnošću i marljivošću i dužan je da
profesionalno znanje i veštinu održava na nivou koji garantuje kompetentno
obavljanje usluga144,
• poverljivost – pružanje računovodstvenih usluga podrazumeva pronicanje u
suštinu poslovanja konkretnog preduzeća, a to znači i korišćenje informacija koje
se tretiraju kao poslovna tajna, te se poštovanje i poverljivost smatraju kao deo
profesionalnog etičkog ponašanja. Profesionalni računovođa mora da poštuje
poverljivost informacije do koje je došao tokom izvršenja profesionalnih usluga,
• profesionalno ponašanje - profesionalni računovođa treba da se ponaša na način
koji dolikuje dobroj reputaciji računovodstvene profesije i da se suzdrži od bilo
kakvog ponašanja koje bi moglo da je diskredituje145,
• tehnički standardi – profesionalne usluge u domenu računovodstva i revizije
treba da budu u skladu sa relevantnim tehničkim standardima. koje objavljuje
IFAC), IASB i druge međunarodne organizacije. Profesionalni računovođa treba
da obavlja profesionalne usluge u skladu sa relevantnim tehničkim i
profesionalnim standardima. U slučaju profesionalnih računovođa koji su u
praksi, podrazumeva se i poštovanje standarda koji se tiču nezavisnosti146.
144 Nacionalni računovodstveni obrazovni standard ROS-31 je profesionalni akt regulative u Srbiji kojim se
uređuju pitanja akreditacije za članstvo, sticanje profesionalnih znanja i zvanja, specijalistička
profesionalna usavršavanja u računovodstvu i kontinuirana edukacija u skladu sa principom profesionalne
osposobljenosti i dužne pažnje IFAC-ovog Etičkog kodeksa za profesionalne računovođe, koji
podrazumeva sticanje i održavanje profesionalnih znanja, veština i profesionalnih vrednosti, etike i stavova,
kao i posvećen i pažljiv rad u skladu sa tehničkim i profesionalnim standardima radi pružanja kompetentnih
profesionalnih usluga, u javnom interesu. Nacionalni računovodstveni-obrazovni standard ROS 31 je
donela Skupština Saveza računovođa i revizora Srbije.
145 "Korupcija ne bi bila ni toliko stara, ni tako teško iskorenjiva da nije tesno povezana s ljudskom
prirodom. Ne upuštajući se u antropologiju i definisanje ljudske prirode i raspravu da li je čovek po prirodi
dobar ili loš, usudio bih se da kažem da je ljudska priroda u jednom smislu podložna korupciji i slaba u
prevladavanju egoizma. Da budemo sebični i agresivni dovoljno je da sledimo svoje instinkte. Ali, da
bismo bili dobri i moralni treba nam veći ili manji napor u savlađivanju instikata. Živeći u društvu, čovek je
izložen mnogim iskušenjima i malo je onih koji će priznati kao Oskar Vajld: svemu mogu da se oduprem,
izuzev iskušenjima." Mićunović,D.: „Predgovor za knjigu Korupcija u Srbiji“, Centar za liberalno
demokratske studije, Beograd, 2001, str. 7.
146 Čestitost podrazumeva pojmove kao što su dostojanstvo, učtivost, uljudnost, tolerantnost i sposobnost
usaglašavanja; odgovornost - znači obavezu vršenja strogo određenih aktivnosti ili ograničene prakse na
174
Sa druge strane, pak, Europska unija računovodstvenih, ekonomskih i finansijskih
stručnjaka (Union Europèenne des Experts Comptables Economiques et Financiers –
UEC) preporučuje svojim članovima sledeća načela kojih bi računovođa - revizor u
svakodnevnom poslu trebalo da se pridržavava i ta načela sadrži IFAC-ov Etički kodeks
za profesionalne računovođe koji predlaže i uvodi Međunarodna federacija računovođa
za članove njenih članica. Najznačajnije odredbe Kodeksa su:
• profesionalni računovođa - revizor mora biti pažljiv i poverljiv jer je to zahtev
profesije koju obavlja i mora se savesno pridržavati profesionalnih načela
asocijacije čiji je član.
• posao treba obavljati nezavisno i objektivno. Ako se članu u pružanju usluga na
bilo koji način ograniči nezavisnost odlučivanja, dužan je da otkaže obavljanje
poslova revizije;
• profesionalni računovođa u pružanju usluga revizije mora otkazati svaku delatnost
koja ugrožava njegove profesionalne obaveze;
• mišljenje revizora mora biti utemeljeno na činjenicama;
• ako profesionalni računovođa - revizor za ugovoreni posao angažuje saradnike,
odgovaran je i za njihov rad u vezi sa čime može biti podvrgnut istragama i
sankcijama u skladu sa IFAC-ovim Etičkim kodeksom;
• podaci i činjenice do kojih revizor dolazi u postupku revizije profesionalna su
tajna i ne smeju se objavljivati (osim u izuzetnim slučajevima). Revizor se ne sme
ni na koji način koristiti u ličnom interesu podacima do kojih dolazi u toku svog
rada;
• odnos revizora prema kolegama mora biti kolegijalan i korektan;
najbolji mogući način uz uvažavanje potencijalnih posledica, sa težnjom da takva aktivnost ili ograničena
praksa budu primer kako nešto treba obaviti, uz potrebu za upornim i stalnim unapređenjem; fer odnos i
pravičnost uključuje ravnopravan odnos prema ljudima i pojavama, nepristrasnost i iskrenost kao i
primeran odnos prema činjenicama; privrženost poslu podrazumeva istinsku posvećenost radu uz
dobronamernost i nesebičnost, za dobrobit drugih, uz dobronamernost i nesebičnost i civilizovano
ponašanje – koje podrazumeva poštovanje propisa i pošteno obavljanje aktivnosti povezanih sa društvenim
interesom, uz vođenje računa o alternativama i racionalnom trošenju resursa, Etički kodeks za profesionalne
računovođe. Činjenica je da se IFAC-ov Etički kodeks primenjuje samo na profesionalne računovođe –
članove Saveza RR Srbije, dok se svi ostali samo deklarativno pozivaju na njega, uključujući i
zakonodavca, Škobić P., Glas računovođa br 9, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2007. , str. 5.
175
• revizoru se zabranjuje reklamiranje i javno objavljivanje imena i kvalifikacija
revizora radi zaključivanja ugovora sa novim klijentima;
• revizor za obavljeni posao, osim ugovorenog honorara, ne sme pristati ni na kakve
druge naknade i po osnovu obavljenog posla nema pravo na nikakve povlastice.
Generalno posmatrano, IFAC-ov Etički kodeks za profesionalne računovođe je jedini
globalni etički kodeks primenljiv na računovođe širom sveta i ukazuje na IFAC-ove
vrednosti poštenja, transparentnosti i stručnosti147. Kako bi se obezbedilo da Kodeks bude
primenljiv i da može rešiti probleme današnjih računovođa, Odbor za međunarodne
etičke standarde računovođa izdao je ažurirani Kodeks, kojim uspostavlja konceptualni
okvir za sve profesionalne računovođe, kako bi obezbedio usaglašenost sa pet osnovnih
načela profesionalne etike. Ta su načela poštenja, objektivnosti, profesionalne stručnosti i
dužne (neophodne) pažnje, poverljivosti i profesionalnog ponašanja148. Okvir se odnosi na
sve profesionalne računovođe: one u javnoj praksi, u privredi i u vladi.
Prateći praktična zbivanja u Srbiji srpsko zakonodavstvo je prihvatilo IFAC etički
kodeks za profesionalne računovođe149, a jedan od osnovnih zahteva tog kodeksa je da
onaj ko vrši reviziju kao i revizorska firma, moraju biti nezavisni u odnosu na kompaniju
u kojoj se vrši revizija. Međutim, firme generalno imaju interes da prikažu lošiju
finansijsku situaciju prilikom podnošenja poreske prijave, a bolju kada žele da se
predstave bankama ili drugim poslovnim partnerima. Uloga revizora je da proveri da li su
sastavljeni finansijski izveštaji istiniti i pošteni, odnosno da li su tendenciozno prikazani
147 Zakonodavstvo Srbije prihvativši IFAC Etički kodeks za profesionalne računovođe, pri čemu je jedan od
osnovnih zahteva tog kodeksa da onaj ko vrši reviziju, kao i revizorska firma, moraju biti nezavisni u
odnosu na kompaniju u kojoj se vrši revizija. Firme generalno imaju interesa da prikažu lošiju finansijsku
situaciju prilikom podnošenja poreske prijave, a bolju kada žele da se predstave bankama ili drugim
poslovnim partnerima. Uloga revizora je da proveri da li su sastavljeni finansijski izveštaji istiniti i pošteni,
odnosno da nisu tendenciozno prikazani ružnijim ili lepšim. „Poseban je problem što postoje slučajevi u
kojima revizori ovaj posao ne obavljaju uvek u skladu sa standardima, Aleksić, B.: „Revizija i
računovodstvo“, Beograd, 21. mart 2006, str. 20.
148 Značajne aktivnosti ostvaruje Savez RR Srbije, prihvatajući i primenjujući IFAC-ov Etički kodeks,
Standarde revizije i Saopštenja o međunarodnoj praksi revizije, kao i promovišući primenu Međunarodnih
računovodstvenih standarda, što uz donete JRS 31 i 33 upotpunjuje profesionalnu regulativu. Uloga Saveza
RR Srbije sa više desetina hiljada članova, uz članstvo u IFAC-u i drugim međunarodnim i regionalnim
telima treba da ima presudnu ulogu u primeni profesionalne regulative. Čije je to pravo i obaveza kao člana
Međunarodne federacije računovođa, odnosno neko treće rešenje, ostaje da se vidi. Videti detaljnije:
Cvetanović, M.: „Novi Zakon o računovodstvu i reviziji i njegove implikacije“, Računovodstvo, broj 3-4. ,
Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2003, str. 15-26
176
boljim ili lošijim. Poseban problem je u tome što u nekim slučajevima revizori u našoj
zemlji ovaj posao ne obavljaju uvek u skladu sa standardima, što je direktno u suprotnosti
sa etičkim kodeksom u računovodstvu150.
Šta na kraju reči sem da etičke vrednosti kao što su integritet, lojalnost, težnja ka
najboljem i dr. dovode do uspostavljanja etičkog kodeksa, kojim određena profesija
uređuje principe i pravila negovanja i u napređenja ovih vrednosti, što na nacionalnom
nivou uređuje profesionalna organizacija, članica IFAC-a, mada u mnogim zemljama
nailaze na ograničenja bilo države bilo komercijalnih interesa.
3.2.6. Međunarodni standardi elektronskog prikupljanja,
obrade i distribucije informacija
Uloga profesionalnog računovođe kakvu imamo danas ne samo da se koristi
informacionim i komunikacionim tehnologijama već ima važnu ulogu pri vrednovanju i
upravljanju takvim sistemima. Ručno izvršavanje računovodstvenih poslova već dugo je
iza nas, a informacione tehnologije se u računovodstvenom segmentu masovno koriste i
skoro da nema računovodstva bez komjutera151.
Profesionalne računovođe u eri digitalne i informacione tehnologije su se morale
prilagođavati novom vremenu i novim zahtevima, a standardom su postavljeni opšti uslovi da
računovođe treba kontinuirano da obnavljaju i dopunjuju svoje znanje iz informacionih tehnologija
(IT). Kompjuteri su ne tako davno bili potpuno nepoznati u računovodstvenom okruženju, ali se
situacija poslednjih decenija radikalno promenila. Danas je teško zamisliti da je uopšte moguće
149 Etički kodeks za profesionalne računovođe jedino se primenjuje na članove Saveza RR Srbije, kao člana
IFAC-a, a svi ostali samo se pozivaju na njega.
150 Činjenica da revizori koji nisu članovi Saveza i nemaju nikakvu člansku odgovornost, niti se Kodeks
može odnositi na njih, što posebno narušava etičku odgovornost tih revizora, predstavlja neodgovornost
nadležnog organa ali i nejasne zakonodavne regulative.
151 Računovodstvo u savremenim uslovima se ne može zamisliti bez primene odgovarajućih informacionih
tehnologija. U pitanju su prevashodno tzv. elektronski računovodstveni sistemi, koji ne samo da pospešuju
do maksimuma efikasnost donošenja odluka u sadašnjosti, već obezbeđuju i jedan pogled u budućnost.
Videti: Stojanović, D. ,D.: „Računovodstvo i savremene računske tehnologije“, Finansije, broj 3-4,
Beograd, 2001. , str. 287-294.
177
uspešno organizovati proces računovodstvenog evidentiranja bez primene nekog tehnološkog i
generacijskog nivoa informacionih i komunikacionih tehnologija152. Ove tehnologije ušle su u sve
pore privrednog života i nametnule se kao conditio sine qua non opstanka na tržištu svakog
privrednog subjekta153.
Informacione tehnologije prešle su dug put od pomoćnog sredstva za obradu
podataka u računovodstvu i finansijama, do složenih informacionih sistema koji integrišu
tokove podataka i procese u svim funkcijama i organizacionim delovima preduzeća154.
Gotovo sve kompanije - organizacije u nekoj formi koriste kompjutere za obradu
računovodstvenih informacija155. Više oblasti računovodstvene obrade se obavlja na
kompjuteru. To se posebno odnosi na velike sisteme. Elektronsko poslovanje samim tim
utiče na sva preduzeća, zato što svi učesnici na tržištu: kupci, konkurenti i dobavljači su
152 Kompjuterski informacioni system, prema Međunarodnim standardima revizije,,postoji kada je komjuter
bilo kog tipa ili veličine uključen u obradu finansijskih informacija preduzeća klijenta, koje su od značaja
za reviziju,,. Međunarodni standardi revizije, SRSS, Beograd, 2002. , str. 122.
153 Krsmanović, B.: „Informacione i komunikacione tehnologije i kvalitet revizorskog izveštaja“, Zlatibor,
3-5. jun 2004. , str. 210.
154 Informacione tehnologije su istovremeno preduslov i pokretač globalizacije i sveukupnog privrednog
razvoja. Sa ulaganjem od gotovo trilion dolara godišnje na svetskom nivou, informaciona tehnologija je
jedna od najvećih privrednih grana. Još je značajnije, da informaciona tehnologija spada u grane koje
ostvaruju najbrži rast na globalnom nivou, sa očekivanom stopom od 6% godišnje u periodu do 2008.
Informacione tehnologije znatno doprinose porastu produktivnosti ostalih privrednih grana, čak do 60%
prema procenama za SAD. Svetski tokovi dobara, usluga, kapitala i informacija u potpunosti zavise od
informacionih tehnologija. Opravdano se može postaviti pitanje da li danas uopšte ima preduzeća u kojima
informacione tehnologije nisu našle odgovarajuću primenu. IT automatizuju, ubrzavaju, integrišu i
moduliraju poslovne procese i omogućavaju konkurentnu prednost preduzećima koja ih efikasno koriste.
Podaci dostupni na adresi sajta . co. yu, Beograd, dostupno dana 18. 12. 2008. godine
155 Računovodstveni informacioni sistem kao podsistem IS predstavlja njegovo,,srce,, odnosno info bazu jer
je centralni izvor kvantitativnih informacija, odnosno jedini potpuni sistem kvantitativne analize poslovanja
preduzeća. Svaka poslovna promena koja pokreće menadžment preduzeća na izvestan način utiče na
troškove, prihode, rezultat, sredstva i kapital a upravo su to pozicije računovodstvenih merenja. RIS,
postavljen tako da povezuje sve informacije koje čine osnovu za obavljanje aktivnosti menadžmenta, ima
formu integralnog sistema koji omogućava povezanost finansijskog i upravljačkog računovodstva, kao i
njihovu povezanost sa upravljačkim info sistemom, poslovnim sistemom i sistemom upravljanja. Dve
globalne funkcije računovodstvenog informacionog sistema - funkcija polaganja računa i funkcija
upravljanja, zasnivaju se na upravo ovoj koherentnosti naturalnih i finansijskih informacija koja
podrazumeva jedinstveno obuhvatanje osnovnih informacija proizašlih iz poslovnih događaja i aktivnosti
operativnog sistema, njihovo automatsko prevođenje u sistem računovodstvenog informisanja i definisanje
strukture i sadržaja agregata shodno principu hronologije i kontinuiranosti kontrole. Samu strukturu
Računovodstvenog informacionog sistema čine računovodstvene informacije utemeljene na
računovodstvenoj evidenciji u preduzeću. Računovodstvene informacije kao pouzdana osnova odlučivanja
u preduzeću, Andrijašević, M. , Perović, S.: XI Internacionalni simpozijum, Symorg08, Beograd, 2008.
178
uključeni u elektronsko poslovanje, direktno ili indirektno i prisutan je njihov uticaj na
globalno ili lokalno tržište156.
Komjuteri i informaciona tehnologija u računovodstvu su omogućili: a).
redukovanje obima manuelnih obrada, b). brže i značajno (baza podataka) integrisanje
obrade podataka, c) redukovanje izveštaje u papirnoj formi, d) elektronsko poslovanje u
računovodstvu i konkretna primena komjutera u kompaniji značajno menjaju način
poslovanja u koje su uključeni;157e) komjuter obavlja ispitivanje i komparaciju funkcija
koje su nekada obavljali pojedinci u manuelnom sistemu.
Elektronska razmena podataka uspostavlja sledeće odnose:
• kompjuter - kompjuter razmena podataka (prema nekim javnim standardima)
• kompjuterski sistem firme je vezan za dobavljače i-ili kupce
• eliminisana je potreba da se ponovo unose podaci, što uzrokuje:
– smanjenje grešaka,
– veću kontrolu ulaznih podataka.
Svojom pojavom i primenom elektronsko poslovanje u računovodstvu kompanije
direktno smanjuje troškove putem:
a) virtuelnih skladišta,
b) vertikalne integracije i
c) elektronske razmena podataka, isporuka dobara i usluga.
a) Virtuelna skladišta: Po prijemu kupčeve narudžbenice, prodavac poručuje od
proizvođača i isporučuje direktno inicijalnom kupcu. Takvim načinom rada prodavac
može imati manje zalihe, ali ih najčešće uopšte nema158.
156Polić, S. : Globalni razvoj informacionih tehnologija zahteva usaglašavanje standarda, Računovodstveni
softver,Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, jul 2003. , str. 6.
157 Komjuteri imaju sposobnost održavanja detaljnih i aktuelnijih zapisa (npr. detaljnija lista zaliha po
proizvodima i sl. Do ovih detaljnijih podataka, kao i sumarnih prikaza je, po potrebi moguće lako doći.
Krsmanović, B.: „Informacione i komunikacione tehnologije i kvalitet revizorskog izveštaja“, Zlatibor, 3-5
jun 2004, str. 212.
158 Na taj način prodavac smanjuje veličinu magacina, potrebno osiguranje, finansijski trošak držanja zaliha
a istovremeno je sposoban da na tržištu ponudi znatno veći asortiman proizvoda. Time se direktno
179
b) Vertikalne integracije: Po prijemu jedne narudžbine putem konekcije na veb-sajt,
prodavac je u prilici da automatski aranžira ceo životni ciklus prodaje, prevoz, isporuku,
instalaciju i servis posle isporuke. Skraćen je proizvodni ciklus zbog efikasnije
komunikacije učesnika u procesu proizvodnje. Boljom koordinacijom sa dobavljačima
postiže se efikasnije upravljanje zalihama i ispunjava težnja ka „just-in-time“
organizaciji. Automatizovana podrška kupcima smanjuje broj poziva upućenih službi
podrške, što dovodi do bržeg odziva operatera i pružanja bolje usluge. Marketing i
prodaja putem interneta pružaju mogućnost proširenja ovih aktivnosti uz minimalno
povećanje troškova. Uz sve to, internet rešenja predstavljaju otvoreni sistem koji
omogućava bilo kojoj kompaniji uključenje u ovaj vid poslovanja159. Pojavom interneta i
njegovom sve masovnijom primenom dolazi do pojave novih oblika poslovanja. Razlozi
za to su globalna dostupnost interneta, jeftina usluga, transparentnost usluga, postojanje
sigurnosnih mehanizama i jednostavna integracija sa back office sistemom160.
c) Elektronska razmena podataka obuhvata razmenu standardnih poslovnih
dokumenata (narudžbenice, fakture i sl.) u obliku struktuiranih podataka između računara
zasebnih firmi. Elektronska razmena se izvršava bez manuelne intervencije, elektronskim
putem, posredstvom standardizovanih poruka koje zamenjuju tradicionalne papirne
dokumente. Kreirani dokument se umesto na štampu, prosleđuje softveru koji vrši
njegovo prevođenje u unapred dogovoreni standardni format podataka, nakon čega se
elektronskim putem, obično koristeći mrežu davaoca EDI usluga, šalje na adresu
poslovnog partnera.
povećava konkurentna sposobnost prodavaca. O ovome detaljnije videti: Polić, S.: „Računovodstveni
softver revidiran 2003“, Priručnik za profesionalne računovođe, Beograd. , jul 2003. str. 7.
159 Napomena: Ilustrativno Web sajt kompanije je „izlog koji pokazuje robu“,a da li nam je ona isplativa to
pokazuje računovodstveno infomacioni sistem.
160 IFAC u svojim postavkama definiše formiranje odgovarajućeg dnevnika, jednog od osnovnih
računovodstvenih procesa. Pomoću dnevnika se obezbeđuje da sve transakcije, čim je moguće pre, budu
smeštene i memorisane i u glavnoj knjizi, pre svega kompletno, na jasan i razumljiv način. Videti isto:
Polić, S.: Globalni razvoj informacionih tehnologija zahteva usaglašavanje standarda, Beograd, jul. 2003. ,
str. 20.
180
Treba napomenuti da je elektronsko poslovanje između preduzeća u svom razvoju
prošlo kroz tri etape. U prvoj etapi korišćen je sistem elektronske razmene podataka (EDI
- Electronic Data Interchange). U drugoj etapi uočen je potencijal interneta i nastaje
osnovni B2B e-commerce sistem. Treća etapa predstavlja prošireni B2B e-ommerce
sistem koji se ogleda u agregaciji ponude pod imenom Electronic Marketplaces
(eMarkets). Klasične e-commerce sajtove su u početku postavljale velike kompanije –
snabdevači, koje su putem interneta omogućavale naručivanje i prodaju svojih proizvoda
velikom broju distributera i kupaca. Međutim, u ovom modelu saradnje kupac nije imao
mogućnost da pristupa agregiranoj ponudi proizvoda iz oblasti njegovog interesovanja161.
Veletrgovinski centri (electronic marketplaces) predstavljaju novi vid on-line
posrednika koji na jednom mestu efikasno predstavlja ukupnu ponudu i potražnju,
omogućavajući kupcima niže troškove nabavke uz mogućnost kontakata sa novim
dobavljačima, a dobavljačima niže troškove prodaje uz mogućnost kontakata sa novim
kupcima.
Elektronsko poslovanje započelo je kao posebna usluga ili nadogradnja klasičnog
poslovanja. Tada verovatno niko nije imao ideju da će već u današnje vreme uobičajeni
izraz koji se koristi za elektronsko poslovanje biti jednostavno poslovanje (odnosno
biznis). Predviđa se da će do 2010. godine elektronsko poslovanje biti standard i da neće
biti drugog poslovanja osim elektronskog. Internet je već otpočeo svoj evolucioni put: od
komunikacione strukture za razmenu podataka, preko sveobuhvatnog izvora informacija,
internet se pretvara u globalno tržište. Prema procenama stručnjaka iz ove oblasti, na
svake dve sekunde internet dobija po jednog novog korisnika. Prisustvo interneta jednako
je globalnom prisustvu162.
161 Stanje i trendovi e-mail poslovanja u svetu, Informacije dostupne na adresi sajta . kombib.
rs/Stanje_i trendovi_e-poslovanje_u_svetu. html, Beograd, dostupno dana 20. 12. 2008.
162Rezultati primene elektronskog poslovanja omogućavaju preduzeću da na vreme i na pravi način zauzme
mesto na najvećem svetskom tržištu (internetu). Onaj ko poseduje znanje biće lider onih koji manje znaju i
vodiće ih ka uspehu. Preduslov uspeha je kvalitet poslovanja, koji se postiže kroz doslednu upotrebu baze
znanja koja se nalazi u osnovi elektronskog poslovanja i procedura koje su u okviru elektronskog
poslovanja definisane. Elektronsko poslovanje smanjuje troškove i utrošak vremena i olakšava ukupan
proces poslovanja. Detaljnije videti sajt: Elektronsko poslovanje je novi način poslovanja koji donosi
181
mnoštvo posebnih pogodnosti . kombib. rs/Stanje_i trendovi_eposlovanje_u_svetu. html,
Beograd, dostupno dana 20. 12. 2008.
3.3. Regulatori standardizacije finansijskog izveštavanja
Regulatori finansijskog izveštavanja na globalnom i nacionalnom nivou su
profesionalne organizacije i tela, ali i veliki broj neprofesionalnih organizacija i tela
zainteresovanih za standardizaciju i unifikaciju finansijskog izveštavanja odnosno
univerzalni jezik komuniciranja koji zahteva globalno tržište.
3.3.1. Profesionalne organizacije i tela
Istorijski posmatrano prva međunarodna računovodstvena asocijacija na evropskom
tlu osnovana je 1951. godine u Parizu kao Unija ovlašćenih računovodstvenih i
ekonomskih eksperata (UEC). Uporedo sa usaglašavanjem nacionalnog zakonodavstva
članica EEZ sa odredbama IV i VII direktive teče i proces usaglašavanja na
međunarodnom nivou163. Nakon toga usledilo je osnivanje Međunarodne federacije
računovođa IFAC (International Federation of Accountans) 1977. godine koja je
apostrofirala kao svoj glavni cilj razvoj i unapređenje profesije putem harmonizacije
standarda, kako bi obezbedila računovodstvene usluge jednakog kvaliteta od strane
profesionalnih računovodstvenih organizacija njenih članica, što se ogleda u kreiranju
jedinstvenih pravila i principa u praksi unifikacije, poslovnih informacija na globalnom
nivou, kojima se prilagođavaju nacionalni uspostavljivači.
U primeni MRS/MSFI164 na globalnom nivou, svakako najvažniju ulogu ima Odbor
za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB – International Accounting Standards
Board, ranije Komitet –IASC), njegov poseban Komitet za tumačenja Međunarodnih
standarda finansijskog izveštavanja (IFRIC), Međunarodna organizacija komisija za
163 Četvrta direktiva koja ima za cilj nacionalno ujednačavanje nacionalnih propisa EEZ sada EU propisala
je za sve članice obavezne bilansne šeme, sadržinu dopunskih izveštaja, ujednačavanje principa
procenjivanja, vršenja kontrole godišnjih računa i njihovog objavljivanja. Ranković, J.: „Povodom
inoviranja Zakona o računovodstvu“, Privredni savetnik, oktobar 2002. , str. 25.
164 Prema tome MRS ne ukidaju nacionalne propise već predviđaju usaglašavanje nacionalnog
zakonodavstva sa MRS ukoliko za to postoje uslovi. Neophodno je obelodaniti ukoliko nacionalni propisi
odstupaju od MRS. Ranković, J. , Ilić, G.: „Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja I – primena
po prvi put“, Cekos in, jun 2004. , str. 77.
183
hartije od vrednosti (IOSCO)165 i Međunarodna federacija računovođa sa svojim
članicama.
IASB je osnovan 1973. godine u Londonu, kao udruženje profesionalnih
računovodstvenih tela devet zemalja. Prvobitno definisani osnovni zadatak tadašnjeg
IASC bili su izrada i objavljivanje računovodstvenig standarda čija bi primena bila
opšteprihvaćena u svetu, kao i harmonizacija normi, načela i metoda u računovodstva166.
IASB je osnovan radi ostvarivanja sledećih ciljeva:
• razvoja u opštem interesu niza globalnih računovodstvenih standarda visokog
kvaliteta, razumljivih i primenljivih – radi dobijanja visokokvalitetnih,
transparentih i uporedivih informacija u finansijskim izveštajima – koje će biti
korisne za donošenje ekonomskih odluka na svetskom tržištu kapitala,
• promocije i stroge primene standarda,
• približavanja nacionalnih računovodstvenih standarda međunarodnim167.
IASB nema, međutim, mehanizme da zahteva direktnu primenu MRS/MSFI na
nacionalnom nivou, već se oslanja na nacionalna računovodstvena udruženja, članove
IASB i IFAC, od čijeg autoriteta zavisi neposredna primena MRS168.
Poseban doprinos pravilnoj primeni MRS / MSFI daju IASC, osnovan januara
1997. godine i Stalni komitet za tumačenja (SIC - Standards Interpretation Committee,
165 Međunarodna komisija za hartije od vrednosti (IOSCO) maja 2000. godine donela je doluku da preporuči
organima berzi-članovima IOSCO, da se odobri i primean MRS za finansijske izveštaje preduzeća koja se
kotiraju na berzi. Spasić, D.: „Komparativna analiza uloge međunarodnih profesionalnih udruženja u
primeni međunarodne računovodstvene regulative“, XXXIV simpozijum, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor 29-31. maj 2003. str. 95
166 Haller, Axel / Eierle, Brigite / Evans, Elisabeth.: „Das britische Finanial reporting Review Panel-ein
Vorbild fur ein deutsches Enfocement-Gremium in Beriebs-Berater“, Heft 33/2001, Verlag Recht und
Wirtschaft, Heidelberg, 2001. , str. . 1674.
167 Videti detaljnije: Spasić, D.: „Komparativna analiza uloge međunarodnih profesionalnih udruženja u
primeni međunarodne računovodstvene regulative“, XXXIV simpozijum, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor 29-31. maj 2003. , str. 95.
168 U SAD karakterističan je i značajan uticaj države na računovodstvenu regulativu pre svega preko
Komisije za hartije od vrednosti i berze (SEC Securites and exchange Commision) koja vrši neposredan
uticaj na finansijsko izveštavanje. U SAD tu je stručna organizacija Odbor za standarde finansijskog
računovodstva a standardi se donose pod snažnim uticajem SEC-a. Videti detaljnije: Aleksić, B. : Kvalitet
184
sada IFRIC). Osnovni zadatak IASC je da podstiče strožu primenu i opštu uporedivost
finansijskih izveštaja pripremljenih u skladu sa MRS, pojašnjavajući moguće sadržajne
računovodstvene probleme169. Tumačenja koja daje SIC/IFRIC odnose se na pitanja koja
imaju praktično i opšte značenje odnosno situacije gde postojeći standarad nije precizan
ili ne obrađuje konkretan problem170.
Iz svega ovoga može se zaključiti da na globalnom nivou nisu još u dovoljnoj meri
izgrađeni mehanizmi direktnog nadzora nad primenom MSR/MSFI i sankcionisanja za
njihovu neadekvatnu primenu171.
3.3.2. Neprofesionalne organizacije i tela
Među najznačajnije neprofesionalne organizacije koje su vrlo zainteresovane za
globalnu standardizaciju finansijskog izveštavanja spadaju:
a) Ujedinjene nacije (UN),
b) Organizacija za ekonomksu saradnju i razvoj (OECD) i
c) Evropska unija (EU).
Interesovanje za internacionalizaciju finansijskog izveštavanja Ujedinjene
nacije su pokazale još 1976. god. Tada je Komisija za transnacionalne korporacije, koja
sada funkcioniše kao deo Konferencije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju –
UNCTAD, formirala grupu eksperata koja je imala zadatak da na osnovu studije o uticaju
multinacionalnih kompanija na razvoj i međunarodne odnose formuliše predloge za
internacionalizaciju finansijskog izveštavanja. Studija je pokazala da su posebno izraženi
finansijskog izveštavanja prema međunarodnoj profesionalnoj regulativi, SRRS, Računovodstvo, specijalno
izdanje,Beograd, jul 2004.
169 International Accounting Standards (Deutsche Ausgabe), Schaffer Poeschel Verlag, Stuttgart, 2000. , str.
1017.
170 U Kraljevini Britaniji prisutan je opšteprihvaćeni računovodstveni standard UK GAAP, a donošenje
računovodstvenih standarda i kontrola izveštavanja povereno je i u nadležnosti je nezavisnog
profesionalnog tela – Saveta za finansijsko izveštavanje (FRC Financial Reporting Council). Potpuno
odsustvo zakonskog autoriteta u donošenju i obavezi nametanja UK GAAP je specifičnost britanskog
modela. Logarrigne, J. ,Logarrigne, P. , Albert. ,Le droit comptable, Edition S. A. Paris 1984.
171 U Evropi, bitnu ulogu u usklađivanju računovodstva ima EU. Naime, Savet ministara EU 2002. godine
doneo je odluku prema kojoj će sva preduzeća čijim se hartijama od vrednosti trguje na tržištu kapitala EU
185
problem uporedivosti finansijskih izveštaja, kao i nedostatak određenih finansijskih i
nefinansijskih informacija. Pristupljeno je sastavljanju spiskova minimuma informacija
koje multinacionlne kompanije treba da obelodane u finansijskim izveštajima, kako
pojedinačnim tako i konsolidovanim. Vršeno je sastavljanje uporedivih konsolidovanih
finansijskih izveštaja, zatim izveštaja po segmentima, kao i niza drugih finansijskih
informacija i nefinansijskih informacija, pre svega, informacija o društvenoj odgovornosti
multinacionlnih kompanija. Rezultat rada bio je predlog ustanovljavanja međunarodnih
standarda u kontekstu kodeksa ponašanja multinacionlnih kompanija, a kasnije, 1979.
godine osnovana je vladina ad hoc „Radna grupa eksperata“ iz 34 zemlje uključujući i 22
zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike, koja je nazvana Međunarodna radna grupa
eksperata za međunarodne računovodstvene standarde i izveštavanje (ISAR). Omogućeno
je, takođe, učešće zemalja u razvoja, u veoma značajnom broju, zahvaljujući tome što su
članice UN.
Glavni cilj ove ekspertske grupe bio je da preporuči međunarodne standarde za koje
se zemlje članice slože i prema potrebi zakonski nametnu. Ostvarivanje cilja nije bilo
lako, naročito kada su bile u pitanju nefinansijske informacije. No bez obzira na to 1982,
godine predloženo je da grupa nastavi sa radom na trajnoj osnovi, s tim da svaki
formirani organ ima međunarodni karakter i da razmatra pitanja računovodstva i
izveštavanja koja se tiču Komisije transnacionlnih korporacija, u cilju poboljšanja
dostupnosti i uporedivosti informacija. Ona, takođe, prati razvoj na tom planu zajedno sa
organima za standardizaciju. Grupa će raditi po priopritetima, uvažavajući potrebe
zemalja u razvoju. Od osnivanje 1983. godine ISAR zaseda svake godine i raspravlja o
velikom broju pitanja. Dosada je održala 26 sednica. Tokom 1988. godine ISAR je
objavio „Zaključke o računovodstvu i izveštavanju transnacionalnih korporacija“, koji su
revidirani 1994. godine, a 1989. godine objavljen je konceptualni okvir pod naslovom
„Ciljevi i osnovni koncepti finansijskog izveštavanja“. Treba naglasiti da ISAR nema jači
i direktniji uticaj na razvoj međunarodnih računovodstvenih standarda, ali je vrlo
značajna njegova nadzorna uloga u zvaničnom prihvatanju poželjnih međunarodnih
od 2005. godine primenjivati Međunarodne računovodstvene standarde (MRS), odnosno Međunarodne
standarde finansijskog izveštavanja (MSFI).
186
stanadarda. Isto tako značajan je njegov doprinos raspravi o velikom broju pitanja, kao
što su nematerijalna sredstva, izveštavanje o zaštiti životne sredine, standardi za male i
srednje entitete i dr.
OECD zastupa interese industrijalizovanih, pre svega zapadnih nacija,
uključujući Australiju, Kanadu, Francusku, Namačku, Japan, Holandiju, Veliku Britaniju
i SAD. Godine 1976. godine OECD je odobrio „Smernice za multinacionalna
preduzeća“, koje se odnose na obelodanjivanje informacija o finansijama, porezima,
konkurenciji i odnosima radnika i poslodavaca, a sve radi jačanja poverenja između
multinacionalnih kormpanija i vlada u funkciji jačanja uticaja na ekonomski razvoj i
društveni progres. Smernice su veoma kratke i uopštene, a vezane za obelodanjivanja
informacija u multinacionalnim kompanijama. Mnoge multinacionalne kompanije su se
oglušile o ove smernice. No, bez obzira na to, OECD je izvršio reviziju Smernica 1979.
godine i formirao radnu grupu koja će doprineti razvoju procesa standardizacije
finansijskog izveštavanja. OECD nije samostalni organ za standardizaciju jer je procenio
da su različite prakse i potencijali kod pojedinih zemalja. On nastavlja rad na unapređenju
uporedivosti i harmonizaciji standarda finansijskog izveštavanja.
Evropska unija je učestvovala u međunarodnoj harmonizaciji računovodstva i
izveštavanja još od šezdesetih godina, kroz program harmonizacije Zakona o
kompanijama (1957). Osnovni cilj bile su evropske integracije i razvoj. Osnovni princip
integracije je da nijedna korporacija ne sme da bude u nepovoljnom položaju u odnosu na
konkurenciju zbog razlika u prav različitih zemalja. Važan deo za ostvarivanje toga
principa jeste javno obelodanjivanje uporedivih i pouzdanih finansijskih informacija u
cilju zaštite interesa računovodstvene javnosti. Integracije u Evropskoj uniji su
pogodovale interesima međunarodnih korporacija, zbog čega je svaki dogovor koji
poprimi oblik direktive imao snagu zakona, a svaka članica je te zahteve morala da
uključi u nacionalno zakonodavstvo. Tako su nastale Četvrta, Sedma i Osma direktiva
kao posebno važne za harmonizaciju finansijskog izveštavanja u Evropskoj uniji.
Četvrta direktiva je doneta 1978. godine i njom su definisani detaljni uslovi
obelodanjivanja informacija, njihova klasifikacija i prezentacija, kao i metodi
vrednovanja. Nastanku Četvrte direktive prethodio je dug i komplikovan period
187
konsultacija i pregovora zbog značajnih razlika u načinu izveštavanja pojedinih država, a
posebno Velike Britanije, Irske i Danske. Cilj ove direktive nije bilo postizanje
jednoobraznosti, već pomoć pri koordinaciji i harmonizovanju postojećih pravnih
obaveza. No, bez obzira na to ona predviđa jednoobraznu strukturu prezentacije
informacija uz dopuštenje mogućnosti izbora izmađu različitih izgleda bilansa stanja i
bilansa uspeha. Dozvoljena je, takođe, modifikacija bilansa stanja pod uslovom da su
detaljnije informacije date u napomenama. To je bilo dovoljno da se Četvrta direktiva
označi kao početak procesa harmonizacije i kasnije standardizacije finansijskog
izveštavanja, ako ni zbog čega drugog, ono po stepenu obelodanjivanja informacija, što je
vodilo u transparentnost finansijskog izveštavanja u Evropskoj uniji.
Nešto bolju poziciju sa aspekta harmonizacije je imala Sedma direktiva, koja je
usvojena 1983. godine. Ovom direktivom je regulisan proces izrade konsolidovanih
finansijskih izveštaja, zbog toga što su za ova pitanja bile posebno zainteresovane
multinacionalne kompanije, a posebno one koje imaju sedište van Evropske unije, a
filijale u jednoj ili više zemalja Evropske unije. Samim tim, pitanje konsolidacije je
postavljeno u svetskim razmerama, zatim, zahtevalo je pristup realne vrednosti u vezi sa
sredstvima stečenim akvizicijom, pravičan tretman pridruženih korporacija i
obelodanjivanja ukupnog prihoda po poslovnim i geografskim segmentima. Uspeh
Sedme direktive bio je time veći jer su u suštini uvaženi angloamerički principi
konsolidacije.
Osma direktiva usvojena je 1984. godine, a odnosi se na kvalifikacije i rad revizora
zemalja Evropske unije, uključujući i minimum uslova za sticanje znanja i usvajanje
veština revizije, a sve u cilju pokretljivosti profesionalnih revizora.
U cilju harmonizacije finansijskog izveštavanja Evropska komisija je osnovala
1990. godine savetodavni forum za računovodstvenu javnost, u cilju podsticanja
konsultacija između profesionalnih i vladinih organa za standardizaciju, kao i ostalih
zainteresovanih strana. Forum je imao zadatak da se bavi pitanjima međunarodne
harmonizacije Evropske unije i ostatka sveta.
188
Treba posebno naglasiti da problem merenja pozicija finansijskih izveštaja nije
rešen bez obzira na to što je ostvaren određeni stepen obelodanjivanja finansijskih
izveštaja u Evropskoj uniji. Značajniji pomak u tom smislu učinjen je 2000. godine, kada
je Evropska komisija objavila predlog direktive po kojoj sve kompanije koje se kotiraju
na berzama u Evropskoj uniji moraju da objave konsolidovane finansijske izveštaje u
skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima (IAS). Predloženo je, takođe,
donošenje propisa koje će nametnuti IASB širom Evropske unije. Takav zahtev Evropske
komisije mogao je dovesti do evropske verzije Međunarodnih računovodstvenih
standarda. Kasnije je Evropska unija obavezala kompanije koje se kotiraju na berzama,
kao i one koje imaju potrebu za konsolidacijom finansijskih izveštaja, da primenjuju
MRS. Trenutno su u proceduri usvajanja MRS koji se odnose na finansijske instrumente.
Savremeni uslovi poslovanja koje obeležava proces globalizacije, povećana
konkurencija u svetskim razmerama, mesto su ukrštanja interesa mnogih, međusobno
različitih interesnih grupa – aktuelnih i potencijalnih investitora, poverilaca, kupaca,
zaposlenih i javnosti u najširem smislu koje zovemo jednim imenom - neprofesionalne
organizacije i tela koja samim tim činom postaju direktni ili indirektni regulatori
finansijskih izveštaja.
Investitori i kreditori koriste računovodstvene informacije radi procene kvaliteta
ostvarenog rezultata kompanije (dobitka ili gubitka) i budućih novčanih tokova
povezanih sa njihovim ulaganjima (kamate za imaoce obveznica, kamate za zajmodavce
– banke i dividende, kapitalne dobitke za akcionare), što im najzad dodeljuje ulogu
regulatora finansijskog izveštaja. Država i njeni organi koriste računovodstvene
informacije u cilju utvrđivanja mera ekonomske politike, donošenja odgovarajućih
odluka o podsticanju određenih delatnosti i privrednih grana i nadziranja sprovođenja
mera ekonomske politike. Menadžeri svih nivoa odlučivanja koriste informacije iz
189
analize finansijskih izveštaja u cilju planiranja, organizovanja i kontrole, što je suština
menadžerskih aktivnosti172.
Termin stejkholderi (stakeholders) predstavlja svakog pojedinca ili organizaciju
koja ima interes u poslovanju kompanije, čiji su finansijski izveštaji predmet analize. U
računovodstvenim standardima stejkholderi se nazivaju korisnicima finansijskih izveštaja
i dele se na dve grupe – interni (menadžeri,zaposleni) i eksterni (investitori u akcije i
obaveznice, veliki kreditori, državni organi, poslovni partneri, sindikati i druge
organizacije) koji posredno ili neposredno regulišu njihove finansijske izveštaje.
S obzirom na to da se stvarna i knjigovodstvena vrednost preduzeća razlikuju,
korisnici (investitori i kreditori) najviše pažnje usmeravaju na proučavanje kvaliteta
računovodstvenih informacija i njihovo uobličavanje kako bi procenili buduće novčane
tokove koje je to preduzeće sposobno da generiše. Tako korisnici finansijskih izveštaja
kroz finansijsku analizu daju novu dimenziju finansijskim informacijama koje su u tim
izveštajima sadržane, čime postaju sopstveni regulatori finansijskih izveštaja
neprofesionalnog tipa.
Kvalitet međunarodnog finansijskog izveštavanja, koje je rezultat računovodstva kao
„jezika biznisa“ sa jasno definisanim pojmovima, pravilima i strukturama, uopšteno
posmatrano zavisi od kvaliteta instrumenata na kojima se zasniva i od aktivnosti
međunarodnih i nacionalnih regulatornih tela i organa.
Osnovni instrumenti međunarodnog finansijskog izveštavanja su: Međunarodni
računovodstvestveni standardi, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja
172 U SAD na primer, akcionarska društva uglavnom usvajaju akt o računovodstvenim politikama. U
zemljama u tranziciji sreću se različita rešenja, ali najčešće se radi o jedinstvenom pravilniku o
računovodstvu kojim se, pored izbora računovodstvenih politika, obuhvataju i druga pitanja karakteristična
za internu regulativu. U SAD na primer postoji akt o računovodstvenim politikama na nivou kompanija, a u
Srbiji Pravilnik (opšti akt o računovodstvu). Samim ovim odnosom kompanije i preduzeća postaju
regulatori finansijskog izveštavanja. Stojilković, M. , Krstić, J.: „Aktuelna računovodstvena regulativa i
praksa“, Savez računovođa i revizora Srbije, Zbornik radova, XXXVI simpozijum Zlatibor, 29-31. maj
2003. , str. 61.
190
(MRS/MSFI, Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor MRSJS, GAAP
SAD i Ujedinjenog Kraljevstva i Direktive Evropske unije – III, IV, VII i VIII),
Međunarodni standardi revizije (MSR i GAАS SAD i Ujedinjenog Kraljevstva),
Međunarodni etički standardi za profesionalne računovođe (IFAC-ov Etički kodeks za
profesionalne računovođe i nacionalni etički kodeksi), Međunarodni standard kontrole
kvaliteta,. Međunarodni obrazovni standardi i Međunarodni standadri elektronskog
prikuljanja, obrade i distribucije informacija.
Međunarodni računovodstveni standardi / Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja
MRS/MSFI imaju zadatak da regulišu principe i pravila, zatim način, kao i procedure
priznavanja, merenja i obelodanjivanja računovodstvenih informacija kroz osnovne obrasce
seta finansijskih izveštaja. Direktive Evropske unije treba da olakšaju i ubrzaju primenu
MRS/MSFI u njenom ekonomskom ambijentu, a Međunarodni računovodstveni standardi za
javni sektor MRSJS u finansijskom izveštavanju javnog sektora.
Međunarodni standardi revizije imaju zadatak da omoguće revizoru da izrazi mišljenje o tome
da li su finansijski izveštaji po svim bitnim pitanjima sastavljeni u skladu sa utvrđenim okvirom
za finansijsko izveštavanje ili drugim kriterijumima i da li pružaju istinitu i objektivnu sliku o
finansijskom položaju, poslovnoj uspešnosti i promenama finansijskog položaja preduzeća.
Ostvarivanje ovog zadatka je u interesu zaštite javnosti.
Međunarodni etički standardi za profesionalne računovođe utvrđuju ponašanje računovođa
pri obavljanju računovodstvenih poslova i pružanja usluga u najopštijem smislu reči, a
istovremeno korisnici usluga na taj način saznaju kakve usluge mogu očekivati.
Savremeni koncept kontrole kvaliteta finansijskog izveštavanja utvrđen je
Međunarodnim standardom kontrole kvalieta čiji je cilj ustanovljavanje zahteva u vezi
sa odgovornošću profesionalnog računovođe za sistem kontrole kvaliteta revizije i
pregled finansijskih informacija u preduzeću i drugom entitetu, kao i za druge usluge
uveravanja i srodne usluge.
191
Način sticanja, održavanja i razvoja unifikovanih znanja i veština, kao profesionalnih
vrednosti, etike i stavova određuju Međunarodni obrazovni standardi.
Međunarodni standardi elektronskog prikupljanja, obrade i distribucije računovodstvenih
informacija na jedinstveni način određuju način i postupanje u vezi sa računovodstvenim
informacijama u eri visokih informacionih i komunikacionih tehnologija.
Međunarodni regulatorni organi i tela za finansijsko izveštavanje mogu biti
profesionalna i neprofesionalna.
Profesionalni regulatorni organi i tela su: IASB, ranije IASC, FASB, IFAC, IOSCO,
AICIPA i dr. Zadatak IASB i FASB je da kreiraju i razvijaju visokokvalitetne
računovodstvene standarde koji će za rezultat imati transparentne i uporedive
informacije u međunarodnim okvirima. IFAC ima zadatak da razvija i unapređuje
računovodstvenu profesiju kako bi njeni predstavnici pružali usluge visokog kvaliteta u
interesu javnosti, kao i da unapređuje finansijsko izveštavanje javnog sektora i reviziju
širom sveta. Isto tako, IFAC ima zadatak da doprinese transparentnosti liberalizacije
tokova kapitala i modernizaciju međunarodnog tržišta uopšte. Napredno korporativno
upravljanje je takođe cilj IFAC. IOSCO kao međunarodna organizacija komisija za
hartije od vrednosti podstiče i kontroliše razvoj tržišta kapitala. Slična je funkcija
AICPA za američko područje finansijskog izveštavanja.
Neprofesionalni regulatori i tela su pre svih Ujedinjene nacije – preko UNCTAD-a –
Konferencije Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj, OECD, Evropska unija i dr. Ovi
regulatori u svojim okvirima podstiču i kanališu razvoj međunarodne standardizacije
finansijskog izveštavanja.
192
4. SISTEM FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA
U SRBIJI – STANJE, PERSPEKTIVE I OGRANIČENJA
Sistem finansijskog izveštavanja u Srbiji čine zakonska računovodstvena
regulativa realnog sektora i podzakonski propisi doneti na osnovu te zakonske regulative.
Značajne delove sistema finansijskog izveštavanja od kraja osamdesetih godina
upotpunjuje i profesionalna računovodstvena regulative, bez obzira na to da li se kreira i
uređuje na nacionalnom ili globalnom nivou.
Sistem u značajnoj meri čini i interna računovodstvena regulative, koju donose i
primenjuju privredna društva i drugi entiteti, na osnovu zajedničkih odredbi zakonske i
profesionalne računovodstvene regulative. Takođe, u Srbiji je od 2005. godine osmišljen
poseban okvir sistema finansijskog izveštavanja javnog sektora, koji čine Zakon o
budžetskom sistemu. Uredba o budžetskom računovodstvu, Pravilnik o standardnom
klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem. Pravilnik o načinu
pripreme, sastavljanja i podnošenja finansijskih izveštaja korisnika budžetskih sredstava i
korisnika sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i dr. Tokom 2006.
godine donet je i Zakon o državnoj revizorskoj instituciji, kojim je uređena revizija javnih
rashoda kao institucija zakonodavne vlasti odnosno skupštine Srbije. Svi navedeni propisi
danas čine sistem finansijskog izveštavanja, ali predstavljaju i ograničavajući faktor
izgradnje modernog sistema finansijskog izveštavanja. Neki od navedenih regulatornih
okvira su kroz primenu u značajnoj meri i unazadili računovodstveni informacioni sistem,
o čemu će biti reči u daljem razmatranju.
4.1. Institucionalni okvir finansijskog izveštavanja
Zemlje razvijenog tržišta u principu svojim zakonskim propisima veoma malo
uređuju oblast računovodstva, najčešće samo kao obavezu i odgovornost pre svega preko
Zakona o kompanijama, dok je čitav računovodstveno-informacioni sistem prepušten
profesionalnoj regulativi i veoma kompetentnoj računovodstvenoj profesiji. Zemlje manje
razvijenog tržišta sa znatnim uticajem države na sve društvene segmente, oblast
193
računovodstva i finansijskog izveštavanja uređuju posebnim zakonima, sa posebnom
opreznošću, što još više usložnjava njihov položaj na globalnom tržištu.
Opšti proces globalizacije razvijenog svetskog tržišta i veliki uticaj međunarodnih
finansijskih organizacija, naročito MMF i Svetske banke, uslovili su potrebu za
standardizacijom i harmonizaciom finansijskih izveštaja svih učesnika uključenih u
međunarodnu trgovinu, kako bi finansijski izveštaji bili isto ili slično pripremljeni i
sastavljeni.
U zavisnosti od toga ko uređuje regulatorni okvir finansijskog izveštavanja i
propisuje računovodstvenu regulativu, ona se deli na zakonsku, koju propisuju država,
odnosno ovlašćeni državni organi, profesionalnu koju donose i promovišu profesionalne
organizacije i tela, i internu računovodstvenu regulativu koju na osnovu stava 7 člana 2
donose privredna društva i drugi entiteti (interna akta), u skladu sa zakonskom i
profesionalnom regulativom.
Institucionalni okvir finansijskog izveštavanja u Srbiji čine zakonska,
profesionalna i interna računovodstvena regulativa.
Zakonsku računovodstvenu regulativu čine Zakon o računovodstvu i reviziji i
podzakonski propisi doneti na osnovu njega, razne uredbe, pravilnici, šeme i dr. Od 2005.
godine zakonsku regulativu finansijskog izveštavanja javnog sektora čine Uredba o
budžetskom računovodstvu, Pravilnik o Kontnom planu, drugi pravilnici i šeme. Takođe,
2006. godine donet je Zakon o državnoj revizorskoj instituciji koja treba da vrši reviziju
javnog budžeta i trošenja budžetskih sredstava.
Profesionalnu računovodstvenu regulativu čine Međunarodni računovodstveni
standardi (MRS), Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja (MSFI), Međunarodni
standardi revizije (MSR), Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor
(MRSJS), Međunarodni standardi revizije javnog sektora Međunarodni informatički
standardi. To su globalni instrumenti od značaja za kvalitet finansijskog izveštavanja.
194
Etički kodeks za profesionalne računovođe Međunarodne federacije računovođa,
Međunarodni standardi za edukaciju profesionalnih računovođa, smernice i saopštenja za
edukaciju profesionalnih računovođa i Međunarodni standardi kontrole kvaliteta rada
profesionalnih računovođa predstavljaju instrumente koji utiču na računovodstvenu
profesiju kreatora kvaliteta finansijskih izveštaja. Ova regulativa je u Srbiji selektivno
propisana Zakonom, što znači da se selektivno i primenjuje.
Internu računovodstvenu regulativu čine organizacija računovodstvene
funkcije, interni kontrolni postupci i računovodstvene politike, na osnovu kojih
kompanije i drugi entiteti uređuju, organizuju i usmeravaju vođenje poslovnih knjiga i
sastavljanje finansijskih izveštaja.
4.1.1. Razvoj zakonske i profesionalne računovodstvene regulative
U nedavnoj prošlosti uređivanja i funkcionisanja sistema finansijskog
izveštavanja bivše zajedničke države SFRJ započeta je, a u SR Jugoslaviji nastavljena,
deregulacija zakonodavne, u korist profesionalne regulative. To se objektivno može
smatrati i početkom standardizacije i unifikacije našeg sistema finansijskog izveštavanja i
njegovim prilagođavanjem potrebama uključivanja naše privrede u svetske ekonomske
tokove globalnog tržišta. Sredinom osamdesetih godina došlo je do značajnih ulaganja
Svetske banke u razvoj poljoprivrede u bivšoj SFR Jugoslaviji. Ta ulaganja su otvorila
pitanje prilagođavanja računovodstvenih propisa SFR Jugoslavije zahtevima Svetske
banke odnosno globalnog tržišta. To je bio i povod da SIV (Savezno izvršno veće)
zaključi sa Savezom računovodstvenih i finansijskih radnika 1986. godine ugovor o
izradi, usvajanju i objavljivanju Jugoslovenskih računovodstvenih standarda JRS. Cilj
ovog projekta je bilo neophodno unapređenje računovodstvenog informacionog sistema i
podizanje kvaliteta finansijskog izveštavanja na viši nivo, što je samo po sebi išlo u susret
standardizaciji finansijskog izveštavanja. To je istovremeno zahtevalo i deregulaciju
zakonodavne, u korist profesionalne regulative i prenošenje do tada državnih nadležnosti u
korist profesionalne regulative, a njeno kreiranje na profesionalnu organizaciju kao njenog
budućeg kreatora. Već prve reforme obračunskog sistema početkom 1989. godine su išle u
195
tom pravcu donošenjem Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. list SFRJ 10/89 i Zakon o
računovodstvu Sl.list SFRJ 12/89). Tim zakonima je izvršena reforma prenosom značajnih
pitanja uređenja na profesionalnu regulativu, a ovlašćenja na računovodstvenu profesiju.
Iz tih razloga neophodno je podsetiti i ukazati na Zakone o računovodstvu kojima
je počela i uspešno sprovedena prva deregulacija zakonske u korist profesionalne
regulative i ostvaren je značajan razvoj računovodstva, profesionalne regulative i
računovodstvene profesije.
Početkom 1989. godine u okviru reforme obračunskog sistema u oba veća Savezne
skupštine doneti su Zakon o finansijskom poslovanju (Sl. list SFRJ, br.10/89), čijim
članom 3 su poverena javna ovlašćenja Savezu računovodstvenih i finansijskih radnika da
donese načela finansiranja i finansijske standarde. Iste godine donet je i Zakon o
računovodstvu (Sl. list SFRJ br.12/89), čijim članom 5 je takođe ovlašćen Savez
računovodstvenih i finansijskih radnika da utvrdi računovodstvena načela i računovodstvene
standarde. Na tom projektu je Savez računovodstvenih i finansijskih radnika već radio, na
osnovu ugovora sa Saveznom vladom. Član 13 istog zakona propisani su potrebna stručnost
lica za vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja, ali i mogućnost
poveravanja vođenja poslovnih knjiga drugom pravnom ili fizičkom licu – preduzetniku.
Članom 14 propisana je obaveza da računovodstvene isprave budu u skladu sa
računovodstvenim načelima i računovodstvenim standardima. Ova zakonska rešenja su odraz
potrebe za integrativnim procesima i rezultat već uspostavljene saradnje i poverenja države i
računovodstvene profesije, ali i jasnog opredeljenja države da naš sistem finansijskog
izveštavanja krene ka standardizaciji finansijskog izveštavanja.
Istim zakonom (čl. od 86 do 88) po prvi put je u SFR Jugoslaviji propisana
mogućnost obavljanja ekonomsko-finansijske revizije nezavisnih entiteta, što je bilo
veoma značajno u periodu još uvek društvenog vlasništva.
Treba dodati da je Savez računovodstvenih i finansijskih radnika još 1973. godine
utvrdio tekst kodeksa, profesionalne etike računovodstva, a 1975. i kodeks za finansijske
196
radnike, koji su 1981. godine integrisani i proglašeni za jedinstven kodeks
računovodstvenih i finansijskih kadrova. Napred navedeno jasno ukazuje na značaj
saradnje države i profesije i potvrđuje opredeljenje i zakonodavca i Saveza kao
profesionalne asocijacije da saradnjom idu ka harmonizaciji i standardizaciji našeg
sistema finansijskog izveštavanja sa najboljom praksom u svetu. Savez računovodstvenih
i finansijskih radnika to opredeljenje potvrđuje donošenjem računovodstvenih načela
polovinom 1989. godine.
4.1.2. Računovodstvena načela
Polazeći od opštih opredeljenja i prihvaćenih pravila ponašanja lica koja se bave
računovodstvenom strukom, a u cilju unapređivanja rečunovodstvene funkcije, donose se
Računovodstvena načela173 kojima se bliže definišu koncepcije i karakteristike
računovodstva. Računovodstvena načela svrstana su u sledeće grupe:
1. polazna računovodstvena načela,
2. načela o računovodstvenom iskazivanju ekonomskih kategorija,
3. načela o knjigovodstvu,
4. načela o računovodstvenom planiranju,
5. načela o računovodstvenom nadzoru,
6. načela o računovodstvenoj analizi,
7. načela o računovodstvenom informisanju,
8. načela o organizovanju računovodstvene službe.
Svrha razrade računovodstvenih načela u okviru Saveza računovodstvenih i
finansijskih radnika Jugoslavije izražava se u sledećem:
• da Savez doprinese realizaciji društvenog opredeljenja da se zakonitost u
našem društvu ne izražava samo u obliku klasičnih pravnih normi, već da
u njegov sadržaj sve više ulaze društvene norme,
• da se formulacijom načela pruđi pomoć svima koji rade na
računovodstvenim poslovima kako bi se pri obavljanju tih poslova bolje
snalazili i kako bi se podsticala kreativnost njihovog rada,
197
• da se pospeši prenos u praksu novijih teorijskih dostignuća na području
računovodstva, čime se posebno pruža pomoć pri stručnom
osposobljavanju mlađih kadrova,
• da se utvrdi trajnija stručna osnovica za formulisanje računovodstvenih
standarda i donošenje zakonskih propisa kojima se preciziraju intencije
ekonomske politike u određenom periodu,
• da se obezbedi stručna osnovica za regulisanje materije računovodstva,
kao i pomoć pri donošenju instrumenata kojima se preciziraju intencije
poslovne politike u određeno doba u pojedinoj organizaciji,
• da se i sa šireg međunarodnog aspekta afirmiše računovodstvena profesija
u Jugoslaviji dokumentom koji se može uporediti sa opštim usvojenim
računovodstvenim načelima u drugim zemljama, a koji je u mnogim
pravcima još mnogo širi od njih pošto zahvata i načela iz poglavlja od 4
do 7 koja u svetu nisu prisutna,
• da se olakša komunikacija u međunarodnim ekonomskim odnosima,
• da se proširi osnova za dalji razvoj ove struke u Jugoslaviji.
Uspešnu saradnju države i profesije nastavlja da podržava novi Zakon o
računovodstvu (Sl. list 18/93), kojim se još odlučnije potvrđuje opredeljenje države da se
zakonom prida još veći značaj Jugoslovenskim računovodstvenim načelima,
Jugoslovenskim računovodstvenim standardima, profesionalnoj regulativi i Savezu
računovođa i revizora u procesu standardizacije našeg sistema finansijskog izveštavanja.
Iako u teškom periodu iz poznatih razloga Savez RR Srbije uspostavlja saradnju sa
profesionalnim organizacijama Engleske, Italije i Grčke u cilju sveobuhvatne
profesionalne saradnje i implementacije njihovih iskustava. Ta saradnja je dala ogromne
rezultate u procesu prevoda i implementacije globalnih računovodstvenih standarda i
druge profesionalne regulative i edukacije profesionalnih računovođa i revizora za
potrebe službe društvenog knjigovodstva i nekih drugih institucija.
173 Odluka o usvajanju računovodstvenih načela objavljena je u Sl. listu br. 70/1989.
198
Tako su članom 4 ovog zakona data značajnija javna ovlašćenja Savezu
računovođa i revizora da donosi računovodstvene standarde, a članom 11 propisana je
profesionalna stručnost lica koja vode poslovne knjige i sastavljaju računovodstvene
izveštaje174 što je Savez trebalo da utvrdi odgovarajućim računovodstvenim standardom,
dok je članom 12 bila propisana standardizacija računovodstvenih softvera175, što je
takođe definisano odgovarajućim računovodstvenim standardom. U toku 1992. godine
Savez je kao profesionalna organizacija ovlašćena zakonom već doneo i objavio svih 30
Jugoslovenskih računovodstvenih standarda, a 1993. godine i dva specifična
Jugoslovenska računovodstvena standarda JRS-31 - Potrebna stručnost lica za vođenje
poslovnih knjiga i sastavljanje računovodstvenih izveštaja i Jugoslovenski
računovodstveni standard JRS - 33 Računovodstveni softver kojim se uređuju
računovodstvene isprave i standardizacija računovodstvenog softvera kao softverskog
proizvoda. Zahvaljujući saradnji države i profesije finansijsko uzveštavanje u SR
Jugoslaviji je krajem 1993. godine imala donetu celokupnu profesionalnu regulativu
usklađenu sa međunarodnom profesionalnom regulativom.
Obaveze iz ugovora sa Saveznom vladom Savez je u potpunosti realizovao
proglašavanje svih Jugoslovenskih računovodstvenih standarda JRS – 1 do 30, a nešto
kasnije i Jugoslovenski računovodstveni standard JRS 34 konsolidovani računovodstveni
izveštaj usvojen je i proglašen 1998. godine. Ova uspešna saradnje mogla bi da bude
poučna za nadležni državni organ i ostale činioce zainteresovane za kvalitet finansijskog
izveštavanja.
4.1.3. Јugoslovenski računoovodstveni standardi
Jugoslovenski računovodstveni standardi zasnovani su na jugoslovenskom
Kodeksu računovodstvenih načela. Računovodstvena načela opredeljuju koncepciju
računovodstva, razrađuju njegove osnovne karakteristike i formulišu osnovu za smernice
174 Na osnovu ovog člana razvijen je Jugoslovenski računovodstveno-obrazovni standard JRS 31 (ROS 31)
početkom devedesetih godina prošlog veka.
175 Na osnovu ovog člana razvijen i implementiran je Jugoslovenski računodstveni standard JRS-33
Računovodstveni softver.
199
računovodstvene politike. Pri tome se potonje odnosi na računovodstvenu sadržinu
ekonomskih kategorija, njihovo iskazivanje i tumačenje.
Računovodstveni standardi predstavljaju razradu računovodstvenih načela u vezi
sa metodom obuhvatanja i obrade računovodstvenih podataka, formiranja i čuvanja
računovodstvenih podataka i informacija.
Računovodstvenim standardima mogu se smatrati izvesna rešenja sadržana u
odgovarajućim zakonima ili propisima, iako nisu to očigledno formalno. Međutim, sada
profesionalna organizacija računovođa i revizora, na osnovu ovlašćenja datog u Zakonu o
računovodstvu, formuliše računovodstvene standarde. Time rasterećuje zakonodavnu i
upravnu inicijativu i obezbeđuje stručna rešenja, bez uticaja tekuće državne ekonomske
politike. Obično od većeg broja mogućih stručnih rešenja u obliku standarda, ukazuju se
ona koja se smatraju najprihvatljivijim, naročito zato što obezbeđuju istinito i pošteno
prikazivanje u računovodstvenim iskazima i analizu po tom osnovu. Pravna lica, bez
obzira na delatnost kojom se bave, pridržavaju se računovodstvenih standarda. Revizija
godišnjih i drugih računovodstvenih iskaza pravnih lica, bilo da je propisana ili ne, uzima
ih kao kriterijume provere postojećih računovodstvenih rešenja.
Jugoslovenski računovodstveni standardi proizlaze iz jugoslovenskog Kodeksa
računvodostvenih načela. Prilikom njihovog utvđivanja vodi se računa o potrebi za njihovim
maksimalnim mogućim uklapanjem u okvire precizirane u odgovarajućim Međunarodnim
Računovodstvenim standardima (MRS) i drugim dokumentima formulisanim od strane
Komiteta za Međunarodne računovodstvene standarde (IASC). Pri traženju konkretnih rešenja
u tom okviru uzimaju se u obzir rešenja iz drugih država, naročito ona koja su precizirana u
SAD (Financial Accounting Standards Board: Accounting Standards) i Velikoj Britaniji (The
Institute of Chartered Accountants: Accounting Standards), zatim, IV, VII i VIII direktiva
evropske ekonomske zajednice, ali u prvom redu dosadašnja od strane države propisana
rešenja, dostignuća domaće i svetske literature, kao i odgovarajuća iskustva u praksi. Radi
postepenog razvitka domaćih uslova i potreba, u standardima još nisu obrađena rešenja koja u
datom periodu nisu još uvek aktuelna. Dakle, kada se pojavi poteba za kriterijumima koji još ne
postoje u ovim Računovodstvenim standardima, treba se pozvati na odgovarajući Međunarodni
računovodstveni standard i u njemu predviđene okvire.
200
Po svojoj koncepciji, JRS su širi od Međunarodnih računovodstvenih stndarda koji se odnose
samo na određene aspekte eksternog računovodstvenog izveštavanja. Oni proističu iz sistematizacije
date u Kodeksu računovodstvenih načela. Njihov početni spisak sistematizacije je sledeći:
JRS 1 – Osnovna sredstva u obliku stvari
JRS 2 – Osnovna sredstva u obliku prava i dugoročnih aktivnih vremenskih razgraničenja
JRS 3 – Dugoročna finansijska ulaganja
JRS 4 – Zalihe
JRS 5 – Komercijalna i druga kratkoročna potraživanja
JRS 6 – Kratkoročna finansijska ulaganja
JRS 7 – Gotovina i ostala novčana sredstva
JRS 8 – Obaveze po osnovu kapitala
JRS 9 – Dugoročne obaveze po osnovu dugova
JRS 10 – Dugoročna pasivna vremenska razgraničenja
JRS 11 – Kratkoročne obaveze
JRS 12 – Kratkoročna vremenska razgraničenja
JRS 13 – Amortizacija
JRS 14 – Troškovi materijala i usluga
JRS 15 – Plate i učešće zaposlenih u dobiti
JRS 16 – Troškovi po vrstama, mestima i nosiocima
JRS 17 – Rashodi
JRS 18 - Prihodi
JRS 19 – Vrste poslovnog rezultata
JRS 20 – Računovodstveno planiranje
JRS 21 – Knjigovodsteni dokumenti
JRS 22 – Poslovne knjige
JRS 23 – Računovodstveni obračuni
JRS 24 – Oblici računovodstvenog iskaza stanja
JRS 25 – Oblici računovodstvenog iskaza uspeha
JRS 26 – Oblici iskaza finansijskih tokova
JRS 27 – Oblici iskaza gotovinskih tokova
JRS 28 – Interni računovodstveni nadzor
JRS 29 – Računovodstvena analiza
JRS 30 – Računovodstveno informisanje
201
JRS 31 – Stručna osposobljenost za samostalno vođenje računovodstva
JRS 33 – Računovodstveni softver
JRS 34 – Konsolidovani računovodstveni izveštaj.
Standardi koji se odnose na izvanposlovna sredstva i obaveze prema izvorima
takvih sredstava uključeni su u standarde poslovnih sredstava i obaveza prema izvorima.
Prethodnom treba dodati i da je Savez RR Srbije već imao razvijenu saradnju sa
renomiranim profesionalnim organizacijama Evrope na projektu edukacije profesionalnih
računovođa, revizora i ovlašćenih revizora. Zahvaljujući toj saradnji, do kraja 1993.
godine osposobljeno je preko 650 samostalnih računovođa, a do kraja 1995. godine 42
ovlašćena revizora i 143 revizora - uglavnom kadrova Službe društvenog knjigovodstva.
To su rezultati međunarodne saradnje i rada Saveza računovođa i revizora Srbije sa kojim
se nijedna zemlja i njena asocijacija srednje i istočne Evrope nije mogla pohvaliti u to
vreme. Istovremeno je i skupština Saveza računovođa i revizora krajem 1993. godine
donela Kodeks etike računovođa i revizora, u potpunosti usklađen sa Kodeksom etike
Međunarodne federacije računovođa. Objavljivanjem ovog kodeksa i završetkom obuke
računovođa i revizora stvoreni su uslovi za dalje reforme našeg računovodstvenog
sistema i donošenje prvog Zakona o reviziji računovodstvenih izveštaja 1996. godine.
4.1.4. Kodeks profesionalne etike računovođa
U svojstvu stručne i profesionalne asocijacije računovođa, Savez računovođa i revizora
utvrđuje Kodeks profesionalne etike računovođa kao normativni okvir za regulisanje ponašanja
svojih članova. Kodeksom se utvrđuje etički zahtevi za ponašanje članova u praksi, prilikom
obavljanja svojih profesionalnih dužnosti u izvršavanju računovodstvene funkcije, u skladu sa
računovodstvenim načelima, nacionalnim računovodstvenim standardima, međunarodnim
računovodstvenim standardima i nacionalnim zakonodavstvom.
Kodeks sadrži: osnovne etičke koncepte, osnovne principe profesionalnog ponašanja,
preporučena pravila postupanja, zabrane, tumačenja pravila, definicije relevantnih pojmova.
202
Kodeks profesionalne etike obuhvata bitna područja u profesiji: odnos prema poslu,
korisnicima računvodostvenih iskaza, trećim licima i kolegama.
Primena kodeksa odnosila se na članove Saveza računovođa i revizora Srbije koji su
registrovani i ovlašćeni za vršenje računovodstvene prakse i dužni da primenjuju Kodeks.
Fizička lica koja su članovi Saveza i imaju registrovano profesionalno zvanje
računovođa, samostalni računovođa i ovlašćeni računovođa (u daljem teksu: računovođa)
obavezna su da postupaju prema odredbama ovog kodeksa.
Od računovođe se zahteva da se pridržava propisanih normi ponašanja i uzdrži od
postupaka i propusta kojima bi diskreditovao sebe, Savez i profesiju računovođe u celini.
Računovođa koji ima dileme u odnosu na ispravnost svog ponašanja u pojedinim
specifičnim situacijama i koji tu svoju neodlučnost ne može da reši koristeći se ovim
pravilima, treba da zatraži dodatne savete i tumačenja od strane pravne službe Saveza.
Sva data tumačenja i objašnjenja objavljuju se u glasilu profesionalne organizacije.
Članovi Saveza koji krše odredbe ovog kodeksa podležu disciplinskoj
odgovornosti pred nadležnim organima Saveza. Donošenjem i objavljivanjem ovog
kodeksa zaokružena je celokupna nacionalna profesionalna regulativa koju je zahtevao
sistem finansijskog izveštavanja Savezne Republike Jugoslavije.
4.1.5. Specifični Jugoslovenski računovodstveni standardi JRS 31 i 33
Specifični jugoslovenski standardi razvijeni su na osnovu ovlašćenja iz člana 5
Zakona o računovodstvu (Sl. list SFRJ 12/89), a u vezi sa članom 13 donet je
Jugoslovenski računovodstveni standard JRS 31 – Stručna osposobljenost računovođa i
JRS 33 – Računovodstveni softver, u vezi sa članom 14 Zakona.
203
Jugoslovenski računovodstveni standard JRS 31 - Stručna osposobljenost
računovođa razvijen je krajem 1993. godine, nakon čega su počele aktivnosti pripreme
literature i formiranja radnih tela i komisija za edukaciju profesionalnih računovođa za
sticanje profesionalno-stručnih zvanja računovođa i samostalni računovođa. Prvo su
organizovani ispiti po redukovanom (skračenom) programu za lica, računovođe koja
imaju srednju ekonomsku školu, 15 godina staža u računovodstvu, od čega 5 godina na
poslovima odgovornog lica za vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje računovodstvenih
izveštaja. Ta lica su mogla nakon položenih ispita steći zvanje „računovođa“, dok su lica
računovođe sa višom i visokom školom ekonomskog usmerenja pod jednakim ostalim
uslovima mogla nakon položenih ispita steći stručno zvanje samostalni računovođa. Po
ovom programu stručna zvanje je steklo 6915 profesionalnih računovođa do polovine
1996. godine, što je bio izuzetan rezultat rada Saveza RR Srbije i veliki doprinos
implementaciji dobre prakse u naš sistem finansijskog izveštavanja. To su bile
profesionalne računovođe potpuno osposobljene za primenu nacionalne zakonske i
profesionalne regulative i u skladu sa rubnim propisima finansijskog izveštavanja.
Jugoslovenski računovodstveni standard JRS 33 razvijen je krajem 1993.
godine i na osnovu njega počele su aktivnosti standardizacije računovodstvenih softvera.
To je imalo ozbiljnog uspeha u procesu projektovanja, proizvodnje primene i kvaliteta
računovodstvenog softvera za potrebe računovodstvenog obuhvatanja podataka raznih
entiteta. Odgovornost za kvalitet i implementaciju JRS 33 računovodstveni softver su
imali projektanti i proizvođači uključujući i korisnike. Racionalnost primene je ovaj
standard učinilo prihvatljivim, a njegovi jasni paragrafi primenljivim. Standard nije
zahtevao nikakve dodatne troškove, ali je obavezivao na etičku odgovornost svih
učesnika. Dinamične promene u privrednom sistemu polovinom 90-tih godina zahtevale
su dalje usklađivanje računovodstva i finansijskog izveštavanja, a time i ovog
računovodstvenog standarda. Na osnovu tih reformskih zahteva polovinom 1996. godine
donet je i novi Zakon o računovodstvu Sl. list SRJ 46/96, kojim su uvažene tekovine
saradnje države i profesije i rezultate prethodnih uspešnih aktivnosti računovodstvene
profesije. S obzirom na to da je ovaj Zakon o računovodstvu objektivno bio reformski po
mnogim rešenjima usklađen sa zahtevima međunarodnih standarda pravila i procedura
204
međunarodnih regulatornih tela neophodno je upravo iz tih razloga podsetiti na pojedine
njegove odredbe.
Zakon o računovodstvu (Sl. list SRJ 46/96) je od presudne važnosti za finansijsko
izveštavanje i dalje reforme u našoj zemlji. Ovim zakonom je nastavljena deregulacija zakonske u
korist profesionalne regulative, a cilj njegovog donošenja trebalo bi da bude poslednji zakon do
potpunog prelaska na međunarodnu profesionalnu regulativu.
Imajući u vidu njegovu usklađenost kao Zakona sa globalnim standardima
polovinom 90-tih godina, neophodno je ukazati na njegove značajnije odredbe:
• uređuje osnovna pitanja sviih korisnika računovodstva,
• preuzima profesionalna zvanja iz JRS-31 u članu 6 Zakona,
• obavezuje Savez na podnošenje izveštaja vladi SR Jugoslavije,
• ovlašćuje Savez RR Jugoslavije da u roku od 6 meseci izvrši priznavanje
stručnih zvanja po članu 72,
• ovlašćuje Savez da donese JRS 34 - Konsolidovani računovodstveni izveštaji,
• propisuje tri nivoa profesionalne stručnosti računovođa po članu 6 i da donosi
program za polaganje ispita u skladu sa Jugoslovenskim računovodstvenim
standardom JRS 31,
• prikazuje sva ranije stečena profesionalna zvanja po JRS 31.
„Vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje računovodstvenih izveštaja pravnog
lica može po članu 6 da obavlja samo stručno lice. Stručno lice iz stava 1. ovog člana
mora da ispunjava sledeće uslove:
1) da je državljanin SRJ;
2) da ima položen stručni ispit za odgovarajuće stručno zvanje (računovođa,
samostalni računovođa i ovlašćeni računovođa);
3) da nije kažnjavano za krivična dela koja ga čine nedostojnim za obavljanje
poslova iz oblasti računovodstva.
205
Izuzeto od odredbe tačke 1. stava 2. ovog člana stručno lice može biti i strani
državljanin pod uslovom uzajamnosti“.
Ova odredba je izuzetno značajna klauzula i postoji u sistemima razvijenih
zemalja, kod nas u Zakonu o računovodstvu i reviziji i aktima komore ovlašćenih
revizora ne figurira izuzev u nacionalnom računovodstvenom obrazovnom standardu
ROS 31.
4) Članom 12 propisuju odgovarajući računovodstveni standard za
računovodstvene softvere na osnovu čega je prvi put revidiran JRS 33 –
Računovodstveni softver, a preimenovan u računovodstveni softverski standard RSS
33. Ovaj standard se primenjuje na osnovu akata Saveza RR Srbije, iako se vrši
opstrukcija njegove primene čak i od nadležnog organa. Treba imati u vidu da je
članom 8 Zakona propisana standardizacija računovodstvenih softvera, što je
značajno u procesu standardizacije našeg računovodstveno-informacionog sistema.
5) Ovlašćuje se Savez računovođa i revizora Jugoslavije član 66 koji glasi:
„Savez računovođa i revizora Jugoslavije vrši sledeća javna ovlašćenja:
• donosi računovodstvene standarde,
• donosi program za polaganje ispita za sticanje stručnih zvanja i utvrđuje
naknadu za polaganje ispita,
• obrazuje Komisiju za polaganje ispita i sprovodi polaganje ispita za sticanje
stručnih zvanja,
• obrazuje Komisiju za priznavanje stručnih zvanja,
• izdaje ispravu o sticanju ili priznavanju stručnih zvanja i utvrđuje naknadu za
priznavanje stručnih ispita,
• vodi Imenik stručnih zvanja.
206
Za vršenje javnih ovlašćenja koja su ovim zakonom poverena Savezu,
statutom Saveza utvrđuju se način izvršenja tih ovlašćeja, kao i organi nadležni za
njihovo izvršenje, a članom 67 propisano je da Savez podnosi izveštaj saveznoj vladi
o vršenju javnih ovlašćenja. Savez je u kontinuitetu podnosio izveštaje i uvek ih je
pozitivno ocenjivala Savezna vlada.
6. Član 72 prelaznih odredbi glasi:
„Savez računovođa i revizora Jugoslavije će, u roku od šest meseci od dana
stupanja na snagu ovog zakona, priznati stručna zvanja licima koja imaju 15 godina
radnog iskustva u računovodstvu, od čega najmanje 5 godina na poslovima
samostalnog vođenja knjiga i sastavljanja računovodstvenih izveštaja, sledeća stručna
zvanja:
• ovlašćeni računovođa – licima koja imaju visoku školsku spremu ekonomskog smera,
• samostalni računovođa – licima koja imaju višu školsku spremu ekonomskog smera,
• računovođa – licima koja imaju srednju školsku spremu ekonomskog smera.
Lica iz stava 1. ovog člana podnose zahtev za priznavanje stručnog zvanja, s tim što
moraju ispunjavati i uslove predviđene u članu 6. stav 2 tačka 1. i 3. ovog zakona.
Savez računovođa i revizora Jugosavije će licima koja su ispunila uslove iz st. 1. i 2.
ovog člana, izdati ispravu o stečenom stručnom zvanju i upisati ih u Imenik stručnih zvanja.
Lica koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona stekla stručno zvanje
računovođa, samostalni računovođa i ovlašćeni računovođa upisuju se u Imenik
stručnih zvanja kod Saveza računovođa i revizora Jugoslavije“. Na osnovu ove
odredbe u Imenik stručnih zvanja upisano je 6915 profesionalnih računovođa sa
ispravama koje su stekli po Jugoslovenskom računovodstvenom standardu JRS 31.
7. Članom 73 ostavljena je mogućnost da lica koja ne ispunjavaju uslove
stručnosti te poslove mogu obavljati najduže tri godine, u kom roku su dužna da
polože ispit i steknu odgovarajuće stručno zvanje. Ova odredba Zakona je izmenama
207
Zakona 1999. godine produžena, a lica su stekla stručna zvanja uglavnom u
Jugoslovenskom udruženju računovođa.
Iz današnjeg iskustva mnoge odredbe ovog zakona su bile krute, neke pogrešne, a
neke, potpuno nepotrebne, što je i prouzrokovalo mnoga nezadovoljstva i u dobrom delu
javnosti, a naročito način na koji su tumačena javna ovlašćenja od strane Ministarstva
finansija, a još više od raznih komercijalnih, izdavačkih preduzeća koja su težila da
računovođe što duže zadrže zavisne od njihovih časopisa.
Po našem mišljenju, a na osnovu iskustava iz primene kasnije donetih zakona, a
posebno izmena i dopuna navedenog zakona, nije trebalo:
• odvajati regulaciju revizije od računovodstva;
• ne preuzimati odredbe Jugoslovenskog računovodstvenog standarda JRS 31 u čl. 6.
Zakona već propisati njegovu neposrednu primenu;
• ne propisivati standard za konsolidovani računovodstveni izveštaji, već omogućiti
neposrednu primenu MRS;
• ne propisivati priznavanje stručnih zvanja bez provere zvanja čl. 72;
• ne produžavati rok za sticanje stručnih zvanja lica koja nisu imala odgovarajuću
školsku spremu;
• ne davati javna ovlašćenja za edukaciju računovođa udruženju građana koja nisu
imala kapacitete za to;
• nije trebalo vršiti izmene ovog zakona 1999. i 2001. godine.
Takođe, i priznavanje zvanja na osnovu člana 72 ostavilo je ogromne posledice za
kvalitet sticanja stručnih zvanja, jer je iz formalno ispunjenih uslova (potvrde niko nije
proveravao) posedovanja potvrda priznato skoro 10.000 stručnih zvanja u računovodstvu.
Priznata su stručna zvanja i licima - kandidatima koja nisu pre toga mogla da polože
ispite po redukovanom programu Jugoslovenskog računovodstvenog standarda – JRS 31.
Jugoslovenski računovodstveni standard JRS 34 - Konsolidovani računovodstveni
izveštaji koji su kreirali „eksperti“ bio je teži za primenu od međunarodnog
208
računovodstvenog standarda – konsolidovani finansijski izveštaj, odnosno MRS. Upravo
je to složeno i neracionalno rešenje usklađivanja jugoslovenskih računovodstvenih
standarda bilo povod da skupština Saveza računovođa i revizora krajem 1998. godine
donese odluku o neposrednoj primeni Međunarodnih računovodstvenih standarda.
Izmene i dopune Zakona o računovodstvu (Sl. list SFRJ 46/96) gde se menja
tekst člana 66, a javna ovlašćenja poveravaju pored Saveza računovođa i revizora
Jugoslavije i Savezu računovođa Srbije i Crne Gore, Saveza koji su i vršili javna
ovlašćenja. Savezi koji sačinjavaju Savez RR Jugoslavije Savezi koji su po navedenom
članu 66 vršili javna ovlašćenja na jedinstveni način – u skladu sa Računovodstveno
obrazovnim standardom JRS 31. Ovim izmenama Zakona data su javna ovlašćenja i tek
osnovanom Jugoslovenskom udruženju računovođa (JUR), koje nije ispunjavalo
elementarne uslove da vrši javna ovlašćenja. To udruženje za dve godine bez literature,
profesionalno-stručnog kadra i odgovarajuće organizacije polaganja ispita podelilo je
desetine hiljada diploma za stručna zvanja na osnovu ovih ovlašćenja, po programu
propisanom uredbom Savezne vlade, što se može videti iz tabele uporednih pregleda
programa.
Izmenama Zakona o računovodstvu 1999. godine ovlašćenja su proširena i na tek
osnovano Udruženje građana - Jugoslovensko udruženje računovođa JUR da organizuje
ispite za sticanje stručnih zvanja u računovodstvu. Ovo udruženje je za dve godine
proizvelo desetine hiljada stučnih zvanja - računovođa, samostalni računovođa i
ovlašćeni računovođa176. Na osnovu Zakona o reviziji (Sl. list SRJ, br, 30/96),
Ministarstvo finansija je organizovalo priznavanje i podaganje ispita za sticanje stručnih
zvanja „revizor" i „ovlašćeni revizor" po programu Savezne Vlade koji je u svemu
odudarao od Međunarodnih obrazovnih strandarda IFAC-a. Članovi komisije su
uglavnom bili kadrovi vlasnici revizorskih firmi, koji su zahtevali literaturu prilagođenu
njima, a ne Međunarodnim standardima i kandidatima za sticanje revizorskih zvanja.
Programe za sticanje profesionalnih zvanja dajemo u Tabeli 11.
176 Jugoslovensko Udruženje računovođa nije imalo adekvatne kadrove, literaturu niti pripremu
kandidata i organizacije polaganja ispita.
209
Tabela 11 - Uporedni pregled programa propisanog Uredbom Savezne Vlade (Sl. list
SRJ, br. 30/2000) i programa Jugoslovenskog obrazovnog standarda JRS-31 (ROS 31).
[pic]
[pic]
Pored navedenog, Ministarstvo finansija SRJ je neposredno priznalo
profesionalna (stručna) zvanja „ovlešćeni revnzor" određenim (privilegovanim) licima
i zvanje revizora licima koja su imala stručno zvanje „ovlašćeni računovođa". Ova lica
nakon sticanja revizorskih zvanja nikada niko nije ni organizovao, niti kontinuirano
edukovao, izuzev onih koja su stupila u članstvo Saveza RR Srbije, koji u kontinuitetu
organizuje i sprovodi Program kontinuirane edukacije.
Pregled broja profesionalnih računovođa koji ostvaruju kontinuiranu edukaciju
u skladu sa nacionalnim računovodstveno obrazovnim standardom ROS 31 i
Međunarodnim standardom kontunuirane edukacije IES 7 kod Saveza računovođa i
revizora Srbije dajemo u Tabeli 12:
Tabela 12 – Kontinuirana edukacija profesionalnih računovođa
[pic]
Imenik profesionalnih računovođa nosilaca profesionalnih zvanja i licence o
profesionalnoj osposobljenosti Savez godišnje ažurira i objavlje u Glasu računovođa.
Iz navedene tabele se vidi da znatan broj profeeionalnih računovođa ostvaruje
kontinuiranu edukaciju kod Saveza računovođa i revizora Srbije. Evidentne su i
posledice odredaba novog Zakona o računovodstvu i reviziji („Sl. glasnik RS", br.
46/06) kojim je računovodstvena profesija potpuno marginalizovana.
Donošenjem po prvi put Zakona o reviziji računovodstvenih iskaza (Sl. list SRJ, br. 30/96),
iako dobar Predlog zakona, nije usvojen u tom tekstu već amandmanima poslanika iz Crne Gore
potpuno izmenjen brisanjem odredbi o profesionalnoj regulativi pa od tada do sada stanje sa
uslugama revizije najbolje potvrđuje veliki uticaj interesnih grupa, pojedinaca i revizorskoizdavačkih
kompanija da se ova oblast ne uredi, ostala je do danas neuređena.
211
Ogroman rezultat u procesu standardizacije i unifikacije našeg računovodstvenog
sistema i finansijskog izveštavanja u periodu do 1999. godine ostvaren je zahvaljujući
saradnji države i profesije, što je obezbedilo sve pretpostavke za donošenja novog Zakona
kojim bi bili uvaženi postignute rezultate i još odlučnije usmerio računovodstveno i
finansijsko izveštavanje Savezne Republike Jugoslavije u pravcu izgradnje novog
modernog sistema finansijskog izveštavanja, neophodnog danas Srbiji na putu ka EU.
Umesto toga, pod izgovorom zahteva Svetske banke i svetskih standarda
pokrenuto je pitanje računovodstvene reforme izmene Zakona o računovodstvu krajem
2001. godine. Tim reformama su oduzeta javna ovlašćenja Savezu i drugim ovlašćenim
udruženjima, uz obrazloženje da pare koje zarađuju udruženja od ispita treba da pripadnu
budžetu SRJ, a ne udruženjima koja organizuju polaganja ispita „bez naknade i zarađuju
velike pare“177. Reforma računovodstva uspeva i izmenama Zakona, član 66, javna
ovlašćenja se prenose na Ministarstvo finansija, do osnivanja nekog novog
(nedefinisanog) pravnog lica. Ministarstvo finansija ni do tada nije vršilo javna
ovlašćenja u skladu sa standardima, a rad Komisije za organizovanje i polaganje ispita, a
pre toga priznavanje zvanja revizora je razlog, ali i dokaz zbog čega je tržište revizorskih
usluga još uvek neuređeno.
Izmene Zakona o računovodstvu krajem 2001. godine su poništile sve dotadašnje
rezultate saradnje države i profesije, potpuno zaustavile proces standardizacije i
harmonizacije računovodstva i finansijskog izveštavanja, ali i razvoj računovodstvene
profesije, ključnog instrumenta - kreatora kvaliteta finansijskog izveštavanja.
Napominjemo da od 2001. godine niko nije organizovao polaganje ispita za revizore niti
vršio nadzor nad revizorima i njihovim revizorskim firmama istine radi, niko to ne vrši ni
sada.
Novi Zakon o računovodstvu i reviziji (Sl. list SRJ, br. 71/02) naizgled se
predosećala namera predlagača da ispravi greške prethodnih podela regulacije
računovodstva i revizije i računovodstvene profesije, a posebno posledice izmena Zakona
177 iz obrazloženja predloga izmena Zakona o računovodstvu (Sl. list SRJ, br. 71/01).
212
o računovodstvu 1999. i 2001. godine. Treba imati u vidu da je na projektu reforme
računovodstvene regulative radila grupa istaknutih poznavalaca računovodstvene materije
tokom 2001/02 godine, ali je na kraju najverovatnije pod uticajem narasle finansijske
moći pojedinih konsalting-izdavačkih i revizorskih kompanija sve u konačnom tekstu
Predloga zakona napravljeno nejasnim propisivanjem člana 36, a kroz primenu sve
pravdano neradom Komisije za računovodstvo formirane upravo po tom članu. Naravno
da su kreatori, predlagači svesno formulisali i sam član 36. kako bi se Zakon učinio
neprimenljivim. Kreatori Zakona su kreirali članom 36 Komisiju za računovodstvo,
umesto da nadležnost upute na međunarodno priznatu profesionalnu organizaciju, čija je
profesionalna obaveza implementacija profesionalne regulative. Znači, unapred se htela
neprimenljivost Zakona o računovodstvu i reviziji. U procesu primene ovog zakona sve
se svelo na osporavanje rada međunarodno priznate profesionalne organizacije i njegovih
aktivnosti, što se nastavilo i nakon donošenja novog prvog Zakona o računovodstvu i
reviziji Srbije (Sl. gl. RS, 46/06)178. Ovim zakonom je poništen već dostignuti nivo razvoja
računovodstvene profesionalne regulative i profesije. Nova zakonska rešenja finansijsko
izveštavanje uređuju na način nepoznat u razvijenom svetu kome težimo. Njime je
potpuno marginalizovana računovodstvena profesija, kreator stuba kvaliteta finansijskog
izveštavanja. Objektivno, postojeći Zakon o računovodstvu i reviziji predstavlja
ograničavajući faktor standardizacije finansijskog izveštavanja, a računovodstvene usluge
se zahvaljujući njegovim odredbama nalaze u zoni sive ekonomije, revizija se smatra
kontrolom, a o ispravnosti i kvalitetu finansijskog izveštavanja nijedna institucija ne vodi
računa.
Kao profesionalna organizacija, a po zahtevu mnogobrojnog članstva, Savez
računovođa i revizora Srbije u kontinuitetu je nastojao da oblast računovodstva uredi, a
računovodstvene usluge profesionalizuje po uzoru na razvijene zemlje sveta, što u
krajnjem doprinosi da finansijski izveštaji dobiju novi kvalitet tj. postanu standardni,
razumljivi i transparentniji za širok krug korisnika. Kao profesionalna organizacija
pravno lice iz člana 3 Zakona u tom cilju izvršila je prevod i objavila celokupnu
profesionalnu regulativu. Radi edukacije računovođa za implementaciju te regulative
178 Iz obrazloženja zakona, Glas računovođa br. 9/06
213
organizovani su brojni seminari, simpozijumi, savetovanja, pa i tumačenja Zakona o
računovodstvu i reviziji, iako njime nisu uređeni računovodstvo i računovodstvene
usluge, uslovi i način vođenja poslovnih knjiga, sastavljanje finansijskih izveštaja, kao i
način pružanja usluga revizije finansijskih izveštaja179, u skladu sa globalnim standardima.
Ovim zakonom nisu uređeni način i uslovi pružanja računovodstvenih usluga i vođenja
poslovnih knjiga, a ni profesionalna stručnost lica ovlašćenih i odgovornih za sastavljanje
finansijskih izveštaja, što narušava i sam temelj njihovog kvaliteta.
U cilju „zaštite javnog interesa“ u vezi sa finansijskim izveštavanjem zakonom se
utvrđuje profesionalno zvanje ovlašćeni revizor i ovlašćeni interni revizor, iako oni nisu
od javnog interesa. Lica ta zvanja stiču nakon položenog ispita u Komori ovlašćenih
revizora koja je formirana pola godine posle usvajanja Zakona, što je dovoljan dokaz
koliko su kreatori zakona mislili o kvalitetu finansijskih izveštaja.
Pravna lica, u smislu ovog zakona, razvrstavaju se u mala, srednja i velika, u
zavisnosti od prosečnog broja zaposlenih, godišnjeg prihoda i vrednosti imovine utvrđene
na dan sastavljanja finansijskih izveštaja u poslovnoj godini, ali ti kriterijumi značajno
odstupaju od evropskih, pa kroz naredne izmene treba i te kriterijume usaglasiti sa
evrapskim tekovinama standardima, pogotovu ako se ozbiljno umesto deklarativnog
pristupa primeni ukupnog seta međunarodne profesionalne regulative, onda je neophodno
doneti regulatorni okvir koji će omogućiti ostvarivanje tog cilja.
179 Ovaj zakon uveo je u primenu međunarodnu profesionalnu regulativu (Međunarodne računovodstvene
standarde, Međunarodne standarde finansijskog izveštavanja –MRS/MSFI, Međunarodne standarde revizije
MSR, nacionalni računovodstveni standard kojima se uređuju uslovi za osposobljavanje računovođa i
revizora i sticanje strućnih zvanja i nacionalne standarde za računovodsveni softver. Zakon je doneo tada i
Etički kodeks za profesionalne računovođe koji je ustanovila Međunarodna federacija računovođa IFAC.
Članom 3. Zakona propisano je prevođenje, usklađivanje i objavljivanje MRS i MSR, ali ministar finansija
nije objavio rešenje, iako je Savez računovođa i revizora Srbije objavio i ažurirao međunarodnu
profesionalnu regulativu i redovno obaveštavao nadležno ministarstvo. Ministarstvo finansija, slučajno ili
namerno, nije donelo podzakonske propise rešenja iz člana 3. kako bi Zakon bio primenjen u praksi.
Umesto toga Ministarstvo dodatno podstiče haos, dajući konfuzna mišljenja. Škobić, P.: „Računovodstvena
regulativa u Srbiji - stanje i očekivanja“, Zbornik radova, XXXVII simpozijum, Zlatibor 25-27. maj 2006.
godine, str. 287.
214
Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde, radna grupa za razvoj MSE
kreira zasebni standard za male i srednje entitete; ta aktivnost ulazi u završnu fazu, što
predstavlja nov kvalitet u procesu standardizacije. U Srbiji je već napravljena štetna
podela obveznika za vođenje poslovnih knjiga, tako da preduzetnici i mala preduzeća
mogu da primenjuju teško primenljivi Pravilnik, umesto MRS koje su primenjivali tri
godine pre toga. Zakon o računovodstvu i reviziji (Službeni gl. RS, br. 46/06) sa delom
podzakonskih propisa predstavlja ograničavajući faktor za razvoj računovodstva
unifikacije i standardizacije finansijskog izveštavanja, što je štetno za Srbiju u očekivanju
kandidature za članstvo u Evropskoj uniji.
4. 1. 6. Aktuelni okvir finansijskog izveštavanja
Postojeći okvir finansijskog izveštavanja u Srbiji čini Zakon o računovodstvu i
reviziji (Službeni gl. RS, br. 46/06) podzakonski propisi doneti na osnovu njega, Uredba o
budžetskom računovodstvu i pravilnici doneti na osnovu nje, kao i Zakon o državnoj
revizorskoj instituciji.
Na osnovu člana 2 postojećeg Zakona o računovodstvu i reviziji, okvir
finansijskog izveštavanja realnog sektora čini zakonska, profesionalna i interna
računovodstvena regulativa. Zakonom su uvedeni Međunarodni računovodstveni
standardi, Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja MRS/MSFI i Međunarodne
standarde revizije, bez jasne nadležnosti profesionalnog tela za njihovu implementaciju i
bez uputnih normi na međunarodna tela regulatore. Zakonom se, takođe ne priznaju
poznata pravila i procedure međunarodnih regulatornih tela, a ni nacionalnu
profesionalnu organizaciju - člana Međunarodne federacije računovođa nadležnu i
odgovornu za implementaciju međunarodne profesionalne regulative i kreiranja
nacionalne profesionalne regulative. Loš Zakon predstavlja prikriven otpor
standardizaciji i unifikaciji ključnih segmenata finansijskog izveštavanja180. Ovim
zakonom parcijalno je propisana međunarodnu profesionalnu regulativu, a međunarodne
180 Iz obrazloženja Zakona se upućuje na podzakonske propise na osnovu kojih će se vršiti primena
međunarodnih računovodstvenih standarda i druge profesionalne regulative, a edukacija računovođa se
nigde u svetu na vrši , to je bila specifičnost koju su nametala neka udruženja u Srbiji.
215
računovodstvene standarde selektivno. MRS / MSFI / MSR i Etički kodeks za
profesionalne računovođe, bez jasnih odredbi za njihovu implementaciju, što znači da u
Srbiji regulativa nije ni primenjena. Zakonom je revizija ustanovljena kao kontrola, a ne
kao tržišna usluga revizije i osnovana je Komora ovlašćenih revizora, čije osnivanje se
dovodi u ozbiljnu sumnju sa aspekta zakona i ustava, ali i globalnih etičkih standarda.
Ozbiljno se postavlja pitanje da li je njen rad spojiv sa Etičkim kodeksom za
profesionalne računovođe i da li Komora uopšte ima kodeks revizora u Srbiji, ali je
odluka njene skupštine paušalna, ali u odsustvu svakog nadzora i kontrole sve je
dopušteno u Srbiji, ako je suditi po novinskim člancima ovlašćenih revizora članova
Komore.
4. 1. 6. 1. Zakonska računovodstvena regulativa
Zakonskom računovodstvenom regulativom jasno treba da budu uređena važna
pitanja finansijskog izveštavanja. Računovodstveni regulatorni okviri SFRJ, SRJ bili su
fleksibilniji, s obzirom na to da su profesionalnoj regulativi ustupali značajno mesto u
regulaciji, što nije slučaj sada u Srbiji. Aktuelnim Zakonom o računovodstvu i reviziji
(Službeni gl. RS, br. 46/06) obavezno je sastavljanje finansijskog izveštaja, a sastavljanje
izveštaja bez zakonske ili profesionalne kontrole je nedopustivo. Finansijski izveštaji
privrednih društava i drugih entiteta u Srbiji morali bi da budu standardizovani,
kvalitetni, međunarodno uporedivi i razumljivi svim zainteresovnim korisnicima181. Ako
to Srbija želi, onda su MRS/MSFI naša realnost, a još više potreba na trnovitom putu ka
EU, podrazumeva se uz puno uvažavanje svih njenih tekovina. Objektivno, postojeći
zakon i podzakonski propisi kreirani na osnovu njega ne obezbeđuju povoljan regulatorni
181 Polazeći od FSAP-a, Evropski parlament i Savet EU su 15. decembra 2004. godine doneli Direktivu o
transparentnosti (Transparency Directive – TD) EU,određujući 20. januar 2007. godine kao krajnji rok za
ugradnju iste u nacionalno zakonodavstvo svih zemalja članica EU, pri čemu zemlje članice treba
samostalno da odrede datum njene praktične implementacije. Njenim donošenjem se stvara okvir za novi
evropski režim transperentnosti za emitente kotiranih hartija od vrednosti i istovremeno kompletira bazični
regulatorni okvir za emitente, koji, polazeći od aktuelnog okvira finansijskog izveštavanja, uključuje
Direktivu o prospektima, Direktivu o transparentnosti i smernice o ekvivalentnosti računovodstvenih
standarda. Svrha Direktive je da unapredi transparentnost na tržištima kapitala EU i time poboljša zaštitu
investitora i efikasnost tržišta. S obzirom na to da se naša zemlja nalazi u procesu pridruživanja EU,
upoznavanje regulatornih tela iz oblasti finansijskog izveštavanja i funkcionisanja tržišta kapitala kod nas
sa odredbama Direktive o transparentnosti EU smatramo izuzetno korisnim i važnim.
216
okvir u tom pravcu, naročito zato što je i profesionalna regulativa čl. 2 Zakona selektivno
propisana za finansijsko izveštavanje.
U današnjim uslovima poslovanja koje diriguje globalizacija tržišta roba i usluga,
te svetske trendove mora da prati i privreda Srbije. Da bi Srbija krenula u tom pravcu,
neophodni su globalni standardi i procedure koje će omagućiti njihovu primenu. Mnoge
kompanije ostvaruju više od 60% prodaje na svetskom tržištu. Za neke kompanije zbog
relativno malog domaćeg tržišta, internacionalna tržišta su od kritične važnosti. Osim
globalizacije tržišta roba, pojavljuje se globalizaciji tržišta sirovina, tehnologije i drugih
resursa. Posledica ovoga je otvaranje fabrika po celom svetu radi korišćenja prednosti
koje pružaju razlike u cenama radne snage, sirovina i proizvodnje u različitim zemljama,
što mora da prati standardizovano finansijsko izveštavanje. Ovom trendu značajno
doprinose i geopolitičke promene, jer se otvaraju ogromna nova tržišta u nekada
"zabranjenim zonama" (Kina, Indija, Indonezija i dr.).
Zato investitori zahtevaju izgradnju jedinstvenog sistema finansijskog
izveštavanja koji će biti korišćen na svetskom nivou, da se izvrši harmonizacija
finansijskog izveštavanja. Harmonizacijom i standardizacijom finansijskog izveštavanja
traže se podudarnosti između računovodstvenih praksi, utvrđivanjem granica njihovih
razlika. Harmonizacija finansijskog izveštavanja odvija se na svim nivoima. Interesi
krupnog kapitala zahtevaju eliminisanje svih razlika u načinu pripremanja finansijskih
izveštaja kompanija iz različitih zemalja. Takvi finansijski izveštaji sastavljeni na
opšteprihvatljiv način, pružaju investitorima relevantne i pouzdane informacije o
trenutnom poslovnom potencijalu kompanija, ekonomskim resursima kojima raspolažu i
koji će se koristiti u budućnosti. Na osnovu takvih informacija investitori mogu doneti
odluku o ulaganju kapitala ili njegovom povlačenju.
Sve ovo, sa još ranijim opredeljenjem ka tržišnoj privredi naše zemlje, zahtevalo
je kvalitativnu promenu obračunskog računovodstvenog sistema. Upravo sada zakonski
propisi Srbije svode profesionalne računovođe bukvalno na beležnike prošlih događaja.
Dolaskom stranih kompanija stvorena je potreba da se naši finansijski izveštaji usklade sa
217
računovodstvenim sistemima drugih zemalja182, odnosno Međunarodnim
računovodstvenim standardima. To bi predstavljalo potrebu, a stvarno stanje regulatornog
okvira je sasvim drugačije. Njega čine aktuelni Zakon o računovodstvu i reviziji i
podzakonski propisi koji ne omogućavaju ostvarenje tog cilja već naprotiv, predstavljaju
ogromnu prepreku u tome.
U Srbiji su računovodstvo i finansijsko izveštavanje uređeni aktuelnim zakonom i
podzakonskim propisima donetim na osnovu njega, profesionalnom i internom
regulativom, bez jasnih odredbi za primenu. Zakonsku regulativu čine Zakon o
računovodstvu i reviziji183 i Pravilnik o Kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom
okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike184, Pravilnik o
sadržini i formi obrazaca finansijskih izveštaja za privredna društva, zadruge, druga
pravna lica i preduzetnike185, Pravilnik o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja
knjigovodstvenog stanja sa stvarnim186, Pravilnik o Kontnom okviru i sadžini računa i
sadržini računa u Kontnom okviru za berze i brokersko-dilerska društva187, Pravilnik o
sadržini i formi obrazaca finansijskih izveštaja za berze i brokersko dilerska–društva188,
Odluka o bližim uslovima i načinu prijema, kontrole i obrade finansijskih izveštaja i
davanje podataka iz tih izveštaja189. Važeći Zakon o računovodstvu i reviziji, kojim se
uređuju pitanja obaveza i načina vođenja knjiga i sastavljanja finansijskih izveštaja.
Zakonom su selektivno propisani način i uslovi vođenja poslovnih knjiga i sastavljanje
finansijskih izveštaja, ne upućuje na računovodstvena načela, ni upotrebu načela procenjivanja,
već upućuje na selektivnu primenu MRS/MSFI (član 2)190 Pravilnika o Kontnom okviru i sadržini
182 Savez računovođa i revizora Srbije je 1998. godine doneo odluku o primeni MRS kada oni ne protivreće
Zakonu. ukić, T.: „Finansijsko izveštavanje kao faktor privlačenja stranog kapitala“, Kragujevac, maj
2008, str. 161.
183 Službeni glasnik Republike Srbije, broj 46/2006. godine
184 Službeni glasnik Republike Srbije, broj 114/06. godine, Beograd.
185 Sl. gl. Republike Srbije 114/06, Beograd.
186 Sl.gl. Republike Srbije 105/06, Beograd
187 Sl.gl. Republike Srbije, 117/06, Beograd
188 Sl.gl. Republike Srbije, 117/06, Beograd
189 Sl.gl. Republike Srbije, 116/06, Beograd
190
Većina zemalja članica EU dozvoljava primenu MSFI prilikom sastavljanja konsolidovanih finansijskih
izveštaja za nekotirajuće kompanije. U svim ostalim zemljama EU propisana je ili dopuštena primena
MSFI za sva preduzeća koja sastavljaju konsolidovane finansijske izveštaje. Pogledati detaljnije sajt:
- Planned Implementation of the IAS
218
računa za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike, takođe, nalaže neposrednu
primenu MRS/MSFI, a izmene tog pravilnika upućuje na praksu suprotno njima. Važećim
zakonom je, međutim, za razliku od prethodnog, omogućio preduzetnicima i malim preduzećima
da umesto neposredne primene MRS/MSFI mogu da primenjuje poseban propis, što samo po
sebi narušava uporedivost izveštaja. Takođe, i po važećem Zakonu o računovodstvu i reviziji, u
našoj zemlji je propisano da sva velika i srednja preduzeća primenjuju odredbe MRS/MSFI191, bez
obzira na to da li sastavljaju konsolidovane ili individulane finansijske izveštaje i da li se njihove
hartije od vrednosti kotiraju na berzama, dok je malim preduzećima njihova primena dopuštena.
Za mala preduzeća i preduzetnike koji ne koriste MRS/MSFI, ministar finansija je za finansijsko
izveštavanje propisao Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i
rashoda malih pravnih lica i preduzetnika192, ali je taj okvir neprimenljiv, odnosno teže ga je
primeniti od Međunarodnih računovodstvenih standarda.
Nejasne odredbe zakona bez jasne podele nadležnosti u primeni Zakona o
računovodstvu i reviziji nepropisivanje profesionalne stručnosti lica odgovornih za
vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja uz odsustvo zakonske i
profesionalne kontrole i nadzora kao i suštinske kontrole finansijskih izveštaja od
institucija nadležnih za njihov prijem i obradu, Zakon predstavlja regulativni okvir da ga
svako tumači po potrebi, i u praksi to se dešava.
4. 1. 6. 2. Profesionalna računovodstvena regulativa
Profesionalna regulativa iz stava 3 čl. 2 Zakona o računovodstvu i reviziji podrazumeva:
1. Međunarodne računovodstvene standarde / Međunarodne standarde finansijskog
izveštavanja - MRS/MSFI,
Regulation (1606/2002) in the EU and EEA, country/useias.htm - Use of IFRSs for
reporting by domestic listed companies by country and region.
191
U srednja i velika preduzeća spadaju sva preduzeća koja na dan sastavljanja finansijskih izveštaja u
poslednjoj poslovnoj godini ispunjavaju dva od sledeća tri uslova: 1) da imaju prosečan broj zaposlenih u
toku godine od 50 i više radnika, 2) da je ukupan godišnji prihod od 2.500.000 EUR i više u dinarskoj
protivvrednosti i 3) prosečnu vrednost imovine u iznosu od 1.000.000 EUR i više. Pogledati detaljnije:
Zakon o računovodstvu i reviziji (Službeni glasnik RS, broj 46/2006, član 7, stav 2).
192 Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda malih pravnih lica i
preduzetnika, Sl. glas RS, broj 105/2006, Beograd.
219
2. Međunarodne standarde revizije MSR,
3. Etički kodeks za profesionalne računovođe193.
Obaveza pravnih lica i preduzetnika je iz stava 7 člana 2 da internu regulativu donose u
skladu sa zakonskom i profesionalnom regulativom, ali nijedan organ ne vrši kontrolu akata
obaveznika primene Zakona, niti ispravnosti finansijskih izveštaja. Od donošenja sada važećeg
Zakona do danas nema izveštaja nijedne institucije koliko su finansijski izveštaji sastavljani sa
MRS ili Pravilnikom po stavu 7 člana 2. Zakona o računovodstvu i reviziji, a što obavezuje član
30 da se finansijski izveštaji sastavljaju u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim
standardima, odnosno regulativama iz člana 2.
Iz navedenog se jasno vidi da zakonodavac ni u ovim, kao ni prethodnom zakonu
nije jasno izvršio podelu regulativa i nadležnosti tela za njihovu primenu, ali ni označio
profesionalnu organizaciju-članicu Međunarodne federacije računovođa, čije pravo i
obaveza je da implementira međunarodnu profesionalnu regulativu (koja je selektivno i
parcijalno propisana zakonom), donosi nacionalnu (što takođe nije propisano zakonom) i
prati njihovu primenu, što važeći zakon čini neprimenljivim u praksi. To je i razlog,
izostanka zakonskog i profesionalnog nadzora i kontrole profesionalnih računovođa,
izuzev regulatornih aktivnosti Saveza računovođa i revizora Srbije. Navedeno potvrđuje i
rešenje iz člana 3 postojećeg Zakona o računovodstvu i reviziji, po kom Ministarstvo
finansija još uvek nije stvorilo uslove za njegovu primenu, jer nije objavilo podzakonski
akt rešenje iz stava 1 člana 3, o pravnom licu ovlašćenom za prevođenje, usklađivanje i
objavljivanje Međunarodnih računovodstvenih standarda. To nije učinjeno ni po članu 20
prethodnog zakona, što potvrđuje da nadležni organ ne zna ili hoće da uređuje čak i
međunarodnu profesionalnu regulativu, što stvara opštu konfuziju i kod pravnih lica,
obveznika ali i kreatora finansijskih izveštaja profesionalnih računovođa, a najviše kod
investitora. Iako je Zakonom delimično propisana primena međunarodne profesionalne
193 Zakonom propisan Etički kodeks za profesionalne računovođe po članu 2. Zakona bez upućivanja na
nacionalnu profesionalnu organizaciju, člana Međunarodne federacije računovođa ima svrhu zbunjivanja
profesionalnih računovođa i obaveznika primene Zakona, s obzirom na to da se Kodeks kao globalni
profesionalni etički akt odnosi samo na članove organizacija članica IFAC-a. U Srbiji na IFAC-ov kodeks
imaju pravo da se pozivaju samo članovi Saveza RR Srbije. Neki ovlašćeni revizori, koji nisu članovi
Saveza, paušalno se pozivaju na njega ukoliko nisu članovi Saveza.
220
regulative, izostala je njena dosledna primena, jer Zakonom nisu definisane uloga
kreatora profesionalne regulative i članske obaveze profesionalne organizacije u
međunarodnim profesionalnim organizacijama i telima, kreatorima i regulatorima
standardizacije i unifikacije finansijskog izveštavanja, neophodnog instrumenta
globalnog biznisa.
Međunarodni računovodstveni standardi / Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja MRS/MSFI su glovalna pravila dogovorena saglasnošću tela
uspostavljača na svetskom nivou. Oni predstavljaju deo profesionalne regulative koja je
propisana članom 2. Zakona o računovodstvu i reviziji. Kada se govori o profesionalnoj
regulativi i njenoj primeni u Srbiji, najčešće se misli na Međunarodne računovodstvene
standarde / Međunarodne standarde finansijskog izveštavanja - MRS/MSFI, mada je ona
širi pojam koji podrazumeva ceo set standarda. Ova regulativa sadrži ugovorena pravila o
pripremanju, priznavanju, vrednovanju i prikazivanju stavki računovodstvenih izveštaja
preduzeća i drugih entiteta194. Ovde posebno ističemo da kvalitet finansijskih izveštaja u
Srbiji treba da bude pouzdan i razumljiv odnosno u skladu sa MRS/MSFI za potencijalne
ulagače i investitore. Međutim, podatak da su u vrlo bliskoj prošlosti kupci naših firmi
unajmljivali svoje revizorske timove odnosno renomirane računovodstvene kompanije
postavio je dilemu da li se finansijskim izveštajima sastavljenim po propisima Srbije
uopšte može verovati. Jednostavno Srbija nije uskladila Zakon o računovodstvu i reviziji
(Službeni glasnik RS , br. 46/06) sa ozbiljnim zahtevima tržišta računovodstvenih i
revizorskih usluga, a još manje globalnim zahtevima odnosno međunarodnim
standardima i poznatim procedurama međunarodnih regulatornih tela. Još uvek je
prisutna praksa nepostojanja ekonomskog interesa za istinitim odnosno kvalitetnim
računovodstvenim izveštajima. Ovo je osnovni razlog slabog interesovanja profesionalnih
računovođa koje po zakonu o računovodstvu i reviziji nemaju nikakvu odgovornost da
usvajaju i premenjuju međunarodne računovodstvene standarde i norme koje su
nezaobilazna osnova finansijskog izveštavanja u razvijenim zemljama Evrope i sveta.
Generalno posmatrano, odsustvo zakonske odgovornosti profesionalnih računovođa i
194 Vidi detaljnije: Petrović, M.: „Smisao i korist od računovodstvenih standarda“, Primena međunarodnih
računovodstvenih standarda, knjiga II, SRRS, Beograd, 2002, str. 9.
221
državnog organa zato što onemogućava brzo usaglašavanje domaće zakonske regulative u
funkciji dosledne primene globalnih profesionalnih, računovodstvenih i etičkih pravila
kreatora tih regulativa i standarda. Ovo ostaje glavni razlog, iako Zakon o računovodstvu
i reviziji pruža mogućnost različitih pristupa i tumačenje njegove primene stvara nove
nedoumice. Naime, ovaj zakon direktno zahteva neposrednu primenu MRS/MSFI, a
Pravilnik o Kontnom okviru, posebno njegove izmene, te zahteve nameće na indirektan
način, nalažući odnosno omogućavajući obuhvatanje stanja i promene na imovini,
kapitalu, obaveza, prihoda i rashoda i utvrđivanje finansijskog rezultata, Zakon o
računovodstvu i reviziji je omogućio malim pravnim licima i preduzetnicima mogućnost
da umesto neposredne primene MRS/MSFI primenjuju Pravilnik o načinu priznavanja i
procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda i čl 2 st.7. Konkretne efekte ovakve
dvojne regulacije finansijskog izveštavanja, nakon jedinstvene primene od 2003. godiine
u Srbiji, objektivno nije moguće proceniti, jer nema informacija da li se taj akt uopšte
primenjuje, s obzirom na to da nijedan organ ne vrši nikakvu kontrolu tih izveštaja, pa čak ni
revizori to ne registruju u njihovim izveštajima. Na osnovu istraživanja Saveza RR Srbije, može
se pouzdano reći da se on uopšte ne primenjuje. Po izjavi članova Saveza taj akt je teže primeniti
od MRS, s obzirom na to da je kreator tog pravilnika tumačio primenu MRS očito neuspešno, a
to što se ne primenjuje je pozitivno, ako se imaju u vidu standardizacija finansijskog izveštavanja
i skora primena međunarodnog standarda za MSE.
Međunarodni standardi revizije (MSR) Zakonom o reviziji računovodstvenih
iskaza su usvojeni 1996. godine i od tada ih Savez računovođa i revizora Srbije prevodi i
ažurira kako bi obezbedio osnovu za obavljanje zakonske revizije finansijskih izveštaja
za velika i srednja preduzeća, kao i za emitente koji prodaju dugoročne hartije od
vrednosti putem javne ponude195. Kada je reč o Srbiji, značajan napor za unapređenje
kvaliteta finansijskog izveštavanja čini Savez računovođa i revizora Srbije. Komora
ovlašćenih revizora Srbije, koja je osnovana u tom cilju po Zakonu o računovodstvu i
195 Savez RR Srbije u kontinuitetu, od 2003. godine ažurira i objavljuje MSR ali Ministarstvo finansija nije
objavilo rešenje o njima, iako je obavezno po stavu 2. istog člana što znači da još uvek nije stvorilo uslove
za primenu Zakona o računovodstvu i reviziji („Sl. glasnik RS“, br. 46/06), a to nije učinilo ni po
prethodnom zakonu („Sl. glasnik SRJ“), br. 71/02
222
reviziji196, a u čijoj nadležnosti su: praćenje primene Međunarodnih računovodstvenih
standarda i Međunarodnih standarda revizije, profesionalno usavršavanje ovlašćenih
revizora njenih članova, organizovanje ispita, izdavanje i oduzimanje licenci za rad, kao i
druge neophodne aktivnosti usmerene ka poboljšanju kvaliteta finansijskog izveštavanja
ne ostvaruju tu ulogu. Da bi tu svoju misiju Komora efikasno obavila, potrebna je njena
nezavisnost, treba tesno da sarađuje sa globalnim regulatornim telima i nacionalnom
Komisijom za hartije od vrednosti, ali kao paradržavna tvorevina ona to ne može.
Saradnjom države i nacionalne međunarodno priznate profesije bi se ostvarilo poverenje
u računovodstvo i kvalitet finansijskih izveštaja, ali saradnje još uvek nema, a rad
Komore i revizorskih firmi bez nadzora dodatno narušava kvalitet i pouzdanost
finansijskog izveštavanja197.
Zakonom o reviziji računovodstvenih izveštaja iz 1996. godine dolazi do
osnivanja uglavnom stranih revizorskih firmi ili firmi sa mešovitim kapitalom. Sadašnje
stanje revizije u Srbiji obeležava nedostatak dovoljnog broja ovlašćenih revizora i
revizorskih firmi, kao i neprilagođenost zakonske, a posebno profesionalne regulative
koja se odnosi na eksternu reviziju198. Ipak, veoma je pohvalno opredeljenje da se za
pripremu i sastavljanje finansijskih izveštaja koriste Međunarodni računovodstveni
standardi / Međunarodni standardi finansijskoj izveštavanja (MRS/MSFI), a za reviziju
finansijskih izveštaja Međunarodni standardi revizije (MSR). Takvo opredeljenje stvara
sasvim realne uslove da se Srbija uključi u proces harmonizacije i standardizacije
računovodstvene i revizorske prakse. Kritičari u Srbiji kao najčešćše zamerke organizaciji
„revizorske profesije“ u Srbiji ističu preteran uticaj države, koje se ogleda kroz
poveravanje Ministarstvu finansija ovlašćenja koja između ostalog uključuju: vođenje
196
„Zakon o računovodstvu i reviziji“, Sl. glasnik RS br. 46/06
197 Aleksić B. Časopis Finansije, 2007, str. 200
198 Mada ne postoje sistematizovani zvanični podaci u Srbiji je recimo do 2006. godine, u praksi je od strane
jednog broja revizorskih kuća bilo rašireno nekažnjeno kršenje zakonskih odredbi, koje se najčešće
ogledalo u: nepoštovanju metodologije rada i zahteva Međunarodnih standarda revizije, obavljanju revizije
od strane preduzeća koja u radnom odnosu nisu zapošljavala potreban broj lica sa zvanjem ovlašćeni
revizor, obavljenju revizije od strane preduzeća koja ne poseduju licencu, obavljanju revizije na terenu od
strane nekvalifikovanih osoba, pružanju dodatnih usluga klijentima koje uzrokuju sukob interesa u odnosu
na poslove revizije i neosiguravanje revizorskih kuća od odgovornosti za profesionalni rizik, Aleksić, B.:
„Na zakonskoj klackalici“, podaci i informacije dostupne na adresi sajta Biznis&Finansije online izdanje:
, Beograd, dostupno dana 29.12.2008. godine
223
registra i davanje dozvola za obavljanje poslova revizije preduzećima za reviziju, nadzor
nad radom preduzeća za reviziju, imenovanje predstavnika države u organe komore, kao i
davanje saglasnosti na izabrane članove organa i na opšte akte Komore. Zagovornici
ovakvog uređivanja profesije, pak, ukazuju na činjenicu da napori samostalnog
organizovanja „revizorske profesije“ u prošlosti nisu urodili plodom, te da je bilo
neophodno nametnuti rešenje kako bi se izašlo iz bezvlašća koje je pretilo da potpuno
ukalja ugled profesije, pri čemu ne treba isključiti mogućnost da se u budućnosti, nakon
perioda kada Komora pokaže zrelost i doraslost poverenom zadatku, deo državnih
ovlašćenja prenese na Komoru199. Međutim, imajući u vidu aktuelne interese države,
moćnih pojedinaca i zakonom zaštićenog biznisa, prenos državnih ovlašćenja na Komoru
teško se može ostvariti, barem u skorije vreme, jer ni sam rad Komore revizora i
revizorskih firmi nije doprineo cilju organizovanja.
Istražujuči praktičnu primenu i profesionalnu regulativu u računovodstvu i reviziji u Srbiji
dolazimo do saznanja da se današnje računovođe u Srbiji nalaze između loših zakona i zahteva koji
se postavljaju pred profesionalne računovođe. Prema našem mišljenju, kao i mišljenju mnogih
profesionalnih računovođa iz akademskih krugova i prakse, osnovna zamerka je u tome što
Zakonom o računovodstvu i reviziji nisu, po ugledu na razvijeni svet, predviđeni uslovi u vezi sa
posedovanjem znanja i veština lica koja se bave poslovima računovodstva i sastavljanjem
finansijskih izveštaja. To je imalo veoma štetne posledice po kvalitet finansijskog izveštavanja, jer
se sastavljanjem finansijskih izveštaja mogu baviti i faktički se bave lica koja nikada nisu pročitala
ni slovo o računovodstvu, a raznorazne agencije i nekakvi univerziteti ih obučavaju i dodeljuju
sertifikate bez ikakve kontrole. Profesionalni računovođa, koji stiče i održava znanje na poseban
način, je posebno cenjena i ugledna stručna ličnost u razvijenim zemljama, što je aktuelnim
Zakonom o računovodstvu i reviziji u našim uslovima potpuno zanemareno.
Kvalitet revizorskog posla je u osnovi budućeg razvoja revizorske profesije.
Anketa sprovedena u preduzećima za reviziju u Srbiji 2007. godine ukazala je na to da
jedan broj članova Komore ne obavlja reviziju u skladu sa standardima, a da zato ne
postoje nikave sankcije. Uloga Saveta Komora revizora je marginalizovana, jer po
199 Aleksić, B.: „Novi koncept“, Finansije, Časopis, Ministarstvo finansija, Beograd, 2006, str. 168-169.
224
zakonu kontrolu kvaliteta rada rivizora treba da vrše državni inspektori, a ne Komora.
Zakon je, na primer, na previše detaljan način uredio rad svih organa Komore, a gotovo
sve njene odluke uslovio prethodnom saglasnošću države, koja ne raspolaže ni
minimalnim stručnim kapacitetima za takve aktivnosti. Imajući to u vidu nužno je
donošenje novog zakona o računovodstvu u reviziji koji bi trebao biti mnogo kvalitetniji i
transparentniji i koji bi mnogo više uvažavao dostignuća računovodstvene teorije i
računovodstvene prakse razvijenog sveta. Osnovni zahteva računovodstvene profesije je
da novi zakon ne ponovi greške postojećeg200. Osnivanje Komore ovlašćenih revizora
predstavlja i najveću grešku uzrokovanu Zakonom o računovodstvu i reviziji iz 2006.
godine i ta greška ne sme da se ponovi, ako težimo visokom kvalitetu finansijskog
izveštavanja i harmonizaciji sa svetom kojem Srbija teži.
Etički kodeks za profesionalne računovođe Međunarodne federacije
računovođa (IFAC) zahteva od svih profesionalnih računovođa, članova njenih članica,
da bude pošteni, iskreni i čestiti pri pružanju profesionalnih usluga. Etički standard za
računovođu podrazumeva da on bude objektivan, tj. da bude oslobođen pristrasnosti
prilikom pružanja računovodstvenih usluga. Etički kodeks podrazumeva da računovođa
bude stručno osposobljen i da primeni odgovarajuća profesionalna znanja u konkretnim
situacijama. Etički kodeks u računovodstvu podrazumeva i da računovođa bude poverljiv,
a to znači da zna da čuva informacije koje se smatraju poslovnom tajnom. Profesionalno
ponašanje računovođa podrazumeva da se usluge koje pružaju obavljaju u skladu sa
reputacijom profesije i prihvaćenom poslovnom praksom. Konačno, etički kodeks je tzv.
tehnički standard, jer profesionalne računovođe u stvari treba da obavljaju svoje
profesionalne usluge u domenu računovodstva, revizije i drugih usluga u skladu sa
tehničkim standardima koje objavljuje Međunarodna federacija računovođa – IFAC201.
200 Jedna od ključnih manjkavosti koja vuće korene još iz starog zakona je da za polaganje ispita za revizore
postoji i dalje veliki broj ispita, nedovoljan broj stručnih ispitivača i njihov relativno slab odziv, bili su i
ostali jedan od najvećih problema. Drugi problem sa kojim se suočila Komisija za polaganje ispita bio je
veliki broj zahteva za priznavanjem ranije položenih ispita po raznim osnovama, čije rešavanje je potpuno
paralisalo njen rad. Sve ovo je dovodilo da više od 200 prijavljenih kandidata do kraja decembra 2007.
godine nije imalo ispit što je izazvalo opravdan revolt. Aleksić, B.: „Pod patronatom države“, Finansije Top
2007, Finansije, časopis, Ministarstvo finansija, Beograd, 2007, str.200.
201
Osnovi profesionalne etike računođa su: a/ član Udruženja je obavezan da deluje samostalno i nezavisno
u smislu poštivanja pozitivnog zakonodavstva i profesionalnih standarda, vodeći računa o interesima
225
Posmatrajući, međutim, našu aktuelnu praksu uočljivo je da revizori daju pozitivna
mišljenja na finansijske izveštaje, koji, čak i na prvi pogled ukazuju na to da informacije
prezentovane u finansijskim izveštajima ne odgovaraju stvarnom stanju. Takvim
postupkom profesionalne računovođe - revizori direktno krše kodeks etike za
profesionalne računovođe i ugrožavaju ugled celokupne računovodstvene profesije. Uz
to, zaboravljaju da se revizija obavlja u javnom interesu, oni dovode u zabludu ukupnu
računovodstvenu javnost i nanose joj veliku štetu. Pristrasnost računovođa i revizora
prema menadžmentu preduzeća je, takođe, direktno u suprotnosti sa etičkim kodeksom.
Isto tako, naši revizori veoma često nestručno obavljaju ovaj vrlo važan posao. Dešava
se, čak, da pojedine revizorske firme uglavnom daju pozitivno mišljenje, iako su
nepravilnosti u radu računovodstva i menadžmenta preduzeća jasno uočljive. Događa se,
čak, da revizori uoče nepravilnosti u radu, ali ih pokrivaju, bez detaljnih objašnjenja,
izražavajući pozitivno mišljenje ili sa rezervom, imajući u vidu da jedan broj revizora i
nije član Saveza RR Srbije – članice Međunarodne federacije računovođa, pa se postavlja
pitanje da li oni i pružaju usuge u skladu sa kodeksom, jer ga i nemaju. Odluka Skupštine
Komore revizora o postupanju po IFAC–ovom Etičkom kodeksu je paušalna, jer se ovaj
Kodeks odnosi samo na članove njenih članica, što znači da su paušalne i izjave revizora
da su radili u skladu sa tim kodeksom.
Računovodstveni softverski standard RSS-33 (JRS-33) - Računovodstveni
softver donet je početkom 1993. godine, na osnovu ovlašćenja člana 4 Zakona o
računovodstvu (Sl. list. SRJ, br. 18/93), a u vezi sa članom 12 istog zakona. Cilj ovog
klijenta u okvirima profesionalnih i zakonskih normi; b/ računovođa ima obavezu da se kontinuirano
stručno usavršava, u radu postupa stručno i edukativno prema klijentu i poslu koji mu je poveren; c/ član
Udruženja će poverene poslove obavljati savesno, pažljivo i pravovremeno, vodeći računa da ne poverava
računovodstvene poslove drugim licima koja nisu adekvatno stručno osposobljena; d/ član Udruženja je
dužan, da u obavljanju posla, a posebno u komunikaciji s trećim licima i javnim servisima, čuva ugled
računovodstvene profesije, ugled Udruženja i lični ugled. Člana Udruženja, kao i Udruženje u celini, treba
da preporučuju: stručnost, ugled i poverenje. U tom kontekstu je dozvoljena i reklama u sredstvima javnog
informisanja koja mora afirmisati ugled i dostojanstvo profesije. Izričito je zabranjeno reklamiranje, koje na
bilo koji način nipodaštava druge računovođe, koje nudi jeftinije ili besplatne usluge, koje javno označava
rad u dane odmora i praznika ili van uobičajenog radnog vremena. Član Udruženja mora obavljati povereni
posao, vodeći računa o poverljivosti podataka kojima raspolaže. U tom smislu računovođa je dužan da
obezbedi tajnost ne samo podataka koji su od strane klijenta označeni poslovnom tajnom nego i ukupnog
fundusa podataka o poslovanju. Ova tajnost i poverljivost se odnosi na sva treća lica, osim na zakonom
definisane postupke i organe, Kodeks profesionalne etike udruženja vlasnika profesionalnih
računovodstvenih agencija, Novi Sad, 22.01.2008, str.2.
226
standarda je standardizacija računovodstvenih softvera koji se projektuju i proizvode za
potrebe vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izveštaja. Od tada Savez
računovođa i revizora Srbije redovno preduzima aktivnosti radi usaglašavanja ovog
standarda sa globalnim standardima ove vrste i determinisanje njegovog okvira za
elektronsko vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja. Rezultat
postojanja ovog računovodstvenog standarda je ogroman u procesu standardizacije i
projektovanja i izrade računovodstvenih softvera, a sastavljen je u skladu sa relevantnim
međunarodnim standardima iz ove oblasti, koji se faktički i danas koristi, bez obzira na to
što se zakon ne poziva na njega. Pored njega, u primeni su i XML i XBRL informatički
standardi, koji su prevedeni zahvaljujući Savezu računovođa i revizora Srbije, pa su tako
stvoreni uslovi za primenu novih informatičkih tehnologija radi efikasne distribucije
finansijskih informacija do potencijalnih investitora. Primena ovih standarda obezbeđuje
uslove za bolje korporativno upravljanje i obelodanjivanje informacija, što ima značajnog
uticaja na efikasnost tržišta kapitala202. Standardi imaju značaj u finansijskom
izveštavanju, smanjenju troškova informisanja u korporacijama, kao i troškove
informisanja potencijalnih investitora203.
Visoke kominikacione i informacione tehnologije omogućili su prezentaciju i
obelodanjivanja finansijskih izveštaja na internetu. Zahvaljujući ovim tehnologijama
finansijske, a u poslednje vreme i poslovne informacije dostupne su svakom, na bilo kom
mestu i u bilo koje vreme. U tu svrhu se danas koristi informatički međunarodni standard
XBRL. Nova tehnološka rešenja su uveliko podržana odgovarajućom zakonskom
regulativom od strane najrazvijenijih zemalja koje aktivno podržavaju i zahtevaju
primenu naprednih tehnoloških rešenja. XBRL je međunarodni standard osmišljen da
pomogne investitorima i analitičarima da pronađu, razumeju i porede finansijske
informacije u međunarodnoj razmeni podataka na internetu. Podaci o poslovanju firmi
202 Uštede primenom sistema upravljanja elektronskom dokumentacijom u firmi na mikro nivou su brojne i
očigledne, od potrebnog fizičkog prostora koji je mnogo puta manji na elektronskim medijima do raznog
kancelarijskog materijala. Najveće uštede se ipak postižu u brzom i pravovremenom donošenju poslovnih
odluka. Nije zanemarljiva ni mogućnost izrade rezervnih kopija dokumentacije čime se organizacija
obezbeđuje od eventualnog fizičkog uništenja, gubitka ili krađe podataka značajnih za poslovanje.
Milenković, D., Jovanović,D.: „Karakteristike sistema upravljanja elektronskom dokumentacijom“,
Symorg, Simpozijum sa međunarodnim učešćem, Zbornik radova, Beograd, 2006.
203 Videti detaljnije: Polić, R. S.: „Postavka elektronskog poslovanja i izveštavanja na internet posredstvom
standarda XBRL“, Računovodstvo, časopis, SRRS, Beograd, 2003, str. 125-136.
227
dati u XBRL obliku mogu se upoređivati sa firmama u različitim nacionalnim
ekonomijama sa različitim ekonomskim i računovodstvenim sistemima. Poređenja radi
dajemo tabelu primene WEB prezentacija finansijskih izveštaja kroz razne atribute Srbije,
Južne Afrike i SAD u različitim godinama daju se u Tabeli 13.
Tabela 13 - Finansijsko izveštavanje na domaćem WEB-u204
[pic]
dostupno dana 03.01.2009. godine.
Implementacija XRBL standarda u praksu Srbije omogućila bi domaćim
kompanijama neposrednu razmenu podataka sa svetskim kompanijama. Takvim
postupkom podaci o kompanijama u Srbiji bili bi razumljiviji stranim investitorima, a
204 Od 37 kompanija kojima se trgovalo na Beogradskoj berzi u avgustu 2006. godine tri kompanije uopšte
nisu imale web sajt. Cvijetić, M.: „Finansijsko izveštavanje na domaćem web-u“, Informacija dostupna na
adresi sajta , Beograd, dostupno dana 03.01.2009. godine.
228
svetski analitičari bi mogli da koriste te podatke za različita poređenja. Što se tiče
iskustva iz sveta zakonodavci iz SAD su posle poslovnih afera nekoliko vodećih
multinacionalnih kompanija, zaključili da se kompanije moraju podsticati da poštenije i
transparentnije finansijsko izveštavanje. Rezultat toga su stroži računovodstveni standardi
koji podrazumevaju kompletne, dobro struktuirane podatke o poslovanju, tako da se
mogu lako analizirati i upoređivati. Osim u Americi, XBRL primenjuje se i u Velikoj
Britaniji, Nemačkoj, Holandiji, Italiji, Švedskoj, Danskoj i mnogim drugim zemljama, a
očekuje se da će u sledećih šest godina Evropska unija usvojiti XRBL kao standard iz
oblasti finansijskog izveštavanja. Uvođenjem XBRL standarda finansijsko i biznis tržište
u Srbiji svakako bi postalo efikasnije i transparentnije205. Treba napomenuti da Savez
računovođa i revizora Srbije već duže vreme radi na implementaciji ovog standarda, ali
bez podrške države i velikih računovodstvenih kompanija. Ovom projektu se u poslednje
vreme priključuje i Agencija za privredne registre. Ovaj projekat u svetu realizuju
profesionalna tela, što je i bio cilj Saveza. Odsustvo podrške države ovom projektu, ali i
velikih računovodstvenih (revizorskih) firmi, koje su uglavnom okrenute zakonom
zaštićenom biznisu nisu, takođe, pružile podršku ovoj aktivnosti Saveza. Ostaje da se vidi
da li će saradnja Saveza i Agencije za privredne registre dati rezultate, što zavisi najviše
od nekih drugih, uglavnom političkih faktora. Tipičan i ciljani proces izveštavanja
različitih ERP softvera prikazuje slika 5. koja dovoljno govori sama za sebe:
205 XBRL omogućava organizacijama da: 1) "etiketiraju" ili označe informaciju tako da ona ima strukturu i
kontekst, 2) unesu informaciju u sastav jednom, a zatim je 3) daju na raspolaganje za višestruko korištenje.
Pojava XBRL-a označava fundamentalni napredak, jer je on podatkovno-centričan, čime se omogućava da
informacija bude strukturirana tako da postane jednostavno dostupna na razini individualne činjenice, za
razliku od dokumentno-centričnih elektronskih izveštaja kao što su PDF dokumenti i web-stranice. Izveštaji
koji podržavaju XBRL uvek sadržavaju definicije i reference nužne za razumevanje informacija, za razliku
od dokumentno-centričnih formata. Uz to, XBRL je međunarodni standard kojeg intenzivno sve više
podržavaju prodavači softvera za računovodstveno i poslovno izveštavanje, tako da njegova primena
postaje jednostavna i prevladavajuća. Gostimir, D.: XBRL - Prikupljanje podataka i izvještavanje, podaci i
informacije dostupne na adresi sajta -podataka-iizvještavanje/
17712.aspx, Zagreb, dostupno dana.30.12.2008.
229
Slika 5 - Tipičan i ciljani efikasan proces izveštavanja različitih ERP softvera
[pic]
Izvor: Ranisavljević, M.: Izveštavanje, Podaci dosupni na adresi sajta
, Beograd, dostupno dana 03.01.2009.
Računovodstveno obrazovni standard ROS 31 (JRS 31) – Profesionalna
osposobljenost računovođa je akt profesionalne organizacije Saveza računovođa i
revizora Srbije kojim su uređeni uslovi za pristup programu sticanja profesionalnih
zvanja u pogledu nivoa obrazovanja i iskustva, ocene profesionalne osposobljenosti za
sticanje profesionalnih zvanja i uspostavljanje obaveze i načina obavljanja kontinuirane
profesionalne edukacije i razvoja, standardom se uređuju i dodatna usavršavanja za
usluge u javnoj praksi, sticanje specijalističkih profesionalnih zvanja u računovodstvu u
skladu sa principima profesionalnog osposobljavanja i neophodne pažnje, sadržanih u
IFAC-ovom Etičkom kodeksu profesionalne etike, a u skladu sa sticanjem i održavanjem
profesionalnih znanja, veština i izgradnju profesionalnih vrednosti, etike i stavova,
230
posvećen i pažljiv rad u skladu sa tehničkim standardima, a sve radi pružanja
kompetentnih profesionalnih usluga od strane profesionalnih računovođa, članova Saveza
osposobljenih po međunarodnim obrazovnim standardima (IES) implementiranim u
Računovodstveno obrazovnom standardu ROS-31.
Ocena osposobljenosti kandidata za sticanje profesionalnih zvanja, odnosno ocena
nivoa prethodno stečenog opštih i stručnih znanja radi sticanja određenih nivoa
profesionalnih zvanja i naknadnih specijalizacija u oblastima kojima se bave
profesionalne računovođe uređena je paragrafima ovog standarda.
Ovim obrazovnim standardom, usklađenim sa globalnim standarima i programima
edukacija IES 1-8, na jedinstven se način uređuje profesionalno osposobljavanje
računovođa radi sticanja profesionalnih zvanja sa jasno definisanim sadržajem znanja,
potrebnih veština, vrednosti, etike i stavova radi samostalnog vođenja poslovnih knjiga,
pripremanje i sastavljanje finansijskih izveštaja za preduzeće, banke, druge finansijske
organizacije, neprofitne organizacije, budžetske korisnike, kao i druga pravna lica i
preduzetnike, jednom rečju sve entitete. Profesionalna znanja su vezana za oblast
računovodstva, finansija i njima sličnih znanja, zatim, organizacionih i poslovnih znanja,
kao i znanja iz informacionih tehnologija. Profesionalne veštine odnose se na
intelektualne, stručne i funkcionlane, kao i lične, međuljudske i komunikacione, odnosno
organizacione i poslovno-menadžerske veštine, potrebne radi primerenog i efikasnog
primenjivanja profesionalnih znanja. Profesionalne vrednosti, etika i stavovi označavaju
profesionalni odnos prema kompetencijama, etičkom ponašanju, vladanju, usavršavanju i
učenju, kao i javnom interesu.
Osposobljavanje profesionalnih računovođa za samostalno obavljanje poslova i
pružanje usluga revizije i kontrole finansijskih izveštaja, zatim poslova savetovanja, kao i
procene vrednosti imovine i kapitala, takođe je uređeno ovim standardom. Edukacijom
profesionalnih računovođa ovlašćenih revizora od 2007. godine na osnovu ovlašćenja
zakona o računovodstvu i reviziji (“Sl. Glasnik RS”, Br. 46/06) se bavi i Komora
ovlašćenih revizora Srbije, istine radi, po programu koji nije u skladu sa globalnim
standardima edukacije IES 1-8 što se može videti u Tabeli 14:
231
Tabela 14 - Programi za sticanje profesionalnih zvanja u Srbiji 2009.
Izvor - Glas računovođa br. 16/2009, str. 107
Ovim standardom je uređen i način ostvarivanja kontinuirane edukacije
profesionalnih računovođa, radi održavanja i usavršavanja stečenih znanja i veština, kao i
izgrađenih vrednosti, etičkog ponašanja i stavova.
Predviđena profesionalna znanja, veštine, vrednosti, etičko ponašanje i stavovi, ocena
uslova za njihovo sticanje, kao i sam način sticanja, kao i kontinuiranog održavanja i
usavršavanja potpuno su u skladu sa Međunarodnim standardima edukacije profesionih
računovođa IES 1 – 8 koje je ustanovila i preporučila Međunarodna federacija računovođa -
IFAC. Treba naglasiti da je ovo usaglašavanje logična posledica načina rada Saveza
računovođa i revizora Srbije, u skladu sa registrovanom delatnostima kod nadležnog
državnog organa, kao međunarodno priznate profesionalne organizacije. Obrazovanje
profesionalnih računovođa u Srbiji od 90-ih godina ova profesionalna organizacija sarađuje
sa ACCA – profesionalnom organizacijom sa međunarodnom reputacijom u obrazovanju
računovodja. Analize su pokazale da su znanja profesionalnih računovođa u Srbiji, zavisno
od nivoa zvanja međunarodno uporediva sa oko 70-80%. To je vrlo visok nivo uporedivosti,
imajući u vidu da se uporedivost ne može postići u oblasti pravne regulative i fiskalnog
sistema, kao i jezika. Zahvaljujući ovom standardu i aktivnostima Saveza, u privredi Srbije
rade desetine hiljada profesionalnih računovođa koji pružaju usluge visokog kvaliteta,
pridržavajući se u svemu profesionalnih i etičkih standarda.
4.1.7. Interna računovodstvena regulativa
Interna regulativa kao segment računovodstvene regulative (pored zakonske i
profesionalne regulative), predstavlja konkretizaciju primene zakonske i profesionalne
regulative u određenom entitetu. Pod internom regulativom podrazumevaju se opšti akti
232
koji sadrže posebna načela, uputstva i smernice za vođenje poslovnih knjiga, sastavljanje,
prezentaciju, dostavljanje i obelodanjivanje finansijskih izveštaja, kao i smernice u vezi
sa internim kontrolnim postupcima koje donosi pravno lice i preduzetnik u skladu sa
zakonskom i profesionalnom regulativom. Interna računovodstvena regulativa može da
bude doneta u vidu jednog akta, ili pak u obliku više akata, kao: akt o organizaciji
računovodstvenog sistema, pravilnik o računovodstvu, akt o računovodstvenim
politikama, akt o usaglašavanju potraživanja i obaveza, akt o popisu imovine i obaveza i
usklađivanju poslovnih knjiga i slično.
Interna akta iz oblasti računovodstva donosi uprava na predlog rukovodioca
računovodstva. Ukoliko se radi o složenijem obliku organizovanja entiteta i o entitetu
koji predstavlja veliko pravno lice obično se donosi posebno pravilnik o računovodstvu i
pravilnik o računovodstvenim politikama, dok kada se radi o jednostavnijoj organizaciji
entiteta i entitetu koji ima karakteristike malog pravnog lica, odnosno preduzetnika,
donosi se jedinstvena i sveobuhvatna forma internog akta. Nezavisno od oblika internog
akta (kao i od toga da li je donet u formi jednog ili više internih akata) internim aktom
teba da se urede pitanja:
• organizacije računovodstvene funkcije,
• internih kontrolnih postupaka,
• računovodstvenih politika u vezi sa priznavanjem i vrednovanjem bilansih
pozicija.
U vezi sa organizacijom računovodstvene funkcije internim aktom treba da se
regulišu sledeća pitanja: organizacija računovodstvene funkcije, lica odgovorna za
sačinjavanje knjigovodstvenih isprava, kretanje računovodstvenih isprava (hodogram) od
njihovog sačinjavanja do knjiženja i čuvanja, rokovi za sastavljanje knjigovodstvenih
isprava u odnosu na nastanak poslovne promene i njihovo dostavljanje na knjiženje; rok
za knjiženje knjigovodstvenih isprava nakon izvršene kontrole, zatim internim aktom se
regulišu interni kontrolni postupci, stručna osposobljenost lica odgovornog za vođenje
poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja, kao i vreme vršenja redovnog i
vanrednih popisa imovine i obaveza.
233
Interni kontrolni postupci podrazumevaju kontrolu knjigovodstvenih isprava u
smislu formalne kontrole (provera da li isprave sadrže propisane elemente), zatim
računske (provere iznosa naznačenih u ispravi) i suštinske kontrole (provera istinitosti
naznačene poslovne transakcije, provera pratećih dokumenata: prijemnice, otpremnice,
skladišnice i sl.). Interni kontrolni postupci, takođe, odnose se na kontrolu evidencije
knjigovodstvenih isprava, što se obezbeđuje organizacijom računovodstvenog sistema.
Računovodstvene politike predstavljaju specifične principe, pravila, odnosno
praksu usvojenu od strane entiteta, vezi sa priznavanjem i vrednovanjem bilansnih
pozicija i u vezi sa sastavljanjem i prezentovanjem finansijskih izveštaja. Smernicama
MRS 8 - Računovodstvene politike, promene računovodstvenih procena i greške izvršeno
je pojmovno definisanje računovodstvenih politika. Predmet regulisanja
računovodstvenih politika je način priznavanja i vrednovanja bilansnih pozicija u
konkretnom entitetu, to su najčešće pitanja u vezi sa priznavanjem i vrednovanjem:
nekretnina, postrojenja i opreme, zaliha, priznavanje prihoda, računovodstveni tretman
finansijskih instrumenata, tretman troškova pozajmljivanja, zatim troškova istraživanja i
razvoja, lizinga, evidencija prevođenja inostranih valuta u valutu izveštavanja,
identifikovanje segmenata o kojima se izveštava i druga pitanja zahtevana smernicama
Međunarodnih računovodstvenih standarda kojima se uređuju priznavanje i vrednovanje
određenih bilansnih pozicija.
Pri usvajanju adekvatnih računovodstvenih politika uprava entiteta
(upravni odbor ili direktor, u zavisnosti od veličine entiteta i njegovog organizovanja)
koja donosi interna akta, pa i računovodstvene politike, treba da uvaži činjenicu da su one
povezane sa poslovnom politikom. Praktično, računovodstvene politike treba da se
dopunjuju sa poslovnom politikom i da omoguće ostvarivanje njenih ciljeva, a osnovni
cilj svake poslovne politike je maksimiziranje dobiti uz obezbeđenje likvidnosti i stalnosti
poslovanja u dužem roku. Pošto postoje različite računovodstvene politike njihov izbor je
rezultat procene u cilju objektivnog i istinitog prezentovanja imovinskog stanja,
finansijskog položaja i uspešnosti poslovanja konkretnog entiteta.
234
Uloga računovodstvene funkcije u donošenju računovodstvenih politika
zasnovana je na poznavanju zakonske i profesionalne računovodstvene regulative, kao i
regulative iz drugih oblasti koje se odražavaju na poslovne finansije (propisi o porezima,
propisi o privrednim duštvima, o obligacionim odnosima, o radnim odnosima i sl.), a
manifestuje se u pripremi informacija značajnih za donošenje odluke o računovodstvenim
politikama koje su u konkretnim okolnostima za određeni entitet najprihvatljivije.
Prema tome, donošenje računovodstvenih politika predstavlja timski rad u kome
učestvuje računovođa (utvrđuje stavke za koje se u skladu sa zakonskom i
profesionalnom regulativom donose računovodstvene politike), menadžer finansija
(predlaže politike u vezi sa iskazivanjem obavezama i potraživanjem po osnovu kredita,
tretmanom troškova pozajmljivanja i sl.), menadžer nabavke (predlaže politike u vezi sa
procenjivanjem zaliha), menadžer prodaje (procenjuje naplativost potraživanja i
priznavanje prihoda, predlaže normative štete pri manipulaciji imovinom i sl.), menadžer
proizvodnje (učestvuje u određivanju stope za obračun amortizacije stalne imovine,
određuje stepen dovršenosti proizvodnje, predlaže standardni kapacitet pogona i sl.), kao
predstavnici drugih funkcija entiteta. Opredeljene računovodstvene politike treba da se
primenjuju u dužem periodu, radi upoređivanja finansijskih izveštaja, a njihova izmena
može biti uslovljena zahtevima izmenjenih međunarodnih standarda, izmenama zakonske
regulative ili procenom uprave, da bi drugačija računovodstvena politika doprinela
objektivnijoj prezentaciji određene bilansne pozicije.
Interna regulativa ima značajnu ulogu u procesu izgradnje računovodstvenoinformatičkog
sistema svakog poslovnog subjekta, što u Srbiji ima poseban značaj.
Imajući u vidu loša rešenja iz Zakona o računovodstvu i reviziji („Sl. glas RS“, br.
46/06), naročito podzakonskih akata donetih na osnovu njega. Iz tih razloga je veoma
važno kako će internim aktima računovodstvenim politikama biti uređen način
računovodstvenog obuhvatanja i vođenja poslovnih knjiga. Posebno je važno taj akt
doneti na osnovu Zakona i profesionalne regulative iz člana 2. Zakona, s obzirom na to da
ni njim nije jasno izvršena podela regulative niti označen procese primene Zakona, što
235
ima loše posledice ako se taj nedostatak Zakona ne nadomesti internim aktom –
računovodstvenim politikama kojima treba urediti i profesionalnu stručnost računovođa
kojima se poverava vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja entiteta,
a posebno svih koji pružaju usluge u javnoj praksi, a što je direktno povezano sa čl. 16. i
17. Zakona, povezanim sa kvalitetom finansijskog izveštavanja.
Usvojena interna računovodstvena regulativa, u smislu obaveznosti primene,
ravnopravna je sa zakonskom i profesionalnom regulativom, pa prema tome postoji
obaveza njene potpune primene u entitetu koji je njen donosilac.
4.2. Struktura informacija redovnog
finansijskog izveštavanja
Osnovni smisao informacija putem redovnog finansijskog izveštavanja je da se u
njima prezentuje ekonomska suština transakcija i događaja na način na koji su se stvarno
odigrali, ali i da se prikažu posledice tako nastalih događaja koji su u računovodstvenom
pogledu obuhvaćeni. Za privredni sistem Srbije ovo predstavlja svojevrstan izazov, ako
se uzme u obzir činjenica da Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja
predstavljaju osnov najprestižnijeg i najuvaženijeg sistema finansijskog izveštavanja koji
su usvojile i praktikuju razvijene tržišne ekonomije.
Strukturu informacija finansijskih izveštaja koji su strogo formalizovane i kojima
se zahvata sve bitno o preduzeću, a što se odnosi na: 1. finansijsko stanje (imovinu,
obaveze, kapital), 2. uspešnost (rashode, prihode, dobitak odnosno gubitak), 3.
gotovinske tokove (u poslovnim, finansijskim i investicionim operacijama) i 4. politike
kojima se vrši izbor između mogućih alternativa priznavanja i merenja pozicija
finansijskih izveštaja. Odgovornost za sastavljanje ovih izveštaja i njihov kvalitet nosi
menadžment preduzeća. Sam proces sastavljanja finansijskih izveštaja izvanredno je
složen, a interesi u njihovoj prezentaciji često suprotstavljeni, pa je za proveru njihove
realnosti odnosno saglasnosti sa računovodstvenim standardima i zakonskim propisima
potreban angažman posebnih profesionalaca – profesionalnih računovođa na poslovima
236
nezavisnih revizora. Finansijski izvještaji koji danas funkcionišu u Srbiji ne pružaju sve
informacije koje bi korisnicima mogle da budu nužne pri donošenju nekih ekonomskih
odluka, budući da pružaju uvid u finansijske efekte prošlih događaja, a ne pružaju
nefinansijske informacije.
Potreba za unapređenjem finansijskog izvještavanja je opšti trend prepoznat i u
najrazvijenijim tržišnim ekonomijama i finansijskim sistemima. Dobra informacija
redovnog finansijskog izvještavanja pomaže izbjegavanju kriza i korporativnih skandala i
ima pozitivan uticaj na ukupna ekonomska kretanja206. Unapređeno finansijsko
izveštavanje pomože u aktiviranju domaće štednje i privlačenju više stranih direktnih i
portfolio investicija, olakšava dostupnost kredita manjim preduzećima, omogućava
investitorima u veća preduzeća da bolje procenjuju njegove perspektive i da donose
investicione odluke i glasaju na osnovu dobre informisanosti. Pored toga, ispravno
finansijsko izveštavanje bi povećalo sigurnost u funkcionisanje finansijskih tržišta,
pospešilo efikasnije korporativno upravljanje, omogućilo akcionarima i javnosti da lakše
nadgledaju rad uprave, učinilo proces privatizacije preostalih kompanija u Srbiji
transparentnim i korektnim207.
Svojom koncepcijom MRS/MSFI prvenstveno su usmereni ka načinu priznavanja
i merenja pozicija imovine, obaveza, kapitala, prihoda i rashoda poslovnog entiteta. Kao
206 U SAD se kao posledice finansijske krize koja se može videti iz izveštaja MMF iz aprila 2008. godine su
sadašnji poremećaji koji su više od krize likvidnosti i odražavaju duboko ukorenjene nedostatke bilansa
stanja i slabu kapitalnu osnovu, što znači da će posledice po svoj prilici biti šire, dublje i dugotrajnije. Fond
je u izveštaju upozorio na opasnost od ozbiljne krize finansiranja i poverenja koja preti da se nastavi još
izvesno vrijeme, založivši se za unapređenje finansijskog izveštavanja, korigovanje strategije preteranog
rizika i jači nadzor adekvatnosti kapitala, ali se istovremeno usprotivivši brzopletoj većoj regulaciji kojoj bi
zemlje članice mogle da pribjegnu. Kreditna kriza, izazvana rekordnim brojem obustava plaćanja
drugorazrednih hipotekarnih zajmova u SAD i krahom hipotekarnog tržišta, rezultat je zastarelog sistema
finansijske regulacije i “kolektivnog propusta” da se shvati razmjera zaduženosti u odnosu na akcijski
kapital, kojoj su izložene brojne institucije, predočava se u izvještaju. Finansijski gubici proistekli iz krize
na američkom tržištu hipotekarnih kredita mogli bi da se približe brojci od hiljadu milijardi dolara,
procjenio je Međunarodni monetarni fond (MMF) u godišnjem izvještaju o globalnoj finansijskoj
stabilnosti i ukazao na “kolektivni propust” da se predvide razmjere krize. Gubici zbog finansijske krizeblizu
bilion dolara, podaci i informacije dostupne na adresi sajta http:/capital.ba/gibici-zbogfinansijske-
krize-blizu-bilion-dolara, Prvi poslovni portal u Republici Srpskoj, Banjaluka, dostupno dana,
02.01.2009. godine.
207 Informacije dostupne na adresi sajta: „Dobro finansijsko izveštavanje“, .
.com/indexphp?group=25&news=57764, Podgorica, Dostupno dana 02.01.2009. godine
237
takav, namenjeni su celokupnoj javnosti, zainteresovanoj za pouzdane tržišne informacije
uz održavanje balansa između dveju fundamentalnih kategorija koje čine temelj
izveštavanja, a to su njeni korisnici sa jedne i sadržaj informacija koje su predmet
prezentovanja sa druge strane.
Finansijske računovodstvene informacije moraju biti skup objektivnih
informacija. Korisnici izveštaja, koji se oslanjaju na te informacije, moraju biti uvereni da
su prezentovani podaci oslobođeni pristrasnosti i nekonzistentnosti.
Ako pogledamo praktična dešavanja kod nas finansijski izveštaji - završni računi
prikazuju presek stanja u prethodnoj godini i to je dosta statičan element od kojeg se
polazi prilikom razmatranja mogućnosti ulaganja208. Ako su namere investitora ozbiljne
onda njegovi eksperti detaljno treba da „češljaju“ sve finansijske izveštaje i upoređuju ih
sa stanjem sa kraja prethodne godine, jer je stranim investitorima, prilikom donošenja
odluke o ulaganju, često mnogo važnije da uoče tendenciju razvoja koju neka firma ima i
njene biznis planove nego trenutne rezultate.
Ako se analizira naša računovodstvena praksa, može se zaključiti da se uvećava
broj finansijskih izvještaja i broj korisnika, a uz to uopšte ne postoje institucije za
kontrolu kvaliteta finansijskih izvještaja. Otuda potreba za uspostavljanjem koncepta
kvaliteta i kontrole kvaliteta finansijskog izveštavanja u Srbiji. Savremeni koncept
kontrole kvaliteta podrazumeva uvođenje standarda kvaliteta finansijskog izveštavanja,
zasnovanih na principima upravljanja ukupnim kvalitetom. Realizacija kvalitetnog
finansijskog izveštavanja, kao i upravljanje ukupnim kvalitetom samog izveštavanja
podrazumevaju sagledavanje i ocenu ukupnosti obrazovanja menadžmenta i
računovodstvene profesije209.
208 Četvrta direktiva EZ usvojena je 1978. godine i odnosi se na polaganje godišnjih računa kompanija koje
su po pravnoj formi društva kapitala Izmene IV direktive u Evropskoj uniji objavljene su 2004. godine.
Bitne novine su: vrednovanje finansijskih instrumenata po fer vrednosti, zahtev za detaljnim prikazom
finansijskog položaja preduzeća u godišnjem obračunu na osnovu finansijskih i nefinansijskih pokazatelja
relevantnih za delatnost preduzeća, izmenjeni (uvećani) iznosi ukupne aktive i ukupih prihoda za podelu
preduzeća po veličini u cilju povećanja malih i srednjih predueća koja imaju jednostavnje finansijsko
izveštavanje. Detaljnije pogledati sajt: – Fourth council
directive-Consolidated.text.
209
AACSB International Standard ( The Association to Advance Collegiate Schools of Business) posebno
je namenjen biznis školama u SAD-u i propagira kontinualno unapredjenje kvaliteta u menadžment
238
Primena međunarodnih računovodstvenih standarda i međunrodnih standarda
finansijskog izveštavanja u Srbiji je obavezna. Nacionalna komisija za računovodstvo i
Komora ovlašćenih revizora su operativna tela za praćenje njihove primene, o čemu nema
informacija, a ni rezultata rada prema Zakonu o računovodstvu i reviziji ovlašćenih tela.
Ipak, najavljuje se da Ministarstvo finansija priprema strategiju i akcioni plan za
finansijsko izveštavanje, dok postojeći Zakon o računovodstvu i reviziji narušava kvalitet
finansijskog izveštavanja. Bez novog, kvalitetnog zakona i jasnih odredbi o primeni
globalnih standarda nema blagovremenih i kvalitetnih informacija o materijalnom stanju
korporacije, kao što su finansijska pozicija, performanse, svojina i upravljanje, odnosno
nema efikasnog korporativnog upravljanja. Neophodni su podaci o finansijskim i
operativnim rezultatima kompanije, njenim ciljevima, najvećim vlasničkim i glasačkim
pravima, članovima uprave i izvršnim licima, predvidljivim faktorima rizika,
materijalnom stanju zaposlenih, strukturi i politici upravljanja210.
U cilju podizanja kvaliteta finansijskog izveštavanja u Srbiji neophodno je
eleminisati primenu proizvoljnog odnosno prema tzv. ,,kreativnom,, računovodstvu, tako
što će se insistirati na afirmaciji profesionalnih i etičkih standarda, edukovanosti
profesionalnih računovođa - kreatora kvaliteta finansijskih izveštaja i na pooštravanju
sankcija za pripremu i sastavljanje netačnih i neistinitih finansijskih izveštaja. Neophodno
je generalno razmotriti i posledice postojanja loših zakonskih reštenja i nepravilne
edukaciji. Asocijacija je osnovana 1916. godine, a standardi za biznis škole prvi put su ustanovljeni 1919.
godine. Godine 1980, AACSB standard usvojio je dodatne standarde koji se odnose na diplomske i
poslediplomske studije u oblasti računovodstva u cilju prilagođavanja posebnim potrebama ove profesije,
Petković, M., Živaljević, A., Bagarić, I.: Trendovi organizovanja visoko obrazovnih institucija u svetu i kod
nas, Nacionalna konferencija o kvalitetu, Zbornik radova, Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije,
Kragujevac, 19-21. maj 2005, str. 38.
210
Obaveza kontinuiranog informisanja na berzi hartija od vrednosti u Srbiji, pre svega, podrazumeva
obavezu stavljanja godišnjeg izveštaja i liste relevantnih informacija sadržanih u njemu na raspolaganje
javnosti. Kontinuirano informisanje, slično kao i prospekt, od suštinskog je značaja za procenu i izbor
investitora između različitih investicionih alternativa. Na srpskom tržištu, počektom 2007. godine, 42%
firmi imalo je oznaku BP. Srbija je po pitanju zaštite investitora prilikom ulaska firmi na organizovano
tržište kapitala dobila najnižu ocenu 0, pošto je u Srbiji moguće javno nuditi hartije od vrednosti
investitorima bez objavljivanja Prospekta. Usled neadekvatnog rešenja u Zakonu o HOV, neusaglašenosti
regulative i masovnog nepoštovanja propisa od strane učesnika na tržištu, regulator ne može da sankcioniše
ulazak firmi na organizovano tržište bez Prospekta (2% je ušlo bez Prospekta, a ostali nisu ispoštovali
obavezu kontinuiranog informisanja), Veljović, K., Ječmenica, T., „Kvalitet finansijske regulative“,
Kvartalni monitor broj 9, Beograd, april-jun 2007, str. 82.
239
primene MRS/MSFI, kao instrumenata finansijskog izveštavanja. Doslednom primenom
ovih instrumenata, koji sadrže pravila i procedure za sastavljanje finansijskih izveštaja,
koja njihovi kreatori moraju uvažavati. Samo na taj način sadržaj, struktura i forma
finansijskih izveštaja bila bi podignuta na nivo kvaliteta koji zahteva globalno tržište.
240
4.3. Primena međunarodne profesionalne regulative
u oblasti finansijskog izveštavanja
Činjenica je da se sve više zemalja i njihovih regulatornih tela, kako u našem
okruženju, tako i šire, pre svega u Evropskoj uniji, opredeljuju za doslednu primenu
međunarodne profesionalne računovodstvene regulative u oblasti finansijskog
izveštavanja: Međunarodnih računovodstvenih standarda, Međunarodnih standarda
finansijskog izveštavanja, Međunarodnih standarda revizije, Međunarodnih
računovodstvenih standarda za javni sektor, Međunarodnih standarda edukacije, etike i
kontrole kvaliteta211 i ostalih standarda u funkciji kvaliteta finansijskog izveštavanja. Sa
istorijske distance posmatrano i SFRJ je još početkom osamdesetih težila tome, a još više
nacionalna profesionalna računovodstvena asocijacija (Savez računovođa i revizora
Jugoslavije) opredelila se odlukom skupštine Saveza, a na osnovu ovlašćenja iz člana 66.
Zakona („Sl. glasnik SRJ“, br. 46/96) za njenu neposrednu implementaciju u naš sistem
finansijskog izveštavanja još davne 1998. godine212. Razlozi za ovakvu odluku bili su
višestruki, od racionalizacije praktičnih rešenja, preko opširnosti do objektivnosti
pripreme standardizacije i unifikacije ključnih instrumenata kvaliteta finansijskog
izveštavanja, kao i iskustva u mnogim zemljama, što se vidi u Tabeli 15.
211 Tokom 1973. godine dovršene su dotadašnje aktivnosti Saveza na donošenju i proglašenju Etičkog
kodeksa računovođa. To je bio istinski profesionalni događaj od posebne važnosti u to vreme objedinjenih
aktivnosti republičkih saveza u telima Saveza računovodstvenih i finansijskih radnika Jugoslavije.
Odlukom Skupštine saveza računovodstvenih i finansijskih radnika, 26. maja 1981. godine, usvojen je novi
Kodeks etike računovodstvenih i finansijskih radnika. Revidirani Etički kodeks rađunovođa i revizora donet
je 1993. godine, i usklađen sa IFAC-ovim Etičkim kodeksom za profesionalne računovođe, koji je
primenjivan sve do neposredne primene IFAC-ovog Etičkog kodeksa 2003. godine, Škobić, P.:
„Računovodstvena regulativa u Srbiji - stanje i očekivanja“, XXXVII simpozijum, SRRS, Zlatibor 25-27.
maj 2006, str.298.
212 orđević, S.: „Primena međunarodne profesionalne računovodstvene regulative“, XXXIV simpozijum
SRRS, Zlatibor, 29-31. maj 2003, str.68.
241
Tabela 15 - Zemlje koje primenjuju međunarodnu profesionalnu regulativu i nacionalna
regulatorna tela odgovorna za implementaciju
U uporednom pregledu uočava se značajna usklađenost primene međunarodne
profesionalne regulative i sličnosti profesionalnih zvanja i standardizovane primene
regulative od značaja za računovodstvenu profesiju.
U Srbiji - kandidatu za EU - bilo je opravdano i vizionarsko opredeljenje
nacionalne profesionalne organizacije - Saveza računovođa i revizora Srbije - da donese
odluku krajem 1998. godine o prihvatanju i primeni MRS umesto JRS koje je prevodio i
ažurirao. To je neosporno bilo racionalno i profesionalnije rešenje od daljeg usklađivanja
Jugoslovenskih računovodstvenih standarda sa MRS u pripremanju, priznavanju,
odmeravanju i prezentaciji finansijskih izveštaja kompanija i ostalih poslovnih subjekata
u Srbiji. Proces deregulacije zakonske u korist profesionalne regulative i primena
MRS/MSFI motivisana je i dodatnim razlozima: (1.) usavršavanje i usklađivanje
računovodstvene prakse u našoj zemlji sa praksom u razvijenim tržišnim privredama; (2.)
unapređenje kvaliteta i kulture finansijskog izveštavanja u našoj zemlji; (3.) ispunjenje
obaveza prema globalnim procesima, Međunarodnoj federaciji računovođa i Odboru za
MRS; (4.) stvaranje uslova za međunarodno priznavanje naše računovodstvene profesije;
(5.) realno prikazivanje vrednosti kapitala kompanija i drugih entiteta u Srbiji; (6.)
smanjenje tzv. sistemskog rizika ulaganja kako stranog, tako i domaćeg kapitala, odnosno
stvaranje realnih uslova za privlačenje svih oblika kapitala, potrebnog za oživljavanje
domaće privrede; (7.) omogućavanje institucionalizacije i funkcionisanja finansijskih
tržišta, bez kojih nema efikasnog upravljanja kapitalom i uvećanja društvenog
bogatstva215.
Analiza praktičnih dešavanja poslednjih godina jasno ukazuje na to da postoje
razne improvizacije i osporavanja čak i od nadležnog državnog organa pri isticanju
potrebe za primenom međunarodne profesionalne regulative u Srbiji, na šta ukazuju
određeni napisi koji se već duže pojavljuju u pojedinim časopisima i sličnim izdanjima,
kao i objavljivanje nepotpunog sadržaja MRS/MSFI. Takvim postupkom direktno se
215 Novićševi.,B.: „Osvrt na rad II seminara SRSS“, Računovodstvo, 11/01, SRRS Beograd, str. 3-4.( Prema:
Dmitrović-Šaponja, Lj. i Tubić-Rakovački, S., „Računovodstveno komuniciranje u savremenim uslovima
privređivanja“, 33. simpozijum – Standardizacija finansijskog izveštavanja u uslovima internacionalizacije
biznisa, SRSS, Beograd, 2002, str.71.
248
nanosi šteta korisnicima finansijskih izveštaja, kao i licima koja se profesionalno bave
sastavljanjem finansijskih izveštaja, jer se time izuzetno složena materija izdvaja iz
konteksta, čime se nužno otežava njena primena, stvara mogućnost improvizacije i
preteranih pojednostavljenja, što dovodi do opadanja kvaliteta finansijskog izveštavanja.
Objavljivanje navedenih prevoda, na način učinjen u "Sl. glasniku RS" 2003. godine
neosporno ugrožava uporedivost finansijskih izveštaja, kako u odnosu na finansijske
izveštaje sastavljene u ekonomijama koje primenjuju MRS/MSFI, tako i na one koje ne
primenjuju MRS/MSFI, jer nužno doprinose otkrivanju rešenja koja predstavljaju
surogate smernica standarda. Situaciju još više usložnjava činjenica da sada objavljeni
prevodi MRS/MSFI u "Sl. glasniku RS", br. 16/2008, pored toga što ne sadrže brojne
prateće korisne i upućujuće delove, ne sadrže osnovne strukturne elemente neophodne za
primenu standarda, a to su važeći Okvir za sastavljanje i prezentaciju finansijskih
izveštaja, Osnove za zaključivanje i Uputstvo za primenu. To je bez sumnje veliki
nedostatak sistema finansijskog izveštavanja.
Imajući u vidu stvarne potrebe računovođa, Savez računovođa i revizora Srbije,
kao profesionalna organizacija i ovlašćeno pravno lice iz člana 3. stav 1. Zakona koje je
dobilo pravo na prevođenje, usklađivanje i objavljivanje Međunarodnih računovodstvenih
standarda / Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja (MRS/MSFI) od Fondacije
Odbora za Međunarodne računovodstvene standarde (IASCF), u svemu je u skladu sa
Zakonom i dobijenom saglasnošću IASCF-a, blagovremeno izvršio, odnosno preveo,
uskladio i objavio kompletne zvanične tekstove prevoda MRS/MSFI sa svim neophodnim
tumačenjima, bez kojih i nije moguća njihova primena, a uz to je za njihovu primenu
osposobljeno samo članstvo Saveza. Ove prevode Fondacija Odbora za Međunarodne
računovodstvene standarde (IASCF) proglasila je zvaničnim prevodima MRS/MSFI na
srpski jezik, za teritoriju Republike Srbije, Crne Gore i BiH – Republike Srpske, a koriste
ih i računovođe u Makedoniji i Hrvatskoj.
Međutim u odsustvu nadzora i kontrole, a sagledavajući praktična dešavanja u
Srbiji je češći slučaj prikazivanje “friziranih” i nepotpunih izveštaja tako da neke
računovođe kreiraju informacije i prezentuju ih u finansijskim izveštajima, koje ne
249
odgovaraju stvarnom stanju, čime se direktno krše i Kodeks etike za profesionalne
računovođe i ugrožava celokupna računovodstvena profesija. Pri tom oni dovode u
zabludu sve koji imaju poverenja u njihove izveštaje i nanose im veliku štetu. Posebno je
dakle pitanje primene tih istih standarda na valjan način i u skladu sa MRS/MSFI i
njihove nepravilne primene, kakva je danas prisutna u Srbiji (naravno nisu svi finansijski
izveštaji u zemlji takvi) i upotrebe kreatura u računovodstvu. Ovakva situacija direktno
pogoduje raznim mešetarima u oblasti finansijskog izveštavanja.
Zbog toga kod nas nezavisni mislioci, analitičari i izveštači u kompanijama, kao i
Savez računovođa i revizora Srbije i visokoškolske ustanove - odnosno katedre za
računovodstvo, imaju veliku odgovornost. Svojim nepristrasnim analizama oni moraju
ukazivati na pogubnost sadašnjeg ponašanja, pre svega zakonodavca i da ukažu na sve
nedostatke prezentovanih izveštaja naših kompanija, dobrim delom zbog loših zakonskih
odredbi i neregulisane profesionalne stručnosti lica za njihovo sastavljanje. Oni moraju
ukazati na to da kompanije trošeći aktivu, odnosno imovinu to prikazuju kao poslovni
rezultat, odnosno da li je poslovni rezultat boljim upravljanjem mogao biti veći. Oni na
osnovu analiza moraju ukazati na trend razvoja pojedinih preduzeća, grana pa i čitave
ekonomije zemlje. Pošto se uspešnim rešavanjem ovih problema ponašanje ekonomskih
subjekata čini odgovornijim, dovode se u red očekivanja građana i stvara red u državi,
konačno i kroz pravilnu primenu MRS/MSFI, a njih mogu pravilno primeniti samo
profesionalne računovođe, odnosno članovi Saveza računovođa i revizora Srbije, s
obzirom na to da svoju praksu ostvaruju u skladu međunarodno priznatim znanjima,
ponašajući se u skladu sa Kodeksom etike ustanovljenim na globalnom nivou.
Profesionalna regulativa u Srbiji nameće veliku odgovornost i preduzećima za
reviziju, odnosno zahteva od profesionalnih računovođa - revizora da se ponašaju u
skladu sa Etičkim kodeksom i da se strogo pridržavaju Međunarodnih standarda
revizije216. Odgovornost revizora značajno je povećana odredbama Zakona o tržištu hartija
216 Problem sa tržištem revizije koji čine 34 revizorske kuće maja 2008. godine je nedostatak bilo koje
kontrole rada. Zakonom o računovodstvu i reviziji (usvojenim 2006. godine) veoma nejasno je definisano
ko treba da obavlja kontrolu kvaliteta obavljenog posla revizorskih preduzeća. U Komori ovlašćenih
revizora pokušavaju da se izbore za pravo da kao strukovna organizacija kontrolišu vlastite članove,
250
od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata. Donošenje Zakona o računovodstvu i
reviziji 2006. godine svakako je bilo neophodno, jer je usklađivanje finansijskog
izveštavanja sa međunarodnim standardima uslov za privlačenje stranog kapitala, ali to
nije postignuto. Posmatrajući pojedinačno primenu revizijskih standarda u Srbiji posle
formiranja Komore ovlašćenih revizora ovo rešenje, mada osporavano od jednog dela
stručne javnosti, samo po sebi nije trebalo da bude problem, ali problemi nastaju
uglavnom zbog nejasnih odredbi zakona i sukoba interesa u funkcionisanju Komore
ovlašćenih revizora. O praktičnim problemima sprovođenja revizije u našim
kompanijama i preduzećima i kontroli (ne)kvaliteta revizije217 finansijskih izveštaja od
strane naših revizorskih kuća bilo je dosta reči u prethodnim poglavljima i dalje ćemo se
baviti pitanjem sprovođenja revizorske kontrole i revizije, ali na drugom nivou, na nivou
naše države i praktičnim iskustvima povezanim s tim.
Kada je reč o računovodstvenoj regulativi i njenoj primeni u Srbiji, ne možemo
prevideti činjenicu da Državna revizorska institucija (DRI), nezavisna revizorska
institucija za kontrolu trošenja novca iz budžeta, do skoro nije ni postojala. Naime,
septembra 2007. godine izvršen je izbor njenih članova, koji su zapravo predstavnici
političkih stranaka koalicionih partnera u Vladi. Takvim izborom nezavisnost revizora u
samom početku dovedena je u pitanje. Uslove za rad ove veoma značajne i odgovorne
institucije Vlada je obezbedila tek krajem 2009. godine. Kadrovski potencijal ove
institucije veoma je teško obezbediti jer su plate male i fiksne. Državna revizorska
institucija nije zvanično završila nijednu kontrolu, odnosno nije izvršila reviziju trošenja
novca iz budžeta ni kod jednog državnog organa. Treba naglasiti da postoje i drugi oblici
Jovanović, M.: „Iz intervjua sa Aleksić Bogoljubom predsednikom Revizorske komore Srbije“ - MGI
Revizija – učestvovaćemo na tenderima za revizore velikih javnih preduzeća, podaci dostupni na adresi
sajta: , Beograd, dostupno dana 04.01.2009. godine
217 Od nastanka, profesija revizije se suočava sa problemom ostvarenja nezavisnosti sa većim ili manjim
uspehom. Nažalost, ni do danas ovaj problem nije u potpunosti rešen. Tako istraživanja pokazuju da je u
današnjem poslovnom svetu nezavisnot revizora mnogo veći problem od njihove kompetentnosti. I naša
iskustva pokazuju da država preuzima dominantnu ulogu u regulaciji pitanja koja bi po prirodi stvari
trebalo da uređuje profesija. Profesionalne organizacije zbog toga moraju intenzivno raditi na jačanju
ugleda profesije, a u okviru procesa edukacije i certifikacije revizora treba da posvete mnogo veću pažnju
etičkim pitanjima i u okviru toga pitanja nezavisnosti revizora, Jakšić, D.: „Nezavisnost revizora -
pretpostavke“, specifičnosti i problemi, SRRS, XXXVI simpozijum, Zlatibor 26-28. maj 2005, str. 193.
251
kontrole trošenja sredstava iz budžeta, kao što su unutarnja kontrola i revizija. Međutim,
do sada unutrašnje kontrole javnih finansija u Srbiji nisu dale efekat218.
Poređenja radi ukazujemo da Revizorska insitucija u Sloveniji koja osim predsednika ima i
dva zamenika, a broji i stotine ljudi koji na terenu kontrolišu budžet i odgovara pre svega
građanima. Isto tako, u Nemačkoj postoje dve institucije ovog tipa: Bundesrechnushof, koja
predstavlja zapravo državnu revizorsku instituciju i Bund der Steuerzahler, institucija koja zastupa
interese poreskih obaveznika i kontroliše trošenje novca prikupljenog kroz poreze građana. Obe ove
institucije javno na kraju godine objavljuju izveštaj i upoznaju javnost sa primenom relevantne
regulative i njenim praktičnim sprovođenjem. U toj oblasti u Srbiji se nije mnogo učinilo jer se
primenjuju Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor, a isto tako nedefinisana je
obaveza da računovođe u javnom sektoru imaju licence i sertifikate. To dovoljno svedoči o interesu
države za kvalitet finansijskog izveštavanja u javnom sektoru, iako je poznato da samo javno i
istinito prezentovani podaci o poslovanju u finansijskim izveštajima i u skladu sa MRS/MSFI i u
privatnom i MRSJS u javnom sektoru mogu dovesti do kompetentnih upravnih odbora i uspešnih
menadžerskih timova, kakvi postoje u Evropskoj uniji.
4.4. Ocena kvaliteta finansijskog
izveštavanja u republici Srbiji
Osnovno obeležje finansijskog izveštavanja u Srbiji u poslednjih nekoliko godina
je da domaće klijente čine najveće kompanije koje zahtevaju finansijske izveštaje
najvišeg kredibiliteta, kako bi se razvijali odnosi sa stranim partnerima i učestvovalo na
tenderima u inostranstvu. Dokaz kvaliteta tih izveštaja uz veliku naknadu traže od velike
revizorske četvorke (Deloitte Touche Tohmatsu, KPMG, Pricewaterhouse Coopers and
Ernst & Young). Manja preduzeća i drugi entiteti koriste usluge revizije domaćih lokalnih
revizorski firmi, po znatno nižim cenama usluga i za to dobijaju uglavnom sumnjive
finansijske izveštaje koji nisu sastavljeni po MRS. Podaci dobijeni na bazi uzorka od 119
najvećih preduzeća, upravo ukazuju na strukturu revizorskih i konsalting usluga u Srbiji
daju se u Tabeli 17.
218 Biševac,S., Milenković, M.,R.: „Državna revizorska institucija nema uslove za rad“, informacija na sajtu
252
Tabela 17 - Procentualno koriščenje revizorskih i kosalting usluga kompanija u
Srbiji početkom 2008. godine (uzorak od 119 najvećih preduzeća)
VRSTA USLUGE KOMPANIJA
Velike globalne revizorske kuće 28% (najvećih srpskih
kompanija)
Lokalni revizori i usluge 72% preostalih komanija
Usluge poreskog savetnika 28%
Konsalting usluge 31%
Finansijski savetnik 37%
Procena rizika - profesionalne revizorske kuće 21%
Izvor: Istraživanje Deloite-a koje je sproveo Stratedžik marketing početkom
2008. godine, „Globalne revizorske kuće ulivaju više poverenja“, podaci preuzeti sa sajta
, Beograd, dostupno dana 19. marta 2008. godine
Analizirajuči revizorske izveštaje u 2007. godini u Srbiji dolazimo do saznanja da
oni nisu pripremljeni i sastavljeni u skladu sa MRS/MSFI. Anketa obavljena u Srbiji
pokazuje da su pojedine revizorske kuće uradile 30 revizija po zaposlenom u tim
revizorskim firmama, što samo po sebi ukazuje na to o kakvom kvalitetu finansijskog (a
još više revizorskog) izveštavanja se radi. Revizorske kuće su uglavnom potpisivale
revizorske izveštaje preduzeća sa pozitivnim mišljenjem, ne zalazeći mnogu u suštinu
finansijskog izveštavanja. Sa pravom se veoma često, u analizama finansijskog
izveštavanja u Srbiji pominju nevalidni i nekvalitetni finansijski izveštaji219.
Treba posebno istaći da određeni broj profesionalnih računovođa koji nisu članovi
Saveza RR Srbije, bilo da su u javnoj praksi ili zaposleni, funkcioniše izvan profesionalne
http:.rs, Beograd, dostupno dana 3. janura 2009. godine
219 Videti detaljnije: Jovanović, M.: Iz intervjua sa Aleksić Bogoljubom predstavnikom Revizorske komore
Srbije – „MGI Revizija – učestvovaćemo na tenderima za revizore velikih javnih preduzeća“, podaci
dostupni na adresi sajta: , Beograd, dostupno dana
4.01.2009. godine
253
organizacije, tako da nemaju ni etičku obavezu ni kontunuiranu edukaciju, kao ni
kontrolu rada od strane profesionalne organizacije u poslednjih deset godina. Ove
profesionalane računovođe najčešće ne poštuju Kodeks etike za profesiolne računovođe,
a mnogi verovatno ne znaju ni da on postoji, a ni čemu služi. Na takvo ponašanje ih
podstiču i pojedine odredbe aktuelnog Zakona o računovodstvu u reviziji, koje su donete
pod pritiskom privatnih konsalting i izdavačkih preduzeća u Srbiji, koje svoju
profesionalnost ostvaruju na lošim zakonima, poput sadašnjeg Zakona o računovodstvu i
reviziji. Takve računovođe shvataju pripremu godišnjih finansijskih izveštaja pre svega
za potrebe poreskih organa, a uslugu revizije kao nepotreban, a plaćen birokratski često
dogovoreni posao revizora.
Odredbe aktuelnog Zakona o računovodstvu i reviziji pružaju mogućnost
tumačenja da svako može da vodi poslovne knjige i sastavlja finansijske izveštaje. Istim
zakonom nisu definisane profesionalna stručnost niti odgovornost profesionalnih
računovođa, što dovodi u zabludu poslodavce, upravu i vlasnike kapitala, ali i računovođe
koji se bave tim poslom jer ih zakon unapred abolira odgovornosti. Odredbe o obaveznoj
reviziji finansijskih izveštaja u istom zakonu nisu dovoljno jasne i precizne, jer nije
precizirano ko može da je vrši i ko je stvarno vrši, što vodi potcenjivačkom odnosu prema
računovodstvenoj profesiji, organizovanoj u pedesetogodišnjoj profesionalnoj
organizaciji članici IFAC-a, čiji veliki broj članova - profesionalnih računovođa je daleko
stručniji od onih koji vrše reviziju, koja to nikako ne zaslužuje. Nema osnova ni u
mišljenju da profesionalne računovođe još uvek nisu ovladale MRS/MSFI i MSR i da ne
postoji dovoljan broj profesionalnih računovođa. Činjenica da strani poslovni partneri i
donatori obavezno traže naknadnu revizuju finansijskih izveštaja, bez obzira na to da li je
revizija ranije izvršena, dovoljno svedoči o poverenju u mišljenja naših revizora.
Prigovori su opravdani ali ne zbog nedostatka znanja već interesovanja i vremena i
kadrova, potrebnih da bi se veliki broj revizija izvršio u relativno kratkom vremenu.
Naime, situaciju u kompanijama u Srbiji gde se revizija velikih preduzeća uradi za dandva,
a za srednja se uzima samo relevantna dokumentacija na „obradu” i sve to obave
samo jedan ili dva revizora, opravdava podozrenje i sumnjičavost prema finansijskim
izveštajima u Srbiji. Neretko preduzeća u Srbiji posluju godinama uz gubitak, a
254
revizorska firma ipak napiše pozitivno mišljenje. Ovim se direktno dovodi u pitanje
kredibilitet takvog finansijskog izveštavanja u Srbiji danas220.
Sukobi interesa između preduzeća i drugih klijenata obveznika revizije i
revizorskih firmi veoma su česti i očigledni. Pod pritiskom da se ne zamere klijentu i da
ne izgube posao, revizori daju beznačajne ograde u svojim izveštajima, pri tom
zanemarujući suštinske nalaze o materijalnim greškama, pa čak i nezakonitim
promenama vlasništva. Isto tako, umesto da se do revizorskog angažmana dođe javnom
ponudom, u Srbiji i dalje vladaju “veze” i “vezice”, a često se za te poslove angažuju
firme u kojima rade bliski rođaci direktora klijenta.
Postavlja se pitanje da li je moguće da za dvadesetak dana četrdesetak naših
revizorskih firmi uradi eksterne revizije svih velikih i srednjih preduzeća u Srbiji. To bi,
grubo računato, značilo da svaka revizorska firma izvrši po 100 revizija. Možda ovakvo
skeptično razmišljanje treba ublažiti činjenicom da su neke revizije ranije započete, ali
prema saznanjima „sa terena”, tek u septembru se većina ovih pravnih lica javlja
revizorskim kućama sa zahtevom za obavljanje revizije. Upoređujući broj pravnih lica sa
registrovanim revizijskim firmama, kao i sa skupom ovlašćenih revizora i danima
provedenim na obavljanju tog posla na terenu, dolazimo do neočekivanih rezultata – da
na jednog revizora dolazi više od stotinu obavljenih revizija. Nameće se pitanje: kolika je
upotrebna vrednost izvršenih revizija, a time i finansijskih izveštaja, naročito ako se po
informacijama KOR revidira više od 8.000 finansijskih izveštaja različitih entiteta221?
4.5. Mogućnost unapređenja
sistema finansijskog izveštavanja
Finansijsko izveštavanje u Evropi, u poslednjim decenijama XX veka se odvijalo
pod uticajem računovodstvenih direktiva Evropske ekonomske zajednice (Evropske
unije). Početkom ovog veka finansijsko izveštavanje je dobilo nov zamah, zahvaljujući
kreiranju i primeni Međunarodnih računovodstvenih standarda i Međunarodnih standarda
220 Stanojević, Lj.: „Ko veruje revizorima“, informacije na sajtu http:/emportal.co.yu/vesti/
srbija.print.html, 08. april 2008, Beograd, dostupno dana 04.01.2009. godine
221 Stanojević, Lj.: „O ruk revizija“, podaci dostupni na sajtu:
46313.print.html, 16. septembar 2008, Beograd, dostupno dana 04.01.2009. godine
255
finansijskog izveštavanja. Finansijsko izveštavanje kao prepoznatljiv jezik globalnog
biznisa doprinosi većoj transparentnosti poslovanja, bržoj analizi finansijskih izveštaja i
lakšem donošenju investicionih odluka222. Da se to dešava i kod nas dobrim delom su
pokazala prethodna izlaganja, a na osnovu toga sagledaćemo perspektive i dati predloge
za unapređenje finansijskog izveštavanja u Srbiji.
Osnovni zahtev računovodstvene profesije i njene asocijacije jeste istinito,
pošteno i objektivno finansijsko izveštavanje. Ispunjavanje ovog zahteva zavisi od
velikog broja faktora od kojih neki zavise od profesije, a drugi od njenog okruženja. I
među jednima i među drugima nalaze se oni koji vrše ulogu kreiranja, odnosno koji utiču
na javni interes i njegovo oblikovanje. U Srbiji mora se priznati, ipak, da profesionalni
računovođe izvan Saveza RR Srbije, međunarodno priznate profesionalne ogranizacije,
ne zaslužuju to zvanje jer ne postoji kontrola njihovog rada, održavanje i razvijanje
profesionalnih znanja i veština, pa samim tim ni instrumenti potrebni za sastavljenje
kvalitetnih finansijskih izveštaja. Samo letimičan uvid u neke revizije finansijskih
izveštaja ukazuje na to da je većina datih mišljenja sa ogradama ili pozitivna, dok je broj
negativnih gotovo zanemarljiv, što potvrđuje našu sumnju da i sa profesijom računovođa
koji sastavljaju takve finansijske izveštaje, ali i sa revizorskim izveštajima nešto nije u
redu. Shodno tome, prvi predlog jeste da sve profesionalne računovođe moraju biti
članovi međunarodno priznate profesionalne organizacije, zadužene za njihovo
profesionalno osposobljavanje i kontinuirano edukovanje i etičko ponašanje, ali i za
zaštitu njihovih interesa.
Poboljšanju kvaliteta finansijskog izveštavanja mora doprineti i država,
donošenjem relevantne i kvalitetne zakonske regulative, po ugledu na praksu u
razvijenom svetu.
Unapređenje kvalitet finansijskog izveštavanja u Srbiji podrazumeva da država
obezbedi valjan infrastrukturni ambijent, koji pored ostalog podrazumeva adekvatnu
222 ukić, T: „Finansijsko izveštavanje kao faktor privlačenja inostranog kapitala“, Zbornik radova, Naučni
skup sa međunarodnim učešćem, Kragujevac, 2008, str. 150.
256
zakonsku regulativu u oblasti računovodstva i finansijskog izveštavanja. Ona
podrazumeva određivanje nadležnosti i odgovornosti svih učesnika u procesu
finansijskog izveštavanja, počev od profesionalnih računovođa, podrazumevajući i
revizore, kao pojedince, preko njihovih firmi, posebno profesionalnih organizacija, do
ministarstva finansija i vlade. Isto tako, mora se precizirati odgovrnost svakog učesnika u
finansijskom izveštavanju za kvalitet i kontrolu kvaliteta toga izveštavanja. Zakonski
treba predvideti telo odgovorno za praćenje i unapređenje finansijskog izveštavanja, koje
bi, po ugledu na razvijenije zemlje, bilo locirano između države i profesije. Instituciju
revizije finansijskih izveštaja treba posmatrati kao računovodstvenu uslugu par exellence.
Da potsetimo, striktna primena Zakona o računovodstvu i reviziji, a naročito
njegovih kaznenih odredbi, verovatno bi podsetila na neophodnost poštovanja pravila fer
igre. Narodna banka Srbije do sada nije saopštila protiv koliko pravnih lica je podnela
prijavu za privredni prestup u prethodnim godinama, zato što su se oglušila o tu zakonsku
obavezu ili je i nemaju u prijemu finansijskih izveštaja na vreme. Uostalom, podsećamo
da je na primer i obaveza sastavljača finansijskih izveštaja u razvijenim tržištima da
znatno ranije dostavljaju finansijske izveštaje (poslovna godina) - u prvoj polovini
godine, što bi bila konkretna preporuka i našim zakonodavcima - da po mogućnosti
pomere rok za dostavljanje finansijskih izveštaja unapred i da se striktno poštuje taj
novodoneti propis. Dok čekamo takav propis potrebno je da svi učesnici daju svoj
doprinos povećanju poverenja u finansijske izveštaje.
Uostalom, dok u Srbiji ne preovlada mišljenje i kod akcionara i vlasnika
preduzeća, da finansijski izveštaji pa i sama eksterna revizija nisu samo puka
zakonska forma, već ekonomska i šira potreba našeg društva, a pre svega njihovih
akcionara, neće biti ni poverenja u iskazane poslovne rezultate i finansijske i
revizorske izveštaje kakvi postoje danas. Pre nekoliko godina, od kada se u Srbiji
prema Zakonu primenjuju Međunarodni računovodstveni standardi i vrši obavezna
revizija finansijskih izveštaja za velika i srednja preduzeća, generalno posmatrano, nismo
257
ovladali tim međunarodnim pravilima223 (na to ukazuje veliki broj stranih firmi koje radi
toga dovode svoje revizore, ne verujući domaćim finansijskim izveštajima), niti postoji
dovoljan broj, rekli bismo, pravih računovodstvenih i revizorskih stručnjaka za obavljanje
tog posla, tako da postoji velika sumnja u dobar deo revizorskih, a time i finansijskih
izveštaja u Srbiji danas. Računovodstvenu (i revizorsku) profesiju i kvalitet usluga kao i
njihovu stručnost trebalo bi podići na najviši nivo, regulativom koja mora pratiti sve to i
omogućiti poboljšanje kvaliteta finansijskog izveštavanja na viši nivo u odnosu na
sadašnje stanje. Upravo ovde treba tražiti razlog za poboljšanje kvaliteta finansijskih
izveštaja. Uostalom, država, ali i Savez RR Srbije, član Međunarodne federacije
računovođa, trebalo bi da urede zakonsku i profesionalnu infrastrukturu i kao prioritetan
zadatak, pored ostalog, treba uspostaviti ambijent za kvalitetan rad profesionalnih
računovođa i računovodstvenih (revizorskih) firmi, čime bi se i poboljšao kvalitet
finansijskih izveštaja. Ali i državno telo, Komora ovlašćenih revizora bi trebalo prvo da
izmeni sebe, a ne da se u Komori nalaze ljudi iza kojih stoji politička opcija i povezani
profitabilni interesi, čime je direktno ugorožena njena nezavisnost. Komora ovlašćenih
revizora Srbije, a posebno njeni organi, treba da budu sastavljeni od potpuno nezavisnih,
prema Međunarodnim standardima edukovanih profesionalnih računovođa - specijalista
za reviziju. Ako se ovo ne promeni, ti revizorski, a time i finansijski izveštaji neće biti
nezavisni, već itekako zavisni i ne može im se verovati. Ovo je još jedan predlog
promena ka kojima bi se trebalo kretati, kako bismo dobili validnije finansijske izveštaje,
overene od revizora radi kvaliteta, a ne profita.
Nabrojani nedostaci su područje u kom treba rešavati probleme na mestu
dešavanja jer u suprotnom ćemo i dalje ostati daleka periferija što se tiče poštovanja
međunarodnih računovodstvenih standarda, što će nas udaljiti od Evropske unije, kojoj
težimo. Efikasna kontrola rada profesionalnih računovođa podrazumeva izgradnju i
infrastrukture za sprovođenje Zakona o računovodstvu i reviziji, instaliranjem institucije
za profesionalnu kontrolu rada računovodstvenih i revizorskih firmi i za izolovanje i
223 Stojilković, M.: „Aktuelna pitanja periodičnog finansijskog izveštavanja – ocena i mogući pravci
razvoja“, 38. simpozijum, SRRS, Zlatibor, 2007.
258
oduzimanje sertifikata i licenci firmama i pojedincima, kao i način kontrolisanja da li su
obveznici revizije ispunili zakonsku obavezu na odgovarajući način.
U tom smislu svakako treba koristiti praksu razvijenih zemalja, gde je
ustanovljena kontrola kvaliteta rada računovođa i finansijskih izveštaja koju sprovode
profesionalne organizacije, članice Međunarodne federacije računovođa. Kako se radi o
javnom interesu, profesionalne organizacije podnose izveštaj o kontroli, nalazima i
preduzetim merama javnom telu koje je spona profesije i države. Tipičan primer za to
postoji u Velikoj Britaniji, gde profesionalne organizacije podnose izveštaj
Profesionalnom odboru za nadzor računovodstva (ROVA), koji obaveštava državnog
sekretara. Ovo je inače primer koji bi prema našem mišljenju trebalo slediti i isto tako
formirati sličnu instituciju u Srbiji, čime bi se finansijski izveštaji svakako podigli na viši
kvalitetniji nivo i pomoglo se nezavisnoj profesionalnoj organizaciji, Savezu RR Srbije,
koji je osnovan još 1955. godine i osposobljen da po engleskim iskustvima sprovodi
kontrolu finansijskih izveštaja preko svojih članova, računovodstevnih i revizorskih kuća
i izveštaja koje oni sastavljaju, između ostalog224. Uostalom, profesionalne organizacije u
razvijenim zemljama su uvele kontrolu nad kvalitetom rada svojih članova -
profesionalnih računovođa, a to čini i Savez RR Srbije. To su promene koje treba slediti
da bi se poboljšao kvalitet finansijskog izveštavanja kod nas. Po našem mišljenju to ne
može postići Komora ovlašćenih revizora i njeno šaroliko, zakonom nametnuto, članstvo,
jer su sve njene aktivnosti u sprezi sa državom, a država značajno sputava aktivnosti
Saveza računovođa i revizora Srbije. Takvim postupanjem država potpuno zanemaruje
kvalitet finansijskog izveštavanja.
Imajući u vidu da se priprema novi zakon o računovodstvu i reviziji, čiju izradu
podstiče i finansira Svetska banka, on bi trebao biti vrhovni zakonski akt koji uređuje
računovodstvo i finansijske izveštaje prema modelima finansijskog izveštavanja u
224 Među informacijama koje čine osnovu poslovnog odlučivanja, značajan deo sadržan je upravo u
finansijskim izveštajima poslovnih subjekata. Naime, set finansijskih izveštaja je bogat izvor informacija
kojima se služe kako interni, tako i eksterni korisnici – donosioci odluka. Malinić, S.: „Informacije
upravljačkog računovodstva kao osnova za efikasno upravljanje preduzećem“, XXIX simpozijum SRRS, Zlatibor,
1998, str. 153.
259
kompanijama najrazvijenijih zemalja225. Prethodna analiza kvaliteta finansijskog
izveštavanja jasno ukazuje na to da se do sada u tome nije uspelo i to nije samo slučaj sa
ovim već i sa drigim aktom, kao što su Zakonom o privrednim društvima, Zakon o
hartijama od vrednosti, Zakon za sankcionisanje i dr. Uostalom, sastavljači ovakvih akata
uvek kažu da su oni sastavljeni po evropskim i svetskim standardima i modelima, ali kada
se primenjuju pokažu sve slabosti, verovatno zato što po svojoj prirodi nisu ono čime ih
kreatori smatraju ili ne predviđaju adekvatne institucije za njihovo sprovođenje ili se,
pak, raspinju izmedju nivoa deregulacije primerene razvijenom svetu i naše državne
administracije koja bi, po inerciji da propisuje sve i svašta. Novi zakon treba da definiše
prava i obaveze svih učesnika u finansijskom izveštavanju na nacionalnom nivou, u
kontekstu uvažavanja ukupne međunarodne profesionalne regulative, kako države,
profesionalnih organizacija, profesionalnih računovođa i svih institucija koje na direktan
ili indirektan način utiču na kvalitet finansijskog izveštavanja. Zakon ne sme posebno da
ignoriše ulogu i značaj profesionalnih organizacija i njihovih članova. Primeri ovih akata
u Franscuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i Nemačkoj bili bi adekvatni, imajući u vidu
znanja i veštine naših profesionalnih računovođa - članova Saveza računovođa i revizora
Srbije, kao i ugled ove profesionalne organizacije u svetu.
Budući zakon treba da bude što transparentniji time što će u njegovu izradu biti
uključeni ljude iz prakse, kako računovodstvene tako i revizorske. Uostalom, naš cilj
treba da bude zakon bolji od postojećeg Zakona o računovodstvu i reviziji iz 2006.
godine, iza koga stoji, slobodno se može reći, period degradacije kvaliteta finansijskog
izveštavanja, bar u delu koji nije pod uticajem Saveza računovođa i revizora Srbije, mada
su pojedine odredbe doprinele da se profesionalne računovođe, članovi ove profesionalne
organizacije, istina manji broj, ponašaju kao i oni koji nisu njeni članovi. Novim
225 Da ponovimo a mogli bismo koristiti i mi kako bi podigli kvalitet naših finansijskih izveštaja kroz
primer, menadžment švajcarske kompanije Nestle, jednog od najuspešnijih proizvođača pića, mlečnih
proizvoda i čokolade u svetu, pomaže korisnicima svojih finansijskih izveštaja tako što objavljuje niz
statističkih podataka poznatih pod nazivom ključne cifre. Zajedno sa tako važnim informacijama kao što su
prihod od prodaje, trgovačka dobit, neto dobit, akcijski fond i slično, javlja se i veliki broj racija (neto dobit
kao procenat od prodaje, neto dobit kao procenat od akcijskog kapitala i slično). Naravno, ova racija su
beskorisna kada korisnik ne razume finansijske izveštaje i računovodstvene standarde na kojima su oni
zasnovani. Iz tog razloga je veoma važno savladati kako uspešno čitati i interpretirati finansijske izveštaje
između ostalog, Gray, S. J., Needles, B. E.: Financial Accounting: a Global Approach, Houghton Mifflin Company,
Boston – New York, USA, 1999, str.149.
260
zakonom se ta tendencija mora zaustaviti u interesu boljeg kvaliteta finansijskog
izveštavanja. To mora biti i cilj države na putu ka Evropskoj uniji.
Takvim zakonom bi bila obezbeđena regulatorna infrastruktura za izgradnju
sistema finansijskog izveštavanja, po ugledu na razvijene zemlje sveta koje uvažavaju
Međunarodne standarde pravila i procedure, ali i nacionalne regulative i tela ovlašćene za
njihovu implementaciju, što u Srbiji nije bila praksa u poslednjih 10 godina. Kvalitet
finansijskog izveštavanja mora biti na prvom mestu, a on se može obezbediti
angažovanjem profesionalnih računovođa edukovanih po svetskim standardima i
organizovanih u profesionalnu organizaciju, uz primenu ukupne međunarodne
profesionalne regulative, ustanovljavanjem institicija nadzora i kontrole u skladu sa
modelima koje poznaje razvijeni svet i uz svesrdnu podršku dražave.
261
5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
U ovoj disertaciji smo istražili izazove procesa globalizacije, potrebe i mogućnosti
standardizacije računovodstvenih informacija i perspektivu unifikacije finansijskog
izveštavanja koje teži da bude uporedivo i transparentno na globalnom nivou.
Iz istraživanja se kristališu sledeći zaključci:.
1. U procesu opšte globalizacije svetskog tržišta rada, usluga i kapitala proističe potreba za
standardizacijom informacije koje treba da prate globalne procese. To zahteva razvoj novih
tehnologija i instrumenata koji će omogućiti realizaciju tih potreba. U tom smislu najpre je
neophodan razvoj instrumenata koji bi omogućili standardizaciju različitih ali potrebnih
informacija u tim globalnim procesima. Taj zadatak je preuzela i uspešno realizovala
računovodstvena profesija, organizujući se na globalnom nivou osnivanjem globalnih tela koja će
kreirati globalne standarde, jedinstvena pravila i norme, na osnovu kojih će profesionalne
računovođe sačinjavati informacije za potrebe globalnog tržišta, odnosno kreditore i ulagače na
svetskom tržištu. U tom procesu najznačajniju ulogu ima Odbor za Međunarodne
računovodstvene standarde koji kreira i usavršava Međunarodne računovodstvene standarde za
privatni odnosno realni sektor, koje prihvata ogroman broj nacionalnih ekonomija, kao
instrumente standardizacije i unifikacije informacija odnosno dobijanja uporedivih finansijskih
izveštaja.
2. Sa druge strane, organizuju se profesionalne organizacije i tela na globalnom nivou koje
okupljaju nacionalne profesionalne organizacije spremne da prihvate i implementiraju ta
jedinstvena pravila koja će ih što više približiti - ako ne i potpuno harmonizovati, kako bi bili
sastavljeni uporedivi i što unifikovaniji finansijski izveštaji. Tu ulogu od interesa za
računovodstvenu profesiju je uspešno počela i danas ostvaruje Međunarodna federacija
računovođa sa svojim organima i članicama i njihovim članovima - profesionalnim
računovođama, radi kojih i kreira ostale profesionalne tehničke i etičke standarde, u funkciji
standardizacije različitih sektora uključujući etiku, edukaciju i kontrolu kvaliteta, uz zahtev za
nadzor javnosti u čijem interesu profesionalne računovođe rade.
3. U uslovima nove ekonomije dolazi do reinženjeringa finansijskog izveštavanja. Tradicionalni
model finansijskog izveštavanja svojim dizajnom ne može u potpunosti da odgovori na izmenjene
uslove poslovanja. Sama globalizacija dovodi do standardizovanih, ali ne i potpuno unifikovanih
pravila u računovodstvu i finansijskom izveštavanju. Informacije obezbeđene u skladu sa ovim
pravilima su kvalitetne, transparentne, uporedive i kao takve znatno smanjuju rizik investiranja,
ali i snižavaju troškove pribavljanja kapitala. Ali ipak, nedovoljno je prisutna informisanost o
prednostima i nedostacima sastavljanja finansijskih izveštaja na osnovu unifikovanih pravila i
principa. Stoga smo u disertaciji ukazali na suštinu ogromnog značaja tzv. "nefinansijskih"
informacija za razumevanje informacija sadržanih u finansijskim izveštajima. Što je neka
privreda razvijenija, time se veći značaj pridaje računovodstvu i reviziji. Razvoj tržišne privrede
ide ruku pod ruku sa tempom razvoja računovodstvene profesije i kvalitetom finansijskog
izveštavanja.
262
4. Izazovi koje treba savladati radi uspešne primene međunarodnih računovodstvenih i
revizorskih standarda, tih jedinstvenih pravila i principa, počeli su da intrigiraju naučnu i
stručno-profesionalnu javnost na svim nivoima i u svetu i kod nas. Otuda je sasvim
izvesno da, iako postoje protivnici njene primene na spoljnom i unutrašnjem planu,
međunarodna profesionalna računovodstvena regulativa će postati nezaobilazni deo naše
ukupne računovodstvene regulative i prakse, jer je ona opredeljujuća u delu sveta kome
težimo da se priključimo.
5. U pokušaju suštinskog određenja pojma kvaliteta finansijskih izvještaja, mora se poći
od koncepta kvaliteta uopšte, ali i od sintetizovanih kvalitativnih karakteristika
finansijskih izveštaja, datih u Okviru za njihovu pripremu i prezentaciju koji je izdao
IASB. One omogućavaju korisnicima da prepoznaju obeležja kvaliteta i ograničenja
finansijskih izvještaja, ali i da utiču na njih. Najznačajnije dimenzije kvaliteta finansijskih
izveštaja svakako proističu iz materijalnosti kao praga kvaliteta zasnovanog na
finansijskim izveštajima sa različitim informacionim sadržajima za potrebe njihovih
korisnika.
6. Ukupnost koncepta kvaliteta, upravljanje kontrolom kvaliteta finansijskog
izveštavanja, podizanje obrazovnog nivoa računovodstvene profesije, uvažavanje
međunarodne profesionalne računovodstvene regulative iz ove oblasti, kao i njihov
međusobni uticaj strateški su pravci razvoja kako računovodstvene teorije, tako i
računovodstvene prakse u svetu i kod nas. Finansijsko izveštavanje u modernom
okruženju poprima karakter poslovnog izvštavanja, kroz upotpunjavanje napomena uz
finansijske izveštaje, ali i koncipiranje posebnih izveštaja, kao dela sada obaveznog seta
finansijskih izveštaja.
7. Efektivna a posebno efikasna računovodstvena i (revizorska) regulativa i njena
primena ali i regulatori si sinonimi koji treba da prate sastavljanje finansijskog izveštaja u
skladu sa međunarodnim pravilima. Naravno, sve ovo treba da prati institucionalizovana
regulativa koju treba tek da dostignemo u Srbiji, ali međunarodni računovodstveni i
263
revizorski standardi kakvi postoje u Srbiji, nažalost sami po sebi ne postavljaju zahteve u
smislu primene takve regulative.
8. Nedostatak institucionalnih, kadrovskih i finansijskih resursa i neodgovarajuća
pripremljenost upravljačkih struktura u tom pogledu predstavljaju značajne prepreke
implementacije i primene Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja i ostale
regulative bitne za kvalitet finansijskog izveštavanja u Srbiji. Veliki izazov predstavlja
mobilizacija neophodnih resursa na održivoj i dugoročnoj osnovi.
9. Postoji i hitna potreba da odbor za Međunarodne računovodstvene standarde odredi
okolnosti u kojima je pogodna upotreba ,,punih“ MRS/MSFI i da razvije različite
standarde i dodatna tumačenja koja će biti usklađena sa potrebama primene MRS/MSFI
na korisnike izveštaja drugih entiteta, naročito malih i srednjih preduzeća (SME).
MRS/MSFI kakvi su sada, saglasni su sa potrebama velikih kompanija, te je potrebno
dodatno preispitati finansijsko izveštavanje malih i srednjih preduzeća kod nas, pa i kroz
iskustva pojedinih zemalja u tranziciji, i eventualno ih primeniti na naše uslove, naravno
uz pomoć postojeće ili nove zakonske regulative i uz saradnju države i računovodstvene
profesije, o čemu imamo i naše iskustvo iz 80-tih i 90-tih godina prošlog veka.
10. Mnogi činioci i dalje pogrešno razumeju samu suštinu i primenu Međunarodnih
standarda finansijskog izveštavanja, ne primenjujući ih ili bolje rečeno primenjujući ih
selektivno, što pogoduje raznim shvatanjima odnosno potrebama u finansijskom
izveštavanju. Ovakvo stanje kod nas onemogućava i neutrališe sve napore da se planira,
definiše i izmeri napredak u uspešnoj primeni svih međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja, odnosno celokupnog korpusa međunarodne profesionalne regulative.
11. Da bi bili efikasni na nacionalnom nivou, posebno u Srbiji, međunarodni standardi
zahtevaju snagu zakona i podršku primene celokupne međunarodne regulative. Ukoliko
nije tako, usaglašenost postaje predmet netransparentne diskrecije sastavljača i revizora
finansijskih izveštaja, van ograničenja bilo kakvog regulatornog okvira.
264
12. Iako je naša računovodstvena profesija oličena u Savezu računovođa i revizora Srbije
odigrala glavnu ulogu u implementaciji međunarodnih standarda i njihovom uvođenju na
nacionalni nivo, sama profesija nema dovoljno moći, a u nekim situacijama i ne može
sama da obezbedni njihovu uspešnu i doslednu primenu. Posebno je bitno pitanje
odsustva stručnosti ili bolje reči nedovoljne stručnosti i nedostatak kontinuirane edukacije
profesionalnih računovođa (koji nisu članovi Saveza računovođa i revizora Srbije), pa je
tako njihova edukacija prioritet, radi adekvantne primene međunarodne profesionalne
regulative. Jugoslovensko udruženje računovođa osnovano 1999. godine u procesu
sticanja stručnih zvanja izdalo je diplome desetinama hiljada računovođa, samostalnih i
ovlašćenih računovođa na osnovu ovlašćenja iz Zakona i uredbe Savezne vlade o
programu ispita. Treba podsetiti na to da je ovaj program bio daleko lošiji od
međunarodnih standarda za edukaciju profesionalnih računovođa. To udruženje danas
nema organizovano članstvo, a ni kontinuiranu edukaciju, što narušava kvalitet
profesionalne stručnosti računovođa – kreatora kvaliteta finansijskih izveštaja. U
istraživanju nismo saznali da li to udruženje i dalje postoji, ali smo saznali da je osnovalo
Zadrugu penzionera računovođa, čiji članovi vode poslovne knjige i sastavljaju
finansijske izveštaje na ilegalan način, suprotno članu 16 Zakona o računovodstvu i
reviziji i nema podataka o tome da li ih obavezuje bilo kakav kodeks etike za
profesionalne računovođe.
13. U Srbiji ne postoji sistem za obezbeđenje kvaliteta koji bi identifikovao i ispravio loš
kvalitet u javnoj praksi i omogućio poboljšanje tog kvaliteta na opštem nivou.
Nepostojanje sistema za osiguranje kvaliteta je naročito ozbiljno za reviziju subjekata /
pravnih lica od javnog interesa. Zbog ovih okolnosti trebalo bi uvesti sistem
profesionalnog eksternog nadzora, nad radom profesionalnih računovođa u javnoj praksi
što je u nadležnosti međunarodno priznate profesionalne organizacije, Saveza računovođa
i revizora Srbije. Takođe, Komora ovlašćenih revizora Srbije trebalo bi da kontroliše rad
revizorskih preduzeća, kao i država kao njen osnivač i donosilac zakona, neposredno ili
preko svojih delegata u organima Komore, kontrolišući njen rad i rad preduzeća za
reviziju, članova Komore, ali i drugih nezavisnih entiteta od interesa za kvalitet
finansijskog izveštavanja, zainteresovanih za rad ovih klijenata. Primer dobro uređenog
265
nadzora nad kvalitetom finansijskog izveštavanja postoji i u Francuskoj i Engleskoj i u
našem bližem okruženju, kao što su Slovenija, Grčka i Italija.
14.Transparentnost, ničim ograničen protok informacija i učešće kompetentnih i priznatih
profesionalnih računovođa, a takvih je malo sa licencom ovlašćenih revizora, osnov su za
kreiranje poverenja u kvalitet sistema finansijskog izveštavanja u Srbiji. U ovom trenutku
ne možemo se pohvaliti kvalitetom finansijskog izveštavanja. Bez transparetnosti nema
poverenja kao ustanovljavajućeg principa međunarodnih računovodstvenih standarda; bez
poverenja nema kredita; bez kredita nema rasta; ukratko: bez transparentnosti nema
efikasne ekonomije, a ni validnog finansijskog izveštavanja. Okosnica sveukupnih
odnosa su finansijski izveštaji. U tom kontekstu izveštaj nezavisnog profesionalnog
računovođe u javnoj praksi, dovoljno kompetentnog i kvalitetnog, ali i relevantnog
revizora člana relevantne asocijacije priznatog i prihvaćenog od relevantnih finansijskih
institucija, predstavlja nezamenljivu fundamentalnu činjenicu za kvalitet finansijskog
izveštavanja. Na osnovu takvih izveštaja koji su uz to i revidirani svi učesnici treba da
donesu odluke. To dokazuje da je revizor naravno, na tržišnoj osnovi od interesa klijenata
izuzetno značajan učesnik u potvrđivanju ambijenta poverenja u finansijskim
transakcijama.
15. Formulisanje i realizacija strategije poštovanja međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja ne podrazumevaju samo dostizanje te destinacije, već dugo putovanje koje
sledi našoj računovodstvenoj praksi, naravno i privredi. Tranzicija računovodstva i
finansijskog izveštavanja zahteva vreme, ali i realno sagledavanje nacionalnih pozicija i
mogućnosti standardizacije finansijskog izveštavanja, kao i sve promene koje se moraju
desiti u privrednom okruženju u uslovima opšte globalizacije. Reforme pokrenute u SFRJ
polovinom 80-tih i 90-tih godina uspešno su ostvarivane kroz saradnju države i profesije
u kojima su učesnici ostvarivali svoje nadležnosti. Država je jasno bila opredeljena u
svoje nadležnosti uz poveravanje profesionalne regulative profesionalnoj organizaciji, još
tada prepoznate u Savezu računovođa i revizora. Zakonima od polovine 80-tih godina
javna ovlašćenja su jasno delegirana na računovodstvenu profesiju - Savez, koji je ta
ovlašćenja uspešno ostvarivao, donoseći etički kodeks, računovodstvena načela i
266
jugoslovenske računovodstvene standarde, a u isto vreme prevodio i objavljivao
međunarodne računovodstvene standarde i standarde revizije i ostvarivao plodotvornu
međunarodnu saradnju. Nakon prvih izmena i dopuna Zakona o računovodstvu 1999.
godine, zakonodavac je iz neobjašnjivih razloga potpuno zanemario saradnju države i
profesije, a narednim izmenama i novim zakonima su čak osporeni postignuti rezultati u
procesu standardizacije našeg sistema finansijskog izveštavanja, sve to uz obrazloženje
dosledne primene međunarodnih standarda i standardizacije finansijskog izveštavanja.
16. Ako imamo u vidu regulatorni okvir i kvalitet finansijskog izveštavanja ranijih godina
i mesto SFR Jugoslavija u osamdesetim godinama 20. veka, odnosno SR Jugoslavije
devedesetih godina, a s druge strane mesto Srbije sada u smislu računovodstvene
regulative i razvoja računovodstva i računovodstvene profesije, iz istraživanja se nameću
sledeće bitne konstatacije i poruke:
Prvo, tih godina imala je razvijeniju i jasno opredeljenu zakondavnu
infrastrukturu nego danas. Naime, Zakonom o računovodstvu (Sl. list SFRJ, br.12/89)
bile su određene jasne odredbe i podele nadležnosti državnih organa, institucija i
profesionalnih organizacija i razvijena saradnja države i profesije. Članom 5. ovog
Zakona po prvi put su data jasna ovlašćenja profesiji, Savezu računovodstvenih i
finansijskih radnika, da donosi računovodstvena načela i računovodstvene standarde, a u
vezi sa čl. 5, 13. i 14, dok je čl. od 86. do 88. propisana obaveza revizije u to vreme
društvenih sredstava, društvenih preduzeća i delova preduzeća osnovanih u inostranstvu.
Slična ovlašćenja bila su propisana članom 3. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. list
br.10/89). Do takvih zakonskih rešenja dovela je dugogodišnja saradnja države i
profesije, oličene u Savezu računovodstvenih i finansijskih radnika Jugoslavije. Saradnja
je već bila potvrđena objavljivanjem računovodstvenih načela i novog Kodeksa etike
računovodstvenih i finansijskih radnika u toku 1981. godine. Sredinom osamdesetih
godina početa je aktivnost izrade Jugoslovenskih računovodstvenih standarda i Kodeksa
etike računovođa, koja je završena početkom 90-tih godina, što se može smatrati
istinskim opredeljenjem za standardizaciju i unifikaciju računovodstva i finansijskog
izveštavanja. Zakonom o računovodstvu (Sl. list SRJ, br18/93) su još transparentnije i
267
jasnije definisane zakonske odredbe kojima je izvršena dodatna deregulacija u korist
profesionalne regulative, istorijska u smislu prenošenja pojedinih do tada državnih
nadležnosti na pojedine organe, organizacije, pa i na profesiju - Savez računovođa i
revizora, kroz jača i jasnija javna ovlašćenja, iz čl. 4, 11 i 12, što je prethodilo usvajanju i
objavljivanja Jugoslovenskih računovodstvenih standarda JRS 1-30 i razvoju specifičnih
Jugoslovenskih računovodstvenih standarda: JRS 31 – Profesionalna osposobljenost
računovođa i JRS 33 - Računovodstveni softver. Na osnovu JRS 31 počela je edukacija i
osposobljavanje računovođa, mada je edukacija već bila u toku, zahvaljujući saradnji
Saveza, engleskih i grčkih profesionalnih organizacija.
Drugo, usvajanjem specifičnih Jugoslovenskih računovodstvenih standarda, JRS
31 i 33, stvoreni su svi uslovi za implementaciju nacionalne profesionalne
računovodstvene regulative u finansijsko izveštavanje, potpuno usklađene sa
međunarodnom profesionalnom regulativom, a na osnovu ovlašćenja iz člana 4, a u vezi
sa primenom čl. 11 i 12, stručna osposobljenost računovođa i definisanje
računovodstvenih isprava treba da se vrše u skladu sa odgovarajućim računovodstvenim
načelima i računovodstvenim standardom. Deregulacija zakonske u korist nacionalne
profesionalne regulative usklađene sa međunarodnom predstavljala je istinski doprinos
standardizaciji, u skladu sa zahtevima međunarodnih regulatornih tela, u procesu naših
globalnih stremljenja i unifikacije tržišta i standardizacije finansijskog izveštavanja.
Treće, Zakonom o računovodstvu (Sl. list SRJ, br.46/96) su, takođe, zadržana ali i
pojačana javna ovlašćenja Saveza, a u članu 6. Zakona integrisana su profesionalnostručna
zvanja iz JRS 31 - Profesionalna osposobljenost, sa obrazloženjem pojačanja već
primenjenog JRS 31 - Stručna osposobljenost računovođa u našoj praksi, što je sa
današnjeg aspekta bio pogrešan potez. To je ostavilo vidljive i dalekosežne posledice po
standardizaciju i edukaciju računovođa kroz izmene ovog zakona tokom 99/2000. godine,
sa posledicama uočljivim i danas u članu 73 prelaznih odredbi Zakona (kojim se sva
stručna zvanja priznaju ali se ne propisuju članom 16) čije značenje ne zna da objasni ni
nadležni organ - predlagač Zakona.
268
Četvrto, Zakon o računovodstvu i reviziji (Sl. list, broj 71/02“) sadržao je neka
dobra rešenja i dosta jasne odredbe, ali ne i jasne nadležnosti, pre svega profesionalne
regulacije, tako da je njihova primena izostala zahvaljujući propisivanju člana 36, a još
više zbog formirane komisije prema tom članu, od kadrova nezainteresovanih za kvalitet
finansijskog izveštavanja.
Peto, aktuelni Zakon o računovodstvu i reviziji (Sl. glasnik RS, br. 46/06) sadrži
mnoge nejasne i konfuzne odredbe bez podela nadležnosti, a članom 2 nije propisana
celokupna profesionalna regulativa. Suprotno razvijenom svetu, država umesto da uvaži
rezultate rada međunarodno priznate profesionalne organizacije-članice Međunarodne
federacije računovođa i zakonom ovlašćenog pravnog lica (član 20 prethodnog Zakona)
osniva Komoru ovlašćenih revizora, kao “državnu instituciju” sa mnoštvom sukoba
interesa, i time još jače zatvara tržište usluga revizije i umesto neophodnih reformi Srbija
dobija zakonom zaštićeni revizorski monopol, prepleten sa raznim u svetu nepoznatim
uređenjem usluga profesionalnih računovođa iz javne prakse. Pored toga, istim zakonom
je ustanovljena i osnovana Nacionalna komisija za računovodstvo, koja je zbog svog
sastava i nezainteresovanosti za kvalitet finansijskog izveštavanja, svojim radom i
neradom nanela ogromnu štetu regulatornom računovodstvenom okviru i već
dostignutom kvalitetu finansijskog izveštavanja.
Šesto, zahvaljujući postojećem zakonu, odsustvu nadzora i kontrole njegove
primene, Komori ovlašćenih revizora i Nacionalnoj komisiji za računovodstvo,
standardizacija finansijskog izveštavanja je zaustavljena, a finansijsko izveštavanje u
Srbiji danas dovedeno do najnižeg nivoa kvaliteta. Od navedenog možemo izuzeti jedino
rad profesionalnih računovođa - članova Saveza računovođa i revizora Srbije, čiji rad u
navedenim uslovima zaslužuje pažnju. Finansijsko izveštavanje i rad profesionalnih
računovođa u Srbiji danas dodatno opterećuju pojedini organi i institucije zahtevima za
nepotrebnim procedurama, raznim informacijama, nepotrebnim obrascima, a iznad svega
kreiranjem i davanjem na hiljade mišljenja o primeni pojedinih zakona, što je i najbolja
potvrda njihovog kvaliteta.
269
Sedmo, objektivno posmatrano, prethodno navedeno vodi finansijsko
izveštavanje Srbije ka nestandardizaciji, iako odgovorna lica – predlagači zakona
objašnjavaju da je sadašnja zakonodavna infrastruktura u skladu sa globalnim zahtevima,
na putu standardizacije, što predstavlja i najveću opasnost po budućnost harmonizacije
regulatorne infrastrukture i kvalitet finansijskog izveštavanja u Srbiji u procesu aplikacije
za članstvo u EU.
Osmo, sadašnje stanje sistema finansijskog izveštavanja u Srbiji je lošije nego pre
15 godina. Vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja prema
odredbama člana 16 sadašnjeg Zakona o računovodstvu može obavljati svako, bez
ikakvog obrazovanja i profesionalne osposobljenosti, uključujući i pružanje
računovodstvenih usluga u javnoj praksi, iako je to suprotno Etičkom kodeksu za
profesionalne računovođe, propisanom članom 2. Zakona, čime je direktno, tim članom
Zakona, ugrožen kvalitet finansijskog izveštavanja.
Revizija finansijskih izveštaja iako računovodstvena usluga, zakonom je u Srbiji
nametnuta obaveza i preduzećima srednje veličine, bez značaja za javni interes, razlog je
da revizija mora dobiti mesto i ulogu koju te usluge imaju u razvijenom svetu. Naime,
pošto je cilj Srbije Evropska unija, preduslov je istinska standardizacija zakonodavne
infrastrukture u koju treba ugraditi svetsku i evropsku praksu, celokupnu međunarodnu
regulativu, poznata pravila i procedure za njenu implementaciju i jasno opredeljene
profesionalne računovođe, njihove organizacije, regulatorna tela i organi koji moraju biti
zainteresovani za ostvarenje tog cilja.
Deveto, zakonodavna infrastruktura u oblasti finansijskog izveštavanja u Srbiji i
njeno kreiranje u poslednjih deset godina bilo je i ostalo ograničavajući faktor izgradnje
povoljnog regulatornog ambijenta za razvoj računovodstva, računovodstvene profesije i
prihvatanje globalnih standarda u cilju standardizacije sistema finansijskog izveštavanja
radi čega je neophodno:
270
Prekinuti dugogodišnju praksu narušavanja sistema finansijskog izveštavanja od
kreatora zakona iz ove oblasti, što će omogućiti razvoj modernog sistema finansijskog
izveštavanja i vratiti poverenja i nastavak saradnje države i računovodstvene profesije
oličene u Savezu računovođa i revizora Srbije kao međunarodno priznate
profesionalne organizacije, katedri računovodstva ekonomskih fakulteta, uključujući i
Komoru ovlašćenih revizora i sve druge zainteresovane za uređeno računovodstvo i
finansijsko izveštavanje u cilju donošenja novog kvalitetnog Zakona o
računovodstvu;
Novi Zakon o računovodstvu Srbije, mora imati jasne odredbe, u kojem bi bilo
ustanovljeno i nezavisno regulatorno telo, instalirano između države i
računovodstvene profesije, po ugledu na razvijene zemlje sveta koje primenjuju
međunarodne standarde, globalne procedure, prateće regulative i uvažavaju globalna i
nacionalna regulatorna tela i profesionalne organizacije - ključne kreatore i nosioce
implementacije globalne i nacionalne profesionalne regulative.
Aktivnosti računovodstvene profesije Srbije u međunarodnoj saradnji sa ciljem
razvoja struke i standardizacije finansijskog izveštavanja i njena uspešna saradnja sa
ekonomskim fakultetima ulivaju nadu da standardizacija i kvalitet finansijskog
izveštavanja mogu biti postignuti u relativno kratkom roku. Za ostvarivanje tog
cilja potrebno je otkloniti sve prepreke koje su to sputavale u prošlosti, posebno
kreacije predlagača Zakona o računovodstvu i njegovih izmena i dopuna u poslednjoj
deceniji, uključujući Zakon o računovodstvu i reviziji (Službeni glasnik RS, br.
46/06). Stvaranje takvog ambijenta predstavlja obavezu i nadležnost države, odnosno
nadležnog državnog organa.
271
L I T E R A T U R A
1. Adžić, S.: Sony globalna strategija, Magistarski rad, Ekonomski fakultet, Beograd, 1992.
2. Aleksić, B.: Kvalitet finansijskog izveštavanja prema međunarodnoj profesionalnoj
regulativi, SRRS, Računovodstvo, specijalno izdanje,Beograd, jul 2004.
3. Andrić, M. : Revizija računovodstvenih iskaza, Ekonomski fakultet Subotica, 1999.
4. Anthony, R., N., Reece, J. S.: Accounting - text and cases, Homewood, Ilinois, 1989.
5. Auditing Handbook - ACCA 2002/2003
6. Baudrillard, J. : Simulacija i zbilja, V poglavlje Kritika političke ekonomije znaka, Naklada
Jasenski i Turk, Zagreb,2001.
7. Bigović, B., Mijatović, B.: Unapređenje korporativnog upravljanja, CLDS, Beograd, 2003.
8. Bodiroža, M. :Međunarodne tržišne i finansijske institucije, Zavod za užbenike i nastavna
sredstva, Srpsko Sarajevo, 2003.
9. Bovan M., Finansijska računovodstvena analiza, Ekonomski fakultet Priština, 2007.
10. Cormier: Comptabilite Anglo-Saxonne et Internationale, Pariz 2002;
11. Dendić D.: Finansijsko računovodstvo II, SRRS, Beograd 1998.
12. Dmitrović Šaponja Lj. i grupa autora, Računovodstvo, I izdanje, Ekonomski fakultet
Subotica, 2004.
13. Elliott, B., Elliott,J. : Financial Accounting Reporting and Analysis, International Edition,
Prentice Hall, 2002.
14. F. J. Fabozzi, F. Modigliani, F. J. Jones, M. G. Ferri.: Foundations of financial markets and
institutions, Pearson Education International, 2002.
15. Ferizović, M.: Strateški menadžment, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihaću,
Bihać,2005.
16. Flint, D.: Fhilosophy and Principles of Auditing, An introduction, MacMillan, England,
1988.
17. Gray, S. J. , Needles, B. E.: Financial Accounting: a Global Approach, Houghton Mifflin
Company, Boston – New York, USA, 1999.
18. Grey/Needles: Financial Accounting, Boston 1999.,
19. Grupa autora, Međunarodna profesionalna regulativa, Savez RR Srbije, 2006.
20. Grupa autora, Profesionalna regulativa u računovodstvu, Savez RR Srbije, Beograd, 2003.
21. Grupa autora: Enterprise accounting system consistent with IAS/IFRS designed for SMECNCC
i Ordre des Experts-Comptables, Pilot Study 2003;
272
22. Grupa autora: Financial reporting - International Accounting Standards, ACCA, 2004
23. Grupa autora: Financial reporting IAS-ACCA 2002;
24. Grupa autora: Jugoslovenski računovodstveni standardi Kodeks i načela, Savez RR Srbije,
1996
25. Grupa autora: Le Controle Interne-Ordre des Experts-Comptables, Paris 2004.;
26. Grupa autora: Prakticeskii Audit; Sankt-Petersburg 2004
27. Grupa autora: Računovodstvene politike, Savez RR Srbije, 2004.
28. Grupa autora: IFRS 2005 Divergences, CNCC i PWC;
29. Haller, Axel / Eierle, Brigite/Evans, Elisabeth.: Das britische Finanial reporting Review
Panel-ein Vorbild fur ein deutsches Enfocement-Gremium in Beriebs-Berater, Heft
33/2001, Verlag Recht und Wirtschaft, Heidelberg, 2001.
30. Hatibović, Dž.:Globalizacija, tržište, Evropska zajednica, Beograd, 2002.
31. Hayes, R., Schilder,A. ,Dassen, R. ,Wallage,P.: Principi revizije, Savez računovođa i
revizora Republike Srpske, Banja Luka 2002.
32. Hayes, Schilder, Dassen, Wallage: Principle of Auditing, Berkshire 1999.;
33. Henderson, D. : The Changing International Economic Order: Rival Visions for the
Coming Millenium”, Melbourne Bussines School. , 1999.
34. J. Y. Leger.: La communication finaciere, Dunod, Paris, 2003.
35. Jakšić, B. ,D. ,Knežević, G. ,Kondić, N. , Vodeničarević, I.: Uputstvo za primenu MSFI
stalna imovina koja se drži za prodaju i prestanak poslovanja, Savez računovođa Srbije,
Beograd, 1. januar 2007.
36. Jakšić,B., D. ,Knežević, G., Kondić, N., Vodeničarević, I.: Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja, MSFI 2007,prva knjiga, Beograd, 2007.
37. Joelle Le Vourc'h, Hennie Van Greuning, Marius Koen: International Accounting
Standards, practical quide, 2003;
38. Karreman G.H.: The impact of globalisation on Accountancy Education, IASB 2002
39. Kolar I., Strateško računovodstvo, Savez RFR Slovenije, Ljubljana, 2003.
40. Koletnik F.: Međunarodno računovodstvo, Ekonomsko poslovni fakultet, Maribor 1997.
41. Koter, .: Vođenje promene, Želind, Beograd, 1998.
42. Krstić, J., Jezdimirović M. , ukić T.: Finansijsko računovodstvo, Ekonomski fakultet, Niš,
2007.
43. Grupa autora, Profesionalna računovodstvena regulativa Saveza RR Srbije, Beograd, 2003.
44. M.B.Meljnik, A.S. Panteleev, A.L.Zvezdin: Revizija i kontrola; Moskva 2003
45. Lazić J.: Upravljačko računovodstvo i obračun troškova i prihoda, Visoka poslovna skola strukovnih studija, Novi Sad, 2002.
273
46. Lazić J.: Analiza finansijskih izvestaja, Visoka poslovna skola strukovnih studija, Novi Sad, 2002.
47. Malinić, S. : Upravljačko računovodstvo i obračun troškova, Ekonomski fakultet -
Kragujevac, 2005.
48. Malinić, S. : Upravljačko računovodstvo i obračun troškova, Ekonomski fakultet -
Kragujevac, 2005.
49. Markovski S. i Nedev B.: Međunarodno smetkovodstvo, Ekonomski fakultet, Skoplje 1997
50. Martić, S.: Kontrola i revizija, Ekonomski fakultet, Beograd, 1987.
51. Martić, S.: Uporedni računovodstveni sistemi, Beograd,1998.
52. Milićević, V.: Računovodstvo troškova i poslovno odlučivanje, Ekonomski fakultet
Beograd, Beograd, 2000. GC
53. Milisavljević, M.: Marketing, IX izdanje, „Savremena administracija“, Beograd, 1990.
54. Milojević, M.: Bilans stanja prema MRS, Institut za ekonomiku i finansije, Beograd, 2007.
55. Mitelman, .: Dinamika globalizacije, Globalizacija – mit ili stvarnost, Zavod za uđbenike
i nastavna sredstva, Beograd, 2003
56. Novićević B, Antić Lj, Upravljačko računovodstvo, Ekonomski fakultet Niš. 2009.
57. Novićević B; Upravljačko račutvodstvo, Ekonomski fakultet Niš, 2002.
58. O'Connor Bill: Regulatory framework of Accounting
59. Odegov I.O., Nikonova T.B.: Auditing i kontroling personala, Moskva 2004.
60. Oven, Robert: Pratique des normes IAS/IFRS, 2003;
61. Philip, G. Cottell, Terry, M. Perlin: Accounting Ethics: A Practical Guide for
Professionals, Quorum Books, New York, 1990.
62. Polić, S.: Računovodstveni softver revidiran 2003, Priručnik za profesionalne računovođe,
Beograd. , jul 2003.
63. Radebaugh L.H, S.J.Gray, International Accounting&Multinational Enterprises, 2002;
64. Rakita,B.: Međunarodne marketing strategije, Konzorcijum ekonomskih instituta
Jugoslavije, Beograd, 1989. ,.
65. Ranković J., Teorija bilansa, Ekonomski fakultet Beograd, 1992.
66. Ranković, J. , Ilić, G.: Međunarodni standard finansijskog izveštavanja 1- primena po prvi
put, Cekos in, jun 2004.
67. Revizija je sistematičan proces objektivnog pribavljanja i ocene dokaza, American
Accounting Association, A Statement of Basic Auditing Concepts, American Accounting
Association, Sarasota, Florida, 1971.
68. Stojanović,D.: Instrumenti finansijsko-računovodstvenih izveštavanja, Finansijsko
računovodstvo II, Beograd, 1998.
274
69. Štiglić, .: Protivurečnosti globalizacije, SMB, Beograd, 2002.
70. Terpstra Vern, Sarathy Ravi, International Marketing, The Dryden Press, 1997.
71. Todorović, dr. Zoran: Potreba i mogućnost korišćenja MRS u Jugoslaviji, 2002.
72. Upotreba interneta kao dela nacionalne populacije, Human Development Report, 2000.
73. Urlich Leffson, Analiza bilansa, 1984.
74. Walter B. Meigs,O. Ray Wheington, Kurt Pony, Robert F. Meigs, Principles of Auditing,
Boston, 1989.
75. Wilkinson, J.: Accounting and information System, John Willey and Sons, New York, 1986.
76. Zimmerman, J. L.: Accounting for Decision Making and Control, Irwin, Boston, 2000.
ČASOPISI I ZBORNICI RADOVA
77. Asian perspective, Vol. 23, No4, Tokio, 1999.
78. Aleksić, B. : Kvalitet finansijskog izveštavanja prema međunarodnoj profesionalnoj
regulativi, Zbornik radova XXXV simpozijum Zlatibor 3-5. jun 2004. godine
79. Aleksić, B. : Novi koncept, Finansije, časopis, Ministarstvo finansija, Beograd, 2006.
80. Aleksić, B. : Pod patronatom države, Finansije Top 2007, Finansije, časopis, Ministarstvo
finansija, Beograd, 2007.
81. Aleksić, B. :Revizija i računovodstvo, Beograd, 21. mart 2006.
82. Andrić, M. , Jakšić, D.: Uloga interne revizije u savremenim uslovima, Institut za ekonomju
i finansije, Revizor br. 32, Beograd, 2005.
83. Bazelski komitet sproveo je analizu propusta koji su se dešavali u sistemu internih kontrola
u bankama, Framework for internal Control Systems in banking Organizations, Basel
Comimitee on banking Supervisions Basel, septembar 1998.
84. Bazelski odbor za nadzor banaka, Unutrašnja revizija u bankama i odnos super revizora i
revizora, Zagreb, kolovoz, 2001.
85. Caharijas, D.: Spletni nakupi v EU so težki več kot 100 milijard evrov, Dnevnik,
Ljubljana,2007.
86. Charles, T. H. , Gary, L. S. , William, O. ,S.: Introduction to Management Accounting,
Prentice-Hall, Interm, 12. Edition, New Jersey, 2002.
87. Charles, T. H. , Walter, T. H. ,Michael, A. , R.: Accounting, Third Edition, Prentice-Hall,
Inc. Englewood, Cliffs, New Jersey, 1996
88. Crnobrnja, M. ,Milojević, R. , Petrović, I.: Uz podršku British American Tabacco, South
East Europe, Bela knjiga - Predlozi za poboljšanje investicione klime u Srbiji, Foerign
Investor, Council, Beograd, 2007
275
89. Cvetanović, M.: Novi Zakon o računovodstvu i reviziji i njegove implikacije,
Računovodstvo, broj 3-4, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2003.
90. Časopis Finrar, Savez RR Republike Srpske;
91. Časopis Knjigovodstvo, Savez RR Srbije.
92. Časopis Računovodstvena praksa, Savez RR Srbije;
93. Časopis Računovodstvo, Savez RR Srbije;
94. Černe, K.: Studentska percepcija računovodstvene profesije s aspekta međunarodnih
obrazovnih standarda za profesionalne računovođe, Revija ekonomskog fakulteta,
Sveučilište u Puli, Ođel za ekonomiju, Pula 20. 03. 2007.
95. Direktivu o transparentnosti i smernice o ekvivalentnosti računovodstvenih standarda,
Pricewaterhouse Coopers, Building the European Capital Market: A review of
developments (Fourth Edition), January 2007.
96. orđević, S.: Primena međunarodne profesionalne računovodstvene regulative, XXXIV
simpozijum SRRS,Zlatibor, 29. -31. maj 2003.
97. ukić, T.: Finansijsko izveštavanje kao faktor privlačenja inostranog kapitala, Inostrani
kapital kao faktor razvoja zemalja u tranziciji, Zbornik radova, Ekonomski fakultet,
Kragujevac, 30. maj 2008.
98. Ekonomija i informatika, Ekonomist magazin, broj 417, Beograd, 19. maj 2008
99. Glas računovođa, Savez RR Srbije
100. Gredelj, S. , Gavrilović, Z. , Šolić, N.: Profesija i korupcija, Centar za monitoring i
evaluaciju, Beograd, 2005.
101. Ilić, B. : Dvadeset prvi vek-Vek nove ekonomije i njene implikacije, Računovodstvo,
Časopis za računovodstvo, reviziju i poslovne finansije, Beograd, jul-avgust 2004.
102. International Accounting and reporting issues, New York and Geneva, 2000.
103. Ivanišević, M.: Međuzavisnost prinosa i rizika na ulaganje u hartije od vrednosti, XXXVII
Simpozijum, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 25-217. maj 2006
104. Izveštaj o poštovanju standarda i propisa, Računovodstvo i revizija, Beograd, 24. jun 2005.
105. Jakšić, D.: Standardizacija finansijskog izveštavanja, Zbornik, XXXV simpozijum, Savez
računovođa Srbije, Zlatibor, 3-5. jun 2004.
106. Jakšić, D.: Nezavisnost revizora pretpostavke, specifičnosti i problemi, SRRS, XXXVI
Simpozijum, Zlatibor 26. -28. maj 2005.
107. Journal of Accountancy, AICPA 2003.
108. Jovanović, Š. K.: Finansijsko izveštavanje investicionih fondova, Izazovi poslovnofinansijskog
izveštavanja u funkciji menadžmenta preduzeća i banaka, XXXVIII
276
simpozijum računovodstva i poslovnih finansijsa u savremenim uslovima poslovanja,
Beograd,. 24-26. maj 2007.
109. Jović, D. Koncepti vrednovanja elemenata finansijskih izveštaja, Savez računovođa i
revizora Srbije, XXXV simpozijum, Zlatibor, 3-5. jun 2004.
110. Jović, D.: Javni nadzor nad računovodstvenom profesijom, XXXVII simpozijum, Zbornik
rardova Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor 25-27. maj 2006.
111. Jović, D.: Nadležnost i odgovornost menadžmenta za eksterno finansijsko izveštavanje,
Računovodstvo i menadžment u novom poslovnom okruženju, Zbornik radova, XXXIV
simpozijum, Zlatibor, 29-31. maj 2003.
112. Klikovac,A.: Finansijsko izveštavanje u Evropskoj uniji – komparativni pregled,
Ekonomski pregled, 58(3-4), 205-223, Zagreb, 2007.
113. Krsmanović, B.: Informacione i komunikacione tehnologije i kvalitet revizorskog izveštaja,
Zlatibor, 3-5. jun 2004
114. Krstić, B. : Finansijsko izveštavanje o strukturi kapitala, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor, XXXVIII simpozijum, 24-26. maj 2007.
115. Kupovine SONY-ja od 1988. godine, Ravy Sarathy, SONY korporacija, 1998.
116. Malešević, ., Andrić,M.: Stanje i perspektive revizije u Srbiji, XXXVI simpozijum,
Zlatibor, 26-28. jun 2005.
117. Lazić, J. : Finansijska kontrola i revizija, Fakultet za ekonomiju i inzenjerski menadzent, Univerzitet Privredna akademija u Novi Sad
Računovodstvo broj 10, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2005. , str. 33-37.
118. Malinić, S.: Dalji razvoj računovodstvenog informacionog sistema, Zbornik radova, Kuda
ide Srbija ostvarenja i dometi reformi, Ekonomski fakultet i Naučno društvo ekonomista sa
Akademijom ekonomskih nauka, Beograd, maj 2008.
119. Malinić, S.: Informacije upravljačkog računovodstva kao osnova za efikasno
uppreduzećem, XXIX simpozijum SRRS, Zlatibor, 1998.
120. Malinić, S.: Međunarodna obrazovna regulativa za profesionalne računovođe, Savez
računovođa i revizora Srbije, Zlatibor 25-27. maj 2006.
121. Malinić, S.: Uloga profesije u obezebđenju kvaliteta finansijskog izveštavanja, SRRS,
Zlatibor 3-5. jun 2004.
122. Marković, D.: Prilog sociološkom promišljanju globalne ekonomije, Ekonomske teme, br.
1-2. Niš, 2006.
123. Milovanović, S.: Finansijski skandali u kontekstu zakonske regulative finansijskog
izveštavanja, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor XXXVII simpozijum, Beograd,
25-27. jun 2006.
277
124. Novićević, B. , Dejan, J.: Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja, SRRS,
Beograd,2007.
125. Novićević, B. ,Škobić,P. : Uloga i značaj Saveza računovođa i revizora Srbije za razvoj
računovodstva i računovodstvene profesije, XXXVI simpozijum, Savez računovođa i
revizora srbije,Zlatibor, 26-28. maj 2005.
126. Novićević, B.: Ključni principi profesionalne etike u finansijskom izveštavanju,Savez
računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 25-27. maj 2006.
127. Novićević, B.: Uticaj globalizacije na finansijsko izveštavanje, SRRS, Zlatibor, 3-5. jun
2004.
128. Novićević,B.: Osvrt na rad II seminara SRSS, Računovodstvo, 11/01, SRRS Beograd, str.
3. -4. (Prema: Dmitrović-Šaponja,Lj i Tubić-Rakovački, S. , Računovodstveno
komuniciranje u savremenim uslovima privređivanja, 33. simpozijum –Standardizacija
finansijskog izveštavanja u uslovima internacionalizacije biznisa, SRRS, Beograd, 2002).
129. Petković, M. , Živaljević, A. ,Bagarić, I.: Trendovi organizovanja visoko obrazovnih
institucija u svetu i kod nas, Nacionalna konferencija o kvalitetu, Zbornik radova,
Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije, Kragujevac, 19. -21. maj 2005
130. Petrović, M.: Pola veka učestvovanja organizacije računovođa Srbije u međunarodnim
računovodstvenim zbivanjima, Računovodstvo, broj 10, Savez računovođa i revizora Srbije,
Beograd, 2005.
131. Petrović, M.: Smisao i korist od računovodstvenih standarda, knjiga II, Savez računovođa i
revizora Srbije, Beograd 2002.
132. Polić, R. S.: Postavka elektronskog poslovanja i izveštavanja na internet posredstvom
standarda XBRL, Računovodstvo, časopis, SRRS, Beograd, 2003.
133. Pribil, K.: Minesterial conference, Financial Market Authority, Viena, Thursday, March
16., 2006.
134. Procesi globalizacije, Reč br. 68/14, Časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja,
Beograd, decembar 2002.
135. Ranković, J. , Ilić,G, Stevanović, N.; Komentar i kritička analiza Zakona o računovodstvu i
Kontnog plana, Ekonomika preduzeća br. 3-4, 1989.
136. Ranković, J.: Povodom inoviranja zakona o računovodstvu, Privredni savetnik, oktobar
2002.
137. Revija za računovodstvo in finance, Zveza računovodij, finančnikov in revizorjev Slovenije
278
138. Spasić, D.: Komparativna analiza uloge međunarodnih profesionalnih udruženja u primeni
međunarodne računovodstvene regulative, XXXIV simpozijum, Savez računovođa i
revizora Srbije, Zlatibor 29-31. maj 2003.
139. Spasić, D.: Računovodstvena profesija i međunarodno finansijsko izveštavanje, Izazovi
računovodstvene profesije u uslovima golobalizacije finansijskog izveštavanja, Savez
računovođa i revizora Srbije, Zlatibor 3-5. jun 2004.
140. Specijalizacija internih revizora, Internal audit in banks and the supervisor relationship
with auditors: A survey, Basel Committee on Banking Supervision, Basel, avgust 2002.
141. Stančić, P.: Kreiranje nove vrednosti preduzeća-imperativ savremenog finansijskog
menadžmenta, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 26-28 maj 2005.
142. Stevanović, N.: Profesionalna odgovornost i javni interes, Zbornik radova, Računovodstvo
i poslovne finansije u uslovima globalizacije svetske privrede, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor, 1999.
143. Stojanović, D. ,D.: Računovodstvo i savremene računske tehnologije, Finansije, broj 3-4,
Beograd, 2001.
144. Stojanović, R. : Finansijski izveštaji kao osnov formiranja ciljne dobiti, Zbornik radova,
XXXVIII simpozijum, Zlatibor 24. -26. maj 2007.
145. Stojilković, M., Krstić, J.: Aktuelna računovodstvena regulativa i praksa, Savez
računovođa i revizora Srbije, Zbornik radova, XXXVI simpozijum Zlatibor, 29-31. maj
2003.
146. Stojilković, M.: Aktuelna pitranja periodičnog finansijskog izveštavanja-ocena i mogući
pravci razvoja, SRRS; Zlatibor, 24-26 maj 2007.
147. Škobić, P.: Računovodstvena regulativa u Srbiji-stanje i očekivanja, XXXVII simpozijum,
SRRS, Zlatibor 25. -27. maj 2006.
148. Šoškić, D.: Investicioni fondovi u Srbiji:dosadašnje iskustvo stanje i perspektive, XXXVIII
simpozijum, 24-26 maj, Zlatibor, 2007.
149. Todorović, Z.: Finansijski izveštaji kao instrument poslovnog komuniciranja, XXXVII
simpozijum, Savez računovođa i revizora Srbije, 25-27. maj, Zlatibor, 2007.
150. Urošević, N.: Razvojni put sistema finansijskog izveštavanja u poslednjih 20 godina, Savez
računovođa i revizora Srbije, Beograd, jul-avgust 2004.
151. Veljović, K. , Ječmenica, T., Kvalitet finansijske regulative, Kvartalni monitor broj 9,
Beograd, april-jun 2007.
152. Veselinović, P.: Oživljavanje privrednih aktivnosti u uslovima globalnih ekonomskih
promena, Ekonomske teme, br. 1-2. Niš, 2006.
279
153. Vučičević, M.: Glavne razlike u finansijskim izveštajima SAD i Nemačke, rad je
predstavljen u časopisu Industrija br. 1-2, a predstavljen je kao deo rezultata istraživanja u
okviru projekta finansiranog od strane MNTRS kao projekat 1491, Beograd, 2003.
154. Vučković, S.: Međunarodna i nacionalna regulativa finansijskog izveštavanja i revizije u
bankama, XXXVII simpozijum, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 25-27. maj
2006.
155. Vukelić,G.: Računovodstveno izveštavanje kao oslonac finansijskog menadžmenta, Savez
računovođa i revizora Srbije, XXXVI simpozijum, Zlatibor, 26-28. maj 2005.
156. Vunjak, N., Kovačević,LJ.: Izveštavanje finansijskih posrednika u funkciji zaštite
investitora na berzi, Zlatibor, Savez računovođa i revizora Srbije, Zlatibor, 25-27. maj
2006.
157. Vunjak, N.: Finansijsko izveštavanje i finansijsko tržište, Savez računovođa i revizora
Srbije, Zlatibor, XXXV simpozijum, 3-5. jun 2004. 43.
158. Yeomin, Z.: „Ekonomska evolucija: globalizacija dve hiljade godina stvaranja“,
Računovodstvo, Časopis za računovodstvo, reviziju i poslovne finansije, Beograd,
septembar 2002.
INTERNET STRANICE
159. Aleksić, B. : Na zakonskoj klackalici, Podaci i informacije dostupne na adresi sajta
Biznis&Finansije online izdanje: bif specijal.sh/062006/tekst/858,
Beograd, dostupno dana 29. 12. 2008.
160. Biševac, S. , Milenković. , M. ,R. :Državna revizorska institucija nema uslove za rad,
Informacija dostupna na adreesi sajta http: danas. com. rs, Beograd, dostupno dana 3.
januara 2009.
161. Božović, R. : Zakonodavni paradoksi, Informacije dostupne na adresi sajta .
content/view/4565/6, Beograd, dostupno dana 19. 07. 2008. godine.
162. Crossover Research agencija, Nova rangiranja 1000 najboljih kompanija nove Evrope
1000NEW.EU, podaci dostupni na adresi sajta
kolumna/biznis_i _tehnologija/nova_ran. , dostupno dana 30. maj 2008. godine, Beograd
163. Cvijetić, M. :Finansijsko izveštavanje na domaćem webu, informacije dostupne na adresi
sajta , Beograd, dostupno dana 19. 07. 2008. godine
164. Četvrta direktiva EZ,detaljnije pogledati sajt: . eu. int/eur-lex/en/consleg/pdf –
Fourth council directive-Consolidated. text.
280
165. Članstvo u IFAC 1977-2007 (iz 123 zemlje i merodovnih institucija u svetu 2007), podaci
dostupni i preuzeti sa sajta , Njujork, dostupno dana 17. 12. 2008.
166. Dobro finansijsko izveštavanje, informacije dostupne na adresi sajta .
indexphp?group=25&news=57764, Podgorica, Dostupno dana 02.01.2009.
167. Elektronsko poslovanje je novi način poslovanja koji donosi mnoštvo posebnih pogodnosti,
podaci dostupni na adresi sajta trendovi_eposlovanje_
u_svetu. html, Beograd, dostupno dana 20. 12. 2008.
168. Finansijski izveštaj, Informacije dostupne na adresi sajta
internet/latinica/65/65, Beograd, dostupno dana29. 11. 2008.
169. Giganti kupuju svet, podaci dostupni na sajtu: . php?id=919,
dostupno dana 25. 03. 2008, Beograd
170. Gostimir, D.: XBRL-Prikupljanje podataka i izvještavanje, Podaci i informacije dostupne
na adresi sajta . orkis. hr/XBRL-Prikupljanje -podataka-i-izvještavanje/17712.
aspx, Zagreb, dostupno dana. 30. 12. 2008.
171. Gubici zbog finansijske krize- blizu bilion dolara, podaci i informacije dostupne na adresi
sajta http:/ capital. ba/gibici-zbog-finansijske-krize-blizu-bilion-dolara, Prvi poslovni
portal u Republici Srpskoj, Banjaluka, dostupno dana. 02. 01. 2009. godine.
172. Inflacija Jugoslavije hiperinflatorni fenomen, podaci o hiperinflaciji preuzeti sa sajta
nbs.co.yu, Beograd, dostupno 20.12.2008. godine. 119. Revizija finansijskih
izveštaja, Zakon o računovodstvu i reviziji iz 2006. godine, podaci preuzeti sa sajta:
, Beograd, 2007.
173. Informacione tehnologije su pokretač globalizacije i sveukupnog privrednog razvoja,
podaci dostupni na adresi sajta , Beograd, dostupno dana 18. 12.
2008. godine
174. Informacione tehnologije u Srbiji, podaci dostupni na internet adresi . jugoistocnasrbija
.com/index. php?option=com_conten, Beograd, dostupno dana 18. 05. 2008.
175. Interni i eksterni revizor – razlike, padaci preuzeti sa sajta singidunum.ac.yu,
Beograd, dostupno dana 15. 12. 2008. godine
176. Jovanović, M.: Iz intervjua sa Aleksić Bogoljubom predsednikom Revizorske Komore Srbije
- MGI Revizija –učestvovaćemo na tenderima za revizore velikih javnih preduzeća, Podaci
dostupni na adresi sajta: , Beograd,
dostupno dana 04.01.2009. godine
177. Kovač, S.: Godina u fondu kao tri u banci, Informacije dostupne na sajtu .
ekopol.co.yu/magayine/view.php?documentID=1990, Beograd, dostupno dana 9. aprila 2008.
281
178. Kovač, S.: Strogo kontrolisani revizori, informacije dostupne na adresi sajta: .
ekopol.co.yu/magayine/view.php?documentID=1380 (10. jul 2006.), Beograd, dostupno
dana 20. 07. 2008. godine
179. Krah američkog hipotekarnog tržišta pokrenuo je talas rekordnog poskupljenja nafte, zlata i drugih
sirovina, ali i veliku bežaniju investicija sa Zapada na Istok, upozoravaju agencije. Podaci preuzeti
sa sajta , Beograd, dostupno dana 19.05.2008.
180. Kraj ere prekomernosti i finansijskih malverzacija, informacije dostupne na adresi sajta
, dostupno dana 04. juna
2008, Beograd
181. Ljutić, Ž. B.: Regulisanje platnog prometa u Srbiji, Pravni informator, On line izdanje
časopisa, informacije dostupne na adresi sajta
tekstovi/tema_103.htm, dostupno dana 15. 07. 2008., Beograd.
182. Mala i srednja preduzeća u EU u Aziji i Pacifiku,videti o tome detaljnije , 18.
4. 2006, IFAC Latest News: Global Accountancy Profession Urges Standard Setters and
Regulators toFocus on Unique Needs of Small and Medium Enterprises,April 06, 2006.
183. Mala i srednja preduzeća u EU, informacije preuzete sa sajta
publikacije/ Evropaplus/serija 1/broj33, Beograd, dostupno dana 10. april 2008.
184. Manigodić, I.: Revizore ne angažuju ’’čisti’’ nego ozbiljni, informacija dostupna na adresi
sajta: , Beograd, dostupno dana 20. 07.
2008. godine
185. Mihajlović, Z.: Kriju gubitak ili beže od ulagača, podaci i informacije dostupne na adresi
sajta ,
dostupno dana 15. 07. 2008. godine, Beograd
186. Mihelač, B.: Elektronsko čuvanje i elektronsko upravljanje dokumentima, informacije
preuzete sa sajta , Zagreb,
dostupno dana 18. 05. 2008.
187. Misija IFAC-a, Podaci dostupni i preuzeti sa sajta , Njujork, dostupno
dana 17. 12. 2008.
188. Nova rangiranja 100 najboljih banaka iz Srbije 1000NEW.EU, podaci dostupni
na adresi sajta _tehnologija/nova_ran.
dostupno dana 30. maj 2008. godine, Beograd, maj 2008.
189. Novi koncept u komunikaciji podaci dostupni na adresi sajta . com, Beograd,
dostupno dana 18. 05. 2008. godine.
282
190. Očekivani trend procesa globalizacije do 2027. godine, Dokumentacija IEN na projektu
MNTR 1464, Beograd, 2002/2003.
191. Primena MSFI u 153 zemalja sveta 2007. godine, Podaci dostupni na adresi sajta:
. iasplus. com/country/useias. htm,29. 08. 2007
192. Pristup pravu Europske unije, Regulation (EC) No 1606/2002 of the European Parliament
and of the Council of 19 July 2002 on the application of internationalaccounting standar
Detaljnije videti . eu.
int/eurlex/pri/en/oj/dat/2002/l_243/l_24320020911en00010004. pdf,29. 8. 2007. , ds
193. Procentualno koriščenje revizorskih, knjigovodstvenih i ostalih usluga kompanija u Srbiji
početkom 2008. godine (uzorak od 119 najvećih preduzeća, podaci preuzeti sa sajta
, Beograd, dostupno dana 19. marta 2008.
194. Prvih deset penzionih fondova u svetu krajem 2007. godine, podaci dostupni na adresi sajta
deblje-penzije,Beograd, 15. jun 2008.
195. Rakočević, S.: Revizija revizora, podaci dostupni iz informacija Odbora za međunarodne standarde
revizije, tehničkog tela Američkog instituta certifikovanih javnih računovođa (AICPA) na adresi
sajta http//:cgekonomist.cg. yu, Podgorica, dostupno dana 09. juna 2008.
196. Rakočević,S.: Projekat jasnoće, informacije dostupne na adresi sajta .
?broj=11&clanak=576, Podgorica, dostupno dana 9. juna 2008.
197. Ranisavljević, M.: Izveštavanje, podaci dostupni na adresi sajta .
poslovnisoftver.rs.blog, Beograd, dostupno dana 03. 01. 2009
198. Rast broja korisnika interneta u svetu, informacije dostupne na adresi sajta: .
, Beograd, 2007.
199. Scott A. Taub, Testimony Concerning Fostering Accuracy and Transparency in Financial
Reporting, March 29, 2006,
200. Sir David Tweedie, “Keep it Simple Stupid! Canglobal standards be principle based?”[1]
Više o ovome na adresi sajta . asp,
30.08.2007.
201. Spalović, D.: Fondovi izgubili više od 900 miliona dinara, dostupno na adresi sajta
, Beograd. 26. jun
2008.
202. Srbi ne misle na starost, podaci dostupni na sajtu . com/ 2007/10/srbine-
misle-na-starost.htm, Beograd, dostupno dana 28. oktobra 2007.
283
203. Standardi finansijskog izveštavanja za manje subjekte u Britaniji, FRSSE. Videti detaljnije
o tome na internet sajtu: FRSSE – eng. Financial Reporting Standards for Smaller Entites,
. 08. 2007.
204. Stanojević, Lj.: Ko veruje revizorima, informacije dostupne na adresi sajta http:/
emportal.co.yu/vesti/srbija.print.html, 08. april 2008. , Beograd, dostupno dana 04. 01.
2009. godine
205. Stanojević, Lj.: O ruk revizija, podaci dostupni na adresi sajta .
yu/vesti/srbija/46313.print.html, 16. septembar 2008, Beograd, dostupno dana 04.01.2009.
godine
206. Stanje i trendovi e-mail poslovanja u svetu, informacije dostupne na sajtu: .
kombib.rs/Stanje_i_trendovi_e-poslovanje_u_svetu.html, Beograd, dostupno dana
20.12.2008.
207. Struktura članova SRRS 2008. godine - informacije-podaci preuzeti sa sajta .
srs. co. yu/goreN. htm, Beograd, dostupno dana 20.12.2008.
208. Učešće industrije informacione tehnologije snižava inflaciju u SAD,The US Government
Working Group for Electronic Commerce, Leadership for New Millennium, Delivering on
Digital Progress and Prosperity, 3rd Annual Report, 2000, podaci dostupni na sajtu:
209. Ulaganja u proizvodnju računara (hradver, softver, razne komponente) i uticaj na porast
nacionalnog dohotka U. S. Department of Commerce, The Emerging Digital Economy,
1998. , dostupno na sajtu: . ecommerce. gov. ,1998.
210. Većina zemalja članica EU dozvoljava primenu MSFI, pogledati detaljnije sajt:
- Planned Implementation of the
IAS Regulation (1606/2002) in the EU and EEA, iasplus. com/country/useias. htm -
Use of IFRSs for reporting by domestic listed companies by country and region, 2002.
211. Više od četvrtine najvećih srpskih kompanija angažuje globalne revizorske kuće,
informacije preuzete sa sajta: , dostupno dana
18.03.2008. godine, Beograd. 2008.
212. Vujović, V.: Mišljenje sa rezervom, informacije dostupne na adresi sajta: .
ekopol.co.yu/magazine/view.php?documentID=1133 (27. februar 2006), Beograd,
dostupno dana 21. 07. 2008. godine.
OSTALO
213. 2003 Handbook of International Auditing, Assurance, and Ethics Pronouncements, IFAC
214. 2004 Handbook of International Auditing, Assurance, and Ethics Pronouncements, IFAC;
284
215. 2004 IFAC Handbook of International Public Sector Accounting Standards;
216. Andrijašević,M. , Perović, S.: Internacionalni simpozijum,XI Internacionalni simpozijum,
Symorg08, Beograd, 2008.
217. Code of Ethic for professional Accountants, IFAC 2003;
218. Ćirić, J.: Investicioni fondovi kao dugoročni izvor finansiranja preduzeća, XI
Internacionalni simpozijum Symorg08, Univerzitet u Beogradu, 2008.
219. Etički kodeks za profesionalne računovođe, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd,
2007.
220. Grupa autora: Međunarodni računovodstveni standardi u našoj poslovnoj praksi, I, II, III,
IV, V, VI, VII, VIII, IX i X jesenji Seminar, SRRS, Zlatibor, 2000,2001,2002,2003, 2004,
2005, 2006, 2007, 2008 i 2009.
221. Grupa autora: Međunarodni računovodstveni standardi, «Revikon» Sarajevo.
222. Grupa autora: Primena novog kontnog okvira prema MRS, SRRS, Beograd, 2004.
223. Grupa autora: Zbornici radova, XXX, XXXI, XXXIII, XXXIV, XXXV, XXXVII,
XXXVII, XXXVIII, XXXIX i XL Simpozijum Saveza RR Srbije, Zlatibor, 1999, 2000,
2002, 2003, 2004, 2006, 2007, 2008 i 2009.
224. Independence Standards Board: A Conceptual Framework for Auditor Independence, ISB,
2000.
225. International Accounting and reporting issues 2001 – UNCTAD
226. International Accounting and reporting issues 2002 – UNCTAD
227. International Accounting and reporting issues 2003 – UNCTAD
228. International Accounting and reporting issues 2005 - UNCTAD
229. International Accounting and reporting issues 2006 - UNCTAD
230. International Accounting and reporting issues 2007 - UNCTAD
231. International Accounting and reporting issues 2008 – UNCTAD
232. International Education Guidelines for Professional Accountants (IEGs)-IFAC, 2004;
233. International Education Papers for Professional Accountants (IEPs)-IFAC 2004;
234. International Education Standardsl-7-IFAC,2004;
235. Internationa Financial Reporting Standards - IASB, London, 2004;
236. International Financial Reporting Standards - IASB, London, 2005;
237. International Financial Reporting Standards - IASB, London, 2007;
238. International Standard on Quality Control (ISQC) 1, «Quality Control for Firms that
Perform Audits and Reviews of Historical Financial Information, and Other Assurance and
Related Services Engagements», including related conforming amendments-IFAC 2004;
285
239. Izveštaj o poštovanju standarda i propisa (ROSC), Beograd, 24. jun 2005.
240. Kodeks profesionalne etike udruženja vlasnika profesionalnih računovodstvenih agencija,
Novi Sad, 22. 01. 2008.
241. Jovica Lazić, Lj.: OUpravljanje finansijama i racunovodstvo, Univerzitet Singidunum, Fakultet za scenske i primenjene umetnosti / smer produkcija i novonarski, Akademija lepih umetnosti,Beograd, 2005.
242. Logarrigne,J. ,Logarrigne,P. , Albert. ,Le droit comptable, Edition S. A. Paris 1984. , prema
Ranković, J. , Ilić, G., „Međunarodni standard finansijskog izveštavanja 1-primena po prvi
put“, Cekos in, jun 2004
243. Malinić, S.: Karakteristike i kontrola finansijskog izveštavanja, 33 Nacionalna konferencija
o kvalitetu, Kragujevac, 10. -12. maj 2006.
244. Međunarodni računovodstveni standardi, SRRS, Beograd, 2007.
245. Međunarodni standardi i saopštenja, revizije, uveravanja i etike, Međunarodna federacija
računovođa, Savez računovođa Srbije, 2006.
246. Međunarodni standardi revizije, prevod, Savez RR Srbije, Beograd, 2004.
247. Međunarodni standardi revizije, SRSS, Beograd, 2002.
248. Mićunović, D.: Predgovor za knjigu Korupcija u Srbiji, Centar za liberalno demokratske
studije,Beograd, 2001.
249. Mijatović O: Organizacija knjigovodstva s posebnim osvrtom na jugoslovenske uslove,
SRFRS, Beograd, 1991. god.
250. Milenković, D. ,Jovanović,D.: „Karakteristike sistema upravljanja elektronskom
dokumentacijom“, Symorg, Simpozijum sa međunarodnim učešćšem, Zbornik radova,
Beograd, 2006.
251. Milojević, D. : Izveštaj nezavisnog revizora o adekvatnosti informacija obelodanjenih uz finansijske
izveštaje, Članak za 5. Simpozijum Republike Srpske, Zbornik radova, Teslić 2001.
252. Nacionalni računovodstveni obrazovni standard ROS-31, Beograd, 2006.
253. Perić, M.: „Bankrotstvo Enrona“, XI internacionalni simpozijum, Symorg08, Beograd, 2008.
254. Polić, S.: Globalni razvoj informacionih tehnologija zahteva usaglašavanje standarda,
Računovodstveni softver, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, jul 2003.
255. Pravilnik o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru.
256. Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda malih
pravnih lica i preduzetnika. , Sl. list SRJ, broj 105/2006, Beograd, 2006.
257. Profesionalna praksa interne revizije, Savez RR Srbije, 2006.
286
258. Projekat 1464 MNTR Republike Srbije ’’Unapređivanje izvoza i međunarodne
konkurentnosti industrije Srbije’’ u 2003. godini. Nosilac istraživanja Institut ekonomskih
nauka, Beograd, 2003.
259. Računovodstveni obrazovni standard ROS 31 ili profesionalno osposobljavanje
računovođa, Službeni glasnik broj 88/93, Odluka o utvrđivanju revidiranog finansijskog
izveštaja JRS 31 objavljena je u Sl. glasnik RS broj 85/2003, Beograd, 2003.
260. Radović, M.: Korporaciono iskustvo – iskustva korporacija u Vojvodini i izgledi za dalji razvoj,
Doktorska disertacija uz mentorstvo prof. dr Gorana Anđelića, Fakultet tehničkih nauka-Deprtman za
industrijsko inžinjerstvo i menažment, Univerzitet u Novom Sadu, januar, 2008.
261. Stojiljković, S. ,Guzina, V.: Priručnik za primenu Međunarodnih standarda finansijskog
izveštavanja u procenjivanju i priznavanju bilansnih pozicija i sastavljanju finansijskih
izveštaja, Beograd, maj 2008.
262. Vučković, Lj.: Skripta iz računovodstva, Beograd, 2001.
263. Vukmirović, D. ,Šutić, V., Pavlović K., Budimir, J.: „Upotreba ICT i informaciono društvo
u Srbiji“, Zbornik radova, XIII kongres, Beograd, 2007
264. Vukotić, V.: Razvoj finansijskih tržišta i restruktuiranje privrede, V miločersko
savetovanje,1994.
265. Zakon o računovodstvu i reviziji, „Službeni glasnik RS“, br. 46/06;
266. Zakon o računovodstvu i reviziji, „Službeni list SRJ“, br. 71/02;
267. Zakon o računovodstvu, „Službeni list SFRJ“, br. 12/89;
268. Zakon o računovodstvu, „Službeni list SRJ“, br. 18/93;
269. Zakon o računovodstvu, „Službeni list SRJ“, br. 46/96;
270. Zakon o reviziji računovodstvenih iskaza, „Službeni list SRJ“, br. 30/96;
271. Zakonom o finansijskom poslovanju, „Službeni list SFRJ“, br. 10/89;
272. Zbirka propisa iz računovodstva, Računovodstvo i praksa, broj 1/07., Beograd, 2007.
................
................
In order to avoid copyright disputes, this page is only a partial summary.
To fulfill the demand for quickly locating and searching documents.
It is intelligent file search solution for home and business.