Hrvatska znanstvena bibliografija



BANKARSKE GARANCIJEUVODNOBankarska garancija (engl. bank guarantee, njem. Bankgarantie) je pojam koji se rabi za oznaku specifi?nog pravnog instituta osiguranja potra?ivanja koje na tra?enje jedne banka daje drugoj osobi. Pod tim pojmom mo?e se podrazumijevati i isprava o garanciji koju ispostavlja banka u okviru garantnog posla. Dakle, bankarska garancija je pisana obveza pla?anja kojom se banka (garant) obvezuje da ?e na pisani zahtjev korisnika isplatiti odre?eni nov?ani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Pod bankarskom garancijom se podrazumijeva isprava koju banka daje korisniku garancije s pravilima, okolnostima i opisom obveze koju banka preuzima. Od nesigurnih po?etaka i nepotpunog razumijevanja pravog zna?enja bankarskih garancija, danas je kroz sudsku i arbitra?nu praksu, pravnu znanost, te rad me?unarodnih organizacija, u bankarskim garancijama oblikovan dobar bankarski instrument, bez kojeg bi se me?unarodna trgovina te?ko mogla zamisliti. Iako se ?esto primjenjuju u unutarnjem poslovnom prometu, bankarske garancije nastale su u me?unarodnoj poslovnoj praksi i institut su autonomnog trgova?kog prava te u pravilu nisu ure?ene kodificiranim nacionalnim propisima. Primjena bankarskih garancija zapo?inje 1960-ih godina i to naj?e??e kod investicijskih radova u zemljama u razvoju, a po?etak ?ire upotrebe se vezuje uz recesiju i naftnu krizu 1970-ih. Izvoznici su tra?ili od inozemnih partnera bankarske garancije jer su zbog za?tite doma?eg gospodarstva mnoge dr?ave zabranile ili ograni?ile i uvoz i izvoz, pa se nisu ispunjavale ve? ugovorene obveze.Osnovna svrha bankarske garancije je osiguranje izvr?enja ugovornih obveza. Banka koja je izdala garanciju, obvezala se da u slu?aju ispunjenja uvjeta sadr?anih u garanciji, isplati korisniku garancije odre?eni nov?ani iznos. Bankarska garancija nema niti prvenstvenu funkciju financiranja, a niti funkciju kreditiranja ili pla?anja. Jedina funkcija bankarske garancije je da garantira izvr?enje neke obveze. Ipak, u odre?enim situacijama, bankarska garancija mo?e biti i u funkciji financiranja, kao na primjer kada se njome garantira povrat zajmova i drugih financijskih obveza.Bankarska garancija je instrument osiguranja izvr?enja obveze najve?eg stupnja sigurnosti za korisnika, jer sadr?i bezuvjetnu obvezu banke na isplatu po zahtjevu korisnika ako se ispune uvjeti navedeni u garanciji. Obveza sadr?ana u bankarskog garanciji je samostalna i neovisna u odnosu na osnovni ugovor koji je zaklju?en izme?u du?nika i korisnika bankarske garancije, te je ona po svojoj pravnoj prirodi apstraktna jer je osnovni ugovor pravno odvojen od ugovora o garanciji. Sukladno tome, banka ne mo?e prema korisniku isticati prigovore iz osnovnog ugovora nego samo prigovore iz ugovora o garanciji. Za ovu isplatu nije potrebna prethodna suglasnost nalogodavca. Banka je potpuno neovisna od osnovnog ugovora i odnosa ugovornih strana iz njega i njezina je jedina obveza utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti iz garancije. Polo?aj nalogodavca (npr. izvoditelja radova) je nepovoljniji nego u ostalim instrumentima poja?anja ugovora, jer se naplata mo?e ostvariti mimo, pa i protiv njegove suglasnosti.Posebna osobina bankarskih garancija sastoji se u tome da banka, kao nezavisna i likvidna institucija, preuzima samostalnu i nezavisnu obvezu pla?anja (na prvi poziv), nevezanu za temeljni posao, kad je na to pozove korisnik. Garancije na prvi poziv postale su sastavni dio poslovnih transakcija, upravo zato ?to se njima osigurava potrebna ravnote?a interesa izme?u ugovornih strana, tj. izme?u nalogodavca i korisnika. Bankarskim garancijama pokrivaju se rizici u mnogim vrstama poslovnih transakcija, za koje ina?e nema drugog u?inkovitog instrumenta osiguranja. Te poslovne transakcije mogu biti financijske prirode (zajmovi, izdavanje obveznica, preuzimanje raznih financijskih obveza) ili nefinancijske prirode (ugovori o gra?enju, o kupoprodaji, o najmu i si.). Naplata bankarskih garancija je jednostavna i, na?elno govore?i, za naplatu je dovoljno samo uputiti dogovoreni zahtjev banci da plati. UJEDNA?AVANJE PRAVILA ZA GARANCIJESamostalne bankarske garancije nastale su u bankovnoj praksi i institut su autonomnog trgova?kog prava, stoga su posve rijetko ure?ene propisima. Osim Ujedna?enih pravila za garancije (dalje: URDG) koje je objavila Me?unarodna trgova?ka komora, Hrvatska je jedna od malobrojnih zemalja koja je i odredbama zakona uredila bankarsku garanciju. Kao posljedica ?injenice da bankarske garancije naj?e??e nisu regulirane u doma?im zakonodavstvima, postojala je nesigurnost u primjeni.Me?unarodna trgova?ka komora (International Chamber of Comerce) u Parizu (u daljnjem tekstu: MTK), je u cilju uklanjanja te nesigurnosti usvojila nekoliko Ujedna?enih pravila, te na taj neobvezni na?in, “kodificirala” na?ela koja su se izgradila u trgova?koj praksi. Ta je neobvezna kodifikacija ostvarena kroz nekoliko ujedna?enih pravila za bankarske garancije, izra?enih pod okriljem MTK TOC \o "1-5" \h \z . Uloga MTK u uobli?avanju i kodificiranju me?unarodne trgova?ke prakse, pokazala se uspje?nom u mnogim podru?jima, kao npr. u podru?ju akreditiva, inkasa, pla?anja izme?u banaka, INCOTERMS-a te u mnogim drugim podru?jima. MTK je izdala tri vrste ujedna?enih pravila za bankarske garancije. Ta su pravila doprinijela boljem razumijevanju pravne prirode bankarskih garancija i njihovom me?usobnom razlikovanju. Postojanje tih pravila je pomoglo razlikovanju raznih vrsta bankarskih garancija, te razjasnilo razliku izme?u bankarskih garancija na poziv i onih bankarskih garancija koja su sli?nija jamstvu nego garancijama na poziv, te garancija poznatih pod nazivom bondovi. Izdano je nekoliko zbirki Ujedna?enih pravila:pravila za ugovorne garancije (Uniform Rules for Contract Guarantees), MTK br. 325 (1978.);pravila za garancije na poziv (Uniform Rules for Demand Guarantees), MTK br. 458 (1992.);pravila za ugovorne bondove (Uniform Rules for Contract Bonds), MTK br. 524 (1996.);Me?unarodna praksa za standby (International Standby Practices - ISP98), MTK br. 590(1998.);pravila za garancije na zahtjev (Uniform Rules for Demand Guarantees), MKT br. 758 (2009.).MTK je 2009. u Publikaciji br. 758 objavila Ujedna?ena pravila za garancije na zahtjev (Uniform Rules for Demand Guarantees, u daljnjem tekstu: URDG), kojom je uredila zna?ajan broj pitanja samostalnih bankarskih garancija. Usvojena su od Izvr?nog odbora MTK stupila su na snagu 1. srpnja 2010. godine. Ta pravila sadr?e trgova?ke obi?aje te da ih treba uzeti i primjenjivati kao trgova?ki obi?aj.U Republici Hrvatskoj bankarska garancija propisana je Zakonom o obveznim odnosima i to odredbama ?lanaka 1039-1043. Bankarska garancija se definira prema ?l. 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Republike Hrvatske (dalje ZOO): “Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na pla?anje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da ?e na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti odre?eni nov?ani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije”, te ?l.1039. st.2.“ Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slu?aju da se taj posao u njoj spominje. Povod garantnom poslu uvijek je postoje?a ili budu?a nov?ana obveza iz trgova?kog ugovora ili s njim u vezi, ?iji vjerovnik tra?i osiguranje ispunjenja te obveze a du?nik se s tim tra?enjem suglasi. Du?nik u svojstvu nalogodavca, tra?i od banke izdavanje bankarske garancije u korist svog vjerovnika, u svojstvu korisnika garancije. Ako banka prihvati tra?enje nalogodavca, onda izdaje i dostavi korisniku pisani tekst svoje garancije koji sadr?i obvezu pla?anja odre?ene svote novca korisniku koji je ujedno temelj te obveze prema odredbi ?l. 1083. st. 2. ZOO.Bankarska garancija je formalno pravni posao, tj. da bi nastala pravovaljana ban?ina obveza potrebno bankarska garancija mora biti sa?injena u pisanom obliku, odnosno formi. U suprotnom bankarska garancija nema pravnu snagu. Pisani oblik bankarske garancije propisuju odredbe URDG i odredbe ZOO-a. Ponekad se pod izrazom “bankarska garancija” ne podrazumijeva pravni odnos izme?u banke garanta i korisnika garancije, nego isprava naj?e??e i imenovana kao bankarska garancija, koju banka dostavlja korisniku. Sudska praksa uva?ava i druge medije u kojima se mogu trajno sa?uvati podaci iz bankarske garancije. Time se ?tite interesi svih sudionika garantnog posla jer je u svakom trenutku mogu?e provjeriti obveze, uvjete i rokove iz bankarske garancije.URDG ure?uju obvezni sadr?aj (bitne sastojke, elemente) bankarske garancije. Prema njima u bankarskoj garanciji nu?no je navesti tko i komu treba platiti (subjekti), ?to i pod kojim uvjetima banka treba u?initi (predmet i opseg garancije), koliko i u kojoj valuti treba platiti (iznos i valuta garancije) te do kada banka ima obvezu pla?anja (rok va?nosti garancije). Drugi uobi?ajeni elementi npr. o mjerodavnom pravu, sno?enju tro?kova izdavanja i sl. preciziraju prava i obveze iz garancije ?ime se dodatno pove?ava pravna sigurnost za sve sudionike garantnog posla. Iako odredbe ZOO-a o bankarskoj garanciji takve potankosti ne sadr?e, izrazi “pisanje” i “pisani” prema URDG uklju?it ?e vjerodostojnu razmjenu podataka na daljinu ili provjerenu elektronsku razmjenu podataka (“EDI”), poruku koja joj je ekvivalent. Hrvatski pravni poredak ipak ovakav oblik. Da zakonom nije propisana pisana forma, bankarska garancija bi trebala biti u pisanom obliku jer jedino takva omogu?uje da obveza banke bude ?to preciznije definirana. Osim toga pisana forma ?titi interese sudionika u garantnom poslu.PRAVNI ODNOSI ME?U SUBJEKTIMA Kod bankarskih garancija uvijek postoje najmanje tri subjekta:nalogodavac (engl. principal), tj. onaj na ?iji zahtjev ?e banka otvoriti bankarsku garanciju,banka garant ili samo ,,garant“ (engl. issuing bank ili guarantor), koja izdaje bankarsku garanciju na zahtjev nalogodavca (“prva banka”),korisnik (engl. beneficiary), osoba u ?iju korist ?e banka otvoriti bankarsku garanciju.U cjelokupnom garantnom poslu me?u subjektima nastaju najmanje tri ugovorna odnosa: odnos izme?u nalogodavca i korisnika iz osnovnog ugovora (temeljni odnos), odnos nalogodavca i banke garanta,odnos izme?u banke garanta i korisnika. 3.1. ODNOS IZME?U NALOGODAVCA I KORISNIKA GARANCIJETemeljni odnos (izvedeno iz ,,underlying contract“) je pravni odnos izme?u korisnika garancije i tre?e osobe koja je zbog tog odnosa od banke zatra?ila izdavanje garancija. Temeljni je osnovni odnos izme?u nalogodavca i korisnika iz osnovnog ugovora na kojem se grade svi ostali odnosi u garantnom poslu, a u njemu se du?nik iz tog posla obvezuje osigurati bankarsku garanciju, tj. nalo?iti banci njeno izdavanje. Nakon ?to nalo?i banci garanciju, i ova prihvati taj nalog nastaje pravni odnos izme?u njega i banke - odnos nalogodavca i banke garanta. U tom odnosu ban?ina obveza je izdati garanciju, a nalogodavca platiti naknadu. Banka, izdavanjem bankarske garancije preuzima obvezu pla?anja iznosa iz garancije korisniku (vjerovniku iz osnovnog odnosa) ako se ispune uvjeti za to (uvjeti moraju biti navedeni u garanciji) te se zasniva i pravni odnos izme?u banke garanta i korisnika garancije.Svrha bankarske garancije je osiguranje vjerovnika (korisnika garancije) od neispunjenja obveze du?nika (nalogodavca garancije) iz pravnog posla (ugovora) koji prethodi izdavanju garancije. Zato ju du?nik i vjerovnik ugovaraju u pravnom poslu, tj. osnovnom ugovoru. Svrha bankarske garancije uvijek je osigurati ispunjenje obveze iz drugog pravnog posla (ugovora) koji prethodi bankarskog garanciji i u kojem je ona uz uvjete dogovorena kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze. Predmet tog prvog pravnog posla mo?e biti svaka dopu?tena nenov?ana (npr. sklapanje ugovora po natje?aju, izvr?enje nekog posla, gra?enje) i nov?ana obveza (npr. kredit, kupoprodaja s obro?nim otplatama), a obi?no je velike vrijednosti. Tek nakon ?to je izme?u korisnika i tre?e osobe nastao pravni odnos koji je povod izdavanju garancije i nakon ?to je tre?i od banke zatra?io (a banka prihvatila) izdavanje garancije u korist korisnika, slijedi nastanak isprave tj, njeno izdavanje i nastanak pravnog odnosa izme?u banke garanta i korisnika garancije.Osnovnim ugovorom kojim se zasniva osnovni odnos ugovorne strane, izme?u ostalog, ugovaraju tko, kada i kako ?e ishoditi bankarsku garanciju i kakvog sadr?aja. Du?nik se posebnom klauzulom obavezuje pribaviti garanciju odre?ene banke, radi osiguranja vjerovnikova potra?ivanja. Neispunjenje ove obveze daje vjerovniku pravo raskida ugovora i da od du?nika tra?i naknadu ?tete zbog neizvr?enja ugovora. Odredba o bankarskoj garanciji sadr?ana u osnovnom ugovoru mora biti jasna i precizna, tako da se u potpunosti isklju?uju sva mogu?a potrebna tuma?enja ugovora. Neovisno o tome ?to zakon u pogledu temeljnog ugovora ne predvi?a pisanu formu, kao ?to je propisano kod izdavanja bankarske garancije, odredba osnovnog ugovora koja sadr?i klauzulu za pribavljanje bankarske garancije tako?er mora biti u tom obliku. Iako temeljni odnos pravno gledano nije dio garantnog posla, to je temeljni odnos na kojem se grade svi ostali pravni odnosi u garantnom poslu. ODNOS IZME?U NALOGODAVCA GARANCIJE I BANKE Odnos nalogodavca i banke garanta je pravni odnos izme?u tre?ega i banke, nastao jer je tre?a osoba od banke zatra?ila, a banka prihvatila, izdavanje bankarske garancije. Povodom njenog pravnog polo?aja iz osnovnog odnosa, strana koja u tom odnosu ima obvezu pribaviti bankarsku garanciju u korist druge strane u tom odnosu, od banke tra?i izdavanje bankarske garancije. Obveza pribavljanja bankarske garancije podrazumijeva isho?enje bankarske garancije koja odgovara elementima koji su zadani u osnovnom odnosu (ugovoru ili uvjetima natje?aja koji je raspisao budu?i korisnik garancija).Ugovor izme?u nalogodavca i banke mora u potpunosti odgovarati klauzuli iz osnovnog ugovora u pogledu svih bitnih elemenata bankarske garancije: sadr?aj garancije, vrsta, rok va?enja garancije i dr. U suprotnom, korisnik garancije mo?e nakon saznanja za izdanu bankarsku garanciju raskinuti osnovni ugovor ili se zadovoljiti s takvom garancijom, a mo?e tra?iti od druge ugovorne strane izdavanje nove garancije u skladu s osnovnim ugovorom.Prihva?anjem zahtjeva za izdavanje garancije uspostavlja se pravni odnos izme?u banke garanta i nalogodavca. Pravni odnos izme?u nalogodavca garancije (du?nika iz osnovnog pravnog posla) i garanta (banke koja izdaje garanciju) nastaje zaklju?enjem ugovora o izdavanju bankarske garancije. Njime se banka obavezuje da ?e tre?em (korisniku) izdati garanciju dok se nalogodavac obavezuje da ?e za izvr?enu uslugu platiti banci proviziju i nadoknaditi ostale tro?kove. Odnos nalogodavca i banke odgovara odnosu nalogodavca i nalogoprimca iz ugovora o nalogu, pri ?emu banka ima polo?aj nalogoprimca, jer se prihva?anjem tra?enja nalogodavca obvezuje za njegov ra?un obaviti odre?eni pravni posao. Zna?i ovo je dvostrano obvezni ugovor. Ban?ina obveza je izdati garanciju, a nalogodavca je platiti naknadu. Svaka strana ima pravo odbiti ispunjenje svoje obaveze, dok druga strana ne ispuni svoju obvezu.ODNOS IZME?U BANKE I KORISNIKA GARANCIJEOdnos izme?u banke i korisnika je pravni odnos izme?u banke garanta i korisnika garancije, nastao dostavom bankarske garancije korisniku. Realizacijom zahtjeva za izdavanje garancije, uspostavlja se novi pravni odnos u poslu bankarske garancije, a to je odnos banke garanta (banke koja izdaje garanciju) i korisnika garancije (tre?eg u ?iju korist se izdaje bankarska garancija). Kada je jednom ugovoreno izdavanje bankarske garancije, izvoditelji nekih radova ?e se sada u svojstvu nalogodavca, u odnosu prema banci od koje tra?i izdavanje bankarske garancije, obratiti toj banci sa zahtjevom da ona za njega izda bankarsku garanciju korisniku (naj?e??e naru?itelj radova) kojeg on imenuje. Banka, u odnosu prema naru?itelju radova, postaje ,,garant“, a naru?itelj radova u odnosu prema banci garantu, postaje ,,korisnik“. Ti su ugovori me?usobno odvojeni i svaki od tih ugovornih odnosa, smatra se nezavisnim jedan od drugog. Banka izdavanjem bankarske garancije zasniva novu obavezu ?iji temelj je u ugovoru o bankarskoj garanciji. Posao bankarske garancije je jednostrano obavezan, a ugovor o izdavanju bankarske garancije dvostrano obavezan. Izme?u ova dva ugovora ne postoji nikakva pravna veza. Predmet ugovora im je tako?er razli?it. Bez obzira na njihovu samostalnost i nezavisnost, tek zajedno dovode do stvaranja garancijskog posla. Predmet osnovnog pravnog posla mo?e biti bilo koja dopu?tena nov?ana ili nenov?ana obveza, no ban?ina obveza iz bankarske garancije uvijek je nov?ana. Obveze banke prema korisnikuPoslom izdavanja garancije banka preuzima obvezu da ?e korisniku garancije isplatiti odre?enu svotu novca ukoliko du?nik iz osnovnog ugovora (u predvi?enom roku) ne izvr?i ili neuredno izvr?i svoje ugovorne obaveze. Ban?ina obveza iz bankarske garancije uvijek je nov?ana obveza i to neovisno o vrsti obveze ?ije se ispunjenje osigurava izdavanjem bankarske garancije. Ovo je potrebno nazna?iti s obzirom na okolnost ?to se bankarske garancije prema svrsi izdavanja, odnosno riziku od ?ijeg se nastupa osigurava, dijele na garancije za ozbiljnost ponude, garancije za dobro izvr?enje posla i garancije pla?anja, pa bi se moglo povezati vrstu obveze ?ije se ispunjenje osigurava garancijom s ban?inom obvezom iz garancije. Neovisno o vrsti obveze ?ije ispunjenje se osigurava, ban?ina obveza nikad nije nenov?ana. Samostalnost i neovisnost ban?ine obveze iz garancije u odnosu na osnovni pravni posao te nepostojanje pravne veze izme?u temeljnog posla i odnosa banke s korisnikom, ukazuje da su za ocjenu odnosa banke i korisnika relevantni jedino uvjeti isplate navedeni u tekstu bankarske garancije. Obveza banke prema korisniku nastaje u trenutku kad korisnik primi garanciju (ispravu), odnosno u trenutku kad korisnik prihvati garanciju kao ponudu za sklapanje ugovora koji nastaje izme?u njih. Rok koji istje?e na dan nazna?en u garanciji ima karakter raskidnog roka, a doga?aj karakter raskidnog uvjeta, jer istekom tog roka odnosno nastupom doga?aja prestaje postojati ban?ina garantna obveza. Prema izlo?enom zaklju?ujemo daje ban?ina obveza prema korisniku (samostalne) bankarske garancije uvijek nov?ana. Ostale karakteristike ban?ine obveze su da je samostalna, apstraktna vremenski ograni?ena raskidnim rokom.Pretpostavke isplatePrema sadr?aju ZOO ?l. 1039. “Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na pla?anje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da ?e na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti odre?eni nov?ani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije’', a pisani zahtjev korisnika bit ?e pretpostavka ban?ine obveze isplate. Podno?enje drugih dokumenata banci garantu, kao pretpostavka njene obveze isplate garancije, u stvarnosti nije ?esto. Korisnik ne mora dokazivati da ima pravo na pla?anje, ve? mora samo podnijeti banci zahtjev u kojem navodi da je stekao pravo na pla?anje, a zahtjev treba biti u skladu s uvjetima iz garancije. Na? ZOO ne zahtijeva takvu izjavu, me?utim zahtjev za isplatu (bez izjave o nalogodavca o neispunjenju) ne bi bio dovoljan u slu?ajevima u kojima se primjenjuju URDG. Prema ?l. 20. MTK pisani zahtjev za isplatu garancije mora (u tekstu ili odvojenom dokumentu) sadr?avati izjavu korisnika o tome da nalogodavac nije ispunio odnosno da je povrijedio obvezu osiguranu garancijom i opis na?ina na koji on svoju obvezu povrijedio. Takva izjava predstavlja dokaz o savjesnosti odnosno nesavjesnosti korisnika garancije u trenutku podno?enja zahtjeva za isplatu. Iako je garancija potpuno neovisna od temeljnog ugovora, ve?e ih uzro?no posljedi?na veza. Ukoliko nastupi neispunjenje obveze nalogodavca iz glavnog ugovora, nastupa ispunjenje obveze banke iz garancije. Neispunjenje obveza iz glavnog ugovora zna?i ispunjenje uvjeta iz garancije i isplatu garantnog iznosa.Ostali pravni odnosiPod ostalim pravnim odnosima podrazumijevaju se odnosi koji nastaju uklju?ivanjem jo? jedne banke u garancijski posao, ?to u me?unarodnoj razmjeni predstavlja redovnu pojavu. Naj?e??e do toga dolazi kad vjerovnik iz temeljnog ugovora (korisnik garancije) zahtijeva izdavanje garancije preko banke koja se nalazi u njegovom sjedi?tu ili kad zahtijeva da ta banka izda garanciju ili kontra-garanciju. Tada imamo ?etiri sudionika u garancijskom poslu: nalogodavca (du?nika iz osnovnog ugovora), banku garanta koja je istovremeno i nalogodavca, zatim drugu banku (onu u sjedi?tu vjerovnika) i korisnika. Uloga druge banke, koja izdaje korisniku bankarsku garanciju na zahtjev i po nalogu prve banke, mo?e biti ili ,,aviziraju?a“ ili ,,garantiraju?a“. Ako se radi samo o aviziranju, to zna?i da druga banka samo obavje?tava korisnika o garanciji koju je izdala prva banka pri ?emu druga banka ne preuzima samostalnu obvezu pla?anja. Obveza pla?anja ostaje na prvoj banci. Ako je uloga druge banke ,,garantiraju?a“, to zna?i da ta banka preuzima samostalnu ulogu garanta u odnosu prema korisniku. Ako druga banka potvrdi izdanu garanciju, tada se korisnik mo?e obratiti i prvoj i drugoj banci za naplatu. Ako je pak garancija izdana na temelju kontra-garancije tada se korisnik mo?e obratiti samo drugoj banci za pla?anje, a druga banka ?e tra?iti povrat pla?enih iznosa od prve banke temeljem kontra-garancije. U slu?aju kada se potvr?uje bankarska garancija nastaje ?odnos izme?u prve i druge banke“ te ?odnos izme?u druge banke i korisnika garancije“, a kada se izdaje kontra garancija odnos izme?u prve garantne banke i druge kontra-garantne banke“ te ?odnos izme?u druge kontra-garantne banke i korisnika garancije. SADR?AJ BANKARSKE GARANCIJEIzdavanjem garancije banka treba sadr?aj obveze koju preuzima prema korisniku to?no odrediti. ZOO ne odre?uje bitne elemente bankarske garancije, ve? taj dio prepu?ta ugovornim stranama da ih predvide. Ipak, u bankarskoj praksi ustalili su se osnovni, zajedni?ki elementi za sve vrste bankarskih garancija, ali i oni dodatni elementi - razne klauzule koje poja?avaju sadr?aj garancija.U poslovnoj praksi banke imaju unaprijed pripremljene obrasce za pojedinu vrstu garancija koje dopunjavaju ostalim bitnim i nebitnim sastojcima u skladu s osnovnim ugovorom temeljem kojeg se izdaje garancija. URDG propisuju da svaka garancija najmanje treba sadr?avati:podatke o nalogodavcu i korisniku garancijeodredbu o predmetu i opsegu garancijeodredbu o svoti i valuti garancijeodredbu o roku va?nosti garancijePored tih sastojaka, bankarska garancija mo?e sadr?avati i druge (nebitne) elemente, od kojih su u praksi uobi?ajeni sljede?i elementi:mjesto i datum izdavanjabroj garancijeodredbu o povratu garancije nakon njezina istekamjerodavno pravoodredbu o vi?oj silirazne klauzule: valutna, znatna klauzula, klauzulu o kliznoj skali, klauzula o kamatiodredbu o tro?kovima izdavanja garancijeostalo prema zahtjevu nalogodavca/korisnika, pod uvjetom da se takvom odredbom banka ne stavlja u nepovoljan polo?aj.Primjer obrasca garancije za ozbiljnost ponude<naziv korisnika garancije><adresa korisnika garancije><mjesto i datum izdavanja garancije><naziv banke garanta> (u daljnjem tekstu: Banka) izdaje po nalogu i za ra?un < naziv, adresa i OIB nalogodavca> (u daljnjem tekstu: Nalogodavac), a u korist <naziv, adresa i OIB korisnika garancije> (u daljnjem tekstu: Korisnik garancije) sljede?uGARANCIJU(za ozbiljnost ponude)Banka je upoznata da (npr.) Nalogodavac podnosi ponudu za <kratki opis ponude> prema (npr. javnom) natje?aju, objavljenom u <naziv novina> od <datum novina> i dokumentaciji <naziv ostale dokumentacije>. Ukupna vrijednost radova iznosi <vrijednost radova>.2.Ovom Garancijom Banka se obvezuje Korisniku garancije <na prvi poziv> isplatiti bilo koji iznos, ali najvi?e do <broj>% od ukupne vrijednosti radova ?to iznosi <valuta, iznos za koji Banka garantira>, (slovima:…), na temelju pisanog zahtjeva Korisnika garancije za pla?anje, ako Nalogodavac opozove ili izmijeni ponudu poslije roka za dostavu ponuda, i/ili ne potpi?e Ugovor (npr. o nabavi) nakon ?to je obavije?ten o prihva?anju svoje ponude od strane Korisnika garancije (i/ili drugi uvjeti prema natje?ajnoj dokumentaciji/pozivu na ponudu - izrijekom navesti ako postoje).3.Pravo pozivanja na pla?anje iz garancije mo?e se ustupiti <navesti odre?enu osobu>. Pravo primiti iznos iz garancije ima <navesti odre?enu osobu>.4.Ova Garancija stupa na snagu <datum stupanja na snagu> i vrijedi do <datum isteka> i svaki zahtjev za pla?anje prema ovoj Garanciji, zajedno s dokazima iz to?ke 2. ove Garancije, mora biti zaprimljen u Banci unutar tog roka. Zahtjev za pla?anje podnosi se u naprijed navedenom roku na adresu Banke <na vesti adresu poslovnice koja je izdala garanciju>.5.Korisnik garancije du?an je poziv na pla?anje uputiti preko svoje poslovne banke, koja ?e potvrditi daje zahtjev za pla?anje potpisala ovla?tena osoba koja zastupa Korisnika garancije.6.Po isteku roka va?nosti prestaje obveza Banke po ovoj Garanciji i bez povrata iste.7.U slu?aju spora nadle?an je <navesti naziv suda i grad>.8.Ova Garancija izdaje se u 1 (jednom) originalnom primjerku i jo? 2 (dva) koji se smatraju kopijama.<funkcija><funkcija><ime i prezime><ime i prezime>Sadr?aj (bitne elemente, sastojke) bankarskih garancija je jako va?no jasno definirati te ih se pridr?avati. Nu?no je precizirati koja banka i komu treba platiti (subjekte), ?to i pod kojim uvjetima banka mora u?initi (predmet i opseg garancije), koliko i u kojoj valuti mora platiti (iznos i valuta garancije) te do kada banka ima obvezu pla?anja (rok va?nosti garancije). Drugi uobi?ajeni elementi dodatno preciziraju prava i obveze iz garancije ?ime se dodatno pove?ava pravna sigurnost za sve sudionike garantnog posla.PODACI O NALOGODAVCU I KORISNIKU GARANCIJEBankarska garancija mora sadr?avati jasne i to?ne podatke o nalogodavcu koji se sastoje od punog naziva (tvrtke) i sjedi?ta. Bez ovog elementa, ne bi mogla nastati punopravna garantna obveza, jer ne bi bilo poznato tko se garancijom obvezao. Isto tako, bankarska garancija mora sadr?avati jasnu odredbu o korisniku garancije. Navedeni podaci, moraju biti to?ni podaci korisnika koji se sastoje od punog naziva (tvrtke) i sjedi?ta. Bez ovog podatka, korisnik garancije nema legitiman dokument kojim mo?e zahtijevati isplatu garantnog iznosa.ODREDBA O PREDMETU I OPSEGU GARANCIJEBankarska garancija mora sadr?avati jasnu odredbu o predmetu i opsegu garancije, odnosno poslovnoj i pravnoj osnovi garantne obveze, te o uvjetima ispunjenja obveze iz garancije. Uz navedeno, tako?er mora sadr?avati jasnu odredbu izdaje li se garancija s nekom bitnom klauzulom kao ?to su klauzule "na prvi poziv", "bez prigovora" ili drugom klauzulom sli?nog zna?enja, te svakako klauzulu kojom se utvr?uje nastup garantnog doga?aja. Opis osnovnog posla ?ije se izvr?enje osigurava garancijom u pravilu sadr?ava podatke o ugovornim stranama, predmetu ugovora ili drugog pravnog posla, rok njegova izvr?enja, cijena ili naknada za izvr?eni posao ili isporu?enu robu/usluge te sve druge podatke koji mogu biti zna?ajni za preuzetu garancijsku obavezu. Po?eljno je da se u okviru predmeta, bankarska garancija pozove ne ugovor ili sli?an dokument kojim je zaklju?en osnovni posao zbog kojeg se izdaje bankarska garancija. U na?oj sudskoj praksi stajali?te je da banka nije du?na ispuniti obvezu ako navod o nastupu osiguranog slu?aja ne potje?e u pisanom obliku od korisnika garancije, ?to je obrazlo?eno kako se tra?bine mogu ustupati, ali ovlast o?itovanja o nastupu slu?aja koji je osiguran garancijom nije tra?bina, pa ustupanje te ovlasti ne dolazi u obzir jer bi vodilo do nedopu?tene promjene sadr?aja garantne obveze.ODREDBA O SVOTI I VALUTI GARANCIJESvakako je za korisnika najva?niji dio bankarske garancije onaj o garantnom iznosu i vrsti valute. Taj nov?ani iznos predstavlja iznos kojeg je banka du?na isplatiti korisniku ako du?nik iz osnovnog ugovora ne izvr?i svoju ugovornu obvezu. Banka svoju obvezu iz garancije mo?e izvr?iti jedino u novcu, bez obzira da li se garancijom osigurava izvr?enje neke nov?ane ili ne nov?ane obveze. Iznos kojeg se banka obvezala isplatiti korisniku garancije mo?e biti odre?en u apsolutnom iznosu ili u odre?enom postotku ukupne vrijednosti obveze iz osnovnog ugovora. Visina nov?anog iznosa iskazuje se u fiksnom iznosu ili u odre?enom postotku od vrijednosti obveze ?ije se ispunjenje osigurava tom garancijom. Sli?no kao i garantni iznos, i valuta u kojoj je izra?en garantni iznos, mora biti ona u kojoj je izra?ena obveza nalogodavca iz osnovnog ugovora. Tako npr. ako je nalogodavac u obvezi isplatiti korisniku odre?en iznos novca izra?en u hrvatskim kunama, tada i bankarska garancija mora biti izra?ena u hrvatskim kunama. Ukoliko nastupi obveza banke za isplatom garantnog iznosa, banka je du?na isplatiti to?no onaj iznos naveden u garanciji. Ban?ina obveza iz bankarske garancije uvijek je nov?ana obveza, i to neovisno o vrsti obveze ?ije se ispunjenje osigurava izdavanjem bankarske garancije. Ovo je potrebno nazna?iti s obzirom na okolnost ?to se bankarske garancije prema svrsi izdavanja redovito dijele na garancije za ozbiljnost ponude, garancije za dobro izvr?enje posla i garancije pla?anja, pa bi manje upu?eni mogli povezati vrstu obveze ?ije se ispunjenje osigurava garancijom s ban?inom obvezom iz garancije.ODREDBA O ROKU VA?ENJA GARANCIJERok va?enja bankarske garancije podrazumijeva protok vremena do kojega je korisnik garancije ovla?ten zahtijevati isplatu nov?anog iznosa na koji garancija glasi, a banka garant obavezna izvr?iti tu isplatu. Od datuma nazna?enog na garanciji banaka je u obvezi po toj garanciji, to?nije, od tog datuma po?inje te?i rok u okviru kojega korisnik garancije mo?e ispostaviti zahtjev za isplatu garantnog iznosa. Va?no je i odrediti od kada garancija stupa na snagu jer prije tog datuma korisnik je ne mo?e pozvati na pla?anje. Najjednostavnije je da se izri?ito odredi datum stupanja na snagu, jer ako to nije u?injeno, smatra se da je garancija stupila na snagu na datum kada je izdana. Me?utim, ?est slu?aj je da se stupanje na snagu neke garancije ve?e uz nastup nekog doga?aja. Odredbe ZOO-a o bankarskoj garanciji ne sadr?e naznaku o trajanju ban?ine garantne obveze prema korisniku, ali u poslovnoj praksi bankarske garancije redovito sadr?e odredbu o nadnevku ?ijim istekom ili o doga?aju ?ijim nastupom garancija isti?e. Uno?enje ove odredbe nala?e URDG. Rok ?ijim istekom prestaju pravni u?inci odnosno ban?ina obveza, u poslovnoj praksi i URDG naziva se ?nadnevak isteka“, a doga?aj koji stvara isti u?inak naziva se ?doga?aj isteka“. URDG i poslovna praksa koriste izraz ?istek garancije“ za ozna?avanje isteka raskidnog roka i prestanak pravnih u?inaka odnosno ban?ine obveze prema korisniku. U?inak prestanka ban?ine obveze imat ?e i vra?anje garancije banci, a i korisnikovo pisano o?itovanje o odricanju prava iz garancije tj. oslobo?enju banke od garantne obveze. Trenutak prestanka valjanosti garancije mo?e se odrediti ili kalendarski tj. na odre?eni dan ili nastupom nekog doga?aja (npr. predajom izgra?enog objekta, potpisom zapisnika o primopredaji i si.). Rok koji istje?e na dan nazna?en u garanciji ima karakter raskidnog roka, a predo?enje isprave o nastupu relevantnog doga?aja karakter raskidnog uvjeta, jer istekom roka, odnosno predo?enjem te isprave prestaju pravni u?inci izdane garancije, odnosno ban?ina garantna obveza.OSTALI ELEMENTIUz navedene bitne elemente tu su i oni ostali elementi. Koji ?e elementi ?initi sadr?aj garancije ovisit ?e o prirodi obveze iz osnovnog ugovora i o konkretnom sporazumu izme?u stranaka garantnog posla. Mo?e stajati obra?un tro?kova koji obi?no vr?i se po zvani?noj tarifi banke kao naknada za obradu garancije od 0,6% do 1,5% od iznosa garancije jednokratno, te provizija za kori?tenje garancije: od 0,2% do 1,0%, kvartalno. Vrlo su ?este odredbe o mjerodavnom pravu, arbitra?na odredba, odredba o nadle?nosti redovnih sudova. Ako nije navedeno, na garanciju se primjenjuje pravo koje vrijedi u sjedi?tu garanta. Neke garancije sadr?e odre?ene odredbe o tome daje korisnik nakon prestanka valjanosti du?an vratiti ispravu o garanciji. Takva odredba ima smisla u onim zakonodavstvima u kojima se smatra da valjanost garancije traje dok je u posjedu korisnika. Banke u garanciji nastoje ubaciti klauzule vi?e sile koje dozvoljavaju banci da ne plati. Takve su klauzule vrlo rijetke i nepovoljne za korisnike jer stvaraju mogu?nost da banka u odre?enim okolnostima odbije platiti garantni iznos. Neke garancije predvi?aju mogu?nost povremenog smanjivanja vrijednosti garantnog iznosa. Mogu?e su i neke druge odredbe prema zahtjevu nalogodavca / korisnika, pod uvjetom da se takvom odredbom banka ne stavlja u nepovoljan polo?aj.VRSTE BANKARSKIH GARANCIJATerminolo?ke razlike dovode do nerazumijevanja garancija zbog niza naziva kao: garancija (guarantee), bankarska garancija (bank guarantee), garancija na poziv (demand guarantee), garancija na prvi poziv (first demand guarantee), neovisna garancija (independent guarantee), garancija za dobro izvr?enje posla (performance guarantee), a u engleskom jeziku ponekad i “jamstvo” (suretyship). Ponekad se uz ili umjesto izraza bankarska garancija upotrebljavaju i izrazi “?ista” garancija, “garancija na zahtjev”, “garancija na prvi zahtjev” ali i “jamstvo na prvi poziv“. Kod jamstva jedna osoba “garantira” ili “jam?i” izvr?enje obveze neke druge osobe. Me?utim, kod “garancije” radi se o druga?ijoj vrsti jamstva. Dok je kod jamstva jamac du?an izvr?iti obvezu glavnog du?nika ako to ovaj ne u?ini sam, kod bankarske garancije je garant du?an platiti odre?eni (posebno ugovoreni) nov?ani iznos ako se ispune uvjeti navedeni u garanciji, tj. ako du?nik ne bi uredno izvr?io svoju obvezu. Onaj koji jam?i za nekoga, kad bude pozvan na izvr?enje svog jamstva, mo?e prema vjerovniku istaknuti sve one argumente koje je du?nik jam?io. Kod garancije, garant nema nikakvu obranu protiv vjerovnika, ve? je du?an platiti obe?ani nov?ani iznos. Prema tome, kod jamstva i kod garancije radi se o dva razli?ita pravna instituta. Postoji vi?e vrsta garancija i mogu?ih sadr?aja obveze koja ?e proizlaziti iz garancije. Po?eljno je ?to to?nije odrediti vrstu i sadr?aj garancije koju ugovaratelj treba pribaviti. Garancije nisu vezane za odre?ene vrste poslova i mogu se izdavati za izvr?enje razli?itih obveza financijske i nefinancijske prirode. Profilirane vrste garancija razvile su se zbog potreba odre?enih poslovnih djelatnosti. Me?unarodna poslovna praksa razvila je nekoliko vrsta bankarskih garancija obzirom na svrhu za koju se garancije izdaju. Najpoznatije vrste garancija su one koje se izdaju u vezi s izvo?enjem radova gra?enja i isporuke opreme. Svrha tipiziranih garancija je odre?ivanje vrste rizika koje pokrivaju kako se neki rizik ne bi pokrivao s nekoliko bankarskih garancija koje se me?usobno preklapaju ili se nedovoljno nadopunjuju. Me?utim, garancije su mogu?e i za ispunjenje financijskih obveza, kao ?to je obveza otplate zajma ili obveza isporuke roba ili obveze otvaranja akreditiva ili ispunjenja bilo koje druge ugovorne obveze. Bankarske garancije razvrstavaju se prema raznim kriterijima, a naj?e??i kriteriji podjele su: svrha izdavanja tj. vrsta ugovora ?ije se ispunjenje osigurava garancijom,uvjeti aktiviranja,broj banaka koje sudjeluju u garantnom poslu, teostale podjele.Iz navedenog se zaklju?uje da se odre?ivanjem vrste i sadr?aja budu?e garancije pove?ava pravna sigurnost strana u garantnom poslu.5.1. BANKARSKE GARANCIJE OBZIROM NA SVRHU IZDAVANJAPrema vrsti ugovora ?ije se ispunjenje osigurava garancijom, bankarske garancije dijele se na: Ponudbene (licitacijske) garancijeGarancije za povrat avansaGarancije za dobro izvr?enje poslaGarancije posebnih namjenaPonudbena garancija ili licitacijska garancija (tender guaeantee, bid bond) predstavlja osiguranje da ?e nalogodavac s korisnikom garancije sklopiti ugovor ako ga korisnik izabere kao najpovoljnijeg ponuditelja na natje?aju.Kod investicijskih poslova je uobi?ajeno da se prije po?etka radova raspisuje licitacija za dobivanje posla. Na licitacijama sudjeluje odre?eni broj ponuditelja koji se me?usobno natje?u za dobivanje posla. Da bi ponuditelji dokazali svoju ozbiljnost i zainteresiranost, investitori od njih tra?e da zajedno s ponudom u njihovu korist, podnesu i bankarsku garanciju u odre?enom iznosu. Tom garancijom se banka obvezuje isplatiti odre?eni iznos na prvi zahtjev investitora i u njegovu korist, ukoliko ponuditelj propusti izvr?iti obveze koje je preuzeo svojom ponudom. Naj?e??i propust koji ponuditelj mo?e u?initi je da odbije sklopiti ugovor nakon ?to je investitor njegovu ponudu ocijenio kao najpovoljniju. Da bi se to sprije?ilo, naru?itelji tra?e da ponuditelji uz svoju ponudu daju i bankarsku garanciju kojom banka garantira pla?anje ako ponuditelj odbije sklopiti ugovor. Osnovni odnos kod licitacijske garancije je natje?aj za sklapanje ugovora (npr. o izvo?enju investicijskih radova) koji je raspisao korisnik garancije i koji je razmatranje ponuda uvjetovao prilaganjem bankarske garancije ponudbenoj dokumentaciji. Garancija za povrat avansa (repayment ili advance payment guarantee) predstavlja osiguranje da ?e nalogodavac korisniku vratiti avans odnosno ispuniti obvezu ako je primio avans. Banka garantira korisniku garancije isplatu iznosa avansa kojeg je korisnik uplatio nalogodavcu/korisnikovom du?niku ako nalogodavac/korisnikov du?nik ne izvr?i ugovorom preuzete obveze. Kod velikih gra?evinskih radova je uobi?ajeno da naru?itelj daje izvoditelju predujam za potrebe mobilizaciju i pokrivanje tro?kova potrebnih za pripremu radova (nabava i transport opreme, postavljanje i opremanje radili?ta, slanje radnika i sl.). Takvi predujmovi (avansi) ponekad predstavljaju zna?ajne iznose i oni se pla?aju u postotku od ukupne cijene nekog ugovora (izme?u 10% do 20%). Da bi se smanjili rizici investitora za pla?anje predujma, uobi?ajeno je izdavanje avansnih garancija na prvi poziv. Bankarska garancija za avans na prvi poziv daje korisniku pravo da od banke tra?i pla?anje cijelog iznosa pokrivenog bankarskom garancijom. Korisnik je na taj na?in pokriven za rizik pla?anja unaprijed, a ako se garancija smanjuje razmjerno izvr?enim radovima, tada je i izvoditelj za?ti?en da njegova banka ne?e morati vra?ati one iznose primljenog avansa koji su ve? obra?unati u izvr?enim radovima. Kod garancija za povrat avansa osnovni odnos je ugovor izme?u nalogodavac i korisnika garancije, kojim se korisnik obavezao svoju obvezu pla?anja nalogodavac u ispuniti, u cijelosti ili djelomi?no, prije nego ?to nalogodavac ispuni svoju obvezu (avansom). Ugovor izme?u nalogodavca i korisnika garancije, kojim se nalogodavac obvezao korisniku isporu?iti ili izraditi i isporu?iti stvar ili stvari, pri ?emu nalogodavac jam?i za ispravno funkcioniranje stvari, odgovara za njene nedostatke i obvezuje se odr?avati je tijekom ugovorenog vremena predstavlja osnovni odnos kod garancija za dobro izvr?enje posla. Garancija za dobro izvr?enje posla (performance guarantee, mintenence, warranty guarantees) predstavlja osiguranje da ?e nalogodavac korisniku uredno ispuniti ugovornu obvezu, a osobito da ?e ispuniti svoju obvezu za uredno funkcioniranje isporu?ene robe ili obveze koje proizlaze iz odgovornosti za nedostatke isporu?ene robe. Banka garantira korisniku garancije isplatu ako nalogodavac ili korisnikov du?nik ne izvr?i posao na na?in nazna?en u ugovoru izme?u nalogodavca i korisnika, odnosno korisnika i njegovog du?nika. Garancije za dobro izvr?enje posla naj?e??e su upotrebljavane garancije. Njihova je funkcija u pogledu izvr?enja usluga i radova identi?na funkciji koju ima akreditiv kod isporuke robe, s razlikom da se akreditiv napla?uje kad je obveza izvr?ena (roba isporu?ena), dok se bankarska garancija napla?uje u slu?aju kad usluga ili radovi nisu izvr?eni u skladu s ugovorom. Dok je pla?anje iz akreditiva naknada za izvr?enje obveze, pla?anje iz garancije je naknada za neizvr?enje obveze. Koje su sve obveze obuhva?ene nekom garancijom za dobro izvr?enje posla, ovisi isklju?ivo o tekstu garancije. Ako je u nekom poslu izdana garancija bez preciznije oznake na koje se obveze ona odnosi, smatrat ?e se da se odnosi na izvr?enje svih obveza iz ugovora. Ovakve neodre?ene garancije mogu biti dosta opasne za nalogodavce, jer omogu?uju korisnicima da se njima koriste i za neizvr?enje i najmanjih i bezna?ajnih obveza iz nekog ugovora. Upravo iz tih razloga, u praksi su stvorene i zasebne ograni?enije garancije. Garancije za razdoblje odr?avanja (maintenance guarantee) ili za razdoblje garancije za otklanjanje nedostataka (warranty period guarantee). Takve “u?e” garancije imaju dvostruku funkciju. Omogu?uju osloba?anje glavne garancije za dobro izvr?enje posla po preuzimanju nekog objekta. U tom se trenutku garancija za dobro izvr?enje posla zamjenjuje s garancijom odr?avanja, koja je po vrijednosti manja i koja je ograni?ena samo na obveze odr?avanja. Iako je i garancija odr?avanja garancija za dobro izvr?enje posla odr?avanja, ona ima posebno ime i posebnu funkciju. Na taj se na?in mo?e izdavati i nekoliko odvojenih i zasebnih garancija, od kojih svaka pokriva samo jedan dio striktno definiranih obveza.Primjer zasebnih ograni?enih garancija za dobro izvr?enje poslaDana…….objavljen je javni natje?aj za izgradnju zgrade. Krajnji rok za podno?enje ponude je….. Vrijednost gra?evinskih radova iznosi 3.000.000,00 kn. Jedan od uvjeta je pribavljanje bezuvjetne i neopozive bankarske garancije u iznosu od 2% vrijednosti investicije. Rok va?enja garancije mora biti minimalno 60 dana od isteka roka valjanosti javnog natje?aja. Rok za izgradnju je 12 mjeseci.1. korak: Ukoliko zadovoljavate uvjete iz javnog natje?aja, prikupljate svu potrebnu dokumentaciju zajedno sa bankarskom garancijom u vrijednosti od 60.000,00 kn s rokom va?enja 60 dana od isteka roka valjanosti javnog natje?aja.2. korak: Izabrani ste kao najbolji ponu?a?, te potpisujete Ugovor s Naru?iteljem. Temeljem Ugovora Naru?itelj tra?i bankarsku garanciju za dobro izvr?enje posla u visini 5% vrijednost ugovora tj. na iznos od 150.000,00 kn. Krajnji rok za izvo?enje radova je 12 mjeseci, sukladno ugovoru s naru?iteljem. Krajnji rok va?enja garancije 30 dana od krajnjeg roka za izvo?enje radova, u kom se roku mora napraviti tehni?ki pregled gra?evine.3. korak: Izgradili ste zgradu u roku. Primopredaja zgrade izvr?ena je netom prije isteka 12 mjeseci. Temeljem Ugovora Naru?itelj tra?i bankarsku garanciju za otklanjanje nedostataka u garantnom roku u visini 5% vrijednost ugovora tj. na iznos od 150.000,00 kn.Rok va?enja garancije je dvije godine od uspje?no obavljenog tehni?kog pregleda gra?evine.U ovom poslovnom odnosu su potrebne tri ?inidbene garancije. Rokovi nekih garancija u poslovnoj praksi ?e se i preklapati na kra?i rok.Garancije posebnih namjena. Bankarske su garancije pogodne za razne svrhe, te su se u praksi razvile i odre?ene vrste garancija za posebne namjene. Tako, npr. postoje tzv. “carinske garancije”, koje slu?e za pokri?e obveza prema carinama, zatim razne garancije na povrat odre?enih nov?anih iznosa, bankarske garancije prijevoznicima i prije stizanja dokumenata kao sigurnost za predaju robe, pa ?ak i bankarske garancije za pla?anje tro?kova arbitra?nog postupka, kako se ne bi unaprijed pla?ali svi tro?kovi arbitra?nog postupka i sl. U uporabi su i garancije za izvr?enje financijskih obveza, kao ?to su to obveze povrata zajmova, otvaranja akreditiva, pla?anja najma, zakupa i drugih sli?nih obveza. Kod tzv. garancija pla?anja, osnovni odnos mo?e biti ugovor o kupoprodaji, ugovor o leasingu, ugovor o kreditu i dr.5.2. BANKARSKE GARANCIJE OBZIROM NA UVJETE AKTIVIRANJAPrema tome kako mo?e do?i do uvjeta aktiviranja, bankarske garancije se dijele na uvjetne i bezuvjetne. Pod ,,uvjetom“ se smatra zahtjev koji je korisnik du?an ispuniti da bi banka bila du?na platiti. Ovaj uvjet nema karakter uvjeta u pravno-tehni?kom smislu, tj. budu?eg neizvjesnog doga?aja od ?ijeg nastupa ovisi nastanak promjena ili prestanak nekog pravnog odnosa, nego uvjeta u smislu pretpostavke koja mora biti ostvarena da bi do?lo do isplate garantnog iznosa. Postojanje uvjeta za isplatu garantnog iznosa dokazuje korisnik garancije na na?in da je ispunio svoju obvezu iz osnovnog ugovora ili da je izostalo ispunjenje obveze du?nika iz ugovora. Bezuvjetna garancija ne zahtjeva da korisnik garancije podnosi dokaze kojima potvr?uje ispunjenje uvjeta za isplatu garantnog iznosa. Uz zahtjev za isplatu dovoljna je samo izjava korisnika kojom izjavljuje da du?nik iz osnovnog ugovora nije ispunio svoju ugovornu obvezu u dogovorenom roku. Osnovni nedostatak ove vrste garancije le?i u ?injenici da korisnik garancije mo?e naplatiti garantni iznos, a da prethodno nije ispunio svoje obveze iz osnovnog ugovora. Me?utim, banka mo?e odbiti isplatu garantnog iznosa ako utvrdi neosnovanost zahtjeva.Podjela garancija na uvjetne i bezuvjetne nema jasno zna?enje i pove?ava konfuziju u njihovu razlikovanju, te zbog toga tu klasifikaciju treba izbjegavati. Zabunu izazivaju garancije na prvi poziv koje u sebi sadr?avaju neki uvjet koji ih ne ?ini pravim uvjetnim garancijama. Ako je garancija zaista uvjetna, tada to nije garancija na prvi poziv. Razlikovanje garancija na uvjetne i bezuvjetne poma?e ipak utoliko, ?to se time isti?e da nije svaki uvjet takve prirode da neku garanciju na prvi poziv u?ini uvjetnom. To je slu?aj kad je uvjet iz garancije pod potpunim nadzorom i kontrolom korisnika. Ako su tra?eni dokumenti pod potpunom kontrolom korisnika, najvjerojatnije ?e se raditi o dokumentarnoj garanciji na prvi poziv. 5.3. PODJELA OBZIROM NA BROJ BANAKA KOJE SUDJELUJU U GARANTNOM POSLURazmatraju?i pitanja da li ?e garanciju izdati upravo banka s kojom se jedna strana o tome suglasi, ili ?e ta banka ovlastiti drugu banku na izdavanje garancije, te ho?e li samo banka koja je izdala garanciju biti obvezna prema korisniku, ili ?e uz nju biti i neka druga banka, garancije mogu biti direktne (izravne) i indirektne (neizravne) garancije.Direktne (izravne) su one garancije koje prva banka (issuing bank) izdaje izravno korisniku, dok su indirektne (neizravne) garancije one kod kojih se u odnos izme?u prve banke i korisnika nalazi jo? jedna druga banka. Osnovna razlika izme?u ova dva tipa garancija sastoji se u tome ?to direktna garancija postoji kada ju izdaje upravo banka koju je nalogodavac zatra?io izdavanje, dok indirektna postaje kada se nalogodavac i zatra?ena banka suglase o tome da tra?ena banka od neke druge banke zatra?i izdavanje garancije, pa ta druga banka izda bankarsku garanciju. Ova podjela bankarskih garancija va?nija je sa stajali?ta nalogodavca nego korisnika, jer o tome da li je garancija direktna ili indirektna u zna?ajno ve?oj mjeri ovisi pravni poredak nalogodavca nego korisnika. Izravne garancije su potvr?ene garancije jer se obvezi prve banke pridru?uje izravno jo? jedna banka, dok su kontra-garancije neizravne garancije, koje jedna banka daje drugoj banci. Izravna potvr?ena (konfirmirana) je ona garancija kod koje se jedna banka obvezuje korisniku garancije da ?e izvr?iti obvezu pla?anja svote nazna?ene u garanciji, ako to ne u?ini banka koja je izdala glavnu garanciju. Druga banka tom garancijom stupa u obvezu isplate svote navedene u garanciju koju je izdala prva banka. Mogu?nost uklju?ivanja jo? jedne banke u obvezu pla?anja predvi?aju i odredbe ZOO-a. Odredba o potvr?ivanju garancije iz ranijih zakona zadr?ana je bez ve?ih izmjena i u posljednjim izmjenama i dopunama ZOO-a. Prema toj odredbi "ako druga banka potvrdi obvezu iz garancije, korisnik mo?e svoje zahtjeve iz nje podnijeti bilo garantu bilo banci koja ju je potvrdila” (?l. 1040). Iz navedenog se mo?e zaklju?iti da potvr?ivanje garancije pretpostavlja sustav po kojem se obveza banke koja je izdala garanciju poja?ava dodavanjem obveze druge banke, pri ?emu prema korisniku postoje dva odnosa: odnos prve banke koja je izdala garanciju i odnos druge banke koja je prvoj garanciji dodala svoju potvrdu, a korisnik se za pla?anje mo?e obratiti bilo prvoj, bilo drugoj banci. Potvr?ivanje je vi?e teorijske nego prakti?na mogu?nost zbog ?injenica da je to zapravo tehnika u?vr??ivanja obveze banke koja se uobi?ajeno koristi kod akreditiva. Akreditiv je pismo ili instrument pla?anja kojim nalogodavac akreditiva, preko banke stavlja na raspolaganje korisniku akreditiva odre?eni iznos, koji korisnik mo?e naplatiti kada ispuni odre?ene uvjete prema nalogodavcu akreditiva. Kod akreditiva korisnici se za naplatu ?e??e obra?aju potvr?uju?oj, nego akreditivnoj banci kojoj isto mogu podnijeti zahtjev za pla?anje. Ispitivanje prezentiranih dokumenata tada obavlja potvr?uju?a banka, a ako su dokumenti u skladu s uvjetima akreditiva, ista banka udovoljava zahtjevu korisnika i vr?i pla?anje. Postupak naplate kod bankarske garancije je jednostavan, pa je tu korist od potvr?ivanja relativno mala.Kod bankarskih neizravne garancija uobi?ajena je tehnika uklju?ivanja vi?e banaka u odnose iz garancije. To je kontra-garancija koja je u?inila nepotrebnom tehniku potvr?ivanja garancija. U praksi se javlja kada korisnik garancije ?eli da mu garant bude neka banka u njegovoj zemlji, a ne inozemna banka nalogodavca. Tada banka ne izdaje izravno garanciju korisniku ve? za to izdaje uputu doma?oj banci, zajedno s uvjetima pod kojima se garancija izdaje. Uputa podrazumijeva obvezu prve banke (kontra-garanta) drugoj banci (garantu) da ?e platiti iznose koje ova bude du?na po izdanoj garanciji. No, iako se kod kontra-garancije pojavljuju dvije banke, odnosi koji se uspostavljaju se razlikuju od onih kod potvr?ivanja. Kod potvr?ivanja korisnik je u izravnom odnosu s obje banke pa se za pla?anje mo?e obratiti i banci koja je garanciju izdala i banci koja je garanciju potvrdila. Kod kontra-garancije korisnik je u izravnom odnosu samo s drugom bankom i samo od nje mo?e tra?iti pla?anje, jer s prvom bankom nije u pravnom odnosu pa prema njoj i ne mo?e postavljati nikakve zahtjeve. Korisnik garancije zahtjev za pla?anje garancije temeljem kontra-garancije podnosi banci garantu, a banka garant se napla?uje od banke kontra-garanta. U praksi kada vi?e banaka garantira za izvr?enje obveze, osobito kod osiguranja visoko vrijednih ugovora, svaka od tih banaka garantira izvr?enje obveze u onom dijelu koji se na nju odnosi. OSTALE PODJELE I VRSTE BANKARSKIH GARANCIJAU ekonomskoj teoriji i praksi postoji jo? nekoliko podjela bankarskih garancija koje se nazivaju ?posebne vrste garancija“, a koje po svojoj pravnoj prirodi nisu garancije.Jedna od takvih podjela je ona na konzorcijske i individualne. Postoje konzorcijske garancije kojim se pokrivaju ve?i rizici kod visoko vrijednih ugovora. Kod konzorcijskih garancija vi?e banaka (konzorcij banaka) daju garanciju, dok nasuprot njima tu su i individualne garancije koje izdaje samo jedna banka.Sa stajali?ta vrste pravnih odnosa koji se uspostavljaju izdavanjem garancije, garancije je mogu?e podijeliti na akcesorne bankarske garancije, odnosno bankarske garancije izdane s naslova jamstva i na samostalne bankarske garancije odnosno bankarske garancije “na prvi poziv”. Me?unarodna trgova?ka komora kodificirala je obi?aje koji postoje u poslovanju s bankarskim garancijama, i to u dvije zbirke pravila. Jedna se odnosi na akcesorne bankarske garancije koje se izdaju u sve tri navedene svrhe, a druge na samostalne bankarske garancije nezavisno od to?ne svrhe njihova izdavanja. Iako se bankarskih garancijama osigurava ispunjenje obveza u raznolikim slu?ajevima, te slu?ajeve i bankarske garancije prema preciznijoj svrsi njihova izdavanja mogu?e je podijeliti na tzv. ponudbene garancije, garancije za povrat avansa i garancije za dobro izvr?enje posla.Sukladno mjerama osiguranja postoji i podjela na ,,pokrivene“ i ?nepokrivene“. Kod pokrivenih garancija nalogodavac koji tra?i da mu se izda garancija pola?e ili ve? ima kod banke pokri?e u obliku depozita, hipoteke ili nekog drugog oblika osiguranja iz kojeg ?e banka isplatiti garantni iznos ako do?e do ispunjenja uvjeta iz garancije. Nasuprot njima, kod nepokrivenih garancija banka ispla?uje garantni iznos iz svojih izvora sredstava, a za ra?un nalogodavca. “Bondovi” ili “surety bonds” kako ih se ponekad naziva, kao vrsta garancija su suprotnost bankarskim garancijama, jer je obveza koju se preuzima bondom, potpuno vezana za temeljni posao. Smatra se da je temeljni ugovor sastavni dio bonda. Prema tome, bondovi predstavljaju akcesornu obvezu. Naj?e??e ih izdaju osiguravaju?a dru?tva. Bondom se, kao alternativa pla?anju ili nekoj drugoj vrsti zadovoljenja, predvi?a mogu?nost da izdavatelj bonda (jamac) sam preuzme izvr?enje obveze osobe za koju je jam?io, ako ova to iz nekog razloga nije u stanju izvr?iti. Na?elno govore?i, odgovornost izdavatelja bonda je ograni?ena iznosom bonda, osim ako ne bi sam preuzeo izvr?enje posla. Bondovi mogu biti, kao i bankarske garancije, izdani ponudbeni, bondovi za dobro izvr?enje posla, bondovi za odr?avanje, te bondovi za zadr?ane iznose. Bondovi se u pravilu ne izdaju kao da su plativi “na prvi poziv”, jer osiguravaju?a dru?tva koja naj?e??e izdaju bondove, ne raspola?u uvijek gotovinom koja bi u kratkom roku mogla pokriti postavljene zahtjeve. Me?utim, osiguravaju?a dru?tva mnogo pozornije prate one za koje izdaju bondove i njihov na?in i pouzdanost u izvr?avanju ugovora. Stoga su subjekti koji izdaju bondove spremni jamcima pomo?i u nadvladavanju pote?ko?a s kojima se ovi susre?u u izvr?avanju ugovora ili ?e i sami preuzeti njihovo izvr?avanje putem pronala?enja drugih izvo?a?a. Tek ako to ne bi bilo mogu?e, spremne su platiti od?tetu korisniku bonda, do visine iznosa bonda. S pravnog stajali?ta, bondovi nisu klasi?ne bankarske garancije, a niti klasi?na jamstva. Radi se o hibridnom instrumentu osiguranja izvr?enja obveza, koji je u me?unarodnu praksu do?ao iz ameri?ke prakse. Primjer premije osiguranja bondova HBOR-aPremija osiguranja sastoji se po premije osiguranja za pokri?e rizika neosnovanog poziva i premije osiguranja za pokri?e rizika osnovanog poziva ukoliko je i njegovo pokri?e ugovoreno Ugovorom o osiguranju. Osnovna premijska stopa za osiguranje rizika neosnovanog poziva se utvr?uje prema va?e?em premijskom cjeniku HBOR-a, a ovisi o vremenskom trajanju rizika (garancije), stupnju politi?kog rizika dr?ave izvoza te zatra?enoj visini pokri?a osiguranjem. HBOR odre?uje dodatak do 40% iznosa osnovne premije kod ocjene prihva?anja rizika osiguranja zbog karakteristika garancije ?ije se osiguranje zahtijeva (vrsta garancije, uvjeti pla?anja po garanciji, postojanje redukcijske klauzule i sl. ) i rizi?nosti izvoznog posla (bonitet izvoznika, kupca, prija?nje iskustvo i sl.). Osnovna premija osiguranja se napla?uje jednokratno unaprijed. Osnovne premijske stope uz pokri?e od 90% prikazane su u sljede?oj tablici:Kategorija dr?aveTrajanje garancije u godinama12345670,250,12 0,12 0,15 0,20 0,32 0,45 0,650,50,13 0,14 0,18 0,25 0,38 0,53 0,750,750,13 0,16 0,22 0,29 0,45 0,60 0,8310,14 0,18 0,25 0,34 0,50 0,67 0,921,250,15 0,200,27 0,39 0,57 0,75 1,011,50,16 0,22 0,31 0,43 0,63 0,82 1,101,750,17 0,24 0,34 0,47 0,69 0,90 1,1820,18 0,26 0,370,52 0,75 0,98 1,282,250,18 0,27 0,41 0,57 0,81 1,05 1,362,50,19 0,28 0,44 0,62 0,87 1,13 1,462,750,20 0,30 0,46 0,66 0,94 1,20 1,5430,21 0,32 0,49 0,71 0,99 1,28 1,63 Dodatna premija osiguranja se obra?unava kod pokri?a i rizika osnovanog poziva na pla?anje i napla?uje se kvartalno unaprijed od banke izdavatelja garancije sukladno visini pokri?a rizika osnovanog poziva na pla?anje po garanciji. Navedeni iznos premije za pokri?e rizika osnovanog poziva na pla?anje se izra?unava kao umno?ak visine pokri?a i naknade banke za izdavanje garancije (min 0,1% kvartalno), umanjeno za 10% na ime operativnih tro?kova banke.Naknada za obradu zahtjeva za osiguranje iznosi 0,125% od iznosa garancije, najmanje 500,00 kuna, najvi?e 10.000,00 kuna te se napla?uje jednokratno unaprijed prilikom zaklju?enja ugovora o osiguranju. U ameri?kom poslovanju nastali su “Standby” ili “standby akreditiv” (Standby Letter of Credit) i zamijenili bankarske garancije, kad je ameri?kim bankama nakon velike depresije (1929-1932.) bilo zabranjeno izdavanje bankarskih garancija jer ?to su mnoge banke bankrotirale zbog izdanih bankarskih garancija. Funkcija standby akreditiva bila je ista kao i funkcija apstraktnih bankarskih garancija. Prema ameri?kom (isto i kao prema engleskom) shva?anju, termin ,,guarantee“ ozna?avao je ono ?to mi poznajemo kao jamstvo, akcesornu obvezu. Te su “garancije” sli?ne engleskim suretyship-u, koji su ustvari u europskim sustavima bankovna jamstva. Po svojoj funkciji, standby akreditiv se nalazi izme?u garancija i akreditiva, iako mu je funkcija ista kao i bankarskim garancijama, a pravni odnosi naj?e??e druk?iji nego kod bankarskih garancija. Back-to-back bankarska garancija se izdaje na istom na?elu kao i back-to-back akreditiv. Kod takvih garancija druga banka izdaje neovisnu garanciju tre?oj strani na temelju garancije koju je primila od prve banke. U stvari ovdje se radi o lancu kontra-garancija. Kao i kod back-to-back akreditiva, banke nerado gledaju na takve garancije, jer ih one dovode u polo?aj da moraju izdati neovisnu garanciju na temelju jedne garancije, a bez sigurnosti da ?e u svemu mo?i slijediti odredbe prve garancije i uz daljnju opasnost da negdje, u toku administracije tih garancijskih isprava, do?e do nekih razlika koja ih mo?e ostaviti nepokrivene. Ipak, kod bankarskih garancija ta je opasnost ne?to manja nego kod akreditiva, uglavnom zbog jednostavnije formulacije i zbog odsustva brojnih osjetljivih dokumenata u poslovanju s bankarskim garancijama, za razliku od njihove prisutnosti u poslovanju s akreditivna. Pismo umirenja (Letter of Comfort), tipi?ni je noviji instrument me?unarodne trgovine, za koji se obi?no pretpostavlja da se izdaje bez namjere preuzimanja neke ugovorne obveze. Takva pisma ostavljaju dojam kao da su garancije, iako ona to u stvari nisu. U me?unarodnoj poslovnoj praksi, tim pismom dru?tvo “majka” naj?e??e daje odre?ene izjave o bonitetu dru?tva “k?eri ” ili o nekom njenom partneru ili potvr?uje svoje me?usobne veze, ali uvijek bez namjere preuzimanja neke ?vrste obveze pla?anja ili ispunjenja neke druge obveza dru?tva “k?eri”. Kad npr. dru?tvo “k?er” uzima zajam, “majka”, koja ne ?eli direktno garantirati za obveze iz tog zajma, izdat ?e zajmodavcu letter of comfort kojim ?e opisati svoj odnos sa dru?tvom “k?eri”. To je, kao ?to i sam naziv dokumenta ka?e, pismo kojim se ?eli umiriti partnera dru?tva k?eri koje se nalazi u punoj kontroli “matice”. Budu?i daje “k?er” posebna i odvojena pravna osoba, njen partner bi se mogao bolje osje?ati, ve? i zbog potvrde da je dru?tvo s kojim sklapa posao, “k?er” velike korporacije “majke”. PREDNOSTI I NEDOSTACI BANKARSKIH GARANCIJAGornje podjele bankarskih garancija s razli?itih aspekata u primjeni mogu biti korisne, ali i ?tetne. Korisne su u onim slu?ajevima kada pridonose boljem i jednozna?nom razumijevanju njihove svrhe i rizika koje one. Takva podjela je npr. podjela garancija u odnosu na njihovu svrhu (garancije za povrat avansa, ponudbene garancije i dr.) koja se naj?e??e koristi u me?unarodnoj poslovnoj praksi, a koja je utjecala i na standardizaciju sadr?aja tih garancija u me?unarodnom poslovanju, ?to je pridonijelo pove?anju pravne sigurnosti u garantnom poslovanju. Nasuprot tome su one podjele bankarskih garancija koje ne pridonose jednozna?nom razumijevanju, te pove?avaju rizik strana u?esnica u garancijskom poslu kao ?to je npr. podjela obzirom na uvjete aktiviranja tj. na uvjetne i bezuvjetne garancije. Ta podjela nema definirano zna?enje i unosi konfuziju, te zbog toga mo?e imati ?tetne posljedice.Osnovna prednost bankarske garancije pred drugim instrumentima osiguranja izvr?enja obveza je da bankarska garancija korisniku omogu?ava brzu i efikasnu realizaciju obe?te?enja u slu?aju da ugovorna strana iz temeljnog posla ne izvr?i obvezu, bez dugotrajnih i skupih sudskih ili arbitra?nih sporova. Me?utim jednostavnost ostvarivanja prava iz garancije, tj. naplate iznosa iz bankarske garancije omogu?ava i neopravdane i/ili prijevarne naplate. Takve su zlouporabe u praksi rijetke, no dogodi li se da korisnik zlouporabom naplati iznos iz garancije, nalogodavac mo?e protiv njega podnijeti tu?bu zbog stjecanja bez osnova i za naknadu time prouzro?ene ?tete. Prednost bankarskih garancija na poziv je u njihovoj brzoj naplativosti, jer se time izbjegava dugotrajni postupak ostvarivanja prava vjerovnika preko sudova ili drugih institucija. Upravo ta brza, neopoziva i cjelovita naplativost cijelog iznosa odjednom je i najve?i rizik za nalogodavce, ali i najve?a prednost za korisnike.?iroka primjena bankarske garancije, mo?e se objasniti i prednostima koje ima u odnosu na druga sredstva osiguranja. Neki instrumenti osiguranja, npr. zalo?no pravo ili hipoteka, mogu biti nedovoljni da bi se iz njihove vrijednosti mogao namiriti vjerovnik za potra?ivanje koje ima prema du?niku. Zalo?no pravo je ograni?eno stvarno pravo na odre?enoj stvari (zalogu) koje ovla??uje svog nositelja (zalo?noga vjerovnika) da odre?enu tra?binu, ne bude li mu o dospije?u ispunjenja, namiri iz vrijednosti te stvari, ma ?ija ona bila, a njezin vlasnik (zalo?ni du?nik) du?an je to trpjeti. Zalo?nim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga odre?ene nov?ane tra?bine, ili tra?bine kojoj je vrijednost izra?ena u novcu. Hipoteka je pak izraz iz zalo?nog prava. Ako je stvar koja se zala?e nepokretna, zove se hipoteka. Uknji?bom prava zaloga u gruntovnim knjigama za vjerovnikovu tra?binu i za njegovu korist na nekretnine koje su date u zalog, stje?e se pravo zaloga. Uknji?bom prava zaloga posti?e se na?in kupnje prava zaloga na nekretninu, bez obzira na to je rije? o izvan-sudbenom ili sudbenom zalogu.Niti jamstvo nije potpuno sigurno i efikasno sredstvo osiguranja zbog svoje akcesornosti i razli?ite zakonske regulative u pojedinim zakonodavstvima. U Hrvatskoj se razlikuju bankovne garancije s naslova jamstva i bankarske garancije izdane s naslova samostalnih garancijskih ugovora. Postojanje odnosno nepostojanje pravne veze izme?u obveze koja se osigurava i obveze iz jamstva, odnosno garancije, predstavlja temelj razlikovanja. U oba slu?aja postoji (osnovna) obveza tre?e osobe prema korisniku bankovnog jamstva, odnosno garancije, ?ije se ispunjenje osigurava. Bez obzira ?to se u praksi ova dva pojma ?esto izjedna?uju, razlika nije samo terminolo?ka. To su dva potpuno razli?ita instrumenta osiguranja ispunjenja obveze tre?ega. Dok bankarska garancija osigurava da ?e ukoliko do?e do neispunjenje glavne obveze, garant platiti odre?eni nov?ani iznos, jamstvo osigurava da ?e ispunjenje obveze (upravo onakve kakva je) preuzeti jamac. Dok je bankarska garancija na poziv apstraktna obveza nezavisna od temeljnog odnosa izme?u du?nika i vjerovnika, jamstvo je u odnosu na osnovni posao akcesorna obveza kod koje jamac ima polo?aj u svemu izjedna?en s polo?ajem du?nika. Dakle, banka se korisnikovu zahtjevu mo?e suprotstaviti i prigovorima koje korisniku mo?e ista?i glavni du?nik iz osnovnog posla koji je bio povod bankovnom jamstvu. ?ak ni osigurani depozit nema one prednosti koje ima bankarska garancija. Depozit je polog, predmeti dani na ?uvanje, koje na zahtjev deponenta ?uvar (depozitar) vra?a. Ako depozit i deponiranje predstavlja privredni posao, deponenta ?uvara pla?a odre?enu naknadu. Glavni razlog je u tome ?to je du?nik prisiljen izdvajati zna?ajna financijska sredstva samo zbog toga da bi se njegov vjerovnik osigurao za potra?ivanja koja prema njemu ima po osnovu nekog posla, npr, isporuke investicijske opreme, izvo?enja investicijskih radova i si. Izdvajanjem financijskih sredstava du?nik si odre?eno vrijeme uskra?uje nov?ana sredstava koje bi mogao koristiti za obavljanje redovne djelatnosti.PRIJENOS I ZLOUPOTREBA PRAVA IZ BANKARSKIH GARANCIJAKod prijenosa prava iz garancije razlikujemo prijenos same garancije tj. prava pozivanja na pla?anje iz garancije od prijenosa prava na primanje iznosa iz garancije. Pravo primanja iznosa iz garancije, prema URDG, je slobodno i to pravo ne treba biti sadr?ano u garanciji. Me?utim, pravo pozivanja na pla?anje iz garancije na?elno nije prenosivo, te ono mora u garanciji izrijekom biti nazna?eno i uvijek je pod kontrolom banke garanta. URDG propisuje da se garancija koja je ozna?ena kao prenosiva mo?e prenijeti vi?e puta, ali samo u pogledu cjelokupnog iznosa koji u trenutku prijenosa stoji na raspolaganju iz garancije. Uz navedeno, pravila sadr?e jo? jedan veoma bitan uvjet za prijenos garancije. Rije? je o uvjetu prema kojem je prenositelj du?an garantu osigurati potpisanu izjavu da je primatelj stekao i sva prava i obveze prenositelja iz temeljnog posla. Prema ZOO-u prijenos garancije podrazumijeva prijenos “prava pozivanja na pla?anje", ?to je najbitnije i su?tinsko pravo koje korisnik dobiva prijenosom garancije i u kojem je svrha prijenosa garancije. Za razliku od prijenosa prava pozivanja na pla?anje iz garancije koje je dozvoljeno samo ako je to izri?ito predvi?eno u garanciji, pravo na primanje iznosa iz garancije korisnik mo?e slobodno prenijeti. Temeljno pravilo je da je garancija prenosiva samo ako je u garanciji izri?ito utvr?eno da je “prenosiva”, a kontra-garancija je neprenosiva. Prenosiva garancija podrazumijeva onu garanciju koju garant mo?e staviti na raspolaganje novom korisniku, na zahtjev postoje?eg korisnika. Slobodni prijenos garancije je isklju?en jer se svakog korisnika upu?uje da se za prijenos garancije na novog korisnika obrati garantu sa zahtjevom za odobrenje tog postupka. Budu?i bankarska garancija na prvi poziv omogu?uje korisniku da dobije novac od banke bez suvi?nih formalnosti, moglo bi se o?ekivati da ?e takav instrument ?esto biti zloupotrijebljen. Me?utim, u poslovnom svijetu, naplata bankarskih garancija i nije tako ?esta. Ipak, treba znati da mehanizam daje mogu?nost neopravdanog pozivanja na pla?anje bankarskih garancija, i u tome se skriva njihov potencijalno najve?i nedostatak. Prijevara je temelj na kojem se mo?e tra?iti da sud zabrani neku isplatu temeljem bankarske garancije. Pitanje je samo kakva mora biti prijevara da bi se mogao ostvariti u?inak zabrane isplate. Prijevara ili zloupotreba mora biti “o?igledna”. Ako bi banka bila svjesna da postoji takva “o?igledna prijevara”, tada bi mogla odbiti pla?anje po izdanoj garanciji. Me?utim, dokazati prijevaru nije jednostavno i nalogodavci i koji bi ?eljeli zaustaviti pla?anje neke bankarske garancije ?esto ne?e imati takve dokaze koji bi bili dovoljni da poka?u postojanje prijevare. Suprotnost interesa stranaka u garantnom poslu temelj je raznih pristupa u podru?ju zloupotrebe prava. Oblici u kojima se mo?e javiti zloupotreba su zahtjev korisnika da se izvr?i pla?anje ili produ?i rok garancije i poku?aj iznude na promjenu ili dopunu osnovnog ugovora. Iz poslovne prakse, korisnici bankarskih garancija isti?u da se zahtjevi za izmjenama i dopunama osnovnih ugovora podnose vrlo rijetko, to?nije samo kada se radi o velikim nedostacima ili kada nema mogu?nosti za uredno izvr?enje takvog ugovora.Kod bankarske garancije ?na poziv“ banka nema pravo preispitivati pravnu osnovanost postavljenog zahtjeva za isplatom, pa su omogu?ene i zloupotrebe korisnika garancije. Izdavanjem naloga za bankarsku garanciju s obvezom pla?anja ?na prvi poziv“, nalogodavac se odrekao utjecaja u postupku ostvarivanja prava iz garancije. Banka garant se odrekla prava na stavljanje bilo kakvog prigovora iz osnovnog ugovora i nema prava ispitivanja pravne osnovanosti zahtjeva. Banka je oslobo?ena du?nosti poznavanja odnosa iz osnovnog ugovora i nema se pravo mije?ati u mogu?e sporove iz njega. Na?in ostvarivanja prava iz garancije korisniku daje mogu?nost da naplate garancije i onda kada su obveze (od strane nalogodavca) iz osnovnog ugovora uredno i u cijelosti ispunjene. Zloupotreba postoji i u slu?aju kada se pravo iz garancije ostvaruje, a nalogodavac je uredno ispunio svoju obvezu iz osnovnog ugovora.Stoga i u hrvatskom pravnom poretku postoji odgovaraju?i pravni temelj na kojemu se mo?e temeljiti ban?ino stavljanje prigovora zloupotrebe prava i odbijanje isplate zbog toga. U vezi s garantnim poslom nema drugih prigovora kojima bi se banka mogla suprotstaviti korisnikovu zahtjevu za isplatu garancije, ali ipak treba spomenuti kako se ona tom zahtjevu mo?e suprotstaviti i prigovorima koje ona osobno ima prema korisniku iz drugih pravnih odnosa koje mo?e imati s korisnikom. Karakteristi?an je i prigovor prijeboja, koji mogu staviti i du?nici iz drugih apstraktnih pravnih poslova, kao ?to su vrijednosni papiri. Banka garant mo?e, dakle, odbiti zahtjev korisnika za isplatom garantnog iznosa ako bi takav zahtjev bio o?ito prijevaran ili predstavljao zloupotrebu prava korisnika.Ako nalogodavac ocjeni da je korisnik ostvario pravo iz garancije neosnovanim i bespravnim putem, mo?e protiv korisnika podnijeti tu?bu. Na raspolaganju ima dvije vrste tu?bi i to za stjecanje bez osnove tj. neosnovano napla?en iznos iz garancije i naknadu ?tete prouzro?enu tom naplatom. ................
................

In order to avoid copyright disputes, this page is only a partial summary.

Google Online Preview   Download