Filozofski fakultet
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA: 602-04/09-11/1
URBROJ: 3804-850-09-12
Zagreb, 10. prosinca 2009.
P O Z I V
Na osnovi članka 36. Statuta sazivam 3. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u četvrtak 17. prosinca 2009. s početkom u 11,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 2. sjednice Fakultetskog vijeća održane 20. studenoga 2009.
2. Obavijesti dekana i prodekana.
A. IZBORI
Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, znanstvena, nastavna i suradnička zvanja
3. Izbor dr. sc. Natalije Vidmarović u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti.
Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 30. rujna 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Natalije Vidmarović u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filologija.
4. Izbor dr. sc. Deana Dude u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti, na Odsjeku na komparativnu književnost.
Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 30. lipnja 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Deana Dude u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filologija, klasa 640-03/09-08/0702, ur.br. 355-03-09-2. od 25. studenog 2009.
5. Izbor dr. sc. Bernardine Petrović u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku.
Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 30. rujna 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Bernardine Petrović u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti - polje filologija, klasa: 640-03/08-08/0942, ur.br. 355-03-09-2. od 25. studenoga 2009.
6. Izbor dr. sc. Ankice Čakardić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana socijalna filozofija, na Odsjeku za filozofiju.
Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 27. ožujka 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Ankice Čakardić u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofije.
Ocjena nastupnog predavanja održanog 20. travnja 2009.
str. 23
7. Izbor dr. sc. Danka Nikolića u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Odsjeku za psihologiju.
Izvještaj za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 19. svibnja 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Danka Nikolića u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području društvenih znanosti, polje psihologija, klasa: 640-03/09-08/0599, ur. br.: 355-03-09-2 od 15. rujna 2009.
Ocjena nastupnog predavanja održanog 1. prosinca 2009.
str. 24
8. Izbor dr. sc. Tetyane Fuderer u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti.
Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 30. rujna 2009.
Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Tetyane Fuderer u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje filologije.
Ocjena nastupnog predavanja održanog 23. studenoga 2009.
str. 25
9. Izvještaj stručnoga povjerenstva o izboru dr. sc. Ivora Jankovića u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju.
str. 27
10. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Matea Žagara u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku kroatistiku.
str. 45
11. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Nikoline Maraković u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Odsjeku za povijest umjetnosti.
str. 68
12. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Margarete Jelić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana socijalna psihologija, na Odsjeku za psihologiju.
str. 81
13. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Snježane Husić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku. str. 91
14. Izvještaj stručnoga povjerenstva o izboru mr. sc. Vivijane Radman u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik, u Centru za strane jezike. str. 104
15. Izvještaj stručnoga povjerenstva o izboru dr. sc. Ivana Lupića u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Odsjeku za anglistiku.
str. 110
16. Izvještaj stručnoga povjerenstva o izboru Gabriele Bagić u stručno zvanje stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik, u Centru za strane jezike, na određeno vrijeme.
str. 117
17. Izvještaj stručnoga povjerenstva o izboru Ane Jelušić u stručno zvanje stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, predmet španjolski jezik, u Centru za strane jezike, na određeno vrijeme.
str. 118
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA O IZBORU U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
18. Odbacivanje neosnovanih primjedbi MO na izvješće stručnog povjerenstva. str. 119
19. Mišljenje o izboru dr. sc. Anke Mišetić u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. str. 131
20. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Gordane Vilović u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana novinarstvo, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. str. 141
21. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Sanjice Faletar Tanacković u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana knjižničarstvo, na Filozofskom fakultetu u Osijeku. str. 163
22. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc Radoslava Bužančića u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu u Splitu. str. 171
23. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Sanje Stanić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Filozofskom fakultetu u Splitu.
str. 187
24. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Ive Gruić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija, na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
str. 200
25. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Lovorke Barać Lauc u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
str. 209
26. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Marijane Peričić Salihović u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
str. 221
27. Izvještaj stručnoga povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Maje Profaca u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filozofije. str. 233
28. Mišljenje o izboru Jasenke Maslek u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilištu u Dubrovniku. str. 237
29. Mišljenje o izboru Ane Nemec u nastavno zvanje predavača za kolegije Engleski jezik i Njemački jezik na Katedri za društvene predmete na Grafičkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. str. 239
30. Mišljenje o izboru dr. sc. Gerana Marka Miletića i Korane Simonović u naslovno nastavno zvanje predavača za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
str. 242
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
(izvještaji su dostupni na web stranicama Fakulteta)
31. Izvještaj o radu Dina Demichelija, znanstvenog novaka na Odsjeku za arheologiju.
32. Izvještaj o radu dr. sc. Domagoja Tončinića, znanstvenog novaka na Odsjeku za arheologiju.
33. Izvještaj o radu Davora Nikolića, znanstvenog novaka na Odsjeku za kroatistiku.
34. Izvještaj o radu Eveline Rudan, znanstvenog novaka na Odsjeku za kroatistiku.
35. Izvještaj o radu Miroslava Baruna, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest.
36. Izvještaj o radu Nine Pavlin-Bernardić, znanstvenog novaka na Odsjeku za psihologiju.
37. Izvještaj o radu Blaža Rebernjaka, znanstvenog novaka na Odsjeku za psihologiju.
38. Izvještaj o radu Tijane Trako, znanstvenog novaka na Odsjeku za sociologiju.
39. Izvještaj o radu Franceske Marije Gabrielli, znanstvenog novaka na Odsjeku za talijanistiku.
40. Izvještaj o radu Anite Skelin Horvat, znanstvenog novaka u Zavodu za lingvistiku.
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
41. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Tihane Klepač pod naslovom Storykeepers: Australian Myth in the Works of Henry Lawson and Barbara Baynton» («Čuvari priča: Australski mit u djelima Henryja Lawsona i Barbare Baynton"). str. 246
42. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Vanje Polić pod naslovom Autolegitimacija engleskog romana s kraja 17. i prve polovine 18. stoljeća. str. 250
43. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Lukića pod naslovom Prikazivanje i funkcija nasilja u suvremenom američkom romanu. str. 255
44. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Darie Ložnjak Dizdar pod naslovom Sjeverna Hrvatska u kulturološkom okviru južne Panonije na početku starijeg željeznog doba. str. 259
45. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Borisa Badurine pod naslovom Modul prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu na hrvatskim sveučilištima. str. 264
46. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Lejle Kodrić pod naslovom Model digitalnih informacijskih usluga u baštinskim ustanovama. str. 270
47. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Andrijane Kos-Lajtman pod naslovom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti. str. 274
48. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Suzane Coha pod naslovom Poetika i politika Gajeve Danice. str. 279
49. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Šarića pod naslovom Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće). str. 284
50. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Esmeralde Sunko pod naslovom Pedagoško komunikacijske tehnike vođenja u odgojno obrazovnom procesu. str. 291
51. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja. str. 297
52. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Ivane Mance pod naslovom Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19. stoljeća. str. 304
53. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tee Vučina pod naslovom Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja. str. 312
54. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Anite Skelin Horvat pod naslovom Hrvatski sleng kao odraz identiteta mladih.
str. 318
55. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Tamare Gazdić-Alerić pod naslovom Stilska obilježja političkoga govora.
str. 323
56. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Josipa Hrgovića pod naslovom Čedomorstvo i reproduktivne strategije u Zagrebu i općinama i gradovima okolice u razdoblju 1961-2001. str. 328
57. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ivana Burića pod naslovom Potrošačko društvo i osobna zaduženost u Hrvatskoj.
str. 336
E. STJECANJE MAGISTERIJA
58. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Snježane Mihačić pod naslovom Audiovizualni arhiv informativnog programa HTVa - nastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija. str. 344
59. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasmine Tomašić pod naslovom Povezanost implicitnih i eksplicitnih mjera dječjih stavova. str. 348
60. Izvještaj stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vedrane Šuvar pod naslovom Prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima. str. 352
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(izvještaji su dostupni na web stranicama Fakulteta)
Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskoga studija
61. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Alekseja Gotthardija-Pavlovskoga za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Narodnjaci i turbo folk u Hrvatskoj – trendovi i razlozi popularnosti, mentorica: dr. sc. Ines Prica, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb).
62. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Katarine Gugo Rumštajn za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Srednjovjekovne utvrde na prostoru sjeverne Dalmacije – stambeni i obrambeni kompleksi, mentorica: dr. sc. Tatjana Tkalčec, znan. sur. (Institut za arheologiju, Zagreb).
63. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Siniše Krznara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološka slika kasnosrednjovjekovnih grobalja na prostoru sjeverne Hrvatske, mentorica: dr. sc. Tatjana Tkalčec, znan. sur. (Institut za arheologiju, Zagreb).
64. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Đurđice Čilić Škeljo za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Oblikovanje autora u poeziji Czesława Miłosza i Tadeusza Różewicza, mentor: dr. sc. Dalibor Blažina, izv. prof.
65. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Koraljke Kuzman Šlogar za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Revitalizacija identiteta slovačkih Hrvata od 1989. do danas, mentorica: dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, doc.; komentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb).
66. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nikoline Uroda za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološka baština pustinjaka i redovničkih zajednica u srednjoj Dalmaciji – Od njihovih početaka do 12. stoljeća, mentor: akademik Nenad Cambi (Sveučilište u Zadru).
67. Izvještaj stručnoga povjerenstva o tomu je li tema za izradu doktorskog rada mr. sc. Marijane Borić pod naslovom Epistemološki aspekti Getaldićeva rada na matematičkoj analizi i sintezi odobrena 12. veljače 1999. i dalje aktualna (mentor: akademik Žarko Dadić)
Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme
68. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tajane Pleše predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološki kontekst srednjovjekovnih pavlinskih samostana u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, mentori: dr. sc. Željko Demo, muz. savj. (Arheološki muzej, Zagreb) i dr. sc. Neven Budak, red. prof.
69. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Šimuna Novakovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Neka obilježja jezika fra Jeronima Vladića s posebnim osvrtom na prožimanje jezičnih normi u BiH krajem 19. i počekom 20. stoljeća, mentor: dr. sc. Ivan Jurčević, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek).
70. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Enisa Zebića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Politička filozofija Julija Makanca, mentor: dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
71. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Martine Domines Veliki predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Konstruiranje romantičarskog subjekta: William Wordsworth i Jean-Jacques Rousseau, mentorica: dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.
Molba za pisanje rada na engleskom jeziku.
72. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Vitomire Lončar predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Kazališna tranzicija u Hrvatskoj: kulturni, zakonodavni i organizacijski aspekti, mentor: dr. sc. Sanjin Dragojević, doc. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb).
73. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Unković predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Konzervatorsko djelovanje Ljube Karamana u Dalmaciji od 1919. do 1941. godine, mentorica: dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, red. prof. (Filozofski fakultet, Split).
74. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Roberta Josipa Demirovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Lingvistička analiza djela Kralj Gordogan Radovana Ivšića, mentor: dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus.
75. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Alena Milkovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Normiranje neologizama u hrvatskome jeziku, mentor: dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus.
76. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ive Branimire Beljan predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga pripovijedanja u ljetopisima bosanskih franjevaca iz 18. stoljeća, mentor: dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof., komentor: dr. sc. Dean Duda, izv. prof.
Imenovanje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme
77. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Hrvoja Glavača predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Naturalizam i ekologija - filozofska pozicija, perspektive i problemi, mentor: dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. dr. sc. Hrvoje Jurić, doc.
78. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ane Maskalan predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Rod i utopija, mentorice: dr. sc. Jasenka Kodrnja, viši znan. sur. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb) i dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
1. dr. sc. Jasenka Kodrnja, viši znan. sur. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)
2. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
3. dr. sc. Gvozden Flego, red. prof.
79. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nade Županović predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Sredstva kohezije teksta u talijanskom jeziku: deiksa i anafora, mentorica: dr. sc. Maslina Ljubičić, red. prof.
1. dr. sc. Maslina Ljubičić, red. prof.
2. dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.
3. dr. sc. Ivica Peša Matracki, doc.
80. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Hazima Begagića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Kazališna produkcija u tranzicijskim procesima - primjer Bosne i Hercegovine, mentor: dr. sc. Darko Lukić, izv. prof. (Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu)
1. dr. sc. Boris Senker red. prof.
2. dr. sc. Dean Duda, izv. prof.
3. dr. sc. Darko Lukić, izv. prof. (Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu)
81. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Andrea Matoševića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija etnologije i kulturne antropologije i prihvaćanje teme pod naslovom Rudarenje u Labinštini - etnologija podzemnoga poziva u XX. stoljeću, mentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb) radi prijevremenog završavanja Poslijediplomskog doktorskog studija etnologije i kulturne antropologije
1. dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc.
2. dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, doc.
3. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
Prijedlozi za odobrenje tema i sinopsisa za izradu znanstvenih magistarskih radova
82. Stanislave Kuharski pod naslovom Učenje engleskoga jezika u ranoj školskoj dobi i motivacija, mentor: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
83. Stane Perišin pod naslovom Vrijeme Bogišićeva odlaska i povratka - muzeološki aspekt kulture sjećanja, 2008.-2009., mentor: dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.
84. Molba Suzane Mrkobrada za promjenu mentora pri izradi znanstvenog magistarskog rada na Poslijediplomskom znanstvenom studiju lingvistike pod naslovom Odnos zvuka i slike u audiovizualnim medijima – Odnos zvuka i slike u televizijskom oglasu. Umjesto dr. sc. Ive Škarića za novu mentoricu predlaže se dr. sc. Gordana Varošanec Škarić, izv. prof.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
85. Izvještaj stručnoga povjerenstva o priznavanju razdoblja studija Kristiana Sučića upisanog i provedenog na Sveučilištu u Passau-u, Njemačka.
str. 358
86. Zahtjev Tatjane Mamula za obustavu postupka pokrenutog u 2003. godini u svrhu priznavanja potpune istovrijednosti diplome o stečenom stručnom nazivu "Bachelor of Arts – Modern Languages, Italian & Linguistics" na University of Westminster, London, Velika Britanija.
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
87. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta u Rijeci (predloženica: dr. sc. Anamarija Gjuran Coha)
1. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
2. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
3. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
88. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, te vanjskog suradnika u istom zvanju, području, polju i grani na Katedri za poslovne strane jezike Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (predloženici: Borka Lekaj Lubina, Ivančica Ružak, Domagoj Ćorić, Marina Bertović, Ankica Knezović)
1. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.
2. dr. sc. Vera Krnajski Hršak, viši predavač (Ekonomski fakultet, Zagreb)
3. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
89. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, na Katedri za multimedij i informacijske sustave na Grafičkom fakultetu u Zagrebu (predloženik dr. sc. Antun Koren)
1. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.
2. dr. sc. Vilko Žiljak, red. prof. (Grafički fakultet, Zagreb)
3. dr. sc. .Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
90. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu (predloženik: dr. sc. Stjepan Hranjec)
1. dr. sc. Dubravka Težak, red. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)
2. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
3. dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.
91. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (predloženica: dr. sc. Blaženka Martinović)
1. dr. sc. Ivan Zoričić, prof. emeritus (Sveučilište Jurja Dobrile, Pula)
2. dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
92. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci (predloženica: dr. sc. Nina Kudiš Burić)
1. dr. sc. Sanja Cvetnić, red. prof.
2. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru
93. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana opća psihologija, za predmet Kineziološka psihologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (predloženica dr. sc. Ksenija Bosnar)
1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
2. dr. sc. Denis Bratko, red. prof.
3. dr. sc. Branka Matković, izv. prof. (Kineziološki fakultet, Zagreb)
94. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (predloženik dr. sc. Darko Hren)
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof. u miru
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Dragutin Ivanec, doc.
95. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (predloženik: dr. sc. Mirko Štifanić)
1. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof.
3. dr. sc. Miroslav Mastilica, red. prof.
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija
96. Imenovanje stručnoga povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Irene Horvatić Čajko za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Uloga višejezične kompetencije u učenju i poučavanju drugoga stranog jezika. Njemački jezik kao L3, mentor: dr. sc. Siegfried Gehrmann, izv. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)
1. dr. sc. Slađan Turković, doc.
2. dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
3. dr. sc. Siegfried Gehrmann, izv. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
97. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Marijete Rajković Iveta pod naslovom Primorski Bunjevci: migracije (1918.-1939. godine), translokalizam, akulturacija, identitet, mentorica: dr. sc. Milana Černelić, izv. prof.
1. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. (Institut za etno. i folkloristiku, Zagreb)
2. dr. sc. Milana Černelić, izv. prof.
3. dr. sc. Boris Olujić, izv. prof.
98. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Luke Šeše pod naslovom Nadnaravna bića u kontekstu etnologijskih istraživanja tradicijskih vjerovanja u dalmatinskom zaleđu danas, mentor: dr. sc. Ivan Lozica
1. dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc.
2. dr. sc. Branko Đaković, izv.prof.
3. dr. sc. Ivan Lozica
99. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Melanije Belaj pod naslovom Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi obiteljske proizvodnje i uživanja alkohola, mentor: dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savjetnik (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
1. dr. sc. Tihana Petrović Leš, izv. prof.
2. dr. sc. Tomo Vinšćak, doc.
3. dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
100. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Jakše Primorca pod naslovom Klapsko pjevanje u Hrvatskoj: povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti, mentorica: dr. sc. Naila Ceribašić, znan. savj.
1. dr. sc. Tomislav Pletenac, doc.
2. dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, doc.
3. dr. sc. Tanja Bukovčan
4. dr. sc. T. Perić Polonijo, (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
5. dr. sc. Naila Ceribašić, znan. savjetnik
101. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Marinka Vukovića pod naslovom Migracije, održavanje i transformacija identiteta u ruralnim zajednicama slavonske Posavine, mentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjetnik (Institut za etno. i folkloristiku, Zagreb)
1. dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc.
2. dr. sc. Milana Černelić, izv. prof.
3. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjetnik (Institut za etno. i folkloristiku, Zagreb)
102. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Josipa Berdice pod naslovom Položaj čovjeka u ideji religioznog anarhizma
1. dr. sc. Gvozden Flego, red. prof.
2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
3. dr. sc. Josip Oslić, red. prof. (KBF, Zagreb)
103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ive Rinčić pod naslovom Teorijska uporišta, postignuća i perspektive bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Ante Čović, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
4. dr. sc. Nada Gosić, izv. prof. (Medicinski fakultet, Rijeka)
5. dr. sc. Dubravka Šimonović (MVPEI)
104. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Petre Mrduljaš Doležal pod naslovom Struktura i ideologija prapriče u opusu J.R.RTolkiena, mentor: dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.
1. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.
2. dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.
3. dr. sc. Sonja Nikčević, izv. prof. (Umjetnička akademija, Osijek)
105. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Martine Petranović pod naslovom Uloga kostimografije u hrvatskom kazalištu. Nastajanje, afirmacija i dosezi jedne umjetničke discipline, mentor: dr. sc. Branko Hećimović, znan. savjetnik
1. dr. sc. Boris Senker, red. prof.
2. dr. sc. Branko Hećimović, znan. savjetnik (HAZU)
3. dr. sc. Antonia Bogner Šaban, znan. savjetnik (HAZU)
106. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Anite Lauri Korajlija pod naslovom Perfekcionizam i anksiozna osjetljivost kao rizični faktori za pojavu anksioznih smetnji: kvantitativna i kvalitativna studija
1. dr. sc. Lidija Arambašić, red. prof.
2. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, izv. prof.
3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
107. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Višnje Bandalo pod naslovom Intelektualni, javni i intimni diskurz u dnevnicima i notesima talijanske moderne književnosti, mentorica: dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
1. dr. sc. Tatjana Peruško, doc.
2. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
3. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru
108. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vanje Borša pod naslovom Mem kao jedinica otuđenja u primjeru religijske propagande – integralni pristup
1. dr. sc. Darko Polšek, red. prof.
2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
3. dr. sc. Silvije Vuletić, prof. emeritus (Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“)
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
109. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu stručnog magistarskog rada Martine Ljubičić pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje ekonomije
1. dr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
2. mr. sc. Alexander Hoyt, viši lektor
3. mr. sc. Snježana Veselica Majhut, viši lektor
4. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
5. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
110. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branka Lamuta pod naslovom Antropomorfna plastika skupine Ruše
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
2. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.
3. dr. sc. Hrvoje Potrebica, doc.
111. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zite Kitanović pod naslovom Povezanost razredne discipline i razrednog ozračja, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
1. dr. sc. Marko Jurčić, doc.
2. dr. sc. Ladislav Bognar, red. prof.
3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
112. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Belinde Rožić pod naslovom Ladanjsko-rezidencijalna arhitektura 20. stoljeća na Kvarneru
1. dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.
2. dr. sc. Julija Lozzi-Barković, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
3. dr. sc. Zvonko Maković, red. prof.
113. Imenovanje stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Rattinger pod naslovom Socijalni aspekti kurikuluma cjelodnevne škole, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.
1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.
3. dr. sc. Marija Sablić (Učiteljski fakultet, Osijek)
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
114. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana antička arheologija, na Odsjeku za arheologiju
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Petar Selem, red. prof. u miru
3. akademik Nenad Cambi
115. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika, na Odsjeku za fonetiku
1. dr. sc. Damir Horga, red. prof. u miru
2. dr. sc. Vesna Mildner, red. prof.
3. dr. sc. Mladen Hedjever, red. prof. (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb)
116. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku kroatistiku
1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
2. dr. sc. Milan Moguš, red. prof. (HAZU, Zagreb)
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
117. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku kroatistiku
1. dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savj. (Staroslavenski institut, Zagreb)
2. akademik Petar Šimunović (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb)
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
118. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika, na Katedri za poljski jezik i književnost na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti
1. dr. sc. Neda Pintarić, red. prof.
2. dr. sc. Dubravka Sesar , red. prof.
3. dr. sc. Milenko Popović, red. prof. u miru
119. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta ili izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana germanistika, na Katedri za njemačku književnost, na Odsjeku za germanistiku
1. dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.
2. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. emeritus
3. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
120. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za talijanistiku
1. mr. sc. Dubravka Dubravec Labaš, viši lektor
2. Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
3. dr. sc. Iva Grgić, doc. (Sveučilište u Zadru)
121. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana filozofska antropologija, na Odsjeku za filozofiju
1. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
3. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. (Visoka škola za poslovanje i upravljanje «B.A. Krčelić», Zaprešić)
122. Raspis natječaja i imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu broj 130-0000000-3289, za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana sociološka metodologija, na Odsjeku za sociologiju
1. dr. sc. Benjamin Čulig, red. prof.
2. dr. sc. Krešimir Kufrin, doc.
3. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO
123. Zaključci Povjerenstva za razvoj studija.
str. 360
124. Prijedlog odluke o diplomskim radovima.
str. 364
125. Prijedlog odluke o diplomskim ispitima.
str. 368
Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri
126. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za imenovanje dr. sc. Jelene Šesnić, doc., za zamjenicu pročelnika Odsjeka za akad. godinu 2009./10. i 2010./11.
127. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za imenovanje dr. sc. Zlatka Jurić, izv. prof. za predstojnika Katedre za zaštitu kulturne baštine i dr. sc. Predraga Markovića, izv. prof. za predstojnika Katedre za Umjetnost romanike i gotike za akad. god. 2009./2010. i 2010./2011.
Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora
128. Molba Odsjeka za fonetiku za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika za zimski semestar akad. god. 2009./2010.:
- Damir Horga, red. prof. u miru: 3 sata predavanja tjedno za kolegij Opća fonetika (nositelj: prof.dr. sc. Juraj Bakran).
129. Molba Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2009./10.:
- dr. Bulcsu Laszlo, red. prof. u miru; 2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno na diplomskom studiju iz kolegija Hrvatska morfonologija na Katedri za hrvatski standardni jezik u zimskom semestru.
130. Molba Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti za odobrenje angažiranja vanjske suradnice u akad. godini 2009./2010.
- mr. sc. Galyna Diduk Stupjak
- u zimskom semestru Glotodidaktika – 2 sata predavanja (4 norma sata) tjedno i Usvajanje stranog jezika- 2 sata predavanja (4 norma sata) tjedno
-u ljetnom semestru Metodika nastave slavenskih jezika – 2 sata predavanja (4 norma sata) tjedno
131. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika za zimski semestar akademske godine 2009./2010.
- dr. sc. Emil Heršak: 2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno za kolegij Drevne seobe – putokaz kroz antropološke teme te 3 sata predavanja i 1 sat seminara tjedno za kolegij Uvod u prapovijesno društvo u zimskom semestru akad. god. 2009./2010. na Fakultetskoj katedri za antropologiju (nositelj oba kolegija: dr. sc. Emil Heršak).
132. Produljenje ugovora s ugovornom lektoricom za slovački jezik dr. sc. Evom Tibenskom u akademskoj godini 2010./2011. na Katedri za slovački jezik i književnost na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti
Mentori
133. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor mentora na nastavničkom smjeru diplomskog studija španjolskog jezika i književnosti u akademskoj godini 2009./2010.:
Cvjetana Božanić – X. gimnazija, Klaićeva 7
Iris Radetić – Gornjogradska gimnazija, Trg Katarine Zrinske 5
Miranda Hercigonja – gimnazija Lucijana Vranjanina, Trg hrvatskih pavlina
Vlatka Potkonjak – Klasična gimnazija, Križanićeva 4a
Danila Kreković – „Svijet jezika“, Vodnikova 12
Melanija Zeba – „Svijet jezika“, Vodnikova 12
Dunja Frankol – škola stranih jezika Suvag, Ljudevita Posavskog 10
Danica Papić Koren – škola stranih jezika Sova, Varšavska 14
134. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku izbor mentora na nastavničkom smjeru diplomskog studija talijanistike u akad. god. 2009./2010.:
Saša Bjelobaba – Svijet jezika, Ustanova za obrazovanje odraslih, Vodnikova 12
Nina Karković – OŠ „Vladimira Nazora“, Jordanovac 23
Gostovanja
135. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Wolfganga Müllera-Funka sa Sveučilišta u Beču od 21. do 23. siječnja 2010.
136. Molba Odsjeka za talijanistiku za odobrenje gostovanja prof. Andree Marianija sa Sveučilišta u Pescari radi održavanja dva predavanja 11. prosinca 2009. za studente Filozofskog fakulteta.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
137. Molba dr. sc. Helene Tomas, doc., za odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 4. do 13. siječnja 2010. godine, radi sudjelovanja u međunarodnom arheološkom simpoziju «111th Annual Meeting of the Archaeological Institute of America», u Anaheimu, SAD.
138. Molba Ane Marinković za odobrenje plaćenog dopusta od 15. prosinca 2009. do 15. veljače 2010. radi ispunjavanja obveza na doktorskom studiju Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti.
139. Molba mr. sc. Jelke Gošnik, v. predavača, za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 8. ožujka do 8. lipnja 2010. radi znanstvenog istraživanja i stručnog usavršavanja, sukladno čl. 44 i 45 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.
140. Molba dr. sc. Lidije Arambašić, red. prof., za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akad. god. 2010./2011.
str. 370
_____________________________________________________________________
141. Problemi znanstvenog izdavaštva.
str. 371
Razno.
Dekan
dr. sc. Damir Boras, red. prof.
P R I L O Z I
Žarko Puhovski, red. prof.
Lino Veljak, red. prof.
Gvozden Flego, red. prof.
Ocjena nastupnog predavanja dr. sc. Ankice Čakaradić
U postupku izbora u znanstveno nastavno zvanje docenta na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Ankica Čakardić održala je 20. travnja 2009. nastupno predavanje pod naslovom «Društvo u rodnoj perspektivi».
Predavanje je bilo podijeljeno na dva dijela, u prvom je dr. Čakardić analizirala pojmovnu historiju ključnih kategorija socijalne filozofije (od Aristotela do Habermasa), dok je u drugome pokazala osnovne postavke rodno utemeljenoga pristupa društvu i socijalnoj filozofiji. Nakon predavanja zapodjenuta je stručna rasprava.
Predavanje je pokazalo da kandidatkinja ima stručnu kompetentnost iz predmeta Socijalna filozofija za koji se natječe, te da je temu prezentirala na način koji odgovara zahtjevima univerzitetske nastave.
Na osnovi izloženoga, Povjerenstvo ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Ankice Čakardić uspješnim.
Zagreb, 20. travnja 2009.
____________________
(Žarko Puhovski)
_____________________
(Lino Veljak)
_____________________
(Gvozden Flego)
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za psihologiju
Ivana Lučića 3, Zagreb
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena nastupnog predavanja dr. sc. Danka Nikolića
Sukladno Odluci Rektorskog zbora o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenata (Narodne Novine, 129/05), organizirano je i održano nastupno predavanje dr. sc. Danka Nikolića.
Pristupnik za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta D. Nikolić, održao je 01. prosinca 2009. godine nastupno predavanje u trajanju od 45 minuta, u vijećnici Filozofskog fakulteta s temom «Odnos pažnje i vidnog pamćenja». Predavanju su prisustvovali članovi Stručnog povjerenstva: dr. sc. Dragutin Ivanec, doc., dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof. i dr. sc. Dražen Domijan, izv. prof. Predavanju su prisustvovali i članovi Odsjeka za psihologiju te studenti koji slušaju kolegij «Vidna kognicija» u terminu redovite nastave.
Povjerenstvo konstatira da je dr. sc. Danko Nikolić kao predavač pokazao vrlo visoku razinu stručne kompetentnosti. Područje radnog pamćenja, pažnje, vidnog pamćenja je zapravo vrlo složeno i niz je istraživanja i podataka o bihevioralnim i fiziološkim mehanizmima koji su u osnovi koherentne funkcije i interakcije tih kognitivnih procesa u svakodnevnom ponašanju i percepciji. Predavač se pokazao vrlo umješnim u povezivanju i objašnjenju tih različitih procesa koji u spoznajnim procesima imaju vrlo slične funkcije a zapravo ih se tretira odvojeno. Prikaz najsuvremenijih istraživanja mozgovnih procesa za vrijeme pažnje ili procesa aktivnosti radnog pamćenja bili su izvrsna osnova za pobuđivanje interesa za ovo područje kod slušača, a u čemu je pristupnik u potpunosti zadovoljio.
Bez obzira na realnu složenost interaktivnih spoznajnih procesa koji su bili predmet predavanja, predavač je u potpunosti uspio gradivo izložiti na primjeren način studentima koji imaju osnovno predznanje iz područja vidne percepcije i pažnje. U tome je uvelike doprinijelo izlaganje gradiva i uz pomoć vrlo dobro osmišljenih suvremenih načina prezentacije. Predavač ima vrlo dobre govorničke vještine, koje je očito stekao predajući i na nizu svjetskih sveučilišta.
Na temelju navedenog, pristupnik je svojim nastupnim predavanjem potvrdio da je izvrstan stručnjak i predavač. Njegovom nastupnom predavanju dajemo najvišu ocjenu i predlažemo da se dr. sc. Danko Nikolić izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polje psihologija.
U Zagrebu, 01.12. 2009. Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Dragutin Ivanec, doc.
Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
Dr. sc. Dražen Domijan, izv. prof.
(Filozofski fakultet u Rijeci)
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti
Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 23. studenoga 2009.
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena nastupnoga predavanja dr. sc. Tetyane Fuderer
U skladu s Odlukom Rektorskoga zbora o obliku i načinu provedbe nastupnoga predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (NN br. 129, 2005.) kandidatkinja za izbor u zvanje docenta dr. sc. Tetyana Fuderer održala je 23. studenoga 2009. nastupno predavanje.
Tema predavanja: Tipologija jednostavne rečenice u ukrajinskom i hrvatskom jeziku.
Trajanje predavanja: 45 minuta (od 9 do 9,45).
Diskusija: 30 minuta (od 9,45 do 10,15)
Predavanje je održano u sklopu redovite nastave iz kolegija Sintaksa ukrajinskoga jezika, koja se održava na 3. godini studija ukrajinskoga jezika i književnosti. Osim studenata 3. godine ukrajinistike predavanje je slušalo još sedam sveučilišnih nastavnika – ukrajinista i slavista.
Dr. sc. Tetyana Fuderer pokazala je visoku stručnu kompetentnost za područje sintakse ukrajinskoga (i hrvatskoga) jezika. Tema o kojoj je govorila pobudila je posebnu pozornost zbog detaljne i dosljedne usporedbe ukrajinskih i hrvatskih sintaktičkih opisa, odnosno ukrajinske i hrvatske gramatikološke tradicije općenito.
Predavanje je održano na visokoj pedagoškoj razini i stručno primjereno studentima 3. godine ukrajinistike, koji se na studij upisuju bez jezičnoga predznanja i ukrajinsku im gramatiku valja izložiti i približiti kontrastivnom metodom. Kad je riječ o sintaksi taj je zadatak teži zbog niza teorijskih nedosljednosti i miješanja kriterija za izradu tipologije (rečenične i dr.) u hrvatskim sintaksama.
Diskusija koja se razvila nakon predavanja pokazala je da pristupnica izvrsno uočava razlike između ukrajinske i hrvatske jezične teorije, da shodno tome pažljivo upozorava na sintaktičke kategorije koje se različito definiraju i tumače u sintaktičkom opisu ukrajinskoga i hrvatskoga, kao i na terminološke razlike.
Predavanje je održano na hrvatskom jeziku, iako se pristupnica u redovnoj nastavi pretežno služi ukrajinskim. Izabrane definicije, kojima je popraćen opis rečeničnih tipova i kategorija o kojima je bila riječ, na primjeren su način ilustrirale različite teorijske pristupe i uz njih vezane probleme u izradi sintaktičke (rečenične) tipologije.
Pristupnica se poslužila dvama nastavnim pomagalima – uručcima i prezentacijom u PowerPointu. Dinamici predavanja posebno je pridonijela svojim metodički dotjeranim načinom izlaganja, tumačenja i rješavanja problema.
Dr. sc. Tetyana Fuderer svojim se nastupnim predavanjem predstavila kao izvrstan stručnjak te iskusan i uvjerljiv pedagog.
Stoga njezinom nastupnom predavanju dajemo visoku pozitivnu ocjenu i prilažemo je dokumentaciji u postupku za izbor u zvanje docenta.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
Dr. sc. Oksana Timko Đitko, docent
Dr. sc. Milenko Popović, red. prof. u miru
Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)
Akademik Pavao Rudan, red. prof. (Institut za antropologiju, Zagreb)
Dr. sc. Stašo Forenbaher, viši znan. suradnik (Institut za antropologiju, Zagreb)
U Zagrebu, 01. prosinca 2009.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
IZVJEŠĆE STRUČNOG POVJERENSTVA
1.Opće odredbe u svezi s raspisanim natječajem
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika:
dr. sc. Ivora Jankovića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temelju čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04, 46/07) na sjednici održanoj 27. listopada 2009. godine donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju u sastavu Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu), Akademik Pavao Rudan, red. prof. (Institut za antropologiju, Zagreb), Dr. sc. Stašo Forenbaher, viši znan. suradnik (Institut za antropologiju, Zagreb) za koji je izbor natječaj raspisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u „Narodnim novinama“ NN br. 135 od 11. studenog 2009. godine ,,a na koji se prijavio dr. sc. Ivor Janković (Institut za antropologiju, Zagreb), kao jedini pristupnik
I Z V J E Š Ć E
Temeljem pregleda dokumentacije i objavljenih radova, stručno povjerenstvo prikazuje cjelokupni rad pristupnika i donosi svoje zaključno mišljenje u sljedećim dijelovima:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova
6. Tablični prikaz znanstvene djelatnosti prema Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost, od 27. lipnja 2005.
7. Tablični prikaz nastavne i stručne djelatnosti prema Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora, od 25. srpnja 2006.
8. Zaključno mišljenje i prijedlog
1. ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Ivor Janković rođen je 1971. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. 2001. godine diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završenog studija dvije godine je boravio na Department of Anthropology, Northern Illinois University, De Kalb, Illinois, Sjedinjene Američke Države, gdje je obranivši magistarski rad pod naslovom “Neandertal zygomatic bones: a morphometric analysis” 2003. godine stekao stupanj magistra znanosti. Diploma i stupanj magistra znanosti priznat je kao istovjetan u Republici Hrvatskoj.
Godine 2009. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom “Neandertal lateral midface: a morphometric analysis” i time stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstveno polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
Od 2003. kao znanstveni novak zaposlen je na radnom mjestu asistenta na Institutu za antropologiju u Zagrebu (od 23. siječnja zaposlen je na radnom mjestu višeg asistenta) na projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i Športa Republike Hrvatske, projekt br. 196-1962766-2740.
Dr. sc Ivor Janković od 1994. godine aktivno sudjeluje u istraživanjima brojnih arheoloških I paleoantropoloških nalazišta: paleolitičkih lokaliteta Arago i Lazaret u Francuskoj, srednjovijekovnog lokaliteta Samostan Klarisa, brončanodobnog lokaliteta Mačkovac, antičkog nalazišta Aqua Iasae u Varaždinskim Toplicama, srednjopaleolitičkog lokaliteta Mujina Pećina kod Kaštela, višeslojnog prapovijesnog nalazišta pećine Zala u Gorskom Kotaru, te podvodnih arheoloških lokaliteta Vižula i Brijuni.
Pristupnik dr. sc. Ivor Janković radio je na znanstvenim analizama brojnih arheoloških i antropoloških nalaza.uključujući ostatke neandertalaca s nalazišta Feldhofer u dolini Neander (Neandertal) u Njemačkoj i pećine Vindije u Hrvatskoj. Nadalje, radio je na antropološkoj analizi ljudskih kosturnih ostataka s nalazišta Mladeč (Republika Češka), paleolitičkog nalazišta Šandalja kod Pule, prapovijesnih nalazišta Franjevac i Josipovac u Slavoniji, ostataka mumije u vlasništvu Arheološkog muzeja u Zagrebu, kao i nizu analiza materijala s raznih arheoloških lokaliteta Hrvatske.
Tijekom boravka na poslijediplomskom studiju u Sjedinjenim Aneričkim Državama sudjeluje u nastavi kao teaching assistant u sklopu slijedećih kolegija: General Prehistoric Archaeology, Rise of the Civilization, Human Origins i Human Osteology. Nakon povratka u domovinu uključen je u nastavu u sklopu kolegija Suvremene antropološke teorije, kolegija Evolucija čovjeka (studij antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), kolegija Biološka antropologija (Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu).
2008. godine sudjelovao je na EVAN summer school on Multivariate techniques for growth and evolution of form (Department of anthropology, Universtiy of Vienna). U više je navrata boravio na Max Planck institute for evolutionary anthropology, Leipzig, Njemačka u svrhu obrade znanstvenih rezultata, kao i u Naturhistorische museum u Beču.
Dr. sc. Ivor Janković je autor ili kao koautor na 8 izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, te na 3 znanstvena skupa u zemlji, uključujući Meeting of the American Association of Physical Anthropologists (2005. u Milwauke i 2009. godine u Chicagu, SAD), međunarodni znanstveni skup i konferencija pod nazivom «150 years of Neanderthal discoveries: Early Europeans – continuity or discontinuity, Bonn, Njemačka (2006.), godišnjim znanstvenim skupovima Hrvatskog arheološkog društva (2002. Pula, 2007. Gospić i 2008. Osijek), XVI INQUA Congress (2002.). Održao je i nekoliko pozvanih predavanja u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje (u Krapinskim Toplicama, Splitu i Karlovcu).
U suradnji s kolegama dr. sc. Ivorom Karavanićem (odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu) i Jacqueline Balen (Arheološki muzej Zagreb) autor je izložbe pod nazivom Odiseja Čovječanstva: evolucija čovjeka i materijalih kulture starijeg kamenog doba i popratne knjige istog naslova. Izložba je otvorena 2005 godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a 2007. godine i u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, te Muzeju grada Vukovara.
Član je American Association of Physical Anthropologists, European Anthropological Association, Hrvatskog Arheološkog Društva te Hrvatskog Antropološkog Društva.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
2.1. Podaci o magistarskom radu i doktorskoj disertaciji
Dr. sc. Ivor Janković završio je poslijediplomski magistarski studij na Department of anthropology, Northern Illinois University, DeKalb, IL, USA.
Magistrirao je 2003. godine s temom “Neandertal zygomatic bones: a morphometric analysis” pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Freda H. Smitha.
Doktorirao je 2009. godine na Odsjeku za arheologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s temom Neandertal lateral midface: a morphometric analysis” pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Freda H. Smitha.
2.2. Objavljeni znanstveni radovi relevantni za izbor u znanstveno–nastavno zvanje
docenta
2.2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s
međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama
- a1)
Karavanić. I., Miracle, P. T., Culiberg, M., Kurtanjek, Zupanić, J., D., Golubić, V., Paunović, M., Mauch Lenardić, J., Malez, V., Šošić, R., Janković, I. i Smith, F. H., 2008., Mousterian lithics, faunal and plant remains from Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33:259-277.
Rad donosi rezultate sedimentološke, litičke, faunalne i paleobotaničke analize gornjih stratigrafskih jedinica (B, C, D1 i D2) srednjopaleolitičkog nalazišta Mujina Pećina u Dalmaciji. Budući da je navedeno nalazište do sada jedino Musterijensko nalazište koje je istraživano i analizirano preciznim suvremenim arheološkim metodama, rezultati prikazani u ovom znanstvenom radu od izuzetnog su značaja za razumijevanje strategije preživljavanja Neandertalaca na ovom prostoru. Nadalje, rezultati ovih analiza omogućit će usporedbe s nalazištima srednjeg paleolitika u kontinenetalnoj Hrvatskoj koja su bila dijelom drugačije ekološko-klimateske zone i time usporedbu načina života i prilagodbi neandertalskih populacija različitih dijelova Hrvatske, što je dodatan vrijedan doprinos znanosti.
Karavanić, I. i Janković, I., 2008., Srednji i rani gornji paleolitik u Hrvatskoj. Opuscula Archaeologica 30 (2006):21-54.
Članak donosi pregled glavnih nalazišta, interpretacija i spoznaja u proučavanju srednjeg i ranog gornjeg paleolitika Hrvatske. Posebna je pozornost posvećena rezultatima novijih istraživanja i novijim interpretacijama ranijih istraživanja, bitnim za rekonstrukciju ponašanja i prilagodbe neandertalaca, njihova nestanka te pojave ranih suvremenih Europljana. Neandertalci su se podjednako dobro prilagođavali različitom okolišu u kontinentalnoj (sjeverozapadnoj) i mediteranskoj (Dalmacija). Arheološki nalazi s područja sjeverozapadne Hrvatske (špilja Vindija) upućuju na prijelaz srednjega u gornji paleolitik, povezanost neandertalaca s inicijalnim gornjim paleolitikom i možda moguće susrete neandertalaca i ranh modernih ljudi. S druge strane, između kasnog srednjeg paleolitika (Mujina pećina) i ranog gornjeg paleolitika (Šandalja II) istočnog jadranskog podrućja postoji vremenska praznina veća od 10000 godina uz vidnu razliku u načinu proizvodnje i tipologiji alatki. Tijekom posljednjih petnaestak godina spoznaje o paleolitiku Hrvatske znatno su dopunjene i promijenjene kao rezultat istraživanja više nalazišta uporabom suvremenih metoda, ali i provedbom detaljnijih analiza ranije iskopanog materijala.
Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. i Smith, F. H., 2006.,Vindija Cave and the modern human peopling of Europe. Collegium Antropologicum 30:457-466.
Pećina Vindija mjesto je gdje su otkriveni najmlađi nalazi neandertalaca u centralnoj / središnjoj Europi. U radu su izneseni rezultati novijih antropoloških analiza kao i pregled rezultata određivanja starosti određenih slojeva nalazišta, kao i rezultati analize drevne DNA koje su nedavno objavljene u više radova. Nakon pregleda rezultata novijih znanstvenih analiza, kao i analiza autora članka, slijedi nova analiza samih rezultata te njihova usporedba s ostalim suvremenim nalazištima i nalazima. Takav pristup arheološkoj građi omogućio je autorima da daju novu znanstvenu interpretaciju Vindijskog materijala. Rezultati ukazuju da je biokulturna smjena razdoblja prelaska srednjeg u gornji paleolitik na tlu središnje europe bila puno kompleksnija nego što su to dosadašnje interpretacije predlagale.
Smith, F. H., Janković, I. i Karavanić, I., 2005. The assimilation model, modern human origins in Europe, and the extinction of Neandertals. Quaternary International 137:7-19.
Neandertalci su, zahvaljujući broju nalaza i nalazišta, najbolje poznata prapovijesna populacija Europe sve do pojave anatomski modernih ljudi. Tijekom poslijednjih stotinu i pedeset godina razna su znanstvena otkrića i analize doprinjele mnogim saznanjima o njihovim anatomskim i kulturnim odlikama. No njihov taksonomska pripadnost i filogenetički položaj još je predmet znanstvenih neslaganja. Ovaj rad donosi iscrpan pregled spoznaja o morfološkim, genetičkim i kulturnim odlikama neandertalskih populacija u specifičnom geografskim i vremenskom smještaju pojedinih nalaza i nalazišta. Autori ukazuju na nedostatke svih ranije predloženih modela i objašnjenja sudbine neanderetalaca, te predlažu nov (asimilacijski) model kao najbolje objašnjenje temeljeno na rezultatima suvremenih znanstvenih spoznaja. Asimilacijski model pretpostavlja da se dio neandertalskih skupina miješao sa dijelom anatomski modernih ljudi koji su početkom gornjega paleolitika stupili na tlo Eurpe. Time su neandertalci asimilirani unutar mnogobrojnijih skupina anatomski modernih ljudi, te ih je u taksonomskom smislu ispravno promatrati na razimni podvrste (Homo sapiens neanderthalensis) naše vrste (Homo sapiens sapiens) a ne kao zasebnu biološku vrstu (Homo neanderthalensis).
Janković, I., 2004. Neandertalci . Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 21: 177-196.
U radu je iznesen pregled znanstvenih saznanja o populaciji neandertalaca koji uključuje rezultate znanstvenih istraživanja s područja arheologije, antropologije i genetike u poslijednjih 150 godina. Rad donosi iscrpan pregled razmišljanja o neandertalcima i njihovom položaju u rodoslovlju suvremenih populacija, počevši od razmišljanja znanstvenika u vrijeme prvih otkrića u drugoj polovici 19. st. pa sve do suvremenih, znanstveno utemeljenih modela koji se navode u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Nadalje, rad donosi pregled materijalne kulture ove populacije, kao i iscrpan pregled njihovih anatomskih odlika. Po prvi puta u radu se uspostavlja hrvatska terminologija za određene morfološke detalje neandertalske anatomije, čime rad poprima dodatnu vrijednost u budućim istraživanjima.
Janković, I., 2004. Neandertals…150 years later. Collegium Antropologicum 28 (2): 379-401.
Uz povijesni pregled razmiošljanja o neandertalcima, rad donosi iscrpan pregled morfoloških, arheoloških I genetičkih spoznaja o neandertalcima. Time se otvara mogućnost testiranja modela kojima se pokušava objasniti njihova uloga u genezi suvremenih Europljana I drugih kasnoplesitocenskih populacija (e.g. multiregionalan model, zamijenski model, asimilacijski model). Testiranje modela vrši se putem arheološke građe (fosilni nalazi i ostaci materijalne kulture) kao I novijih rezultata genetičkih analiza drevne DNA. Time rad postaje osnova razumijevanja kompleksnih kulturno-bioloških promjena u kasnom pleistocenu I u vremenu prelaska srednjeg na godnji paleolitik na tlu Europe.
Ahern, J.C. M., Karavanić, I, Paunović, M, Janković I., Smith, F. H., 2004. New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija cave, Croatia. Journal of Human Evolution 46:27-67.
Rad donosi analizu novoidentificiranih neandertalskih kosturnih ostataka otkrivenih u pećini Vindiji. Nadalje u radu su prikazani rezultati novijih znanstvenih analiza neandertalskih ostataka, kao i nalaza litičke i koštane industrije kompleksa G ovog nalazišta. Također, provedena je nova rekonstrukcija koja je rezultirala do sada najcjelovitijijm nalazom dijela lubanje jedne individue. Rezultati navedenih arheoloških i antropoloških analiza od ključnog su značenja za razumijevanje anatomskih odlika i ponašanja Vindijskih neandertalaca. Budući da Vindijski neandertalci predstavljaju do sada najmlađe nalaze ove populacije u centralnoj i istočnoj Europi, te da su istovremeni najranijim populacijama anatomski modernih ljudi (Homo sapiens sapiens), provedene analize ključan su doprinos riješavanju pitanja vezanih uz biokulturnu smjenu iz srednjega u gornji paleolitik.
2.2.2. Prikaz znanstvenih radova objavljenih u ostalim časopisima (a2)
Janković, I. & Rajić Šikanjić, P., 2007. Metode određivanja dobi na ljudskom skeletnom materijalu. Diadora 22: 369-384.
Rad donosi pregled metoda određivanja dobi na ljudskom skeletnom materijalu koje se najčešće koriste u bioarheološkim analizama. Vrlo se često pri arheološkim iskopavanjima ljudski skeletni materijal sakuplja selektivno, pa mnoge, posebice manje kosti, ostaju nezamijećene. Stoga je upoznavanje s glavnim metodama određivanje dobi na skeletnom materijalu važan uvid istraživačima u informacije koje se mogu dobiti analizom ljudskih kosturnih ostataka i time važan doprinos u budućim analizama koje će rezultuirati iz sakupljenih nalaza.
Janković, I., 2006. Mala stopala, veliki koraci: Razvoj dvonožnosti kao prva stepenica u razvoju čovjeka. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXXVIII (2005):93-110.
Dvonožno kretanje (bipedalizam) prva je i osnovna odlika koja se javlja u evoluciji hominina i određuje pripadnost ovoj razvojnoj liniji. Geološko-klimatske I faunalne promjene u razdoblju srednjeg I kasnog miocena odigrale su ključnu ulogu u otvaranju nove niše I adaptivnim odgovorom mnogih vrsta primate. Među njima valja tražiti I drevne pretke kasnijih australopitecina i roda Homo. Iscrpan pregled anatomskih prilagodbi na nov način kretanja (dvonožnost) koji rad donosi nužan je za taksonomsko i filogenetsko određivanje pojedinih fosilnih nalaza te smještaj unutar razvojne linije hominina. Pristup razumijevanju ovih morfoloških promjena i prilagodbi u radu je dokumentiran fosilnom građom svih važnijih nalaza ranih hominina. Time rad predstavlja početnu točku u proučavanju prve etape razvoja evolucijske linije čovjeka.
Rajić Šikanjić, P. i Janković, I., 2005. Metode određivanja spola na ljudskom skeletnom materijalu. Diadora 21 (2003):241-252.
Određenje spola osobe važan je preduvijet za razumijevanje populacijske structure, socijalnih razlika, raspodjele rada i uloge u zajednici. Pri arheološkim iskopavanjima ljudski kosturni ostaci često su zanemarivani u odnosu na malaze materijalne kulture, i vrlo često sakupljane selektivno, a njihov točan položaj i međusoban odnos nedostatno zabilježen. Time se gubi važan aspekt bioarheološkog pristupa. Pregled metoda određivanja spola na ljudskom kosturnom materijalu s arheoloških nalazišta upoznaje arheologe s metodama suvremenih bioarheoloških analiza vezanim uz određivanje spola i time razvija svijest o važnosti bioloških ostataka iz arheološkog konteksta, što će u budućnosti znatno poboljšati saznanja o određenim arheološkim nalazima i nalazištima.
2.3 Znanstvene knjige (a3)
Janković, I. i Karavanić, I. 2009. Osvit čovječanstva: počeci našeg biološkog i kulturnog razvoja. Školska Knjiga.
Knjiga donosi iscrpan pregled biološke evolucije i kulturnog razvoja čovjeka od odvajanja linije hominine od ostalih čovjekolikih majmuna prije otprilike 6 milijuna godina, pa sve do razdoblja završetka starijeg kamenog doba (paleolitik). Nakon iscrpnog povijesnog pregleda razvoja evolucijske misli i povijesti arheoloških istraživanja najranijih razdoblja čovjekovog tehničkog i tehnološkog razvoja, te postavljanja znanstvenih temelja i pristupa proučavanju biokulturne evolucije, autori donose iscrpan pregled znanstvenih istraživanja i otkrića na kojima se temelji suvremena paleoantropologija i paleolitička arheologija. Nadalje, autori donose i rezultate istraživanja koji su rezultat njihovog znanstvenog rada. Knjiga temeljem recenzija je odlukom Senata sveučilišta u Zagrebu proglašena Sveučilišnim udžbenikom.
Janković, I., 2009. Neandertal lateral midface: a morphometric analysis. Hrvatsko Antropološko Društvo – antropologijska biblioteka. Radovi Instituta za antropologiju, Zagreb.
Knjiga donosi rezultate znanstvene analize lica odabranih nalaza fosilnih ostataka roda Homo iz razdoblja Pleistocena, te usporedbu s uzorkom anatomski modernih ljudi (Homo sapien sapiens sapiens) s više arheoloških nalazišta. Kroz korištenje suvremene tehnologije i metoda trodimenzionalne geometrijske morfometrike praćene su promjene kompleksa lica, s naglaskom na neandertalce. #D geometrijska morfometrika se pokazala vrlo dobrom metodom u navedenoj analizi budući da omogućava bolju rekonstrukciju i uvid u anatomske odlike pojedinih nalaza, kao i usporedbu s ostalim pojedinačnim uzorcima. Nadalje, provedene su i analize grupa uzraka kako bi se stekao uvid u inter i intrapopulacijsku varijaciju. Rezultati provedenih analiza uspoređeni su s rezultatima provedenim korištenjem „tradicionalnih“ antropoloških metoda i tehnika, te su stavljeni u širi kontekst modela kojima su se pokuštale objasniti neke od odlika i promjena u anatomskim regijama lica neandertalaca.
2.3.1 Stručna knjiga
Janković, I., Karavanić, I. i Balen, J., 2005., Odiseja čovječanstva: razvoj čovjeka i materijalnih kultura starijeg kamenog doba. Arheološki muzej u Zagrebu. Zagreb.
Knjiga predstavlja stručni prikaz evolucije čovjeka temeljen na rezultatima stručnih i znanstvenih analiza. Donosi kratak uvid u problematiku i saznanja o biološkom razvoju čovjeka kao i počecima kulturne djelatnosti putem pregleda najvažnijih fosilnih predstavnika i nalaza ljudskih predaka i njihove kulturne (tehnološke) ostavštine zaključno s razdobljem završetka Pleistocena. Knjiga je pisana vrlo pristupačno i razumljivo te je obogaćena brojnim crtežima i fotogravijama, budući da je njena osnovna namjena poslužiti kao katalog istoimene izložbe.
4. Sažeci sudjelovanja na znanstvenim skupovima objavljeni u časopisima ili zbornicima
Čavka, M., Tičinović, N., Ivanac, G., Brkljačić, B., Janković, I., Rajić Šikanjić, P., Uranić, I., 2009. Imaging an unknown and undated mummy from the Archaeological museum in Zagreb, Croatia. 1st Bolzano Mummy Congress – Mummies and Live Sciences. EURAC Institute for Mummies and the Iceman. Zink, A. R (ed.): 19.
Janković, I., Ahern, J. C. M., Karavanić, I., Stockton, T., Smith F. H., 2009. Upper Paleolithic human remains from Šandalja cave, Istria, Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):238.
Rajić Šikanjić, P., Janković, I. & Balen, J., 2009. Human skeletal remains from the prehistoric site of Franjevac, Eastern Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):334.
Vlak, D., Janković, I. & Mihelić, S., 2009. Juvenile burial from the Eneolithic site of Josipopvac-Gravinjak, Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):409-410.
Freidline, S., Harvati, K., Janković, I., Gunz, P., Delson, E., & Hublin, J.J., 2009. 3D landmark and semilandmark geometric morphometirc analysis of the Zuttiyeh fronto-zygomatic fragment. American Journal of Physical Anthropology 138 (S48):192.
Janković, I., 2009. Neandertal face: some morphological observations. Međunarodni simpozij Darwin 2009. HAZU. Kućan, Ž (ur.): 8-9.
Janković, I. & Karavanić, I., 2007., Problem prijelaska srednjeg u gornji paleolitik na tlu središnje Europe: biološka i kulturna građa (abstract). Obavijesti HAD-a XXXIX (2):25.
Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. & Smith, F. H., 2006.,Vindija Cave and the modern human peopling of Europe (abstract). Terra Nostra 2006/2: 118-119.
Janković, I. i Smith, F. H., 2005. Comparative morphometrics of Neandertal zygomatic bones. American Journal of Physical Anthropology 126 (S40):125.
Smith, F.H., Karavanić, I. i Janković, I., 2002. Neandertal-Early Modern Human Interactions in Europe and the Assimilation Model of Modern Human Origins. XVI INQUA Congress Program and Abstract Book:220.
Karavanić, I. i Janković, I., 2002. Šandalja II i problem Orinjasijenske industrije u istoćnom Jadranskom području (znanstveni rad izložen na međunarodnom znanstvenom skupu i godišnjoj skupštini Hrvatskog Arheološkog Društva u Puli, listopad 2002. (abstract) Obavijesti HAD XXXIV(2):19
2.5 stručni radovi
2.5.1 poglavlja u knjizi:
Janković, I., 2006. Paleolitik. U: Mihelić, S. (Ur.) Trgovina i razmjena u pretpovijesti. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 13-18.
Janković, I., 2009. Cerovačke pećine. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 302-305.
Janković, I. & Karavanić, I., 2009. Vindija. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 296-301.
Mihelić, S. & Janković, I., 2009. Veternica. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 276-285.
2.5.1 stručni radovi u časopisima:
Janković, I., 2008., 33rd School of biological anthropology – “Current issues in paleoanthropology: From bones to DNA”. Collegium Antropologicum 32:655-656.
Janković, I. i Karavanić, I., 2007., Digging up Neandertals at Mujina Pećina? A Mousterian cave site in Croatia. Expedition 49(1):35-39.
Janković, I., 2007, Homo floresiensis: mit ili stvarnost?. Obavijesti HAD-a XXXIX (3):124-132
Janković, I., 2007., Tko je bio Carl Linnaeus? Priroda 953:44-47.
Janković, I. i Šešelj, M., 2006., 150 Years of Neanderthal Discoveries: Early Europeans - Continuity or Discontinuity. Obavijesti HAD XXXVIII (3):31-36.
Janković, I., 2006., Theology, teleology and evolution. Anthropology News 47(1):3.
Janković, I., 2006., Taksonomska zbrka u evoluciji čovjeka. Priroda 949:52-54.
Janković, I., 2006., Prvi Europljani. Meridijani 107: 58-63.
Janković, I., 2006., Paul G. Bahn (ur.), Arheologija. Tragovima velikih civilizacija (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVIII (2):159-161.
Janković, I., 2005., Evolucija: Brzina i način evolucijske promjene i razina (predmet) selekcije. Priroda 939:42-44.
Janković, I., 2005. Hodati kao čovjek: dvonožno kretanje u evoluciji čovjeka. Priroda 933:16-18.
Janković, I., 2004. Medial mandibular ramus: ontogenetic, idiosyncratic, and geographic variation in recent Homo, great apes, and fossil hominids (prikaz knjige) Colegium Antropologicum 28 (2): 957-958.
Janković, I., 2005., R. Leakey – R. Lewin, Ponovno promišljanje porijekla. U potrazi za onim što nas čini ljudima (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVII (3):159-164.
Janković, I., 2005., O neandertalcima i njima sličnim ljudima: J. L. Arsuaga: Ogrlica neandertalaca. U potrazi za prvim mislima. I. Karavanić: Život neandertalaca. (prikaz knjiga). Obavijesti HAD XXXVII(2): 90-93.
Janković, I., 2004. S. J. Gould, The Structure of Evolutionary Theory (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVI(3): 167-169.
Janković, I., 2004. Neandertalci: moderna sinteza. Priroda 929: 10-12.
Janković, I., 2004. Ernst Mayr: doživjeti stotu. Priroda 928:6-7.
Janković, I., 2004. Homo: pojava našeg roda. Priroda 927:10-13.
Janković, I., 2004. Australopitecini: prvi korak u evoluciji čovjeka. Priroda 923-924:12-15.
Janković, I., 2003. Reflections of our past: how human history is reflected in our genes (prikaz knjige) Obavijesti HAD XXXV (3):160-161.
Janković, I., 1995. Istraživanja u francuskim špiljama, Obavijesti HAD XXVII(1):37-38.
Janković, I., 1994. The Cambridge Encyclopedia of Human Evolution (prikaz knjige), Obavijesti HAD-a XXVI(2):79-80
2. NASTAVNA DJELATNOST
Tijekom boravka na poslijediplomskom studiju u Sjedinjenim Američkim Državama sudjeluje u nastavi kao teaching assistant u sklopu slijedećih kolegija: General Prehistoric Archaeology, Rise of the Civilization, Human Origins i Human Osteology.
Nakon povratka u domovinu uključen je u nastavu u sklopu kolegija Suvremene antropološke teorije, kolegija Evolucija čovjeka (studij antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), kolegij Biološka antropologija (Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu).
POPIS OBJAVLJENIH ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA
Znanstveni radovi u časopisima s međunarodnom recenzijom/A1:
1. Karavanić. I., Miracle, P. T., Culiberg, M., Kurtanjek, Zupanić, J., D., Golubić, V., Paunović, M., Mauch Lenardić, J., Malez, V., Šošić, R., Janković, I. & Smith, F. H., 2008., Mousterian lithics, faunal and plant remains from Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33:259-277.
2. Karavanić, I. & Janković, I., 2008., Srednji i rani gornji paleolitik u Hrvatskoj. Opuscula Archaeologica 30 (2006):21-54.
3. Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. & Smith, F. H., 2006.,Vindija Cave and the modern human peopling of Europe. Collegium Antropologicum 30:457-466.
4. Ahern, J. C. M., Karavanić, I, Janković I. & Smith, F. H., Erratum to “New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija cave, Croatia”. [J. Hum Evol. 46 (1) (2004) 27-67] Journal of Human Evolution 49 (6): 781-782.
5. Smith, F. H., Janković, I. i Karavanić, I., 2005. The assimilation model, modern human origins in Europe, and the extinction of Neandertals. Quaternary International 137:7-19.
6. Janković, I., Papers on Human Evolution Published in Collegium Antropologicum From 1977–2004., 2005., Collegium Antropologicum 29(2): 769-773.
7. Janković, I., 2004. Neandertalci . Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 21: 177-196.
8. Janković, I., 2004. Neandertals…150 years later. Collegium Antropologicum 28 (2): 379-401.
9. Ahern, J.C. M., Karavanić, I, Paunović, M, Janković I., Smith, F. H., 2004. New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija cave, Croatia. Journal of Human Evolution 46:27-67.
Znanstveni radovi u časopisima kategorije A2:
1. Janković, I. & Rajić Šikanjić, P., 2007. Metode određivanja dobi na ljudskom skeletnom materijalu. Diadora 22: 369-384.
2. Janković, I., 2006. Mala stopala, veliki koraci: Razvoj dvonožnosti kao prva stepenica u razvoju čovjeka. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXXVIII (2005):93-110.
3. Rajić Šikanjić, P. i Janković, I., 2005. Metode određivanja spola na ljudskom skeletnom materijalu. Diadora 21 (2003):241-252.
Knjige:
1. Janković, I. 2009. Neandertal lateral midface: a morphometric analysis. Hrvatsko Antropološko Društvo – antropologijska biblioteka. Radovi Instituta za antropologiju, Zagreb.
2. Janković, I. i Karavanić, I. 2009. Osvit čovječanstva: počeci našeg biološkog i kulturnog razvoja. Školska Knjiga.
3. Janković, I., Karavanić, I. i Balen, J., 2005., Odiseja čovječanstva: razvoj čovjeka i materijalnih kultura starijeg kamenog doba. Arheološki muzej u Zagrebu. Zagreb.
Poglavlja u knjizi:
1. Janković, I., 2006. Paleolitik. U: Mihelić, S. (Ur.) Trgovina i razmjena u pretpovijesti. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 13-18.
2. Janković, I., 2009. Cerovačke pećine. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 302-305.
3. Janković, I. & Karavanić, I., 2009. Vindija. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 296-301.
4. Mihelić, S. & Janković, I., 2009. Veternica. U: Mihelić, S. (Ur.) Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb. Str. 276-285.
Ostali radovi:
1. Janković, I., 2008., 33rd School of biological anthropology – “Current issues in paleoanthropology: From bones to DNA”. Collegium Antropologicum 32:655-656.
2. Janković, I. i Karavanić, I., 2007., Digging up Neandertals at Mujina Pećina? A Mousterian cave site in Croatia. Expedition 49(1):35-39.
3. Janković, I., 2007, Homo floresiensis: mit ili stvarnost?. Obavijesti HAD-a XXXIX (3):124-132
4. Janković, I., 2007., Tko je bio Carl Linnaeus? Priroda 953:44-47.
5. Janković, I. i Šešelj, M., 2006., 150 Years of Neanderthal Discoveries: Early Europeans - Continuity or Discontinuity. Obavijesti HAD XXXVIII (3):31-36.
6. Janković, I., 2006., Theology, teleology and evolution. Anthropology News 47(1):3.
7. Janković, I., 2006., Taksonomska zbrka u evoluciji čovjeka. Priroda 949:52-54.
8. Janković, I., 2006., Prvi Europljani. Meridijani 107: 58-63.
9. Janković, I., 2006., Paul G. Bahn (ur.), Arheologija. Tragovima velikih civilizacija (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVIII (2):159-161.
10. Janković, I., 2005., Evolucija: Brzina i način evolucijske promjene i razina (predmet) selekcije. Priroda 939:42-44.
11. Janković, I., 2005. Hodati kao čovjek: dvonožno kretanje u evoluciji čovjeka. Priroda 933:16-18. Janković, I., 2004. Medial mandibular ramus: ontogenetic, idiosyncratic, and geographic variation in recent Homo, great apes, and fossil hominids (prikaz knjige) Colegium Antropologicum 28 (2): 957-958.
12. Janković, I., 2005., R. Leakey – R. Lewin, Ponovno promišljanje porijekla. U potrazi za onim što nas čini ljudima (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVII (3):159-164.
13. Janković, I., 2005., O neandertalcima i njima sličnim ljudima: J. L. Arsuaga: Ogrlica neandertalaca. U potrazi za prvim mislima. I. Karavanić: Život neandertalaca. (prikaz knjiga). Obavijesti HAD XXXVII(2): 90-93.
14. Janković, I., 2004. Medial mandibular ramus: ontogenetic, idiosyncratic, and geographic variation in recent Homo, great apes, and fossil hominids (prikaz knjige) Colegium Antropologicum 28 (2): 957-958.
15. Janković, I., 2004. S. J. Gould, The Structure of Evolutionary Theory (prikaz knjige). Obavijesti HAD XXXVI(3): 167-169.
16. Janković, I., 2004. Neandertalci: moderna sinteza. Priroda 929: 10-12.
17. Janković, I., 2004. Ernst Mayr: doživjeti stotu. Priroda 928:6-7.
18. Janković, I., 2004. Homo: pojava našeg roda. Priroda 927:10-13.
19. Janković, I., 2004. Australopitecini: prvi korak u evoluciji čovjeka. Priroda 923-924:12-15.
20. Janković, I., 2003. Reflections of our past: how human history is reflected in our genes (prikaz knjige) Obavijesti HAD XXXV (3):160-161.
21. Janković, I., 1995. Istraživanja u francuskim špiljama, Obavijesti HAD XXVII(1):37-38.
22. Janković, I., 1994. The Cambridge Encyclopedia of Human Evolution (prikaz knjige), Obavijesti HAD-a XXVI(2):79-80
Objavljeni sažeci izlaganja na znanstvenim skupovima:
1. Čavka, M., Tičinović, N., Ivanac, G., Brkljačić, B., Janković, I., Rajić Šikanjić, P., Uranić, I., 2009. Imaging an unknown and undated mummy from the Archaeological museum in Zagreb, Croatia. 1st Bolzano Mummy Congress – Mummies and Live Sciences. EURAC Institute for Mummies and the Iceman. Zink, A. R (ed.): 19.
2. Janković, I., Ahern, J. C. M., Karavanić, I., Stockton, T., Smith F. H., 2009. Upper Paleolithic human remains from Šandalja cave, Istria, Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):238.
3. Rajić Šikanjić, P., Janković, I. & Balen, J., 2009. Human skeletal remains from the prehistoric site of Franjevac, Eastern Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):334.
4. Vlak, D., Janković, I. & Mihelić, S., 2009. Juvenile burial from the Eneolithic site of Josipopvac-Gravinjak, Croatia. American Journal of Physical Anthropology 138(S48):409-410.
5. Freidline, S., Harvati, K., Janković, I., Gunz, P., Delson, E., & Hublin, J.J., 2009. 3D landmark and semilandmark geometric morphometirc analysis of the Zuttiyeh fronto-zygomatic fragment. American Journal of Physical Anthropology 138 (S48):192.
6. Janković, I., 2009. Neandertal face: some morphological observations. Međunarodni simpozij Darwin 2009. HAZU. Kućan, Ž (ur.): 8-9.
7. Janković, I. & Karavanić, I., 2007., Problem prijelaska srednjeg u gornji paleolitik na tlu središnje Europe: biološka i kulturna građa (abstract). Obavijesti HAD-a XXXIX (2):25.
8. Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. & Smith, F. H., 2006.,Vindija Cave and the modern human peopling of Europe (abstract). Terra Nostra 2006/2: 118-119.
9. Janković, I. i Smith, F. H., 2005. Comparative morphometrics of Neandertal zygomatic bones. American Journal of Physical Anthropology 126 (S40):125.
10. Smith, F.H., Karavanić, I. i Janković, I., 2002. Neandertal-Early Modern Human Interactions in Europe and the Assimilation Model of Modern Human Origins. XVI INQUA Congress Program and Abstract Book:220.
11. Karavanić, I. i Janković, I., 2002. Šandalja II i problem Orinjasijenske industrije u istoćnom Jadranskom području (znanstveni rad izložen na međunarodnom znanstvenom skupu i godišnjoj skupštini Hrvatskog Arheološkog Društva u Puli, listopad 2002. (abstract) Obavijesti HAD XXXIV(2):19
U tisku:
1. Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. i Smith, F. H., Archaeological, paleontological and genomic perspectives on late European Neadertals at Vindija Cave, Croatia. In: Condemi, S., Schrenk, F., & Weniger, G. (Ed.): Neanderthals, their ancestors and contemporaries. Springer, Dodrecht.
2. Smith, F. H., Hutchinson, V. T. & Janković, I., Assimilation and modern human origins in the African peripheres. In: Reynolds, S. C. & Gallagher, A. (Eds.) African genesis: perspectives on hominid evolution. Wits University Press, Johannesburg.
1. TABLIČNI PRIKAZ ZNANSTVENE DJELATNOSTI PREMA PRAVILNIKU O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA NACIONALNOG VIJEĆA ZA ZNANOST OD 27. LIPNJA 2005.
|Redni broj |Uvjeti za izbor u zvanje: | |Ispunjenost uvjeta |Ukupno |
| |znanstveni suradnik |Uvjeti | |objavljenih radova |
|1. |Zakon o znanstvenoj djelatnosti i |(1) doktorat znanosti |DA | |
| |visokom obrazovanju (NN br. | |doktorat znanosti | |
| |123/03., 105/04. i 174/04) |(2) objavljeni znanstveni radovi koji |2009. godine | |
| | |predstavljaju značajan doprinos znanosti | | |
| | | | | |
| | | | | |
| | | |DA | |
|2. |Pravilnik o uvjetima za izvor u | | | |
| |znanstvena zvanja Nacionalnog |Znanstveni suradnik | | |
| |vijeća za znanost (NN br.84/05) | |DA |9 radova |
| |humanističke znanosti |(a1) 2 znanstvena rada |(a1) 9 | |
| | | | | |
| | | |DA |4 rada |
| | |(a2) 1 znanstveni rad |(a2) 4 | |
|3. | | |DA | |
| | |(a1) + (a2) = 3 | |13 radova |
|Rad |O |K |V |KP |BA |B |
|Mousterian lithics, faunal and plant remains from Mujina Pećina, |2,5 |1 |1 |1,5 |12 |0,31 |
|Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33, 2008, 259-277. | | | | | | |
|Srednji i rani gornji paleolitik u Hrvatskoj. Opuscula |5,14 |1 |0,75 |1,5 |2 |5,78 |
|Archaeologica 30, 2008( 2006), 21-54. | | | | | | |
|Vindija Cave and the modern human peopling of Europe. Collegium |1,98 |1 |1 |1,5 |6 |0,5 |
|Antropologicum 30, 2006, 457-466. | | | | | | |
|The assimilation model, modern human origins in Europe, and the |2,61 |1 |1 |1,5 |3 |2,94 |
|extinction of Neandertals. Quaternary International 137, 2005, | | | | | | |
|7-19. | | | | | | |
|Neandertalci . Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 21, |4,13 |1 |0,75 |1,5 |1 |4,65 |
|2004, 177-196. | | | | | | |
|Neandertals…150 years later. Collegium Antropologicum 28 (2), 2004,|2,89 |1 |0,75 |1,5 |1 |2,17 |
|379-401 | | | | | | |
|New discoveries and interpretations of hominid fossils and |3,90 |1 |1 |1,5 |5 |1,17 |
|artifacts from Vindija cave, Croatia. Journal of Human Evolution | | | | | | |
|46, 2004, 27-67. | | | | | | |
|Metode određivanja dobi na ljudskom skeletnom materijalu. Diadora |1,06 |1 |0,75 |1 |2 |0,80 |
|22, 2007, 369-384. | | | | | | |
|Mala stopala, veliki koraci: Razvoj dvonožnosti kao prva stepenica |1,60 |1 |0,75 |1 |1 |1,20 |
|u razvoju čovjeka. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXXVIII, | | | | | | |
|2006 (2005), 93-110. | | | | | | |
|Metode određivanja spola na ljudskom skeletnom materijalu.Diadora |0,67 |1 |0,50 |1 |2 |0,34 |
|21, 2005 (2003), 241-252. | | | | | | |
|Osvit čovječanstva: počeci našeg biološkog i kulturnog razvoja. |23,61 |1 |0,75 |1 |2 |17,71 |
|Školska Knjiga, 2009, Zagreb | | | | | | |
|Ukupno bodova |37,57 |
Tablični prikaz bodova:
Tablični prikaz vrednovanja radova proveden je prema sljedećim elementima: O=opseg u arcima, K=koeficijent za arheologiju (1), V=koeficijent vrsnoće (1) za izvorni znanstveni rad, (0,9) za prethodno priopćenje, (0,75) za pregledni znanstveni rad, (0,5) za stručni rad, KP=kategorija publikacije, BA=broj autora, do dva autora 100%, tri autora 75%, četiri do pet autora 50%, od šest autora opseg se dijeli brojem autora, B=bodovi
2. TABLIČNI PRIKAZ NASTAVNE I STRUČNE DJELTANOSTI PREMA ODLUCI O NUŽNIM UVJETIMA ZA OCJENU NASATVNE I STRUČNE DJELTANOSTI U POSTUPKU IZBORA U ZNANSTVENO-NASTAVNA ZVANJA REKTORSKOG ZBORA OD 25. LIPNJA 2006.
|Uvjeti Rektorskog zbora |Ostvareno |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, |DA |
|uključujući i status znanstvenog novaka, računajući |Izvodi nastavu na studiju antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2004. |
|razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja |godine |
|izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom |Kolegiji: Suvremene antropološke teorije (predavač kolegija od 2004.-2007.), Evolucija |
|visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati |Čovjeka (predavač kolegija od 2007.), Uvod u antropologiju (nekoliko seminara i predavanja |
| |godišnje) |
| |Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| |Kolegij: Biološka antropologija (nekoliko predavanja i seminara godišnje) |
|2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih|NE |
|studija pri izradi završnih/diplomskih radova i pri |Mentor je nekoliko diplomskih radova koji još nisu završeni. |
|tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa | |
|studentom | |
|3. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje |DA |
|tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na |Prezentirao je 8 radova na međunarodnim i 3 rada na domaćim znanstvenim skupovima |
|međunarodnom znanstvenom skupu. | |
|4. da se u svom znanstvenom području, struci ili |DA |
|nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim |Pristupnik je dvije godine boravio na Department of Antrhopology, northern Illinois |
|institucijama u zemlji ili inozemstvu u trajanju od |University, De Kalb, USA gdje je sudjelovao u nastavi u sklopu kolegija General Prehistoric |
|najmanje tri mjeseca |Archaeology, Rise of the Civilization, Human Origins i Human Osteology. Tijekom boravka na |
| |navedenom sveučilištu bio je zaposlen kao research assistant što je doprinjelo znanstvenom |
| |usavrpšavanju. |
|Najmanje dva (2) od četiri (4) uvjeta |Ostvareno: tri (3) uvjeta |
8. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG ZA IZBOR
Dr. sc. Ivor Janković jedini je pristupnik koja se javio na objavljeni natječaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo imalo je zadaću utvrditi ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u i znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija (sukladno čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04, 46/07)
Iz svega do sada navedenog vidljivo je da je pristupnik:
• objavio 9 znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama (a1);
• objavio 3 znanstvena rada u publikacijama kategorije a2;
• objavio 2 znanstvene i 1 znanstveno-popularnu knjigu
• izvodilo nastavu na studiju antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te sudjelovao u sklopu kolegija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;
• sudjelovao u radu znanstvenog projekta;
• održao 11 priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga 8 na međunarodnim znanstvenim skupovima;
• sudjelovao u znanstvenim analizama arheološkog i antropološkog materijala
• sudjelovao u arheološkim istraživanjima brojnih nalazišta
• bio autor stručne izložbe
Iz prethodne analize i tabličnog prikaza vidljivo je da pristupnik zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, kako ih određuju sljedeći akti:
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, br. 123/03, 105/04 i 174/04): ima doktorat znanosti i objavljene radove koji predstavljaju značajan doprinos znanosti;
Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (od 27. lipnja 2005.): ukupno je objavio 2 znanstvene knjige i12 znanstvenih radova, od čega 9 radova u kategoriji a1, i 3 rada u kategoriji a2, što premašuje broj radova koji se traže za zvanje znanstvenog suradnika iz područja humanističkih znanosti(2 a1 + 1 a2 - ukupno 3);
Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora (od 25. srpnja 2006.): ispunjava 3 od 4 uvjeta za izbor u zvanje docenta
Na temelju proučene znanstvene, nastavne i stručne aktivnosti pristupnika povjerenstvo ocjenjuje da je dr.sc. Ivor Janković zadovoljio uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
(Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof)
_____________________________
(Akademik Pavao Rudan, red. prof.)
_____________________________
(Dr. sc. Stašo Forenbaher, znan. sur.)
Predmet: Prijedlog da se izv. prof. dr. sc. Mateo Žagar
izabere u znanstveno - nastavno zvanje i na radno mjesto
redovitog profesora
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Na svojoj sjednici od 30. rujna 2009. Naslov nas je izabrao u stručno povjerenstvo
za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u znanstveno - nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu ( Klasa: 640 - 03/09 - 01/111, Ur. broj: 3804 - 240 - 09 - 2). Podnosimo Naslovu ovo
I z v j e š ć e
Na natječaj objavljen u Vjesniku 16. listopada 2009. i u Narodnim novinama broj 124/2009. od 16. listopada 2009. prijavio se izv. prof. dr. sc. Mateo Žagar i priložio potrebnu dokumentaciju.
Biografski podaci
Izv. prof. dr. sc. Mateo Žagar rodio se 14. veljače 1965. u Zagrebu. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu te 1990. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jednopredmetni studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti. Iste je godine upisao poslijediplomski studij iz lingvistike, a 1993. obranio je magistarski rad Koherencija natpisa Bašćanske ploče. Doktorirao je 2000. tezom Osnovne smjernice grafetičkoga uređivanja hrvatskoglagoljskih tekstova XII. i XIII. stoljeća.
Od 1992. do 1997. uključen je u znanstveni projekt Jezično - stilske analize glagoljske neliturgijske medievalne proze (voditelj akademik Eduard Hercigonja), a od 1998. surađuje u znanstvenom projektu Enciklopedija hrvatskoga glagolizma (voditelj prof. dr. sc. Stjepan Damjanović). Iz statusa znanstvenoga novaka prešao je 1998. u zvanje asistenta. Od 2001. viši je asistent, od svibnja 2002. docent, a od srpnja 2006. izvanredni profesor na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo. Trenutno obnaša dužnost zamjenika pročelnika Odsjeka za kroatistiku. Hrvatski je državljanin, oženjen, otac dvoje djece, govori engleski i njemački.
Znanstveni rad prije posljednjega izbora
Iz priložene Bibliografije vidljivo je da je prof. dr. sc. Mateo Žagar prije posljednjega izbora uz magistarski i doktorski rad napisao jednu znanstvenu autorsku knjigu i osamnaest znanstvenih rasprava.
Žagarova knjiga Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (HFD - MH, Zagreb 1997) temelji se na njegovoj magistarskoj radnji, ali je znatno dorađena, posebice u interpretaciji pojedinih članaka Bašćanske ploče. Autor polazi od stava da nove bitne spoznaje o "dragom kamenu" hrvatskoga jezika mogu donijeti samo novi pristupi. Modernim metodama tekstne lingvistike pokušava odgovoriti je li na Ploču uklesan jedan tekst ili više njih te kako je tekst strukturiran i time zapravo odgovara na pitanje koja je osnovna komunikacijska funkcija Bašćanske ploče. Njegova analiza pokazuje od kojih se makrodijelova, mediojedinica i izričaja tekst sastoji. Nakon nje postalo je očitijim da izvorno mjesto zapisa nije kamena ploča, nego samostanski pergamentni kartular. Žagar se protivi tvrdnjama da je riječ ponajprije o pravnom tekstu: pravni je bio kartularski tekst, a na Ploči je ostvarena tekstura "povišene komunikacijske vrijednosti, s prepoznatljivim estetizirajućim izrazom. »Ploči su posvećene i tri Žagarove rasprave: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (kontinuitet iščitavanja), (Riječ 1995), u kojoj analizira gotovo kompletnu bibliografiju o Bašćanskoj ploči s obzirom na pitanje o broju dijelova Ploče; Konektori u tekstu Bašćanske ploče (Hungaro-slavica 1997) kojom se uključio u tada vrlo aktualne diskusije o konektorima i rezultate koji su izlazili iz analize suvremenih tekstova obogatio spoznajama koje nudi jedan stari tekst; Ortografija natpisa Bašćanske ploče (Krčki zbornik 2000) u kojoj autor grafetičkom analizom dolazi do novih zanimljivih spoznaja o starini Ploče i zamjećuje znatne neobičnosti u usporedbi sa starijim i istodobnim glagoljičnim tekstovima. Te neobičnosti autor dovodi u vezu s promjenom tekstne funkcionalnosti "od skrovitih zapisa u kartularu do objave na oltarnoj pregradi".
Mateo Žagar je objavljivao vrlo zapažene radove koji se tiču grafetičkoga uređivanja tekstova, posebice hrvatskoglagoljskih. Posebno ističemo neke.
U tekstu Punktuacija u najstarijim hrvatskoglagoljskim tekstovima (Croatica XXX/ 2000, izišlo 2002., str. 31 - 65) autor polazi s gledišta da se uporaba točke razlikuje s obzirom na vrijeme u kome je tekst ostvaren i s obzirom na alfabet kojim je pisan. Što se glagoljičnih tekstova tiče, nameće se problem jesu li točke, dvotočke, trotočke zasebni znakovi ili su grafetičke inačice istoga interpunkcijskoga znaka. Žagar se priklanja mišljenju da je točka podvrsta unutargraničnih znakova razdvajanja: u suvremenim pravopisima ona se ne može pojaviti kao granično sredstvo između dijelova manjih od rečenice, ali u starim pravopisima može.
Tekst Grafolingvistika i stari tekstovi : osebujnosti pisanog jezika (u zborniku o sedamdesetogodišnjici prof. dr. Josipa Silića Od fonetike do etike, 2005, str. 223 - 260) izrađen je tako da u njemu najstariji glagoljični tekstovi služe za oprimjeravanje vrlo modernih jezikoslovnih gledišta o posebnostima pisanoga jezika u odnosu na usmeno jezično izražavanje, dostignućima i usmjerenjima od polovice 20. stoljeća naovamo. Autor se bavi pismovnim posebnostima koje nemaju izravnu, funkcionalnu paralelu u usmenom jezičnom izražavanju, nego su u službi što primjerenije vizualne prezentacije pisanoga materijala.
Tekst Osnovni procesi konstituiranja ustavne glagoljice (u zborniku Bъlgari i Hъrvati prez vekovite, Sofija 2003, str. 31 - 42) shvatio je autor kao priliku da, među ostalima, vrlo upućenim bugarskim paleoslavistima prezentira kako se na temeljima starijega glagoljičnoga pisma, ponajviše zasvjedočenoga na bugarskim prostorima, oblikovao novi hrvatski pismovni tip glagoljičnoga pisma, poseban po linijskoj organizaciji i promjeni slovne morfologije.
Tekst Slavonski glagoljski natpisi (u suautorstvu s Milanom Paunom, u zborniku Glagoljica i hrvatski glagolizam, Zagreb - Krk 2004, str. 271- 284) vrlo kompletno i kompetentno (tekstom, fotografijom i crtežom) analizira novopronađene glagoljične epigrafe u Slavoniji (u grobljanskim crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčićima) promatrajući ih u kontekstu dosadašnjih potvrda glagoljične pismenosti na hrvatskom sjeveru. Žagar i Paun pokazuju potreban oprez u donošenju zaključaka pa se tekst doima kao postavljanje relevantnih pitanja na koja tek treba odgovoriti spajanjem filoloških, povijesnih i arheoloških istraživanja.
Veliku važnost ima i Žagarov rad Jezikoslovni temelji paleografije: glagoljičko motrište (Drugi Hercigonjin zbornik, Zagreb 2005, str. 23 - 42) koji je zamišljen kao prilog razmatranju Hercigonjine pozicije u hrvatskoj filologiji i usporedo s tim kao nastojanje da se zaokruže spoznaje o pismovnojezičnoj strani hrvatskih glagoljičnih tekstova jer je impulse za takva istraživanja dao upravo profesor Hercigonja.
Rasprava Rešetarove paleoslavističke teme: s margina (Zbornik o Milanu Rešetaru, 2005, str. 295 - 304) posvećena je rijetkim Rešetarovim paleoslavističkim prilozima, a britkost Rešetarova pera te intenzivna obrada i tih, uvjetno rečeno, marginalnih tema, opravdava i ovo osvrtanje na njih, s ciljem da se pridonese procjenjivanju Rešetarove uključenosti u slavistička strujanja s početka XX. stoljeća.
U tekstu Grafolingvistički opis Bečkih listića (Raukarov zbornik, Zagreb 2005, str. 637 - 650) pokušava se dokumentirati mogućnost primjene suvremenih lingvističkih teorija u analizi starih tekstova. Autor pokazuje koliko je i danas aktualna potreba da se u kompletiranju historiografskoga znanja poseže za filološkim (lingvističkim, paleografskim, tekstološkim) spoznajama. Činjenica, koju bi rezultati ovoga rada trebali potkrepljivati i razvijati, kako se uređenost hrvatske glagoljičke pismenosti kvarnersko-ličko-zadarskog prostora XII. st. oslanja temeljno na srednjovjekovnu grčku praksu, no s modifikacijama karakterističnima za češko-moravski prostor, te kako je malo takvih zajedničkih osobinama s tekstovima istočnoga hrvatskoglagoljskoga pola (Hum, dubrovačko zaleđe, Zeta, Duklja), povjesničaru je od velike važnosti.
U tu skupinu Žagarovih znanstvenih priloga spadaju i Neka grafijska rješenja u najstarijem hrvatskom i crnogorskom tisku (Zbornik Pola milenijuma Crnojevića štamparije, 1996), Neka grafetička ujednačavanja u hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima (Croatica 1996), Hrvatskoglagoljske ligature XII. i XIII.st., (Dometi 1999), Karakteristična grafijska rješenja u Muci Hrvojeva misala (Zbornik Muka kao nepresušno nadahnuće, 2001). Posebno u toj skupini rasprava ističemo Neke grafetičke osebujnosti u najstarijim hrvatskoglagoljskim tekstovima (s posebnim obzirom na raspored bjelina) koji je objavljen u Beču, u zborniku Glagolitica: Zum Ursprung der slavischen Schriftkultur koji je uredio jedan od najpoznatijih suvremenih grafolingvista današnjice Heinz Miklas. Već sam poziv bio je znak da su Žagarovi radovi ovakve vrste primijećeni i izvan naših granica, a on je taj poziv opravdao vrlo relevantnom raspravom u kojoj je pokazao da raspored bjelina i teksta ne može biti pouzdano sredstvo datiranja ili ubiciranja nekoga spomenika, iako može poslužiti kao pomoćno sredstvo u tom poslu. Svakako valja upozoriti na pristupnikovu raspravu Najjužniji hrvatski glagoljski natpis (s Nikom Kapetanićem, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 2001) u kome na gotovo 50 stranica analizira novopronađeni glagoljički natpis iz okolice Dubrovnika (Konavoski natpis). Svako slovo toga natpisa podrobno je opisao, u svakoj spornoj situaciji razmatrao je sve mogućnosti i sigurno isprovocirao nova istraživanja, posebice s obzirom na to da je predložio 1060. kao godinu nastanka teksta, što bi značilo da smo pronašli još jedan glagoljični tekst stariji od Bašćanske ploče.
Znanstveni rad nakon posljednjega izbora
Nakon posljednjega izbora prof. dr. sc. Mateo Žagar napisao je dvije znanstvene knjige (jednu u suautorstvu), sedam objavljenih znanstvenih rasprava, pet mu je znanstvenih rasprava u tisku.
Glavni je njegov znanstveni prinos knjiga Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova (Matica hrvatska, Zagreb 2007) koja obaseže 530 stranica i podijeljena je u šest poglavlja: 1. Grafolingvistika i stari tekstovi – osebujnosti pisanog jezika, 2. Jezikoslovni temelji paleografije: glagoljičko motrište, 3. Izdvojenost pisanja, 4. Pisanje i čitanje u srednjem vijeku, 5. Stranični postav, 6. Osnovne razine grafetičkog opisa u srednjovjekovnim tekstovima. Na kraju se nalaze Kazalo imena, Kratice u kanonskim staroslavenskim tekstovima i Literatura.
Već je iz navedenih poglavlja jasno da je ova knjiga kruna dugogodišnjega sustavnoga rada i da je nastala stalnim proširivanjem uvida i produbljivanjem spoznaja. Dragocjeni su u njoj i prikazi relevantnih teorija i vlastiti pogledi izgrađeni na tim teorijama, ali i na specifičnom materijalu starih hrvatskih glagoljičnih tekstova.
Za razliku od vodećih suvremenih grafolingvista (Amirova, Gallman, Miklas i dr.) koji jako naglašavaju neovisnost pismovnoga jezika, Žagar drži da se ne može govoriti o dva neovisna jezika, ali nije ispravno tvrditi da pisani jezik samo slijedi govorni. On je svoju mrežu terminoloških određenja izgradio na temeljima klasične strukturalističke dihotomije, ali razlikujući u pisanom tekstu jezična sredstva od onih koja su organizirana prema vizualnim zakonitostima.
Knjiga unosi u našu sredinu nove znanstvene i stručne spoznaje o pisanju, posebice onom srednjovjekovnom. Ona u najboljem smislu riječi europeizira taj odsječak naše filologije nudeći, posebice u trećem poglavlju, i niz vrijednih kulturoloških spoznaja koje će rado pročitati svi koje zanimaju znakovni jezici, ali i svi koji su zainteresirani za povijest knjige kao predmeta. Žagarovo je djelo jedan od važnijih uzleta hrvatske filologije posljednjih godina.
Drugu knjigu napisao je Mateo Žagar u suautorstvu s Brankom Franolićem
(Franolić, Branko: A historical outline of literary Croatian; Žagar, Mateo: The glagolitic heritage od Croatian culture, London/ Zagreb 2008). Ta je knjiga dvaju suautora nastala na temelju namjere da se u inozemstvu, među sveučilišnom (slavističkom) i zainteresiranom laičkom publikom, promovira povijest hrvatskoga jezika, cjelovitost njegova kontinuiteta. Mateo Žagar se u svojoj polovici knjige, sastavljene prema jednom predavanju na Londonskom sveučilištu, fokusira na posebnost hrvatske glagoljske baštine kao najvažnije sastavnice koja je kroz svoju dvostruku orijentiranost (izvornu bizantsku i nadograđivanu zapadnu) obilježila hrvatsku kulturu od IX. pa do XX. stoljeća, i po kojoj je ona u svijetu dobro prepoznatljiva. Uz predočenje bogata slikovnog materijala, autor donosi pregled važnosti i „vrhova“ glagoljskoga fenomena po četirima kriterijima: liturgija, književnost, jezik (u svim funkcionalnim inačicama) i pismo (kroz temeljnu podjelu na ustav, poluustav i kurziv).
Posve je iznimne važnosti opsežan Žagarov tekst Hrvatska pisma u srednjem vijeku (Povijest hrvatskoga jezika, 1.knjiga: Srednji vijek, Zagreb 2009, str. 107 – 219) u kome nudi pregled svih triju pisama koja su se koristila na hrvatskim prostorima u srednjem vijeku. Pokazao je složenost razvoja (funkcionalne i regionalne tipove) latinice, glagoljice i ćirilice te slojevitim metodološkim postupkom demonstrirao kako su pismo i pisanje izraz društvenoga i kulturnoga razvoja. Njegova je analiza potvrdila kako je posrijedi kultura nijansirane artikulacije; visok stupanj standardizacije svih triju pisama, i prije iznalaska tiska, kao i kvaliteta pripreme i
iluminacije teksta kodeksa, dokumentira kako je pismovna (prepisivačka i autorska)
produkcija bila zavidne razine, iako ne na svim prostorima i u svim razdobljima u jednakoj mjeri (str. 216). Bilo bi posve primjereno da je pristupnik taj rad tretirao kao
suautorstvo u knjizi jer on to jest i po opsegu i po dubini zahvata u problematiku.
Složen je zadatak pristupnik postavio pred sebe pišući rad Ustanovljivanje kurzivne glagoljice u XIV. stoljeću (Vidjeti Ohrid/Da go vidime Ohrid, HFD/ HSN, Zagreb 2008, str. 141 – 170). Preispitao je dosadašnja određenja poluustavne i kurzivne glagoljice te po grafolingvističkoj metodi uspostavio kriterije datiranja i ubiciranja glagoljičnih tekstova. Odnos linija i smješta slova u recima, odvajanje riječi, interpunkcija, odnos grafema i fonema, kraćenja, ligature – sve to, posebice u međusobnoj usporedbi, ukazuje na starost pisma i pomaže da se odredi odnos između različitih tipova glagoljičnoga pisma.
U suautorstvu s Antonijom Zaradijom Kiš napisao je tekst Muka po Mateju u Parčićevu misalu (1893): kulturološke, jezične i grafijske odrednice (Muka kao nepresušno nadahnuće kulture; Boka kotorska jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine, Zagreb 2007, str. 153 – 189). Nakon uvodnog dijela rasprave gdje se upozorava na političko-kulturološke okvire u kojima se događa tiskanje novoga hrvatskoglagoljskog misala (kojemu je autorica A. Zaradija Kiš), te osobito na zadatke koje je takvo izdavanje moglo imati u politici Svete Stolice prema Crnoj Gori, središnji dio rasprave (autora M. Žagara) posvećen je procjeni osebujnosti jezika ovoga misala, odnosno razmjera udjela karakterističnih osobina hrvatske redakcije. Raščlamba jezika, utemeljena na poredbenim metodama – prema reprezentativnom kodeksu staroslavenskoga kanona – Assemanijevu evanđelistaru, prema najstarijem hrvatskom glagoljskom misalu – Vatikanskome (s početka XIV. st), te prema prvotisku glagoljskog misala (1483), i to na korpusu Muke po Mateju – pokazala je kako priređivač misala iz 1893. D. A. Parčić povratak hrvatskoj glagoljskoj tradiciji tretira ponajprije kao povratak jeziku najstarijih staroslavenskih tekstova, uz uvažavanje hrvatskih osobina tek na grafematskoj razini; na pravopisnoj razini očigledan je pomak prema suvremenom pisanju. S obzirom na sve to, s velikom rezervom treba uzeti često ponavljanu tvrdnju da je jezik Parčićeva misala nastavak kontinuiteta hrvatskostaroslavenskoga jezika, čiji je razvoj prekinut na početku XVII.. stoljeća.
U raspravi Aoristno „bisi“ za 3. lice jednine u hrvatskim glagoljskim tekstovima (Die Welt der Slaven , München 2006, str. 157 – 163) M. Žagar je pristupio često korištenom aoristnom obliku „bisi“ na temelju grafolingvističkih kriterija, tj. polazeći od činjenice da je izvorno posrijedi riječ byst(ъ) koja se u tekstovima staroslavenskoga kanona kratila (suspendirala) izostavljanjem posljednjega slova i natpisivanjem pretposljednjega. Oslanjajući se na prepoznavanje karakteristična razvoja kraćenja u hrvatskim glagoljskim tekstovima, odnosno naglašenijeg miješanja sve razvijenijeg načela kontrahiranja i sve manje omiljenog suspendiranja, autor je zaključio kako se stara suspenzija počela tumačiti kao kontrakcija. Tu je promjenu omogućila promjena slova y u i, koja je nastupila ozbiljnije u XIII. st. (što je slijedilo fonološku promjenu). Autor ne poriče uvrštavanje ovakva oblika (razvijena na temelju „nejezičnih“ motiva) u paradigme hrvatskostaroslavenskoga jezika, ali
upozorava na njegovo osebujno, grafetičko, podrijetlo.
Iskazujući svoje svestrano zanimanje za povijest pisanja Mateo je Žagar proučavao i one hrvatske filološke prinose koji su prethodili njegovim zahvatima. Tako su nastali njegovi tekstovi Struktura Jagićeve glagoljske paleografije (Zbornik o Vatroslavu Jagiću, Hrvatski književni povjesničari, Znanstveni zbornici 10/1, Zagreb 2007, 117 – 128) i Josip Hamm i najstariji hrvatski glagoljski tekstovi (Josip Hamm i njegovo djelo, Zagreb 2007, 257 – 263) u kojima s vremenske distance procjenjuje što se i danas u tim djelima može držati znanstveno inspirativnim, a što su bolje poznavanje korpusa i razvedenija tumačenja pisanja nadogradili i(li) demantirali.
Stručni radovi
Pristupnik Mateo Žagar napisao je dvije stručne knjige u suautorstvu, sedam stručnih priloga (dva poslije posljednjega izbora), 24 recenzije i prikaza (3 poslije posljednjega izbora) i brojne leksikografske priloge.
Najvažniji je Žagarov stručni prinos suautorstvo u Malom stroslavensko - hrvatskom rječniku ( 2004) u kome je obradio slovo P, tj. str. 181 - 229, ali i, zajedno sa Stjepanom Damjanovićem, osmislio koncepciju i redigirao tekst rječnika koji je po općoj ocjeni stručne kritike uspješno popunio veliku prazninu u našoj filologiji.
S obzirom na to da se u ovom visokostručnom poslu autorska skupina nije mogla osloniti na prijašnja iskustva, u pripremi je morala obaviti puno istraživačkih radnji, a
velik udio u tome imao je upravo Mateo Žagar.
Suautorstvo u knjizi Hrvatski jezični savjetnik zanimljiv je autorov izlet u standardnojezičnu problematiku u kome je svoj udio ostvario na 138 stranica i pokazao zavidnu obaviještenost ne samo iz područja jezičnoga savjetovanja, nego i iz modernoga jezikoslovlja. Svoja iskustva sa starim grafijama Žagar je iskoristio i u pripremi zanimljivoga pretiska knjige Razgovor duhovni od Svetoga Bone mučenika Antuna Tomaševića iz 1754. Žagar je transkribirao tekst i omogućio suvremenim čitateljima da ga čitaju. Držao se pritom načela da poštuje autorov jezik, ali da ga ponudi u suvremenoj (orto)grafiji.
Ističemo posebno i njegove prinose u Hrvatskoj enciklopediji u kojoj je odrađivao stručno vrlo zahtjevan posao opisa povijesnoga razvoja pojedinih slova u poznatim pismima (koji opisi stoje na samom početku, prije svake prve natuknice i za koje autor mora ponuditi ne samo relevantan i kratak opis, nego i odgovarajući slikovni materijal), ali napisao je i 40-ak drugih tekstova iz problematike kojom se bavi.
Njegovu angažiranost u struci na poseban način pokazuju brojne recenzije u kojima upozorava stručnu i znanstvenu javnost na dostignuća iz svoje struke i diskutira o zanimljivim problemima filološke i kulturološke naravi.
Stručna i znanstvena djelatnost
Dr. sc. Mateo Žagar sudjelovao je dosad na 23 znanstvena skupa (gotovo svi bili su međunarodnoga značaja ) od toga šest nakon posljednjega izbora.
Od 1998. do danas suradnik je na projektu «Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva
(voditelj akademik Stjepan Damjanović), a od 2008. vodi dio projekta koji se bavi proučavanjem jezika Šimuna Kožičića Benje i sa suradnicima priprema kritičko izdanje Misala hruackoga.
Bio je osnivač CEEPUS mreže HR-13, kojoj su članovi bili slavistički odjeli 7 europskih sveučilišta, te dugogodišnji koordinator CEEPUS -a pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu čime je pridonio ostvarivanju (više)mjesečnih stipendija stotinama studenata i profesora slavistike i kroatistike.
Bio je tajnik Prvoga hrvatskog slavističkog kongresa u Puli (1995), u izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (Hrvatska enciklopedija, Hrvatska književna enciklopedija) već mnogo godina uspješno surađuje. Piše tekstove i recenzira priloge za časopise (Republika, Kolo, Fluminensia, Slovo). Recenzirao je studijski program Poslijediplomskoga studija povijesti hrvatskoga jezika i dijalektologije koji se izvodi na Sveučilištu u Rijeci i tri sveučilišna udžbenika (Slovo iskona i Staroslavenski jezik Stjepana Damjanovića, Tropismenu i trojezičnu kulturu
hrvatskoga srednjovjekovlja Eduarda Hercigonje).
God. 2008. dobio je Godišnju nagradu za znanost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za knjigu Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova.
Nastavna djelatnost
Još kao znanstveni novak Žagar je bio uključen u nastavu staroslavenskoga jezika kao voditelj seminara. Kako Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo opslužuje iznimno velik broj studenata (kroatisti, opći lingvisti, svi studiji slavenskih jezika osim ruskoga) imao je vrlo mnogo obveza od samoga početka. God. 1994. samostalno je izvodio nastavu (predavanja i vježbe) iz staroslavenskoga jezika za studente slavistike, a za jednopredmetne kroatiste od 1995. kolegij Uvod u gramatologiju: slavenska pisma. Sada drži predavanja i vježbe iz obaveznih kolegija Staroslavenski jezik i Hrvatski jezik i književnost u srednjem vijeku te iz izbornih kolegija paleoslavističke i paleokroatističke naravi. U pripremi interkulturalnoga poslijediplomskoga studija medievistike pri Filozofskom fakultetu voditelj je za kroatističko područje. Na matičnoj je katedri pomagao brojnim studentima u izradi njihovih diplomskih radnji te redovito bio u povjerenstvima na obrani. Bio je mentor u izradi osam diplomskih radnji, a član povjerenstva za obranu 30 -ak puta. Trenutno je mentor u izradi tri doktorske radnje (Blanka Ceković, Maja Živko, Ivan Šutić), a u nekoliko je prilika bio član povjerenstava za ocjenu i obranu doktorskih i magistarskih radnji. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu je od 1997. do 2000. vodio kolegij Jezik i književnost hrvatskoga srednjovjekovlja. Od 1995. do 2001. vodio je seminare iz staroslavenskoga jezika na Pedagoškom fakultetu u Puli. Na poslijediplomskom studiju kroatistike u Osijeku izvodio je 2000. kolegij Najstariji hrvatskoglagoljski tekstovi. Na Zagrebačkoj slavističkoj školi bio je predavač, voditelj lektorskih skupina iz staroslavenskoga i starohrvatskoga jezika, a četiri godine i zamjenik ravnatelja te ustanove važne za promicanje kroatistike u inozemstvu. Na inozemnim sveučilištima (Budimpešta 1994, Udine 1998, Ljubljana 1997, 1999, 2000, London 2001, Würzburg 2002, Heidelberg 2003, Oslo 2008) držao je zapažena predavanja.. U mnogim je hrvatskim gradovima držao predavanja za građanstvo, a na Hrvatskom radiju promovirao vrijednosti iz svoje struke.
O nastavnoj se djelatnosti dr. Matea Žagara mogu izreći samo pohvale koje se podjednako odnose na požrtvovnost kojom je obavljao uistinu veliki posao kao i na kvalitetu kojom je to ostvarivao. Za mladoga su znanstvenika brojni pozivi iz zemlje i inozemstva nesumnjivo priznanje i poticaj.
Zaključak i prijedlog
Izv. prof. dr. sc. Mateo Žagar napisao je dvije samostalne autorske knjige (jednu nakon posljednjega izbora), tri knjige u suautorstvu (jednu poslije posljednjega izbora), 28 izvornih znanstvenih članaka (sedam poslije posljednjega izbora) kojima treba pribrojiti 5 znanstvenih članaka u tisku, brojne stručne radove, recenzije i prikaze. Priložene tablice pokazuju:
a) da je nakon posljednjega izbora ostvario 98, 06 bodova (do posljednjega izbora još
71, 12 bodova)
b) da je u svojstvu nastavnika znatno premašio traženih 600 norma sati nastave
c) da od osam uvjeta Rektorskoga zbora pet ispunjava potpuno, a tri djelomično.
Dr. sc. Mateo Žagar jedan je od rijetkih hrvatskih filologa paleoslavističkoga i paleokroatističkoga usmjerenja. Svoj, u zemlji i inozemstvu zapaženi, znanstveni i stručni rad temelji na vrlo dobrom poznavanju novih jezikoslovnih teorija, posebice onih koje istražuju narav pisanoga jezika, i poznavanju hrvatskoglagoljskoga tekstovnoga korpusa. Svojim je radovima unio bitne novosti u istraživanje toga korpusa i ostvario priloge koji pomažu potpunijem razumijevanju hrvatske jezične povijesti, posebice povijesti pisanja na našim prostorima. Osim znanstvenim i stručnim radom istaknuo se i promicanjem dostignuća svoje struke.
Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da izv. prof. dr. sc. Matea Žagara izabere u znanstveno – nastavno zvanje i na radno mjesto redovitoga profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Zagreb, 10. prosinca 2009. Stručno povjerenstvo
-------------------------------------------
Akademik Stjepan Damjanović, predsjednik
-----------------------------------------------
Znanstveni savjetnik dr. sc. Milan Mihaljević, član
----------------------------------------------
Dr. sc. Ivo Pranjković, redoviti profesor, član
Bibliografija dr. Matea Žagara, izv. prof:
Objavljene knjige:
1. Žagar, Mateo: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Znanstvena biblioteka HFD, HFD-Matica hrvatska-Povijesno društvo otoka Krka, Zagreb 1997, 157 str.
Od posljednjeg izbora:
2. Žagar, Mateo: Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, MH, Zagreb 2007, 530 str.
U suautorstvu:
3. Žagar, Mateo i dr.: Hrvatski jezični savjetnik (u suautorstvu), slova H (str. 575-593), Nj (str. 921-922), pa-pinceta (str. 1029-1053), presbiro-PVC (str. 1151-1234), Ž (str. 1638-1646); Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Pergamena – Školske novine, Zagreb 1999.
4. Damjanović, Stjepan; Jurčević, Ivan; Kuštović, Tanja; Kuzmić, Boris; Lukić, Milica; Žagar, Mateo. Mali staroslavensko - hrvatski rječnik .
Zagreb : Matica hrvatska, 2004 (u redakciji S. Damjanovića i M. Žagara), 321 str.
Od posljednjeg izbora:
5. Franolić, Branko; Žagar, Mateo: An Historical outline of literary
Croatian; The Glagolitic heritage of croatian culture, Erasmus Publisher, CSYPN, London/Zagreb 2008, 111 str.
Izvorni znanstveni radovi:
Žagar, Mateo: “Prinos Šimuna Kožičića Benje uređenju jezika hrvatskoglagoljske neliturgijske književnosti (na fonološkom i grafemskom sustavu Knižica od žitija rimskih arhierjeov i cesarov”, u: Croatica 37/38/39, godište XXIII/XXIV, Zagreb 1993, str. 467-487.
Žagar, Mateo: “Neka grafijska rješenja u najstarijem hrvatskom i crnogorskom tisku”, u: Zborniku radova “Pola milenijuma Crnojevića štamparije”, Zagreb 1996, str. 161-171
Žagar, Mateo: “Neka grafetička ujednačavanja u hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima”, u: Croatica 42/43/44, godište XXVI, Zagreb1996, str. 453-468
Žagar, Mateo: “Konektori u tekstu Bašćanske ploče”, u: Hungaro-slavica 1997, Budimpešta 1997, str. 358-362
Žagar, Mateo: “Gruzijska epizoda glagoljske paleografije”, u: Kolo 1, godište IX, Zagreb 1999, str. 259-271
Žagar, Mateo: “Neke grafetičke osebujnosti u najstarijim hrvatskoglagoljskim tekstovima (s posebnim obzirom na raspored bjelina)”, u: Zbornik radova “Glagolitica: Zum Ursprung der slavischen Schriftkultur”, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse, Schriften der Balkan-Kommission (ur. Heinz Miklas), Beč 2000, str. 164-174
Žagar, Mateo: “Ortografija natpisa Bašćanske ploče”, Krčki zbornik, svezak 42, posebno izdanje 36, Rijeka-Baška 2000, str. 211-225.
Žagar, Mateo: “Hrvatskoglagoljske ligature XII. i XIII. st.”, Dometi 7-12, godina IX – 1999, Rijeka 2000, str. 39-45
Žagar, Mateo (s Nikom Kapetanićem): “Najjužniji hrvatski glagoljski natpis”, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU, sv. XXXIX, Zagreb-Dubrovnik 2001, str. 9-48
Žagar, Mateo: “Grafetičke funkcije jerova u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima”, u: Zbornik Drugog slavističkog kongresa / Sesar, Dubravka (ur.), Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001, str. 309-318
Žagar, Mateo: “Karakteristična grafijska rješenja u Muci Hrvojeva misala” u: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, Zbornik radova međunarodnog znastrvenog simpozija, Zadar-Preko 2000, Zagreb 2001, str. 231-248
Žagar, Mateo: ”Punktuacija u najstarijim hrvatskoglagoljskim tekstovima”. // Croatica. Prinosi proučavanju hrvatske književnosti. XXX (Zagreb 2002 - godina izlaska iz tiska; 2000. - godina na koricama), 31-65
Žagar, Mateo: «Osnovni procesi konstituiranja ustavne glagoljice”, u: B'lgari i H'rvati prez vekovete, Božilova, Rumjana (ur.) Sofija 2003, 31-42
Žagar, Mateo (s Milanom Paunom): “Slavonski glagoljski natpisi”, u: Zbornik sa znanstvenog skupa Glagoljica i hrvatski glagolizam, održanog u Krku 2002, Zagreb 2004, 271-284
Žagar, Mateo. «Jezikoslovni temelji paleografije: glagoljičko motrište”, u: Drugi Hercigonjin zbornik / Damjanović, Stjepan (ur.), Zagreb 2005, 23-42
Žagar, Mateo: «Grafolingvistika i stari tekstovi: osebujnosti pisanog jezika” , u: Od fonetike do etike (zbornik), Pranjković, Ivo (ur.).
Zagreb 2005, 223-258
Žagar, Mateo: «Grafolingvistički opis Bečkih listića», u: Raukarov zbornik, Budak, Neven (ur), Zagreb 2005, 637-650
Žagar, Mateo: Rešetarove paleslavističke teme: s margina, u: Zbornik o Milanu Rešetaru, Maštrović, Tihomil (ur.), Zagreb 2005, 295-304
Od posljednjeg izbora:
Žagar, Mateo: «Aoristno bisi za 3. lice jednine u hrvatskim glagoljskim tekstovima», u: Die Welt der Slaven, Sammelbande: Festschrift fur Helmut Keipert zum 65. Geburtstag , ur. Bunčić, Daniel i Trunte, Nikolaos; Munchen 2006, 157-163
Zaradija-Kiš, Antonija; Žagar, Mateo: «Muka po Mateju u Parčićevu misalu», u: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture; Boka kotorska – jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine, Zagreb 2007, 153-189
Žagar, Mateo: «Struktura Jagićeve glagoljske paleografje», u: Zbornik o Vatroslavu Jagiću, Hrvatski književni povjesničari, Znanstveni zbornici 10/1; Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2007, 117-128
Žagar, Mateo: «Grafetičke posebnosti tekstova istočne grane hrvatskoga glagoljaštva», u Slovo 56-57 (Zbornik Anice Nazor); Zagreb 2008, 695-708
Žagar, Mateo: «Ustanovljivanje kurzivne glagoljice u XIV. st», u: Vidjeti Ohrid, Referati hrvatskih sudionica i sudionika na XIV. međunarodnom slavističkom kongresu (ur. Marko Samardžija), Ohrid, 10-16. rujna 2008, Zagreb 2008, 141-170
Pregledni radovi:
1. Žagar, Mateo: “Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (kontinuitet iščitavanja)”, u: Riječ 1, sv 1-2, Rijeka 1995, str. 89-100
Žagar, Mateo: “Il plurilinguismo nell’ opera di Šimun Kožičić Benja / Simone Kožičić Begna (1460-1536)”, u: Documenti letterari del plurilinguismo, Rim 2000, str. 411-424
Žagar, Mateo: “Plurilingvizam u djelu Šimuna Kožičića Benje (1460-1536)”, u: Kolo X, 4, 2000, 41-51 (prijevod talijanskog izvornika: Žagar, Mateo: “Il plurilinguismo nell’ opera di Šimun Kožičić Benja / Simone Kožičić Begna (1460-1536)”, u: Documenti letterari del plurilinguismo, Rim 2000, str. 411-424
4. Žagar, Mateo: «Josip Hamm i najstariji hrvatski glagoljski tekstovi», u: Josip Hamm i njegovo djelo; Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa povodom 100. obljetnice rođenja Josipa Hamma, Zagreb 2007, 257-263
Radovi u tisku:
1. Žagar, Mateo: «Die Reform der glagolitischen Verschriftung im 13. Jahrhundert im Kontext der Lateinschriftreformen», u: Zbornik s Međunarodnog znanstvenog skupa «Dalmatien als Raum europäischer Kultursynthese», održanog u Bonnu u listopadu 2003.
2. Žagar, Mateo: «Grafija hrvatskoglagoljskih tekstova XIV. st. između grčkih temelja i latinskih slojeva (na primjeru Regule Svetog Benedikta)», u: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa «Vizantija i slavjanite», Sofija
3. Ceković, Blanka – Sanković, Ivana – Žagar, Mateo: „Glagolski oblici u Kožičićevu Misalu hruackom: metodološke pretpostavke poredbenog opisa“, predano za novi broj časopisa Slovo.
4. Žagar, Mateo: „Reforma glagoljičkog pisanja u 13. st. u kontekstu latiničkih reformi“, predano za tisak u Zbornik u čast akademiku Josipu Bratuliću
5. Žagar, Mateo: „Paleografske smjernice glagoljske epigrafike u znanstvenom djelu Branka Fučića”, predano u Zbornik sa znanstvenoga skupa u čast Branku Fučiću, održanog u Malinskoj u siječnju 2009.
6. Žagar, Mateo: “Hrvatska pisma u srednjem vijeku” u: Povijest hrvatskog jezika, ur. Bićanić, Ante (ur)
Stručni radovi (stručni i pregledni):
Leksikografska obrada:
1. Žagar, Mateo: “Ćirilica”, natuknica u Hrvatskoj enciklopediji, II. svezak, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb 2000.
2. Žagar, Mateo: “Dž”, “Dj”, “E”, “F”, “Frьtь”, “Fučić, Branko”, natuknice u Hrvatskoj enciklopediji, III. svezak, Hrvatski leksikografski zavod 2001 (u tisku)
3. Žagar, Mateo: “G”, “Glagoljo”, “H”, “hjer”, “I”, “Glagoljica”, “Glagoljaštvo”, “Grdoselski odlomak”, “Hilandarski odlomci”, “Hrvojev misal”, natuknice u Hrvatskoj enciklopediji, IV. svezak, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža 2001
4. Žagar, Mateo: «I», «Ižica», «Istarski razvod»,»J», «jat», «L», Ljudje», «M», «Marijinsko evanđelje», natuknice u Hrvatskoj enciklopediji, V. svezak, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža
5. Žagar, Mateo: «Mihanović odlomak apostola, Milčetić Ivan, Miroslavljevo evanđelje, Misal kneza Novaka, mislite, Mošin Vladimir, n, naš, Nazor, Anica, nestorijanci, Nikoljsko evanđelje, nun, nj, o, on», u Hrvatskoj enciklopediji, VI. svezak, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža
6. Žagar, Mateo: «Ot, p, pe, pismo, pokoj, Plominski natpis, poluglas (staroslavenski), poljičica, Poljički statut, Povaljska listina, Povaljski prag, Praški listići», u Hrvatskoj enciklopediji, VII. svezak, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža
7. Žagar, Mateo: «Paleografija, epigrafika, ćirilica, Hrvojev misal, Šimun Klimantović, Stjepan Damjanović, Eduard Hercigonja, Dragutin Antun Parčić, Rumanac trojski, Prepiranje duše i dijela, Antonija Zaradija Kiš» u: Hrvatskoj književnoj enciklopediji, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža
8. Žagar, Mateo: «Q, R, recenzija, redakcija, Reimski evanđelistar, reš, rukopis, S, sa, sigla, sin, slogovno pismo, slovo, spojnica, Stički rukopis, Suprasaljski zbornik, šin, šta», u VIII. i IX. svesku Hrvatske enciklopedije
Komentari uz kritička izdanja, katalozi:
1. Žagar, Mateo: “I… Turci nalegoše na jazik hrvatski”, katalog izložbe “Krbavska bitka i glagoljske knjige” (Pula, rujan 1993), Međunarodni slavistički centar Republike Hrvatske1993, Zagreb 1993, str. 3-18
2. Žagar, Mateo: “Senjski trijumf pomičnih slova”, katalog istoimene izložbe (Pula, rujan 1994), Međunarodni slavistički centar Republike Hrvatske, Zagreb 1994, str. 3-17
3. Žagar, Mateo: Transkripcija s komentarom “Razgovor duhovni od Svetoga Bone Mučenika” (pretisak), Gradski muzej Vukovar u Zagrebu, Zagreb 1994, str. 5-36
4. Žagar, Mateo: “Djelovanje Dragutina Antuna Parčića na Krku”, u: Slovo 44-46 (prilozi: Staroslavenska akademija i njezino značenje), (1994-1996) Zagreb 1996, str. 406-412
5. Žagar, Mateo: «Čitanje i pisanje u pravilima redovničkoga života», u: Vijenac, 327/XIV, str. 11
6. Žagar, Mateo: «Die Tafel von Baška», u: Fischer, G. – Okuka, M (ur): Europa erlesen: Kvarner, Klagenfurt/Celovec 2007, 219-223
7. Žagar, Mateo: «500 godina Veprinačkog zakona», deplijan uz marku br. 0643: Veprinački zakon 15007-2007, Zagreb 2007
Recenzije i prikazi:
1. Žagar, Mateo: “Istarski razvod”, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 25, 1990.
2. Žagar, Mateo. :”Otkrivanje baštine”, Republika 5-6, 1991.
3. Žagar, Mateo: “Biskup Kožičić budi savjest Evrope”, Vjesnik 14. siječnja 1992.
4. Žagar, Mateo: “O Kožičiću Benji, biskupu modruškome i piscu”, Republika 1-2, 1992.
5. Žagar, Mateo: “Znanost i sjećanje”, Encyclopedia moderna, (1) 37, 1992.
6. Žagar, Mateo: “Bolje glagoljica nego hijeroglifi”, Večernji list, 9. kolovoza 1992.
7. Žagar, Mateo: “Jedanaest stoljeća nezaborava; S. Damjanović (…)”, Suvremena lingvistika 33, 1992
8. Žagar, Mateo: “Pohvala filologiji”, Republika 4-6, 1994
9. Žagar, Mateo: “Milan Mihaljević: Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika”, Slovo 41-43, 1993
10. Žagar, Mateo: “Od početka hrvatske knjige do jezičnog standarda”, Republika 11-12, 1993.
11. Žagar, Mateo: “Aleja glagoljaša, krajolik hrvatske pisane riječi”, Hrvatsko slovo, 20. X. 1995.
12. Žagar, Mateo: “Pluralizam književnih izvorišta”, Encyclopedia moderna, 46, 1996.
13. Žagar, Mateo: “Što je nama jazik otačaski?”, Republika 5-6, 1995
14. Žagar, Mateo: “Glagoljaši našeg doba”, Republika 7-8, 1996.
15. Žagar, Mateo: “Miljokazi jezične i književne povijesti”, Republika 11-12, 1995.
16. Žagar, Mateo: “Mjerila hrvatske slavistike”, Republika 11-12, 1995
17. Žagar, Mateo: “Hercigonjino zborište”, Republika 3-4, 1996
18. Žagar, Mateo: “Vrtovi filoloških znanja” (prikaz knjige Stjepana Damjanovića Filološki razgovori), u: Republika 7-9, 2000
19. Žagar, Mateo: “Prikaz knjige Benedikte Zelić-Bućan Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji”, u: Čakavska rič XXVIII (2000), br. 1-2 (1-214), Split 2001.
20. Žagar, Mateo: “Temeljitost, pouzdanost, svestranost – Eduard Hercigonja”, Vijenac IX, 1992, 12. srpnja 2001.
21. Žagar, Mateo: «Petar Runje: Školovanje glagoljaša, Matica hrvatska Ogulin, 2003» (recenzija), u: Vjesnik franjevaca trećoredaca 40/2003, 4, str. 205-208
22. Žagar, Mateo: «Povijest knjige; recenzija istoimene knjige A. Stipčevića», u: Vijenac 323-325, Zagreb 2006.
23. Žagar, Mateo: „Organizmi hrvatske srednjovjekovne književnosti; prikaz knjige E. Hercigonje: Na temeljima hrvatske književne kulture“, Forum 77, Zagreb 2006.
24. Žagar, Mateo: «Osebujna povijest hrvatske pisanje riječi; prikaz knjige S. Damjanovića i J. Bratulića: Hrvatska pisana kultura», u: Hrvatski jezik III, 1-2, 142-145, Zagreb 2007
dr. Mateo Žagar, izv. prof.
Objavljeni i bodovani radovi nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
| | | | | |
|Znanstveni /pregledni/ stručni rad |Opseg |Vrsnoća |Mjesto |Bodovi |
| | | |obj. | |
|1. Žagar, Mateo: Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, MH, Zagreb | | | | |
|2007, 530 str. |33x2 |1 |1 |66 |
|2. Franolić, Branko; Žagar, Mateo: An Historical outline of literary | | | | |
|Croatian; The Glagolitic heritage of croatian culture, Erasmus Publisher,|6,9x2 |0,75 |1,5 |15,5 |
|CSYPN, London/Zagreb 2008, 111 str. | | | | |
|3. Žagar, Mateo: «Aoristno bisi za 3. lice jednine u hrvatskim | | | | |
|glagoljskim tekstovima», u: Die Welt der Slaven, Sammelbande: Festschrift|0,42x2 |1 |1,5 |1,26 |
|fur Helmut Keipert zum 65. Geburtstag , ur. Bunčić, Daniel i Trunte, | | | | |
|Nikolaos; Munchen 2006, 157-163 | | | | |
|4. Žagar, Mateo: «Struktura Jagićeve glagoljske paleografije», u: Zbornik| | | | |
|o Vatroslavu Jagiću, Hrvatski književni povjesničari, Znanstveni zbornici|1,1x2 |1 |1 |2,2 |
|10/1; Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2007, 117-128 | | | | |
|5. Žagar, Mateo: «Josip Hamm i najstariji hrvatski glagoljski tekstovi», | | | | |
|u: Josip Hamm i njegovo djelo; Zbornik radova s Međunarodnoga | | | | |
|znanstvenoga skupa povodom 100. obljetnice rođenja Josipa Hamma, Zagreb | | | | |
|2007, 257-263 |1x2 |0,75 |1 |1,50 |
|6.Zaradija-Kiš, Antonija; Žagar, Mateo: «Muka po Mateju u Parčićevu | | | | |
|misalu», u: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture; Boka kotorska – jedno | | | | |
|od izvorišta hrvatske pasionske baštine, Zagreb 2007, 153-189 | | | | |
| | | | | |
| | | | | |
| |2x2 |1 |1 |4 |
| | | | | |
|7.Žagar, Mateo: «Grafetičke posebnosti tekstova istočne grane hrvatskoga |1,2x2 |1 |1,5 |3,6 |
|glagoljaštva», u Slovo 56-57 (Zbornik Anice Nazor); Zagreb 2008, 695-708 | | | | |
|8.Žagar, Mateo: «Ustanovljivanje kurzivne glagoljice u XIV. st», u: | | | | |
|Vidjeti Ohrid, Referati hrvatskih sudionica i sudionika na XIV. |2x2 |1 |1 |4 |
|međunarodnom slavističkom kongresu (ur. Marko Samardžija), Ohrid, 10-16. | | | | |
|rujna 2008, Zagreb 2008, 141-170 | | | | |
SVEUKUPNO BODOVA: 98,06
Odabrani objavljeni i bodovani radovi do izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora:
| | | | | |
|Znanstveni /pregledni/ stručni rad |Opseg |Vrsnoća |Mjesto |Bodovi |
| | | |obj. | |
|1. Žagar, Mateo: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Znanstvena | | | | |
|biblioteka HFD, HFD-Matica hrvatska-Povijesno društvo otoka Krka, Zagreb |9,8x2 |1 |1 |19,6 |
|1997, 157 str | | | | |
|2. Damjanović, Stjepan; Jurčević, Ivan; Kuštović, Tanja; Kuzmić, Boris; | | | | |
|Lukić, Milica; Žagar, Mateo. Mali staroslavensko - hrvatski rječnik . |3,3x2 |0,75 |1 |4,95 |
|Zagreb : Matica hrvatska, 2004 (u redakciji S. Damjanovića i M. Žagara), | | | | |
|321 str | | | | |
|3. Žagar, Mateo: “Prinos Šimuna Kožičića Benje uređenju jezika | | | | |
|hrvatskoglagoljske neliturgijske književnosti (na fonološkom i grafemskom|1,37x2 |1 |1 |2,74 |
|sustavu Knižica od žitija rimskih arhierjeov i cesarov”, u: Croatica | | | | |
|37/38/39, godište XXIII/XXIV, Zagreb 1993, str. 467-487. | | | | |
|4. Žagar, Mateo: “Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (kontinuitet | | | | |
|iščitavanja)”, u: Riječ 1, sv 1-2, Rijeka 1995, str. 89-100 |0,69x2 |0,75 |1 |1 |
| | | | | |
|5 Žagar, Mateo: “Neka grafijska rješenja u najstarijem hrvatskom i | | | | |
|crnogorskom tisku”, u: Zborniku radova “Pola milenijuma Crnojevića |0,69x2 |1 |1 |1,38 |
|štamparije”, Zagreb 1996, str. 161-171 | | | | |
|6.Žagar, Mateo: “Neka grafetička ujednačavanja u hrvatskoglagoljskim | | | | |
|tiskanim misalima”, u: Croatica 42/43/44, godište XXVI, Zagreb1996, str. | | | | |
|453-468 |1 |1 |1 |1 |
|7.Žagar, Mateo: “Konektori u tekstu Bašćanske ploče”, u: Hungaro-slavica | | | | |
|1997, Budimpešta 1997, str. 358-362 |0,9x2 |1 |1,5 |2,7 |
|8.Žagar, Mateo: “Gruzijska epizoda glagoljske paleografije”, u: Kolo 1, | | | | |
|godište IX, Zagreb 1999, str. 259-271 | | | | |
| |0,8x2 |1 |1 |1,6 |
|9. Žagar, Mateo: “Neke grafetičke osebujnosti u najstarijim | | | | |
|hrvatskoglagoljskim tekstovima (s posebnim obzirom na raspored bjelina)”,|0,69x2 |1 |1,5 |2 |
|u: Zbornik radova “Glagolitica: Zum Ursprung der slavischen | | | | |
|Schriftkultur”, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, | | | | |
|philosophisch-historische Klasse, Schriften der Balkan-Kommission (ur. | | | | |
|Heinz Miklas), Beč 2000, str. 164-174 | | | | |
|10. Žagar, Mateo: “Ortografija natpisa Bašćanske ploče”, Krčki zbornik, | | | | |
|svezak 42, posebno izdanje 36, Rijeka-Baška 2000, str. 211-225 |0,90x2 |1 |1 |1,8 |
|11.Žagar, Mateo: “Hrvatskoglagoljske ligature XII. i XIII. st.”, Dometi | | | | |
|7-12, godina IX – 1999, Rijeka 2000, str. 39-45 |0,6x2 |1 |1 |1,2 |
|12.Žagar, Mateo: “Il plurilinguismo nell’ opera di Šimun Kožičić Benja / | | | | |
|Simone Kožičić Begna (1460-1536)”, u: Documenti letterari del |0,87x2 |0,75 |1,5 |1,95 |
|plurilinguismo, Rim 2000, str. 411-424 | | | | |
|13.Žagar, Mateo (s Nikom Kapetanićem): “Najjužniji hrvatski glagoljski | | | | |
|natpis”, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU, sv. XXXIX, | | | | |
|Zagreb-Dubrovnik 2001, str. 9-48 |2,2x2 |1 |1,5 |6,6 |
|14.Žagar, Mateo: “Grafetičke funkcije jerova u najstarijim | | | | |
|hrvatskoglagoljskim fragmentima”, u: Zbornik Drugog slavističkog kongresa| | | | |
|/ Sesar, Dubravka (ur.), Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001, str. |0,7x2 |1 |1 |1,4 |
|309-318 | | | | |
|15.Žagar, Mateo: “Karakteristična grafijska rješenja u Muci Hrvojeva | | | | |
|misala” u: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, Zbornik radova | | | | |
|međunarodnog znastrvenog simpozija, Zadar-Preko 2000, Zagreb 2001, str. |2,52 |1 |1 |2,5 |
|231-248 | | | | |
|16.Žagar, Mateo: ”Punktuacija u najstarijim hrvatskoglagoljskim | | | | |
|tekstovima”. // Croatica. Prinosi proučavanju hrvatske književnosti. XXX | | | | |
|(Zagreb 2002 - godina izlaska iz tiska; 2000. - godina na koricama), |3,5 |1 |1 |3,5 |
|31-65 | | | | |
|17.Žagar, Mateo: «Osnovni procesi konstituiranja ustavne glagoljice”, u: | | | | |
|B'lgari i H'rvati prez vekovete, Božilova, Rumjana (ur.) Sofija 2003, |0,85x2 |1 |1,5 |2,5 |
|31-42 | | | | |
|18.Žagar, Mateo (s Milanom Paunom): “Slavonski glagoljski natpisi”, u: | | | | |
|Zbornik sa znanstvenog skupa Glagoljica i hrvatski glagolizam, održanog u| | | | |
|Krku 2002, Zagreb 2004, 271-284 |0,90x2 |1 |1,5 |2,7 |
|19.Žagar, Mateo. «Jezikoslovni temelji paleografije: glagoljičko | | | | |
|motrište”, u: Drugi Hercigonjin zbornik / Damjanović, Stjepan (ur.), |1,25x2 |1 | |2,5 |
|Zagreb 2005, 23-42 | | | | |
|20.Žagar, Mateo: «Grafolingvistika i stari tekstovi: osebujnosti pisanog |1,56x2 |1 |1 |3,1 |
|jezika” , u: Od fonetike do etike (zbornik), Pranjković, Ivo (ur.). | | | | |
|Zagreb 2005, 223-258 | | | | |
|21.Žagar, Mateo: «Grafolingvistički opis Bečkih listića», u: Raukarov | | | | |
|zbornik, Budak, Neven (ur), Zagreb 2005, 637-650 |1,3x2 |1 |1 |2,6 |
|22.Žagar, Mateo: Rešetarove paleslavističke teme: s margina, u: Zbornik o|0,9x2 |1 |1 |1,8 |
|Milanu Rešetaru, Maštrović, Tihomil (ur.), Zagreb 2005, 295-304 | | | | |
.
SVEUKUPNO BODOVA: 71,12
Budući da predloženi popis znanstvenih i preglednih radova zadovoljava kriterije za izbor, nismo u tablici navodili popis stručnih radova, te radova – svih razina – koji su u postupku objavljivanja.
Ocjena ukupne nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od 5 godina
(uvjeti Rektorskog zbora, NN 106/06)
dr. sc. Mateo Žagar, izv. prof.
|Uvjet |Ostvareno |
| |
|• da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na |U dodiplomskoj i diplomskoj nastavi na FF sudjeluje posljednjih|
|nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto |19 godina. 7 godina vodio je nastavu i na FF u Puli, te na |
|(600) norma sati |Hrvatskim studijima Sv. u Zagrebu, što sve znatno nadmašuje |
| |predviđen minimum norme! Nastava na poslijediplomskim studijima|
| |kroz posljednjih šest godina obuhvaćala je cca 300 norma sati. |
| |POTPUNO ISPUNJENO! |
|Potrebno 600 norma sati |Ostvareno |
| | |
|Pristupnik treba ispuniti četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta: |
|Uvjeti Rektorskog zbora |Pristupnik |
|1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije |Autor sam dviju autorskih knjiga, suautor dvije. Na mrežnim |
|(2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na |stranicama postavljena su moja predavanja iz jednoga kolegija već|
|web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva |četiri godine. Nisam ih proslijedio stručnom povjerenstvu, jer |
|(2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni |zadovoljavam ovaj uvjet po osnovi objavljenih autorskih knjiga. |
|od stručnog povjerenstva |POTPUNO ISPUNJENO! |
|2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) |Pod njegovim mentorstvom obranjeno je točno10 diplomskih radova |
|završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem |na FF i na Hrvatskim studijima. |
|četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom | |
| |POTPUNO ISPUNJENO! |
|3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom|Mentor je trima studentima poslijediplomskoga studija (Ivan |
|(doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) |Šutić, Blanka Ceković, Ivana Sanković). S B. Ceković i I. |
|znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom|Sanković sastavio sam znanstveni rad koji se upravo objavljuje u |
|koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij |sljedećem broju časopisa Slovo (A1). |
| |DJELIMIČNO ISPUNJENO! |
|4. da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim |Na znanstvenim skupovima održao je 23-ak znanstvenih priopćenja, |
|skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim |od čega je 10 bilo u inozemstvu. |
|znanstvenim skupovima ili barem jedno pozvano predavanje na |POTPUNO ISPUNJENO! |
|međunarodnom znanstvenom skupu | |
|5. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora |Urednik je zbornika sa Znanstvenoga skupa održanoga u čast |
|znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju |akademika Josipa Bratulića. |
|zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih |DJELIMIČNO ISPUNJENO! |
|knjiga; | |
|6. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima |Recenzirao je 30-ak članaka, ponajviše za časopise s A-1 popisa: |
|ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova; |Slovo i Fluminensiu, te niz znanstvenih knjiga, udžbenika i |
| |priručnika. |
| |POTPUNO ISPUNJENO! |
|7. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili|U okviru projekta Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva, koji |
|sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom |vodi prof. dr. S.Damjanović, organiziram znanstveno istraživanje |
|projektu; |koje se tiče jezičnih analiza hrvatskoglagoljskih tiskanih |
| |misala. |
| |DJELIMIČNO ISPUNJENO! |
|8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno |Kao gostujući nastavnik proveo sam dvije godine na Sveučilištu u |
|dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima,|Bonnu, i jedan mjesec na Sveučilištu u Grazu. Na istraživačkim |
|te održao pozvana predavanja. |stipendijama proveo sam sveukupno 5 mjeseci (u tri navrata) na |
| |sveučilištu u Beču. |
| |POTPUNO ISPUNJENO! |
Iz predložene sheme vidljivo je da M. Žagar zadovoljava pet uvjeta u potpunosti: (1, 2, 4, 6, 8), te četiri djelimično. Napominjemo da već udovoljava i nekim uvjetima koji su propisani kao uvjet za stjecanje naslova redovni profesor u trajnome zvanju (npr. recenziranje studijskoga /poslijediplomskog/ programa).
Zagreb, 10. prosinca 2009. Stručno povjerenstvo
-------------------------------------------
Akademik Stjepan Damjanović, predsjednik
-----------------------------------------------
Znanstveni savjetnik dr. sc. Milan Mihaljević, član
----------------------------------------------
Dr. sc. Ivo Pranjković, redoviti profesor, član
Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
Dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof., Sveučilište u Zadru, u miru
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, s prijedlogom da se dr. sc. Nikolina Maraković izabere u zvanje docenta.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na 11. redovnoj sjednici održanoj 30. rujna 2009. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na Katedri za antiku, kasnu antiku i rani srednji vijek.
U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti u visokom obrazovanju (105/04, 174/04, 46/07), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (NN 94/96, 38/97) podnosimo
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u Vjesniku 16. listopada 2009. godine prijavila se dr. sc. Nikolina Maraković, viša asistentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnica je dostavila sve tražene dokumente te na osnovi njih donosimo prikaz znanstvene i nastavne djelatnosti.
A. OSNOVNI BIOGRAFSKI PODACI
Dr. sc. Nikolina Maraković rođena je 21. rujna 1974. godine u Zagrebu i državljanka je Republike Hrvatske. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine diplomirala povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost s radom pod naslovom „Kontinuitet i inovacija u ranosrednjovjekovnoj skulpturi Novigrada Istarskog“. Dobitnik je nagrade rektora Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine, za rad pod naslovom «Ranokršćanski mozaik na istočnoj obali Jadrana».
Od studenog 2001. godine zaposlena je kao znanstveni novak na Odsjeku za povijest umjetnosti (projekti «Ranokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura» /2001-2001/, «Hrvatska umjetnička baština od kasne antike do romanike u europskom kontekstu» /2002-2006/, «Hrvatska umjetnička baština do 'stila 1200' u europskom kontekstu» /2007-/; voditelj prof. dr. sc. M. Jurković). 2002. godine izabrana je u zvanje mlađeg asistenta, a nakon obrane doktorske disertacije pod naslovom «Zidno slikarstvo u Istri od 11. do 13. stoljeća. Revalorizacija lokalne umjetničke baštine u europskom kontekstu» u srpnju 2009. godine izabrana je u zvanje višeg asistenta.
Na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održava nastavu od akademske godine 2003/2004. Tekuće akademske godine održava nastavu iz predmeta „Umjetnost kasne antike i ranog srednjeg vijeka“ i „Umjetnost oko godine 1000.“
Objavila je 22 rada, od čega je osam (8) znanstvenih radova. Prisustvovala je na tridesetak znanstvenih skupova, od čega na osam (8) znanstvenih skupova kao izlagač.
Sudjelovala je i sudjeluje u nizu međunarodnih znanstvenih projekata, od kojih treba istaknuti suradnju na projektu «Korpus sakralne arhitekture prvoga milenija» te funkciju koordinatora programa istraživanja i edukacije na projektu IRCLAMA (FP6) od 2007. godine.
U više se navrata znanstveno i stručno usavršavala na sveučilišnim i znanstvenim institucijama u inozemstvu (Sveučilište u Padovi, Sveučilište u Udinama, Beč, London-Warburg Institute).
Govori engleski i talijanski jezik, a služi se i njemačkim i francuskim jezikom.
B. ZNANSTVENA DJELATNOST
Područje znanstvenoga interesa pristupnice je povijest umjetnosti kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga razdoblja (ranokršćanska umjetnost; ranobizantska umjetnost; langobardska, merovinška, karolinška i otonska umjetnost te romanička umjetnost). Posebno ju zanimaju figuralne umjetnosti kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga razdoblja na hrvatskim prostorima – ranosrednjovjekovno i romaničko slikarstvo te ranosrednjovjekovna i ranoromanička skulptura. Bavi se istraživanjem zidnoga slikarstva i skulpturalne dekoracije u spomenicima izgrađenim tijekom spomenutih razdoblja – prepoznavanjem slikarskih i klesarskih radionica na osnovi likovnih karakteristika pojedinih djela i preispitivanjem u struci već uvriježenih stilskih odrednica i kategorija, nastojeći interpretirati proučavane spomenike, odnosno pojedine likovne fenomene u širem kulturno-povijesnom kontekstu. Kako za razdoblje kojim se bavi postoji vrlo malo pisanih povijesnih dokumenata, analiza samoga spomenika postaje važan oslonac za sva daljnja istraživanja; prepoznavanje umjetničkoga kruga/radionice i određivanje provenijencije pojedinoga djela omogućavaju i dublje zahvaćanje u društveno-povijesni kontekst te, konačno, bolje razumijevanje kulturnih promjena i umjetničkih dosega na određenome prostoru.
Od 2001. godine dr. sc. Nikolina Maraković radi na znanstvenim projektima MZOŠ-a, koje vodi prof. dr. sc. Miljenko Jurković (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu): «Ranokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura» (2001.-2002.), «Hrvatska umjetnička baština od kasne antike do romanike u europskom kontekstu» (2002.- 2006.), «Hrvatska umjetnička baština do 'stila 1200' u europskom kontekstu» (2007.-). Surađivala je i surađuje i na nekoliko međunarodnih znanstvenih projekata: «Trobrodna bazilika u Guranu kod Vodnjana» i «Crkva sv. Šimuna u Guranu kod Vodnjana» (suradnja sa Sveučilištem u Genevi, dr. sc. Jean Terrier) (2002.-2005.); «Korpus sakralne arhitekture prvoga milenija» (suradnja s više europskih institucija: Sveučilište u Padovi, Sveučilište u Clermont-Ferrandu; Sveučilište u Barceloni) (2003.-); projekt IRCLAMA (FP6) financiran od Europske komisije (voditelj: prof. dr. sc. Miljenko Jurković) (2007.-). Na projektu «Korpus sakralne arhitekture prvoga milenija» bila je član organizacijskog odbora i aktivno je sudjelovala u više okruglih stolova na kojima se raspravljalo o problemima vezanim uz izdavanje predviđenih publikacija. Na projektu IRCLAMA sudjeluje kao koordinator programa istraživanja i edukacije («Education and Research programme»). U okviru istraživačkog dijela projekta, tijekom 2007. i 2008. godine radila je na kreiranju digitalne baze podataka koja bi u prvo vrijeme trebala sadržavati materiju obuhvaćenu znanstvenim projektom, a u perspektivi biti nadograđivana svim spomenicima hrvatske i europske kulturne baštine. Baza podataka je bila prezentirana na međunarodnom znanstvenom skupu u Motovunu 2008. godine i izvrsno je prihvaćena od znanstvenih suradnika iz Europe, koji su ponudili svoju suradnju.
Dr. sc. Nikolina Maraković obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom «Zidno slikarstvo u Istri od 11. do 13. stoljeća. Revalorizacija lokalne umjetničke baštine u europskom kontekstu» 16. srpnja 2009. godine, a mentor je bio prof. dr. sc. Miljenko Jurković.
Kao izlagač je sudjelovala na osam znanstvenih skupova, od kojih je pet međunarodnih i tri domaća.
Međunarodni znanstveni skupovi:
1. «Zidne slike u crkvi sv. Martina u Svetom Lovreču (Istra): nove spoznaje na tragu Fučićevih opažanja», međunarodni znanstveni skup «Az grišni diak Branko pridivkom Fučić», Malinska-Dubašnica, Krk, Hrvatska, 30.01.-01.02.2009.
2. «The Mural Paintings of St. Foska near Peroj and their Specific Position in the Context of European Romanesque», međunarodni znanstveni skup «Rural Churches in Transformation and the Creation of the Medieval landscape», Motovun, Hrvatska, 07.-10.06.2007.
3. «The Transition of Towns between Antiquity and the Middle Ages (Continuity of Urban Structures between Antiquity and Middle Ages in Croatia)», međunarodni znanstveni skup «History, from Ancient to Modern», Atena, Grčka, 28.-31.12.2006.
4. «Les princes croates et l'architecture», međunarodni znanstveni skup «Elites y arquitectura en la antiguedad tardia», Barcelona, Španjolska, 19-20.04.2006.
5. «Social Change and the Idea of Urbanity between Late Antiquity and Early Middle Ages», međunarodni znanstveni skup «Grad u srednjem vijeku», Motovun, Hrvatska, 26.-29.05.2005.
Domaći znanstveni skupovi:
1. «Benediktinci na sjevernom Jadranu i utemeljenje opatijskog samostana»; znanstveni skup «Opatijske crkvene obljetnice», Opatija, Hrvatska, 17.11.-19.11.2006.
2. «Knowledge management i zaštita hrvatskih spomenika», 2. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb, Hrvatska, 27.-29.04.2006.
3. «O južnonjemačkom slikarstvu 11. stoljeća na dva istarska primjera – problemi utvrđivanja provenijencije i datacije, uloga naručitelja i značenje zidnih slika u europskim okvirima», 35. susreti na dragom kamenu, kulturološko-znanstveni skup, Rakalj-Pula-Mutvoran od 5.-8. studenog 2009.
Od 2002. godine pristupnica je član organizacijskog odbora godišnjih međunarodnih skupova koje organizira Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, a od 2005. godine član uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa «Hortus artium medievalium».
U više navrata pristupnica je boravila na znanstvenim i stručnim usavršavanjima izvan Hrvatske (Sveučilište u Padovi, Sveučilište u Udinama, Beč, London-Warburg Institute).
Do sada je publicirala ukupno 22 rada, a tri su rada prihvaćena za tisak. Među radovima relevantnim za izbor je osam znanstvenih radova (od toga jedan CC, tri A1, jedan A2 i tri znanstvena poglavlja u knjigama i zbornicima skupova. Osim toga, objavila je 11 stručnih radova i tri sažetka izlaganja sa znanstvenih skupova, a tri su rada (jedan znanstveni rad i dva stručna rada) prihvaćeni za tisak.
Kvalifikacijski rad – doktorska disertacija
Tema doktorskoga rada je istarsko zidno slikarstvo 11., 12. i 13. stoljeća. Rad je sinteza i revizija svih dosadašnjih istraživanja, u kontekstu mnogobrojnih istraživanja europske umjetnosti objavljenih u posljednjih pedesetak godina, s ciljem reinterpretacije i revalorizacije istarskoga slikarstva u europskim okvirima. Interpretacija pojedinih primjera zidnoga slikarstva, odnosno spomenika u cjelini, ne temelji se isključivo na likovnim karakteristikama zidnih slika. Rezultati ikonografske i formalne analize, koja je dosljedno provedena kroz cijeli rad, važna su polazišta za zaključke o svakom pojedinom primjeru zidnoga slikarstva. U njihovoj se interpretaciji, međutim, također referira na pisane povijesne izvore; uvažava se cijeli kulturno-povijesni kontekst, a koristi se i relevantnim podacima koji se mogu iščitati iz arhitektonskog koncepta građevine ili njezine skulptorske dekoracije.
U radu je obrađen širok i heterogen spektar likovnog stvaralaštva Istre te time određen i karakter njezine slikarske baštine iz razdoblja od 11. do 13. stoljeća. Dokazano je da se istarsko zidno slikarstvo ovoga razdoblja mora razmatrati u kontekstu stvaralaštva na prostoru šire regije. Kako je naglašeno u radu, pojedini od obrađenih primjera istarskoga slikarstva spadaju među rijetka svjedočanstva djelatnosti prepoznatih slikarskih škola ili radionica, odnosno među malobrojne sačuvane primjere monumentalnog slikarstva koji se mogu pripisati sjevernotalijanskom ili južnonjemačkom umjetničkom krugu toga razdoblja.
Upravo na temelju proučavanja istarskoga slikarstva preispituje se značenje te problematizira način i opravdanost uporabe termina poput «postotonsko slikarstvo», «adriobizantsko slikarstvo», «italo-bizantsko slikarstvo», «benediktinsko slikarstvo», «slikarstvo Zapada», «akvilejski slikarski krug», «sjevernojadranski slikarski krug», «venecijansko-salzburški slikarski krug» i sl.
U tom je smislu u radu potvrđena potreba napuštanja dosadašnjih viđenja umjetničkih ostvarenja kao konglomerata različitih stilskih i kulturnih ishodišta, a podvrgnuti su kritici pojam «bizantizma», kao i jedinstveni pojam internacionalnoga benediktinskog stila kasnootonskoga i postotonskoga razdoblja. Dotaknuta su i neka važna teorijska pitanja iz današnje povijesno-umjetničke znanosti, a putovi njihova mogućeg razrješavanja poduprti su kroz čitav tekst u monografskoj obradi sačuvanih fresko ciklusa. Pokazano je kako je prepoznavanje detalja koji ukazuju na određeni stvaralački krug jedan od temeljnih uvjeta valorizaciji umjetničkih spomenika Istre u korpusu suvremenih europskih spomenika, ujedno i ključni dokaz dinamike vjerskog, kulturnog i političkog života regije. Tako je osim poznavanja konteksta za svekoliku prošlost Istre i možda najznačajnijih manifestacija umjetničkog života, iskazana i podrobnost analitičkog pristupa i potpunost znanstvenog promišljanja s nizom ubuduće nezaobilaznih stajališta i spoznaja o građi koju je u radu obrađena.
Poglavlja u knjigama i zbornicima znanstvenih skupova
1. «La nascita del primo romanico in Croazia nel contesto delle grande riforme ecclesiastiche del secolo undicesimo», u Immagine e Ideologia. Studi in onore di A. C. Quintavalle, Electa, 2007., str. 96-102 (s M. Jurkovićem) (znanstveni rad).
Formiranje romaničkoga stila na hrvatskim prostorima izuzetno je složen proces - s jedne strane on neosporno dokazuje uronjenost hrvatskih područja u povijesna i vjerska zbivanja, liturgijske i stilske mjene koje tijekom 11. st. zahvaćaju čitav europski prostor, a s druge pak pokazuje načine na koje se lokalna umjetnička tradicija postepeno mijenjala u skladu s novim impulsima pristiglim iz europskih kulturnih središta. Upravo je zbog svoga ambivalentnoga karaktera razdoblje prve romanike u Hrvatskoj izvrstan pokazatelj kako stilskih inovacija, koje će biti zajedničke čitavome euopskome prostoru, tako i kontinuiteta ideja prethodnoga, predromaničkoga doba, te tradicijskih obilježja lokalne umjetničke proizvodnje.
1,21 arak/međunarodna recenzija/znanstveni rad = 1,21 arak x 1,5 x 1 = 1,82 boda
2. «Continuity of Urban Structures between Antiquity and the Middle Ages in Croatia», u Interpreting the Past: Essays from the 4th International Conference on European History, Atiner, Atena 2007., str. 185-204 (s M. Jurkovićem i T. Turkovićem) (znanstveni rad).
Razvoj urbanih struktura na istočnojadranskoj obali predmet je istraživanja već više od dvjesto godina. Nove metode istraživanja i nova arheološka otkrića omogućila su znatan napredak u razumijevanju grada i njegova kontinuiteta od antike do u srednji vijek. U ovom je radu data sinteza sveobuhvatnog istraživanja urbanih struktura od antike do srednjega vijeka, s naglaskom na hrvatskome prostoru. Istraživanja gradova i njihova kontinuiteta na prostoru današnje Hrvatske inkorporirana su u širi kontekst europskih istraživanja.
1,39 arka/međunarodna recenzija/znanstveni rad = 1,39 araka x 1,5 x 1 = 2,09 bodova
3. Velika Gospa près de Bale (Istrie), Zagreb, 2007. (J.-P. Caillet, P. Chevalier, M. Jurković, I. Matejčić, I. Marić, N. Maraković, I. Basić) (znanstvena knjiga).
Knjiga je prvi u nizu sinteznih prikaza rezultata arheoloških istraživanja na lokalitetu Velike Gospe kod Bala, koja se provode već dugi niz godina. Prvi je volumen knjige posvećen samoj crkvi te sadrži katalog s više stotina kataloških jedinica, svih ulomaka klesane dekoracije ranosrednjovjekovne crkve. N. Maraković pisala je poglavlje o povijesti istraživanja lokaliteta te radila na sređivanju kataloške dokumentacije, osobito fotografija i crteža.
11,43 araka/međunarodna recenzija/znanstvena knjiga, 7 autora = (11,43 x 1,5 x 1) : 7 (100/7%) = 2,45 bodova
Znanstveni radovi u časopisima A1 i CC
1. «Social Change and the Idea of Urbanity between Late Antiquity and Early Middle Ages», «Hortus artium medievalium» 12, Zagreb-Motovun, 2006., str. 91-99 (s T. Turkovićem) (izvorni znanstveni rad).
Rad pokazuje multidisciplinarni pristup ideji grada u razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka. Analiziraju se transformacije antičkoga u ranosrednjovjekovni grad kroz sagledavanje grada kao društvenoga fenomena koji se nalazi u dijalektičkom odnosu sa svojim fizičkim izgledom. Naglasak je na gradu kao društvenom prostoru koji je definiran društvenom dinamikom, a promjene u fizičkome prostoru iskorištene su kao polazna točka za rekonstruiranje kompleksne društvene dinamika koja se nalazi u njihovoj pozadini. Osnovna je premisa rada da se ideji grada i urbanosti do sada pristupalo isključivo iz perspektive suvremenih socioloških teorija urbanosti koje su svoju pažnju usmjeravale prvenstveno na analizu i definiciju modernoga grada te da kriteriji urbanosti koji proizlaze iz te teorije ne mogu biti primijenjeni u kontekstu kasne antike i ranoga srednjeg vijeka. Poziva se na ponovno promišljanje nekih termina kao što su „deurbanizacija“, „ruralizacija“, „propast/nestanak urbane kulture“ ili „povratak proto-urbanim formacijama“. Jednako tako pokušava se revalorizirati debatu oko „kontinuiteta“ i „diskontinuiteta“ između kasne antike i ranoga srednjeg vijeka.
2,22 arka/A1/izvorni znanstveni rad: 2,19 x 1,5 x 1 = 3,33 boda
2. «Analysis of Mural Paintings in Istria», «Annali di Chimica» 97, Rim, 2007., str. 655-663 (s G. A. Mazzocchinom, D. Rudellom, I. Marić) (izvorni znanstveni rad).
U radu su analizirani fragmenti fresaka pronađeni tijekom arheoloških istraživanja trobrodne bazilike u Guranu kod Vodnjana, crkve sv. Šimuna u Guranu kod Vodnjana te kapele samostana sv. Marije Velike kod Bala. Kemijskom je analizom pokazano da se korišteni materijali i pigmenti uklapaju u istarsku slikarsku tradiciju od 11. do 16. stoljeća.
0,6 arka/CC/izvorni znanstveni rad: 0,6 x 1,5 x 0,5 (50%) = 0,45 bodova
3. «Signatures» in the Stones – the Legacy of Early Medieval Elites on the Territory of Modern Croatia, «Hortus artium medievalium» 13/2, Zagreb-Motovun, 2007., str. 359-374 (s M. Jurkovićem) (znanstveni rad, prethodno priopćenje).
Polazišna točka rada bio je pregled ranosrednjovjekovnih posvetnih natpisa koji sadrže informaciju o donatoru, odnosno graditelju, ili njegovu društvenom položaju. Ti su natpisi nadalje povezani s karakterom prostora kojemu su bili namijenjeni: tipologijom arhitekture, stilskim odlikama liturgijskog namještaja - općenito, podacima koje pruža povijesno-umjetnička analiza arhitekture i klesane dekoracije. Na taj je način definirano u kojoj su mjeri pripadnici najviših društvenih slojeva ranoga srednjega vijeka (iz različitih političkih tvorevina – karolinške Istre, Hrvatske Kneževine ili Bizantske Dalmacije) bili upoznati s arhitekturom i umjetnošću drugih europskih centara, na koji su način djelovali u svojoj sredini i koje su poruke nastojali prenijeti svojim investicijama. Pokazano je na koji se način i u kojoj mjeri preuzimaju modeli iz ostatka karolinškoga i bizantskoga svijeta te kakav je odnos najviših društvenih slojeva prema antičkoj i kasnoantičkoj baštini, kako se ona kreativno promišlja i konačno reflektira u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi i umjetnosti. Zaključak je da je svjetovna i crkvena elita ranosrednjovjekovnih hrvatskih prostora bila vođena sličnim idejama te je kreirala životno okruženje s jasno prepoznatljivim i razumljivim znakovima i simbolima svoje zemaljske moći.
2,53 arka/A1/znanstveni rad, prethodno priopćenje): 2,53 x 1,5 x 0,9 = 3,42 boda
4. «The Mural Paintings in St. Foska's near Peroj (Istria) and their Specific Place in the Context of European Romanesque», «Hortus artium medievalium» 14, Zagreb-Motovun, 2008., str. 141-157 (izvorni znanstveni rad).
U članku je pokazano i detaljno argumentirano zašto su zidne slike u crkvi Sv. Foške kod Peroja važna karika u korpusu romaničkoga slikarstva Europe. One otvaraju problem „dugoga trajanja“ pojedinih ikonografskih i stilskih elemenata južnotalijanske provenijencije u europskome romaničkom slikarstvu, pomažu u razumijevanju odnosa južnotalijanske slikarske tradicije i sjevernotalijanskih i zapadnoeuropskih umjetničkih realizacija te otvaraju pitanja o mogućnostima i načinima prijenosa umjetničkih obrazaca među udaljenim regijama. Upućuje se na njihovo podrijetlo u sjevernotalijanskome slikarskom krugu (moguće Lombardije) koji prihvaća, modificira i prilagođava iskustvo srednje i južne Italije, moguće posredstvom prenosivih slikarskih predložaka. Iako malobrojni ostatci romaničkoga slikarstva u sjevernoj Italiji daju ograničenu mogućnost za iznalaženje komparativnih primjera, ističe se da je djelatnost lombardskih radionica dokumentirana diljem Europe te da bi se doista moglo raditi o još jednom dragocjenom dokazu o važnosti sjevernotalijanskoga slikarskoga kruga u diseminaciji umjetničkih koncepcija europskim prostorima. Dosad su zidne slike u crkvi Sv. Foške bile datirane od 11. do druge polovice 12. stoljeća, a ovdje je, na osnovi ikonografske i stilske analize te postavljanjem uočenih likovnih obilježja u društveni kontekst na prijelazu stoljeća, predložena njihova datacija početkom 12. stoljeća.
2,78 araka/A1/izvorni znanstveni rad = 2,78 x 1,5 x 1 = 4,17 bodova
Rad u časopisu A2
1. «Prilog poznavanju najranije faze ranokršćanskog kompleksa Sv. Marije na groblju u Osoru», «Peristil» 48, Zagreb, 2005., str. 5-18 (s T. Turkovićem) (izvorni znanstveni rad).
Cilj je ovoga rada pokušaj datacije najranijeg sloja stare katedrale u Osoru. Rad se zasniva na ponovnoj analizi dvaju fragmenata rimskoga simbola vjere iz Osora, tzv. “Osorskog creda”, otkrivenoga krajem 19. stoljeća i interpretiranog od msg. Antona Benvina osamdesetih godina proteklog stoljeća, te kontekstualizacije spomenutih fragmenata unutar saznanja proizašlih iz arheoloških iskopavanja na lokalitetu Sv. Marije na groblju u Osoru. Lingvistička i semantička analiza tzv. Osorskoga creda pokazala je da bi se on s priličnom sigurnošću mogao pripisati krugu Akvileje i Milana te datirati krajem 4. stoljeća. Saznanja o arhitekturi osorskoga kompleksa, potkrijepljena komparativnim primjerima arhitekture, također omogućavaju dataciju u isto vrijeme. U radu je pokazano da bi se, suprotno ranijim razmišljanjima, simbol vjere iz Osora i najranija faza ranokršćanskog katedralnog kompleksa trebali datirati u isto vrijeme, krajem 4. ili početkom 5. stoljeća.
1,85 arka/A2/izvorni znanstveni rad = 1,85 x 1 x 1 = 1,85 bodova
Tiskani sažeci u zbornicima skupova:
1. Benediktinci na sjevernom Jadranu i utemeljenje opatijskog samostana, Opatijske crkvene obljetnice, Opatija, Hrvatska, 17.11.-19.11.2006. (s M. Jurkovićem) (znanstveni rad).
0,25 arka/domaći skup/znanstveni rad = 0,25 x 1 x 1 = 0,25 bodova
2. "Knowledge management" i zaštita hrvatskih spomenika, 2. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb, Hrvatska, 27.-29.04.2006. (s T. Turkovićem)
0,13 arka/domaći skup/stručni rad = 0,13 x 1 x 0,5 = 0,07 bodova
3. Zidne slike u crkvi Sv. Martina u Svetom Lovreču (Istra): nove spoznaje na tragu Fučićevih opažanja, Az grišni diak Branko pridivkom Fučić - Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920.-1999.), Malinska-Dubašnica, Krk, Hrvatska, 30.01.-01.02.2009.
0,04 arka/međunarodni skup/znanstveni rad = 0,04 x 1,5 x 1 = 0,06 bodova
Stručni radovi, recenzije, prikazi:
1. «Karolinška Europa», «Obavijesti HAD-a» XXXIII, 3, Zagreb, 2001, str. 25-28.
0,5 arka/A2/stručni rad = 0,5 x 1 x 0,5 = 0,25 bodova
2. «Hortus artium medievalium 7», «Obavijesti HAD-a» XXXIII, 3, Zagreb, 2001., str. 161-164.
0,34 arka/A2/stručni rad = 0,34 x 1 x 0,5 = 0,17 bodova
3. «Kultna građevina od kasne antike do karolinškog doba», «Obavijesti HAD-a» XXXIV, 3, Zagreb, 2002, str. 21-25.
0,5 arka/A2/stručni rad = 0,25 bodova
4. «Hortus artium medievalium 8», «Obavijesti HAD-a» XXXIV, 3, Zagreb, 2002, str. 170-178.
0,8 arka/A2/stručni rad = 0,8 x 1 x 0,5 = 0,4 boda
5. «Il Friuli e l'Istria al tempo di San Paolino di Aquileia (787-802) nell centenario della sua morte», «Obavijesti HAD-a» XXXV, 1, Zagreb, 2003., str. 27-28
0,21 arak/A2/stručni rad = 0,21 x 1 x 0,5 = 0,1 bod
6. «Prikazivanje smrti od kasne antike do gotike», «Obavijesti HAD-a» XXXV, 2, Zagreb, 2003., str. 25-27.
0,32 arka/A2/stručni rad = 0,32 x 1 x 0,5 = 0,16 bodova
7. «Hortus atrium medievalium 9», «Obavijesti HAD-a» XXXV, 2, Zagreb, 2003., str. 110-114.
0,52 arka/A2/stručni rad = 0,52 x 1 x 0,5 = 0,26 bodova
8. «Ivan Matejčić, Crkva sv. Barnabe u Vižinadi», «Hortus artium medievalium» 10, Zagreb-Motovun, 2004., str. 290.
0,12 arka/A1/stručni rad = 0,12 x 1,5 x 0,5 = 0,09 bodova
9. «Ann McGee Morganstern, Gothic Tombs of Kinship in France, The Low Countries and England», «Hortus artium medievalium» 10, Zagreb-Motovun, 2004., str. 286-288.
0,32 arka/A1/stručni rad = 0,32 x 1,5 x 0,5 = 0,24 boda
10. «Sabine Schrenk: Textilien des Mittelmeerraumes aus spätantiker bis frühislamischer Zeit», «Hortus artium medievalium» 11, Zagreb-Motovun, 2005., str. 352-353.
0,23 arka/A1/stručni rad = 0,23 x 1,5 x 0,5 = 0,17 bodova
11. «Simone Piazza, Pittura rupestre medievale. Lazio e Campania settentrionale (secoli VI-XIII)», «Hortus artium medievalium» 14, Zagreb-Motovun, 2008., str. 322-323.
0,15 arka/A1/stručni rad = 0,15 x 1 x 0,5 = 0,11 bodova
12. Ciklus edukacijskih radionica „Menadžment kulturne baštine – modeli istraživanja, zaštite i gospodarskog vrednovanja“ (Skradin-Bribir 2008/2009; koordinator programa dr. sc. Nikolina Maraković) - Cycle d’ateliers éducatifs « Management du patrimoine culturel – modèles de recherche, de protection et de valorisation économique » (Skradin-Bribir 2008/2009 ; coordinateur du programme dr. sc. Nikolina Maraković), «Studia Varvarina» I (u tisku)
1,35 arka/knjiga na stranom jeziku/stručni rad = 1,35 x 1,5 x 0,5 = 1,01 bod
Ukupan broj bodova = 23,17
C. STRUČNA DJELATNOST
Od 2002. godine pristupnica je član organizacijskog odbora godišnjih međunarodnih skupova koje organizira Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, a od 2005. godine član uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa «Hortus artium medievalium».
Sudjelovala je u organizaciji nekoliko izložbi u zemlji i inozemstvu: 2004. godine bila je pomoćnik autora izložbe «Hrvatska renesansa», koja je bila postavljena u «Muzeju francuske renesanse» u Ecouenu (8.4.-12.7.2004.) te u «Galeriji Klovićevi dvori» u Zagrebu (26.8.-21.11.2004.), a 2005. godine bila je član organizacijskog odbora izložbe «Renesansa u Francuskoj» održanoj u «Galeriji Klovićevi dvori» u Zagrebu (5.5.-17.7.2005.).
Kao koordinator programa istraživanja i edukacije na projektu IRCLAMA (FP6) okupila je dva stručna tima domaćih i međunarodnih suradnika te koordinirala izradu dva različita interdisciplinarna kurikuluma za cikluse edukacijskih radionica namijenjene studentima različitih struka (povijest, povijest umjetnosti, arheologija, arhitektura, uređenje krajobraza, turistički menadžment i dr.) pod nazivima «Menadžment kulturne baštine (modeli istraživanja, zaštite i gospodarskog vrednovanja)» (Skradin i Bribirska glavica) i «Prepoznavanje, istraživanje i prezentacija arheoloških nalaza – primjer Sv. Marije Velike u Balama» (Bale). Organizirala je i nadgledala provođenje radionica na lokalitetima Skradin-Bribir i Bale/Galižana («Rasuta baština Bribira i Skradina – identificiranje, obrada, evidencija i stanje resursa», 2008.; «Problemi konzervacije, valorizacije i odabira najboljeg načina prezentacije slojevitih arheoloških lokaliteta», 2008.; «Uređenje, revitalizacija, interpretacija i prezentacija Bribirske glavice – idejne koncepcije za uređenje arheološkog lokaliteta», 2009.; «Kompleks sv. Marije Velike u Balama – uvod u metode istraživanja, interpretacije i prezentacije kulturne baštine»; «Problemi zaštite, konzervacije i prezentacije spomenika», 2008.; «Arheologija kao znanstvena disciplina – metodologija istraživanja, dokumentiranja i eksploatacija spoznaja», 2009.), u kojima je sudjelovalo ukupno četrdesetak predavača i suradnika.
Objavila je jedanaest stručnih radova – prikaza i osvrta, a dva su rada u tisku. Suradnik je na izradi «Likovnog leksikona» Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (ur. J. Bilić) od 2009. godine.
D. NASTAVNA DJELATNOST
Od akademske godine 2002/03. pristupnica sudjeluje u nastavi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na predmetu «Umjetnost kasne antike i ranog srednjeg vijeka» (nositelj: prof. dr. sc. M. Jurković). Akademske godine 2003./04. održavala je nastavu iz izbornog predmeta «Umjetnost srednjega vijeka – odabrane teme», od akademske godine 2004./05. održava nastavu (seminari, vježbe, konzultacije, pismeni ispiti) iz predmeta «Umjetnost kasne antike i ranog srednjeg vijeka» (nositelj: prof. dr. sc. M. Jurković), a akademske godine 2006./07. održavala je i seminare iz izbornog predmeta «Karolinška Istra» (nositelj: prof. dr. sc. M. Jurković). Od akademske godine 2009./2010. održava nastavu (predavanja, seminari, vježbe, konzultacije, ispiti) iz predmeta «Umjetnost oko godine 1000.».
Od početka rada na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu aktivno sudjeluje u održavanju terenske nastave u zemlji i u inozemstvu (Istra, Dalmacija, Ravenna – Grado - Akvileja, Rim).
Od kad je doktorirala te ima pravo biti mentor diplomskih radova studenata, pristupnica je prihvatila mentorstvo jednog diplomskog rada, koji je u izradi. Tijekom godina rada na Odsjeku za povijest umjetnosti bila je neposredni voditelj više diplomskih radova kojima je mentor bio prof. dr. sc. Miljenko Jurković (Iva Rukavina /2005./, Maja Zeman /2005./, Kosjenka Laszlo /2005./, Ivana Tomas /2005./, Ivan Basić /2007./, Jadranka Raguž /2007./) te je bila član povjerenstva za njihovu obranu. Osim toga, bila je u povjerenstvu za obranu nekoliko diplomskih radova (I. Firak /2008./, Josipa Lulić /2009./).
Također, bila je mentor i radila je sa studentima na njihovim radovima koji su objavljeni u studentskom časopisu «Radovi studenata povijesti umjetnosti» (I. Basić, «Skulptura s motivom ukriženih ljiljana na istočnom Jadranu» /2006./, A. Petković, «Jasen i tobolac. Italija u doba Langobarda» /2008./).
E. UKUPNA OCJENA
Pristupnica je stekla doktorat, objavila veći broj radova i sakupila dovoljan broj bodova - ukupno 23,17 boda (od čega 19,58 bodova u znanstvenim radovima), što je više od potrebnih 16 bodova za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
Prema uvjetima Pravilnika o uvjetima za izbor u Znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05) i Odlukama Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (NN 94/96, 38/97) pristupnica zadovoljava i očekivanja za izbor u zvanje znanstvenog suradnika u humanističkim znanostima u dva od četiri uvjeta:
| |
|Najmanje dva od četiri navedena uvjeta |
|Uvjeti Rektorskoga zbora |Pristupnica dr. sc. Nikolina Maraković |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i |1. OSTVARENO |
|status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet (5) |Pristupnica radi u nastavi od akademske godine 2003/2004. |
|godina prije datuma izbora sudjelovao u izvođenju nastave na |(sedmu godinu zaredom), između 157 i 352 norma sata |
|nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati. |godišnje. |
|2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija|2. DJELOMIČNO OSTVARENO |
|pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome objavio |Pristupnica je bila neposredni voditelj šest (6) i |
|barem jedan rad u koautorstvu sa studentom |trenutno je mentor jednog (1) diplomskog rada, ali nema |
| |objavljen rad u koautorstvu sa studentom. |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi |3. NIJE OSTVARENO |
|usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji |Ostvareni su kraći studijski boravci u ukupnom trajanju od|
|ili inozemstvu u kontinuiranom trajanju od najmanje tri (3) |3,5 mjeseca |
|mjeseca | |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri (3) |4. OSTVARENO |
|rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom|Pristupnica je prezentirala osam (8) radova na skupovima, |
|znanstvenom skupu |od kojih pet (5) na međunarodnim znanstvenim skupovima. |
Na temelju iznesenoga zaključujemo da pristupnica dr. sc. Nikolina Maraković ispunjava zakonske uvjete Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti u visokom obrazovanju (105/04, 174/04, 46/07), te udovoljava zahtjevima Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (NN 94/96, 38/97).
P R E D L A Ž E M O
da se pristupnica, dr. sc. Nikolina Maraković, izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika te u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta, za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
U Zagrebu, 1. prosinca 2009.
__________________________________
Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof., predsjednik povjerenstva
__________________________________
Dr. sc. Igor Fisković, red. prof., član povjerenstva
___________________________________
Dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof. u miru, član povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
U Zagrebu, 20. studenog 2009.
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnika dr. sc. Margarete Jelić za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana socijalna psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 30. rujna 2009. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana socijalna psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na natječaj objavljen u "Narodnim novinama" 16. listopada 2009. godine javila se samo dr. sc. Margareta Jelić, te podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Životopis
Margareta Jelić rođena je 1976. godine u Kopru, Slovenija. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Zagrebu. Diplomirala je psihologiju 2000. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu s temom „Povezanost traumatskih iskustava, posttraumatskih stresnih reakcija i specifičnosti autobiografskog pamćenja”. Iste godine upisala je poslijediplomski studij psihologije, završivši ga uspješnom obranom magisterija 2003. godine s temom „Provjera postavki teorije socijalnog identiteta na etničkim grupama” (mentor prof. dr. Dean Ajduković). Doktorsku disertaciju pod nazivom „Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja” obranila je 2008. godine (mentor prof. dr. Dean Ajduković).
Uz znanstveno usavršavanje M. Jelić je pohađala više ljetnih škola i tečajeva u kojima je dopunjavala svoja metodološka i stručna znanja iz socijalne psihologije, te praktična znanja i vještine psihologa. Završila je senzibilizacijski i napredni seminar iz kriznih intervencija 2001. godine. Stručnu izobrazbu iz metodike nastave usmjerene aktivnom učenju i razvijanju kritičkog mišljenja je završila 2002. godine u organizaciji Foruma za slobodu odgoja iz Zagreba, a ova je znanja i vještine integrirala u nastavu koju izvodi. U organizaciji Društva za psihološku pomoć i Admire (Utrecht) je 2003. završila stručnu izobrazbu iz područja rodnih uloga i odnosa. Izobrazbu iz obiteljske medijacije završila je 2005. godine. Pohađala je Ljetnu školu Europskog udruženja za eksperimentalnu socijalnu psihologiju u Groningenu 2004. godine, a ova je iskustva unijela u vježbe iz socijalne psihologije koje vodi. Završila je i višegodišnju izobrazbu iz geštalt psihoterapije u organizaciji IGW Instituta, što je vrijedno usavršavanje za njen rad savjetovateljice u Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta. Bila je na studijskom boravku na Sveučilištu München 2002. godine.
Od siječnja 2001. godine zaposlena je kao znanstvena novakinja na Katedri za socijalnu psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U zvanje višeg asistenta izabrana je 2008. godine.
Od zaposlenja u Odsjeku za psihologiju znanstveno-istraživačko, stručno i nastavno područje rada Margarete Jelić je socijalna psihologija. U tom je području objavila više znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala u izradi mjernih instrumenata, te sudjelovala na većem broju međunarodnih i domaćih skupova.
Predsjednica je Savjeta savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta, bila je članica Etičkog povjerenstva Odsjeka za psihologiju i predstavnica asistenata i znanstvenih novaka u Vijeću Filozofskog fakulteta. Sada je članica povjerenstva Odsjeka za nostrifikaciju diploma.
Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Društva za psihološku pomoć i Hrvatske psihološke komore.
Znanstvena djelatnost
Pristupnica je kao istraživačica sudjelovala u provođenju više znanstvenih projekata iz područja socijalne psihologije. Oni uključuju „Prilagodba pojedinca i zajednice u vrijeme društvene tranzicije“ (MZOŠ, 2001-2006), i „Socijalna rekonstrukciju destabiliziranih zajednica“ (MZOŠ, 2007-2010) voditelja dr. sc. Deana Ajdukovića, te “Uloga socio-kognitivnih procesa u samoregulaciji i interpersonalnim odnosima” (MZOŠ, 2007-2010) i „Percepcija, iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u Hrvatskoj“ (Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, 2009), voditeljice dr. sc. Željke Kamenov. Uz ove projekte vezana je većina objavljenih znanstvenih radova, kao i izlaganja na domaćim i međunarodnim skupovima.
Sudjelovala je i u dva međunarodna istraživačka projekta: "Nacionalni i europski identitet" (projekt Clipsee 2003, voditeljice dr.sc. Željka Kamenov i dr.sc. Mirjana Franceško, Odsjek za psihologiju Novi Sad) i "Application of the Social Ecology Concept to the study of the effect of displacement on the psychosocial health of adolescents" (u suradnji s Mellon Psychosocial Working Group, 2003, voditelji dr.sc. Manuel Carballo, Columbia University, New York i dr.sc. Dean Ajduković).
Dr. sc. Margareta Jelić je ukupno objavila sedam znanstvenih radova, sve u kategoriji A1, a još jedan znanstveni rad je prihvaćen za tisak u časopisu A1 kategorije, tako da se ovaj izvještaj temelji na ocjeni ukupno osam znanstvenih radova. U tom je nizu samostalna autorica u dva rada. Podnijela je 34 priopćenja na domaćim i međunarodnim skupovima.
Objavljeni znanstveno-istraživački radovi pristupnice mogu se svrstati u dvije glavne tematske cjeline: istraživanje bliskih partnerskih odnosa (četiri rada) i istraživanje samopoštovanja, međugrupnih odnosa i socijalnog identiteta (četiri rada).
Prva tematska cjelina o istraživanjima bliskih odnosa u odrasloj dobi uključuje sljedeće radove:
1. Kamenov, Ž. i Jelić, M. (2003). Validacija instrumenta za mjerenje privrženosti u različitim vrstama bliskih odnosa: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama. Suvremena psihologija. 6, 1; 73-91. U radu je opisana prilagodba poznatog stranog instrumenta za mjerenje privrženosti u partnerskim odnosima i u drugim vrstama bliskih odnosa (prijateljski i obiteljski odnosi). Nakon primjene na studentima psihologije i Visoke policijske škole (N=197) instrument je skraćen na polovicu radi uklanjanja ponavljajućih sadržaja uz uspješno zadržavanje gotovo svih osobina originalnog instrumenta. Primjena tako uređenog upitnika na novom uzorku (N=120) pokazala je stabilnu dvofaktorsku strukturu i dobre koeficijente unutarnje pouzdanosti. Ovako prilagođen instrument korišten je u narednim istraživanjima.
2. Kamenov, Ž., Jelić, M. (2005). Stability of attachment styles across students’; romantic relationships, friendships and family relations. Review of Psychology. 12, 2; 115-123. U radu je provjeravana pretpostavka koja proizlazi iz originalne teorije privrženosti (Bowlby, 1969) da stil privrženosti usvojen u ranom djetinjstvu definira strukturu i kvalitetu odnosa s važnim drugim osobama tijekom života. Stoga je na uzorku od 210 studenata psihologije i Visoke policijske škole primijenjen Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama (1998). Kako bi se ispitao stil privrženosti prema drugim objektima (prijateljima i članovima obitelji) instrument je prilagođen za tu svrhu. Podaci su analizirani i interpretirani obzirom na rezultat na dimenzijama privrženosti kao i na stil privrženosti. Pokazalo se da je sigurni stil privrženosti na ovom uzorku zatupljeniji u odnosima s prijateljima i članovima obitelji nego s romantičnim partnerima. U različitim vrstama bliskih odnosa jedino se stil sigurne privrženosti pokazao relativno stabilnim. Nesigurni stilovi privrženosti u odnosima s romantičnim partnerima kompenzirani su sigurnim stilom privrženosti u manje prijetećim odnosima – s prijateljima i s članovima obitelji. To je pripisano mogućnosti da, obzirom na dob sudionika, sigurna privrženost s prijateljima i obitelji proizlazi iz duljine tih odnosa koja je veća nego u romantičnim vezama. Činjenica da je utvrđen različiti profil privrženosti između vrsta bliskih veza pokazuje da Bowlbyjeve pretpostavke o stabilnosti u djetinjstvu usvojenog stila privrženosti u kasnijoj dobi ne moraju biti točne. Valja također istaknuti i originalnu primjenu Brennanovog inventara u ispitivanju privrženosti u drugim vrstama bliskih odnosa jer je on originalno bio razvijen i korišten za mjerenje privrženosti samo u partnerskim vezama.
3. Marušić, I., Kamenov, Ž. i Jelić, M. (2006). Personality and attachment to romantic partners. Review of Psychology, 13, 1, 9-19. Nastavljajući seriju istraživanja privrženosti u partnerskim odnosima, u ovom se radu pošlo od istraživanja koja su pokazala da je stil privrženosti neke osobe određen njenim rezultatom na dvije dimenzije: anksioznosti (strah od odbijanja i napuštanja) i izbjegavanju (neugoda zbog bliskosti i ovisnosti o drugima). Kako neki teoretičari pretpostavljaju da obrasci rane privrženosti mogu utjecati na razvoj temeljnih osobina ličnosti, u ovom je istraživanju na uzorku od 352 studenata oba spola ispitivana povezanost privrženost partnerima u adolescentskoj dobi s temeljnim osobinama ličnosti. Primijenjen je prilagođeni Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) i NEO-PI-R (Costa i McCrae, 1992). Prema očekivanjima, anksioznost u odnosima prema ljubavnim partnerima bila je visoko pozitivno povezana s neuroticizmom, dok je izbjegavanje bliskosti značajno, ali ne visoko, negativno povezano s otvorenošću za nova iskustva, ekstraverzijom i ugodnošću. Ispitivanje prediktivnosti osobina ličnosti za privrženost partnerima je pokazala da je neuroticizam jedini značajan prediktor za objašnjenje anksioznosti u ljubavnim vezama mladića, dok se za objašnjenje anksioznosti djevojaka uz neuroticizam pokazala značajnom i ugodnost, ali u negativnom smjeru. Osobine ličnosti na osnovi kojih se može predvidjeti izbjegavanje bliskosti s partnerima iste su za oba spola: manja otvorenost za iskustvo i manja osobina ugodnosti. Ključni je zaključak da stil privrženosti u odrasloj dobi nije samo odraz osobina ličnosti, već da se radi o jedinstvenom doprinosu privrženosti u bliskim interpersonalnim odnosima.
4. Kamenov, Ž, Jelić, M, Tadinac, M., i Hromatko, I. (2007). Quality and stability of the relationship as a function of distributing of housework, financial investments, and decision making between partners. Book of Selected Proceedings (Ur. V. Čubela Adorić), 15th Psychology Days in Zadar, 135-151. U radu su provjeravane pretpostavke nekoliko teorija kojima se objašnjava kako se razvijaju i održavaju romantične partnerske veze. Teorija socijalne razmjene predviđa da će zadovoljstvo vezom biti niže kod pojedinaca čija su ulaganja i gubici viša od dobitaka koje dobivaju vezom. Prema modelu ulaganja u bliske odnose, spomenuti odnos između ulaganja i gubitaka će djelovati na zadovoljstvo vezom, ali je za predviđanje stabilnosti veze potrebno uzeti u obzir dugoročnu orijentaciju partnera na vezu i na njeno održavanje. Model također predviđa da će pojedinci koji su više uložili u vezu biti manje spremni izaći iz nje, čak i kad je njihovo zadovoljstvo vezom nisko, a alternativa obećavajuća. Treće objašnjenje nudi teorija jednakosti, prema kojoj je zadovoljstvo vezom najveće kad partneri podjednaku ulažu u vezu. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu percipirane podjele kućanskih poslova, podjele financijskih izdataka i donošenja odluka među partnerima u objašnjenju percepcije veza oba partnera. Uzorak se sastojao od 418 parova koji su vjenčani ili žive zajedno. Oba su partnera nezavisno procijenila zadovoljstvo vezom, kvalitetu veze i njenu stabilnost. Također su procijenili podjelu kućanskih poslova, financijskih izdataka i sudjelovanje u donošenju odluka u njihovoj vezi, kao i svoje zadovoljstvo takvom raspodjelom. Najviše zadovoljstvo podjelom financijskih izdataka i sudjelovanjem u donošenju odluka za oba spola je u vezama gdje je postignuta ravnopravna raspodjela. Što se tiče raspodjele kućanskih poslova, muškarci su bili jednako zadovoljni svakom raspodjelom, dok su žene koje smatraju da obavljaju većinu poslova u kući najmanje zadovoljne tom raspodjelom. Zadovoljstvo raspodjelom ulaganja se pokazalo važnijim za procjenjivanje veze od stvarne raspodjele ulaganja. Zadovoljstvo raspodjelom ulaganja više je pridonosilo kvaliteti i zadovoljstvu vezom nego njenoj stabilnosti. Ovi rezultati su potvrdili hipoteze teorije socijalne razmjene i teorije jednakosti, te naglasili ulogu socijalne pravednosti u romantičnim vezama.
Drugu tematsku cjelinu čine četiri rada u kojima se pristupnica bavila ulogom samopoštovanja, međugrupnih odnosa i socijalnog identiteta:
5. Kamenov, Ž., Jelić, M., Huić, A., Franceško, M., Mihić, V. (2006) Odnos nacionalnog i europskog identiteta i stavova prema europskim integracijama građana Zagreba i Novog Sada. Društvena istraživanja. 84-85, 4-5; 867-890. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati je li moguće paralelno postojanje nacionalnih i europskog identiteta, ili su oni međusobno isključivi. Ispitivanje je obuhvatilo po 400 sudionika iz Zagreba i Novog Sada, oba spola, u dobi od 15 do 46 godina. Primijenjeno je nekoliko instrumenata za ispitivanje istih konstrukata: Skala nacionalnog identiteta (Cinnirella, 1997), Skala europskog identiteta (Cinnirella, 1997), Skala nacionalnog identiteta - NAIT (Čorkalo i Kamenov, 1998), Skala stavova prema europskim integracijama – STEIN (Franceško i sur., 2003). Rezultati upućuju na ortogonalni odnos nacionalnog i europskog identiteta mjerenih Cinnirelinim skalama, te umjereno negativnu povezanost kad su isti konstrukti mjereni NAITom i STEINom. Ovaj posljednji rezultat potvrđuje hipotezu da europski identitet i stav prema europskim integracijama nisu isti konstrukt. Sudionici iz oba uzorka su imali izraženiji nacionalni nego europski identitet, što je u skladu s očekivanjima jer je salijentnost nacionalnog identiteta poznata i često dokumentirana posljedica poratnog razdoblja.
6. Jelić, M. i Tonković, M. (2009). Test implicitnih asocijacija u ispitivanju samopoštovanja. Psihologijske teme, 18, 1, 183-201. Prilikom ispitivanja osobina kod kojih se može očekivati da sudionici nastoje održati dobru sliku o sebi, važno je metodološko pitanje kako izbjeći davanje socijalno poželjnih odogovora. Stoga je tema ovog rada unapređivanje postupaka za ispitivanje samopoštovanja kad se koristi implicitna mjera samopoštovanja koja je karakterizirana nemogućnošću svjesnog utjecanja na rezultate. Na 25 studenata psihologije je primijenjen Test implicitnih asocijacija koji počiva na mjerenju vremena latencije na serije podražaja koji predstavljaju kombinacije kritičnih riječi. Budući da postoje dileme oko optimalne forme ovoga testa kada se njime mjeri implicitno samopoštovanje i načina formiranja konačnog rezultata na testu, u ovom su radu uspoređene dvije forme testa: jedna koja kao referentnu točku za usporedbu s pojmom ja koristi drugi, a druga forma koristi ne-ja tj. neutralni pojam. Iako neki istraživači smatraju da pojam drugi ima negativno konotativno značenje, rezultati nisu pokazali razliku u shvaćanju pojma drugi i neutralnog pojma. To pokazuje da je pojam drugi opravdano koristiti u ispitivanju samopoštovanja Testom implicitnih asocijacija. Nisu nađene razlike u rezultatima ovisno o redoslijedu rješavanja blokova zadatka, čime je potvrđena pretpostavka za uspješno korištenje ovog testa. Pokazalo se da nije opravdano uključivanje zadataka za vježbu u formiranje konačnih rezultata u istraživanju implicitnog samopoštovanja pomoću ovog testa, što se ponekad čini. Ovaj rad predstavlja važan metodološki doprinos mjerenju samopoštovanju pomoću implicitne mjere, koja ima niz prednosti nad uobičajenim određivanjem samopoštovanja pomoću skala.
7. Jelić, M. (2009) Validacija hrvatske verzije Skale socijalnog samopoštovanja. Migracijske i etničke teme, 25, 3, 237–262. U okviru teorije socijalnog identiteta konstrukt samopoštovanja je dobio središnju ulogu u objašnjenju međugrupne diskriminacije. Ova teorija je naglasila razliku između osobnog i socijalnog identiteta nastojeći izbjeći objašnjenja grupnih i međugrupnih procesa u terminima osobina pojedinca. No zbog nedostatka dobrih mjera socijalnog samopoštovanja pretežno se koriste mjere osobnog samopoštovanja što je konceptualno pogrešno. Stoga je u ovom istraživanju adaptirana i validirana Skala kolektivnog samopoštovanja (CSES; Luhtanen i Crocker, 1992) koja mjeri razinu socijalnog identiteta temeljenu na članstvu u zadanoj grupi i koja se pokazala korisnom u ranijim istraživanjima. Istraživanje je provedeno na 273 učenika i studenata iz Zagreba i Velike Gorice i 1014 građana Vukovara. U prvom koraku su provjerene metrijske karakteristike hrvatske verzije skale, a u drugom je utvrđena njena valjanost i povezanost sa srodnim konstruktima. Iako dobiveno 4-faktorsko rješenje ne odgovara sasvim strukturi koju predlažu autorice skale, nađeno je da skala ima stabilnu faktorsku strukturu potvrđenu na dva različita hrvatska uzorka. Skala daje informacije o visini pozitivnog i negativnog socijalnog samopoštovanja, o tome kako osoba doživljava da drugi percipiraju grupu kojoj pripada, te koliko je ta grupa uopće važna za njeno samopoimanje. Sve četiri vrste informacija pokazale su se korisnima u objašnjenju nacionalnog identiteta, grupne pristranosti i međugrupnih stavova općenito. Vrijednosti pouzdanosti i indikatori valjanosti dobiveni u ovom istraživanju pokazuju da je Skala kolektivnog samopoštovanja korisno sredstvo za istraživanja grupnih procesa i međugrupnih odnosa i u Hrvatskoj, što je važan metodološki doprinos.
8. Jelić, M. (priložena potvrda uredništva o prihvaćanju za tisak u volumenu 16, 2009). Is self-esteem predictor of in-group bias and out-group discrimination? Review of Psychology, 16. U ovom su radu provjeravane postavke dviju teorija kojima se objašnjavaju međugrupni odnosi: teorije socijalnog identiteta i teorije socijalne dominacije. Ranija istraživanja pokazala su da ljudi svoje grupe procjenjuju pozitivnije nego grupe kojima ne pripadaju, kao i da su spremniji omalovažavati i diskriminirati pripadnike vanjskih grupa. To se objašnjava djelovanjem dva ključna faktora: samopoštovanja i statusa grupa. U istraživanju je sudjelovalo 935 stanovnika Vukovara odabranih probabilističkim uzorkovanjem. Primijenjeni su upitnici osobnog (Rosenberg, 1965) i kolektivnog samopoštovanja (Luthanen i Crocker, 1992), nacionalnog identiteta (Čorkalo i Kamenov, 1998), barometar međuetničkih odnosa i sklonost diskriminaciji vanjske grupe. U skladu s postavkama teorije socijalnog identiteta i teorije socijalne dominacije, dobiveni rezultati potvrđuju da je status grupe povezan s razinom samopoštovanja, pri čemu pripadnici većinske grupe imaju i više socijalno samopoštovanje. Nadalje, osobe višeg socijalnog samopoštovanja pokazuju veću pristranost u korist vlastite grupe i sklonije su diskriminaciji vanjske grupe od osoba niskog socijalnog samopoštovanja. Osobno samopoštovanje pokazalo se manje važnim u međugrupnom kontekstu. Međutim, suprotno nalazima ranijih autora, utvrđeno je da su osobe visokog socijalnog a niskog osobnog samopoštovanja najsklonije pristranoj procjeni vlastite grupe, kao i diskriminaciji članova vanjske grupe kako bi uzdigli ili održali visoko socijalno samopoštovanje i kompenzirali nedostatak osobnog samopoštovanja. Istaknuta je važnost društvenog i političkog konteksta u istraživanjima grupnih i međugrupnih procesa i odnosa. Ovo istraživanje predstavlja važan doprinos razumijevanju složene interakcije između dva oblika samopoštovanja i zategnutih međugrupnih odnosa.
U opisanim istraživanjima dr.sc. Margareta Jelić je potvrdila da poznaje teorijske i metodološke probleme dva značajna područja socijalne psihologije kojima se istraživački bavi više godina. Posebno valja istaknuti njen doprinos uređivanju instrumenata koji su temelj valjanog proučavanja koncepata socijalnog samopoštovanja, iskustava u bliskim partnerskim vezama, te primjene implicitnih mjera osobnog samopoštovanja. Ona je također značajno pridonijela razjašnjavanju nekih metodoloških dvojbi u opisanim područjima. Valja također istaknuti i doprinos njenih radova u pojašnjavanju međusobnog odnosa individualnog i kolektivnog samopoštovanja i njihove uloge u međuetničkim odnosima nakon sukoba. Njeni se radovi odlikuju temeljitim poznavanjem područja koja istražuje, prikladnim metodološkim postupcima prikupljanja i analize podataka, te sadržajnim raspravama i teorijskim integracijama što pokazuje da se radi o profiliranoj mladoj znanstvenici koja daje aktivan doprinos područjima kojima se bavi.
Stručna djelatnost
Uz rad na znanstveno-istraživačkim projektima Odsjeka za psihologiju, pristupnica je sudjelovala i u nekoliko stručnih projekata gdje je stekla praktična i organizacijska iskustva. Više je godina sudjelovala u projektu „Psihološke krizne intervencije” pri Društvu za psihološku pomoć (voditeljica dr. sc. Lidija Arambašić). U sklopu ovog projekta napravila je i vodila bazu podataka, sudjelovala u formiranju timova za provedbu kriznih intervencija, te koordinirala i organizirala njihovu provedbu na području Hrvatske. U provedbi nekih kriznih intervencija i sama je sudjelovala.
Sudjelovala je i u međunarodnom projektu „The European Network for Traumatic Stress“ (TENTS) koji se bavi razvijanjem europske mreže centara koji se bave traumatskim stresom (voditelj za Jugoistočnu Europu dr. sc. Dean Ajduković). Tijekom jednogodišnjeg rada na projektu provodila je fokusne grupe u široj regiji, obavljala organizacijske poslove, a predstavila je rezultate projekta u izlaganju pod nazivom „Psychosocial services, needs and dissemination of TENTS products: Bosnia & Herzegovina, Serbia, Slovenia, Macedonia, Croatia” na skupu u Bruxellesu u svibnju 2009.
Sudjelovala je u projektu „Nasilje u obitelji“ koji je trajao tri godine, a proveden je u suradnji s međunarodnom organizacijom Admira i Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar“. U sklopu ovog projekta Društva za psihološku pomoć oblikovani su i provedeni programi ciljane izobrazbe iz pružanja pomoći žrtvama partnerskog nasilja za radnike primarne zdravstvene zaštite, stručne suradnike centara za socijalnu skrb, stručnjake iz sustava pravosuđa i policije i stručne suradnike iz vladinih i nevladinih organizacija koji se bave problemom nasilja u obitelji.
U suradnji s kolegama konstruirala je više skala stavova namijenjenih korištenju u praksi, npr. stavovi prema psihosocijalnom tretmanu počinitelja nasilja u obitelji, stavovi o uzrocima nasilja u obitelji, stavovi o dječjem korištenju interneta, stavovi o suvremenim tehnologijama, stavovi o ravnopravnosti rodnih uloga, stavovi o invalidima itd.
Kao članica organizacijskog odbora sudjelovala je u organizaciji nekoliko međunarodnih skupova: 15. Konferencija Europskog udruženja za eksperimentalnu socijalnu psihologiju (Opatija, lipanj, 2008), 10. Europska konferencija o traumatskom stresu ECOTS (Opatija, lipanj, 2007), 17. Dani Ramira i Zorana Bujasa (Zagreb, prosinac, 2005), 6. Međunarodna konferencija Health and Human Rights (Cavtat, lipanj, 2001). Jedna je od urednica „Knjige sažetaka 17. Dani Ramira i Zorana Bujasa” (2005).
Objavila je dva poglavlja u knjizi „Primijenjena psihologija: pitanja i odgovori“ (urednica dr. sc. D. Čorkalo Biruški, 2008). U njima je na vrlo pristupačan i jednostavan, ali visoko stručan način prezentirala područja kojima se istraživački bavi. U poglavlju naslovljenom „Voli me, ne voli me... i zašto? Privlačnost, privrženost i ljubav” uobličila je glavne spoznaje o nastanku i održavanju romantičnih (ljubavnih) veza, a u poglavlju „Što vidimo u ogledalu? Pojam o sebi i samopoštovanje” spoznaje o slici o sebi i samopoštovanju. Knjiga je dio obavezne literature za kolegij Odabrane teme iz primijenjene psihologije
Jedna je od urednica knjige „Što ljubavnu vezu čini uspješnom?” koja je nastala kao rezultat istraživanja partnerskih odnosa provedenog u sklopu Psihologijske ljetne škole (2005). Jedna je od prevoditeljica poznate knjige “Luciferov učinaka: Što dobre ljude čini zlima?”, vodećeg američkog socijalnog psihologa Philpa Zimbarda, a sudjelovala je u organiziranju njegovog gostovanja u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u listopadu 2009. godine.
Povremeni je recenzent časopisa Ljetopis studijskog centra socijalnog rada i Suvremena psihologija.
Od 2001. godine M. Jelić radi kao savjetovateljica u Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta. Osim toga je redoviti suradnik Centra za psihologijske instrumente (CPI) Filozofskog fakulteta. Tako je sudjelovala u stručnim projektima izobrazbe komunikacijskih vještina za Phoenix-farmaciju (2007), vodila je fokusne grupe sa zaposlenicima Coca-cola Beverages Hrvatska u istraživanju „Razlozi (ne)zadovoljstva djelatnika CCBH“ (2007, 2008), te fokusne grupa s pripadnicima različitih djelatnosti u istraživanju „Identitet grada Osijeka“ (2008).
Nastavna djelatnost
Dr. sc. Margareta Jelić aktivno je sudjelovala u osmišljavanju i provedbi nastave iz socijalne psihologije na prediplomskom i diplomskom studiju psihologije. Održavala je nastavu iz više predmeta: vježbe i seminare iz Socijalne psihologije I, Socijalne psihologije II, Psihologijskog praktikuma III i IV, Interpersonalni i unutargrupni odnosi, Socijalni identitet i međugrupni odnosi, Culture and Social Psychology koji se jednu godinu održavao na engleskom jeziku u sklopu dodiplomskog studija psihologije. Osmislila je, priredila predaje novi kolegij Samopoimanje i samopredstavljanje.
Od 2004. do 2008. godine je sudjelovala je u izvođenju predavanja iz predmeta Odabrane teme iz primijenjene psihologije za studente Filozofskog fakulteta i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Od 2004. je izvodila seminare kolegija Osnove socijalne psihologije za studente sociologije, a od ak.god. 2009/2010 je nositeljica tog kolegija te vodi predavanja i seminare. Niz godina (od 2004.) izvodi predavanja i seminare iz kolegija Ekološka psihologija odnosno kasnije Uvod u ekološku psihologiju na diplomskom Studiju krajobrazne arhitekture Agronomskog fakulteta.
Mentorirala je četiri diplomske radnje na Odsjeku za psihologiju te jednu na Studiju uređenja krajobraza na Agronomskom fakultetu. Bila je suvoditeljica XV. Ljetne psihologijske škole (2005) koja se bavila temom partnerskih odnosa. Nakon opsežnog istraživanja u kojem su sudjelovali studenti-polaznici ljetne škole, izvještaj je tiskan kao knjiga čija je jedna od urednica bila M. Jelić.
Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
Na temelju iznesenog stručno povjerenstvo smatra da viša asistentica dr. sc. Margareta Jelić ispunjava uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika i docenta u području društvenih znanosti koje propisuju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 105/04, 174/04) i Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/5) jer:
1. stekla je doktorat društvenih znanosti, polje psihologija.
2. objavila je 8 znanstvenih radova iz područja socijalne psihologije u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama - A1 (potrebno 6 radova od čega 2 kategorije A1)
Pristupnica ispunjava i uvjete iz Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/06) za izbor u zvanje docenta (od 4 potrebna 2 uvjeta), jer:
1. sudjelovala je u izvođenju nastave u daleko većem obimu od 90 norma sati na Filozofskom fakultetu i na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
2. usavršavala se tijekom rada u znanstvenom području, nastavi i struci u trajanju duljem od 3 mjeseca
3. kao autor ili koautor prezentirala je 34 rada na znanstvenim skupovima (potrebno 3), od kojih 32 na međunarodnom znanstvenom skupu (treba jedan)
Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da usvoji pozitivno mišljenje stručnog povjerenstva o izboru dr. sc. Margarete Jelić u zvanje znanstvenog suradnika i u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana socijalna psihologija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo:
1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
2. dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof.
3. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru
Prilog:
1. Tabelarni prikaz ocjena ukupne nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora za znanstveno-nastavno zvanje docenta
Ocjena ukupne nastavne i stručne djelatnosti dr. sc. Margarete Jelić u postupku izbora za znanstveno-nastavno zvanje docenta
|TREBA ISPUNITI DVA OD ČETIRI UVJETA |OSTVARENO |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i |DA. U zadnjih pet godina svake je godine sudjelovala u |
|status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina |izvođenju nastave na više kolegija s godišnjem opterećenjem |
|prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na|većem od 150 norma sati. |
|nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati; | |
|2. da je pomogao studentima pred diplomskih/diplomskih studija |Djelomično je ostvareno. Bila je mentorica u 4 diplomska rada|
|pri izradi završnih – diplomskih radova i pri tome da je objavio| |
|barem jedan rad u koautorstvu sa studentom; | |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi |DA. Usavršavala se tijekom rada u znanstvenom području u |
|usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili |trajanju duljem od 3 mjeseca |
|inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca; | |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na |DA. Prezentirala je 34 rada na znanstvenim skupovima od čega |
|znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom |32 na međunarodnim znanstvenim skupovima |
|znanstvenom skupu. | |
U Zagrebu, 20. studenog 2009. ČLANOVI STRUČNOG POVJERENSTVA:
1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
2. dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof.
3. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru
Dr. sc. Morana Čale, red. prof.
Dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
Dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru
Fakultetskome vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici održanoj 30. lipnja 2009. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerentsvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku. Stoga na temelju uvida u u natječajnu dokumentaciju, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokome obrazovanju, Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnoga vijeća za znanost te Odluke Rektorskoga zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, Fakultetskome vijeću podnosimo
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 13. srpnja 2009. prijavila se dr. sc. Snježana Husić. Autorica je dostavila sve tražene dokumente, na temelju kojih podnosimo prikaz njezine znanstvene, nastavne i stučne djelatnosti.
1. Životopis
Dr. sc. Snježana Husić rodila se 18. siječnja 1969. u Zagrebu, gdje se školovala i s visokim prosjekom ocjena diplomirala studij talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu.
Tijekom studija, triput je boravila u Italiji kao stipendist (u Riminiju, Recanatiju i Napulju).
Od rujna 1991. do svibnja 1992. volontirala je kao pomoćna logističarka pri misiji međunarodne humanitarne organizacije Liječnici bez granica u Hrvatskoj.
Nakon diplome, prijavila se na međunarodni natječaj Scuola Normale Superiore u Pisi te dobila trogodišnju stipendiju za strance, za usavršavanje iz talijanske književnosti. Tijekom boravka u Pisi, od siječnja 1994. do siječnja 1997, pohađala je kolegije i položila ispite iz talijanske književnosti na Scuola Normale Superiore i na Sveučilištu u Pisi (prof. Piero Cudini, Luigi Blasucci, Marco Santagata, Marcello Ciccuto). Sudjelovala je kao tutor za područje književnosti u radu dvaju Sveučilišnih orijentacijskih tečaja u organizaciji Scuola Normale Superiore, 1996. i 1999. godine.
Po isteku stipendije u Pisi, iz obiteljskih se razloga preselila u Trst, gdje je živjela od veljače 1997. do lipnja 1998. i radila kao prevoditeljica te kao redaktorica hrvatskog izdanja časopisa “Colors” (Treviso), s kojim je nastavila povremenu suradnju do 2003. godine.
U rujnu 1998. Zaklada Međunarodne nagrade “Galileo Galilei” (Fondazione Premio Internazionale “Galileo Galilei”) dodijelila joj je međunarodnu nagradu “Nicoletta Quinto” i stipendiju za mlade strane znanstvenike, za zasluge u promicanju talijanske znanosti, kulture i umjetnosti izvan Italije. Kao stipendistica Zaklade, boravila je u Pisi od rujna 1998. do rujna 1999. godine.
Od listopada 1999. bila je zaposlena u nakladničkoj kući SysPrint iz Zagreba na mjestu urednice beletrističkog i lektirnog programa, do 11. travnja 2000. godine, kada je kao znanstvena novakinja započela s radom na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Godine 2000. upisala je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te 4. veljače 2005. s odličnim uspjehom obranila magistarski rad Autobiografija pod pseudonimom. Disperzija autobiografskog diskurza u književnom opusu Alberta Savinia.
Odobreno joj je potom stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te je 16. rujna 2008. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranila doktorsku disertaciju Životinjske figure u talijanskoj književnosti srednjega vijeka. Po obrani doktorata, promaknuta je u zvanje višeg asistenta na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 2000. do danas izvodila je nastavu na preddiplomskim, diplomskim i jednom doktorskom kolegiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izlagala je na znanstvenim i stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu te objavljivala znanstvene, pregledne i stručne radove.
Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Od 1995. objavljuje književne prijevode s talijanskog i engleskog jezika, a od 2002. angažirala se na usavršavanju i naobrazbi budućih književnih prevodilaca te je sudjelovala kao predavač, tutor i suvoditeljica na više radionica književnog prevođenja za studente talijanistike i diplomirane talijaniste.
Također je članica Matice hrvatske i Uredničkog kolegija Festivala europske kratke priče.
2. Znanstvena djelatnost
a) Doktorski rad
Doktorski rad dr. sc. Snježane Husić, pod naslovom Životinjske figure u talijanskoj književnosti srednjega vijeka (303 stranice), na korpusu srednjovjekovnih bestijarija i drugih, pretežito enciklopedijskih tekstova relevantnih za animalistiku, razmatra zooetičku problematiku poimanja vrsne razlike između čovjeka i životinje kakvo ishodi iz neznanja i predrasuda o životinjstvu kao ljudskome drugom, a koje podrazumijeva ideološki uvjetovanu vrijednosnu hijerarhiju utemeljenu na zasadama antropocentrizma odnosno specizma. Svoj zadatak autorica motivira moralnim i propedeutičkim razlozima, koji je navode da svoje uvide o povijesnoj kulturi srednjovjekovne pismenosti, određenoj antropološkim i kozmološkim mjerilima kršćanske teologije, odmjerava i o znanstvene spoznaje suvremene zoologije, sociobiologije, bioetike, ekoetike te pravne regulative koja se odnosi na faunu i okoliš. Književni tekstovi kojima se bavi zanimaju je prije svega kao dokumenti koji za srednjovjekovlje predstavljaju izvor znanja, pa stoga nastoji u prvome redu u njima razlučiti izmišljaj od referencijalno valjanih, tj. empirijski provjerljivih ili naknadno znanstveno potvrđenih elemenata.
U prvome poglavlju rada, zastupa se mišljenje kako bi povijesna znanost morala u svoj obzor uključiti i povijest prirodnoga svijeta, utoliko što njegove mijene ovise o ljudskom djelovanju.
Drugo poglavlje, “Životinje imaju dušu”, smješta problematiku poimanja međuvrsnih odnosa u srednjovjekovnoj kulturi u ideološki kontekst kršćanske teologije te potanko razmatra njezine doktrinarne temelje – Sveto pismo i Aristotelovo učenje o trojakoj tipologiji duše u živih bića – u kojima autorica kao glavno obilježje ističe antropocentrični binarizam, “zbog kojega je kršćanstvo i danas na meti boraca za ljudska prava”. Među čimbenike specizma judeo-kršćanske civilizacije što ga sažima Biblija, odgovorne za pripisivanje moralnih i simboličkih vrijednosti životinjskim vrstama, autorica ubraja gospodarski utilitarizam, zakonitosti hranidbenog lanca i povijesne okolnosti te kao primjere razmatra biblijske kontekste u kojima se pojavljuju motivi zmije, psa, lava itd. Budući da se biblijski antropocentrizam u kršćanskoj teologiji povezuje s Aristotelovim opisima životinjskoga svijeta, unatoč činjenici da antički filozof čovjeka načelno svrstava među životinje i uspostavlja kontinuitet među svim živim bićima, autorica se poziva na opsežnu sekundarnu literaturu da bi Aristotelove prirodoslovne uvide najprije razmotrila sa stajališta elemenata koji donekle anticipiraju neke aspekte moderne etologije i evolucijskog biheviorizma, a zatim istaknula njihove esencijalističke i metafizičko-teleološke značajke. Aristotelovu trodiobu životnih načela ili duša na vegetativnu, osjetilnu i umnu, na kojoj počiva dihotomna podloga vrijednosne ljestvice vrsta u kršćanstvu, preuzima patristika, pa poimanje bogolike kognitivne te stoga i moralne nadmoći čovjekove besmrtne duše – zbog koje je čovjek obdaren sposobnošću transcendencije, samosviješću i govorom – naprama životinjama autorica razmatra u Augustina, Tome Akvinskoga i Alberta Velikog. Premda se životinje u kršćanskoj teologiji poimaju kao bića bez razuma pa stoga i bez slobodne volje i moralne odgovornosti, u srednjovjekovlju ne manjka primjera sudskih procesa i kažnjavanja životinja, o čemu autorica navodi potkrepe iz Kronike Salimbenea de Adama te iz pripovjedne zbirke Novellino. Ti su pak slučajevi u skladu sa starozavjetnim kažnjavanjem životinja na temelju vlasničkoga prava, kako ga tumači Toma Akvinski. U svjetovnoj etici 20. stoljeća ljudska moralna odgovornost i dalje se konstruira oko obaveze ljudsko-razumsko-moralne sastavnice da potisne i zatomi svoju unutarnju životinjsko-osjetilno-nagonsku protutežu, iz čega, po autoričinu mišljenju, ishodi i negativnost poimanja životinjstva uopće. Zato autorica razmatra Badiouovu i Lévinasovu etiku “iz perspektive njihova odnosa prema neljudskom” te zaključuje da oba filozofa “isključuju neljudsko iz sfera etike”. Nasuprot teološkom isključenju životinja iz moralnosti, drukčiji odnos prema životinjama autorica istražuje u poeziji i propovijedima Franje Asiškoga te propovijedima Antuna Padovanskog kako ih dočaravaju legende okupljene pod naslovom Cvjetići svetoga Franje. Na razini doslovnosti, u svetoga Franje autorica primjećuje kolebanje “između zoofilije i antropocentrizma”, ali zatim navodi Continijevu tezu o alegoričnosti Franjinih propovijedi životinjama, koja skriva svečev pravovjerni utilitarni antropocentrizam. Nastanak legende o svečevoj zoofiliji autorica objašnjava nepotpunom antropomorfizacijom životinjskih likova, koji “zadržavaju mnoga obilježja karakteristična za vrstu kojoj pripadaju”. No Franjin i franjevački stav ne odudara od teološkog antropocentrizma, koji ravna i predodžbom o životinjama kao značenjskim elementima u knjizi svijeta, faktualnoj alegorijskoj poruci što ju je Stvoritelj namijenio čovjeku. Antropocentrična načela kršćanskog nauka autorica zatim provjerava na poredbama i metaforama u književnim tekstovima moralno-didaktičkog, političkog i ljubavnog pjesništva, kao što su tekstovi Guittonea iz Arezza, anonimna Židovsko-talijanska elegija te lirika Cina iz Pistoie i Panuccia dal Bagna. U pogledu Cinove i Panucciove ljubavne lirike, analogiju muške dominacije u međuvrsnim i rodnim odnosima autorica izvodi, s jedne strane, iz toposa usporedbe žene s divljom zvijeri, te s druge, iz motiva poživotinjenja lirskog subjekta kao posljedice nesretne, a očovječenja kao ishoda sretne ljubavi. Treba napomenuti da u takvome autoričinu shvaćanju, kojemu je prosudbeni stožer politička obojenost književne upotrebe životinjskih motiva, motiv “ljubav” postaje metaforom odnosa moći na način posve suprotan uvriježenome književnokritičkom tumačenju društvenog obrasca udvorne lirike, prema kojemu dominantni, Božjemu analogni položaj ima upravo žena kao predmet ljubavne želje, utoliko što je gospodarica uniženja odnosno uzvišenja duše svojega muškog vazala, s kojim se poistovjećuje lirski subjekt. Sve opisane pojave životinjskih motiva autorica smatra “omalovažavajućim prispodobama čovjeka sa životinjama”, za razliku od vrijednosnog sadržaja što ga izražavaju izvedenice pridjeva umano, tj. 'ljudski' ili 'čovječan' u, primjerice, Boccaccia ili sicilijanskoga pjesnika Tomasa di Sassa iz Messine. Spomenuta suprotnost autoricu navodi da razmatranje motiva srednjovjekovne književnosti poveže s dvadesetostoljetnom raspravom o paradoksima specističke uporabe pojma ljudskosti kao sinonima pozitivnih moralnih vrijednosti te da, “upuštajući se svjesno u anakronističke kvalifikacije”, iz stihova Tomasa iz Messine izvede implikacije koje “mogu potkopati duboko ukorijenjene specističke predrasude”: naime, po autoričinu mišljenju, riječ umano u sicilijanskog pjesnika označava pozitivno svojstvo koje “implicitno” mogu steći i životinje.
Treće poglavlje posvećuje se velikoj zaokupljenosti srednjovjekovnih pravnih dokumenata, stručnih priručnika i rasprava te književnih tekstova životinjama. Iz niza žanrova srednjovjekovne pismenosti, od prvih veterinarskih priručnika i traktata o lovu, preko Izidorovih Etimologija, do basni i Romana o Liscu, autorica izdvaja bestijarije, utoliko što su ti popularni tekstovi opsežne i dugotrajne difuzije “odredili u najvećoj mjeri [...] predodžbe o neljudskim vrstama kakve proizlaze iz drugih oblika književnih tekstova talijanskoga srednjovjekovlja”. Većinom po uzoru na rodonačelnički latinski bestijarij Fiziolog, a u skladu s Pavlovom Poslanicom Rimljanima kao teorijskim modelom, bestijariji zadržavaju dvodijelnu, naturalističko-alegorijsku strukturu prikaza pojedinih životinjskih vrsta, koja obuhvaća zoološki opis i teološko odnosno moralno tumačenje njihova značenja. Značajka je Fiziologa i bestijarija koji se na njega ugledaju što uspostavljaju mrežu odnosa po kojima se životinje razlikuju od čovjeka te jedne od drugih, a zajedničko im je svojstvo svrstanost “u jedinstvenu kategoriju suprotstavljenu čovjeku”. Nastanak žanra autorica najprije ilustrira na primjeru starofrancuskih bestijarija Philippea de Thaüna, Pierrea de Beauvaisa, Guillaumea le Clerca i Gervaisea. Talijanski bestijariji nastaju tek u 13. i 14. stoljeću, znatno kasneći za starofrancuskima, a poprimaju raznolike oblike: Toskanski bestijarij je pisan prozom prema modelu Fiziologa; Moralizirani bestijarij ima oblik sonetnog niza; L'Acerba, mala enciklopedijska suma Cecca iz Ascolija, sadržava i bestijarijsko-lapidarijsku knjigu; Brunetto Latini u spjevu Tesoretto razmatra granicu između ljudskog i životinjskog; putopis Marca Pola Milione obuhvaća izvješća o egzotičnim životinjama. U usporedbi s latinskim i starofrancuskim uzorima, autorica u talijanskim bestijarijima zapaža tendenciju snižavanja alegorizacijskog registra s teološko-anagogijske na moralnu razinu, ali i širenje vrstovnog raspona dodavanjem fantastičnih vrsta, a kao posebnu zanimljivost ističe primjenu snažne normalizacije diskurza na čudovišna bića. Nizu opširnih izlaganja o spomenutim djelima autorica pridodaje i razmatranje o latinskoj Knjizi o čudovištima, očuvanoj u rukopisima iz 9. i 10. stoljeća, kao primjer vrstovnog kataloga u kojemu alegoriju zamjenjuje propitivanje vjerodostojnosti ovozemaljskog postojanja fantastičnih stvorenja kao što su fauni, satiri, sirene i sl.
U četvrtome poglavlju autorica se bavi postupcima metaforizacije, alegorizacije i simbolizacije u tekstovima srednjovjekovnih autora. Najčešća figurativna upotreba životinjskog motiva počiva na analogiji s čovjekom. Autorica smatra da je preduvjet takve upotrebe ipak znanje o životinjama, a osnovnim izvorom znanja kako o životinjama, tako i o već kodiranim ljudsko-životinjskim analogijama, smatra bestijarije i bestijarijske dijelove enciklopedijskih tekstova. Zato se polemički osvrće na običaj kritičara kao što je primjerice Contini da “valjda logikom autonomije pjesništva po svaku cijenu [...] svako spominjanje životinja podvede pod poetsko nasljedovanje”, dok autorica jednakovrijednim poticajem smatra enciklopedijske i praktične priručnike, usmenu predaju i empirijska neposredna opažanja, jer “u istraživanju kojemu je cilj prvenstveno pokazati u kojoj mjeri i na koji način književnost potvrđuje ili pak potkopava ustaljene specističke predrasude, nije od presudne važnosti točno identificirati ovaj ili onaj tekst” U odjeljcima koji slijede autorica razmatra pojedine životinjske vrste prema tome jesu li u srednjovjekovnim pismenim oblicima podložne fantastičnoj srednjovjekovnoj zoologiji ili su vezane uz naturalističku tradiciju. U zasebnom odjeljku bavi se pitanjem referencijalne vjerodostojnosti tzv. “vječnih životinjskih metafora”, tj. frazeoloških upotreba zoonima, gdje su “neljudske [...] životinje još više nego drugdje zamrznute u svom vrsnom karakteru”; njihovu veću učestalost autorica zamjećuje u moralističkim tekstovima srednjovjekovlja, dok upotrebu zoonima kao heraldičkih metonimija uočava u političkom pjesništvu. Zoonimi se u srednjovjekovnoj književnosti često pojavljuju i u okviru retoričke figure adinaton. Autorica zatim razmatra šest vrsta najčešćih metafora srednjovjekovne književnosti vezanih uz motiv životinje, koje su se ustalile u jeziku i književnoj tradiciji: riječ je o konjičkim, lovnim, ribarskim, letačkim, pjevnim i pastirskim metaforama. Rad u prilogu donosi vrlo koristan popis zoonima razvrstanih prema autorima i djelima talijanske srednjovjekovne književnosti.
Doktorski rad dr. sc. Snježane Husić obrađuje veoma obuhvatan korpus primarnih tekstova u okviru osebujne transdisciplinarnoj koncepciji, koja uključuje poznavanje i suverenu primjenu iznimno opsežne i raznolike znanstvene literature, te predstavlja značajan prilog spoznajama o problematici animalističkih motiva u talijanskoj srednjovjekovnoj kulturi.
b) Znanstveni radovi
Pristupnica je objavila niz izvornih i preglednih znanstvenih radova na hrvatskom i talijanskom jeziku, većinom iz područja talijanske književnosti, te jedan na temu iz starije hrvatske književnosti.
1. Izmišljeni stvarni život Pirandellovih šest lica, u Luigi Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 2003, str. 5-21.
Riječ je o proširenoj i izmijenjenoj verziji rada koji je pod istim naslovom prethodno objavljen u Luigi Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997, str. VII-XVI.
Rad donosi kratku povijest teksta i izvedaba Pirandellove drame Šest lica traži autora. Autorica kroz razmatra kulturni kontekst u kojemu je drama nastala i kroz analizu dramaturških postupaka tumači kao obračun s građanskim teatrom i s krutim granicama koje ovaj podrazumijeva između pojmovnih parova kao što su pozornica/gledalište, gluma/život, fikcija/zbilja, maska/lice.
Husić je za to izdanje i prevela Pirandellovu dramu te sastavila Dodatak, koji sadrži “Izvatke iz kritike”, “Kronologiju” i “Bibliografiju” (str. 121-135).
Rad je citiran u: Željka Metesi Deronjić, Odnos umjetnosti i života u Pirandella, “Filozofska istraživanja”, god. XXVIII, sv. 4, 2008, str. 951.
2. I nomi di Alberto Savinio: dall’autonominazione all’autobiografia, u Identità e diversità nella lingua e nella letteratura italiana. Atti del XVIII congresso dell’A.I.S.L.L.I. (Lovanio, Louvain La Neuve, Anversa, Bruxelles 16/19 luglio 2003), sv. III, Poesia e narrativa del Novecento, ur. M. Bastiaensen, W. Geerts, G. P. Giudicetti, S. Gola, I. Lanslots, C. Maeder, I. Melis, F. Musarra, D. Vanden Berghe, B. Van den Bossche i S. Vanvolsem, Franco Cesati Editore, Firenca, 2007, str. 245-253.
Utvrdivši da je u književnom opusu Alberta Savinia odsutna autobiografija prema uvjetima koje za takvu žanrovsku definiciju djela postavlja teoretičar Philippe Lejeune, autorica istražuje neke važne aspekti Savinijeva autobiografizma, tj. primjene nekih tipično autobiografskih postupaka u različitim tekstovima. Posebno se problematičnim pritom pokazuje Lejeuneovo usidrenje identiteta između autora, pripovjedača i lika u imenu, počevši od činjenice da je Alberto Savinio pseudonim Andree De Chirica. Sagledavši čin vlastitog preimenovanja u svjetlu važnosti koju Savinio pridaje semantici osobnih imena, zaključuje se da je riječ također o činu samostvaranja, bliskom kreaciji književnog lika. Autobiografski diskurz tumači se naposljetku kao višestruko obilježen alteritetom, nasuprot Lejeuneovu inzistiranju na identitetu, a upravo u opusu Alberta Savinia prepoznaje se vješto poigravanje tenzijom između autobiografskog identiteta i alteriteta.
3. Il doppio trasumano: I mostri e gli animali di Alberto Savinio, u Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana. Atti del Convegno Internazionale (Dubrovnik, 8-11 settembre 2004), ur. Morana Čale, Tatjana Peruško, Sanja Roić i Alessandro Iovinelli, FF Press – Talijanski institut za kulturu, Zagreb, str. 313-320.
Temelj za analizu funkcije čudovišnih i poluživotinjskih likova u djelu Alberta Savinia uvodno je razmatranje o poimanju ljudskosti, životinjstva i čudovišnosti u suvremenoj etici i filozofiji. Analizira se odnos prema ljudskom i životinjskom prvenstveno kod Alaina Badioua i Emmanuela Lévinasa te se zaključuje da je, usprkos naizgled oprečnim pozicijama tih dvaju filozofa, njihovim shvaćanjima etike zajednički antropocentrizam, koji podrazumijeva neproblematičnu granicu između ljudskog i životinjskog. Ta granica međutim dolazi u pitanje pri susretu s čudovišnim, što se prepoznaje u razmatranjima čudovišnog kod Jacquesa Derride, Michela Foucaulta i Richarda Rortyja. U radu se tome dodaje da je nužan element čudovišnog neka ljudska karakteristika, to jest da se čudovište definira kao takvo na temelju njegova sudjelovanja u ljudskosti, a ne u životinjstvu. Upravo u Saviniovoj pripovijetki Un maus in casa Dolcemare ovvero i mostri marini pronalazi se takvo poimanje čudovišnog te se zaključuje da čudovište treba razumijevati ne kao ljudskome Drugo, nego kao dvojnika.
4. Antipetrarkizam Marina Držića suprotiv ljudima nahvao, u Putovima kanonizacije. Zbornik radova o Marinu Držiću (1508–2008), ur. Nikola Batušić i Dunja Fališevac, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2008, str. 688-703.
Rad je prethodno objavljen u časopisu “Mogućnosti”, god. XLIII, br. 7-9, 1996, str. 81-96.
Pitanje temeljno petrarkističkog ili pak antipetrarkističkog opredjeljenja Marina Držića razmatra se analizom uporabe petrarkističkih elemenata prvenstveno u djelu Grižula, uz primjere iz još nekih Držićevih djela. U radu se zastupa teza da takve uporabe, zbog njihova citatnog odnosno intertekstualnog karaktera, treba razumijevati u suodnosu rodnog i novog konteksta, s obzirom na njihovu (ne)primjerenost novoj dramskoj situaciji ili liku. Komika u prikazu pojedinih likova, ponajprije starca Grižule, ne oslanja se samo na njegovo petrarkiziranje, nego je za nju ključno što je to petrarkiziranje neprimjereno liku i situaciji. Budući da mitološki likovi u Grižuli rabe ista petrarkistička sredstva a da ona ne aktiviraju komiku, zaključuje se da u tom Držićevom tekstu petrarkizam i antipetrarkizam supostoje i nadopunjuju se u gradnji svijeta djela, koji se dijeli na petrarkistički alegorijsko-mitološki i antipetrarkistički, tj. neprimjereno petrarkistički gradsko-pastirski svijet.
Rad je citiran u više tekstova hrvatskih autora:
Tomislav Bogdan, Lica ljubavi. Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2003, str.
Tomislav Bogdan, Držićev antipetrarkizam, u Marin Držić – svjetionik dubrovačke renesanse, ur. Sava Anđelković i Paul-Louis Thomas, Disput, Zagreb, 2009, str. 62-63, 70.
Viktoria Franić Tomić, Antipetrarkizam, u Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak, M. Tatarin, M. Mataija i L. Rafolt, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2009, str. 20.
Leo Rafolt, Parodija, u Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak, M. Tatarin, M. Mataija i L. Rafolt, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2009, str. 573.
Leo Rafolt, Husić, Snježana, u Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak, M. Tatarin, M. Mataija i L. Rafolt, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2009, str. 323.
Milovan Tatarin, Grižula, u Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak, M. Tatarin, M. Mataija i L. Rafolt, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2009, str. 288.
5. Allegoria e conoscenza nel ‘Detto del gatto lupesco’, “Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia” (SRAZ), god. LIII, 2008, str. 123-151.
U interpretaciji anonimnoga kratkog spjeva Detto del gatto lupesco, nastalog u Firenci koncem 13. stoljeća, polazi se od njegova žanrovskog određenja kao životinjske epopeje na temelju pripovjedne strukture (kojoj je uzor onodobna ljudska epopeja) i vrstovnog identiteta glavnog junaka (za koji su uzor basne). Takvo se određenje potvrđuje usporedbom s glavnim talijanskim predstavnikom tog žanra, spjevom Rainaldo e Lesengrino, s kojim Detto del gatto lupesco’dijeli također talijanski epski metar, parno rimovane osmerce i deveterce. No ističu se i razlike: nepripadnost djela epskom ciklusu, vrstovna jedinstvenost glavnog junaka nasuprot basnolikoj tipičnosti likova u Rainaldu, a preko prisutnosti tzv. sicilske rime i odsutnosti formulaičnih izraza niječe se usmeno podrijetlo, što također isključuje neke prethodne interpretacije djela kao autoironične žonglerske alegorije besciljnog putovanja, kakvu je predlagao Michelangelo Picone. Pisano podrijetlo djela potvrđuje se također kroz prepoznate raznovrsne tradicijske oslonce i intertekstualne veze, od bretonskog ciklusa do kršćanskih legendi i posebno alegorijskog spjeva Mala riznica Brunetta Latinija. Na temelju raščlambe tih intertekstualnih oslonaca te simbolike spjeva, a unutar konteksta srednjovjekovne književnosti u kojoj je didaktična zoosimbolika i zooalegorija zauzimala vrlo važno mjesto, autorica se zalaže za čitanje djela Detto del gatto lupesco u alegorijskom ključu, nasuprot interpretacijama u isključivo parodijskom ključu kakve su prevladavale u talijanskoj kritici 20. stoljeća, te se parodija također odbacuje kao nužan konstituirajući element svekolikog žanra životinjske epopeje.
6. Snježana Husić i Tatjana Peruško, Pornografski moralizam u talijanskoj prozi 1990-ih, u Animalije. Antologija talijanske kratke priče, ur. Snježana Husić i Tatjana Peruško, Naklada MD, Zagreb, 2001, str. 5-14.
U predgovoru svojoj antologiji suvremene talijanske kratke priče, autorice daju pregled najvažnijih novih književnih imena koja su obilježila literarne 1990-e u Italiji, a relevantnost njihova izbora i sudova u međuvremenu je dokazana činjenicom da su mnogi od uvrštenih talijanskih pisaca, tada početnika, do danas postali renomirana pa i svjetski poznata imena (Niccolò Ammaniti, Tiziano Scarpa, Aldo Nove, Simona Vinci i dr.). U prikazu glavnih tendencija u suvremenoj talijanskoj književnosti, autorice ističu nekoliko specifičnih tematskih i motivskih krugova te pripovjednih i stilskih postupaka, kao što su intertekstualnost okrenuta masovnoj i popularnoj kulturi i novim medijima, istim fenomenima inspirirani jezični i pripovjedni eksperimenti, dječja ili adolescentska pripovjedna perspektiva, žanrovska otvorenost i implicitni etički angažman; istodobno, upozorava se na znatne razlike između pojedinih pripovjedača odnosno njihovih poetika.
7. Snježana Husić i Tatjana Peruško, Talijanska kratka priča, “Quorum”, god. XVI, br. 5-6, 2000, str. 200-248.
Djelomičan uvid u aktualno stanje na talijanskoj književnoj sceni pruža se kroz izbor priča četvorice pripovjedača mlađe i srednje generacije. Izbor je popraćen predgovorom o suvremenim tendencijama u talijanskoj književnosti (pod naslovom Ljudožderi, pisci i druge nakaze: talijanska proza devedesetih, str. 200-206), intervjuom s piscem Aldom Noveom te biobibliografskim bilješkama o zastupljenim autorima.
8. Životinjska mjera ljudskosti, “Zarez”, god. X, br. 243, 2008, str. 10-11.
U okviru suvremenih pitanja o mehanizmima uspostavljanja ljudskog identiteta u teoriji i filozofiji, kakva postavlja kulturna animalistika, u tekstu se istražuje te podvrgava kritici način na koji se granica između ljudskog i životinjskog povlači u djelu Sigmunda Freuda i Jacquesa Derride, a analiziraju se i dodirne točke između tih dvaju modela. Na temelju analize Freudova i Derridina pristupa razgraničenju ljudskog i životinjskog, identificira se mehanizam rađanja čudovišnog prelaskom granice između ljudskog i neljudskog.
9. Zvjerska peta kolona, “Zarez”, god. XI, br. 255, 2009, str. 6-7.
Članak kritički razmatra sa stajališta kulturne animalistike opreku između ljudskog i životinjskog kakva se uspostavlja u djelu suvremenoga francuskog filozofa Alaina Badioua. Usporednom analizom prikaza ljudskog i životinjskog utvrđuju se razlike i dodirne točke između etičkih modela Emmanuela Lévinasa i Alaina Badioua te njihove konzekvencije po zooetiku. Nasuprot tome, autorica se zalaže za transdisciplinarni pristup propitivanju granice između ljudskog i životinjskog u okvirima kulturne animalistike.
c) Izlaganja na znanstvenim skupovima
Pristupnica je održala izlaganja na osam skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Među znanstvenim skupovima na kojima je sudjelovala izlaganjima, četiri su inozemna međunarodna skupa.
1. Antipetrarkizam Marina Držića: ironijsko-parodijska interpretacija ‘Grižule’, Međunarodni simpozij “Talijansko-hrvatski kulturni odnosi. Hrvatska književnost od XV. do XVIII. stoljeća”, Dubrovnik, 1–2. prosinca 1995.
2. L’ironia di Guido Gozzano tra versi e prosa, Corso di orientamento universitario di Scuola Normale Superiore di Pisa, Cortona, 1-7. rujna 1996.
3. Teritorijalna organizacija pripovijedanja u ‘Kraljevstvu Slavena’, Znanstveni kolokvij “Kraljevstvo Slavena Mavra Orbinija. (Re)produkcijski okviri i recepcijski horizonti u četiristoljetnom trajanju”, Zagreb, 5. studenog 2001.
4. Gučetićeva teorija države u hrvatskom prijevodu: nekoliko terminoloških problema, Znanstveni simpozij “Gučetić – renesansna misao – ekologija”, Trsteno, 12–14. rujna 2002.
5. I nomi di Alberto Savinio: dall’autonominazione all’autobiografia, XVIII Congresso internazionale AISLLI (Associazione internazionale per gli studi di lingua e letteratura italiana) “Identità e diversità nella lingua e nella letteratura italiana”, Leuven – Louvain-la-Neuve – Antwerpen – Bruxelles, 16–19. srpnja 2003.
6. Il doppio trasumano: i mostri e gli animali di Alberto Savinio, Međunarodni znanstveni skup “Dvojnik u talijanskome jeziku i književnosti”, Dubrovnik, 8-11. rujna 2004.
7. Finzione e memoria del corpo nella narrativa di Tiziano Scarpa, XVII Convegno AIPI (Associazione internazionale dei professori d’italiano) “Tempo e memoria nella lingua e nella letteratura italiana”, Ascoli Piceno, 23-26. kolovoza 2006.
8. Bestiario del dolce stil nuovo, V Convegno di Civiltà e Cultura Italiana, Szombathely (Mađarska), 23-25. listopada 2006.
9. Donne come animali: ginecofobia e zoofobia nella letteratura misogina del Medioevo italiano, “Gender and Sexuality Italian Style”, Monash University, Prato, 3-5. srpnja 2008.
d) Stručni radovi
1. Zoran Čorkalo, Marina Čubrić, Snježana Gabelić, Dubravka Horvatek-Modrić i Snježana Husić, Lektira na dlanu za osnovnu školu 2. Repetitorij književnosti za više razrede osnovne škole, SysPrint, Zagreb, 2006.
Autori su obradili 41 djelo 34 hrvatskih i stranih književnika, s popisa lektire za više razrede osnovne škole, a knjiga služi kao priručnik uz obaveznu školsku literaturu. Osvrt na svako djelo obuhvaća: uvodnu bilješku o piscu, kratak sadržaj djela, temu, mjesto i vrijeme radnje, likove i postupke njihova prikaza i karakterizacije, žanrovsko i formalno određenje djela, njegovu strukturu odnosno kompoziciju, osnovne jezične i stilske značajke te zaključnu interpretaciju i smjernice za samostalnu ili grupnu analizu i raspravu. U koncepciji priručnika (urednica S. Husić), u prikazu obrađenih djela naglasak je stavljen na specifične književne postupke, oblikovne i stilske, te se mlade čitatelje potiče na prepoznavanje i analizu sličnih postupaka u drugim djelima, kako bi naviku čitanja usvojili i kao vlastiti kreativni i kritički čin i izazov.
2. Cronologia dei Balcani, u Massimo Nava, Kosovo, c’ero anch’io, RCS Libri, Milano, 1999, str. 205-231.
Riječ je o tekstu tiskanome kao dodatak uz svjedočanstvo talijanskog ratnog izvjestitelja i publicista Massima Nave o ratnom sukobu na Kosovu 1990-ih. U pregledu povijesti jugoistočne Europe od 3. stoljeća pr. K. do 24. ožujka 1999. odnosno intervencije Sjevernoatlantskog saveza u Srbiji, posebna se pozornost posvećuje području Kosova i Albanije te razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Tekst nastoji istaknuti povezanost različitih zbivanja u geografski i historijski širem kontekstu geografskom. Autoričina interpretacija nekih recentnih događaja i fenomena ne podudara se s onom koju u knjizi nudi Massimo Nava.
5. Snježana Husić i Tatjana Peruško, Animalije. Antologija talijanske kratke priče, Naklada MD, Zagreb, 2001.
Izborom iz talijanske pripovjedne produkcije 1990-ih godina predstavljeno je četrnaestero pisaca mlađe i srednje generacije, od kojih se većina značajnije afirmirala tek u narednom razdoblju. Autorice antologije tako su pružile uvid u aktualnu talijansku književnu produkciju čija se relevantnost u najvećoj mjeri potvrdila a posteriori. Izbor je popraćen predgovorom i biobibliografskim bilješkama o uvrštenim piscima.
6. Redaktura prijevoda i bilješke za izdanje: Benvenuto Cellini, Moj život, preveo Tin Ujević, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
Hrvatsko izdanje Cellinijeve autobiografije u prijevodu Tina Ujevića iz 1951. godine podvrgnuto je redakturi i izmjenama utemeljenima u kolacioniranju prijevoda i izvornika, a nužnost preinaka Ujevićeva prijevoda i kriteriji redaktorskih intervencija argumentirani su u Redaktorskoj napomeni (str. 481-484). Za to novo izdanje Cellinijeva djela, prijevod je obogaćen brojnim bilješkama u dnu stranice (ukupno 642 bilješke) od kojih mnoge donose dodatne povijesne informacije te kulturološka objašnjenja o zbivanjima, pojavama i osobama koje Cellini spominje.
7. No translation is better than a bad translation, u Re-Visions. Literary Exchange in an Enlarged Europe (Proceedings), proceedings.pdf, str. 37-38.
Kroz prikaz djelovanja Festivala europske kratke priče, koji se od 2002. održava u Hrvatskoj, njegovih prevodilačkih radionica i uz Festival vezanog projekta antologija suvremene kratke priče raznih nacionalnih književnosti, daje se također pregled situacije u hrvatskom nakladništvu i prevodilaštvu od 1990-ih do 2005, kada je održan skup na Malti. Posebna se pozornost u tekstu posvećuje problematici književnog prevođenja i njegovoj ulozi u očuvanju tzv. “malih” jezika.
8. Natuknice objavljene u Hrvatskoj enciklopediji, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2004-2008, sv. 6-10: Latini, Brunetto; Levi, Primo; Malerba, Luigi; Marinetti, Filippo Tommaso; Masuccio Salernitano; Monti, Vincenzo; Moravia, Alberto; Muzio, Girolamo; Novellino; Ojetti, Ugo; Panormita; Passavanti, Iacopo; Petrarca, Francesco; petrarkizam; Pier delle Vigne; Pistoia (il); Poliziano, Angelo; Pontano, Giovanni; Renesansa: književnost; Rustico di Filippo; Sacchetti, Franco; Salutati, Coluccio; Savinio, Alberto; Savonarola, Girolamo; Sercambi, Giovanni; Sicilijanska škola; Sordello.
2. Nastavna djelatnost
Sudjelovala je u izvedbi nastave na šest različitih preddiplomskih i diplomskih kolegija Katedre za književnost na Odsjeku za talijanistiku te na jednom kolegiju na Poslijediplomskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u ukupnom trajanju od 917,5 norma-sati tijekom devet godina.
a) Diplomski studij prema predbolonjskom programu na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu:
2000-01. Teorijsko proučavanje talijanske književnosti; seminar – 45 norma-sati
2001-02. Teorijsko proučavanje talijanske književnosti; seminar – 45 norma-sati
2002-03. Teorijsko proučavanje talijanske književnosti; seminar – 45 norma-sati
2003-04. Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća; seminar – 45 norma-sati
2004-05. Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća; seminar – 90 norma-sati
2005-06. Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća; predavanja i seminar – 210 norma-sati
2006-07. Dante Alighieri; predavanja i seminar – 82,5 norma-sati
b) Preddiplomski studij prema bolonjskom programu na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu:
2006-07. Danteova Božanstvena komedija; predavanja i seminar – 82,5 norma-sati
2007-08. Autobiografija u 18. stoljeću; predavanja i seminar – 82,5 norma-sati
2008-09. Autobiografija u 18. stoljeću; predavanja i seminar – 82,5 norma-sati
Svakodnevni život u talijanskim gradovima (12-15. stoljeće); predavanja i seminar – 82,5 norma-sati
c) Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture Filozofskog fakulteta u Zagrebu
2008-09. Kulturna i književna animalistika, predavanja i seminar – 25 norma-sati
ZAKLJUČCI POVJERENSTVA
Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prema Odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja
Prema Odluci u znanstveno-nastavno zvanje docenta može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003., 105/04. i 174/04.) te opće uvjete i dva od četiri uvjeta Rektorskoga zbora. Pristupnica ispunjava 4 uvjeta:
1. u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora, sudjelovala je u izvođenju nastave na Filozofskome fakultetu u Zagrebu te je ostvarila daleko više norma sati od propisanih devedeset;
2. pomagala je brojnim studentima preddiplomskih odnosno diplomskih studija pri izradi završnih odnosno diplomskih radova;
3. prije izbora u suradničko zvanje asistenta, 3 godine se usavršavala na Scuola Normale Superiore u Pisi;
4. kao autorica je prezentirala 9 priopćenja na znanstvenim skupovima, od čega 7 međunarodnih.
Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 84/05) za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika
| |Naslov |Kateg./Mjesto |O(pseg) × V(rsnoća) × M(jesto) | Bodovi |
|1. |Izmišljeni stvarni život |Pregledni znan. rad |1 × 0,75 × 1 |0,75 |
| |Pirandellovih šest lica | | | |
|2. |I nomi di Alberto Savinio: |Izv. znan. rad |0,75 × 1 × 1,5 |1,12 |
| |dall’autonominazione all’autobiografia |A1 | | |
|3. |Il doppio trasumano: |Izv. znan. rad |0,75 × 1 × 1,5 |1,12 |
| |i mostri e gli animali di Alberto Savinio |A1 | | |
|4. |Antipetrarkizam Marina Držića |Izv. znan. rad |1,69 × 1 × 1 |1,69 |
| |suprotiv ljudima nahvao |A2 | | |
|5. |Allegoria e conoscenza |Izv. znan. rad |2,18 × 1 × 1,5 |3,27 |
| |nel “Detto del gatto lupesco” |A1 | | |
|6. |S. Husić i T. Peruško, |Pregledni rad |0,75 × 0,75 × 1 |0,56 |
| |Pornografski moralizam | | | |
| |u talijanskoj prozi 1990-ih | | | |
|7. |S. Husić i T. Peruško, |Pregledni rad |Računanje po principu 2 autora | |
| |Talijanska kratka priča | |2,8 × 0,75 × 1 |2,10 |
|8. |Životinjska mjera ljudskosti |Pregledni rad |0,62 × 0,75 × 1 |0,46 |
|9. |Zvjerska peta kolona |Pregledni rad |0,62 × 0,75 × 1 |0,46 |
| | | | | |
|10. |Z. Čorkalo, M. Čubrić, S. Gabelić, |Stručni rad |Računanje po principu 5 autora |1,99 |
| |D. Horvatek-Modrić i S. Husić, | |3,99 × 0,5 × 1 | |
| |Lektira na dlanu za osnovnu školu 2. | | | |
| |Repetitorij književnosti | | | |
| |za više razrede osnovne škole | | | |
|11. |Cronologia dei Balcani |Stručni rad |1,75 × 0,5 × 1 |0,87 |
|12. |Redaktura prijevoda |Stručni rad |31,6 × 0,5 × 1 |15,80 |
| |i bilješke za izdanje: | | | |
| |Benvenuto Cellini, Moj život | | | |
|13. |No translation is better |Stručni rad |0,3 × 0,5 × 1 |0,15 |
| |than a bad translation | | | |
|14. | Natuknice za Hrvatsku enciklopediju |Stručni rad |1,31 × 0,5 × 1 |0,65 |
| | | |Ukupno bodova |30,99 |
| | | |(od potrebnih 16) | |
Na temelju izloženoga, stručno povjerenstvo smatra da dr. sc. Snježana Husić udovoljava minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, kako prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 84/05), tako i prema Odlukama Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja. Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da se dr. sc. Snježana Husić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika (talijanska književnost).
U Zagrebu, 30. studenog 2009.
Stručno povjerenstvo
________________________
Dr. sc. Morana Čale, red. prof.
________________________
Dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
________________________
Dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru
FILOZOFSKI FAKULTET
Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za anglistiku
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Zagreb, 19. prosinca 2009.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o rezultatu natječaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik u Centru za strane jezike.
Na svojoj sjednici održanoj 4. svibnja 2009. godine Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik u Centru za jezike. Na natječaj objavljen u Vjesniku 16. ožujka 2009. godine i u „Narodnim novinama“ broj 33/2009 od 16. ožujka 2009. prijavila se mr. sc. Vivijana Radman, viši predavač u Centru za jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svojoj je prijavi priložila životopis, izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju provodi visoko učilište te kopije diploma i domovnice. Proučivši priložene dokumente Vijeću podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
1. Životopis i radno iskustvo
Vivijana Radman rođena je 25. veljače 1966. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1991. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnost (priložena diploma glasi na ime Vivijana Viljanac). Godine 1999. na istom fakultetu stekla je akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, izradivši i obranivši rad pod naslovom „Lik žene u razdoblju filmskog postmodernizma“ (mentor prof. dr. Ante Peterlić).
Vivijana Radman predavala je engleski jezik u školi stranih jezika "Zlatna vrata" u Splitu šk. g. 1991/1992.
Od 1993. do 1998. kao vanjski suradnik predavala je „Engleski jezik u službi struke“ u Centru za jezičnu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nastavu je održavala i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (svi odsjeci osim matematike) te na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu.
Godine 1998. izabrana je u zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika u Centru za jezičnu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1997. do 2001. honorarno je radila kao urednica izdavačkog projekta Ženske infoteke, ustanove za prikupljanje i obradu podataka o ženskom pokretu, u kojem razdoblju je objavljen niz naslova iz područja psihologije, političke teorije, povijesti umjetnosti, teorije književnosti, teorije jezika, filozofije i sociologije.
Godine 1999. uredila je tematski broj časopisa „Kruh i ruže“, časopisa za feminističku teoriju, posvećen feminističkoj filmskoj teoriji.
Godine 2003. Vivijana Radman izabrana u zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika u Centru za jezičnu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Godine 2009. imenovana je za voditeljicu Centra za strane jezike Filozofskog fakulteta.
Uz navedene aktivnosti, pristupnica se bavila i prevoditeljskim radom. Popis relevantnih prijevoda navodimo u nastavku.
2. Prikaz nastavne djelatnosti
Vivijana Radman od 1993. godine predaje „Engleski jezik u službi struke“ studentima prve i druge godine Filozofskog fakulteta (do 2002. godine je kolegij pod istim nazivom predavala i studentima RGN-a i PMF-a).
Kolegij „Engleski jezik struke“ za sociologe postavila je kao online kolegij na sustavu za učenje na daljinu Filozofskog fakulteta Omega (omega.ffzg.hr).
Pristupnica je o svojoj nastavnoj aktivnosti podastrijela pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju je provelo Sveučilište u Zagrebu.
3. Prikaz stručne i znanstvene djelatnosti
Vivijana Radman objavila je ukupno dva znanstvena i pet stručnih radova:
Znanstveni radovi:
„Hamlet; žensko čitanje“, Književna smotra, 115-116, 2000, Zagreb
„Promatranje zvijezda; muški pogled i objekt koji mu se opire“, Književna smotra 139(1), 2006, Zagreb
Stručni radovi:
„Ivana Brlić Mažuranić, pristajanje kao okvir nepristajanja“ („Ivana Brlić Mažuranić, le consentement ─ cadre du refus), Most/Le Pont, 3-4/1998, Zagreb
„Žena kao nacija: Ljubavne priče post-jugoslavenskih kinematografija“ u zborniku radova skupine autorica Seminar Žene i politika: Feminizmi na istočni način, 2000, Zagreb
„Serijski ubojica kao filmski junak“, Kruh i ruže - časopis za feminističku teoriju, 14/2001, Zagreb
„Uloga medija u oblikovanju ženskih identiteta“, u Maja Dubljević, Sanja Galeković, Gordana Obradović Dragišić (ur.) Žene i vođenje, 2004, CESI, Zagreb
„Čija je planina Brokeback“, Hrvatski filmski ljetopis 50/2007, Zagreb
Prijevodi:
Osim navedenih stručnih radova, Vivijana Radman objavila je i niz prijevoda, među kojima izdvajamo:
Prijevodi s engleskog na hrvatski jezik:
Camille Paglia, Seksualna lica, umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson, 2001, Ženska infoteka, Zagreb (naslov izvornika Sexual Personae, Art and Decadence from Nefretiti to Emily Dickinson)
Gloria Steinem, Revolucija iznutra, knjiga o samopoštovanju, 2002, Ženska infoteka, Zagreb (naslov izvornika Revolution from Within, The Book of Self-Esteem)
S. Medlik, H. Ingram, Hotelsko poslovanje, (sveučilišni udžbenik) 2002, Golden marketing, Zagreb (naslov izvornika The Business of Hotels)
S. Hood i G. Crowley, Markiz de Sade za početnike, 2002, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb (naslov izvornika Introducing Marquis de Sade)
Nick Groom, et al, Shakespeare za početnike, 2004, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
(naslov izvornika Introducing Shakespeare)
R. L. Trask, et al, Lingvistika za početnike, 2005, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
(naslov izvornika Introducing Linguistics)
Paul Cobley, et al, Semiotika za početnike, 2006, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
(naslov izvornika Introducing Semiotics)
Nigella Lawson, Zauvijek ljeto, 2006, Vuković&Runjić, Zagreb
(naslov izvornika Forever Summer)
Camille Paglia, Slomi, sruši, sprži; Camille Paglia tumači 43 najljepše pjesme svijeta, 2006, Postscriptum, Zagreb (naslov izvornila Break, Blow, Burn; Camille Paglia Reads 43 of the World's Best poems)
Richard Parkes Cordock, Klasa milijunaš, 2007, Naklada Ljevak, Zagreb (naslov izvornika Millionaire Upgrade)
Prijevodi s hrvatskog na engleski jezik:
Filip Nola. Jukebox Melita, 2001. (drama, naručitelj F. Nola)
Koraljka Meštrović, Slava 2002. (scenarij za dugometražni film, naručitelj prijevoda Fos film d.o.o.)
Magistarski rad:
Vivijana Radman autorica je i neobjavljenog magistarskog rada:
„Lik žene u razdoblju filmskog postmodernizma“, magistarski rad, 1999, Zagreb
Urednički rad:
Pristupnica je 1999. uredila tematski broj časopisa Kruh i ruže - časopis za feminističku teoriju posvećen feminističkoj filmskoj teoriji.
Sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima
Vivijana Radman prezentirala je dva rada na znanstvenim ili stručnim skupovima, oba na međunarodnim. U nastavku su navedeni i ostali skupovi na kojima je sudjelovala:
Gender in translation, Budimpešta,1999, org.Central European University,
Izlaganje pod naslovom „Translating Gender Related Texts into Croatian“
Feminism with an Eastern Touch, Dubrovnik, 2000, org. Interuniverzitetski centar Dubrovnik, Women International Studies Europe i Ženska infoteka
Izlaganje pod naslovom „Žena kao nacija; ljubavne priče post-jugoslavenskih kinematografija“
Crisis of the Subject, Seminar with Judith Butler, Ohrid, 2000, org. Research Center for Gender Studies, Skoplje
Women in History/History without Women, Dubrovnik, 2001, org. Interuniverzitetski centar Dubrovnik, Heinrich Boel Stiftung i Ženska Infoteka
17 th Annual HUPE Conference, Opatija, 2009, org. Hrvatska udruga profesora engleskog jezika
Članstvo u strukovnim organizacijama
Vivijana Radman članica je udruge HUPE, Hrvatske udruge profesora engleskog jezika.
4. Zaključak
Iz svega navedenog zaključujemo da pristupnica Vivijana Radman ispunjava uvjete za reizbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg predavača jer a) ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/2003., 105/04. i 174/04.); b) ispunjava opće uvjete Rektorskog zbora (priložila je pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju provodi visoko učilište) i c) ispunjava pet od sedam uvjeta koje propisuje Rektorski zbor za reizbor u nastavno zvanje višeg predavača (točka VIII. stavak 2 Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnsti u postupku izbora u nastavna zvanja; točka II. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja), kao što je prikazano u tablici u privitku.
Zagreb 19. studenog 2009.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
mr. sc. Marija Marušić, viši lektor u miru
dr. sc. Alka Krvavac, viši predavač u miru
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
U prilogu: Tablica s prikazom ispunjavanja uvjeta za ponovni izbor u zvanje višeg predavača.
PRILOG
Ponovni izbor u zvanje višega predavača. Zadovoljavanje uvjeta iz Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnsti u postupku izbora u nastavna zvanja, odnosno Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja Rektorskoga zbora:
Pristupnik treba ispuniti pet (5) od sljedećih sedam (7) uvjeta:
|1. |- da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bio u nastavnom |ISPUNJAVA – radi u Centru za strane jezike|
| |ili znanstvenom zvanju, te u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano |od 1998. do danas |
| |izvodio nastavu na nekom visokom učilištu od barem šezdeset (60) norma sati;| |
|2. |- da ima magisterij ili doktorat znanosti; |ISPUNJAVA – obranila magistarski rad |
| | |1999.g. |
|3. |- da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao |ISPUNJAVA – postavila online kolegij |
| |nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva; |„Engleski jezik struke za sociologe“ na |
| | |omega.ffzg.hr |
|4. |- da je aktivno sudjelovao u organizaciji međunarodnoga, nacionalnoga ili |----- |
| |sveučilišnoga športskog natjecanja studenata, vođenje ekipa (samo za izbor | |
| |nastavnika za tjelesnu i zdravstvenu kulturu) | |
|5. |- da je autor ili koautor najmanje pet (5) objavljenih stručnih ili |ISPUNJAVA – objavila je 2 znanstvena i pet|
| |znanstvenih radova, ili izvedenih ili nagrađenih projekata odnosno studija |stručnih radova te više od pet prijevoda |
| |iz odgovarajuće struke; ili da je objavio pet (5) prijevoda sa ili na strani| |
| |jezik (samo za izbor nastavnika stranih jezika) | |
|6. |- da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje dva rada na znanstvenim |ISPUNJAVA – prezentirala je dva rada, oba |
| |ili stručnim skupovima od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom ili |na međunarodnim skupovima (1999. i 2000. |
| |stručnom skupu. |g.) |
|7. |da je aktivno sudjelovao u radu strukovnih odnosno studentskih sportskih |DJELOMIČNO ISPUNJAVA – sudjelovala je na |
| |udruga odnosno organizacija, s tri (3) sudjelovanja na ljetnim sportskim |jednom seminaru strukovne udruge (HUPE, |
| |školama, seminarima stručnog usavršavanja, radionicama i sl. |2009.) |
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb
Predmet: Rezultat natječaja za izbor u zvanje višeg asistenta
Fakultetsko vijeće na svojoj je sjednici od 30. rujna 2009. odobrilo raspis natječaja te nas imenovalo stručnim povjerenstvom za izbor u suradničko zvanje i na radno mjesto višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika na Odsjeku za anglistiku pri Katedri za englesku književnost. Na natječaj objavljen u Vjesniku 11. studenoga 2009. i u "Narodnim novinama" broj 135/2009 od 11. studenoga 2009. prijavio se dr. sc. Ivan Lupić koji je u skladu s uputama uz objavljeni natječaj prijavi priložio životopis, preslik domovnice, preslik profesorske, magistarske i doktorske diplome, prikaz znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti, te popis objavljenih radova. Proučivši priloženu dokumentaciju podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Ivan Lupić rođen je 24. veljače 1976. u Zenici u Bosni i Hercegovini. Godine 1995. upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dodiplomski studij engleskog jezika i književnosti i hrvatskog jezika i književnosti. Diplomirao je s prosjekom ocjena 5,0 i obranjenim opsežnim diplomskim radom pod naslovom "Preskriptivna akcentologija i hrvatski standardni jezik". Rad je objavljen u časopisu Kolo te je autor za njega 2002. dobio godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu mladim znanstvenicima i umjetnicima. Valja istaknuti kako je to samo jedna u nizu nagrada koje je kolega Lupić dobio tijekom svojega studija, od Rektorove nagrade 1999. za najbolji studentski rad izrađen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u ak. god. 1998/99. do nagrade Miron Cristo-Loveanu za najbolji magistarski rad Odsjeka za englesku i komparativnu književnost Sveučilišta Columbia, New York, SAD.
Od 2001. dr. sc. Ivan Lupić zaposlen je u svojstvu asistenta na Katedri za englesku književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je u dva navrata bio suradnikom na znanstveno-istraživačkom projektu s područja šekspirologije (voditelj: dr. sc. Janja Ciglar-Žanić) i gdje je do 2007. obavljao samostalnu nastavu u nekoliko različitih kolegija, koje je mahom samostalno osmislio ili preosmislio. Riječ je o kolegijima: "Uvod u studij engleske književnosti" (književna povijest i književna teorija; 1. godina studija), pomoć te samostalno izvođenje nastave iz kolegija "Shakespeare" (4. godina studija); samostalno izvođenje nastave iz novouvedenog kolegija "Kanadska književnost i kultura" (4. godina studija); samostalno izvođenje nastave iz novouvedenog kolegija "Pjesništvo engleske renesanse" (4. godina studija). U američkom akademskom okružju imao je prilike podučavati englesku renesansnu književnost (opet s posebnim obzirom na Shakespearea) te voditi seminar u kojem se dodiplomski studenti sistematski uče pisanju znanstvenog teksta na engleskom jeziku.
Dr. sc. Ivan Lupić imao je priliku usavršavati se na najprestižnijim svjetskim sveučilištima kako u Velikoj Britaniji tako i SAD i Kanadi, a 2006. godine dobio je u izrazito oštroj konkurenciji šestogodišnju stipendiju za doktorski studij na Sveučilištu Columbia, New York, SAD. Na dotičnom Sveučilištu kolega Lupić trenutno se intenzivno bavi znanstvenoistraživačkim radom, redovito sudjeluje na internacionalnim i interdisciplinarnim skupovima, te obavlja nastavnu djelatnost.
Kolega Lupić obranio je 2005. godine izrazito svestrano informiran i zreo magistarski rad pod naslovom "Transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta" (mentor: dr. sc. Janja Ciglar-Žanić), koji je u prerađenom i znatno proširenom obliku, a pod naslovom Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta, 2007. objavljen kao samostalna knjiga u prestižnoj L-biblioteci Zavoda za znanost o književnosti u Zagrebu. Godine 2008. kolega Lupić obranio je na Odsjeku za englesku i komparativnu književnost Sveučilišta Columbia i magistarski rad pod naslovom "Shakespeare Collated: The Editorial Tradition and the 1793 Apparatus", za koji je nagrađen nagradom Miron Cristo-Loveanu. Sljedeće, 2009. godine obranio je pred međunarodnim povjerenstvom doktorski rad pod naslovom "Shakespeare između izvedbe i knjige" (mentor: dr. sc. Janja Ciglar-Žanić), koji se svojom vrsnoćom i obiljem relevantnih informacija može držati najvrednijim doprinosom hrvatskoj šekspirologiji do danas.
Dr. sc. Ivan Lupić sudjelovao je do sada svojim izlaganjima na 17 međunarodnih skupova, često na poseban poziv organizatora. Objavio je jednu knjigu (druga je u pripremi za tisak), 5 poglavlja u knjigama odnosno zbornicima, te 8 samostalnih znanstvenih radova i 4 prikaza.
Kao što je razvidno iz svega rečenoga, kolega Lupić stekao je ne samo domaći već i međunarodni znanstveni ugled. Izbor u više asistenta držimo tek nužnom administrativnom stepenicom u daljnje napredovanje, te predlažemo da ga se u to zvanje svakako izabere.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof.
dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.
dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
POPIS OBJAVLJENIH RADOVA
Knjige
2007 Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta (Zagreb: Zavod za znanost o književnosti i FF press, 2007)
Poglavlja u knjizi
2009 “‘Leaving out difference’: Shakespeare’s Sonnets in Croatian,” Shakespeare’s Sonnets Global, ur. Manfred Pfister i Jürgen Gutsch (Dozwill: Edition SIGNAThUR, 2009), str. 139-148.
2008 “The Nightmare of Indifference: Shakespeare’s Sonnet 121 and the War in Former Yugoslavia,” Shakespeare and War, ur. Ros King i Paul J. C. M. Franssen (New York: Palgrave Macmillan, 2008), str. 183-196.
“‘Must I remember?’: Hamlet, Memory, and Shakespearean Trauma,” Shakespeare in Europe: History and Memory, ed. Marta Gibińska and Agnieszka Romanowska (Cracow: Jagiellonian University Press), str. 187-204.
2001 “Tjerajući krda riječi”, pogovor knjizi W. T. Noona James Joyce i Toma Akvinski (Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2001).
“Numerički ples ( renesansa i barok”. Drugi hrvatski slavistički kongres: Zbornik radova II. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 2001, 7-10.
Znanstveni radovi u časopisima
2007 “Error personae: Jonsonova Epicena i Shakespeareov Ganimed”. Umjetnost riječi 51.3-4, 221-247.
2006 “‘All men are bad and in their badnesse raigne’: Shakespeare’s Sonnet 121 in Contexts of War”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 51, 205-230.
“Our Thievish Progress to Modernity: The Crisis of Permanence in the Renaissance Sonnet,” Modernity: The Crisis of Value and Judgment, poseban broj University of Bucharest Review 8.3, str. 67-74.
2004 “The Native Hue of Revolution: Foreign Shakespeare and Foreign Shakespeare Scholars”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 49, 157-177.
2003 “History in Translation: Shakespeare’s Sonnets and Kajkavian Tongues”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 47/48 (2002/2003), 233-248.
2001 “Preskriptivna akcentologija i hrvatski standardni jezik”. Kolo 11, 85-134.
2000 “Crničica u europskom baroknom pjesništvu”. Umjetnost riječi 44, 103-125.
1999 “Jedan pogled na dva vukovca: Vatroslav Rožić i Tomo Maretić”. Kolo 9, 43-49.
Prikazi
2008 Prikaz studije Shakespeare in the Worlds of Communism and Socialism, ur. Irena R. Makaryk and Joseph G. Price (Toronto: University of Toronto Press, 2006), Canadian Journal of History / Annales canadiennes d’histoire 43.1, str. 212-215.
2007 Prikaz studije Rona Rosenbauma, The Shakespeare Wars: Clashing Scholars, Public Fiascoes, Palace Coups (New York: Random House, 2006), The Review of English Studies 58, str. 560-563.
2003 “Shakespeareov obr(a)t”. Književna smotra 128, 140-144. [Prikaz studije Janja Ciglar-Žanić, Neka veća stalnost: Shakespeare u tekstu i kontekstu.]
2002-2003 Prikaz studije Neka veća stalnost: Shakespeare u tekstu i kontekstu (Janja Ciglar-Žanić), Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 47-48, 643-645.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
2009 “Modern Reproductions and Ancient Inventions: The Battle over Shakespeare’s Page”. Pozvano izlaganje na međunarodnom interdisciplinarnom znanstvenom skupu “Imitatio-Inventio: The Rise of ‘Literature’ from Early to Classic Modernity”, New Europe College, Bukurešt, 13-14. studenog.
“Digital Distinction: The Classical Page in the Digital Age”. Pozvano izlaganje na znanstvenom skupu “Histories of Reading / Reading Processes”, Sveučilište Columbia, 16. listopada.
“Malone’s Double Falshood”. Pozvano izlaganje pročitano na Cardenio Colloquium, Victoria University of Wellington, Novi Zeland, 22-24. svibnja.
“‘Alcides beaten by his [p]age’: The Discipline of Comment in the Shakespeare Edition,” Shakespeare Association of America 37th Annual Meeting, Washington, DC, 9-11. travnja.
2007 “Malone’s Marginal Self: The Marginalia of Edmond Malone, ‘the last of the Shakspearians’ (1741-1812).” Pozvano predavanje, Chawton Research Seminar, University of Southampton, 3 svibnja.
“Shakespeare’s Fight with the Scholiasts”. Pozvano predavanje, Hertford College, Sveučilište u Oxfordu, 5. veljače.
“Hamlet Turn’d Turke: Shakespearean Postcolonialities”. Pozvano izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu “Postcolonial Shakespeare”, Rim, 19-20. siječnja.
2006 “‘[S]omething more than fantasy?’: A Bosnian Hamlet at the Ottoman Court”. Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu “Shakespeare and the Eastern Mediterranean”, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik, 3-6. listopada.
“Our Thievish Progress to Modernity: Crisis of Permanence in the Renaissance Sonnet”. Izlaganje održano na međunarodnom znanstvenom skupu “Modernity: Crisis of Value and Judgement”, Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska, 1-3. lipnja.
2005 “‘Must I remember?’: Hamlet, Memory and Shakespearean Trauma”. Izlaganje održano na međunarodnom znanstvenom skupu “Shakespeare in Europe: History and Memory”, Krakow, Poljska, 17-20. studenoga.
2004 “‘A piece of popish seruice’: Joyce’s Portrait and the Soul in Paraphrase”. Izlaganje održano na znanstvenom seminaru posvećenom djelu Jamesa Joycea, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik, 21. lipnja – 2. srpnja.
“‘Dictionaries methode’: Tradition and the Electronic Text”. Izlaganje održano na međunarodnom znanstvenom skupu “Hrvatska rječnička baština”, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik, svibanj.
“The Native Hue of Revolution: Foreign Shakespeare and Foreign Shakespeare Scholars”. Pozvano izlaganje na šekspirološkom međunarodnom znanstvenom skupu, Sveučilište Galati, Rumunjska, travanj.
2003 “‘this generall euill’: 121 in con-texts of war”. Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu “Shakespeare and European Politics”, Sveučilište Utrecht, Nizozemska, 4-7. prosinca.
2002 “Who is it that will tell me who ‘I’ is?: Ambiguity of Gender in Shakespeare’s ‘Eyes’”. Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu “Cultural Encounters”, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik, rujan.
“Translation, Restoration, Continuity”. Izlaganje na šestoj konferenciji Europskog društva za anglistiku, Strasbourg, Francuska, 30. kolovoza – 3. rujna.
1999 “Igra brojeva – renesansa i barok”. Izlaganje na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu, Osijek, rujan.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Centar za strane jezike
Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 01. prosinca 2009. godine
Predmet: Izvještaj o rezultatu javnog natječaja za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet Engleski jezik, u Centru za strane jezike, na određeno vrijeme.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici od 27. listopada 2009. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik, na određeno vrijeme, u Centru za strane jezike, na određeno vrijeme.
Na natječaj, objavljen u Vjesniku 11. studenog 2009. i u Narodnim novinama br. 135/2009, prijavila se Gabrijela Bagić.
Nakon uvida u priložene materijale podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Gabriela Bagić rođena je 21.04.1979 u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, jezičnu gimnaziju te 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost.
Od 2002. godine radi u tečajnoj nastavi Centra za strane jezike Filozofskog fakulteta kao vanjski suradnik za engleski i talijanski jezik, a od 2008 kao stručni suradnik za engleski jezik na određeno vrijeme.
Također se, dugi niz godina, profesionalno bavi prevođenjem u komercijalnom sektoru..
Gabrijela Bagić ne samo da ispunjava uvjete natječaja, nego već sedam godina uspješno radi u Centru za strane jezike. Odgovorno obavlja sve svoje dužnosti te ulaže puno truda i vremena kako bi tečajna nastava engleskog jezika u Centru bila što kvalitetnija i raznovrsnija. Na temelju uvida u natječajni materijal i nakon konzultacija, povjerenstvo joj je jednoglasno dalo podršku. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik, u Centru za strane jezike izabere Gabrijelu Bagić.
_________________________
Mr. sc. Vivijana Radman, viši predavač
_________________________
Ines Jelovčić, viši predavač
_________________________
Tina Kužić, predavač
Republika Hrvatska
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Centar za strane jezike
Zagreb, 3. prosinca 2009. godine
Predmet: Izvještaj o rezultatu javnog natječaja za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, predmet španjolski jezik, u Centru za strane jezike.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
u Zagrebu
Na sjednici od 27. listopada 2009. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, predmet španjolski jezik, u Centru za strane jezike na određeno vrijeme, s punim radnim vremenom, u zamjenu za Anu Matijević koja od dana 01. listopada 2009. godine koristi pravo na rodiljni dopust.
Na natječaj, objavljen u Vjesniku 11. studenog 2009. i u Narodnim novinama br. 135/2009. od 11. studenog 2009. prijavila se Ana Jelušić, Dankovečka 1a 10040 Zagreb.
Nakon uvida u priložene materijale podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Ana Jelušić rođena je u Koprivnici 20. srpnja 1982. godine. U siječnju 2009. godine diplomirala je engleski jezik i književnost, te španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posjeduje iskustvo u srednjoškolskoj i tečajnoj nastavi. Radila je u školi stranih jezika In capite (ožujak – lipanj 2007.), te u Privatnoj klasičnoj gimnaziji kao profesorica engleskog i španjolskog jezika (rujan 2007. – 1. 10. 2009.). Honorarno se bavi prevođenjem, završila je Ženske studije, voli proučavati jezik, već drugu godinu uči i švedski jezik.
Ana Jelušić ispunjava sve uvjete određene u natječaju, te na temelju uvida u natječajni materijal i nakon konzultacija, povjerenstvo joj je jednoglasno dalo podršku. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da za izbor u stručno zvanje i na radno mjesto stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, predmet španjolski jezik, u Centru za strane jezike na određeno vrijeme, s punim radnim vremenom, u zamjenu za Anu Matijević koja od dana 01. listopada 2009. godine koristi pravo na rodiljni dopust, izabere Anu Jelušić.
_________________________
Mr. sc. Jagoda Večerina, viši predavač
_________________________
Jasna Ćirić, stručni suradnik
_________________________
Silvana Luetić, lektor
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta
predloženice dr.sc. Ružice Čičak-Chand za izbor u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice za područje društvenih znanosti, polje sociologija
Očitovanje na dopis Matičnoga odbora
Matični odbor za područje društvenih znanosti
- polje politologije, sociologije, socijalne geografije
i demografije, socijalne djelatnosti
i sigurnosne o obrambene znanosti
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta
Područno vijeće društvenih znanosti
Nacionalno vijeće za znanost
Ovo je već drugi slučaj u kratkom vremenu u kome ovaj Matični odbor odbija prihvatiti izvješće stručnoga povjerenstva, tražeći dopune, koje ili nemaju uporišta u
Pravilniku o ustroju i načinu rada područnih vijeća i matičnih odbora ili ne odgovaraju
činjenicama iznesenim u stručnom izvješću.
Nedavno smo se žalili na neutemeljenu primjedbu MO vezano uz izviješće o izboru dr.sc. Aleksandra Vukića u zvanje znanstvenoga suradnika, o čemu očekujemo očitovanje Matičnoga odbora i Područnoga znanstvenog vijeća za društvene znanosti. Napominjemo da je odbijanje prigovora MO kao neosnovanoga jednoglasno podržalo Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici 27. studenog o.g. Nije potrebno isticati da nekorektnost u proceduri izbora i nepotrebno otezanje neposredno šteti pristupnicima.
Ovdje odgovaramo na dopis Matičnoga odbora, klasa 640-03/09-08/0613, ur. br. 355-
03-09-2, u kome se od stručnoga povjerenstva traži dopuna izvještaja. Primjećujemo da dopis nosi nadnevak 20. listopada 2009, ali da je zaprimljen u urudžbenom uredu Filozofskog fakulteta u Zagrebu 16. 11. 2009., s klasifikacijskom oznakom 640-03/09-4/21, ur. br. 533-140-09-1.
Zahtjev za dopunom obrazlaže se u nekoliko točaka. Navest ćemo ih redom kojim su
navedeni i na njih odgovoriti.
Prvo, „s obzirom da se radi o izboru u najviše znanstveno zvanje, MO smatra da je izvješće stručnoga povjerenstva nepotpuno“.
Odgovor: Ova opća primjedba je besmislena, jer se dalje ne obrazlaže. Dakle, nije jasno zašto bi izvješće bilo nepotpuno samo zato što se radi o izboru u najviše znanstveno zvanje. Ostaje mogućnost da se ovaj stav zapravo obrazlaže u nastavku, u vidu 3 (tri) primjedbe.
Drugo. „Stoga je zaključeno u skladu s čl. 15. Pravilnika o ustroju i načinu rada područnih vijeća i matičnih odbora da se u dopuni izvješća prikažu i ocijene znanstveni radovi kojima je pristupnica značajno unaprijedila društvenu znanost u polju sociologije.“
Odgovor. U neistinitost ove tvrdnje svatko se može uvjeriti i najletimičnijim pogledom na izvješće, pa se nameće pitanje, je su li se i kako članovi MO upoznali sa integralnim tekstom izvješća. Ukratko, povjerenstvo je prikazalo pet odabranih radova i ocijenilo njihov
znanstveni doprinos. Štoviše, povjerenstvo je u posebnom poglavlju, pod naslovom Ocjena vrednovalo ukupan „bogati i raznovrstan“ znanstveni rad predloženice. Njezini radovi „pokazuju da se godinama sustavno i produktivno bavila eminentno interdisciplinarnim korpusom istraživanja migracija i etničnosti, uspješno se uključujući posebno u sociološka istraživanja i teorijske rasprave na ovom području“…“Na kraju posebno ističemo značajan znanstveni doprinos sociologiji etničkih odnosa ne samo u domaćim nego i u menunarodnim okvirima“. Slična ocjena još se jednom ponavlja u zaključnom poglavlju Mišljenje povjerenstva, u kome se konstatira ispunjavanje svih uvjeta i predlaže daljnji postupak izbora u predloženo zvanje znanstvene savjetnice.
Treće. „ U ocjeni znanstvenih radova valja uzeti u obzir i radove koje je pristupnica objavila do prethodnoga izbora.“. Mada za takav zahtjev nema uporišta u čl. 15. Pravilnika, gdje se traži prikaz reprezentativnih radova, njihova ocjena kao i ocjena ukupnoga znanstvenog i stručnog rada pristupnice, ali se ne regulira da to moraju biti i radovi prije zadnjega izbora, a još manje „do prethodnoga izbora“, i naravno, obrnuto, da se moraju prikazati samo radovi nakon posljednjega izbora. Štoviše, držimo da je dobro što je Zakonodavac ostavio to malo stručne autonomije stručnim povjerenstvima, čije su kompetencije ionako već krajnje ograničene. Činjenica jest da je povjerenstvo prikazalo radove prije i poslije posljednjega izbora, koji su objavljeni u rasponu od 11 (jedanaest) godina, i k tome ocijenilo cjelokupni znanstveni rad pristupnice., što je razvidno iz gornjega citata našega izvješća. O tome koje radove treba prikazati kao reprezentativne uostalom sudi stručno povjerenstvo, ili, pak, članovi MO misle da su pukim imenovanjem u to tijelo postali univerzalni stručnjaci za sva pitanja unutar nekoga znanstvenoga polja?!
Četvrto. „Takoner, izvješću valja priložiti popis znanstvenih radova pristupnice“.
Odgovor. Popis radova je priložen, kako u fizičkom tako i elektronskom vidu, i poslan s cjelokupnim natječajnim materijom, preko urudžbenog ureda Filozofskog fakulteta, s popisom priloga i potpisom tajnice Fakulteta. Primitak cjelokupnoga materijal višekratno je potvrnen i samoj pristupnici na njezine upite. No, ujutro, na sam dan dugo odlagane sjednice MO, 20. 10. 2009. tajnicu Odsjeka za sociologiju nazvala je tajnica Agencije za znanost sa zahtjevom da hitno pronane popis radova za pristupnicu dr. sc. Ružicu Čičak-Chand. Iz Agencije su se obratili i urudžbenom uredu Filozofskoga fakulteta i dobili odgovor da mogu dobiti i radove pristupnice, ali da se moraju obratiti pisanim putem, nakon čega su odustali.
Dopustimo (teorijsku) mogućnost da popis radova doista nije bio menu papirima, kao
ni CD s elektroničkom inačicom natječajnih materijala, tek se onda nameće pitanje - kako to nije utvrneno prilikom primitka materijala ili barem kod pripreme sjednice MO i upoznavanja sa tim predmetom? Kako je predmet mogao ići na sjednicu MO, nakon 3 mjeseca čekanja, a da administracija i nitko iz MO, ako već ne predsjednica, nije primijetio da nedostaje popis radova?
U prilogu je stručno izvješće vezano uz sporan predmet i svatko se može uvjeriti da nije postojala ni zakonska ni činjenična osnova za traženje dopune izvješća prema navedenim točkama. Ako je Matično odbor voljan još jednom pregledati naše stručno izvješće i utvrditi jesu li naši odgovori istiniti, i to u izvanrednom i vremenski kratkom postupku, i o tome obavijestiti povjerenstvo, mi ćemo odustati od žalbenoga postupka na navedenim instancama.
Takoner ćemo se pobrinuti da se popis radova ponovno dostavi MO.
Pretpostavljamo da je MO-u kao i povjerenstvu svakako stalo da se procedura izbora provede zakonito i sukladno dobrim sveučilišnim običajima, a da se pri tome nastoji ne štetiti pristupnicama i pristupnicima u izbornome postupku.
S nadom da ćemo ubuduće izbjeći nepotrebne nesporazume, s poštovanjem,
prof.dr. Milan Mesić, predsjednik stručnog povjerenstva.
U Zagrebu, 20. 11. 2009.
Odsjek za sociologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Stručno povjerenstvo
Na sjednici Fakultetskog vijeća 27. ožujka 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr.sc. Ružice Čičak-Chand za izbor u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice za područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
I Z V J E Š T A J
Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu uputio je 4. ožujka 2009. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr.sc. Čičak-Chand koja se javila na natječaj objavljen u Vjesniku od 16. siječnja 2009. i Narodnim novinama od 21. siječnja 2009. za izbor u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice.
Predloženica je uz prijavu priložila potrebnu dokumentaciju u pisanom i elektroničkom obliku:
1.) životopis; 2.) preslik domovnice; 3.) preslik diplome o akademskom stupnju doktora znanosti; 4.) preslik odluke o posljednjem izboru u znanstveno zvanje; 5.) popis znanstvenih i stručnih radova.
ŽIVOTOPIS I PROFESIONALNE AKTIVNOSTI
Rođena 24. svibnja 1944. u Zagrebu; državljanstvo hrvatsko.
Akademska naobrazba:
- Godine 1974. doktorirala na području indologije s temom: ”Das Samajataka – Kritische Ausgabe, Übersetzung und vergleichende Studie” na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bonnu.
- Od zimskog semestra 1970. - preporukom Zagrebačkog sveučilišta i prof. dr. R. Katičića, tadašnjeg pročelnika Katedre za indologiju - nastavlja studij indologije u Indološkom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Bonnu kao stipendistica Deutscher Akademischer Austauschdienst (DAAD). Istovremeno, tijekom šest semestara pohađa Seminar za komparativni studij religija Filozofskog fakulteta "Rheinisch Friedrich-Wilhelm" Sveučilišta u Bonnu. - Anglistiku diplomirala 1967. a indologiju 1969. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Zaposlenja i profesionalno iskustvo:
- Institut za migracije i narodnosti, Zagreb; znanstvena suradnica (od 1976/78.), viša
znanstvena suradnica (od 1999.; reizbor 2004.).
- Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; asistentica na Katedri za indologiju (1974-1976).
- Predsjednica Znanstvenog vijeća IMIN-a: a) 2000-2002; b) 2006-2008.
- Dugogodišnja članica uredništva znanstvenoga časopisa Migracijske i etničke teme.
- Od 1969. do 1970., u okviru projekta “Jugoslavensko-indijski kulturni odnosi” financiranom
od Fonda za naučni rad SR Hrvatske, u suradnji s Institutom za književnost JAZU, napisala
studiju Indija u djelima Tina Ujevića - Izvori i obrada tekstova. Objavljena je 1978. u RAD
JAZU, Odsjek za suvremenu književnost (knjiga 380).
- Godine 1965. u Londonu stječe "Lower Certificate in English", University of Cambridge.
Tijekom 1966. u Düsseldorfu uči njemački jezik.
Znanje stranih jezika: engleski, njemački, klasični indijski jezici (sanskrt i pali).
Članstvo u znanstvenim i stručnim udrugama: Hrvatsko orijentalističko društvo, Zagreb;
European Association for South Asian Studies (EASAS), Leiden; Hrvatsko-kanadsko
akademsko društvo, Zagreb; Hrvatsko-indijsko društvo, Zagreb.
Područja znanstvenoga rada i interesa: etničnost i religija, etničnost i politika, etnički
sukobi, etničke manjine, migracije, dijaspora, kulturne politike i politike identiteta.
Projekti:
a) Voditeljica domaćih znanstvenih projekata
(1) “Hrvatski etnički razvitak i pluralnost: komparativno viđenje” (2002-2006); sudjelovanje na projektu uključivalo je: (a) istraživanje uloge hrvatskih etničkih zajednica u kanadskom
multikulturnom društvu; (b) istraživanje tradicijskog i modernizacijskog konteksta odnosa
etničnosti, religije i politike na Indijskom potkontinentu.
(2) “Hrvatski narodnosni razvitak u komparativnoj perspektivi“ (1996-2002); u sklopu
projekta bavila se istraživanjem odnosa etničnosti i religije, osobito uloge islama u oblikovanju etničkih odnosa.
b) Sudjelovanje u (drugim) znanstvenim projektima
(1) Od 2007. sudjeluje u projektu “Interkulturni pristup etničkoj različitosti i identitet:
Hrvatska - Europa” (voditeljica: dr. J. Čačić-Kumpes) komparativnom istraživačkom temom o manjinama u Indiji između tradicije i modernoga.
(2) Od 1991. do 1995. sudjelovala u projektu “Društveno okupljanje Hrvata u prekomorskim
zemljama" (voditelj: dr. B. Banović) istraživanjem “Uloga religije/hrvatske Katoličke crkve u
očuvanju etničkog identiteta Hrvata u Kanadi”.
(3) U okviru podprojekta s temom etničnosti (projekt "Razvoj i migracije: migracije u
Hrvatskoj nakon 1945" /1987-1990/; voditeljica: dr. S. Mežnarić) bavila se istraživanjima
pojedinih aspekata međuodnosa etničnosti i religije, etničnosti i politike, odnosno etničkih
sukoba prije svega na području Indijskog potkontinenta/Južne Azije/.
(4) U okviru projekta “Migracije i društveni razvoj” (1987-1990; voditelj: prof. dr. M. Mesić),
istraživala osnovne karakteristike međunarodne migracije u arapskoj regiji, uz analizu glavnih
obilježja nazočnosti radnih organizacija i radnika iz SR Hrvatske - Jugoslavije u Regiji.
(5) Od 1980., unutar praćenja problematike suvremenih migracijskih kretanja u svijetu i
etničnosti bavila se istraživanjem utjecaja etničkih i migracijskih faktora na stvaranje nacija i
država u području Indijskog potkontinenta /Južne Azije/ i utjecaja istih na njihove međusobne
odnose.
(6) 1977-1979. u okviru projekta “Vanjske migracije iz SR Hrvatske” (voditelj: prof. dr. I.
Baučić) sudjelovala empirijskim istraživanjem na temi: “Društveno okupljanje naših građana u zapdnoevropskim zemljama”.
c) Voditeljica/koordinatorica međunarodnih projekata
(1) "LearningMigration: Intercultural Education", Comenius 3 Network (2005-2008) projekt
financiran od Europske komisije za razdoblje od tri godine. U projekt je uključeno 13
europskih zemalja. Osnovna tema je problem obrazovanja mladih migranata i pripadnika
etničkih manjina u europskim zemljama. Organizacijski i tematski projekt "umrežuje"
istraživačke institute, lokalne škole, pedagoške institucije i obrazovne vlasti u svakoj
zemlji.
(2) “Migrations and Intercultural Relations: Challenge for European schools today”, Socrates
programme – Comenius 3 Network projekt (2002-2005).
Gostujući znanstvenik / studijski boravci
(1) Gostovanje (visiting scholar) na Stavanger Sveučilištu, Institute of History and Philosophy, 23.04.-2.05. 2002., financiranom od Norveškog savjeta za istraživanje (The Research Council of Norway), Oslo.
(2) 1991. gostujući znanstvenik (visiting scholar) na Institutu za društvene znanosti (Institute
of Social Sciences), Bombay, Indija, 2 mjeseca.
(3) 1988. gostujući znanstvenik na Sveučilištu Madras (Centre for Southasian Studies), u
Indiji, te u Međunarodnom centru za etničke studije (International Centre for Ethnic Studies),
Colombo, Šri Lanka, područje istraživanja: migracije, etničnost, religija, 10 mjeseci.
(4) 1987. gostujući znanstvenik (stipendistica Deutscher Akademischer Austauschdienst
/DAAD/) na Sveučilištu Heidelberg, Institute for South Asian Studies, vezano za istraživanje
odnosa etničnosti i religije, 3 mjeseca.
(5) 1982. gostujući znanstvenik (stipendistica University Grants Commission of India) na J.Nehru Sveučilištu, New Delhi, Centre for South and Southeast Asian Studies, područje migracija i etničnosti, 10 mjeseci.
(6) 1978. gostujući istraživač na Forschungsinstitut der Friedrich-Ebert Stiftung, Bonn, u području vanjskih migracija, 2 mjeseca.
OBJAVLJENI ZNANSTVENI RADOVI
Prema priloženom popisu radova i priloženim tekstovima pristupnica je objavila 8 poglavlja u knjigama i zbornicima, od kojih 6 a1 , te 35 radova u časopisima od kojih 15 a1, odnosno ukupno 20 radova a1 kategorije i 22 rada a2 kategorije.
Dr.sc. Čičak-Chand objavila je 26 stručnih radova, održala 10 predavanja, sudjelovala u organizaciji 3 međunarodna i 5 domaćih seminara, podnijela 20 referata na međunarodnim i 4 domaća znanstvena skupa. Od posljednjega izbora u višu znanstvenu suradnicu objavila je jednu knjigu, 2 a1 i 2 a2 rada, ostala aktivna u organizaciji i sudjelovanju na skupovima.
Ovdje ćemo prikazati 5 odabranih znanstvenih a1 radova, u rasponu od desetak godina, koji po našem sudu dobro reprezentiraju područje interesa i znanstveni doprinos dr.sc. Čičak-Chand.
"Manjine u Indiji: demokracija i modernizacija tradicije", Migracijske i etničke teme, Zagreb, 2008, god. 24, br. 3, str. 165-188.
U kontekstu propitivanja utjecaja tradicije i modernog na (re)oblikovanje novih/starih (etnoreligijskih, jezičnih, kastinskih i drugih) identiteta u suvremenoj Indiji u ovome radu autorica razmatra specifičnost indijske situacije i pristupa definiranju i zaštiti prava manjina, koji su s jedne strane temeljena na ideji liberalne demokracije, a s druge uvjetovana sociohistorijskim naslijeđem. Ukazuje, kako je sociokulturni pluralizam Indije, zasnovan na ustavnom konceptu sekularizma, nametnuo potrebu usvajanja politike koja će sustavno promovirati socijalne i ekonomske interese marginaliziranih, stoga i manjinskih, kategorija društva, bilo da njihova marginalnost proizlazi iz brojnog stanja ili društvenoga, ekonomskog odnosno obrazovnog položaja. Ustav stoga, ističe autorica, osim zaštite prava i interesa vjerskih, jezičnih i/ili kulturnih manjina, uključuje i zaštitu interesa "popisanih" kasta i plemena i drugih povijesno deprivilegiranih skupina stanovništva: Stoga se u indijskom kontekstu može govoriti o dvjema zasebnim skupinama manjina: prva su religijske, jezične i/ili kulturne manjine, a druga socioekonomski i obrazovno slabije skupine stanovništva odnosno manjine naslijeđene društvenim poretkom. Autorica problematiku manjina "smješta" u okvir društvenopolitičke zbilje koju, s jedne strane, obilježava naslijeđe tradicionalne i iznimno kompleksne pluralističke strukture a, s druge strane, ideja izgradnje političke zajednice na načelima liberalne demokracije, vrijednostima egalitarizma, sekularizma i kulturnog pluralizma. Upozorava i na one aspekte manjinskih prava koja osobito u novije vrijeme dovode do sukoba između većinske i manjinskih zajednica (primjerice, pitanje "osobnih zakona" religijskih manjina, politike kompenzatorne diskriminacije, posebnih prava Kašmira i druga), a usput dotiče i pitanje zaštite interesa individualnih prava unutar manjinskih zajednica (na primjer prava žena) u odnosu na kolektivna prava manjinskih zajednica.
Ukratko, rad uključuje socijalnohistorijsku analizu formiranja manjina u novijoj povijesti Indije, utjecaj tradicije i modernog na njihovo definiranje i samodefiniranje te pitanje odnosa individualnih i kolektivnih prava i kao osnove za komparaciju s europskim zemljama, posebice Hrvatskom. Možemo kao ocijeniti kao vrsan kritički pregled jezičnih i socioekonomskih manjina u Indiji, a zbog svoje analitičnosti i činjenice da su takvi radovi vrlo rijetki u nas predstavlja nedvojbeni doprinos upoznavanju iznimno kompleksne socioekonomske, političke, etnoreligijske i jezične zbilje Indije.
“Etničnost i modernizacija: Indijski potkontinent”, Migracijske i etničke teme, Zagreb, 2003, god. 19, br, 2-3, str. 269-289.
U ovome radu autorica razmatra utjecaj modernizacijskih procesa na razvoj etničnosti i međuetničkih odnosa u kontekstu suvremenih zemalja Indijskog potkontinenta. Počinje od shematskog prikaza etničkih grupa po pojedinim zemljama (Indija, Šri Lanka, Pakistan i Bangladeš; osvrt na Bhutan i Nepal dotiče se samo u bilješci), ukazujući na sličnosti ali i na razlike u pogledu njihova razvoja, strukturalne i prostorne dimenzije, te značaj međuetničkih odnosa. Polazeći od pretpostavke suvremene etničnosti, prije svega kao političkog fenomena, autorica vezuje noviju pojavu etničkog oživljavanja u zemljama Indijskog potkontinenta s nastojanjima afirmacije vjerskog, regionalnog odnosno etničkog naspram projekta modernizacije i razvoja kao novog oblika homogenizacije društva, ali i naspram kolonizacije “iznutra” koja je nerijetko slijedila nacionalne politike novih država (nastanak Bangladeša ili dominacija sinhaleške većine na Šri Lanki). Ovaj, ujedno središnji, dio rada ukazuje kako je prijelaz prema modernim društvima u zemljama Indijskog potkontinenta (Trećeg svijeta) često praćen sukobima, osobito ako modernizacija ima ulogu ”objedinjavanja” u smislu očekivanog raspada ”veza na razini etničnosti kako bi otvorila put novim vezama na nacionalnoj razini”. U kontekstu daljnje rasprave vezane za utjecaj modernizacijskih procesa u regiji autorica se posebno osvrće na zapadni koncept većine i manjine odnosno načelo “vladavine većine” koji se pokazao osobito štetnim za pluralistička društva Potkontinenta, koja su oduvijek definirala svoje identitete upravo u uvjetima svojih mnogostrukih različitosti. Upravo je značenje broja u tim pluralnim društvima dovelo do porasta etničkih kalkulacija i na kraju do komunalno obojenih politika, prije svega tamo gdje je prodor modernizacije bio najubrzaniji i najrašireniji, što se na primjeru indijske države Pandžab zorno ilustrira. U radu se ukazuje i na osnovna obilježja britanske kolonijalne vladavine na Potkontinentu, što je nezaobilazno za potpunije razumijevanje današnjih etničkih pojava i procesa u regiji. Analizirajući vezu između etničke mobilizacije, strateške lokacije etničke zajednice te napose njezina odnosa sa središnjom vlašću, propituje se i karakter politika vladajućih elita novih država u stvaranju nacija-država, glavnog projekta modernizacije: “integrirajući” Pakistana i Šri Lanke, odnosno više “pluralistički” Indije, te posljedice takvih politika po narav etničkih odnosa u tim zemljama. Umjesto zaključka autorica se vraća na početnu konstataciju u ovome radu, naime na činjenicu da se nije dogodila još donedavna opće prihvaćena pretpostavka razvoja - glavnog projekta modernizacije - da će se etničnost, kao zastarjeli oblik društvene svijesti, povući da bi ustupila mjesto sekularnom društvenom poretku.
Interes za povijest i suvremenost etničnosti i etničkih odnosa na Indijskom potkontinentu u radu ima svoje opravdanje, posebno u mjeri u kojoj su oni ne samo ilustracija složenosti razvojnih problema indijsko-potkontinentske regije, već se, na određenoj razini generalizacije mogu smatrati usporedivim i/ili štaviše eksplanatornim za druge geografske prostore u svijetu. U radu je u značajnoj mjeri pojašnjena sociokulturna i politička (pa i ekonomska) pozadina utjecaja modernizacije društva na etničke odnose u regiji. Zbog toga ovaj rad može poslužiti kao korisna građa za komparativna istraživanja u kontekstu teorije etničnosti i kao takav vrijedan je i zanimljiv znanstveni doprinos sociologiji etničnosti.
“Uloga religije u oblikovanju etničkog identiteta: islam i muslimani na Indijskom potkontinentu”, u knjizi Trava od srca – Hrvatske Indije II (urs.: Čaušević E., Matišić Z. Merlin B., Ždralović M.), Sekcija za orijentalistiku HFD-a i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000, str. 435-469.
Osnovna je nakana ovoga rada odrediti značaj i ulogu islama u oblikovanju etničkog/nacionalnog identiteta na Indijskom potkontinentu, točnije, identificirati glavne činbenike koji su doveli do muslimanskog separatizma i podjele Indije. U tom su kontekstu u razmatranje uzeti slijedeći aspekti muslimanske prisutnosti u Indiji u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljeća: socio-politički “karakter” muslimanske zajednice, posljedice britanske politike odvojenih elektorata, koji su među muslimanima stvorili svijest o sebi kao zasebnom vjersko-političkom entitetu, uloga državnog namješteništva, sloja koji se razvio pod utjecajem kolonijalne uprave i koji je, prema H. Alaviju (1987.), odigrao ključnu ulogu u pokretu za stvaranje Pakistana, nastojanje uleme i Muslimanske lige da ujedini različite segmente muslimanskog stanovništva te uspjeh Jinnahove teorije o “dvije nacije”. U razmatranje je uzeta i uloga Indijskog kongresa 1937., kada je Kongres, pobijedivši na pokrajinskim izborima, odbio stvaranje koalicije s Muslimanskom ligom, što je dovelo do konačnog razlaza dviju stranki. U drugom dijelu teksta autorica nastoji odgovoriti na suštinsko pitanje ovoga rada, postavljeno u uvodu, “…koliko je ideal (istinska realizacija islama moguća je samo u sprezi s političkom moći) imao utjecaja na potrebu muslimana za stvaranjem zasebne vjersko-političke zajednice, Pakistana, odnosno koliko su islamske vrijednosti i simboli utjecali na muslimane u njihovom traženju zasebnog teritorija. Uvidom u raniju ali i recentnu literaturu (istraživanja) utvrđuje da nije moguće isključiti bilo tradicionalne bilo moderne poticaje; naprotiv, pretpostavlja da su u pitanju bili kako primordijalna vezanost muslimana za vrijednosti svoje vjere i kulture tako i instrumentalne snage među muslimanskom elitom koja je strahovala od gubitka svojih društveno-gospodarskih i političkih privilegija u zajednici pod vlašću hinduističke većine.
Rad se bavi suvremeno značajnim problemskim sklopom pitanja o odnosu religije i društva/politike na primjeru islama i njegove uloge u nametanju političkog identiteta koji prelazi u etnički/nacionalni stvaranjem islamske države Pakistana na Indijskom potkontinentu. U radu je u značajnoj mjeri rasvijetljena sociokulturna i politička pozadina “odgovorna” za nastanak i razvoj muslimanskog separatizma na Potkontinentu. Stoga ovaj rad čini značajan znanstveni doprinos sociologiji religije i etničnosti.
“Religija kao izraz etničkog i kulturnog identiteta: Islam i muslimani u zapadnoj Europi”, u knjizi: Kultura, Etničnost, Identitet (ur. Čačić-Kumpes J.), IMIN - Jesenski i Turk - HSD, Zagreb, 1999, str. 261-273.
Svrha je ovoga rada da na primjeru suvremene muslimanske populacije u Zapadnoj Europi pokuša tematizirati kako religija (islam) kao vrlo prepoznatljiva sastavnica etničnosti odnosno kulture može u određenim okolnostima, najčešće u onima izrazite netolerancije, preuzeti “etnički” profil. pri tome mislimo da religijski obredi, prakse i tradicije poprimaju obilježja etničnosti, mada sadržaj religijske poruke ostaje i nadalje univerzalan. Ustvari, religijski činioci u dijaspori imaju dvostruku ulogu: očuvati tradiciju i istodobno prilagoditi se izmijenjenim uvjetima. I, premda je islam religija koja je manje no većina ostalih udružena s etničkim ili nacionalnim oznakama, i ona povremeno, kao sada u okolnostima izražene kulturne minorizacije muslimanskog stanovništva u zapadnoeuropskim društvima, postaje izraz muslimanskih etničkih odnosno kulturnih interesa. Zamijećeni proces oblikovanja zajedničkoga etničkog identiteta, među inače etnički i kulturno vrlo heterogenom muslimanskom dijasporom u Europi, a koji se definira kao “muslimanski”, s jedne je strane odgovor muslimana na potrebu samoodržanja i samoodređenja u neislamskom okruženju, pokušaj prepoznavanja i “izdvajanja” onih islamskih odrednica i praksi koje su relevantne u kontekstu njihove integracije u europskoj sredini; s druge pak strane, ono je unekoliko rezultat nametnute “etnicizacije” islamskih zajednica od strane domaće, većinske, populacije. Tako, zapadnoeuropski muslimani sve češće govore o svom kolektivnom identitetu u idiomu koji ne ističe porijeklo (etničnost), već se prije svega usredotočuje na povezivanje onih obilježja islamske kulture i religije koji su im značajni u njihovim novim okolnostima, uključujući zajedničko im iskustvo migracije odnosno fizičkog i kulturnog “premješataja” u novu sredinu. Tako se oblikuju novi kulturni i institucionalni obrasci pri čemu se koriste simboli i institucije usvojene tradicije. Zapravo, od muslimana na Zapadu učimo kako islam kao svaka povijesna tradicija “živi” u procesu svoje redefinicije i prilagodbe novim prilikama, zaključuje autorica.
“Muslim Minority (Immigrant) Communities in Europe: A Socio-Cultural Perspective”, Political Thought, Kiev, 1998, No.1, pp. 91-108.
U tekstu se razmatraju pojedini aspekti sociokulturnog života novih muslimanskih zajednica u zapadnoeuropskim zemljama, koji u novije vrijeme izazivaju ozbiljne društveno-političke sporove u javnom životu Francuske, V. Britanije i Njemačke. Početkom devedesetih prošloga stoljeća oko dvije trećine imigranata u Europi bili su muslimani, i današnje bojazni od socijalnih i kulturoloških posljedica imigracije na zemlje primitka odnose se ponajprije na muslimanske pridošlice. Često se, međutim, zanemaruje činjenica da su muslimanski imigranti pretežito "proizvod" postkolonijalnih zemalja koje imaju stanovitu tradiciju u interakciji s europskim kulturama, stoga sam dolazak u neku zapadnoeuropsku zemlju nije i njihov prvi susret sa zapadnjačkim kulturalnim vrednotama. Vjersko-kulturalne prakse muslimanskih dijaspora uvjetovane su dobrim dijelom, piše autorica, općim društvenim kontekstom zemlje primitka. Primjerice, službena pomoć koju muslimanske organizacije primaju u V. Britaniji u oštrom je kontrastu spram francuskog sekularizma. Ostaje ipak opći problem da se muslimanske zajednice nisu uspjele uspješno integrirati u većinske kulture domaćina. Smatra se da imigranti ne raspolažu odgovarajućim kulturnim kapitalom koji bi im olakšao kulturnu integraciju, a postavlja se i pitanje njihovih stvarnih interesa i težnji u pogledu integracije. No ne postoje ni ozbiljnije etnografske studije urbane imigrantske svakidašnjice, poznavanje njihovih vjersko-kulturalnih praksi, pa je javno mnijenje nerijetko pod utjecajem popularnih stereotipa. U drugom dijelu članka raspravlja se problem identiteta muslimanskih zajednica, vodeći računa o povijesnim, sociopolitičkim i pravnim specifičnostima u odnosu spram imigranata u navedene tri zemlje, ali i različitim tradicijama pojedinih islamskih skupina. Na kraju se otvara pitanje stava mladih naraštaja prema islamu; pokazuje se da su mladi sve više zainteresirani “spoznati” što znači biti musliman u Europi, pokušavajući otkriti suštinu svoje religije ispod različitih kulturnih tradicija prve generacije migranata. Istodobno, upozorava autorica, okretanje ka islamu među mladima nerijetko je, kako se pokazuje, izraz manjka identiteta, osobito kod slabije školovanih ili onih bez zaposlenja, odatle općenito više diskriminiranih, negoli potraga za “istinskim islamom”. Za pretpostaviti je da će se u zapadnoeuropskim zemljama postupno razviti i europski oblici islama, utemeljeni na bazi “univerzalnih” verzija lokalnih tradicija zemlje porijekla, te prilagođeni lokalnim uvjetima nove sredine. U tom kontekstu razne muslimanske udruge i mediji, koji nadilaze etničke i nacionalne granice, zaslužuju posebnu pažnju. Ono što (će) uvelike (utjecati) utječe na spomenuti proces jest činjenica, kako primjećuje autorica, da različite zemlje primitka primjenjuju različite politike u pogledu islamskog obrazovanja, islamskih medija i udruga, te imaju različite koncepcije oko stupnja poželjne integracije i/ili asimilacije muslimanskih migranata u svoje društvo.
Posljednja dva rada, zajedno s nekoliko drugih tekstova bave se s dvije međusobno povezane teme: a) pojavom novih etničkih manjina (muslimanskih) u zapadnoeuropskim društvima, formiranih iz imigrantskih zajednica, te odnosom zemalja imigracije prema tim manjinama, zadanim često vrlo različitim poimanjem etničkog/nacionalnog identiteta pojedinih zemalja primitka; b) ispitivanjem odnosa etničnosti i religije i to u okolnostima kada religija, kao sastavnica etničnosti, preuzima "etnički" profil, što se nerijetko događa među etničkim zajednicama u dijaspori, dakle u situaciji manje ili veće ugroženosti zajednice, stvarne ili zamišljene. U tom kontekstu razmatra se pitanje uloge islama kao mogućeg izraza etničkih interesa muslimana u uvjetima njihove zamjetne sociokulturne marginalizacije u zapadnoeuropskim zemljama.
Ocjena. Tijekom svoje akademske karijere Ružica Čičak-Chand objavila je brojne znanstvene i stručne radove, bogatog i raznovrsnog opusa, čija se tematika kreće u širokom interdisciplinarnom rasponu od indologije, znanosti o književnosti, sociolingvistike, do sociologije etničnosti, religije i sociologije migracija. Radovi predloženice pokazuju da se godinama sustavno i produktivno bavila eminentno interdisciplinarnim korpusom istraživanja migracija i etničnosti, uspješno se uključujući posebno u sociološka istraživanja i teorijske rasprave na ovom području. U okolnostima opće kulturne i informacijske (i, dakako, ekonomske) globalizacije ali i sve očitijeg prepoznavanja nazočnosti ekonomske snage Indije u svijetu i vitalnosti njezine demokracije, upoznavanje kompleksne indijske "kontinentalne civilizacije" u svijetu, pa i u nas dobiva veće znanstveno i društveno značenje. Na kraju posebno ističemo značajan znanstveni doprinos sociologiji etničkih odnosa ne samo u domaćim nego i međunarodnim okvirima.
Mišljenje povjerenstva. Povjerenstvo zaključuje da je predloženica dr.sc. Ružica Čičak-Chand ukupno objavila 20 radova a1 kategorije i 22 rada a2 kategorije i time znatno premašila uvjete za znanstveno zvanje znanstvene savjetnice na području društvenih znanosti prema Pravilniku o uvjetima izbora u znanstvena zvanja, čl. 5 (10 a1, odnosno ukupno 25 radova). Ocijenili smo da njezini radovi predstavljaju značajan znanstveni doprinos posebno sociologiji etničkih odnosa, te da je afirmirana znanstvenica i u međunarodnim okvirima, što pokazuje i popis njezinih profesionalnih aktivnosti - čime je ispunjen uvjet iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, čl. 32, stavak 4.
Stoga predlažemo da se njezin predmet uputi u daljnji postupak za stjecanje znanstvenoga zvanja znanstvene savjetnice za područje društvenih znanosti, polje sociologija.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Milan Mesić, red. prof.
dr.sc. Vjeran Katunarić, red.prof.
dr.sc. Silva Mežnarić, znanstvena savjetnica Institut za migracije i narodnosti
Odsjek za sociologiju Zagreb, 16.11.2009.
Filozofski fakultet, Zagreb
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (URBROJ: 3804-140-09-2)
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 30. rujna (rješenje o postavljenju povjerenstva od 2. listopada 2009. g.), imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Podnosimo Vijeću sljedeći
I z v j e š t a j.
Na natječaj koji je raspisao Arhitektonski fakultet u Zagrebu – Studij dizajna koji je objavljen 2. srpnja 2009. g. u „Vjesniku“ i u „Narodnim novinama“ prijavila se samo jedna kandidatkinja – dr. sc. Anka Mišetić, viši znanstveni suradnik i naslovni docent instituta „I. Pilar“ u Zagrebu. Pristupnica je svojoj prijavi priložila svu potrebnu dokumentaciju.
Osvrt na biografiju pristupnice. Dr. sc. Anka Mišetić rođena je 1964. g. u Splitu te je poslije završene gimnazije 1983. g. upisala jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji je diplomirala 1988. g., a 1989. upisala je poslijediplomski studij «Socijalna ekologija» na istom fakultetu, da bi 1996. magistrirala s temom «Uloga rive u socijalnom životu mediteranskih gradova: primjer Splita». 2001. g. je doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu s temom «Gradski rituali: sociološki aspekti retradicionalizacije socijalnog života u hrvatskim gradovima nakon 1990.». 1992. g. se zapošljava kao znanstveni novak (mlađi asisstent) u Institutu za primijenjena društvena istraživanja (danas Institut I. Pilar) gdje radi i danas uglavnom na projektima koji su direktnije ili indirektnije vezani uz područje sociologije sela, grada, prostora, kao i socijalne ekologije. U periodu 1992-2003. izabrana je u zvanje znanstvenog novaka instituta I. Pilar (mlađi asistent, asistent), u periodu 2002.-2003. g. izabrana je u zvanje višeg asistenta, a u periodu 2003.-2006. g. u zvanje znanstvenog suradnika, a krajem 2006. g. u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika te iste godine u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentice na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Osvrt na znanstveno-istraživački rad. Do sada je kolegica A. Mišetić sudjelovala u 13 znanstveno-istraživačkih projekata u okviru Instituta I. Pilar, 6 projekata je samostalno vodila, a u 7 je aktivno sudjelovala u njihovoj realizaciji (vidi prilog) te objavila niz radova.
Osvrt na radove pristupnice. Kolegica Mišetić je objavila veći broj znanstvenih i stručnih radova, a mi ćemo se u ovom izvještaju ograničiti na prikaz nekoliko radova.
Osvrt na radove prije izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentice (do 2006. g.). Od znanstvenih radova koji su objavljeni u časopisima koji se referiraju u selektivnim tercijarnim publikacijama (Current Contents) izdvajamo rad Mišetić, A. (1997): (1) Socijalne značajke rive u životu grada: primjer Splita, Društvena istraživanja 1, Zagreb, str. 71-89. U ovom se radu analizira socijalna uloga rive kao specifičnog urbanog prostora. Na primjeru splitske rive autorica definira ovu zasebnu gradsku cjelinu kroz njene prostorne i socijalne komponente. U radu je naglašena važnost suodnosa i međuovisnosti arhitektonsko-urbanističke, kulturno-povijesne, gospodarstvene, simboličke i osobito socijalne dimenzije. U prvom dijelu rada daje se pregled nekoliko temeljnih teorijskih postavki o odnosu prostornog i socijalnog (primjerice, Castells, Mumford, Michelson, Čaldarović, Brill, Lynch, Low, Altman, Supek), a socijalna uloga rive razmatra se na spoju urbanog središta i prirodnog ambijenta iz čega proizlazi glavnina simboličkih i pejzažnih kvaliteta koje oblikuju ovu mikroambijentalnu cjelinu. Osim istaknute socijalizatorske uloge analiza upućuje i na doprinos rive u oblikovanju gradskog identiteta, te njenu ulogu svojevrsne "pozornice" za retradicionalizaciju društvenog života. Autorica je u ovom radu umješno kombinirala sociološku i etnografsku dimenziju istraživanja.
U radu (u koautorstvu s Rogić, I.) (1999.) (2) Razvojne obveze Zagreba prema hrvatskoj periferiji, Društvena istraživanja 43-44, Zagreb, str. 819-841. razmatraju se mogućnosti i modeli aktivnijeg sudjelovanja Zagreba kao središta u oživljavanju periferijskog dijela hrvatskog prostora. Ovo pitanje izravno je povezano s problemom socijalne integracije cjelokupnog hrvatskog društva koju autori vide mogućom ukoliko se periferija napokon inkorporira u mrežu suradničkih odnosa. Središnje je pitanje koje se pri tome postavlja ono o "metropolskim akterima" revitalizacije, tj. koji je sudionik sposoban/kompetentan za pokrenuti proces revitalizacije hrvatske periferije: industrijski subjekti, gradovi, periferijski sudionici ili građani. Posebno su istaknuta dva razloga zbog kojih bi Zagreb mogao biti poticateljem i nositeljem procesa periferijske obnove. Prvi je u činjenici što je grad koji se oblikuje kao metropolsko središte i sam zainteresiran za nacionalnu integraciju, a drugi proizlazi iz obveza koje mu, kao velegradu, već i konstrukcijski pripadaju. No, pojam metropole u ovom radu prekoračuje granice stvarnog grada pa se složenicom "imaginarna metropola" sugerira da je metropolske označitelje (dakle, one koji su sposobni za integraciju, razvitak i oživljavanje) moguće pronaći i izvan Zagreba, npr. u onim gradovima koji su nositelji "viševrsnih povijesnih značenjskih slojeva" kao i onih koji imaju poseban značenjski položaj u kolektivnom pamćenju. Prvi korak je, drže autori, oblikovanje identitetske osnovice lokalnih zajednica. Konačno, zadaća metropole sažima se u nekoliko mogućih poticaja: poduzetničkom, socijalnom, te u pomoći pri oblikovanju simboličkih (identitetskih) praksa. Položaj metropole kao ekskluzivnog urbanog središta ograničen je i kontroliran suradničkim obvezama koje ona ima prema periferiji.
U radu (u koautorstvu s Rogić, I., Miletić, G-M. (2002.) (3) Napredak bez aplauza: o granicama povjerenja u model razvitka u tri hrvatska grada, Društvena istraživanja 62, Zagreb, str. 845-858., analiziraju se modeli razvitka u tri hrvatska grada (Rijeka, Sisak, Zagreb) uspoređujući podatke dobivene u tri srodna anketna istraživanja provedena u razdoblju od 1996. do 2000. godine za potrebe izrade urbanističkih planova. Tri grada, unatoč strukturnim sličnostima (gospodarski sklop ovisan o industrijskom sektoru, važna uloga prometa, znatan udio doseljenoga stanovništva) razlikuju se veličinom, ali i statusom/ulogom u hrvatskoj mreži gradova. Izneseni podatci opisuju suvremenu hrvatsku urbanizaciju s manjkom poželjnih razvojnih učinaka. Ipak, za većinu anketiranih „biti u gradu“ znači ostvariti makar i minimalni životni uspjeh. Stoga se i odnos središta i periferije u hrvatskom društvu i u ovim istraživanjima potvrdio kao odnos urbanog i ruralnog. Anketirani procjenjuju da im ukupnost mogućnosti koje imaju u svom gradu nadilaze ono što bi mogli dobiti u nekom drugom gradu. Na taj način potvrđuje se teza o „novoj zavičajnosti“ temeljena na socijalnom kapitalu i međuljudskim, komunikacijskim mrežama. U zaključku, autori se zalažu za modernizaciju koja bi počivala na policentričnoj naseljskoj mreži – nasuprot ograničenom monopolu grada. Takva bi se promjena, drže, mogla temeljiti na epistemologijski „preuređenoj“ socijalnoj predodžbi o modernizaciji koja mrežu naselja vidi u komplementarnim vezama ovisnosti i suradnje u kojima je moguće mobilizirati raznovrsni socijalni kapital malih naselja.
Pristupnica je objavila i nekoliko znanstvenih radova koji su objavljeni u časopisima s recenzijom koji se referiraju u primarnim i sekundarnim međunarodnim publikacijama (Sociological Abstracts). U radu (1999.) (4) Razvojne poteškoće i prioriteti općina i gradova Ličko-senjske županije u optici lokalnih stručnjaka, Sociologija sela 2/3, str. 199-218. iznose se temeljni razultati empirijskog, anketnog istraživanja razvojnih aspiracija i stavova lokalnih stručnjaka u sedam gradova i općina Ličko-senjske županije, obavljenom 1996. godine za potrebe izrade plana prostornog uređenja Županije. Ispitanici su birani prema pretpostavci da kao žitelji tog područja imaju dobar neposredan uvid u najvažnije probleme svoga kraja, a kao stručnjaci iz različitih područja posjeduju i kompetenciju da kvalitetnije ocjenjuju postojeća rješenja i predlažu nova. Rezultati dobiveni anketnim ispitivanjem prikazani su po gradovima i općinama što je omogućilo njihovu usporedbu i pokazalo da je riječ o izrazito heterogenom prostoru – bilo da je riječ o trenutnom stanju, problemima ili aspiracijama. Ipak, u zaključku su pod zajednički nazivnik stavljena obilježja koja su svojstvena svima: riječ je o hrvatskoj periferiji s pretežito ruralnim naseljima bez obzira na postojanje malih gradova pri čemu je uočen kroničan nedostatak i motivacijske volje i realne pokretačke snage za razvitak područja. Uz to, u Županiji ne postoji jako gradsko središte, pa se utjecaji velikih gradova prostorno bliskih županija (Split, Rijeka, Zagreb) često iskazuju kao nedostatak kohezije pa i vlastitog identiteta.
Osim navedenog, pristupnica je objavila i nekoliko poglavlja u knjigama - (2000.) (5) Glavna socijalna obilježja Siska, u: Rogić I., Mikić, M., Mišetić, A., (ur.), Sisak 2000+, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 99-122. U navedenom poglavlju ove knjige se analiziraju socijalna obilježja Siščana na temelju pokazatelja kao što su socijalni status i životni stil ispitanika mjereni kroz obrazovanje, socijalno podrijetlo, profesionalni, obiteljski, materijalni i stambeni status, ratno stradalništvo te učestalost obavljanja pojedinih aktivnosti (slobodno vrijeme). Osim ovih indikatora, uključeni su u analizu i podaci Državnog zavoda za statistiku: veličina i opremljenost stanova. Posebno su, pak, analizirani subjektivna procjena vlastitog socijalnog položaja, te zadovoljstvo stambenim uvjetima koje je uglavnom pozitivno ocijenjeno.
U radu (u koautorstvu s Rogić, I.) (2000.) (6) Osnovna obilježja stambenog sklopa Siska, u: Rogić I., Mikić, M., Mišetić, A., (ur.) Sisak 2000+, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 123-148. analiziraju se stambeni uvjeti u gradu Sisku s obzirom na podatke iz Popisa stanovništva 1991. godine. Uvjeti stanovanja se analiziraju s obzirom na ukupnu stambenu površinu te stambenu gustoću ali i ukupnu razdiobu stanova po gradskim dijelovima, veličinu stana i broj soba, katnost, starost, opremljenost. Za grad u cjelini ustanovljeno je da je karakterističan oblik zgrade prizemnica, veličina stana najčešće se bilježi u skupini 51-60m2, te dominacija dvosobnih stanova. Većinski dio stanova izgrađen je u razdoblju modernizacije 1946.-1990. godine, te zrcali urbane karakteristike tog razdoblja nastale na specifičnom socijalnom predlošku.
Rad (u koautorstvu s Rogić, I.) (2000.), (7) Sisak u građanskom iskustvu, u: Rogić I., Mikić, M., Mišetić, A., (ur.), SISAK 2000+, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 149-218. se temelji na specifičnim kvalitativnim analizama eseja sisačkih srednjoškolaca i rezultatima empirijskog istraživanja. Rad je realiziran u 4. glavne cjeline: (1) Glavna obilježja prostornog modela grada u iskustvu anketiranih; (2) Stavovi građana prema dosadašnjem razvitku grada; (3) Iskustvo mladih: Sisak u tipološkom atlasu i (4) Glavne razvojne aspiracije građana Siska. Zaključno, kao glavni upravljač "u sjeni" – pojavljuje se industrija, a sam grad istodobno je obilježen i gradskim i seoskim načinom života. Na tom tragu protumačene su i razvojne aspiracije građana koje se grupiraju oko dva modela: prvog, koji stalno briše granicu grada uvlačeći u njega i stilove života iz ruralne okolice, te drugog koji nastoji potvrditi Sisak kao urbanu sredinu, županijsko središte i učvrstiti stoga u njemu tipično gradske institucije i način života.
U radu (u koautorstvu s Dragun, M.), (2001) (8) Mišljenja stanovnika o stanju i razvojnim mogućnostima Lonjskog polja, u: Štambuk, M., Rogić, I., (ur.) Budućnost na rubu močvare-razvojni izgledi naselja na Lonjskom polju, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 137-160. se analiziraju stavovi lokalnog stanovništva o sadašnjem stanju i problemima Lonjskog polja te njihove ocjene budućnosti Lonjskog polja kao Parka prirode. Izneseni stavovi žitelja oblikuju se pod dvostrukim pritiskom: prvi proizlazi iz obveze države da skrbi o zaštićenom području što se percipira kao razvojna prednost, dok je drugi pak proizišao iz činjenice raznovrsnih ograničenja što ih režim zaštite donosi u svakodnevni život ovog prostora. Istraživanje života lokalnih zajednica i njihovih aspiracija na ovako specifičnim prostorima posebno je važno u kontekstu razvitka i perspektiva šireg hrvatskog ruralnog prostora u konceptualnom kontekstu održivog razvitka. Rezultati pokazuju spremnost stanovništva za suradnju s institucijom Parka, ali i očekivanja da im se nadoknade eventualni gubici nastali zbog režima zaštite.
U radu (u koautorstvu s Štambuk, M.) (2002.) (9) Neki elementi socijalne i tehničke infrastrukture hrvatskog sela, u: Štambuk, M., Rogić, I., Mišetić, A., (ur.) Prostor iza-kako modernizacija mijenja hrvatsko selo, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 155-177. se analizira opremljenost sela u Hrvatskoj socijalnom i tehničkom infrastrukturom kao preduvjetom uspješnog razvitka ruralnih područja. Pri tome su analizirani indikatori socijalne i tehničke infrastrukture: osnovna škola, ambulanta, pošta, župni ured, broj liječnika, veterinarske ambulante, poljoprivredna savjetodavna služba te poljoprivredne zadruge. Analiza je pokazala da se nepovoljni trendovi zabilježeni popisom 1991. godine i dalje nastavljaju. U zaključku autorice naglašavaju važnost prostorno ravnomjerno raspoređene i dobro održavane i organizirane infrastrukture za integraciju cjelokupnog prostora. U radu su prikupljeni i sintetizirani podaci gotovo svih relevantnih institucija i izvora koji zajedno daju realnu sliku vrlo nepovoljne infrastrukturne podloge za razvitak hrvatskog sela.
Rad (u koautorstvu s Rogić. I, Štambuk, M.) (2004.), (10) Urbane aspiracije zagrepčana, u: Mišetić, A., Štambuk, M., Rogić, I., (ur.) Živjeti u Zagrebu. Prinosi sociologijskoj analizi, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 11-45. se temelji na empirijskom istraživanju provedenom 2000. godine u kojem su metodom ankete prikupljeni podaci na reprezentativnom uzorku građana Zagreba. Cilj rada bio je što točnije opisati urbane aspiracije Zagrepčana i to pomoću pitanja razvrstanih u nekoliko tematskih cjelina. Prva se odnosi na identifikaciju anketiranih s gradom koja je pokazala afirmaciju vrijednosti zavičajnog pripadanja gradu i svjedoči o snažnoj povezanosti s gradom. U drugoj skupini našla su se pitanja koja opisuju razvojnu predodžbu o Zagrebu. Kao temeljno obilježje pokazao se doživljaj Zagreba kao važnog kulturnog i intelektualnog središta Hrvatske, ali istodobno se utvrđuje i ocjena da grad nije oblikovao uvjete za "bolju budućnost" pa mu se odriče sposobnost proizvodnje razvojne perspektive. Osim na općenitoj razini, građani su ocjenjivali i uvjete i kvalitetu života u pojedinim gradskim kvartovima u kojima žive. Poruka anketiranih može se sažeti u dva stava: (1) potreba dovršenja urbanizacije gradskih rubova i (2) usporedna reurbanizacija grada. Stambeni uvjeti i stambene aspiracije treća su skupina pitanja koja u središte stambenih aspiracija stavlja model "obiteljske kuće s okućnicom" ali i druga poželjna obilježja kao što su: stanovanje na nižim katovima, prednost življenja unutar pješačkih zona i sl. atribucije povezane s ekologijskom kakvoćom životnog okoliša.
U radu (2004.) (11) Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagrebačkog identiteta u esejima gimnazijalaca, u: Mišetić, A., Štambuk, M., Rogić, I., (ur.) Živjeti u Zagrebu. Prinosi sociologijskoj analizi, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 103-123. pristupnica na temelju stotinjak eseja zagrebačkih srednjoškolaca, analizira odnos pojedinac – grad, doživljaj grada od strane njegovih mladih stanovnika, te odgovor na središnje identitetsko pitanje – tko je Zagrepčanin. Odabrani učenici polaznici su trećih razreda gimnazije. U prvom dijelu rada, autorica analizira glavna obilježja koja, po njima, nekoga čine Zagrepčaninom. Posredno, ova obilježja ne govore samo o osobi/građaninu, već i o tome kakav je i Zagreb kao grad. Slijede eksplicitni iskazi o karakteristikama samog grada. Dobivena slika grada izražena je kroz više proturječja: velegrad – srednji/mali grad, uređen/kaotičan grad, obećavajući grad – grad bez perspektive. Ističe se uloga Zagreba kao kulturnog središta države, ali i multikulturalnost grada, te u kulturno-identitetskom smislu naglašava pripadanje europskoj kulturnoj tradiciji. Također, učenici su u esejima posebno naglašavali modernizacijsku ulogu Zagreba, kao i prednosti koje proizlaze iz usporedbe s drugim hrvatskih gradovima. Kad je riječ o budućnosti, tek nešto više od polovice ispitanika izražava namjeru trajnog ostanka u ovom gradu. Premda se grad u perspektivi njegovih mladih stanovnika pojavljuje u dvostrukoj ulozi: i kao velegrad/metropola i kao zavičajno mjesto, nedvosmislena su i njihova očekivanja za Zagrebom kao europskim gradom i u ekologijskom i u kulturnom i u gospodarskom pogledu. Na takvoj identitetskoj podlozi oblikuje se i procjena sadašnjeg stanja, ali i perspektive za budućnost.
U radu (u koautorstvu s Miletić, G-M.) (2004.) (12) Privrženost Zagrebu: „domaćiI“ i „došljaci“, u: Mišetić, A., Štambuk, M., Rogić, I., (ur.) Živjeti u Zagrebu. Prinosi sociologijskoj analizi, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 123-141. se propituju u kojoj je mjeri zavičajnost, odnosno privrženost mjestu obitavanja, povezana sa stavovima o pojedinim aspektima življenja u Zagrebu. Privrženost posebnom mjestu/okolišu, bilo funkcionalna bilo emocionalna, vrlo je kompleksan odnos. Tako Cross (2003.) razlikuje tri razine okoliša (prirodni, socijalni i izgrađeni) te čak pet dimenzija povezanosti (želja da se tu živi, osjećaj pripadnosti, identifikacija s mjestom, ovisnost o mjestu te očekivanja za budućnost). Zavičajnost konceptualizirana na taj način poslužila je kao okosnica ovoga rada. U svrhu dobivanja uvida u stavove stanovnika Zagreba spram njihova grada korišteni su podatci dobiveni istraživanjem Urbane aspiracije građana Zagreba provedenim u travnju 2000. godine. Pritom je aspekt zavičajnosti zahvaćen kroz pitanje da li se ispitanici smatraju domaćim ili došljakom u Zagrebu. U radu su detaljnije analizirani sljedeći segmenti: intenzitet veza s gradom, identifikacija s gradom, ocjena gradskog okoliša, smjernice za budući razvitak gradskog gospodarstva te percepcija karakterističnih obilježja življenja u gradu. Primjenom statističkih metoda, među izdvojenim skupinama formiranima s obzirom na subjektivnu procjenu pripadnosti utvrđene su statističke značajnosti razlike u stavovima na nekoliko varijabli. No treba reći da, iako statistički značajne, uočene razlike ni na jednoj varijabli nisu se odnosile na smjer stava nego samo na intenzitet.
Osim navedenih radova, valja istaknuti da je pristupnica dr. sc. A. Mišetić objavila i knjigu (2004). pod naslovom (13) Gradski rituali – retradicionalizacija društvenog života u hrvatskimn gradovima nakon 1990, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb koja je nastala na osnovi disertacije o istoj temi. Također, pristupnica je, kako je vidljivo iz popisa njenih radova, u 6 navrata bila i jedna od urednica knjiga, a osim ovdje prikazanih radova objavila je i niz drugih radova objavljenih u časopisima ili kao poglavlja u knjigama.
Osvrt na neke radove pristupnice objavljene iza posljednjeg izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentice (2006)-znanstveni radovi referirani u CC časopisima.
U radu (14) Mišetić, A., Miletić, G.M., Smerić, T., (2008.) Lokalna javnost i energetski projekti u Hrvatskoj: rezultati empirijskog istraživanja stavova lokalne javnosti iz okolice TE Plomin, Socijalna ekologija 17, (4), Zagreb, str. 343-359. se prezentiraju rezultati istraživanja provedenog na uzorku stanovnika s područja općina u okolici TE Plomin (N=687). Analizirana su stajališta lokalne javnosti o izgradnji elektroenergetskih postrojenja/objekata u Hrvatskoj, procjene opasnosti po okoliš, zdravlje stanovništva i krajobraz te procjene nužne (sigurne) udaljenosti elektroenergetskih postrojenja/objekata. Utvrđeno je da se kao neprihvatljivi objekti doživljavaju nuklearne elektrane i termoelektrane. Većini ispitanika neprihvatljive su termoelektrane na domaći i na uvozni ugljen, kao i one na naftu/lož ulje. Nasuprot tome, za anketirane, najprihvatljiviji su energetski sklopovi koji se oslanjaju na obnovljive izvorima energije, te hidroelektrane. Analiza percepcije utjecaja na okoliš, zdravlje pojedinca i krajolik od pojedinih elektroenergetskih postrojenja pokazala je razlike u procjenama rizičnosti pojedinih objekata u odnosu na navedene dimenzije, kao i u procjenama sigurne udaljenosti postrojenja od naselja. Utvrđene su statistički značajne razlike između skupina ispitanika s obzirom na određena sociodemografska i socioekonomska obilježja te procjene koristi/štete od obližnjeg elektroenergerskog objekta (TE Plomin).
U radu (15) Mišetić, A., Miletić, G.M., (2007.) Sosijalni aspekti planiranja gradskog prometa: stavovi javnosti o razvojnim posljedicama gradnje tunela i metroa u Zagrebu, Društvena istraživanja 16, (4-5), Zagreb, str. 831.-850. se analiziraju socijalni aspekti planiranja gradskog prometa na primjeru odnosa javnosti spram dva predložena zagrebačka projekta: gradnji podzemno-nadzemne lake gradske željeznice (metroa) i gradnji tunela kroz Medvednicu. Posebno su istaknuti planiranje prometnog sustava kao kontinuirani proces usklađivanja prometne infrastrukture i grada, te uloga javnosti kao aktera u suvremenim procesima planiranja temeljenim na komunikacijskim modelima i interaktivnom pristupu. U radu se naglašava očekivanje da će se i kriteriji prihvatljivosti ili neprihvatljivosti pojedinih gradskih projekta u očima javnosti oblikovati temeljem procjenjivanja projekata i kao infrastrukturnih poboljšanja i kao simboličnih projekata kroz koje se potvrđuje metropolski identitet grada. Na temelju rezultata dva anketna istraživanja u kojem su ispitanici ocjenjivali pretpostavljene razvojne posljedice navedenih projekata pokazalo se da se stavovi javnosti o prijedlozima novih projekata oblikuju između zahtjeva za ekonomskim dobitima i zahtjeva za čuvanjem okoliša, pri čemu su, u oba slučaja, dominantni kriteriji bili koristi za zajednicu u cjelini i velegradska legitimacija grada. Dobivene su faktorske strukture koje upućuju da su očekivanja javnosti od infrastrukturnih projekta općenito povezana s razvojnim dobitima, ali i sa strahom od rizika koje ti projekti unose u gradski okoliš.
U radu (16) Mišetić, A, (2006.) Koncept povezanosti s mjestom i sekundarno stanovanje, Društvena istraživanja 15, (1-2), Zagreb, str. 27-24. se analizira koncept povezanosti s mjestom u kontekstu sekundarnog stanovanja. Suvremeno je društvo obilježeno strukturnim promjenama na području rada i slobodnog vremena, što je rezultiralo izrazitom mobilnošću i putovanjima. Povezanost s mjestom stoga se promatra kroz odmjeravanje s tekućim društvenim pitanjima poput modernizacije, globalizacije, mobilnosti, slobodnog vremena, turizma, društveno održivog planiranja. U radu se naglašava da je u procesima teritorijalizacije, osobito u oblikovanju stambenih strategija, došlo do promjene bipolarnog modela, koji se razvija u smjeru multipliciranja stambenih. Na temelju anketnog istraživanja na uzorku vlasnika kuća za odmor na hrvatskoj obali (N=400) analizira se nekoliko dimenzija povezanosti s mjestom sekundarnog stanovanja. Rezultati pokazuju visok stupanj privrženosti drugoj kući, kao i visoku razinu ukorjenjivanja u novom okolišu, i potvrđuju tendenciju da druga kuća postane drugi dom.
U radu (17) Miletić, G. M., Mišetić, A., (2006.) Zašto imati drugu kuću? Analiza motivacije na primjeru vlasnika kuća za odmor na hrvatskoj obali, Društvena istraživanja 15(1-2), Zagreb, str. 61-78. se analizira motivacija za sekundarnim stanovanjem na hrvatskoj obali temeljem istraživanja na uzorku vlasnika stanova za odmor. Uvidom u domaću i stranu literaturu izdvaja se nekoliko razloga za posjedovanje druge kuće ili kuće za odmor. Među njima je najvažniji osigurati mjesto za odmor i bijeg iz gradske svakodnevice i pritiska kojeg stvaraju urbani ritmovi, no osim ovog motiva prisutni su i ekonomski motivi koji se ostvaruju kroz mogućnost ostvarenja novih izvora prihoda na turističkom tržištu, sigurnost ulaganja novca u nekretninu, te obnova obiteljske baštine i veza sa zavičajem i mjestom podrijetla. Vlasnici kuća za odmor razdijeljeni su u tri skupine po načinu stjecanja kuće: (1) oni koji su gradili kuću ; (2) oni koji su kupili kuću i (3) oni koji su naslijedili kuću. Analiza motivacije fokusirana je na prve dvije skupine, iz razloga što gradnji ili kupnji takve kuće prethodi proces odlučivanja koji se ne može izjednačiti s prihvaćanjem naslijeđene kuće. Rezultati su, osim specifičnosti procesa, potvrdili da je fenomen „ druge kuće“ u Hrvatskoj dio globalnog procesa formiranja novih životnih stilova u suvremenom društvu.
U radu (18) – poglavlje u knjizi - Mišetić, A., Mišetić, R., (2006.) Social aspect of life in the inner city of Zagreb, u: Enyedi G., Kovacs, Z. (ed.): Social Changes and Social Sustainability in Historical Urban Centres: The Case of Central Europe, Centre for Regional Studies of Hungarian Academy of Sciences, Pecs, str. 119-133. se interpretiraju rezultati istraživanja temeljeni na empirijskom istraživanju obavljenom 2000. godine na reprezentativnom uzorku građana Zagreba, pri čemu je za potrebe ovog rada izdvojeno 200 ispitanika iz gradskog centra kojeg čine četvrti Donji i Gornji grad Zagreba. Cilj istraživanja je bio pokazati kakva su iskustva građana, stanovnika gradskog središta, koja proizlaze iz svakodnevnog života u gradskom središtu. U prvom dijelu rada prikazuju se osnovni socio-demografski podaci o stanovnicima ovih četvrti sa specifičnom strukturom stanovništva u odnosu na druge dijelove grada: samačka domaćinstva, relativno starija populaciju, relativno obrazovanija populacija. U drugom dijelu rada prikazani su rezultati istraživanja na osnovi anketnog upitnika s posebnim osvrtom na stavove o kvaliteti života u specifičnom gradskom prostoru kao što je povijesna gradska jezgra. U radu se istražuju i potrebe za obnovom i revitalizacijom gradskog centra kako bi se poboljšali uvjeti života njegovih stanovnika. Naglasak je na važnosti socijalne kooperacije u procesima urbanog planiranja čime bi se omogućilo uključivanje lokalne zajednice u te procese. Nadalje, u radu se razmatra socijalna uloga i važnost javne komunikacije za procjenu vitalnih problema koji se tiču povijesnih jezgri, osobito povezanih s procesima gentrifikacije.
U radu (19) – poglavlje u knjizi - Mišetić, A., Sabotič, I., (2006.) „Days of Radunica“: A street festival in the Croatian town of Split, u: Picard, D., Robinson, M. (ed.) Festival, Torusim, and Social Change, Channel View Publication, str. 119-133. se metodom analize slučaja analizira ulični festival „Dani Radunice“ pri čemu se pokazalo da se ovakav tip javnog događaja koristi kako bi lokalna zajednica redefinirala svoj identitet i socijalnu legitimaciju aktera u uvjetima tranzicije i restrukturiranja hrvatskog društva devedesetih godina prošlog stoljeća. Vrijednost ovog uličnog festivala je i njegova otvorenost koja svakom posjetitelju nudi «terapijsko» opuštanje kao mogući bijeg od modernizacijskih pritisaka kojima je suvremeni čovjek izložen. Element igre udružen sa slikovitom baštinom mediteranskog grada, ima perspektivu postati dijelom socijalne tradicije grada Splita u kojoj se jedna lokalna zajednica na poseban način prezentira drugima. Inicijativa nije potekla sa službenih adresa niti od turističkih djelatnika koji imaju zadatak ovakve programe ponekad i sami izmišljati. Festival kojeg smo nastojali opisati nastao je spontano i autentičan je izraz žive lokalne zajednice zbog čega ima posebnu vrijednost i uvjerljivost. Pluralizam tema i motiva razlog je zbog kojeg je teško razlučiti je li riječ o slavljenju kultne figure koja je i "službeno" istaknuta kao povod u spomenutom listu "Dani Radunice" ili o pučkom slavlju, modernom "situacijskom" ritualu kojem nije cilj osigurati daljnju zaštitu sveca, već omogućiti terapijski prekid u svakodnevnici. Dvosmislenost u nazivu, i općenito igre riječima i smislom također su postmodernistička obilježja.
U radu (20)-poglavlje u knjizi - Mišetić, A., (2006.) Usporedba stavova stalnih i povremenih stanovnika, u: Rogić, I., Mišetić, A., Zimmermann, R. (ur.) (2006.) Kuća pokraj mora: povremeno stanovanje na hrvatskoj obali, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 289-304. interpretiraju se rezultati dobiveni anketnim istraživanjem na uzorku stanovnika naselja na hrvatskoj obali. Za tu svrhu anketirane su dvije skupine: (1) stalni stanovnici naselja na obali (N=983); (2) povremeni stanovnici naselja na obali – vlasnici kuća/stanova za odmor (N=400); Tema rada su kuće/stanovi namijenjeni povremenom stanovanju na hrvatskoj obali. U tekstu se uspoređuju stavovi ove dvije skupine pri čemu je glavni cilj rada analiza usporedba stavova o stanju i perspektivama obalnih naselja pod pritiskom fenomena sekundarnog stanovanja i graditeljskih intervencija koje one unose u prostor. Stalni stanovnici se od povremenih razlikuju u značajno kritičnijem stavu spram posljedica koje je na različite aspekte života u naselju ostavila gradnja kuća za odmor Dok većinska skupina među stalnim stanovnicima drži da daljnju izgradnju kuća za odmor u njihovu naselju treba zabraniti, većinska skupina među povremenima jest ona koja smatra da daljnju gradnju valja dopustiti.
U radu (21)-poglavlje u knjizi-Mišetić, A., (2006.) Stavovi mladih o povremenom stanovanju, u: Rogić, I., Mišetić, A., Zimmermann, R. (ur.) (2006.) KUĆA POKRAJ MORA: POVREMENO STANOVANJE NA HRVATSKOJ OBALI, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 323-338. interpretiraju se nalazi dobiveni primjenom metode eseja . Nastojalo se saznati kakav je odnos 106 učenika srednjih škola iz Makarske i Supetra (Brač) prema mjestima u kojima žive te, općenito, njihovo viđenje odnosa stalnih i povremenih stanovnika. Uzorak je izabran prigodno, pa su odabrana mjesta na obali koja karakterizira pojava «povremenog stanovanja», i u kojima postoji srednja škola, pri čemu je odabrano jedno obalno i jedno otočno mjesto. Eseji srednjoškolaca potvrdili su dobivene nalaze koji govore da je najsnažniji uzrok privlačnosti «privlačan okoliš i more». Kriterij ljepote i obzirnost spram vizualnog identiteta tako postaju obvezujuće činjenice i za daljnje rasprave o planiranju razvitka mjesta naselja svoju ljepotu ponajprije zahvaljuju prirodnom okolišu. Kroz eseje srednjoškolaca provlači se i ideja o dvostrukom motivu za investiranje u strukture za povremeno stanovanje: s jedne strane ono je potaknuto namjerom da se osigura mjesto za provođenje slobodnog vremena i odmora, a s druge strane, poduprto je stalnom mogućnošću osiguravanja dodatnog izvora prihoda. Bilanca učinaka turizma ima posljedicu na doživljaj naselja kao «podvojenog». Opisujući vlastito mjesto ljeti i zimi, učenici su portretirali dva sasvim različita mjesta. Ova razlika dijelom je proizišla i iz prirodnih ritmova koji usporavaju ili ubrzavaju život, no ona je najvećim dijelom posljedica «pritisaka» i «popuštanja» u socijalnoj sferi koji prate uzlazne i silazne putanje turističkog ritma.
U radu (21)-poglavlje u knjizi-Mišetić, A., Zimmermann, R., (2006.) Privremeno nenastanjeni stanovi, u: Rogić, I., Mišetić, A., Zimmermann, R. (ur.) (2006.) KUĆA POKRAJ MORA: POVREMENO STANOVANJE NA HRVATSKOJ OBALI, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 31-46. analizom statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku, problematizira se skupina „stanova za odmor“ koja čini zasebnu kategoriju, no njome se ne može u potpunosti opisati pojava povremenog stanovanja. Razlog je tomu što se i u drugim statističkim kategorijama, poput „privremeno nenastanjeni stanovi“, „napušteni stanovi“ te „stanovi u kojima se obavlja djelatnost“ skriva značajan broj stanova za odmor. Tek uzimajući u obzir i ove kategorije, koje latentno zauzimaju nemali dio sekundarnih stanova, možemo se približiti točnijem opisu pojave povremenog stanovanja na hrvatskoj obali. Skupina privremeno nenastanjenih stanova čini 1/10 ukupnog stambenog fonda Republike Hrvatske. Fenomen je zabilježen u svim tipovima naselja i u svim županijama, pa se može pretpostaviti da su ovom kategorijom obuhvaćene, po namjeni i uporabi - raznovrsne stambene jedinice. U najopćenitijoj shemi moguće je, konstatiraju autori, razlikovati više tipova privremeno nenastanjenih stanova: (1) u velikom gradu, kao nužni višak stambenog kapitala, (2) u malim naseljima na periferiji kao znak demografskog propadanja, kao stanovi čiji su se vlasnici. Na jadranskom području karakteristika su naznake i prvog i drugog tipa (višak u velikim gradovima i „umiranje“ naselja u zaleđu). Važno je učiti da je riječ o rezervnom fondu stanova koji lako mogu preuzeti ulogu stana za odmor ili za iznajmljivanje.
U ovom periodu (iza posljednjeg izbora) pristupnica je objavila i rad (vidi prilog izvještaju) objavljen u zborniku znanstvenog skupa – Štambuk, M., Mišetić, A., (2005.) DEMOGRAFSKI KAPITAL HRVATSKE PERIFERIJE: NEKOLIKO INDIKATORA, u: Živić, D., Pokos, N., Mišetić, A. (ur.) (2005.) STANOVNIŠTVO HRVATSKE – DOSADAŠNJI RAZVOJ I PERSPEKTIVE, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 245-254., a uredila je i nekoliko knjiga - 1. Rogić, I., Mišetić, A., Zimmermann, R. (ur.) (2006.) KUĆA POKRAJ MORA: POVREMENO STANOVANJE NA HRVATSKOJ OBALI, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2. Živić, D., Pokos, N., Mišetić, A. (ur.) (2005.) STANOVNIŠTVO HRVATSKE – DOSADAŠNJI RAZVOJ I PERSPEKTIVE, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb te objavila i nekoliko sažetaka u publikacijama s međunarodnih i domaćih skupova - 1. Miletić, G. M., Mišetić, A., Štambuk, M. (2008.) FOOTPRINTS OF SECOND HOMES IN CROATIAN LANDSCAPES, //Identities and Development, Lisabon/Obidos, Portugal, Lisabon: PECSRL – The Permanent European Conference for the Study of Rural Landscape, 1.-5. 09. 2008., 2. Mišetić, A., Ursić, S. (2008) THE RIGHT TO A CITY SQUARE: AN EXAMPLE OF A STRUGGLE FOR URBAN IDENTITY IN ZAGREB// The Right to the City: New Challenges, New Issues, Vadstena, Švedska, 11.-15.10.2008. , 3. Mišetić, A. (2007.) FROM THE PRESERVATION OF THE BEAUTIFUL TO FORMS OF BEAUTIFICATION IN HISTORIC CITY CENTRES IN THE CASE OF THE TOWN OF VARAŽDIN, CROATIA, // Abstracts of the Colloque international Le Beau dans la ville; Tours: Universite Francois Rabelais, 23-24.11.2007 str. 56-58., 4. Mišetić, A., Krnić, R. (2007.) THE SOCIAL ASPECTS OF THE MUSIC STREET FESTIVAL „C'EST IS THE BEST“ IN ZAGREB//New Frontiers in Arts Sociology: Creativity, Support and Sustainability, Luneburg: University of Luneburg, 28.03-01.04.2007., 5. Sabotič, I., Mišetić, A. (2006.) LIEUX DE MEMOIRE DES ETUDIANTS CROATES. QUAND L'HISTOIRE PROPOSE ET LA SOCIOLOGIE VERIFIE, Međunarodni znanstveni skup: Pamćenje i historija u srednjoistočnoj Europi, Zagreb 19-21.01.2006.
Sudjelovanje na savjetovanjima. Također, pristupnica je sudjelovala i u radu 8 znanstenih skupova, od čega 6 na međunarodnim skupovima (vidi prilog).
Nastavna djelatnost. Osim znanstvenoistraživačkog rada u institutu, dr. sc. A. Mišetić, viši znanstveni suradnik Insituta I. Pilar u periodu 2001-2006 radi kao asistent (vanjska suradnja) u nastavi na kolegijima «Sociologija okolice» i «Urbana sociologija» na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (nositelj kolegija prof. dr. sc. Ivan Rogić), a u periodu 2004-2006 je asistentica na kolegiju „Sociologija kulture“, a počev od 2007. akademske godine radi i kao honorarna docentica i nositeljica kolegija „Sociologija okolice“, „Urbana sociologija“ te „Sociologija kulture“ na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu pak, u periodu 2002-2005 je honorarna asistentica na kolegiju „Socijalna ekologija“, a od 2006. g. na istom studiju je nositeljica istoimenog kolegija. Na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu tijekom 2008-2009. g. je gost-predavač na kolegiju „Sociologija kulture“, dok je na Hrvatskim studijima asistentica na kolegiju „Sociologija naselja i okoliša“ u periodu 2001-2004, a od 2005. g. je nositeljica kolegija „Sociologija grada“. Članica je 4 povjerenstva za obranu diplomskih radova na Hrvatskim studijima te jednog povjerenstva za obranu doktorskog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je bila mentorica trojici znanstvenih novaka na Institutu I. Pilar od kojih je jedan obranio disertaciju, a sa sva tri novaka je objavila znanstvene radove u znanstvenim časopisima.
Kolegica A. Mišetić je u okvirima preddiplomskog i diplomskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu sudjelovala u izradi syllabusa i programa kolegija „Sociologija okolice“, „Sociologija kulture“ te „Urbana sociologija“. Također, izradila je i izvedbeni program izbornog kolegija „Sociologija grada“ na Hrvatskim studijima, uvela je i/ili inovirala sadržaje u programima kolegija „Sociologija okolice“, „Sociologija kulture“ te „Urbana sociologija“ na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te kolegij „Socijalna ekologija“ na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Također, jedna njena knjiga - Gradski rituali–sociološki aspekti retradicionalizacije socijalnog života u hrvatskim gradovima nakon 1990. koristi se kao preporučena literatura na više obrazovnih institucija za veći broj kolegija, a nastavni rad pristupnica obnaša uz korištenje najnovijih pomagala koji omogućuju efikasno praćenje građe. Pristupnica je održala nastupno predavanje 2003 g. prigodom izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentice.
Stručna i ostala djelatnost. Pristupnica je do sada obnašala razne dužnosti – 2007. je bila zamjenica predsjednika Znanstvenog vijeća instituta I. Pilar, 2006 g. je bila predsjednica Etičkog povjerenstva instituta, u periodu 2005-2007. je bila članica predsjedništva Hrvatskog sociološkog društva (HSD) kao i neke druge dužnosti. Dodijeljena joj je i godišnja državna nagrada za znanost za 2004. g., za značajno znanstveno dostignuće (knjiga).
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Uvidom u natječajni materijal povjerenstvo konstatira da je naslovni docent dr. Anka Mišetić i viši znanstveni suradnik Instituta društvenih istraživanja I. Pilar vrijedan i perspektivan znanstveni radnik koji je do sada već istraživao i objavio niz zanimljivih i vrijednih radova iz područja sociologije grada, sela i prostora. U smislu kvalifikacijskih radova za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice povjerenstvo posebno ističe radove navedene u ovom izvještaju pod brojevima 2, 3, 7, 9, i 13, 17, 18 i 20. Svojim dosadašnjim znanstvenim, stručnim i nastavnim djelovanjem značajno je unaprijedila struku, napose podriučja urbane sociologije, socijalne ekologije i sociologiju okolice. Tijekom dosadašnjeg rada stekla je solidno istraživačko iskustvo te je svojim radom utjecala i na mlađe znanstvene kadrove – novake. Njena uključenost u nastavni proces je također zamjetna – realizator je i/ili nosilac mnogih značajnih socioloških kolegija. Povjerenstvo stoga drži da pristupnica u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice iz područja društvenih znanosti jer ispunjava uvjete propisane člankom 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima te minimalne uvjete propisane uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstvena zvanja jer:
• je izabrana u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika
• ima pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje tijekom procesa izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentice
• ima stupanj doktora znanosti
• ima novije objavljene značajne znanstvene radove u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama
• sudjeluje u nastavi na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju više od tri akademske godine
• aktivna je više od tri godine u znanstvenoistraživačkom radu
• sudjelovala je u preradi i izradi nastavnih programa nastavnih predmeta
• unaprijedila je sadržajno nastavni proces
• tri pristupnika izrađuju doktorske radove pod njenim mentorstvom
• bila je/jeste voditeljica kolegija na poslijediplomskom doktorskom studiju
• ima više A1 i A2 objavljenih radova od minimalno propisanih
• ima više od 300 norma nastavnih sati koje je izvodila na visokom učilištu
• održala je 6 saopćenja na međunarodnim i 2 na domaćim skupovima (potrebno ukupno 5)
• ima više objavljenih radova od broja radova propisanih minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
• objavila je zajedničke znanstvene radove u koautorstvu s kandidatima koji pod njenim mentorstvom izrađuju doktorske radove
S obzirom na rečeno, povjerenstvo predlaže Vijeću da prihvati ovaj izvještaj i time potvrdi činjenicu da pristupnica u potpunosti ispunjava uvjete natječaja za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo:
1. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. Dr. sc. Ivan Rogić, znanstv. savjetnik
IZVANREDNI PROFESOR
U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003., 105/04. i 174/04.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete:
• da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem tristo (300) norma sati. Pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta:
|Najmanje tri(3) od šest (6) |
|navedenih uvjeta |
|Uvjeti Rektorskog zbora |Pristupnik: dr. sc. Anka Mišetić |
|1. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog |Ostvareno |
|udžbenika, znanstvene knjige ili priručnika, odnosno da je na | |
|web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao | |
|nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od stručnog | |
|povjerenstva; | |
|2. da je predložio ili uveo novi, ili inovirani sadržaj |Ostvareno |
|predmeta, ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne | |
|metode na preddiplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom | |
|studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog | |
|učilišta; | |
|3. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) | |
|završnih ili diplomskih radova, te da je pri tome objavio barem| |
|dva rada u koautorstvu sa studentom; | |
|4. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom | |
|znanstvenom području, struci ili nastavi u uglednim | |
|institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne| |
|godine | |
|5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) |Ostvareno |
|radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na međunarodnim | |
|znanstvenim skupovima; | |
|6. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u |Ostvareno |
|poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje | |
|objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom | |
|časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio | |
|poslijediplomski (doktorski) studij. | |
Prof.dr. Stjepan Malović, redoviti profesor, predsjednik Povjerenstva (Sveučilište u Dubrovniku i Sveučilište u Zadru)
Prof. dr. Damir Boras, redoviti profesor, član Povjerenstva Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Prof.dr. Jadranka Lasić – Lazić, redovita profesorica, članica Povjerenstva, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG VIJEĆA U ZAGREBU
PREDMET: Skupno izvješće Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici 4. svibnja 2009. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo zadovoljava li doc.dr. Gordana Vilović uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana novinarstvo, na Fakultetu političkih znanosti.
Fakultet političkih znanosti u Zagrebu uputio je 16. ožujka 2009. godine Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice doc.dr. sc Gordane Vilović koja se javila na natječaj objavljen u Vjesniku od 13. veljače 2009. i Narodnim novinama od 18. veljače 2009, za izbor u znanstveno –nastavno zvanje docenta ili izvanrednog profesora.
Temeljem zakona o znanstvenoj djelatnosti i viskom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04. i 174/04.), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005), Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005), a nakon uvida u dokumentaciju koju je kandidatkinja priložila, uz svoju prijavu, na natječaj ovo Povjerenstvo podnosi sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
1. ŽIVOTOPIS
Osobni podaci i školovanje
Gordana Vilović rođena je 3. ožujka 1957. u Makarskoj. Osnovnu školu završila je u Brelima, a gimnaziju u Makarskoj.
U školskoj godini 1975/76. upisala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu gdje je diplomirala 18. veljače 1980. godine te stekla stručni naziv diplomirani politolog. Studij novinarstva na istom Fakultetu završila je 9. srpnja 1992. godine i stekla stručni naziv novinara.
Poslijediplomski znanstveni studij Međunarodni odnosi završila je obranom magistarskog rada na temu “Utjecaj op-ed stranica The New York Timesa na vanjsku politiku SAD-a u odnosu na države bivše Jugoslavije 12. srpnja 2001. godine.
Doktorsku disertaciju pod nazivom „Etičke kontroverzije u informativno-političkim tekstovima na primjeru Globusa i Nacionala 1999-2000“ obranila je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 15. prosinca 2003. godine.
Matični odbor za područje društvenih znanosti - polje politologije, sociologije, socijalne geografije i demografije, socijalne djelatnosti i sigurnosne i obrambene znanosti, izabralo je Gordanu 15. prosinca 2005. u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje politologije.
Nastupno predavanje za izbor nastavnika u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta održano je 24. siječnja 2006. godine na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na temu «Vrijednost vijesti – povijesni aspekti: oprimjereno na dnevnim listovima The New York Timesu i Novom listu od 2. siječnja 1900. godine)».
Vijeće društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu potvrdilo je izbor dr.sc. Gordane Vilović 13. travnja 2006. godine u naslovno zvanje docenta na području društvenih znanosti, polje politologija.
Državljanka je Republike Hrvatske, po narodnosti Hrvatica. Živi u Zagrebu, Poljana Jurja Andrassyija 12.
Aktivno se služi engleskim jezikom.
Registrirana je u registru znanstvenika u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa pod brojem
244196.
Posao i napredovanja
Od 1. studenoga 2005. godine zaposlena je kao docent na Sveučilištu u Dubrovniku na odjelu “Mediji i kultura društva” (u kumulativnom radnom odnosu 75%), a od 1. svibnja 2009. u stopostotnom radnom odnosu).
Od 1. studenog 2005. do 1. svibnja 2009. radila je 25% kao koordinatorica programa i zamjenica direktora Međunarodnog centra za obrazovanje novinara (ICEJ-a) u Zagrebu/Opatiji.
U svibnju 1996. godine američka nevladina organizacija Freedom Forum otvorila je svoju specijaliziranu medijsku knjižnicu na Fakultetu političkih znanosti, gdje je Gordana Vilović radila kao voditeljica do njezina zatvaranja, veljača 2005. godine.
Od srpnja 1993 do svibnja 1996. bila je tajnica/suradnica u holdingu C&I – Grupa za investicije i konzalting u Zagrebu.
Do dolaska u tvrtku C&I radila je kao voditeljica informativne djelatnosti Centra za kulturu i informacije Maksimir od 1990. godine.
Deset godina bavila se novinarskim poslom, od toga pet godina (1985-1990) kao glavna urednica lokalnog lista čiji izdavač je bio Centar za kulturu i informacije Maksimir.
Radni vijek započela je 1. ožujka 1980. godine kao dipl. politolog na mjestu stručno političkog radnika u Općinskoj konferenciji SSRNH Maksimir.
Od 1993. do 1997. radila je honorarno kao vanjski suradnik-novinar u Odjelu za informiranje Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca – Delegacija u Hrvatskoj.
Od 1997-2000. bila je angažirana na različitim projektima obrazovanja novinara pri Hrvatskom novinarskom društvu, od kojih se izdvajaju četiri ciklusa Novinarske radionice namijenjene mladim hrvatskim novinarima, te sudjelovanje u realizaciji projekta Akademija EPH-a.
Gordana Vilović je članica Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog politološkog društva, te aktivno sudjeluje u radu dviju organizacija u jugoistočnoj i središnoj Europi namijenjenih promicanju medijskih sloboda i podizanju profesionalnih novinarskih standarda, i to: South East Europe Media Organization (SEEMO, Beč) i South East Europe Network of Profesionalisation of Media (SEENPM, Budimpešta)
Stručno usavršavanje
U okviru stručnog usavršavanja specijaliziranog za sveučilišne nastavnike iz područja komunikacijskih znanosti i medija, Gordana Vilović provela je mjesec i pol dana na američkom Sveučilištu Florida (Gainsville) od 10. lipnja do 24. srpnja 2007. godine.
Također, ističemo njezino sudjelovanje na trotjednom programu o pravima čovjeka namijenjenom polaznicima iz država jugoistočne Europe, u rujnu 2000. godine u Olimpijskom centru (Anciet Olympia) u Grčkoj.
Prema dostupnim podacima priloženim u prijavi, vidljivo je da Gordana Vilović redovito sudjeluje u različitim oblicima stručnog osposobljavanja na seminarima i treninzima u organizaciji SEEMO i SEEPMN.
2. NASTAVNA DJELATNOST
Kao zaposlenica Sveučilišta u Dubrovniku, Gordana Vilović od 1. studenoga 2005. redovito predaje na prediplomskom i diplomskom studiju odjela Komunikologije. Na preddiplomskoj razini predaje Teorije i modele masovne komunikacije, Povijest novinarstva, Etiku novinarstva. U školskoj godini 2008/2009. izvodila je predmet Politička komunikacija.
Na preddiplomskoj i diplomskoj razini, predložila, ustanovila i izvodi predmet Prava djece i javnost (izborni predmet) te na diplomskoj razini Djeca i mediji (obvezni predmet). Naime, analizirajući suvremene trendove u medijima osobito one u vezi s narušavanjem etičnosti i odraslih i djece, kolegica Vilović se založila se za uvođenje dodatne edukacije budućih novinara i djelatnika s odnosima s javnostima. Ustanovila je predmete koji su pojačali osjetljivost studenata prema najranjivijim kategorijama djece, a kao goste predavače uključila je ugledne stručnjake iz UNICEF-a i Ureda pravobraniteljice za dijete Republike Hrvatske.
Kao stalna vanjska suradnica na Fakultetu političkih znanosti, na studiju novinarstva predaje od 2006. na predmetima Uvod u novinarstvo i u suradnji s prof.dr. Goranom Gretićem na predmetu Novinarska etika.
Od godine 2001. do 2006., također na Fakultetu političkih znanosti, radila je, kao vanjski suradnik na seminarskoj nastavi na predmetima Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.
U svojstvu vanjske suradnice, u zimskom semestru 2008/2009, Gordana Vilović izvodila je seminarsku nastavu na predmetu Teorija masovnih medija na Visokoj novinarskoj školi u Zagrebu.
Od 2008. je gostujuća je nastavnica i nositeljica je kolegija Historija novinarstva i Istraživačko novinarstvo na studiju novinarstva Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Podgorici (Crna Gora).
U školskoj godini 2007/2008. predavala je na specijalističkom sveučilišnom studiju „Upravljanje gradom“ Sveučilišta u Zagrebu predmet „Urbani mediji“.
Predmet Uvod u političku komunikaciju (šk. godina 2007/2008. i 2008/2009.) predavala na specijalističkom studiju „Komunikacijski menadžment“ na VŠPP „B. Krčelić“ u Zaprešiću
Kao nastavnica etike novinarstva sudjelovala je u projektu „Istraživačko novinarstvo: Organizirani kriminal i korupcija“, kroz pet ciklusa (od 2003 do 2008. godine). Projekt je vodio Media centar iz Sarajeva, a bio je namijenjen novinarima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Osim jednog izravnog susreta s polaznicima programa, većina predavanja, suradnje i konzultacija odvijala se metodom «učenja na daljinu».
Prema priloženim podacima ovom Povjerenstvu o ocjenama kvaliteta rada docentice Gordane Vilović, evidentno je da se njezin napor na predavanjima, korektnost odnosa spram studenata i studentica, kulturno ophođenje i odgovornost prema redovitom održavanju nastave ogleda i u iznimno visokim ocjenama koje redovito dobiva i na Sveučilištu u Dubrovniku i na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Prosječne ocjene se kreću od 4,4 do 4,8.
3. ZNANSTVENI I STRUČNI RAD
Znanstveni interes kandidatkinje Gordane Vilović usmjeren je prema etici novinarstva, povijesti vijesti, analizama sadržaja tiskovnih medija, samoregulaciji i regulaciji novinarske struke, odnosu medija spram manjinskih društvenih skupina, poglavito prema djeci kao najranjivijoj kategoriji izloženoj medijskoj eksploataciji, te suvremenom razvoju medija u okviru građanskog novinarstva i konvergencije u redakcijama.
Do sada je sudjelovala kao suradnica i istraživačica na nekoliko znanstvenih projekata, i to:
• 1997-2000: suradnica na projektu „Mediji u Republici Hrvatskoj 1997-2000“, gčavnog istraživača, prof. dr. Pavla Novosela
• 2001-2006: Suradnica na projektu „Mediji i društvo“, glavnog istraživača, prof. dr. Stjepana Malovića
• 2005, ožujak-svibanj: istraživanje „Izvještavanje o lokalnim izborima u dnevnim novinama“ u suradnji sa Stjepanom Malovićem, OSCE – Delegacija u Hrvatskoj.
• 2004-2008, suradnica na projektu Komisije Europske unije TEMPUS JETIC (Journalism Education and Training in Croatia JETiC): Ugovaratelj projekta bio je prof. Thomas A. Bauer s Bečkog sveučilišta a koordinator programa Stjepan Malović.
• 2009 - danas, suradnica na projektu «Medijska kultura u suvremenoj Hrvatskoj: pluralizam medija i medijske politike» (015-0152482-2475) Fakulteta političkih znanosti, glavne istraživačice, prof.dr.sc. Zrinjke Peruško.
Osim na izradi, prvo podneska a potom i aktivnog sudjelovanja na trogodišnjoj realizaciji, Tempusova projekta JETiC, kandidatkinja Gordana Vilović, angažirala se na izradi podnesaka za nekoliko projekata iz predpristupnih fondova Europske unije: od ustanovljavanja neprofitnih medija (community radio), osnivanja Hrvatskog vijeća za medije i obrazovanja novinara iz regionalnih središta i lokalnih medija za izvještavanje o temama Europske unije zanimljivim za građane Hrvatske.
Od stručnih aktivnosti izdvajamo i podatak da je kandidatkinja Gordana Vilović članica međunarodne redakcije Medianali, međunarodnog znanstvenog časopisa za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa s javnostima, od 2005.
Članica je uredništva biblioteke JETiC koja je ustanovljena 2004. godine. U biblioteci JETIC dosada je izdano 15 stručnih knjiga iz područja medija, komunikacijskih znanosti i novinarstva.
U njezinom stručnom radu, značajno mjesto zauzimaju teme o pravima djeteta u medijima, medijskoj pismenost i medijskoj produkciji učenika u osnovnim i srednjima školama. U dva je navrata bila mentorica nadarenim učenicima u okviru projekta «Novigradsko proljeće». Također, od 2004. godine članica je Državnog povjerenstva za prosudbu školskih listova, a od 2008. članica je Državnog povjerenstva za prosudbu dječjih debatnih klubova.
Za potrebe Agencije za visoko školstvo i obrazovanje Nacionalnog vijeća, Gordana Vilović sudjelovala je više puta kao recenzentica opravdanosti i uvjeta za osnivanje visokoškolskih ustanova.
Članica je Upravnog vijeća Doktorskog studija „Povijest stanovništva“ Sveučilišta u Dubrovniku i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Članica je Senata Sveučilišta u Dubrovniku.
4. RADOVI RELEVANTNI ZA IZBOR U ZVANJE
Kvalifikacijski radovi:
Magistarski rad
„Utjecaj op-ed stranica The New York Timesa na vanjsku politiku SAD-a u odnosu na države bivše Jugoslavije“ (srpanj, 2001), Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, mentor prof.dr. sc. Stjepan Malović.
Doktorska disertacija
„Etičke kontroverzije u informativno-političkim tekstovima na primjeru Globusa i Nacionala 1999-2000“ (prosinac 2003), Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, mentor prof.dr. sc. Stjepan Malović.
5. OBJAVLJENI ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI
Pristupnica je uz prijavu na natječaj dostavila dokumentaciju o znanstvenom, stručnom i nastavnom radu, te priložila objavljene radove razvrstane prema kategorijama, nakon njezina izbora u zvanje docenta.
U nastavku ćemo analitički prikazati i vrednovati znanstvene radove koju pristupnicu prema mišljenju ovoga povjerenstva kvalificiraju za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora.
ZNANSTVENI RADOVI A1 KATEGORIJE
Izvorni znanstveni tekst
1. Vilović, Gordana i Širinić, Daniela: „Tko su hrvatski blogeri“ objavljeno u Medianali, godište 3, broj 5, veljača, 2009. UDK (004.73385:655.4(497.5), (65-94)
Sažetak: Članak opisuje fenomen bloga i blogera u Hrvatskoj i analizira tko su zapravo hrvatski blogeri. U posljednje četiri godine blog je doživio pravu revoluciju, a prema procjenama voditelja hrvatskih i blogerskih portala, ima ih 500 do 600 tisuća. Istraživanje na prigodnom uzorku provedeno je u prosincu i siječnju 2008. godine, a odnosi se na pokazatelje koji opisuju, mogući profil prosječnog hrvatskog blogera. Istraživanje koje je kandidatkinja izradila u suradnji sa tadašnjom studenticom Danielom Širinić, pokazalo je da je prosječni hrvatski bloger muškarac sa srednjom školom, u dobi od 18 do 44 godine, u cijelosti je orijentiran na online medije, a od tradicionalnih se najčešće obavještava putem televizije, i čita hrvatske nakladne polutabloide veće naklade.
U radu su korišteni relevantni svjetski izvori i istraživanja koja se na sličnu temu provode u svijetu, te su autorice teksta koristeći usporedne podatke, potvrdile hipotezu da hrvatska blogerska iskustva ne odstupaju značajno od svjetskih trendova i iskustava razvijenih zapadnih zemalja.
S obzirom na sve veći značaj e-demokracije i utjecaja blogova u kreiranju virtualne javnosti, ali i odjecima u realnom svijetu, ovo je istraživanje dobra podloga za buduća istraživanja, osobito u analizama sadržaja blogera koji sudjeluju u izborima ili su pak politički dužnosnici.
Kategorija: Izvorni znanstveni rad
2. Gordana Vilović i Darija Krajina: “Privatnost, pravo pacijenta i mediji” u Medianali, godište 2, broj 4, studeni 2008. UDK 179:61]: 316.77 (199-208)
Sažetak: Rad je nastao u suradnji sa bivšom diplomanticom studija novinarstva Darijom Krajinom, sada odvjetnicom i vanjskom suradnicom na predmetu Medijskog prava na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Zadru. Članak problematizira odnos medija prema pacijentima, njihovim pravima na privatnost, pravima javnosti da zna u odnosu prema važećim hrvatskim zakonima i propisima.
Pacijenti su ranjiva skupina u društvu. Različiti ljudi reagiraju različito. Neki ne žele govoriti o svojim bolestima i problemima koji su posljedica bolesti. Drugi su sretni i olakšavaju si život detaljno opisujući svoju bolest. Ne čudi stoga da dio javnih osoba, premda ne trebaju, objavljuju svoje dijagnoze, jer smatraju poštenim obavijestiti javnost da su izvan javnog života zbog bolesti(pozitivni primjeri predsjednika/predsjednica vodećih stranaka, glavna urednica javnog servisa i drugi).
Privatne osobe, međutim nisu dužne otvarati svoje liječničke kartone. Privatnost i njezina zaštita zajamčeni su univerzalnim dokumentima Ujedinjenih naroda i Europske unije, ali svaki kodeks ili pravilnik o valjanom postupanju u novinarstvu sadržava barem jedan članak kojim se jamči pravo na privatnost, a otuda da je svaki čovjek zaštićen od neopravdanog medijskog eksploatiranja u bolesti. Tijekom života, ali i u slučajevima smrti. Rad navodi niz primjera nerazumijevanja prava na privatnost pacijenata u hrvatskim medijima koji ne pripadaju ni kategoriji tabloida niti komercijalnih elektroničkih medija.
Kategorija: Izvorni znanstveni rad
Poglavlja u knjigama
.
2. Vilović Gordana (u suautorstvu sa S. Malovićem): Croatia: Small improvement, but numerous defects” u Ethics and Journalism in the South Eastern Europe (Jugoslava Široka, ur.), Media Centar, Beograd, 2005. (ISBN 86-828227-39-5)
Sažetak: Istraživanje o etičnosti u hrvatskom novinarstvu, dio je projekta i istraživanja koji se vodio u cijeloj jugoistočnoj Europi. Rad je rezultat istraživanja na temelju strukturiranih intervjua provedenih s novinarima i novinarkama iz različitih hrvatskih medija. Istraživanje je pokušalo ustanoviti do koje mjere su novinari svjesni novinarske etike, djeluju li u skladu s tom etikom i jesu li spremni kritizirati one koji je ne poštuju. Također, istraživanje je imalo namjeru provjeriti jesu li novinari žrtve okolnosti, političkog utjecaja, nametnute lojalnosti ili pak terora lošeg ukusa. Objavljeni tekst sažimlje stvarno otužno stanje profesionalizma i etičkih standarda novinarstva u ne samo u Hrvatskoj već i u jugoistočnoj Europi: novinari su skloni objavljivati neprovjerene podatke, prečesto citiraju anonimne izvore, ne objavljuju uvije ispravke, a odgovornost za netočnost informacija prebacuju izvorima informiranja. Nalazi istraživanja podastrijeti Hrvatskom novinarskom društvu, različitim nevladinim udrugama i novinarima koji su sudjelovali u istraživanju u smislu promišljanja drukčijeg novinarstva, prije svega društveno odgovornog.
Kategorija: Izvorni znanstveni tekst
3. Vilović, Gordana: “Etičnost u istraživačkom novinarstvu” u Istraživačko novinarstvo, SEEMO, specijalno izdanje, Beč, 2006.
Sažetak: U specijalnom izdanju South East Europe Media Organization (SEEMO) na temu problema i budućnosti istraživačkog novinarstva u regiji, posebno poglavlje posvećeno je etici kao vrlo prijepornoj komponenti istraživačkog novinarstva. Evidentno je da istraživački novinari koji pokušavaju otkrivati malverzacije i korupciju, trgovinu ljudima, ili tzv. “državne tajne” koje stvarno javnost ima pravo znati – krše znatan broj etičkih imperativa: od prisluškivanja, pogrešnog predstavljanja, uznemiravanja privatnih osoba, tajnog snimanja razgovora bez znanja sugovornika, zloporabe članova obitelji, posebice djece.
U članku se autorica referira na vrijeme devedesetih godina prošlog stoljeća koje je iznjedrilo pojam «pseudo – istraživačkog novinarstva» koje razumijeva objavljivanje očito loših, nedovršenih i činjenično pogrešnih «istraživačkih» priča, punih optužbi i proizvoljnih špekulacija. U pokušaju da odgovori na probleme etičnosti u istraživačkom novinarstvu, u tekstu se navode primjeri podizanja razine novinarske osjetljivosti prema ljudima koji su se, ne svojom krivnjom, našli u fokusu medija. Međutim, rad zaključuje da je, u cjelini, etika zaboravljena kategorija a novinari se nerijetko uopće ne trude izgrađivati «valjane osobne kodekse».
Kategorija: Izvorni znanstveni rad:
4. Vilović, G. (u suautorstvu sa Stjepanom Malovićem): “Croatia: National Minorities and Media in Croatia-Modest Steps Forward” u Media and Minorities in South East Europe (Thomas A. Bauer & Oliver Vujović, ur.), SEEMO I IPI, Beč, 2006.
Sažetak: Rad problematizira stanje nacionalnih manjina, pravnu regulativu, praktično ostvarenje zakonskih pretpostavki, percepciju nacionalnih manjina u javnosti prema onome što i kako o njima izvještavaju mediji, zastupljenost u svehrvatskim medijima i izgled nacionalnih manjina u specijaliziranim “getoiziranim” emisijama.
Zakonski akti kojima se propisuje mjesto i uloga nacionalnih manjina u Hrvatskoj prema mišljenjima pravnika i stručnjaka, među najboljima je u Europi. Raskorak se događa u životu: previše stereotipa i predrasuda koje pronose mediji, utječući tako na iskrivljene stavove javnosti o manjinama i njihovim pravima. Analiza sadržaja medijskih objava potvrđuje da je govor mržnje nestao u odnosu na razdoblje devedesetih, pa ipak tonovi nesnošljivosti u različitim novinskim rodovima pojavljuju se redovito u ekscesnim slučajevima koji su loše profesionalno napravljeni. U radu se predlaže uspostavljanje dodatnog obrazovanja novinara kako bi znali prepoznati običaje i tradiciju pripadnika nacionalnih manjina u odnosu na provokaciju, te uključivanje članova manjinskih grupa u velike novinske redakcije.
Kategorija: Izvorni znanstveni rad
5. Vilović, G. (u suautorstvu s Gezom Stantićem): “Croatia: Media Self-Regulations Practices and Decriminalization of Defamation in the Countries of Southeast Europe in 2006” u Freedom of Speech in South East Europe: Media Independence and Self Regulation (Peter Bajomi-Lazar, Danail Danov, Aleksander Kashumov, Ognian Zlatev, ur.), Media Development Center, Sofia, 2007. (elektronsko izdanje dostupno na internetskoj stranici )
Sažetak: Članak cjelovito analizira pravnu infrastrukturu medijskog sustava 2007. godini u Hrvatskoj, ističući neriješeno pitanje sustavnog etičkog uređenja – regulacije i samoregulacije među medijskim profesionalcima i hrvatskim medijima općenito. U vrijeme kad je tekst pisan i objavljen nije bilo dekriminalizacije klevete, pa je i to jedan važan segment teksta u kojem se ulazi u genezu nastalog problema, što se ilustrira s više upečatljivih primjera tužbi za novinarsku klevetu.
Rad polazi od konteksta funkcioniranja medija u Hrvatskoj, opisuje profesionalnu-etičku kvalitetu, daje pregled različitih projekata o samoregulaciji novinarske struke, pojašnjava građanski i kazneni postupak protiv klevete, zaštitu novinarskih izvora, funkcioniranje Zakona o dostupnosti informacije, te konačno predlaže moguća rješenja prema e da bi hrvatski mediji krenuli prema dovršavanju faze demokratske tranzicije.
Premda su se dogodile neke promjene (dekriminalizacija klevete, primjerice), tekst upozorava na postojeće loše zakone o javnom servisu kao i o središnjoj novinskoj agenciji gdje su još uvijek vidljivi politički utjecaji na štetu potreba i interesa javnosti.
Tekst je objavljen u knjizi u kojoj se analizira stanje susjednih zemalja Hrvatske i jugoistočne Europe.
Kategorija: izvorni znanstveni tekst
7. Vilović, G. “Ethical Aspects on Minority Reporting" u Media Ethics: Global Dimensions (Nirmala Rao Khadpekar, ur), ICFAI Books, The Icfai University Press, Hyderabad, India, 2008.
Sažetak: U knjizi Media Ethics Global Dimensions u kojoj se obrađuju različiti aspekti etičnosti u medijima od - interkulturalne dimenzije i globalne medijske dimenzije, fenomena istine i etičnosti, lažne konvergencije u odnosu na demokraciju i etičnost, medijskih stereotipa i predrasuda, medija i promicanja nesnošljivosti do – etike “novih novinara građana” koji se isključivo koriste mobilnim telefonom i šalju svoje priloge u medije, objavljen je tekst kandidatkinje Gordane Vilović na temu etičkih aspekata izvještavanja o različitim manjinskim skupinama.
Rad u prvom dijelu rada smješta i pojašnjava probleme medijskog predstavljanja različitih manjinskih skupina, od etničkih, nacionalnih, vjerskih do onih različite seksualne orijentacije u hrvatskoj lokalnoj sredini. U drugom dijelu članka, na temelju loših lokalnih iskustava, daju se preporuke za drukčiji, medijski zreliji pristup posebice za mlade demokratske sredine koje prolaze slične faze razvoja. Pojašnjavajući sintagmu «pozitivne diskriminacije» i uvažavajući sve razloge zbog kojih valja prihvaćati takvu nužnu intervenciju u različitim sferama života u bilo kojem multikulturnom društvu, barem kad su u pitanju manjinske skupine, autorica na kraju rada ipak zagovara pošten i korektan odnos prema temeljnim pravima čovjeka i većine i manjine.
Kategorija: Izvorni znanstveni rad
ZNANSTVENI RADOVI A2 KATEGORIJE
Knjige
1. Vilović, G. (u suautorstvu s Malović, S. i Ricchiardi S.): Etika novinarstva, (II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje) ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
ISBN 978-953-7015-35-0
Sažetak: Prvo izdanje knjige Etika novinarstva objavljeno je 1997. godine, a ovo drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje uključilo je nekoliko značajnih promjena u svjetskom novinarstvu i pogledu na etiku, nastalu nakon izvještavanja o rušenju «Twinsa» 11. rujna 2001. godine. Pored toga, knjiga je pažljivo pratila sva postignuća u području samoregulacije i regulacije u susjednim tranzicijskim zemljama i donosi novi pregled svih relevantnih dokumenata potrebnih novinarima, urednicima, vlasnicima medija i javnosti. Posebna dopuna knjige posvećena je etici i izvještavanju o djeci.
Knjiga se bavi pitanjima etike novinarstva i to u vremenu kada je hrvatsko novinarstvo uočilo upravo etičnost kao temelj razvoja svoje struke. Knjiga je strukturirana u tri dijela. Prvi dio objašnjava, analizira i eksplicira procese primjene etike u novinarstvu. Drugi dio analizira karakteristične primjere narušavanja etičkih načela u hrvatskim i američkim medijima. Treći dio knjige sadrži najzanimljivije dijelove rasprave provedene među američkim i hrvatskim studentima novinarstva, te mladim novinarima temeljem primjera iz drugog dijela. Rasprava je dala posebnu kvalitetu rasvjetljavanju stavova mladih ljudi o neetičnosti u medijima, s naglaskom na etičke dvojbe koje proizlaze iz ratnog izvještavanja.
Rad predstavlja značajan doprinos rasvjetljavanju etičkih dvojbi u novinarstvu neovisno u kojem dijelu svijeta se događaju. Budući da je takvih publikacija manjkalo, knjiga je postala obvezna literatura na studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti i studiju novinarstva Sveučilišta u Dubrovniku. Knjiga je dobro primljena na studijima novinarstva u Sarajevu i Tuzli, te većini praktičnih radionica i seminara koji se bave aktualnim problemima etike u medijima. Knjiga Etika novinarstva jest izvorni znanstveni rad, osobito zato što je spojio znanja, shvaćanja i stajališta na posebnu etiku – etiku novinarstva u Hrvatskoj i svijetu.
2. Vilović, G.: Povijest vijesti, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
ISBN 978-953-7015-39-8
Sažetak: Knjiga Povijest vijesti nastala je očito kao rezultat višegodišnjeg sudjelovanja kandidatkinje Gordane Vilović u izvođenju nastave na predmetu Povijest novinarstva na Sveučilištu u Dubrovniku. Međutim, ona je povijesti novinarstva pristupa ponešto drukčije, pa je i sam naziv njezine knjige karakterističan – Povijest vijesti. Svjetskim znalcima izučavanja povijesti medija takav pristup nije stran, ali kod većine dominira kronologija povijesti publicistike, novinarstva i osoba koji su obilježili prva obavijesna sredstva. Za kandidatkinju Gordanu Vilović vijest je temeljna novinska vrsta i ona sublimira sve promjene koje se događaju u novinarskoj profesiji. Neopterećena klasičnim pristupom novinarstvu, knjiga se, dakle, bavi viješću i to od početka modernog novinarstva do današnjeg, suvremenog trenda strukturiranja vijesti u konvergentnoj redakciji. Osobita vrijednost knjige jest u tome što je autorica pokušala usporediti strukturu i razvoj vijesti u hrvatskom novinarstvu iz 19. i početka 20. stoljeća, uspoređujući je sa novinarskim iskustvima Britanije, Francuske i Amerike.
Knjiga se sastoji od pet zasebnih cjelina: problematiziranjem proučavanja povijesti novinarstva koje nije zasnovano potvrđenim činjenicama; analizom vijesti u prvim priznatim europskim dnevnim novinama; Franom Supilom kao prvim modernim urednikom hrvatske dnevne novine, hrvatskim modernim magazinom iz dvadesetih godina 20. stoljeća, i konačno viješću koju proizvode građani novinari.
Knjiga je obvezna literatura na predmetu Povijest novinarstva Sveučilišta u Dubrovniku. Dijelovi knjige koji se odnose na svjetsku povijest novinarstva obvezna su literatura na studiju novinarstva Fakulteta političkih nauka u Podgorici
3. Vilović Gordana (u suautorstvu sa S. Malovićem): Novinarstvo i etika u Hrvatskoj u 2005., ICEJ, SEENPM i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2006.
(ISBN -953 – 7015-24-6)
Knjižica je separatno izdanje i hrvatski prijevod istraživanja o stanju etike novinarstva u Hrvatskoj iz knjige Croatia: Small improvement, but numerous defects” u Ethics and Journalism in the South Eastern Europe.
Poglavlja u knjigama
1. Vilović, G. «Medijska etika: preduvjet kvalitetnijem hrvatskom novinarstvu» u Utjecaj globalizacije na novinarstvo (ur. Stjepan Malović), Sveučilišna knjižara i ICEJ, Zagreb, 2006.
Sažetak: Rad opisuje trenutačnu lošu situaciju novinarske etike u hrvatskim medijima. Kao jedan od temeljnih razloga za to Gordana Vilović nalazi u potpunoj trivijalizaciji, tabloidizaciji, senzacionalizmu koje pritišće gotovo sve medije – i tiskovne i elektroničke – zbog borbe za prevlast i/ili preživljavanje na tržištu. Novinski nakladnici prihvaćaju ovakav pristup i razloge nalaze u bizarnom pojašnjenju kako su se hrvatski konzumenti navikli na ovakav tip novinarstva i ne prihvaćaju ozbiljno novinarstvo. Autorica teksta polemizira s takvim stavovima navodeći primjere ozbiljnog i etičnog novinarstva koji demantiraju ovakva uvjerenja, smatrajući da hrvatska javnost zaslužuje društveno odgovorno informiranje i informiranje koje će biti u službi demokratskog odlučivanja, i završava pitanjem: Je li to možda svijetlo u etičkom tunelu?
2. Vilović, G. «Etički aspekti (ne)vjerodostojnosti novina: Kredibilitet i etičke standarde profesije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori tek treba početi izgrađivati» objavljeno u Vjerodostojnost novina (ur. Stjepan Malović), Sveučilišna knjižara i ICEJ, Zagreb, 2007.
Sažetak: Članak je dio nastao na temelju rezultata međunarodnog istraživanja o vjerodostojnosti dnevnih novina u sklopu Tempusova projekta «Journalism Education and Training in Croatia» kojeg su proveli znanstvenici i medijski stručnjaci sveučilišta u Beču, Zagrebu, Dubrovniku, Zadru, Tuzli i Podgorici, tijekom travnja-svibnja, 2007. Kandidatkinja Vilović bavila se analizom sadržaja hrvatskih novina, ali i raščlanjivanjem etičkih imperativa novina iz sve tri države koje su bile predmetom analize. Na temelju ovog drugog nastao je tekst. Kredibilitet za etiku jest ključni element kojim se stvara imidž novine, bilo pozitivan ili negativan. Očito je da imidž etičnosti u medijima Hrvatske i susjednih država odražava stanje društva u cjelini. Novinari i urednici nerijetko licemjerno – tek deklarativno, podržavaju etičke pristupe, a praktično ne čine ništa da se stanje u redakcijama promijeni.
3. Vilović, G. “Prava djeteta i mediji – etički aspekti” u Pozitivni sadržaji za djecu i o djeci, (zbornik priopćenja s okruglog stola, Maja Gabelica Šupljika, ur.), Pravobranitelj za djecu, Zagreb, 2007.
Sažetak: Rad problematizira (ne)etičnost novinarskih pristupa u prikazivanju događaja u kojima su djeca glavni likovi. Glavni smisao teksta i analize kandidatkinje Gordane Vilović jest taj da djeca ne zaslužuju loš medijski tretman i novinarsko-uredničke pogreške/omaške, pa makar i onda kada je riječ o maloljetničkom prijestupništvu!
Navodeći primjere medijske zloporabe djece, i dodatnog vrijeđanja, jednom već ranjene i povrijeđene djece, ona podsjeća da su svi kodeksi i pravila kojima se propisuje valjano postupanje s djecom u medijima – sasvim jasni i da ih treba početi sustavno primjenjivati. Zalaže se za drukčiji tretman koji imaju odrasli u medijima, i zagovara humanističko načelo u pristupanju novinara djeci. Međutim novinari su u nemalom broju slučajeva dokazali da su skloniji makijavelističkom pristupu djeci onda kada njihove tragedije koriste za naslovnice svojih listova.
4. Vilović, G. “Medijska pismenost nove generacije” u Jezik, književnost i mediji u nastavi hrvatskog jezika (Marijana Česi i Mirela Barbaroša-Šikić, ur.), Naklada Slap I Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2008.
Sažetak: Članak govori o potrebi promjene u pristupu medijskom obrazovanju osnovnim i srednjim školama. Autorica zaključuje da je u Hrvatskoj, pomoću sadržaja, prije svega LiDraNa na državnoj razini, zadovoljen proizvodni imperativ medijske pismenost. Učenici naprosto dobro rade svoje listove, televizijske i radijske emisije. Problem je međutim «refleksivna komponenta» odnosno njihovo kritičko promišljanje o novim medijima. Ta je razina iznimno važna za potrebe internetske generacije djece koja se druže na forumima, oblikuju blogove i redovito raspravljaju (chataju). Medijska pismenost za novu generaciju medijskih konzumenata traži žurno pronalaženje prikladnih metoda u radu nastavnika na senzibiliziranju učenika za kritičko preispitivanje i analizu korištenja novih medija, konvergiranih na internetskim stranicama (video zapis + zvučni zapis + galerija fotografija + blogovi + forumi i drugo). Sve su to izazovi modernih medija koji mogu imati razorno djelovanje, ali učenicima treba pomoći da ih prepoznaju kao vlastitu prednost i korisno upotrijebe.
Objavljeni stručni, pregledni i ostali radovi, prikazi i recenzije
1. Vilović, G.: „Stajališta o Europskoj uniji u hrvatskom dnevnom tisku“ objavljeno u Analima Hrvatskog politološkog društva, Zagreb, 2005.
Sažetak: Rad obuhvaća jednomjesečno praćenje komentara, kolumni i pisama čitatelja, objavljenih u pet hrvatskih dnevnih novina od 1. do 31. listopada 2004. godine, posvećenih problemima integracijskih procesa Hrvatske u Europsku uniju. Odabrani su sljedeći listovi: Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, i Novi list. Osim analize sadržaja hrvatskih dnevnika, autorica je koristila metodu deskripcije u pojašnjenju pojmovnog aparata, uređivačke koncepcije listova, kao i društveno-političkog okvira u kojima se istraživanje provodi. Rezultati istraživanja donijeli su ključna stajališta koja su novinari/suradnici iskazivali komentirajući recentna događanja između Europske unije i Hrvatske te glavne teme koje su prevladavale u komentarima.
Kategorija: stručni članak
2. Prikazi i recenzije:
G. Vilović: “Jesmo li u svjetskim trendovima?”, recenzija knjige autora Ante Gavranovića Medijska obratnica, objavljeno u Medianalima, godište 1, broj 1, 2007., UDK 316.77 070 (200-202)
Claude Jean Bertrand: Deontologija medija, ICEJ I Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
Thomas A. Bauer: Mediji za otvoreno društvo: Medijska odgovornost kao temelj demokratske medijske kulture, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
Đorđe Obradović: Otkrivanje Rotera: Potvrđena veličina novinarskog umijeća, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
Stjepan Malović: Mediji i društvo, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
Thomas A. Bauer, Thierry Guidet, Andy Kaltenbrunner i Daniela Kraus: Priručnik za predavače novinarstva, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
Jadran Perinić: Paradigma poslovne komunikacije: Teorijski aspekti, stanja i perspektive, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2008.
Predstavljanje knjiga
Bamburać Moranjak, Nirman, Jusić Tarik i Isanović Adla (ur): Stereotyping: Representation of Woman in Print Media in South East Europe, Mediacentar Sarajevo, Sarajevo, 2006.
Gavranović, Ante: Medijska obratnica, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2006.
Bertrand, Claude Jean: Deontologija medija, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.
6. ZASTUPLJENOST I CITIRANOST RADOVA
Prema Središnjoj informacijskoj službi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (potpisnice Goranke Mitrović) o zastupljenosti i citiranosti objavljenih radova u relevantnim sekundarnim izvorima informacija (s datumom 4. lipnja 2009.) kandidatkinje dr. sc. Gordane Vilović, podaci su sljedeći:
Zastupljenost radova:
Current contents Abstracts (1993 Week 27 to 2009 Week 23); 1
IBSS: International Bibliography of the Social Sciences: 4
CSA Worldwidepolitical Science Abstracts: 11
Citiranost radova:
Social Science Citation Index (SSCI) 1955-present: 3
Google znalac 40
7. SUDJELOVANJE NA DOMAĆIM STRUČNIM I ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
1. Izlaganje “Ljudsko dostojanstvo i mediji”, Filozofski fakultet Družbe Isusove i Konrad Adenauer Stiftung, Zagreb, 23. veljače 2005.
2. Medijski četvrtak (Tempus JETIC): Etika vs. senzacionalizam: manipulacije u hrvatskim medijima, uvodni panelisti, 24. studenoga 2005.
3. „Mediji i nacionalne manjine“, predavanje na Seminaru o unapređivanju rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Ured za nacionalne manjine, 17. ožujka 2006.
4. „Odnosi s medijima“, seminar u SOS selu Lekenik, 8. lipnja 2006.
5. Izborno izvještavanje, radionica za hrvatske novinare. Izlaganje o izbornim manipulacijama i vođenje radionice. OSCE, 22. listopada 2006.
6. „Europska i hrvatska medijska iskustva u manipulacijama javnosti“. Izlaganje u okviru seminara „Mediji i EU“ na Otoku znanja, 25. listopada, 2006.
8. SUDJELOVANJE NA MEĐUNARODNIM STRUČNIM I ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
1. „Newsroom Based Mechanism and Self Regulation“, međunarodni skup za jugositočnu Europu, u organizaciji UNESCO-va projekta „Support to Alignment to EU Standards“ u Tirani, 6-8. ožujka 2009.
2. Izlaganje na međunarodnom skupu „Media Self Regulations Practices and Decriminalization of Demamation in the Croatia“ , prezentiran je na međunarodnom skupu o „Media Freedom and Self Regulation“ u Sofiji 30. listopada 2005.
3. “Etički standardi novinarstva” – vođenje seminara na međuregionalnoj konferenciji “15 godina tranzicije u Jugoistočnoj Europi: Odgovornost I utjecaj medija”, Zagreb, 27-29. travnja 2005.
4. Međunarodna konferencija “Democrasy and Rule of Law in Romania and SEE: challenges and perspectives”, Bukurešt, 30. lipnja - 1. srpnja 2005.
5. Izlaganje “The Role of Media Into Context of Security Sector Reforms” na međunarodnoj konferenciji “Essential Elements, Progress, Implementation and Evaluation System of Security Sector Reforms in South Eastern Europe”, RACVIAC, Zagreb, 26. rujna 2005.
6. Izlaganje na temu “Istraživačko novinarstvo i etika” na regionalnoj konferenciji novinara istraživača u Opatiji, 10. lipnja 2006.
7. Izlaganje na temu „Croatia: Proffessional Standards and EU)“ na međunarodnoj konferenciji „EU Documents Affecting the Media Sector“, koju je organizirao SEEMNP, Bukurešt, 29-30 rujna 2006.
8. Izlaganje na temu uvođenja Vijeća za medije na međunarodnoj konferenciji „Setting Up the Croatian Press Council“ u organizaciji fondacije Konrad Adenauer i ICEJ-a u Opatiji, 27-28. listopada 2006.
9. Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu na temu „Vrijednost vijesti: Novi list i The New York Times 2. siječnja 1900“znanstvenom skupu „Dubrovački medijski dani“ 10-11. studenoga 2006. u Dubrovniku.
10. “Reporting Diversity”, radionica za dvadeset novinara iz Hrvatske i regije, Opatija 3-5. veljače 2006, u organizaciji Friedrich Ebert Stiftunga. Voditelj i predavač.
11. Izlaganje na Političkoj akademiji Filozofskog fakulteta, Friedrich Ebert Stiftunga i Centra za studentsku demokratiju u Banjaluci 31. ožujka 2007. godine na temu “Profesionalna etika”.
12. Izlaganje na temu „Europska unija, Hrvatska i zakonska regulativa za profesionalno i etičko novinarstvo“ na Međunarodnom znanstvenom skupu „Dubrovački medijski dani“, 9-11. studenoga 2007. u Dubrovniku.
13. Izlaganje na temu „Javne osobe, privatnost i etika medija“, na Međunarodnom skupu „Dubrovački medijski dani , 15. studenoga 2008. u Dubrovniku.
14. Izlaganje na temu „Patient rights, bioethics and media“, na 9. svjetskom kongresu bioetike u Opatiji 4. rujna 2008.
15. Regionalna konferencija “Mediji, političke stranke i javnost” (8-9. listopada 2008. u Banja Luci u organizaciji fondacije Friedrich Ebert. Izlaganje na temu “Iskustva i primjeri iz regije - Hrvatska”.
MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA
Povjerenstvo je nakon pažljivog iščitavanja priložene dokumentacije docentice dr. sc. Gordane Vilović, za izbor u zvanje izvanrednog profesora, zaključilo je svojim radom – znanstvenim, stručnim i nastavničkim – nakon izbora u zvanje docenta 2005. godine – značajno pridonijela jačanju posebnih znanstvenih disciplina u području komunikacijskih znanosti, povijesti medija i napose etike novinarstva.
Uvidom, dakle, u znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost, sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/2003), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005) i Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005) povjerenstvo zaključuje da je doc.dr.sc. Gordana Vilović ispunila sve propisane uvjete za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik i znanstveno nastavno zvanje izvanredni profesor za područje društvenih znanosti, polje informacijsko – komunikacijske znanosti, grana novinarstvo.
1. Dr. sc Gordana Vilović ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika jer:
a) ima doktorat znanosti u području društvenih znanosti,
b) ima ukupno objavljenih sedam (7) A1 radova i deset (10) A2 radova. Radovi A2 pristupnice Gordane Vilović sastoje se od dvije objavljene knjige koje se kategoriziraju kao šest (6) A2 rada i 4 poglavlja u knjigama, što je ukupno deset (10) A2 radova.
2. Dr. sc. Gordana Vilović ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora jer:
a) Zadovoljava uvjet stavka 1, odnosno upisana je u Upisnik znanstvenika Ministarstva znanosti pod brojem 244196 i ispunjava uvjete za stjecanje odgovarajućeg znanstvenog zvanja u polju informacijskih znanosti, te ispunjava uvjete u pogledu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor, te ima potrebne psihofizičke osobine propisane statutom Sveučilišta
b) Zadovoljava uvjet za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor iz točke III uvjeta Rektorskog zbora (NN 106/2006), jer uz opće uvjete zadovoljava i sljedeće:
• U svojstvu nastavnice na Sveučilištu u Dubrovniku predaje u punoj satnici od 1. studenoga 2005. godine na preddiplomskim i diplomskim studijima, čime je ostvarila uvjet o izvođenju nastave od barem tristo norma sati. Od 1. listopada 2006. godine redovna je vanjska suradnica na Fakultetu političkih znanosti i izvodi nastavu na predmetima Uvod u novinarstvo i Etika novinarstva.
• Zadovoljava 5 od 6 uvjeta iz druge alineje (minimum je 3) koji određuju sljedeće:
1. da je autorica ili koautorica jednog objavljenog sveučilišnog udžbenika, znanstvene knjige ili priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva – pristupnica zadovoljava ovaj uvjet;
2. da je predložila ili uvela novi ili inovirani sadržaj predmeta ili uvela nove eksperimentalne ili praktične nastavne metode na pred diplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog učilišta – pristupnica zadovoljava ovaj uvjet;
3. da je pod njezinim mentorstvom u svom znanstvenom području izrađeno najmanje sedam (7) završnih ili i diplomskih radova, te da je pri tom objavila barem dva rada u koautorstvu sa studentom – pristupnica ispunjava ovaj uvjet;
4. da je kao autorica ili koautorica prezentirala najmanje pet (5) radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na međunarodnim znanstvenim skupovima – pristupnica ispunjava ovaj uvjet
5. da se dokazala kao sposobna mentorica/komentorica u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski studij) – pristupnica ne ispunjava ovaj uvjet. Iako, valja reći da je kandidatkinja Vilović bila mentorica na magistrantima (Sveučilište u Podgorici), a u postupku je prihvaćanje doktorske disertacije Nikole Gamileca, kojemu je G. Vilović predložena kao mentorica/komentorica.
Na temelju navedenog predlažemo Fakultetskom vijeću da utvrdi kako pristupnica dr.sc. Gordana Vilović ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana novinarstvo, te nakon toga ovaj izvještaj uputi na daljnji postupak.
OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA* ( Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje – NN 106/06 )
|OBVEZATNI UVJET |OSTVARENO |
|Da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom |U svojstvu stalnog zaposlenika na mjestu docenta Sveučilišta u |
|visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem tristo (300) |Dubrovniku predaje u punoj satnici od 1.11. 2005. godine na |
|norma sati |preddiplomskim i diplomskim studijima na predmetima: Teorija |
| |masovnih medija; Povijest novinarstva, Etika novinarstva, |
| |Deontologija medija, Mediji i djeca, Djeca i pravo javnosti |
| | |
| |Kao vanjski suradnik na Fakultetu političkih znanosti, na |
| |studiju novinarstva predaje na predmetima Uvod u novinarstvo i |
| |Novinarska etika. |
| | |
| |U svojstvu vanjskog suradnika radila je u zimskom semestru |
| |2008/2009. na seminaru Teorija masovnih medija na Visokoj |
| |novinarskoj školi u Zagrebu. |
| | |
| |Od 2008. je gostujući profesor i nositelj kolegija Historija |
| |novinarstva i Istraživačko novinarstvo na studiju novinarstva |
| |Fakulteta političkih nauka u Podgorici (Crna Gora) |
| | |
| |U školskoj godini 2007/2008. predavala je predmet «Urbani |
| |mediji» na studiju Sveučilišta u Zagrebu «Upravljanje gradom» |
| | |
| | |
| | |
|TREBA ISPUNITI TRI OD ŠEST UVJETA |OSTVARENO |
| |Autorica je dvije znanstvene knjige, a u jednoj koautorica, a |
|1. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog |obje se koriste kao obvezatna literatura na predmetima studija |
|udžbenika, znanstvene knjige ili priručnika |novinarstva Sveučilišta u Dubrovniku i Fakulteta političkih |
|odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja |znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i to: |
|predavanja kao nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od |Povijest vijesti (2007) |
|stručnog povjerenstva |Etički prijepori Globusa i Nacionala 1999-2000 (2004) |
| |Etika novinarstva (koautorica r sa S. Malovićem i S. |
| |Ricchiardy) (2007) |
|2. da je predložio ili uveo novi ili inovirani sadržaj |Na komunikološkom studiju «Mediji i kultura društva» |
|predmeta ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne |Sveučilišta u Dubrovniku pristupnica je inicirala, osmislila i |
|metode na pred diplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom |radi na predmetu «Djeca i prava javnosti» u okviru |
|studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog |preddiplomske nastave i «Dijete i mediji» na diplomskom |
|učilišta |studiju. |
| |Oba su predmeta izborna, ali je interes studenata značajan što |
| |potvrđuje pretpostavku da su studenti i studentice značajno |
| |zainteresirani za sudjelovanje u radu predmeta koji je posve |
| |nov. Predmet na diplomskoj nastavi izvodi se na način da sami |
| |studenti predlažu, istražuju, kreiraju i većim dijelom kroz |
| |seminarsku nastavu obrađuju teme. Predmete je odobrilo Stručno |
| |vijeće preddiplomskog i diplomskog studija komunikologije i |
| |Senat Sveučilišta u Dubrovniku |
|3.da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) |Dizdarević, Irena: Etika novinarstva: Pravo na privatnost, |
|završnih ili i diplomskih radova, te da je pri tom objavila |2006. |
|barem dva rada u koautorstvu sa studentom – pristupnica |Dragišić, Ivana: Glas Istre- jučer, danas, sutra, 2007. |
|ispunjava ovaj uvjet; |Perić, Vito: Etika Radio Sinja (2000-2005), 2007. |
| |Delale, Daniela: Etički prijepori izvještavanja o djeci u crnoj|
| |kronici, 2007. |
| |Domitrović, Ivana: Etika ratnih reportera, 2007. |
| |Bokanić, Kristina: Prikriveno oglašavanje u dnevnim novinama: |
| |Jutarnji list i Večernji list, 2007 |
| |Anamarija Hrvoić: Međunarodni javni servisi, 2008. |
| |Mihovilović-Pajkin, Marina: Kraljski Dalmatin – prve novine na |
| |hrvatskom jeziku, (1806-1810), 2008. |
| |Stojanac, Ranko: Frano Supilo: urednik Novog lista, 2008. |
| |Stilin, Žarko, Novi list: jučer, danas, sutra, 2008. |
| |Mlinac, Danijela: Mediji i slam, 2008. |
| |Dujić, Borislav: Etički aspekti izvještavanja o Romima u |
| |medijima u Republici Hrvatskoj, 2008. |
| |Radojević, Ronald: Cenzura u Hrvatskoj 1945-1990, 2008. |
| |Šimunović, Sandra: Razvoj fotožurnalizma i fotoreportaže kroz |
| |velike svjetske magazine, 2009. |
| |Tokić, Katja: Marija Jurić Zagorka 1873-1957., 2008. |
| |Vukas, Irena: Novinarstvo – znanost ili struka, 2008. |
| |Svirčić, Jelana: Queer teorija s naglaskom na transrodnost u |
| |tradicionalnim društvima, 2008. |
| |Mikulić, Dubravka: Povijest novinarstva u Dubrovniku |
| |(1948-2008), 2008. |
| | |
| |Objavljena su dva rada u koautorstvu sa studenticama: |
| |1. „Privatnost, pravo pacijenta i mediji“, Medianali, studeni |
| |2008, s Darijom Krajina, sada novinarkom i dipl. pravnicom. |
| |2. „Tko su hrvatski blogeri“, Medianali, ožujak 2009, s |
| |Danielom Širinić, sada dipl. politologinjom |
|4. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom |U ukupnom trajanju od dva mjeseca, usavršavala se na |
|znanstvenom području, struci ili nastavi u uglednim |Sveučilištu Florida (SAD) u Gainswilleu, (lipanj-srpanj, 2007).|
|institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje |NIJE OSTVARENO |
|jedne godine; | |
| |Kao autorica prezentirala je najmanje pet radova na znanstvenim|
|5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) |skupovima i to: |
|radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na međunarodnim | |
|znanstvenim skupovima; |• Rad „Vrijednost vijesti: Novi list i The New York Times 2. |
| |siječnja 1900“ na međunarodnom znanstvenom skupu „Dubrovački |
| |medijski dani“ 10-11. studenoga 2005. u Dubrovniku |
| |• Rad „Media Self Regulations Practices and Decriminalization |
| |of Demamation in the Croatia“ , prezentiran je na međunarodnom |
| |skupu o „Media Freedom and Self Regulation“ u Sofiji 30. |
| |listopada 2005. |
| |• „Europska unija, Hrvatska i zakonska regulativa za |
| |profesionalno i etičko novinarstvo“, izlaganje na Međunarodnom |
| |znanstvenom skupu „Dubrovački medijski dani“, 9-11. studenoga |
| |2006. u Dubrovniku |
| | |
| |• Izlaganje na međunarodnoj konferenciji „Democrasy and Rule of|
| |Law in Romaia and SEE: challenges and perspectives“, Bukurešt, |
| |20. lipnja – 1. srpnja 2005. |
| | |
| |• „Javne osobe, privatnost i etika medija“, izlaganje na |
| |Međunarodnom skupu „Dubrovački medijski dani , 12. studenoga |
| |2008. u Dubrovniku |
| | |
| |• „Patient rights, bioethics and media“, izlaganje na 9. |
| |svjetskom kongresu bioetike u Opatiji 4. rujna 2008. |
| | |
| |• „Selfregulation in Croatian journalism“, izlaganje na |
| |međunarodnom skupu UNESCO-a „Newsroom Based Mechanism and Self |
| |Regulation“, održanom u Tirani,6-8. ožujka 2009. |
|6. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u |U postupku je prihvaćanje doktorske disertacije kolege Nikole |
|poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje |Gamileca, studenta Doktorskog studija „Komparativna politika“ |
|objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom |na Fakultetu političkih znanosti na temu „Uloga tiskovnih |
|časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio |medija u postavljanju dnevnog reda hrvatskog Sabora |
|poslijediplomski (doktorski) studij. |(2006-2010)“, u okviru kojeg je G. Vilović predložena kao |
| |mentorica/komentorica |
* Molimo obvezatno ispuniti i obrazložiti te priložiti uz izvješće na zahtjev Povjerenstva Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu za utvrđivanje kriterija i potvrdu izbora u znanstveno-nastavna zvanja
U Zagrebu, ČLANOVI STRUČNOG POVJERENSTVA:
U Zagrebu, 7. rujna 2009.
ČLANOVI STRUČNOG POVJERENSTVA
Prof.dr. Stjepan Malović, redoviti profesor, predsjednik
Prof. dr. Damir Boras, redoviti profesor, član
Prof.dr. Jadranka Lasić Lazić, redovita profesorica, član
Na temelju svega izloženog utvrđujemo da dr. sc. Gordana Vilović ispunjava Zakonom propisane uvjete, te stoga
P R E D L A Ž E M O
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da se dr.sc. Gordana Vilović izabere
1.u znanstveno zvanje više znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana novinarstvo.
2. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana novinarstvo
dr.sc. Stjepan Malović, redoviti profesor, predsjednik Povjerenstva
_____________________________________________________
dr.sc. Damir Boras, redoviti profesor, član Povjerenstva
______________________________________________________
dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, redovita profesorica, članica Povjerenstva
________________________________________________________
U Zagrebu, 7. rujna 2009.
dr. sc. Aleksandra Horvat, redovita profesorica, predsjednica
dr. sc. Daniela Živković, izv. prof., članica
dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, redovita profesorica, članica
Vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta
- pristupnica: dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković
Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 27. listopada 2009. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo zadovoljava li dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković uvjete propisane člankom 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003., 105/04. i 174/04.) te opće uvjete i uvjete iz Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku uputio je 10. rujna 2009. Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice dr. sc. Sanjice Faletar Tanacković, koja se javila na natječaj objavljen u Narodnim novinama od 15. srpnja 2009. i Glasu Slavonije od 17. srpnja 2009. te na internetskim stranicama Fakulteta i Sveučilišta, za izbor u navedeno znanstveno-nastavno zvanje.
Temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/2003), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005), Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005) te uvidom u dokumentaciju koju je priložila kandidatkinja uz svoju prijavu na natječaj, Povjerenstvo podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
I. OPĆI PODACI O PRISTUPNICI
Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković rođena je 6. studenoga 1976, u Kutini. Hrvatska je državljanka, udana i živi u Osijeku. Zaposlena je na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku kao viša asistentica.
Stručna sprema odnosno akademski stupnjevi:
Doktorica znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana knjižničarstvo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (4. ožujka 2009.)
Magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (5. travnja 2006.)
Diplomirani bibliotekar, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (24. listopada 2001.) i
profesor informatologije – smjer muzeologija, i engleskog jezika i književnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (24. listopada 2001.)
Stručno i znanstveno usavršavanje u zemlji i inozemstvu:
Studijski boravak u Sjedinjenim Američkim Državama, u okviru programa Library Information Development and Resources - International Visitors Program (31. rujna do 21. listopada 2003.).
Usavršavanje na School of Communication, Information and Library Studies Sveučilišta Rutgers u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru programa Junior Faculty Development Program koji financira Američka Vlada (8. siječnja do 22. svibnja 2007.)
Kretanje u službi:
Izabrana je u suradničko zvanje znanstvene novakinje/više asistentice i radno mjesto znanstvene novakinje/više asistentice iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana knjižničarstvo, na Filozofskom fakultetu u Osijeku (1. travnja 2009.).
Prevedena u suradničko zvanje asistenta na Filozofskom fakultetu u Osijeku (1. listopada 2003.).
Zasnovala je radni odnos kao znanstvena novakinja u istraživačkom zvanju mlađeg asistenta, na Filozofskom fakultetu u Osijeku (1. prosinca 2001.), a 1. travnja 2009. birana je u zvanje više asistentice.
Članstvo i rad u znanstvenim i strukovnim institucijama i organizacijama:
Članica je Hrvatskog čitateljskog društva od 2006. i njegova predsjednica od 2005. do 2007., a dopredsjednica od 2007. do 2009.
Članica je Hrvatskog knjižničarskog društva od 2001. i aktivna u Komisiji za teoriju i znanstveni rad. Članica je međunarodnih stručnih udruga International Reading Association od 2006. i American Society for Information Science and Technology od 2002.
Bila je predstavnica Hrvatske u Europskom odboru Međunarodne čitateljske udruge od 2007. te zamjenica koordinatora za Hrvatsku u EU IST FP6 projektu CALIMERA (2003.-2005.)
Nagrade:
Primila je ugledne nagrade Zaklade Ljerka Markić-Čučuković koja se dodjeljuje najboljim studentima knjižničarstva Sveučilišta u Zagrebu (2000.) i Eva Verona koja se dodjeljuje mladim knjižničarima, članovima Hrvatskoga knjižničarskog društva, za posebno zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke (2006.).
II. ZNANSTVENA I NASTAVNA DJELATNOST
Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković znanstvena je novakinja od 2007. na znanstvenom projektu Čitateljske navike i informacijske potrebe građana Hrvatske (projekt br. 122-1221210-0728, glavni istraživač izv. prof. dr. sc. Srećko Jelušić).
Od 2001. do 2007. bila je znanstvena novakinja na znanstvenom projektu Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske knjižne baštine (projekt br. 0122027, gl. istraživač prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić).
U Registar istraživača RH upisana je pod brojem 256006
A. .Doktorska disertacija
U doktorskoj disertaciji Modeli suradnje hrvatskih baštinskih ustanova polazi se od stajališta da su arhivi, knjižnice i muzeje srodne ustanove koje su tradicionalno usmjerene na formalno različite vrste gradiva i korištenje različitih profesionalnih praksa i norma. Kako stručna literatura i sve brojniji domaći i međunarodni primjeri iz prakse ukazuju da baštinski stručnjaci, posebice pod utjecajem nove informacijske i komunikacijske tehnologije i korisničkih zahtjeva, sve više shvaćaju da će svoje poslanje u zaštiti i komunikaciji baštine puno lakše ostvariti ukoliko surađuju međusobno ali i s drugim akterima u okruženju, istraživanje je bilo usmjereno upravo na djelatnu suradnju u hrvatskom baštinskom sektoru.
U istraživanju se kvalitativnom i kvantitativnom metodom (online upitnik, nestrukturirani intervju uživo) analizirala i kritički vrednovala međusobna suradnja hrvatskih baštinskih ustanova, kao i suradnja s ostalim obrazovnim ustanovama i drugim relevantnim javnim i privatnim ustanovama i organizacijama u društvu; utvrđene su prepreke i prednosti suradničkog djelovanja i izvori neophodni za uspješne i učinkovite partnerske odnose (strateška podrška i usmjerenje, tehnički, financijski i ljudski resursi, otvorena i redovita komunikacija među partnerskim ustanovama itd.). Konačno, istraženo je na koje načine resorna državna tijela usmjeravaju i osiguravaju podršku hrvatskim baštinskim ustanovama u svrhu istinskog suradničkog (kolaborativnog) djelovanja.
S metodološke strane ovo istraživanje dokazuje uporabivost korištenih metoda, a dobiveni rezultati pridonose razumijevanju, planiranju, implementaciji i vrednovanju konkretnih suradničkih aktivnosti baštinskih ustanova.
B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi
Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković objavila je 20 znanstvenih i stručnih radova, 37 preglednih radova, osvrta i prikaza te četiri intervjua s uglednim stručnjacima iz knjižnične i informacijske znanosti te prevele s engleskog tri stručne knjige.
Ocjena radova relevantnih za izbor u znanstveno – nastavno zvanje znanstvenog suradnika
Znanstveni radovi u kategoriji a1 – radovi u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama s međunarodnim uredništvom i recenzentima
A1
1. Faletar Tanacković, S.; B. Badurina. Collaboration of Croatian cultural heritage institutions : experiences from museums. // Museum Management and Curatorship. 24, 4(2009), 299-321. (u tisku, potvrda o prihvaćanju rada za objavu u Prilogu)
Izvorni znanstveni rad
Rad predstavlja rezultate istraživanja o djelatnoj suradnji u hrvatskom muzejskom sektoru. U istraživanju se kvalitativnom i kvantitativnom metodom (online upitnik, nestrukturirani intervju) analizira i kritički vrednuje međusobna suradnja muzeja i njihova suradnja s arhivima i knjižnicama, kao i suradnja s ostalim obrazovnim ustanovama i drugim značajnim javnim i privatnim ustanovama i organizacijama u društvu. Utvrđuju se prepreke i prednosti suradničkog djelovanja i izvori neophodni za uspješne i djelotvorne suradničke odnose. Dobiveni rezultati mogu pridonijeti boljem razumijevanju, planiranju, implementaciji i vrednovanju konkretnih suradničkih aktivnosti, ali i poslužiti baštinskim ustanovama i resornim institucijama kao polazište za strateško planiranje suradničkih projekata.
2. Faletar Tanacković, S.; B. Badurina. Collaboration as a wave of future: exploring experiences from Croatian archives. // Library Hi Tech. 26, 4(2008), str. 557-574.
Izvorni znanstveni rad
Svrha je ovog rada predstaviti rezultate istraživanja kojim se analiziralo suradničke odnose u hrvatskom arhivskom sektoru. Online upitnicima i nestruktiriranim intervjuima s arhivistima iz cijele Hrvatske pokušalo se saznati s kime i na koje načine surađuju domaće arhivske ustanove, te posebice istražiti kako vide svoj odnos s drugim baštinskim ustanovama (knjižnicama i muzejima). Istraživanje je pokazalo da arhivisti vide knjižnice i muzeje kao svoje prirodne partnere u suradnji s kojima lakše obavljaju svoje poslanje. S druge pak strane, iz rezultata je vidljivo i to da ima još jako puno prostora za intenzivniju međusektorsku i međuinstitucionalnu suradnju, unatoč tomu što su ispitanici ukazali na niz prepreka u svom okruženju koji ju onemogućuju. Saznanja dobivena ovim radom iznimno su važna budući da do sada u svijetu još nisu provedena ovakva istraživanja među arhivima (rijetka strana istraživanja obuhvatila su samo knjižnice i muzeje).
3. Faletar Tanacković, S. Can archivists, librarians and curators join hands and do a better job?. // International Genealogy and Local History : papers presented by the Genealogy and Local History Section at IFLA General Conferences 2001-2005: IFLA Publications 130. / edited by Ruth Hedegaard and Elizabeth Anne Melrose. Muenchen : K.G. Saur, 2008. Str. 247-263.
Izvorni znanstveni rad
Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije u drugoj polovici 20. st. stavio je pred baštinske institucije neslućene mogućnosti. No, postavio je i pred njih zahtjev da svoje zbirke učine dostupnima i izvan svojih institucionalnih i nacionalnih granica jer korisnicima nije važno gdje je informacija koja trebaju pohranjena (u arhivu, knjižnici, muzeju ili na nekim mrežnim stranicama). Ono što oni zahtijevaju je trenutačan i brz pristup dobro organiziranim i integriranim izvorima različitih provenijencija. U radu se problematiziraju međusobne dodirne točke ovih triju ustanova i disciplina i kritički analizira suvremeni okvir (politički, strateški, ekonomski, profesionalni) unutar kojeg je moguće ostvariti suradnju baštinskih ustanova u zaštiti i komunikaciji kulturne baštine. Naznačuju se i mogući smjerovi razvoja njihove međusobne suradnje.
4. Faletar Tanacković, S. Cultural heritage institutions in the digital age: current models of collaboration in Croatia. // Papers from the international conference Globalization, digitization, access and preservation of cultural heritage. / edited by Herbert K. Achleitner and Alexander Dimchev. Sofia: St. Kliment Ohridski, University of Sofia, 2007. Str. 127-135.
Izvorni znanstveni rad
Arhivi, knjižnice i muzeji temeljne su baštinske ustanove koje znatno pridonose kulturnom, obrazovnom, demokratskom i ekonomskom razvoju društva, a njihovo je poslanje identično: sakupljanje, obrada, pohrana i komuniciranje kulturne i znanstvene baštine. Primjena visoko razvijene tehnologije podržane računalom i komunikacijskom infrastrukturom utjecala je na približavanje filozofija spomenutih disciplina pri čemu teoretičari i praktičari sve češće promišljaju i njihovo funkcionalno i „vidljivo“ približavanje i spajanje. U radu se kritički predstavljaju i analiziraju prepoznati modeli suradnje tih triju ustanova u fizičkom i virtualnom okruženju. Poseban je naglasak na valorizaciji domaćih napora (u teoriji i praksi) u tom području.
5. Aparac-Jelušić, T.; M. Dragija Ivanović, S. Faletar; F. Pehar. LIS programs reflecting the needs of ALM community. // Coping with continual change – change management in SLIS – ALISE/EUCLID Joint meeting. / edited by Linda Aschcroft. Bradford: Emerald Group Publishing, 2005. Str. 46-58.
Izvorni znanstveni rad
Posljedice razvoja globalne informacijske infrastrukture bitno utječu na arhive, knjižnice i muzeje na način da njihove službe i usluge sve više postaju međusobno povezane. Iz tog se razloga danas u literaturi sve češće problematizira obrazovanje budućih informacijskih stručnjaka, posebice u kontekstu recentnih redefiniranja nastavnih programa u području knjižnične i informacijske znanosti. U radu autori problematiziraju nastanak novih obrazovnih profila. Predstavljaju se i rezultati opsežnog istraživanja nastavnih planova i programa knjižničnih i informacijskih škola u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Na temelju provedenog istraživanja domaćih i stranih sveučilišnih programa predlažu se komparativni indikatori za buduće slične analize i izdvajaju sadržaji i područja relevantna za obrazovanje budućih stručnjaka u informacijskom sektoru (arhiviste, knjižničare, muzealce).
A2
1. Faletar, S.; D. Gaberc; J. Miškić; A. Sudarević. Libraries in the multicultural and multiethnic environment. // Open 2001 : knowledge, information and democracy in the open society : the role of the library and information sector : proceedings of 9th BOBCATSSS Symposium. / editors Agne Anatanaityte et. al. Vilnius : Vilnius University, 2001. Str. 117-123.
Prethodno znanstveno priopćenje
Današnje narodne knjižnice sve češće djeluju u zajednicama čiji su članovi pripadnici različitih kulturnih, etničkih, jezičnih i vjerskih skupina. Kako bi uspješno zadovoljile potrebe svih svojih (stvarnih i potencijalnih članova) knjižnice moraju poznavati sve svoje korisnike i njihove potrebe (kako „većinske“, tako i one „manjinske„). Budući da se i hrvatsko društvo ubraja u multikulturalna (cca 20% „manjinskog“ stanovništva) ovim se istraživanjem uz uporabu kvantitativne metodologije željelo saznati kako hrvatske narodne knjižnice vide svoju ulogu u takvom društvu te evaluirati na koji način pružaju usluge i koliko kvalitetno zadovoljavaju potrebe svojih korisnika koji pripadaju „manjinskim“ skupinama u hrvatskom društvu. Autori zaključuju da bi knjižnice, u svrhu pružanja kvalitetnijih usluga svim članovima zajednice u kojoj djeluju, trebale biti aktivnije i inicirati uspostavljanje redovitih kontakta i razmjene informacija s predstavnicima lokalnih manjina. Isto tako, predlaže se da bi se sadržaji koji se odnose na usluge za multukulturalne korisnike trebale svakako uvrstiti u nastavne programe knjižničarskih škola.
2. Faletar, S.; H. Ivetic; Z. Vujic; G. Zlodi. Access to museum objects and information about the objects: the Zagreb experience. // Intellectual property vs the right to knowledge? Proceedings of 8th BOBCATSSS Symposium on Library and Information Science. / editors Banke, R. J. et. al. Copenhagen: Royal School of Library and Information Science, 2000. Str. 153-161.
Izvorni znanstveni rad
Jedna od iznimno aktualnih muzejskih tema svakako je dostupnost izvora odnosno muzejskih zbirki krajnjim korisnicima (istraživačima i zainteresiranoj publici). Budući da se u literaturi i praksi jednakovrijednim i komplementarnim sastavnicama muzejske zbirke smatra i građa (stvarni muzejski predmet u muzejskoj zbirci) i dokumentacija o njoj, autori zagovaraju da se kod analize dostupnosti muzejskih zbirke treba obje te razine uzeti u obzir. Rad predstavlja rezultate istraživanja intelektualne i fizičke dostupnosti izvora u zagrebačkim muzejima koji je proveden uz pomoć kvantitativne i kvalitativne metode. Istraživanje je pokazalo da pristup muzejskim informacijama ovisi o nizu čimbenika (vrsta građe, model muzejskog upravljanja, razina informatizacije, itd.) te da muzealci polako počinju shvaćati da je uz primarnu zaštitu građe (u fizičkom smislu) u suvremenim muzejima potrebno osigurati i odgovarajući pristup svim vrstama informacija za korisnike.
|Ukupan broj |(a1) |(a2) |(a1)+(a2)+(a3) |
|objavljenih radova: |5 |8 |13 |
C) Nastavni rad
Od akademske godine 2001./2002. sudjelovala u izvođenju nastave na sljedećim kolegijima redovnog dodiplomskog studija knjižničarstva na Filozofskom fakultetu u Osijeku: Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost, Knjižnični klasifikacijski sustavi te Knjižnično poslovanje i upravljanje. Na dopunskom dvogodišnjem studiju knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (sada Filozofski fakultet) sudjelovala je u izvođenju nastave iz kolegija Knjižnični klasifikacijski sustavi 2001./2002. akademske godine i Informacijski izvori i službe 2002./2003. Iste akademske godine sudjelovala je u izvođenju nastave iz kolegija Knjižnični klasifikacijski sustavi i Informacijski izvori i službe II na izvanrednom studiju knjižničarstva – dislocirani studij Zadar. Akademske godine 2005./2006. sudjelovala u izvođenju, a 2006./2007. samostalno izvodila nastavu iz kolegija Knjižnični klasifikacijski sustavi na redovnom studiju knjižničarstva - dislocirani studij Vinkovci.
Od akademske godine 2005./2006. (Bolonjski program) sudjeluje u izvođenju nastave na sljedećim kolegijima redovnog preddiplomskog i diplomskog studija informatologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku: Teorija i praksa informacijske djelatnosti, Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost, Organizacija informacija II i Izgradnja i upravljanje knjižničnim zbirkama. Akademske godine 2006./2007. sudjelovala u izvođenju nastave iz kolegija Organizacija informacija I i Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru. Akademske godine 2007./2008. sudjelovala u izvođenju kolegija Teorija i praksa organizacije informacija na regionalnom izvanrednom diplomskom studiju knjižničarstva, također na Sveučilištu u Zadru. Na združenom diplomskom studiju Pisana baština u digitalnom okruženju koji je pokrenuo Odsjek za informacijske znanosti, Sveučilišta u Osijeku u suradnji s Odjelom za knjižničarstvo, Sveučilišta u Zadru i Odsjekom za kulturnu baštinu i izvedbene umjetnosti, Sveučilišta u Parmi, Italija, ak. godine 2008./2009. sudjelovala u izvođenju kolegija Cultural Heritage and Digitization Management (Kulturna baština i upravljanje digitalizacijom).
Pod njenim (ko)mentorstvom izrađen je jedan magistarski rad na regionalnom izvanrednom diplomskom studiju knjižničarstva (Mirela Šarić: Obrazovanje bibliotekara Bosne i Hercegovine: počeci, razvoj, nedoumice) i pet završnih radova na preddiplomskom studiju informatologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku (Jozić Ivona: Obrazovna uloga baštinskih ustanova; Junušić Martina: Kabineti čudesa; Klobučar Zvonimir: Nacionalne knjižnice; Pavić Tihana: Zatvorske knjižnice; Popović Nino: Ekomuzeji). Trenutno nadgleda izradu još dvaju magistarskih radova na regionalnom izvanrednom diplomskom studiju knjižničarstva (Dragica Lompar: Knjižnice, arhivi i muzeji – mogućnosti suradnje u Crnoj Gori; Magdica Sambevska: Knjižnice i društvena isključenost)
Sudjelovala je i izlagala na više domaćih i međunarodnih skupova (u nastavku popis s naslovima izlaganja) te objavila više znanstvenih i stručnih radova, kraćih prikaza i intervjua s eminentnim stručnjacima iz područja u domaćim i stranim časopisima (popis objavljenih radova u prilogu).
MIŠLJENJE I PRIJEDLOG
Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković svojim je dosadašnjim znanstvenim radom nesumnjivo privukla pozornost profesionalnih knjižničarskih i muzejskih zajednica. Njezina su istraživanja pažljivo planirana, provedena uz uporabu primjerenih instumenata, a obrada podataka iz obavljenih istraživanja pokazuje da je ovladala i postupcima analize i sinteze na način koji joj dopušta izvođenje valjanih komentara i zaključaka.
Njezini su radovi, koji su proizašli iz doktorske disertacije objavljeni u dvama uglednim međunarodnim časopisima u području informacijskih znanosti koji provode strog recenzentski postupak.
Zamjetno je da, također, da je kao znanstvena novakinja aktivno sudjelovala u znanstvenim projektima pri čemu je zapažena kao iznimno vrijedna suradnica koja teži oblikovanju vlastitih stavova i čiji su komentari uvijek utemeljeni na podatcima iz provedenih istraživanja.
Njezin dosadašnji znanstveni rad dopušta da zaključujemo kako je riječ o mladoj znanstvenici koja se jasno odredila prema aktualnim temama u knjižničarstvu i muzeologiji, i koju napose zanimaju pitanja suradnje među baštinskim ustanovama i odnos prema korisnicima njihovih usluga te problematika konvergencije ‘baštinskih’ disciplina i suvremene heritološke teme.
Smatramo da je svojim znanstvenim radom zavrijedila da ju se izabere u zvanje znanstvene suradnice u području društvenih znanosti, polje informacijskih i komunikacijskih znanosti.
Na temelju svega izloženoga, sveukupni dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnice može se ocijeniti visokom ocjenom.
Uvidom u znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost, a u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/2003), Pravilnikom o uvjetima za izboru znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005) i Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005) povjerenstvo zaključuje da je dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković sveukupnim radom ispunila uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvene suradnice i znanstveno-nastavno zvanje docentice.
1. Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvene suradnice jer:
a) Ima doktorat znanosti u području društvenih znanosti, polju informacijske znanosti (grana knjižničarstvo) ima znanstvene radove koji je afirmiraju kao priznatu znanstvenicu, čime ispunjava uvjete čl. 32. st. 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
b) Ima ukupno 13 znanstvenih i stručnih radova, od čega 5 u kategoriji a1 i 8 u kategoriji a2, čime ispunjava uvjete Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja za izbor u zvanje znanstvene suradnice za područje društvenih znanosti.
2. Dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, jer:
a) Ima uvjete za izbor u znanstveni zvanje znanstvene suradnice u skladu sa čl. 93. st. 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
b) Ispunjava tri uvjeta a četvrti djelomično uvjeta Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
|TREBA ISPUNITI DVA OD ČETIRI UVJETA |OSTVARENO |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i |ISPUNJENO |
|status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina | |
|prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na| |
|nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati; | |
|2. da je pomogao studentima pred diplomskih/diplomskih studija |DJELOMIČNO ISPUNJENO |
|pri izradi završnih – diplomskih radova i pri tome da je objavio| |
|barem jedan rad u koautorstvu sa studentom; | |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi |ISPUNJENO |
|usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili | |
|inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca; | |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na |ISPUNJENO |
|znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom | |
|znanstvenom skupu. | |
PREDLAŽEMO
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da proslijedi izvještaj Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti te dr. sc. Sanjica Faletar Tanacković izabere
1. u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana knjižničarstvo
2. u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana knjižničarstvo
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Aleksandra Horvat
prof. dr. sc. Daniela Živković
prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić
U Zagrebu, 2. prosinca 2009.
Dr. sc. Predrag Marković, izv. prof, predsjednik (Filozofski fakultet, Zagreb)
Dr. sc. Sanja Cvetnić, red. prof., člaica (Filozofski fakultet, Zagreb)
Dr. sc.Ivana Prijatelj Pavičić,red. prof. članica (Filozofski fakultet, Split)
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu s prijedlogom da se dr. sc. Radoslav Bužančić izabere u zvanje docenta.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 30. rujna 2009. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti u visokom obrazovanju (105/04, 174/04, 46/07), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja podnosimo
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji i u Narodnim novinama od 6. svibnja 2009. godine, te na Internet stranicama Filozfoskog fakulteta u Splitu kao jedini kandidat prijavio se dr. sc.Radoslav Bužančić, dipl. ing. arh., pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Trogiru. Uvidom u natječajnu dokumentaciju ustanovili smo kako je pristupnik dostavio sve tražene dokumente te na osnovi njih dostavljamo prikaz znanstvene i nastavne djelatnosti.
A. Životopis
Radoslav Bužančić rođen je 1958. godine u Splitu gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1983. godine a na istom fakultetu, na poslijediplomskom studiju "Graditeljsko naslijeđe" magistrirao je 1996. godine s temom predromaničke crkve sv. Martina u Trogiru. Na Arhitektonskom fakultetu 2008. godine doktorirao je s tezom “Nikola Ivanov Firentinac, arhitekt renesansne obnove Trogira koncem 15. stoljeća.” Od 1984. godine radi kao konzervator u Splitu. Kao viši savjetnik konzervator bio je voditelj odjela za istraživačko-dokumentacijski rad, a 1999. godine postao je voditelj splitskog odjela i donačelnik Konzervatorskog odjela u Splitu. Od 2006. godine pročelnik je Konzervatorskog odjela u Trogiru. U bazi podataka znanstvenih radnika Ministarstva znanosti i tehnologije vodi se pod matičnim brojem EZRA- 209 460.
Za svoj rad na području spomeničke baštine dobio je brojna priznanja i nagrade: nagrada "Vicko Andrić", 1994. godine, kolektivna nagrada "Vicko Andrić" 2001. godine, "Europa Nostra Award", 2002. godine za restauracija kapele sv. Ivana u Trogiru, nagrada grada Trogira, 2007. godine. Odlikovan je odličjem Danice s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi, 1996. godine.
Aktivno govori engleski i talijanski, a služi se latinskim i starogrčkim jezikom.
B. Znanstvena djelatnost
Pristupnik Radoslav Bužančić od 1996. godine do danas sudjeluje u radu nekolicine istraživalačkih projekata, trenutno je suradnik na dva projekta, a od 1993. godine do danas sudjelovao je na trinaest međunarodnih znanstvenih skupova i deset tuzemnih. Od brojnih znanstvenih radova ovdje ćemo izdvojiti i prikazati samo neke, po našem mišljenju značajnije koje ponajbolje ilustriraju znanstveni interes i domete pristupnika na tom polju:
1. “Renovatio urbis Koriolana Cipika u Trogiru”
Ivan Duknović i njegovo doba (Iohanes Dalmata and his Time), Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa o 550. obljetnici rođenja Ivana Duknovića, Trogir, 1996., str. 107-115.
Premda su već neki stariji pisci uočavali veličinu i značaj nove prostorne regulacije drevnog središta Trogira koja je nastupila tijekom XV. st. u ovom radu autor je po prvi puta jasno definirao opseg i značaj tih regulatornih zahvata povezavši ih sa humanistički obrazovanim naručiteljima, plemićkom obitelji Ćipiko i njihovim nastojanjima da u skladu sa suvremenim teoretski postavkama preoblikuju središte grada. U sklopu velike graditeljske djelatnosti druge polovice XV. st. u Trogiru, osim gradskih zidina i kula najveći zahvati bilježe se na središnjem gradskom trgu. Rušenjem stare krstionice koja se nalazila na sredini gradskog trga između katedrale i predromaničke crkve sv. Marije te gradnjom nove Alešijeve krstionice (1460-1467), koja je na sjevernom kraju predvorja katedrale sv. Lovre zatvorila pravac antičke ulice započinje niz velikih urbanističkih zahvata na središnjem gradskom trgu. Istovremeno s gradnjom crkve Sv. Sebastijana i preoblikovanjem susjedne gradske lože zatvara se i nastavak drevne ulice koja je tekla paralelno s nešto sjevernijim antičkim cardom. Na zapadnoj strani gradskog traga obitelj Ćipiko otkupljuje pojedine kuće te gradi odnosno obnavlja Malu i Veliku Ćipikovu palaču, dok na nasuprotnoj, istočnoj strani nastaje nova Gradska Vijećnica. Premda nije od početaka sudjelovao u projektiranju ove obnove, gotovo svi ovi zahvati nose pečat Nikole Ivanovog Firentinca koji je više od dvadesetak godina, gotovo kao dvorski arhitekt bio u službi plemićke obitelji Ćipiko. U svakom slučaju autor s pravom upozorava kako se opći humanistički principi tog vremena ordo et ratio čvrsto usađeni i u ovu ideju obnove grada.
2. Predromanička pregradnja crkve sv. Martina u Trogiru, (PPUD) 35 (Petriciolijev zbornik), Split, 1997. (tiskano u lipnju 1998.), str. 241-251.
Do istraživanja kolege Bužančića vladalo je uvjerenje kako crkva Sv. Martina u Trogiru po svojim stilskim osobinama pripada korpusu ranoromaničke arhitekture dalmatinskih gradova te da je nastala negdje tijekom druge polovine 11. stoljeća. Međutim, istraživanja provedena pod njegovim vodstvom ukazala su na slojevitost gradnje ranoromaničke građevine koja u sebi krije elemente višekratno pregrađenih ranijih crkava, s time da se kao najzanimljiviji pokazao predromanički sloj crkve. Prema njegovom tumačenju predromanička crkva sv. Martina sagrađena je oko 1000. godine, a obnovljena je u duhu novog stila koji je u dalmatinske gradove, zajedno sa hrvatskim vladarima, kročio šezdesetih godina 11. stoljeća. Oblikovanjem je pripadala sloju gradskih crkava Dalmacije sažetog trobrodnog tlocrta bez nadvišenog srednjeg broda, poput Sv. Lovre u Zadru. Srednji je brod prije pregradnje bio nešto uži, a lukovi arkada malo niži. Pregradnjom se dakle nisu samo zamijenili bačvasti svodovi križnima već je cijeli srednji brod temeljito preoblikovan. Uspoređujući je tipološki sa srodnom arhitekturom može se pretpostaviti da je i ta građevina imala kupolu na mjestu zvonika. Istoj predromaničkoj crkvi pripada i bogato urešen nadvratnik ulaznih vrata s natpisom koju spominje gradnju što su je poduzeli prior Maius i njegov rođak Petar. (+In ) nomine D(omi)ni ego Maius prior una cu(m) cognatu meo Petrus cogitavimus p(ro) remediu(m) an(ime) n(ost)re unc te(m)plu(m) c(ou)struere. Upozoravajući na neke paleografske i povijesne elemente s tog natpisa autor je iznio uvjerljivu pretpostavku kako je Madijev rođak Petar vjerojatno Krešimir III, djed Petra Krešimira IV. Sve tri analize nadvratnika, stilska, paleografska kao i razmatranje sadržaja natpisa podudaraju se u zaključku kako je crkva podignuta koncem 10. st., i to u njegovim posljednjim godinama.
3. “Secundum sacrarium divi Ioannis Stara kapela sv. Ivana trogirskog u katedrali sv. Lovrinca”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (PPUD) 40, Split, 2003-2004., str. 77-112.
Pažljivom analizom arhivskih izvora te ostataka arhitektonske i kiparske opreme dijelom sačuvane u katedrali sv. Lovre, autor je uspio rekonstruirati kronologiju gradnje, smještaj dviju kapela sv. Ivana Trogirskog, jedne iz XII. i druge iz početka XIV.st. Prvu kapelu sv. Ivana Trogirskog, biskupa i zaštitnika grada iz 11. st. prvi spominje biskup Treguan početkom 13. st. opisujući svečeva čuda. Ta najstarija kapela ili oratorium sv. Ivana, bila je vjerojatno kasnoantička građevina, smještena izvan perimetra romaničke katedrale, uz sjeverni zid, na mjestu renesansne kapele 15. stoljeća, te je srušena 1468. godine radi gradnje “nove kapele” sv Ivana Trogirskog. Svečevo je tijelo u njoj ležalo od 1175. do 1348. godine kada je preneseno u gotičku kapelu podignutu u ispred sjeverne apside katedrale. Ugovor za gradnju druge po redu, gotičke kapele, sv. Ivana Trogirskog sklopljen je 1331. godine s dva mletačka klesara, a nakon što je pred sjevernom apsidom katedrale kapela dovršena, u nju su 1348. godine prenesene moći zaštitnika grada. Ista je kapela porušena 1694. godine a na njenom mjestu podignut je oltar Sv. Križa. Iz ulomaka plastike i skulpture stare kapele sv. Ivana, sačuvanih dijelom u katedrali a dijelom u lapidariju Muzeja grada Trogira, autor je potom pažljivo rekonstruirao izgled porušenog spomenika. Iz njegove prilično uvjerljive rekonstrukcije proizlazi kako je kolonada mramornih stupova dijelila kapelu od susjednog svetišta crkve a njezin je prostor zatvarao kameni kasetirani bačvasti svod. Nasuprot neospornim utjecajima venecijanskog likovnog izraza kod rake sv. Ivana, kao i na ciboriju, te propovjedaonici trogirske katedrale, u liku sveca s poklopca sarkofaga autor još naslućuje i utjecaje pizansko-toskanske umjetnosti.
4 . “Diocletian's palace“
Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja. Zbornik radova sa međunarodnog simpozija održanog od 18.-22. rujna 2005 u Splitu 2003. godine, Split, 2009.,str. 235-278.
U razmjerno opširnom radu autor na osnovi usporedbi s drugim carskim palačama koje je car dioklecijan podigao diljem carstva raspravlja o općim i specifičnim obilježjima carske palače koju je podigao nakon abdikacije u rodnom Iliriku. Pažljivo analizirajući sve bitne djetlove Dioklecijanove palače autor je ustvrdio da je i ona podignuta po istom prostorno-funkcionalnom obrascu kako i palače u Nikomediji i Antiohihji; podignuta je nad porušenom četvrti Aspalatosa, rimskog naselja s helenističkim korijenima, koji se razvio na temeljima isejske kolonije. Novu četvrt Porfirogenet naziva kavstron Aspalatosa, kao što se u Palmiri nova četvrt na zidnom natpisu naziva castrum. Splitski je kavstron podijeljen na dva dijela. Južni je imao dva osnovna sadržaja, Fanum i Palation, dok je sjeverni vjerojatno bio velika carska stoa kakvu je imala Antiohija ili Konstantinopolis s administrativnim i gospodarskim sadržajima. Svetište, Fanum, je zauzimalo prostor pred palačom i bilo je okruženo visokim zidnim platnom raščlanjeno naizmjeničnim nišama pačetvorinasta i polukružna tlocrta. Autor još zapaža kako Dioklecijanova gradnja u vrijeme nastanka vjerojatno nije imala terme u pomeriju sjeverno od palače, a niti je Peristil mogao tada imati podrumsko stubište pred glavnim ulazom u palaču, o čemu, kao što je poznato, traje permanentna diskusija čitavo stoljeće. Daljnjom usporedbom Velike palače Konstantinopolisa i splitske Dioklecijanove palače autor je našao čitav niz analogija u oblikovanju posvećenog, sakralnog prostora te je podupro raniju pretpostavku E. Dyggvea kako su pronađeni temelji monumentalne građevine na sjeveru Peristila mogli pripadati Tetrapilonu. Raspored zgrada Dioklecijanove rezidencije, nakon stoljetnog istraživanja postao je jasan na razini tlocrta. Ono što je iz tlocrta jasno jest bifokalnost carske rezidencije, njena podijeljenost na zapadni i istočni dio. U središtu oba krila nalaze se izrazito monumentalne ceremonijalne građevine, a među njima autor posebnu pažnju posvećuje onoj na istočnoj strani - zgradi centralnog oblika s tri kapele čiji tlocrt podsjeća na trihore antičkih villa i vladarskih rezidencija koje su pored upotrebnu imale i ceremonijalnu funkciju. U jednom dokumentu iz 14. st. ona se spominje kao …sinagoga sdorium vocatum cum capellis. Trihora je još od principata atribut vladarskog dostojanstva, a u kasno antičkom razdoblju postaje sastavni dio carskih rezidencija. Splitski triklinij nije izravan citat trihore, on je središnja oktogonalna dvorana okružena sa tri strane prostorijama, a sa južne strane prostranim trijemom koji je širi i od same središnje dvorane. Njegova je funkcija ceremonijalna te se može smatrati kako je to triclinium triumphale Dioklecijanove palače u Splitu, jedna od dvije carske dvorane.
5. “Virtus et Genius na ribnjaku Hektorovićeva Tvrdalja”, Kultura ladanja, Zbornik radova sa znanstvenih skupova “Dani Cvita Fiskovića” 2001. i 2002. godine, Zagreb, 2006., str. 85-92.
U našoj stručnoj literaturu odavno je poznato kako je Tvrdalj Petra Hektorovića osobito djelo našeg ladanjskog graditeljstva XVI.st. koje se može objasniti jedino samim likom njegova vlasnika, ujedno i tvorca idejnog i prostornog programa. S ovim prilogom autor, Radoslav Bužančić proširuje te vidike te ističe kako je njegov utvrđeni renesansni ljetnikovac pažljivo literarno strukturirana građevina. Izostanak uobičajene plastične dekoracije, kao one kiparske tako i one uobičajene klesarske, potvrđuje kako Tvrdalj osim asketskog duha svog vlasnika odražava i njegove filozofske nazore, točnije da je nastao pod snažnim utjecajem humanističke filozofije. Natpisi su njegov jedini ukras, a Hektorovićeva filozofska kontemplacija dopunjuje to jedinstveno djelo kojem nema predloška u renesansnom graditeljstvu. Renesansni princip ingegno prožeo je sve dijelove Tvrdalja, a pažljivim čitanjem natpisa, u kontekstu sa okolnim reljefno naznačenim simbolima autor pronalazi nova značenja poznatih citata, izreka i uzrečica drevnih korijena.
6. “Prilozi za Nikolu Ivanova Firentinca u Splitu i Trogiru”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (PPUD) 41, Split, 2005-2007., str. 301-314.
U ovom radu autor se bavi analizom ostataka dvaju renesansnih kamina koji su pronađeni prilikom restauratorskih radova u Splitu i Trogiru te ih pripisuje djelatnosti radionice Nikole Ivanovog Firentinca. Kameni dijelovi renesansnog kamina pronađeni su u potkrovlju splitske kuće u Kružićevoj ulici a sudeći po grbu kamin je pripadao nekoj od palača splitske obitelji Grizogono. Od njega je ostala neoštećena arhitravna greda sa reljefnim anđelima grbonošama te dvije konzole, svaka ukrašena lavljom glavom i florealnim ukrasima sa strana. One su pripadale su istoj cjelini iznimno kvalitetne izvedbe pa su po svemu sudeći nastale u radionici vrsna majstora polovinom 15. st. U trogirskoj Velikoj palači Ćipiko pronađeni su ulomci dvaju arhitrava posve nalik jedan drugome, a po načinu ukrašavanja i po kvaliteti izvedbe jasno je kako su oba kamina produkcije iste, Firentinčeve radionice. Konzole splitskog kamina s lavljim glavama, raskolačeni puti okruglastih trbuha koji drže štit, glavice anđela s krilima, motivi su koji jednakim redoslijedom krase grobnicu Ivana i Šimuna Sobote podignutu 1469. godine u crkvi trogirskih Dominikanaca, što sve potvrđuje kako je skulptor oba kamina, ujedno i graditelj Sobotine grobnice, Nikola Ivanov Firentinac. Na Ćipikovim palačama Nikola je radio od dolaska u Trogir od 1468. do 1470. godine kada je Koriolan Ćipiko, kao zapovjednik trogirske tireme napustio grad Trogir i otišao u rat. O njegovim splitskim poslovima nakon 1472. godine, kada je zajedno s Alešijem vršio neke popravke na zvoniku katedrale nemamo arhivskih vijesti, pa stoga pronalazak kamina s grbom splitske obitelji Grizogono, uz palaču Cipci koja mu je atribuirana na osnovu stilskih razloga, ukazuje da je Firentinac radio i na drugim palačama splitskog patricijata. Istom kiparu autor još pripisuje i portal na palači Grizogono, što po autoru potkrjepljuje ranije teze o postojanju Firentinčeve splitske radionice.
A.1. ZNANSTVENI RADOVI
Kvalificirajući radovi
A.1.1. Magistarski rad
NOVA SAZNANJA O GRADNJI CRKVE SV. MARTINA U SVJETLU URBANISTIČKOG RAZVOJA JUGOZAPADNOG DIJELA GLAVNOGA GRADSKOG TRGA TROGIRA
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mentor: prof.dr.sc. Jerko Marasović, travanj 1996.
A.1.2. Doktorska disertacija
NIKOLA IVANOV FIRENTINAC, ARHITEKT RENESANSNE OBNOVE TROGIRA KRAJEM 15. STOLJEĆA
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mentor: prof.dr.sc. Vladimir Bedenko, veljača 2008.
A.1.3. OBJAVLJENI RADOVI NA DOMAĆIM I STRANIM ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
A.1.3.1. “Rađanje srednjovjekovne arhitekture iz antičkih korijena na otocima srednje Dalmacije”
Rađanje hrvatskog kulturnog pejzaža, Zbornik znanstvenog skupa održanog 1992. pod naslovom Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža. Exegi monumentum, Znanstvena izdanja 3, Zagreb, 1996., 339.-348.
Znakova 20288 / 1800=11.27 autorskih kartica= 0.70 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.70
A.1.3.2. “Renovatio urbis Koriolana Cipika u Trogiru”
Ivan Duknović i njegovo doba, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa o 550. obljetnici rođenja Ivana Duknovića, Trogir, 1996., 107-115.
Znakova 26333 / 1800=14.63 autorskih kartica= 0.91 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.91
A.1.3.3. “Reconstruction of the confessio of the early christian church in Postira on the island of Brač”
Acta congresus XIII internationalis archeologiae christianae VAHD-Suplement vol. 87-89 (Acta congresus XIII internationalis archeologiae christianae, III) - Città del Vaticano – Split, 1998., 187-196.
Znakova 19520 / 1800=10.84 autorskih kartica= 0.68 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.68
A.1.3.4. “Carolingian Influences on the Early Medieval Architecture of Dalmatia”
Quaderni del “Museo Archeologico Medioevale di Attimis” 2. L’Incastellamento nel Nord-est italiano (IX-XII secolo), Attimis (Udine), 1999. (tiskano u Udinama, prosinac 2000.) 43.-53.
Znakova 19911 / 1800=11.06 autorskih kartica= 0.69 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.69
A.1.3.5. “La trasformazione del palazzo imperiale nella città medioevale di Spalato al tempo dell’arcivescovo Giovanni da Ravenna, Ravennatensia XXI, La Chiesa metropolitana ravennate e i suoi rapporti con la costa adriatica orientale, cura di Maurizio Tagliaferri, Imola, 2005, 101-111.
izdavač: University Press Bologna, ISBN 88-86946-73-2.
Znakova 27800 / 1800=15.44 autorskih kartica= 0.97 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.97
A.1.3.6. “Toma Arhiđakon i njegove vijesti o Ivanu Ravenjaninu. Obnova salonitanske nadbiskupije u novom sjedištu i pregradnje antičkih građevina u crkve”Zbornik skupa Toma Arhiđakon i njegovo doba, Split, 2004., 269-283.
Znakova 28935 / 1800=16.08 autorskih kartica= 1.01 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.01
A.1.3.7. “Virtus et Genius na ribnjaku Hektorovićeva Tvrdalja” (Virtus et Genius on the Fishpond of Hektorović’s Tvrdalj)
Kultura ladanja, Zbornik radova sa znanstvenih skupova “Dani Cvita Fiskovića” 2001. i 2002. godine, Zagreb, 2006., 85-92.
Znakova 25940 / 1800=14.41 autorskih kartica= 0.90 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.90
A.1.3.8. “Dovršetak trogirske katedrale u 17. stoljeću”
Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Splitu u povodu pete obljetnice smrti Krune Prijatelja 2003. godine, Split, 2007., 71-92.
Znakova 42153 / 1800=23.42 autorskih kartica= 1.46 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.46
A.1.3.9. “Ubikacija kaštela vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića na mjestu samostana sv. Klare u splitskoj Dioklecijanovoj palači”, Samostan sv. Klare u Splitu u svome vremenu, Radovi simpozija u povodu 700. obljetnice samostana sv. Klare (1308.-2008.) održanog u Splitu, u samostanskoj crkvi sv. Klare, dana 28. i 29. Ožujka 2008., Split, 2008., 393-407.
Znakova 28227 / 1800=15.68 autorskih kartica= 0.98 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.98
A.1.3.7. Raj- literarni predložak za ranorenesansnu kapelu sv. Ivana Trogirskog (Paradise- a literal model for the Early Renaissance Chapel of st. John of Trogir)
Renesana i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik radova sa znanstvenih skupova “Dani Cvita Fiskovića” 2003. i 2004. godine, Zagreb, 2008., 123-136.
Znakova 40727 / 1800=22.63 autorskih kartica= 1.41 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.41
A.1.3.10. “Diocletian's palace“
Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja. Zbornik radova sa međunarodnog simpozija održanog od 18.-22. rujna 2005 u Splitu 2003. godine, Split, 2009., 235-278.
Znakova 87649 / 1800=48.69 autorskih kartica= 3.04 arka x 1 (zbornik međunarodnog simpozija) (A1) x 1 (znanstveni rad) = 3.04
Ukupno za A1.3. = 13.110
A.1.4. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U MEĐUNARODNO PRIZNATIM ČASOPISIMA (a1)
A.1.4.1. “Dvije crkve na Braču obnovljene u ranom srednjem vijeku” (Two Curches on the Island of Brač reconstructed in the Early Middle Ages)
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (PPUD) 31, Split, 1991., 21-39.
Znakova 23520 / 1800=13.07 autorskih kartica= 0.82 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.230
A.1.4.2. “Rekonstrukcija konfesije ranokršćanske crkve u Postirima na Braču” (The Reconstruction of the Confessio of the Early Christian Church in Postira on Brač)
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji PPUD 34, Split, 1994., 39 - 50.
Znakova 15200 / 1800=8.44 autorskih kartica= 0.53 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.795
A.1.4.3. Predromanička pregradnja crkve sv. Martina u Trogiru (The Pre-romanesque Reconstruction of St. Martin’s church in Trogir)
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji PPUD 35 (Petriciolijev zbornik), Split, 1997. (tiskano u lipnju 1998.) 241-251.
Znakova 18636 / 1800=10.35 autorskih kartica= 0.65 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.975
A.1.4.4. “S. Maria e S. Stefano le geminae preromaniche a Otok a Solin”
Hortus artium medievalium (HAM), vol 6., Zagreb-Motovun, svibanj 2000., 73-81.
Znakova 27960 / 1800=15.53 autorskih kartica= 0.97 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.455
A.1.4.5. “Srednjovjekovne geminae na Otoku u Solinu” Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji PPUD 37, Split, 1997.-1998. (tiskano u lipnju 2000.), 57-97.
Znakova 73016 / 1800=40.56 autorskih kartica= 2.54 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 3.81
A.1.4.6. “Srednjovjekovna pregradnja crkve sv. Stjepana u Pučišćima”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (PPUD) 38, Split, 1999.-2000., 107-128.
Znakova 28289 / 1800=15.72 autorskih kartica= 0.98 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.47
A.1.4.7. “Quelques chantiers de construction du VIIe siècle aux environs de Salone, après la chute de la ville”
Hortus artium medievalium (HAM), Journal of the International Reserch Centre for Late Antiquity and Middle Ages, vol. 9, Zagreb-Motovun, svibanj 2003., 195-204.
Znakova 23582 / 1800=13.1 autorskih kartica= 0.82 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 1.230
A.1.4.8. “Secundum sacrarium divi Ioannis Stara kapela sv. Ivana trogirskog u katedrali sv. Lovrinca” (Secundum sacrarium divi Ioannis The old Chapel of St John of Trogir in the Cathedral of St Lawrence) (PPUD) 40, Split, 2003-2004., 77-112.
Znakova 53768 / 1800=29.87 autorskih kartica= 1.87 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 2.805
A.1.4.9. “Prilozi za Nikolu Ivanova Firentinca u Splitu i Trogiru” (A Contribution to the Work of Niccolò di Giovanni in Split and Trogir), (PPUD) 41, Split, 2005-2007., 301-314.
Znakova 18029 / 1800=10.1 autorskih kartica= 0.63 arka x 1.5 (A1) x 1 (znanstveni rad) = 0.945
Ukupno za A1.4. = 14.697
A.1.5. ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI OBJAVLJENI U OSTALIM ČASOPISIMA I PUBLIKACIJAMA
A.1.5.1. ”Kameni krovovi”
Klesarstvo i graditeljstvo br. 1-2, god. IV, 1993, 2-6.
izdavač: Klesarska škola, Pučišća, Brač, ISSN 0353-7897.
Znakova 4900 / 1800=2.72 autorskih kartica= 0.17 arka x 0.5 (stručni časopis) x 0.5 (stručni rad) = 0.05
A.1.5.2. “Pučišća”, “Škrip”; Ranokršćanski spomenici otoka Brača
grupa autora, Split, 1994., 69-72, 77-83.
izdavač: Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Split, ISBN 953-6158-03-5.
Znakova 14400 / 1800=8.00 autorskih kartica= 0.50 arka x 1 (katalog izložbe) x 1 (znanstveni rad) = 0.50
A.1.5.3. “Ranosrednjovjekovna arhitektura u Starom gradu”
Pharos - Antički stari grad, katalog izložbe u povodu 2380. obljetnice utemeljenja grada, Zagreb, prosinac 1995.-siječanj 1996., 146-148.
izdavač:, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Split; Muzejsko galerijski centar Zagreb, ISBN 953-6100-09-6
Znakova 14256 / 1800=7.92 autorskih kartica= 0.495 arka x 1 (katalog izložbe) x 0.5 (stručni rad) = 0.25
A.1.5.4. “Zvonik trogirske katedrale”
Klesarstvo i graditeljstvo, br. 1-2, god. XI., 2000., 20-23.
izdavač: Klesarska škola, Pučišća, Brač, ISSN 0353-7897.
Znakova 5040 / 1800=2.8 autorskih kartica= 0.18 arka x 0.5 (stručni časopis) x 0.5 (stručni rad) = 0.05
A.1.5.5. “Graditeljstvo Splita Marulićeva doba 1450.-1524.”
Katalog izložbe Muzeja grada Splita povodom 500. obljetnice prvog izdanja Marulićeve “Judite”, Split, rujan 2001., 31-39.
izdavač: Muzej grada Splita, Split.
Znakova 34617 / 1800=19.23 autorskih kartica= 1.20 arka x 1 (katalog izložbe) x 0.5 (stručni rad) = 0.60
A.1.5.6. “Heraklova luka Splitska na otoku Braču”
Kamen:Brač:Jadrankamen, Pučišća 2002., str. 129-144.
Izdavač: Jadrankamen, Pučišća.
Znakova 10610 / 1800=5.89 autorskih kartica= 0.37 arka x 1 (monografija) x 1 (stručni rad) = 0.18
A.1.5.7. “Sancti Stephani de Lubrechina - Starohrvatska crkva u Lovrečini na Braču”Brački zbornik 22, Zbornik radova posvećen Petru Šimunoviću, Split, 2007., 251-258.
izdavač: Brački zbornik, Supetar, ISBN 978-953-263-045-9.
Znakova 16244 / 1800=9.02 autorskih kartica= 0.54 arka x 1 (zbornik) x 1 (znanstveni rad) = 0.54
A.1.5.8. “Nikola Ivanov Firentinac trogirski arhitekt i kipar”
Nikola Ivanov Firentinac u Trogiru, katalog izložbe, Trogir, 2007. godine
izdavač: Književni krug Split, ISBN 978-953-163-293-5.
Znakova 16046 / 1800= 8.91 autorskih kartica= 0.56 arka x 1 (katalog izložbe) x 0.5 (stručni rad) = 0.28
A.1.5.9. “Crkva sv. Ivana i Uznesenja Marijina u Sutivanu”
Sutivan, kulturna povijest, Zagreb, 2007., 129-143.
izdavač: Litteris, ISBN 978-953-7250-19-5.
Znakova 14384 / 1800=7.99 autorskih kartica= 0.50 arka x 1 (monografija) x 0.5 (stručni rad) = 0.25
A.1.5.10. “Hrvatska vladarska arhitektura ranog srednjeg vijeka”
Dalmatinska zagora - nepoznata zemlja, katalog izložbe, Klovićevi dvori, rujan-listopad 2007. godine, Zagreb, 2007., 129-135.
izdavač: Ministarstvo kulture i Galerija Klovićevi dvori, ISBN 978-953-271-007-6.
Znakova 18419 / 1800=14.23 autorskih kartica= 0.64 arka x 1 (katalog izložbe) (A1) x 0.5 (stručni rad) = 0.32
A.1.5.11. Uvala za ladanje, Splitska
Otok Brač – monografija, (ur. Mario Bošnjak), Biseri Jadrana: edicija za kulturu putovanja, Zagreb, 2005., 58-61.
izdavač: Fabra press, 2005I., SBN 953-7317-01-3.
Znakova 8504 / 1800= 4.15 autorskih kartica= 0.30 arka x 1 (turistička monografija) x 0.5 (znanstveni rad) = 0.15
A.1.5.12. Kako je Boljanin porazio komodora: Bitka Davida i Golijata
Otok Brač – monografija, (ur. Mario Bošnjak), Biseri Jadrana: edicija za kulturu putovanja, Zagreb, 2005., 136-138.
izdavač: Fabra press, 2005., ISBN 953-7317-01-3.
Znakova 7464 / 1800=4.72 autorskih kartica= 0.26 arka x 1 (turistička monografija) x 0.5 (stručni rad) = 0.13
A.1.5.13 Kava do kave palača: Pučiški kamenari oduvijek
Otok Brač – monografija, (ur. Mario Bošnjak), Biseri Jadrana: edicija za kulturu putovanja, Zagreb, 2005., 106-113.
izdavač: Fabra press, 2005., ISBN 953-7317-01-3.
Znakova 19513 / 1800=10.84 autorskih kartica= 0.68 arka x 1 (turistička monografija) x 0.5 (stručni rad) = 0.34
A.1.5.14. Djela viska dlijeta kičice: Spomenici kulture
Otok Brač – monografija, (ur. Mario Bošnjak), Biseri Jadrana: edicija za kulturu putovanja, Zagreb, 2005., 172-177.
izdavač: Fabra press, 2005., ISBN 953-7317-01-3.
Znakova 30836 / 1800=16.13 autorskih kartica= 1.07 arka x 1 (turistička monografija) x 0.5 (znanstveni rad) = 0.54
A.1.5.15. Antički kamenolomi Brača u vrijeme rane renesanse
Klesarstvo i graditeljstvo, broj 3-4, God. XIV, Pučišća, prosinac 2003., 20-26.
izdavač: Klesarska škola Pučišća, ISSN 0353-7897.
Znakova 8800 / 1800=4.89 autorskih kartica= 0.31 arka x 0.5 (stručni časopis) x 0.5 (stručni rad) = 0.08
A.1.5.16. Naši bijeli vapnenci u okolici Splita
Klesarstvo i graditeljstvo, broj 1-2, God. XVII, Pučišća, lipanj 2006., 3-17.
izdavač: Klesarska škola Pučišća, ISSN 0353-7897.
Znakova 13854 / 1800=7.70 autorskih kartica= 0.48 arka x 0.5 (stručni časopis) x 0.5 (stručni rad) = 0.12
A.1.5.17. Fontana Dioklecijanove Carske palače
Klesarstvo i graditeljstvo, broj 1-2, God. XX, Pučišća, svibanj 2009., 54-65.
izdavač: Klesarska škola Pučišća, ISBN 0353-7897.
Znakova 15518 / 1800=8.62 autorskih kartica= 0.54 arka x 0.5 (stručni časopis) x 1 (znanstveni rad) = 0.27
Ukupno za A.1.5 -1.17 = 4,65
Popis znanstvenih radova objavljen je na internet stranicama:
1. Hrvatska znanstvena bibliografija -
UKUPNO BODOVA:
A. 1.3 (13,110) + A1.4 (14,967) + A.1.5 (4,65) = 32,457
A.2. Popis znanstvenih skupova na kojima je pristupnik sujedlovao:
A.2.1. – međunarodni skupovi
1. /1993./ - Renovatio urbis Koriolana Cipika u Trogiru; naslov skupa: Ivan Duknović i njegovo doba, Trogir, godine, pristupnik je izlagao o problemima renesansnog urbanizma i arhitekture u Trogiru:
2. /1994./ - Kasna antika i srednji vijek na otoku Braču - problem kontinuiteta i diskontinuiteta, naslov skupa: Transition entre l'antiquité tardive et le haut moyen âge - Transition between late antiquity and early medieval period, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Motovun,
3. /1994./ - Reconstruction of the Confessio of the Eearly Christian Church in Postira on the Island of Brač, naslov skupa: XIII. međunarodnom kongresu za starokršćansku arheologiju, Split-Poreč,
4. /1996./ - The Pre-romanesque Reconstruction of St. Martin’s church in Trogir, naslov skupa: Les âges carolingien et ottonien carolingian and ottonian age, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Motovun, 1996. godine,
5. /1999./ - S. Maria e S. Stefano, le geminae preromaniche a Otok a Solin, naslov skupa Le siecle de l'an mil, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Motovun,
6. /1999./- Carolingian Influences on the Early Medieval Architecture of Dalmatia., nslov skupa: L’Incastellamento nel Nord-est italiano (IX-XII secolo), Attimis (Udine).
7. /2000./ - Brač u vrijeme splitskog Arhiđakona Tome, naslov skupa: Toma Arhiđakon i njegovo doba, Književni krug, Split, 2000.
8. Medieval church in Blizna, 9th century chapel of Croatian ”Iupanus”, naslov skupa: Carolingian Europe, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Poreč, 2001.
9. /2002./ - Qulques chantiers de construction du VIIc siècle aux environs de Salone, après la chute de la ville, naslov skupa: Kultna građevina od kasne antike do karolinškog doba, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Poreč
10. /2003./ - Renesansni zvonik trogirske katedrale, naslov skupa: Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, Književni krug, Split, 2003.
11. /2003./ - La transformazione del palazzo imperiale nella cità medioevale di Spalato ai tempo dell’arcivescovo Giovanni da Ravenna; naslov skupa; I Rapporti tra Ravena e Spalato nella Historia Salonitana maior (fine XII sec.) e nella Historia Salonitana dell arcidiacono Tommaso (+1268), Ravenna, 2003. godine
12. /2005./ Synagoga sdorium... i vestibulum Dioklecijanove palače - tribuna triclinii i calche splitskog palanteiuma, naslov skupa: Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača, Književni krug, Split, 2005. godine.
A.2.2. izlaganja na domaćim znanstvenim skupovima
1. /1992./ - Nicanje ranosrednjovjekovne arhitekture iz kasnoantičkih korijena na srednjodalmatinskim otocima., naslov skupa: Starohrvatska spomenička baština, Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, Zagreb, 1992.:
2. /1993./ - Pojava predromaničke arhitekture, naslov skupa: Hrvatskog arheološkog društva, Split, 1993. godine
3. /2000./ - Bračka rana romanika, naslov skupa: Hrvatsko srednjovjekovlje, Dani Cvite Fiskovića, Korčula-Lastovo, 2000. godine
4. /2001./ - Virtus et genio na Tvrdalju Petra Hektorovića, naslov skupa: Kultura ladanja u povijesti Jadrana I, Dani Cvite Fiskovića, Split, 2001. godine
5. /2002./ - Dvorac Martinis-Marchi u Maslinici na Šolti, naslov skupa: Kultura ladanja u povijesti Jadrana II, Dani Cvite Fiskovića, Hvar, Split, Kaštela, 2002. godine
6. /2003./ - Arhitektura kapele sv. Ivana u Trogiru, naslov skupa: Renesansa i renesansne umjetnosti hrvatske I, Dani Cvite Fiskovića, Orebić, Korčula, Trogir, Šibenik, 2003. g.
7. /2004/ - Prilozi za Nikolu Firentinca u Splitu i Trogiru; naslov skupa: Renesansa i renesansne umjetnosti hrvatske II, Dani Cvite Fiskovića, Dubrovnik, 2004. godine
8. /2005./ - Rezidencija Anžuvinskog vladara u Dioklecijanovoj palači; naslov skupa: Umjetnost srednjovjekovlja, Dani Cvite Fiskovića, Orebić, Korčula, 2005. godine
9. /2006. / - Literarni predlošci u arhitekturi Koriolana Cipika; naslov skupa: Humanističko doba u splitskom okružju, Dani Cvite Fiskovića, Split, 2006. godine
10. /2008./ - Ubikacija kaštela vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića na mjestu samostana sv. Klare u splitskoj Dioklecijanovoj palači, naslov skupa: Samostan Svete Klare u Splitu u svome vremenu, Split, 2008. godine
C. Nastavna djelatnost
Pristupnik se pedagoškim radom bavi od 1997. godine. Predavao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu kolegij pod naslovom "Uvod u arheološku konzervaciju, povijest i metode zaštite". Održao je i nekoliko predavanja na poslijediplomskom studiju "Graditeljsko nasljeđe" u Splitu i doktorskom studiju "Povijest umjetnosti" u Zagrebu. Na Umjetničkoj akademiji u Dubrovniku predaje kolegij "Povijest arhitekture I. i II.", a na Filozofskom fakultetu u Splitu kao viši asistent prof.dr.sc. Jasne Jeličić-Radonić predaje arhitekturu starog vijeka u sklopu kolegija "Stari vijek".
C.1. sudjelovanje u sveučilišnoj nastavi
1. Honorarni nastavnik na Odjelu za umjetnost i restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Dubrovniku temeljem ugovora o djelu kao predavač za kolegij: Povijest Arhitekture I. (60 sati) i Povijest Arhitekture II. (60 sati) za akademsku godinu 2006./2007., 2007./2008. ukupno 120 sati godišnje,(potvrda priložena uz molbu).
2. Honorarni nastavnik na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu temeljem ugovora o djelu kao predavač za kolegij: Uvod u arheološku konzervaciju, povijest i metode zaštite, akademske godine 1997./1998. i akademske godine 1998./1999., predavanja 60 sati godišnje, ukupno 120 sati (potvrda priložena uz molbu).
3. Predavanja na temu zaštite spomeničke baštine s naslovom: Materijali, postupci i metode u konzervatorskim i restauratorskim radovima na arhitekturi, održana u sklopu priprema za stručni ispit 2006./2007.i 2007./2008 po dva sata godišnje (2 sata).
D. Stručna djelatnost
D.1. stručna djelatnost na području zaštite spomenika kulture
Od 1984. godine vodio je konzervatorska istraživanja i radove u Dalmaciji, točnije u Splitu, Dubrovniku, Trogiru, Omišu i Vrgorcu, te na otocima Braču, Šolti, Hvaru, Visu, Korčuli i Lastovu. Obavio je niz složenih zadataka na restauraciji spomenika različitih stilova i razdoblja u Dalmaciji. Voditelj je brojnih restauratorskih zahvata za koja je dobio domaća i strana priznanja.
Među njegove konzervatorske radove ubrajaju se neki od antologijskih primjera ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Hrvatskoj poput trogirske bazilike sv. Martina, bazilike sv. Duha u Škripu, bolskog sv. Ivana u Bolu, sv. Mihovila nad Dolom, Stomorice nad Ložišćem, sv. Stjepana u Pučišćima, sv. Luke u Donjem Humcu, sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru, sv. Petra na Priku kod Omiša i sv. Andrije de Fenestris u Splitu.
U dugogodišnjem kozervatorskom i istraživačkom radu vodio je niz složenih projekata, među kojima se ističu obnova dijela Dioklecijanove rezidencije u jugoistočnom kvadrantu palače i obnova trogirske katedrale sv. Lovre koja je započela 1999. godine restauracijom zvonika. Od svibnja 2000. godine voditelj je internacionalnog tima za obnovu kapele bl. Ivana u unutrašnjosti trogirske katedrale, najznačajnijeg spomenika hrvatske renesanse. Od rujna 2004. godine voditelj je internacionalnog tima i član znanstvenog konzilija za obnovu portala i krstionice trogirske katedrale. Od 2006. godine voditelj je obnove unutrašnjosti katedrale, propovjedaonice, glavnog oltara s ciborijem majstora Mavra i renesansne kapele sv. Jerolima.
Pored toga vodio je restauraciju brojnih spomenika kulturne baštine u Trogiru, a vodio je i obnove sljedećih renesansnih palača: Hektorovićev Tvrdalj u Starom Gradu na Hvaru, dvorac Martinis Marchi na Šolti, Knežev dvor i palača Ohmučević u Slanom, te palača Gučetić u Dubrovniku.
Osobito je značajan njegov doprinos prezentaciji arheoloških lokaliteta u Gatima kod Omiša, Starom Gradu na Hvaru, bazilike sv. Ivana u Postirima, lokaliteta u Lovrečini na Braču i crkve sv. Stjepana u Pučišćima. Vodi istraživanje i prezentacije ranosrednjovjekovnih crkava iz IX. st. u Blizni Gornjoj i u kliškoj tvrđavi.
Među izvedenim radovima ističu se restauracije pustinjačkog samostana Blaca na Braču, Gradine nad Vrgorcem, tvrđave Starigrad na Omiškoj Dinari iznad Baučića i crkve sv. Jure na Mosoru. Pored konzervatorskog rada, sudjelovao je kao autor u pripremi velikog broja izložbi temom arhitektonske povijesne baštine.
Na više znanstvenih skupova izlagao je teme vezane uz arhitektonsku problematiku različitih razdoblja iznoseći rezultate svojih istraživanja. Znanstvene članke i rasprave na temu povijesti arhitekture u Dalmaciji objavljuje u domaćim i stranim časopisima.
D.3. članstvo u uredništvima znanstvenih i stručnih časopisa
Osim toga član je uredništva dvaju časopisa, od čega je jedan Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji znanstvenog karaktera (a1) - glavni urednik: mr.sc. Joško Belamarić, članovi uredništva: Radoslav Bužančić (od 1997. g.), Jasna Jeličić Radonić, Vanja Kovačić, Zoraida Demori Staničić, Goran Nikšić), format 16x24 cm, tekstovi na hrvatskom, sažetci na engleskom jeziku i talijanskom jeziku; Izdavač: Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Split; Književni krug Split, ISSN 0555-1145
PPUD je indeksiran u: Demos, Zentralinstitut für Geschichte, Dresden; Bibliographie d’Historie de l’arts, Paris. Drugi časopis je Klesarstvo i graditeljstvo, a pristupnik je član uredništva časopisa od 2009., (glavni urednik: Tomislav Bužančić, članovi uredništva: Tonči Vlahović i Zdravko Matijašić), format 16 x 24 cm, tekstovi na hrvatskom, sažeci na engleskom jeziku. Izdavač: Klesarska škola Pučišća, ISSN 0353 – 7897.
Konačno treba istaknuti i njegove druge značajne stručne aktivnosti.
D.3. Javna predavanja, gostovanja i skupovi
1. Christchurch, Novi Zeland, lipanj 2007. Sudjelovanje na Generalnoj sjednici UNESCO-a kao predstavnik Hrvatske.
2. Venecija, srpanj 2007. Predavanje održano na Ca’Foscari-Harvard Summer School, s temom: Presentation of the recent restoration works at Trogir Cathedral (especially the Beato Giovanni Orsini's Chapel, Early Renaissance Florentine sculpture masterwork).
3. Split, travnj 2008. Sudjelovao na okruglom podstolu za turizam na Drugom zasjedanju Okruglih stolova Jadransko-jonske inicijative s izlaganjem na temu: Tabula Peutingeriana as a Potential Tourist Route.
4. Split, svibanj 2008. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom “workshopu” u okviru PROJEKT INTERADRIA. Kulturno naslijeđe Jadrana: upoznavanje, očuvanje, vrednovanje. Program INTERREG III A – Transfrontaliero Adriatic održao izlaganje pod naslovom: The Peristyle Court of the Palace of Diocletian (Peristil – pitanje de/centralizacije kulturnoturističke ponude).
5. Atena, lipanj 2008. Sudjelovao u susretu eksperata radi definiranja teksta deklaracije Samita zemalja jugoistočne Evrope 2008. pod nazivom: Pilot Project of Cultural Corridors: Intercultural encounters on maritime, river and lake routes of South East Europe.
6. Skradin, lipanj-srpanj 2008. Sudjelovanje u Ljetnoj školi hrvatske kulture s predavanjima: Majstor Radovan- Portal trogirske katedrale i Nikola Firentinac- arhitekt rane renesanse u Trogiru.
E. Ukupna ocjena znanstvene i stručne djelatnosti
Uz to što je stekao doktorat i objavila devet radova u časopisima A1 kategorije, te veći broj radova rada u časopisima A2 kategorije pristupnik je sudjelovao na ukupno dvadeset i dva znanstvena skupa od čega dvanaest međunarodnih, odnosno s međunarodnim sudjelovanjem. Što se bodova tiče pristupnik je prikupio 32, 457 bodova, što je točno dvostruko više od minimalnog uvjeta od 16 bodova.
Prema uvjetima Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05), temeljem članka 32. stavka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, pristupnik zadovoljava i očekivanje za izbor u znanstvenog suradnika u humanističkim znanostima u dva od četiri uvjeta.
| |
|Najmanje dva od četiri navedena uvjeta |
|Uvjeti Rektorskoga zbora |Pristupnik dr. sci. Radoslav Bužančić |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i |1. OSTVARENO |
|status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet (5) |Pristupnik je na Filozofskom fakultetu u Splitu i na |
|godina prije datuma izbora sudjelovao u izvođenju nastave na |Umjetničkoj akademiji u Dubrovniku ostvario ukupno 240 |
|nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati. |norma sati (priložene potvrde). |
|2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija|2. NIJE OSTVARENO |
|pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome objavio |. |
|barem jedan rad u koautorstvu sa studentom | |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi |3. Nije OSTVARENO |
|usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji | |
|ili inozemstvu u kontinuiranom trajanju od najmanje tri (3) | |
|mjeseca | |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri (3) |4. OSTVARENO |
|rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom|Pristupnik je kao autor prezentirao dvadeset i dva (22) |
|znanstvenom skupu |samostalnih radova, od kojih sedam (12) na skupovima s |
| |međunarodnim sudjelovanjem. |
Na temelju iznesenoga
z a k l j u č u j e m o
da pristupnik dr. sc. Radoslav Bužančić ispunjava zakonske uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04 i 46/07) te Odlukom o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskoga zbora od 25. srpnja 2006. za izbor oglašen natječajem na koji se javio te
p r e d l a ž e m o
da se pristupnik, dr. sc. Radoslav Bužančić izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, odnosno znanstvenoga suradnika za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U Zagrebu, 11. studenog 2009.
_______________________
Dr. sc. Predrag Marković, izv. Prof., predsjednik povjerenstva
__________________________
Dr. sc. Sanja Cvetnić red. prof., članica povjerenstva
__________________________
Dr. sc.Ivana Prijatelj Pavičić , red. prof., članica povjerenstva
Odsjek za sociologiju
Filozofski fakultet, Zagreb 15.11.2009.
Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta (URBROJ:3804-140-09-2).
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 27. listopada 2009. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za znanstveno-nastavno zvanje docentice za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Filozofskom fakultetu u Splitu. Podnosimo Vijeću sljedeći
I z v j e š t a j.
Na raspisani natječaj objavljen 28. kolovoza 2009. g. u dnevnom tisku prijavila se samo dr. sc. Sanja Stanić, viša asistentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta uz Splitu. Pristupnica je svojoj prijavi priložila svu potrebu dokumentaciju - životopis, presliku domovnice, presliku diplome o stečenoj visokoj stručnoj spremi, presliku diplome o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti, presliku potvrdnice o stečenom akademskom stupnju doktora znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, grana posebne sociologije, prikaz znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti, pregled sudjelovanja na znanstvenim skupovima, popis objavljenih radova, potvrde o sudjelovanju na skupovima, uvjerenje da protiv nje nije pokrenut istražni ili kazneni postupak. Dokumentacija je predana u pisanom i u elektroničkom obliku (na CD-u) pa je stručno povjerenstvo moglo pristupiti analizi.
Osvrt na životopis pristupnice. Dr. sc. Sanja Stanić je rođena u Splitu, 1961. godine, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon završene mature, 1980. godine, upisala je studij Sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje je 1984. godine i diplomirala. Kao jedan od najboljih studenata Univerziteta u Sarajevu nagrađena je rektorovom nagradom. Prva radna iskustva stekla je kao profesorica u srednjim školama u Splitu. Od 1987. do 1990. godine radila je u Zdravstvenom obrazovnom centru Split, a od 1991. do 1992. godine u Prvoj gimnaziji u Splitu. Od 1994. do 2004. godine je suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar-Centar Split, gdje surađuje na projektima koje provodi institut. Ujedno je bila tajnica biblioteke „Dijalog“, te surađivala na objavljivanju zbornika i drugih publikacija. U ovoj se instituciji usavršava u znanstvenom području i struci, stekavši stupanj magistra znanosti. Poslijediplomski studij Sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, upisuje 1997. godine, a magistarski rad pod naslovom „Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita)“, obranila je 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2001. do 2004. godine je asistent na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, gdje drži nastavu-seminare na kolegiju Kineziološka sociologija. U istom razdoblju na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (danas Filozofski fakultet), je asistent na kolegiju Socijalna ekologija. 2004. godine zapošljava se, kao viši savjetnik za katastrofe u Regionalnom središtu za pružanje pomoći i ublažavanje posljedica katastrofa, gdje u tom zvanju radi do 2007. godine. U ovoj instituciji sudjelovala je u radu većeg broja stručnih i znanstvenih skupova, te je bila voditeljica edukativno preventivnog projekta „Djeca za sigurniji svijet“, kojega je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, a realiziralo Regionalno središte za pružanje pomoći i ublažavanje posljedica katastrofa i Filozofski fakultet u Splitu. U okviru ovoga projekta, provela je opsežno istraživanje sigurnosti djece i pripravnosti osnovnih škola za slučaj kriznih situacija, na temelju kojega je spomenuti projekt financiran od strane MZOŠ RH, te realiziran u dijelu osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije. 2005. g. Filozofski fakultet u Zagrebu joj odobrava temu doktorskog rada pod naslovom“Suvremeno društvo i fenomen potrošnje: primjer trgovačkog centra Mercator Centar Split“. Od 2007. godine zaposlena je kao asistentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Na Odsjeku za sociologiju kontinuirano realizira nastavu seminara iz kolegija: Društvena struktura 1, Društvena struktura 2, Sociologija znanosti, Sociologija prostora, Regionalna sociologija, Sociologija sporta i Ekosustavi i društvo. Tijekom akademskih godina 2007./08. i 2008./09., norma realizirane nastave iznosila je 480 sati godišnje. Doktorsku disertaciju izrađenu pod mentorstvom prof. dr. sc. O. Čaldarovića pod naslovom „Suvremeno društvo i fenomen potrošnje: primjer trgovačkog centra Mercator Centar Split“, obranila je 2008. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U zvanje više asistentice izabrana je 2009. godine.
Znanstvena djelatnost pristupnice. Pristupnica je trenutno u znanstveno-nastavnom zvanju više asistentice. Upisana je u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju pod brojem 297695, a više od deset godina sudjeluje u realizaciji znanstvenoistraživačkih programa i projekata. U okviru Instituta I. Pilar u razdoblju od 1994.-2004., usavršavala se u znanstvenom području i struci, stekavši stupanj magistra znanosti. Kao stručna suradnica sudjelovala je u realizaciji 2 znanstvenoistraživačka projekta financirana od MZOŠ-a - Socioreligijska karta Hrvatske i Religijske zajednice u Hrvatskoj i njihova uloga u integracijskim procesima.
U periodu 2004-2007. g. kao zaposlenica Regionalnog središta za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa u rangu više savjetnice voditeljica projekta Djeca za sigurniji svijet, kojega je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, a realiziralo Regionalno središte i Filozofski fakultet u Splitu. U okviru ovoga projekta provela je opsežno istraživanje sigurnosti djece i pripravnosti osnovnih škola za slučaj kriznih situacija. Za vrijeme rada u Regionalnom središtu sudjelovala je u radu većeg broja stručnih i znanstvenih skupova (vidi popis u prilogu). Najveći broj rezultata navedenih istraživanja pristupnica je objavila u znanstvenoj i stručnoj periodici.
Osvrt na radove pristupnice. Iz popisa radova pristupnice, dr. sc. Sanje Stanić, vidljivo je da je ona do sada objavila ukupno 8 znanstvenih (A1) radova (jedan rad se nalazi u tisku) koji su publicirani u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom ili po vrsnoći časopisima izjednačenima s njima te u nekoliko zbornika radova nastalih kao rezultat znanstvenih skupova. Njene objavljene radove komentirat ćemo prateći ih kroz dva razdoblja – do izbora u zvanje više asistentice (početak 2009. g.) te u periodu iza tog izbora.
Znanstveni radovi objavljeni do izbora u zvanje više asistentice (-2009.). Kako je vidljivo iz popisa navedenih radova, pristupnica je u tom periodu objavila ukupno 6 znanstvenih radova - A1 (jedan rad u koautorstvu), uključujući i magistarski i doktorski rad. U nastavku ćemo ukratko opisati radove.
(1). U radu Stanić, Sanja; Kutleša Anja (2008) Rat i okoliš, Polemos, Časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, XI, 1(21):11-31. (znanstveni rad, kategoriziran kao pregledni rad) razmatraju se utjecaji suvremenog rata na okoliš. Prvi dio rada prezentira koncept rata u vidu kratkog prikaza društvene misli o ratu, gdje se obrazlaže pojam okoliša kao cjelokupnost prirodnog i socijalnog okruženja. Učinci rata na okoliš analiziraju se kroz četiri konkretna rata, od kojih je kod svakoga naglašena specifična manifestacija na okoliš. Na primjeru Vijetnamskog rata ukazuje se kako destrukcija okoliša može biti u okviru ratnih operacija i poslužiti kao ratna strategija. Rat u Perzijskom zaljevu izdvojen je kao primjer u kojem je okoliš bio predmet prijetnji, te se pokazuje kako u ratnim operacijama okoliš može biti teroriziran. S obzirom na to da okoliš uključuje kulturnu baštinu i socijalni kontekst, izdvojen je Irački rat kao slučaj kulturocida, a Domovinski rat kao primjer dugotrajne socijalne nedostupnosti i opasnosti okoliša zbog onečišćenja minama. U radu se također ukazuje na razvitak ratnih sredstava i načina djelovanja koja postaju sve razornija i invazivnija, čime se u okolišu manifestiraju s dugoročnim, lančanim posljedicama. U zaključnom dijelu rada utjecaji rata na okoliš konfrontiraju se utjecajima mirnodopskih, svakodnevnih djelatnosti čovjeka, te se rat promatra kao rizik modernosti u kontekstu teorije U. Becka. Radi se o radu koji je u nas po prvi puta problematizirao složenost ugrožavanja do kojih dolazi zbog učinaka ratnih zbivanja na svakodnevni okoliš.
(2). U radu Stanić, S. (2007) Svakidašnje opasnosti u osnovnim školama - iskustva i pripremljenost za reagiranje: primjer Splita, Revija za sociologiju, 38(3-4):119-132. (znanstveni rad, prethodno priopćenje) predstavljeni su rezultati istraživanja provedenog u osnovnim školama na području grada Splita, s temeljnim ciljem proučavanja iskustava i pripravnosti u slučaju svakodnevnih opasnih situacija i hazardnih događaja. Istraživanje je bilo potaknuto povećanom rizičnošću života u suvremenom društvu, što se na globalnoj razini manifestira kao porast velikih nesreća, katastrofa i drugih kriznih situacija, a na razini svakidašnjice u vidu ozljeđivanja i stradanja pojedinaca. Podaci pokazuju kako su u takvim uvjetima djeca među najranjivijim dijelovima populacije. Prema rezultatima u iskustvima učenika i škola prevladavaju svakodnevne opasne situacije i incidenti, dok hazardne situacije nisu zabilježene. Konstatira se da pripravnost nije na prihvatljivoj razini, zbog dva temeljna razloga: većina učenika ne zna preporučene oblike ponašanja u slučaju opasnih i hazardnih situacija, i drugo, konstatirani su određeni čimbenici koji umanjuju sigurnost škola. U zaključku se rezultati ovog istraživanja promatraju u kontekstu suvremenog hrvatskog društva i interpretiraju u odnosu na zanemarivanje rizika i hazarda. Ovaj rad u našoj znanstvenoj publicistici vrlo uspješno problematizira strukturalne pretpostavke za zaštitu najosjetljivije populacije u situaciji različitih vrsta opasnosti.
(3). U radu Stanić, S. (2004) Mobilizacija lokalne zajednice protiv neželjene uporabe lokalnoga prostora, Društvena istraživanja, Časopis za opća društvena pitanja, 13( 4-5): 867-890. (izvorni znanstveni rad) su predočeni rezultati istraživanja mobilizacije lokalne zajednice protiv neželjene uporabe lokalnoga prostora na primjeru Stobreča kod Splita. U sklopu Projekta EKO Kaštelanski zaljev na prostoru ove lokalne zajednice planirana je izgradnja kanalizacijskoga sustava s podmorskim ispustom otpadnih voda. Lokalna se zajednica u načelu nije protivila novoj instalaciji u svom prostoru, ali je zahtijevala izvedbu koja bi jamčila ekološku, materijalnu i svaku drugu sigurnost. Kako bi spriječilo neželjenu intervenciju, lokalno stanovništvo mobilizira se u obrani lokalnoga prostora. Mobilizacija je u tom aspektu način i pokušaj lokalne zajednice da se afirmira kao ravnopravan partner u procesu gospodarenja lokalnim prostorom. Pristupnica zaključuje kako je mobilizacija dinamičan proces, tijekom kojega se poduzimaju brojne i razne aktivnosti, mijenjaju načini i učestalost djelovanja, pri čemu promjene zavise od postignutih rezultata. Mobilizacija je ekološka reakcija, koja se, u istraženom slučaju, može odrediti ekološkom obranom i razvijenim oblikom ekološkoga djelovanja. Mobilizacija je djelovanje na očuvanju i zaštiti lokalnog okoliša, načina i kakvoće življenja, resursa i postojeće gospodarske situacije u kojoj se prepoznaje prosperitet. U ovom radu je pristupnica spretno kombinirala nalaze empirijskog istraživanja s teorijskim stajalištima u vezi s „mobilizacijskim potencijalima i resursima“ u slučajevima analiza rizičnih i hazardnih situacija.
(4). U radu Stanić, S. (2007) Social Aspects of Natural Disaster, u: Jones, Alan (ed.) Book of Proceedings. 14th TIEMS Annual Conference 2007., Split: Hidrographic Institute of the Republic of Croatia, pp. 393-402. (znanstveni rad, međunarodna recenzija) ukazuje se da uragan Katrina nije bila najveća prirodna katastrofa koja je pogodila SAD, nema sumnje kako je ona bila bez premca među novijim prirodnim katastrofama. Posljedice katastrofalnih događanja zavise od razvijenosti društva, kao i od njegovih sposobnosti da apsorbira taj događaj i omogući olakšanje nakon njega. Kako se u slučaju Katrine radi o bogatoj zemlji s visoko razvijenim sustavom upravljanja katastrofama, bilo je za očekivati efektivan odgovor društva na ovu katastrofu. Stoga se postavlja pitanje zašto je uragan Katrina poprimio tolike razmjere destrukcije? Katrina je primjer kako jedna katastrofa, u ovom slučaju prirodna, može prerasti u druge oblike, znatno većih razmjera. Glavna teza koja se problematizira u ovom radu je da Katrina uključuje tri katastrofe: prirodnu, tehnološku i socijalnu. Ističu se tri čimbenika koja su uvjetovala takav slijed događanja: fizička ranjivost područja, socijalna ranjivost stanovništva i odgovor na katastrofu. Posebno se razmatraju strategije napuštanja grada i pojava kriminala i nasilja što su temeljni nastanka socijalne katastrofe. Premda se Katrina može tumačiti kao „najgori slučaj“ u ovom radu se daju i drugačija tumačenja ove katastrofe koja uključuju ekonomske i političke utjecaje. U zaključku ova se katastrofa razmatra sa stanovišta zajednice, kao i u okviru šireg socijalnog i civilizacijskog konteksta. U ovom radu pristupnica pokazuje kompetenciju u analizi katastrofalnih događaja i njihovih posljedica u okviru dinamičkog razvoja lokalnog konteksta i djelovanja užih i širih referentnih okvira.
Osim navedenih radova, kandidatkinja je u navedenom periodu izradila i (5) magistarski rad (2002) pod naslovom Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu - primjer Kaštel Sućurca kod Splita. Zagreb: Filozofski fakultet, Zagreb i (6) doktorski rad (2008) pod naslovom Suvremeno društvo i fenomen potrošnje: primjer trgovačkog centra Mercator Centar Split, Zagreb: Filozofski fakultet, Zagreb.
U periodu iza posljednjeg izbora (početak 2009. g.), pristupnica je objavila 2 znanstvena rada (A1) a 1 rad se nalazi u postupku objavljivanja (priložena potvrda), dok su 2 rada u fazi recenziranja.
(7). U radu Stanić, S., Buzov I., Galov, M. (2009) Prakse urbanog stanovništva u zbrinjavanju kućanskog otpada (izvorni znanstveni rad), Socijalna ekologija, Časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, 18 (2):132-159. ističe se da u suvremenom društvu smeće i otpad postaju ekološki problemi čije je rješavanje od iznimne važnosti. Izuzev tehnoloških rješenja i strategija gospodarenja otpadom, u pogledu smanjenja komunalnog otpada od velike su važnosti svakodnevni obrasci i prakse ponašanja pojedinaca. U radu su prezentirani rezultati istraživanja praksi ponašanja stanovništva Splita u zbrinjavanju otpada iz kućanstva, koje je provedeno radi ispitivanja ekološke osjetljivosti građana prema problemu otpada. Prema dobivenim rezultatima može se ustvrditi da u svakodnevnoj praksi zbrinjavanja određenih vrsta otpada iz kućanstva, ne postoji većinska osjetljivost, te da se pokazuje diferencirani odnos stanovištva koji se razlikuje s obzirom na vrstu otpada. Općenito, ispitanici u većoj mjeri zbrinjavaju ambalažni otpad, a mnogo manje druge vrste otpada koje nisu uključene u sustav otkupa. Smanjenje stvaranja otpada konstatirano je u pet oblika ponašanja stanovništva koja prakticira više od polovine ispitanika, pri čemu u nekim aspektima nadilaze udjel ispitanika koji zbrinjavaju ambalažni otpad. Spremnost za ekološko djelovanje prema problemu otpada u većini aktivnosti pokazalo je manje od polovine ispitanika. Za razliku od rezultata svakodnevnih praksi i spremnosti za djelovanje, ispitanici pokazuju iznimno visoko vrednovanje okoliša u Hrvatskoj, visoko procjenjuju potrebu za ekološkom edukacijom, pokazuju brigu i važnost rješavanja problem smeća i daju prednost ekološkom očuvanju u odnosu na gospodarski rast. Međutim, ta se obazrivost očigledno ne pojavljuje kao motiv djelovanja u svakodnevnim praksama zbrinjavanja otpada, niti se u većoj mjeri nastavlja kroz ekološko djelovanje. U ovom radu pristupnica je pokazala raznolike intevenirajuće dimenzije uz postupcima ponašanja stanovništva prema odlaganju otpada i time pružila dragocjena saznanja za poduzmanje praktičnih politika u aktivnostima zbrinjavanja otpada.
(8). U radu Stanić, S., Buzov, I. (2009) Socio-economic Criteria as Factors in Attitudes Toward Household Waste, u: Ilić, Predrag (ed.) Safety and Health in Work and Environmental Protection, Collection of Papers. Banja Luka: Institute of Protection, Ecology and Informatics, pp.519-533. (znanstveni rad, međunarodna recenzija) ističe se da su istraživanja koja su proteklih petnaestak godina provedena u Hrvatskoj pokazala konstantnu brigu građana o problemu otpada i njegovog zbrinjavanja. U Strategiji zaštite okoliša RH (2002) potvrđuje se kako je zbrinjavanje otpada najveći problem gradova i prioritet zaštite okoliša. Istodobno, Hrvatska je, sukladno obvezama povezanim s priključenjem Europskoj uniji, preuzela i obveze provođenja strategija smanjenja, ponovne uporabe i recikliranja otpada. U tom kontekstu posebno je značajno ispitivati stavove i ponašanja stanovnika u pogledu uspostave održivog zbrinjavanja otpada. Da se radi o ozbiljnom problemu potvrđuju istraživanja koja se u zapadnim zemljama, koje su se ranije suočile s problemom otpada, kontinuirano provode već gotovo dva desetljeća. U radu se prezentiraju rezultati istraživanja problem otpada s ciljem utvrđivanja koliko socijalni i ekonomski kontekst pojedinca determinira njegov odnos prema otpadu. Povezanost varijabli testirana je hi kvadrat testom. Postignuti nalazi ukazuju kako se u zbrinjavanju otpada određene skupine diferenciraju s obzirom na demografske i socioekonomske značajke. U pogledu zbrinjavanja ambalažnog otpada uočen je trend kako zbrinjavanje ambalaže raste s porastom dobi, te da ovaj otpad u trgovine više vraćaju ispitanici nižeg obrazovanja i nižih prihoda, dok su visoko obrazovani i boljih primanja skloniji odlagati ambalažu u ekokontejnere. Stari papir najviše zbrinjavanju žene, najmlađi i najstariji, te visokoobrazovani ispitanici. Cjelovito percipirani, rezultati ukazuju na višestruku kompleksnost problema zbrinjavanja otpada. Odgovor stanovništva na ovaj problem svakako ovisi o njegovoj institucionalnoj reguliranosti, ali je značajno određen socio-ekonomskim obilježjima, sukladno čemu se nalaže potreba divergentnog pristupa u razvijanju svijesti o problemu njegovog zbrinjavanja. Kako je vidljivo, pristupnica se u ovom radu zalaže za dinamičko analiziranje problematike odlaganja otpada te za potrebu razvijanja diferenciranih politika kako u odnosu na lokalni kontekst, tako i u odnosu na tip otpada.
(9). U radu Stanić, S. (2009) Socijalni kontekst trgovačkog centra, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, (znanstveni rad, kategoriziran kao prethodno priopćenje) koji s nalazi u fazi objavljivanja, analiziraju se sociološke dimenzije nastanka i razvitka trgovačkog centra s naglaskom na socijalne aspekte ove potrošačke forme. Prvi, potpuno zatvoreni i opremljeni trgovački centar nastao je polovinom prošlog stoljeća u SAD-u, kao rješenje za potrošačke i socijalne potrebe stanovnika raspršenog američkog predgrađa. Socioekonomski kontekst nastanka trgovačkog centra čini poslijeratni prosperitet američkog gospodarstva, afirmacija srednje klase, te migracije ovih struktura u novosagrađena, suburbana naselja. Razvitak trgovačkih centara obilježen je dvostrukom ekspanzijom; kao izniman porast površina koje zapremaju uz multipliciranje funkcija, te širenje diljem svijeta čime postaju globalne potrošačke strukture. Od samog nastanka povezani s gradom, trgovački centri su postali njegova alternativa ili čak uvjetovali odumiranje njegovog središta. Premda su postali socijalna mjesta, trgovački centri su socijalno homogeni, feminizirani prostori u kojima su odnosi pojedinaca posredovani objektima i potrošačkim društvom, te stoga čine dio postsocijalnog svijeta. Socijalne promjene, pretjerana homogenizacija i predvidljivost presudni su razlozi sumraka mallova i nadolaska “postmall” ere. U zaključku se temeljem pristupa W. S. Kowinskog, G. Ritzera i J. Baudrillarda daju odgovori na dva ključna aspekta trgovačkih centara; tajne njihove uspješnosti i popularnosti, te njihove prave svrhe i funkcije u društvu koje ih je kreiralo. Tema o utjecaju potrošačkih centara u našoj znanstbvenoj i stručnoj publicistici tek postaje predmetom interesa. S obzirom da je pristupnica doktorirala na navedenoj temi, neka saznanja plasirala je u ovom radu i time najvjerojatnije potaknula niz novijih analiza i rasprava o ovoj tekućoj temi.
Kako smo već ranije naveli, pristupnica je predala za objavljivanje još dva rada koja se nalaze u postupki recenziranja. Radi se o radovima Stanić, S. (2009) Socijalizam i tranzicija – demokratizacija i isključivanje u potrošnji, Revija za sociologiju, te Stanić, S. (2009) Komunikacija i interakcija u suvremenom potrošačkom prostoru, Informatologia.
Sudjelovanje na domaćim i međunarodnim savjetovanjima. Pristupnica dr. sc. Sanja Stanić sudjelovala je sa saopćenjima na više međunarodnih i domaćih skupova. U periodu do izbora u zvanje više asistentice (početak 2009. g.) izlagala je na ukupno 5 skupova - 3 domaća i 2 međunarodna skupa. Radi se o sljedećim domaćim skupovima i naslovima saopćenja: (1). Divulje, 25.-26. listopada 2006., Seminar na teme rizika, različitih vrsta ugroze i upravljanja katastrofama „Suvremena civilizacija – rizici i katastrofe“. Organizator: Regionalno središte za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa, s dva izlaganja: (a). Djeca u opasnim i hazardnim situacijama – rezultati istraživanja; (b). Nesreće djece – društvena odgovornost; Pravilna ponašanja u opasnostima u školi.; (2). Zagreb, 26. listopada 2005., Okrugli stol “Djeca u rizičnom okruženju suvremene civilizacije“ Organizator: Regionalno središte za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa, izlaganje pod naslovom: Školska djeca u svakodnevnim opasnim i hazardnim situacijama; (3). Zagreb, 18.- 21. svibnja 2005., Medicina i tehnika, Znanstveno–tehnološki forum. Organizatori: Zagrebački velesajam i Državna uprava za zaštitu i spašavanje, izlaganje pod naslovom: Edukativno-preventivni projekt "Djeca za sigurniji svijet".
Međunarodni skupovi - pristupnica je u navedenom periodu sudjelovala na 2 skupa i održala saopćenja – (1). Trogir, 5.- 8. lipnja 2007., The International Emergency Society: 14. Annual Conference „Disaster Recovery and Relief – Curent & Future Approaches“ Organzatori: The International Emergency Society, Regionalno središte za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa, Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatski hidrografski institut, gdje je podnijela izlaganje pod naslovom Social Aspects of Natural Disaster (cjeloviti rad objavljen u zborniku skupa) te (2). Trogir, 27.–28. rujna. 2005., The International Emergency Management Society 2nd Workshop „Development of Protection and Rescue Systems in Transition and Post-Transition Countries with Objective of Adjustment to European Standards, Organizatori: Regionalno središte za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa, The International Emergency Management Society, Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, gdje je podnijela izlaganje The Role of Prevention and Education in Improvement of Children Safety.
Poslije izbora u zvanje više asistentice, pristupnica je sudjelovala na jednom domaćem i na dva međunarodna skupa: (1). Zagreb, 3. – 4. travnja 2009., Nacionalni sociološki kongres Društvene promjene i društvena struktura – Hrvatska 20 godina kasnije. Organizator: Hrvatsko sociološko društvo, izlaganje pod naslovom: Socijalizam i tranzicija – demokratizacija i isključivanje u potrošnji (sažetak objavljen u knjizi sažetaka), te na dva međunarodna skupa – (1). Zadar, 28.-30. lipnja 2009. Međunarodni znanstveni skup: Društvo i tehnologija 2009. Organizatori: Hrvatsko komunikološko društvo, Međunarodna udruga komunikoloških društava, Grafički fakultet, Katedra za komunikologiju, Sveučilište u Zagrebu, Visoka škola za poduzetništvo „Adam Krčelić Baltazar”, Media net, Društvo prijatelja Hrvatska-Japan, izlaganje pod naslovom: Komunikacija i interakcija u suvremenom potrošačkom prostoru (sažetak objavljen u knjizi sažetaka) te (2). Banja Luka, June 24-26th, 2009., Scientific-Professional Conference With International Participation „Safety and Health at Work and Environmental Protection“.Organizator: Institute of Protection, Ecology and Informatics, izlaganje pod naslovom: Socio-economic criteria as factors of attitudes towards household waste (cjeloviti rad objavljen u zborniku skupa). Iz ovog kratkog pregleda, vidljivo je da je pristupnica vrlo aktivna u radu domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova na kojima je izlagala saopćenja, najčešće kao rezultate svojih istraživanja.
Nastavna aktivnost pristupnice. Od 2007. godine do danas (2009.) pristupnica kontinuirano realizira nastavu kao stalna zaposlenica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Na odsjeku za sociologiju drži nastavu - seminare iz sljedećih kolegija: Društvena struktura 1, Društvena struktura 2, Sociologija znanosti, Sociologija prostora, Regionalna sociologija, Sociologija sporta i Ekosustavi i društvo. Tijekom akademskih godina 2007./08. i 2008./09., norma realizirane nastave iznosila je 480 sati godišnje - Društvena struktura I (90), Društvena struktura 2 (90), Sociologija znanosti (90), Sociologija prostora (90), Regionalna sociologija (90), Sociologija sporta (15) te Ekosustavi i društvo (15).
U periodu 2001.-2004., u svojstvu asistentice, realizirala je nastavu – seminari - na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu, na kolegiju Socijalna ekologija (90 norma sati godišnje), a u istom periodu u svojstvu asistentice, realizirala je nastavu seminara na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, kolegij Sociologija sporta (180 norma sati godišnje).
Stručna djelatnost pristupnice. U okviru stručne djelatnosti pristupnmice, valja istaknuti da je za vrijeme kada je bila zaposlena u institutu I. Pilar-Centar Split bila tajnica biblioteke Dijalog, a u Regionalnom središtu za pružanje pomoći i uklanjanje posljedica katastrofa, stekla je iskustva u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova. Pristupnica je članica Hrvatskog sociološkog društva (HSD).
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Uvidom u natječajni materijal, ukupnu stručnu, nastavnu i napose znanstvenu aktivnost pristupnice dr. sc. Sanje Stranić, više asistentice Filozofskog fakulteta u Splitu, povjerenstvo konstatira da je pristupnica vrijedan i perspektivan znanstveni radnik koji je do sada već istraživao i objavio niz zanimljivih i vrijednih radova iz područja sociologije rizika i katastrofa, s osobitom obzirom na aspekte zaštite djece, sociologije potrošnje te da je provela niz relevantnih istraživanja koja su unaprijedila fond spoznaja u našoj sociologiji. Time je dovela i do povećanja znanstvenih iskustava i niza podataka koji će biti značajni za daljnji razvoj posebnih sociologija, napose sociologije katastrofa (rizika) i sociologije potrošnje. U smislu kvalifikacijskih radova za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta povjerenstvo posebno ističe radove navedene u ovom Izvještaju pod brojevima 2, 3, 5 7 i 8. Povjerenstvo stoga drži da pristupnica u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti jer ispunjava uvjete propisane člankom 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima te minimalne uvjete propisane uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavna zvanja jer:
• ispunjava uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika
• ima stupanj doktora znanosti u području
• ima objavljene znanstvene radove u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama
• sudjelovala je u realizaciji znanstvenoistraživačkih projekata
• sudjeluje u nastavi na preddiplomskom studiju više od jedne akademske godine s ukupnim godišnjim fondom sati od 480
• održala je više od 3 saopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima
• ima više objavljenih radova od broja radova propisanih minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja – 8 objavljenih A1 radova (+ jedan prihvaćeni znanstveni rad)
S obzirom na rečeno, povjerenstvo predlaže Vijeću da prihvati ovaj izvještaj i time omogući pristupnici izbor u navedeno znanstveno-nastavno zvanje. Za završetak procedure, pristupnica je dužna održati nastupno predavanje.
Povjerenstvo:
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr. sc. Vjekoslav Afić, red. prof.
3. dr. sc. Slobodan Bjelajac, izv. prof. (Filozofski fakultet, Split)
OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE DOCENTA*
|TREBA ISPUNITI DVA OD ČETIRI UVJETA |OSTVARENO |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i |Ostvareno |
|status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina | |
|prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na| |
|nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati; | |
|2. da je pomogao studentima pred diplomskih/diplomskih studija | |
|pri izradi završnih – diplomskih radova i pri tome da je objavio| |
|barem jedan rad u koautorstvu sa studentom; | |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi | |
|usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili | |
|inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca; | |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na |Ostvareno |
|znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom | |
|znanstvenom skupu. | |
* Molimo obvezatno ispuniti i obrazložiti te priložiti uz izvješće na zahtjev Povjerenstva Vijeća društveno-humanističkog područja za utvrđivanje kriterija i potvrdu izbora u znanstveno nastavno zvanja Sveučilišta u Zagrebu
U Zagrebu, 15.11.2009
Dr. sc. Dubravka Težak, red.prof. U Zagrebu, 4. prosinca 2009.
Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
Dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 3. studenoga 2009. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U skladu s odredbama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Odluke Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavna zvanja podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u »Vjesniku« od 12. listopada 2009. i »Narodnim novinama« 123/2009. prijavila se dr. sc. Iva Gruić. Pristupnica je prijavi priložila potrebnu dokumentaciju: životopis, prikaz znanstvene, nastavne, stručne i umjetničke djelatnosti (u elektroničkoj verziji na CD-u i u ispisu), presliku domovnice, presliku uvjerenja o stjecanju stručnog naziva diplomirani komparatist književnosti – dramaturg, presliku diplome Master of Arts, presliku rješenja o priznavanju potpune istovrijednosti s domaćom diplomom o stečenom akademskom stupnju magistar humanističkih znanosti, polje teatrologija, presliku rješenja o dodjeljivanju diplome Doctor of Philosophy, presliku potvrde o izboru u zvanje profesora visoke škole, popis radova te relevantne radove za izbor (u elektroničkoj verziji na CD-u i u ispisu) i rezultate provedenoga institucijskog istraživanja kvalitete nastavnog rada.
I. Životopis
Iva Gruić rođena je u Zagrebu 1962. godine. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij završila je na University of Central England in Birmingham u Velikoj Britaniji i stekla diplome Postgraduate Diploma in Drama in Education (1999) i Master of Arts with Distinction in Drama in Education (2001). Na istom je sveučilištu 2005. obranila i doktorsku radnju pod naslovom Entering the Story Labyrinth (An Investigation of the Effects of Placing the Participants in Different Actantial Positions within the Dramatic World Created by a Theatre in Education Programme) i stekla diplomu Doctor of Philosophy, kojoj je na Sveučilištu u Zagrebu 2006. priznata potpuna istovrijednost s domaćom diplomom i znanstvenim stupnjem doktor humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija.
Profesionalni put Ive Gruić išao je istodobno u nekoliko smjerova. Radeći kao dramaturg u Zagrebačkom kazalištu lutaka i kao dramaturg-urednik u Dramskom programu Hrvatskog radija (u statusu slobodnog umjetnika) bavila se izravno umjetničkom produkcijom uglavnom za djecu i mlade, pišući dramske tekstove i surađujući kao dramaturg. Taj je oblik rada nastavila sve do danas, pa popis njenih umjetničkih radova i suradnji broji blizu stotinu naslova u kazalištu, na radiju i na televiziji. Istovremeno je počela pisati stručne tekstove o kazalištu u periodici, tjednom i dnevnom tisku, što također radi do danas. Član je uredništva časopisa Kazalište, a redovito objavljuje kazališnu kritiku u Jutarnjem listu.
Nakon što se 1993. zaposlila na Učiteljskom fakultetu (prvo kao predavač, zatim viši predavač, a danas u zvanju profesora visoke škole), otpočelo je njeno intenzivnije zanimanje za pedagoški i znanstveni vid dramske umjetnosti. Objavila je knjigu o dramskoj pedagogiji koja se kao obvezni udžbenik koristi na domaćim i inozemnim sveučilištima i tri znanstvena rada. Sudjelovala je na međunarodnim znanstvenim i domaćim stručnim skupovima. Izradila je programe za pet novih predmeta koji su postali dio nastave na Učiteljskom fakultetu. Od 1993. do danas redovito drži nastavu na Učiteljskom fakultetu gdje je bila mentor za više od stotinu diplomskih radova, a predavala je i na inozemnim sveučilištima. Prošle školske godine studenti su visoko procijenili njezin nastavni rad. Istovremeno, kao istraživač sudjeluje na dva znanstvena projekta na Učiteljskom fakultetu. Kao koautor i jedini autor sudjelovala je u osmišljavanju prvih programa interaktivnog odgojnog kazališta u Hrvatskoj.
Jedna je od osnivačica Hrvatskog centra za dramski odgoj, strukovne udruge u kojoj je bila i članica predsjedništva. Članica je Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske i Hrvatskog centra UNIMA.
Dobila je dvije međunarodne nagrade: njezin umjetnički rad nagrađen je 1993. na PIF-u nagradom za dramatizaciju, a rad u dramskoj pedagogiji nagradom za značajna postignuća u dramskoj i kazališnoj pedagogiji koju dodjeljuje Centar za dramski odgoj Bosne i Hercegovine – Grozdanin kikot (2008.)
II. Znanstvena djelatnost
Master of Arts with Distinction in Drama in Education – disertacija: An Inside View of the Dramatic World, University of Central England in Birmingham (2001.); 2002. priznata je potpuna istovrijednost s domaćom diplomom o završenom poslijediplomskom stupnju magistar humanističkih znanosti, polje teatrologija na Sveučilištu u Zagrebu.
Doctor of Philosophy – disertacija: Entering the Story Labyrinth (An Investigation of the Effects of Placing the Participants in Different Actantial Positions within the Dramatic World Created by a Theatre in Education Programme), University of Central England, Birmingham, UK (16.12.2005), 2006. priznata je potpuna istovrijednost s domaćom diplomom i znanstvenim stupnjem doktor humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija na Sveučilištu u Zagrebu.
1. KNJIGA
Prolaz u zamišljeni svijet – Procesna drama ili drama u nastajanju – Priručnik za odgajatelje, učitelje, nastavnike i sve one koji se bave dramskim radom s djecom i mladima, Zagreb, 2001: Golden marketing, ISBN: 953-212-086-6
Sažetak: Knjiga govori o procesnoj drami kao jednom mogućem obliku dramskog rada s djecom i mladima. Koristeći iskustva prije svega britanske škole dramskog odgoja, gradi vlastitu teoriju o načinima strukturiranja procesne drame i zatim je obrađuje kroz niz praktičnih primjera.
Kao udžbenik u okviru obvezne literature knjiga se koristila u školskoj godini 2008/09. na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kolegiji ‘Dramsko izražavanje’ i ‘Lutkarstvo i scenska kultura’), Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (kolegij ‘Izvannastavne jezične aktivnosti’), Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru (kolegij ‘Dramska radionica’), Filozofskom fakultetu u Splitu (kolegij ‘Osnove dramske pedagogije’), Pravnom fakultetu u Zagrebu (kolegij ‘Dramsko-pedagoški postupci u socijalnom radu’), a kao udžbenik na popisu dopunske literature na brojnim drugim mjestima (popisi literature dostupni na internetu).
O – 120 katica = 8 araka x 1 bod znanost o umjetnosti
M – (A2) – koeficijent 1
V – izvorni znanstveni rad – koeficijent 1
8 x 1 x 1 = 8
2. OBJAVLJENI ZNANSTVENI RADOVI
2.1. 'Analysis of Some Aspects of Participation in a Theatre in Education Programme’, Odgojne znanosti, 9 (2007), 1 (13); ISSN: 1846-1204, str. 7-31
Sažetak: The investigation examines the opportunities to analyse of participants’ position within the dramatic world created by a participatory theatre in education (TIE) programme, and establishes a mode of analysis which can be used in the examination of completed TIE programmes and in devising new programmes. Two methods developed for the analysis of the structure of drama are tested in an analysis of participatory theatre in education programmes: an analysis of dramaturgical functions according to E.Souriau and an actantial analysis according to A.J.Greimas. Two completed TIE programmes are examined according to both analytical procedures. Conclusions are drawn on the applicability of those procedures.
(Časopis je referiran u bibliografskim bazama podataka Social Services Abstracts, Sociological Abstracts, Worldwide Political Science Abstract – na popisu za A1 radove društvenih znanosti)
O – 32 kartica = 2 araka x 1 bod znanost o umjetnosti
M – (A1) – koeficijent 1,5
V – izvorni znanstveni rad – koeficijent 1
2 x 1,5 x 1 = 3
2.2. ‘Participation: Interaction or Manipulation in Theatre in Education (TIE)’ u Talkin’ ‘bout my generation – Archaologie der Theaterpadagogik II (Konferenzband) - Lingener Beiträge zur Theaterpädagogik, Band VI, Berlin, Milow, Strasburg, 2007: Schibri-Verlag, ISBN: 978-3-937895-68-0, str. 110-117
Sažetak: The aim of this paper is to discuss the question of interaction understood as balance between freedom and control in participatory TIE. In the defining of the interactive aspect of the participation, O'Toole's definition of the integral participation is used. In the second part of the paper a few theoretical frameworks, coming from different fields, are presented and their possible use in thinking about balance between freedom and control in the participatory TIE is suggested.
O – 11 kartica = 0,7 araka x 1 bod znanost o umjetnosti
M – (A1) – koeficijent 1,5
V – izvorni znanstveni rad – koeficijent 1
0,7 x 1,5 x 1 = 1
2.3. ‘Male promjene u fabuli, velike promjene u smislu - Analiza kazališnih adaptacija poznatih priča za djecu’, Konferencijski zbornik Prvi specijalizirani znanstveni skup: Rano učenje hrvatskoga jezika (RUHJ-1) = Conference proceedings of The First Special Focus Symposium on the Early Learning of Croatian Language, [Zadar, 25. do 27. listopada 2007.] ISBN: 978-953-99326-6-2 (ECNSI); Zagreb, 2008: Učiteljski fakultet, str: 181-186
Sažetak: Članak analizira kazališne predstave za djecu nastale na predlošcima poznatih priča za djecu. Prilikom dramatizacije i scenske adaptacije autorski tim često se odlučuje za unošenje većih ili manjih promjena u fabuli. Potraga za tim promjenama i istraživanje posljedica na planu smisla koje te promjene donose osnovni su cilj ovog teksta. Analiza ne uključuje samo tekstualni predložak predstave, dakle dramatizaciju u doslovnom smislu, nego i kompletno scensko zbivanje, dakle – predstavu. Budući da je približno trećina svih predstava koje su trenutno na repertoaru većih kazališta za djecu u Hrvatskoj nastala na temelju poznatih priča i bajki, važnost ovakve analize vidljiva je već na prvi pogled. Analiza se bavi prvenstveno predstavama koje su na redovnom repertoaru većih zagrebačkih dječjih kazališta, iz kojih izdvaja nekoliko reprezentativnih primjera. Usprkos ograničavanju na relativno mali broj primjera predstava / dramatizacija, zaključci su jasni i nedvosmisleni: sasvim male i naizgled nevažne promjene u fabuli mogu stvoriti čak i presudne promjene smisla, što je činjenica s kojom se, čini se, kazališni umjetnici olako poigravaju.
O – 15 kartica = 0,9 araka x 1 bod znanost o umjetnosti
M – (A2) – koeficijent 1
V – izvorni znanstveni rad – koeficijent 1
0,9 x 1 x 1 = 0,9
III. Nastavna djelatnost
Od 1993. I. Gruić drži predavanja i vježbe iz kolegija Lutkarstvo i scenska kultura na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. izvodi predavanja, vježbe i seminare iz kolegija Scenska kultura, Kazalište za djecu, Interaktivno kazalište i Dramsko izražavanje na Odsjeku za izobrazbu učitelja Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovala je u osnivanju i ustroju novih planova i programa na Odsjeku za izobrazbu učitelja i Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljskog fakulteta u Zagrebu pri izradi »bolonjskog« programa studiranja. Izradila je program i uvela predmete Dramski izraz u nastavi i slobodnim aktivnostima, Kazalište za djecu, Interaktivno kazalište, Scenska kultura i Dramsko izražavanje.
Izrađeno je više od stotinu diplomskih radova pod njezinim mentorstvom.
Vodila je seminare dramskog rada s djecom u vrtićima u okviru Studija Belam u Zagrebu od 1996. do 1998. godine.
Držala je nastavu i na inozemnim sveučilištima: 2004. predavanje na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani, 2006. radionicu na međunarodnom okupljanju ‘Drama day’ na Hogeschool Antwerpen u Belgiji, a 2006/07. bila je nositelj i izvoditelj kolegija 'Povijest drame i teatra u obrazovanju' na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Džemal Bijedić u Mostaru.
Vodila je (2001-2004) radionice na Seminaru za učitelje i odgojitelje pripadnika hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu i iseljenika koje je organiziralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kao i radionice na seminaru Primjena kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu.
IV. Umjetnička djelatnost
I. Gruić je napisala 4 dramska teksta koji su izvedeni u kazalištu, 5 dramskih tekstova koji su izvedeni u Dramskom programu radija, 23 dramska teksta koji su izvedeni u Obrazovnom programu i Programu za djecu Hrvatskoga radija (emisija Priča za laku noć), 16 dramatizacija koje su izvedene u Dramskom programu Hrvatskoga radija, 20 adaptacija koje su također izvedene u Dramskom programu Hrvatskoga radija, 25 originalnih scenarija za dječju lutkarsko-igranu emisiju Žutokljunac Hrvatske televizije. Osim toga I. Gruić je obavljala dramaturške poslove u Zagrebačkom kazalištu lutaka i u Dramskom programu Hrvatskoga radija. Vodila je i interaktivno odgojno kazalište u Dramskom studiju Tirena za koje je napisala 3 dramska teksta, njezina je predstava Zlatna jabuka nagrađena na Festivalu alternativne poetike u Mostaru 2000. godine za inovativnu koncepciju odgojnog kazališta.
IV. Stručna i društvena djelatnost
Uz svoju znanstvenu, nastavnu i umjetničku djelatnost pristupnica nije zanemarila niti stručnu i društvenu djelatnost. Bila je član u umjetničkim prosudbenim tijelima: članica stručnog žirija na Susretu lutkara Hrvatske u Splitu (2007), članica stručnog žirija na međunarodnom lutkarskom festivalu PIF u Zagrebu (2007, 2008), članica stručnog žirija na Naj, naj, naj festivalu u Zagrebu (2008), članica stručnog žirija za nagradu za dramski tekst za djecu Marulić (2008/09), članica stručnog žirija na 12. susretu profesionalnih kazališta za djecu, ASSITEJ, Čakovec (2009). Zatim je bila član u uređivačkim odborima umjetničkih časopisa i knjiga (jedan od urednika monografije Hrvatsko lutkarstvo / Croatian Puppetry, Zagreb,1998, Hrvatski centar UNIMA; član uredništva časopisa ‘Kazalište’ od 2008. do danas). Napravila je stručnu redakturu prijevoda knjige Puppet - What a Miracle! (Lutka - divnog li čuda!) – Zagreb, 2004, Hrvatski Centar UNIMA.
Vodila je radionice o odgojnom kazalištu na V. međunarodnom kazališnom festivalu mladih (MKFM) u Puli (zajedno s Ines Škuflić Horvat i Damirom Miholićem, 2000).
Sudjelovala je u međunarodnim projektima: ERASMUS Progamme 'Tales of the Unknown Town'; participants: Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia; Escola Superior de Educaçăo de Santa Maria, Portugal; Hogeschool Antwerpen, Belgium; University of Lapland, Finland; University of Alicante, Spain; Haagse Hogeschool, Neetherlands; September 2007 – August 2008.
Prati kazališne predstave, ponajprije dječje, ali i za odrasle, prikazima i kritikama u periodici, dnevnom tisku i na radiju (Polet, Studentski list, Vjesnik, Jutarnji list, Radio 101, Hrvatski radio).
Dobitnica je međunarodnih nagrada: Nagrada za dramatizaciju Matovilke u izvedbi Zagrebačkog kazališta lutaka na Međunarodnom lutkarskom festivalu u Zagrebu, PIF-u (2008) i nagrada Grozdanin kikot za značajna postignuća u dramskoj i kazališnoj pedagogiji (dodjeljuje Centar za dramski odgoj Bosne i Hercegovine).
V. Zaključak i prijedlog Povjerenstva
Zbog prirode kolegija koje predaje na Učiteljskom fakultetu, radovi Ive Gruić nose obilježja različitih znanstvenih i umjetničkih područja, pa su u skladu s time i objavljeni u različitim medijima: umjetnički u kazalištu, na radiju i televiziji, stručni u kazališnoj i pedagoškoj periodici, a znanstveni u časopisima s područja humanističkih i društvenih znanosti. To je u skladu sa stavom područnog vijeća koje u cilju poticanja interdisciplinarnosti dopušta računanje radova u publikacijama drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnoga vijeća za znanost.
Nakon uvida u cjelokupnu propisanu dokumentaciju te prikaza i ocjene znanstvene, nastavne, umjetničke i stručne djelatnosti pristupnice dr. sc. Ive Gruić zaključujemo:
A. Uvjeti Nacionalnog vijeća za znanost
Pristupnica je ispunila minimalne uvjete Znanstvenoga područnog vijeća za humanističke znanosti za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika zato što je obranila doktorat, objavila 1 znanstvenu knjigu, 2 znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), 1 rad u časopisu (a2).
Za svoju je znanstvenu djelatnost zavrijedila ukupno 16,55 bodova.
B. Uvjeti rektorskog zbora
Pristupnica ispunjava 3 od 4 uvjeta za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje Rektorskog zbora Republike Hrvatske (Narodne novine br. 106 od 27. rujna 2006) za reizbor u zvanje docenta:
• pristupnica 16 godina predaje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. U to je vrijeme održala znatno više od minimalno zahtijevanih 90 norma sati;
• usavršavala se više od tri mjeseca na University of Central England in Birmingham u Velikoj Britaniji (Postgraduate Diploma in Drama in Education, 1999; Master of Arts with Distinction in Drama in Education 2001; Doctor of Philosophy 2005)
• prezentirala je 5 radova na međunarodnim znanstvenim skupovima
Objavljenim knjigama, znanstvenim, umjetničkim i stručnim radovima, svojom nastavnom djelatnošću te cjelokupnim djelovanjem u akademskoj zajednici pristupnica dr. sc. Iva Gruić udovoljava uvjetima Nacionalnog vijeća za znanost i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta stoga stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Iva Gruić izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika te u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
stručno povjerenstvo:
dr. sc. Dubravka Težak, red. prof.
dr. sc. Boris Senker, red. prof.
dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof
|Radovi ukupno |O |M |V |Ukupno |
| | | | |(O x M x V) |
|1. knjige | | | | |
|1. Prolaz u zamišljeni svijet – Procesna drama ili drama u nastajanju – Priručnik za |8 |1 |1 |8 |
|odgajatelje, učitelje, nastavnike i sve one koji se bave dramskim radom s djecom i mladima, | | | | |
|Zagreb, 2001: Golden marketing | | | | |
| | | | | |
|2. znanstveni radovi | | | | |
|1. 'Analysis of Some Aspects of Participation in a Theatre in Education Programme’, Odgojne |2 |1,5 |1 |3 |
|znanosti, 9 (2007), 1 (13) | | | | |
|2. 'Participation: Interaction or Manipulation in Theatre in Education (TIE)’ u Talkin’ ‘bout |0,7 |1,5 |1 |1 |
|my generation – Archaologie der Theaterpadagogik II (Konferenzband) - Lingener Beiträge zur | | | | |
|Theaterpädagogik, Band VI, Berlin, Milow, Strasburg, 2007 | | | | |
|3. Male promjene u fabuli, velike promjene u smislu - Analiza kazališnih adaptacija poznatih |0,9 |1 |1 |0,9 |
|priča za djecu’, Konferencijski zbornik Prvi specijalizirani znanstveni skup: Rano učenje | | | | |
|hrvatskoga jezika (RUHJ-1) = Conference proceedings of The First Special Focus Symposium on the| | | | |
|Early Learning of Croatian Language | | | | |
| | | | | |
|3. Poglavlja u knjizi | | | | |
|1. Što pričaju priče zagrebačkih dječjih kazališta? U: Odgoj kazalištem, zbornik, urednik: |0,6 |1 |0,5 |0,3 |
|Ranka Javor, Zagreb, 2007, Knjižnice grada Zagreba, | | | | |
|2. ‘Ne činiti štetu ili minimalni zahtjevi koje društvena odgovornost postavlja pred kazalište |0,6 |1 |0,5 |0,3 |
|za djecu’, u Društvena odgovornost kazališta za djecu i lutkarskog kazališta, Rijeka 2008, | | | | |
|Gradsko kazališe lutaka Rijeka | | | | |
| | | | | |
|4. Stručni radovi | | | | |
|1. ‘Jedan posve jalov pokušaj : Nepoznati autor: Hipokondrijakuš iliti Misli bolesnik’, Novi |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|Prolog: revija za dramsku umjetnost God. II (XVIII)), br. 4/5, jesen 1987., Zagreb: Grafički | | | | |
|zavod Hrvatske | | | | |
|2. ‘Strah je moj čuvar’, Novi Prolog: revija za dramsku umjetnost, br. 11, zima 1988/89; |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|Zagreb, Grafički zavod Hrvatske | | | | |
|3. ‘Pozorište potkazuje život: Dušan Kovačević: Klaustrofobična komedija; Zvezdara teatar’, |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|Novi Prolog: revija za dramsku umjetnost - God. III (XX), br. 8/9, proljeće/ljeto 1988., | | | | |
|Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, | | | | |
|4. ‘Šutnja, krivnja, ozračje - Ivan Bakmaz: Ozračje’, Novi Prolog: revija za dramsku umjetnost,|0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|br. 6/7, zima 1987. / proljeće 1988., Zagreb: Grafički zavod Hrvatske | | | | |
|5. ‘Lice ispraznosti (Eurokaz)’, Quorum : časopis za književnost - God. V, br. 4, 1988, Zagreb |0,5 |1 |0,5 |0,25 |
|: RZ RK SSOH | | | | |
|6. ‘Apokalipsa, nakon koje sviće, mora biti radosna (Slobodan Šnajder: Radosna apokalipsa)’, |0,31 |1 |0,5 |0,2 |
|Quorum : časopis za književnost, God. V, br. 1, 1989, Zagreb : RZ RK SSOH | | | | |
|7. ‘Wajda & Grotowski (O knjigama poljskih teatrologa Malgorzate Dzieduszycke i Macieja |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|Karpinskog)’, Quorum - časopis za književnost, God. V, br. 5-6, 1989, Zagreb : RZ RK SSOH, | | | | |
|ISSN: 0352-7654, | | | | |
|8. ‘Knjiga o festivalu (Mani Gotovac: Dubrovačke mišolovke)’, Republika : časopis za |0,25 |1 |0,5 |0,1 |
|književnost, br. 3-4, 1988, Zagreb: Društvo književnika Hrvatske, | | | | |
|9. PIF '94. - kronika festivala’, Umjetnost i dijete - dvomjesečnik za estetski odgoj, dječje |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|stvaralaštvo i društvene probleme mladih, vol. XXVI, br. 5-6 (149-150), 1994 | | | | |
|10. ‘Igramo se kazališta’, Umjetnost i dijete - dvomjesečnik za estetski odgoj, dječje |0,25 |1 |0,5 |0,1 |
|stvaralaštvo i društvene probleme mladih XXVII 4/5/6, 1995 | | | | |
|11. 'Uloga učitelja u ulozi', u zborniku Biti zajedno : zbornik radova, ’97, Čakovec : Dječji |0,4 |1 |0,5 |0,2 |
|centar, 1997. | | | | |
|12. ‘Odgojno kazalište’, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, vol. 1, br. 1 (1999); |0,6 |1 |0,5 |0,3 |
|13. 'Razvoj kreativnosti kao cilj procesne drame’ u Dijete, vrtić, obitelj, br. 37, jesen 2004 |0,6 |1 |0,5 |0,3 |
|14. ‘Ozbiljan i nadahnut teatrološki rad : Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva’, |0,25 |1 |0,5 |0,1 |
|Kazalište: časopis za kazališnu umjetnost, 8 (23/24), 2005 | | | | |
|15. 'Slučaj Bakhe: veliko nevidljivo kazalište', Kazalište: časopis za kazališnu umjetnost, |0,6 |1 |0,5 |0,3 |
|37/38, 2009 | | | | |
| | | | | |
|UKUPNO BODOVA (uvjet: 16) | |16,55 |
stručno povjerenstvo:
dr. sc. Dubravka Težak, red. prof.
dr. sc. Boris Senker, red. prof.
dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof
Uvjeti Rektorskog zbora za znanstveno-nastavno zvanje docenta
|Treba ispuniti 2 od sljedeća 4 uvjeta |
|1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i status znanstvenog novaka,| |
|računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u | |
|izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati; | |
| |Ostvareno |
|2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi | |
|završnih/diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa |Djelomično ostvareno |
|studentom; |(nije objavila rad u koatorstvu sa studentom) |
|3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi usavršavao u međunarodno | |
|prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca;|Ostvareno |
| |(Poslijediplomski studij, magisterij i doktorat na UCE, |
| |Birmingham) |
|4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim | |
|skupovima, od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu. |Ostvareno |
| |(5 radova na međunarodnim znanstvenim skupovima) |
Budući da specifičnosti programa Učiteljskog fakulteta i svih kolegija koje predaje pristupnica traže interdisciplinarni pristup u kojem se zalazi ne samo u druga znanstvena područja (društvene znanosti), nego i u umjetničko područje, prilažena je i tablica radova koji pripadaju umjetničkom području (polje: dramske umjetnosti, grana: dramsko pismo).
| | |
|Umjetnički radovi | |
|Dramski tekstovi izvedeni u kazalištu za djecu i lutkarskom kazalištu |4 |
|Dramski tekstovi za interaktivno odgojno kazalište |3 |
|Radio drame izvedene u Dramskom programu Hrvatskog radija |5 |
|Radio-dramski tekstovi izvedeni u Obrazovnom programu i programu za djecu Hrvatskog radija |23 |
|Dramatizacije izvedene u Dramskom programu Hrvatskog radija |16 |
|Scenariji za igrano-lutkarsku emisiju na HRT |25 |
| | |
|UKUPNO: (uvjet 3) |76 |
dr. sc. Dubravka Težak, red. prof.
dr. sc. Boris Senker, red. pr
dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.
Prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Branka Janićijević
Institut za antroplogiju
Prof.dr.sc. Nina Smolej Narančić
Institut za antroplogiju
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr.sc. Lovorke Barać Lauc, više znanstvene suradnice u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antopologija.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na 2. sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor pristupnice dr. sc. Lovorke Barać Lauc, više znanstvene suradnice u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija, u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik prvi izbor, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
Nakon proučenog dostavljenog materijala podnosimo Naslovu sljedeće
I Z V J E Š Ć E I P R I J E D L O G
1. Podaci o životu i radu pristupnice
Lovorka Barać Lauc rođena je 1969. godine u Karlovcu. Osnovu i srednju školu završila je u Zagrebu gdje je 1992. godine diplomirala biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stupanj magistra bioloških znanosti, smjer antropologija stekla je 1997. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Godine 2002. Lovorka Barać Lauc obranila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Doktorsku disertaciju pod naslovom "Polimorfizam kromosoma Y seoskog stanovništva otoka Hvara” te tako stekla akademski stupanj "doktor prirodnih znanosti" iz znanstvenog polja biologija.
Kao stipendist francuske vlade, tijekom mjeseca studenog i prosinca 1998. godine boravila je na stručnom usavršavanju u Laboratoriju za hematologiju Fakulteta za farmaciju, Sveučilišta Boredeaux II. Tijekom 1999., 2000. i 2001. godine znanstveno se usavršavala u Zavodu za evolucijsku biologiju, Instituta za molekularnu i staničnu biologiju, Sveučilišta u Tartu u Estoniji.
Od prosinca 1992. godine dr.sc. Lovorka Barać Lauc zaposlena je u Institutu za antropologiju. Godine 2002. izabrana je u istraživačko zvanje viši asistent, a godine 2003. izabrana je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik. Godine 2006. izabrana je u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik. Sve dosadašnje znanstvene izbore pristupnica je ostvarila u području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
Od rujna 2009. zaposlena je u Nacionalnoj zakladi za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske kao izvršna direktorica.
2. Znanstvena djelatnost pristupnice
Od 1992. godine dr. sc. Lovorka Barać Lauc aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata koji su se provodili u okviru djelatnosti Instituta za antropologiju. Kao asistent sudjelovala je u znanstveno-istraživačkom radu vezanom za problematiku znanstvenog projekta "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (3-01-133), a od 1996. godine projekta "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" (019601). Tijekom 1993. i 1994. godine sudjeluje u radu na projektu "Istraživanja antropoloških osobina hrvatskih vojnika i časnika" Ministarstva obrane RH i Instituta za antropologiju. Od 1995. godine također je bila suradnik na znanstvenom projektu koji se provodio u sklopu zajedničkog odbora za znanstvenu suradnju sa SAD-om (putem Smithsonian Institution, Washington, D.C., USA) pod naslovom "Biological and Cultural Microdifferentiation among Rural Populations (Middle Dalmatia – Croatia)" (1995-1998: JFP 259). Od 2002. godine sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom za problematiku projekta "Populacijska struktura Hrvatske – antropogenetički pristup" (0196005) Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 2007. godine sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom za problematiku projekta, “Molekularno-genetička obilježja populacije utemeljitelja – Romi kao model” (196-1962766-2763) Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Od 2006. godine sudjeluje u radu znanstveno-istraživačkog projekta „Population Structure and Genetic History of Western Balkan Roma” (br. 7349) organizacije The Wenner-Gren Foundation for Anthropological Research, Inc.
Rezultate dosadašnjih istraživanja dr.sc. Lovorka Barać Lauc objavila je u 38 znanstvenih radova publiciranih u znanstvenim časopisima, od čega 37 u časopisima s međunarodnom recenzijom, a s 31 priopćenjem sudjelovala je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu
Tablica 1
Popis obljavljenih znanstvenih radova
(Br = Redni broj rada (kronološki od najnovijih); CC = Da li je rad u Current Contentsu; IF= Imact factor časopisa u godini izlaska rada ili prosječan petogodišnji IF ovisno o dostupnosti; CIT = Citiranost. Izvor: ISI Web of Knowledge, * radovi u kojima je pristupnica glavni autor i/ili nositelj problematike)
|Rad (Autor, naslov, časopis, volumen, raspon stranica, godina,) |Br |CC |IF |CIT |
|Barbalić, M., N. Smolej Narančić, T. Škarić-Jurić, M. Peričić Salihović, I. |1 |DA |3,122 |Nema |
|Martinović Klarić, L. Barać Lauc, B. Janićijević, M. Farrall, I. Rudan, H. Campbell,| | | |podataka |
|A.F. Wright, N.D. Hastie, P. Rudan: A Quantitative Trait Locus for SBP Maps Near | | | | |
|KCNB1 and PTGIS in a Population Isolate. American Journal of Hypertension. 22: | | | | |
|663-668, 2009. | | | | |
|Martinović Klarić, I., M. Peričić Salihović, L. Barać Lauc, L.A. Zhivotovsky, S. |2 |DA |2,353 |Nema |
|Rootsi, B. Janićijević: Dissecting the molecular architecture and origin of Bayash | | | |podataka |
|Romani patrilineages: Genetic influences from South-Asia and the Balkans. Am. J. | | | | |
|Physic. Anthropol., 138: 333-342, 2008. * | | | | |
|McQuillan, R., A-L. Leutenegger, R. Abdel-Rahman, C.S. Franklin, M. Peričić, L. |3 |DA |10,153 |16 |
|Barać Lauc, N. Smolej-Narančić, B. Janićijević, O. Polašek, A. Tenesa, A.K. MacLeod,| | | | |
|S.M. Farrington, P. Rudan, C. Hayward, V. Vitart, I. Rudan, S.H. Wild, M.G. Dunlop, | | | | |
|A.F. Wright, H. Campbell, J.F. Wilson: Runs of Homozygosity in European Populations.| | | | |
|Am. J. Hum. Genet. 83: 359-375, 2008. | | | | |
|Pokupčić, K., S. Cukrov, I. Martinović Klarić, M. Peričić Salihović, L. Barać Lauc, |4 |DA |1,374 |1 |
|A. Balžanović, B. Janićijević Y-STR genetic diversity of Croatian (Bayash) Roma. | | | | |
|Forensic Sci. Int. Genet. 2:e11-e13, 2008. | | | | |
|Pulanić D., O. Polasek, M. Petrovecki, A. Vorko-Jović, M. Peričić, L. Lauc Barać, I.|5 |DA |0,807 |Nema |
|Klarić Martinović, Z. Biloglav, I. Kolčić, L. Zgaga, A.D. Carothers, S. Ramić, M. | | | |podataka |
|Setić, B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, K. Bućan, D. Rudan, G. Lowe, A. Rumley, | | | | |
|P. Rudan, H. Campbell, I. Rudan: Effects of isolation and inbreeding on human | | | | |
|quantitative traits: an example of biochemical markers of hemostasis and | | | | |
|inflammation. Hum Biol. 80: 513-533, 2008. | | | | |
|Vitart, V., I. Rudan, C. Hayward, N.K. Gray, J. Floyd, C.N.A. Palmer, S.A. Knott, I.|6 |DA |30,259 |55 |
|Kolčić, O. Polašek, J. Graessler, J.F. Wilson, A. Marinaki, P.L. Riches, B. | | | | |
|Janićijević, N. Smolej-Narančić, B. Gorgoni, J. Morgan, S. Campbell, Z. Biloglav, L.| | | | |
|Barać-Lauc, M. Peričić, I. Martinovic Klaric, L. Zgaga, T. Škarić-Jurić, X. Shu, | | | | |
|S.H. Wild, W.A. Richardson, P. Hohenstein, C.H. Kimber, A. Tenesa, L.A. Donnelly, | | | | |
|L.D. Fairbanks, M. Aringer, P.M. McKeigue, S.H. Ralston, A.D. Morris, P. Rudan, N.D.| | | | |
|Hastie, H. Campbell, A.F. Wright: SLC2A9 is a newly identified urate transporter | | | | |
|influencing serum urate concentration, urate excretion and gout. Nature Genetics. | | | | |
|40: 437-442, 2008. | | | | |
|Zeljko, H., T. Škarić-Jurić, N. Smolej Narančić, M. Peričić Salihović, I. Martinović|7 |DA |0,687 |0 |
|Klarić, M. Barbalić, B. Starčević, L. Barać Lauc, B. Janićijević: Traditional CVD | | | | |
|Risk Factors and Socio-Economic Deprivation in Roma Minority Population of Croatia. | | | | |
|Collegium Antropologicum. 32: 667-676, 2008. | | | | |
|Campbell H. A.D. Carothers, I. Rudan, C. Hayward, Z. Biloglav, L. Barać, M. Peričič,|8 |DA |7,806 |15 |
|B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, O. Polašek, I. Kolčić, J.L. Weber, N.D. Hastie, | | | | |
|P. Rudan, A.F.Wright. Effects of genome-wide heterozygosity on a range of | | | | |
|biomedically relevant human quantitative traits. Hum. Mol. Genet. 16(2):233-241, | | | | |
|2007. | | | | |
|Richard C., E. Pennarun, T. Kivisild, K. Tambets. HV. Tolk, E. Metspalu, M. Reidla, |9 |DA |1,060 |6 |
|S. Chevalier, S. Giraudet, L. Barać Lauc, M. Peričić, P. Rudan. M. Claustres, H. | | | | |
|Journel, I. Dorval, C. Muller, R.Villems, A.Chaventre, JP. Moisan. An mtDNA | | | | |
|perspective of French genetic variation. Ann. Hum. Biol. 34(1):68-79, 2007. | | | | |
|Škarić-Jurić, T., I. Martinović Klarić, N. Smolej Narančić, S. Drmić, M. Peričić |10 |DA |1,174 |1 |
|Salihović, L. Barać Lauc, J. Miličić, M. Barabalić, M. Zajc, B. Janićijević: Trapped| | | | |
|between Tradition and Transition - Anthropological and Epidemiological | | | | |
|Cross-sectional Study of Bayash Roma in Croatia. Croat. Med. J. 48: 708-719, 2007. | | | | |
|Peričić M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, P. Rajić Šikanjić, B. Janićijević, |11 |NE |- |- |
|P. Rudan. The role of Southeastern Europe in origins and diffusion of major paternal| | | | |
|lineages. Documenta Paehistorica XXXIII 11-16, 2006.* | | | | |
|Škarić-Jurić, T., M. Zajc, N. Smolej Narančić, M. Barbalić, M. Peričić, L. Barać |12 |DA |0,349 |2 |
|Lauc: Calcaneous Ultrasonographic Assessment of Bone Mineral Density In the Roma | | | | |
|Minority Population of Croatia – Preliminary Report. Collegium Antropologicum. 30: | | | | |
|761-765, 2006. | | | | |
|Vitart, V., Z. Biloglav, C. Hayward, B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, L. Barać, |13 |DA |3,697 |25 |
|M. Peričić, I. Martinović-Klarić, T. Škarić-Jurić, M. Barbalić, O. Polašek, I. | | | | |
|Kolčić, A. Carothers, P. Rudan, N. Hastie, A. Wright, H. Campbell, I. Rudan: 3000 | | | | |
|Years of Solitude: Extreme Differentiation in the Island Isolates of Dalmatia, | | | | |
|Croatia. European Journal of Human Genetics. 14: 478-487, 2006. | | | | |
|Babalini C., C. Martinez-Labarga, H-V. Tolk, T. Kivisild, R. Giampaolo, T. Tarsi, I.|14 |DA |3,251 |1 |
|Contini, L. Barać, B. Janićijević, I. Martinović Klarić, M. Peričić, A. Sujoldžić, | | | | |
|R. Villems, G. Biondi, P. Rudan, O. Rickards. The population history of the Croatian| | | | |
|linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view. Eur. J. Hum. Genet.| | | | |
|13: 902-912, 2005. | | | | |
|Barać Lauc, L., M. Peričić, I. Martinović Klarić, A. Šijački, D. Popović, B. |15 |DA |1,577 |7 |
|Janićijević, P. Rudan. Y chromosome STR polymorphisms in a Serbian population | | | | |
|sample. Forensic Sci. Int. 150(1): 97-101, 2005. * | | | | |
|Martinović Klarić I., L. Barać Lauc, M. Peričić, B. Janićijević, R. Terzić, I. |16 |DA |1,577 |3 |
|Čolak, A. Kvesić, P. Rudan. Evaluation of Y-STR variation in Bosnian and | | | | |
|Herzegovinian populations. Forensic Sci. Int. 154(2): 252-256, 2005.* | | | | |
|Martinović Klarić, I., M. Peričić, L. Barać Lauc, B. Janićijević, M. Kubat, D. |17 |DA |0,96 |3 |
|Pavičić, I. Rudan, N. Wang, L. Jin, R. Chakraborty, R. Deka, P. Rudan. Genetic | | | | |
|Variation at nine short tandem repeat loci in the Croatian populations. Hum. Biol. | | | | |
|77(4): 471-486, 2005. | | | | |
|Peričić, M., I. Martinović Klarić, L. Barać Lauc, B. Janićijević, D. Đorđević, Lj. |18 |DA |1,577 |6 |
|Efremovska, P. Rudan. Population genetics of 8 Y chromosome STR loci in Macedonians | | | | |
|and Macedonian Romani. Forensic Sci. Int. 154(2): 257-261, 2005. | | | | |
|Peričić, M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, P. Rudan. Review |19 |DA |0,789 |5 |
|of Croatian genetic heritage as revealed by mitochondrial DNA and Y chromosomal | | | | |
|lineages. Croat. Med. J. 46(4): 502-513, 2005.* | | | | |
|Peričić, M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, S. Rootsi, B. Janićijević, I. |20 |DA |6,233 |22 |
|Rudan, R. Terzić, I. Čolak, A. Kvesić, D. Popović, A. Šijački, I. Behluli, D. | | | | |
|Đorđević, Lj. Efremovska, Đ. D. Bajec, B. D. Stefanović, R. Villems, P. Rudan. | | | | |
|High-resolution phylogenetic analysis of Southeastern Europe (SEE) traces major | | | | |
|episodes of paternal gene flow among Slavic populations. Mol. Biol. Evol. 22(10): | | | | |
|1964-1975, 2005. * | | | | |
|Cvjetan, S., H.-V. Tolk, L. Barać Lauc, I. Čolak, D. Đorđević, Lj. Efremovska, B. |21 |DA |0,373 |9 |
|Janićijević, A. Kvesić, I. Martinović Klarić, E. Metspalu, M. Peričić, J. Parik, D. | | | | |
|Popović, A. Šijački, R. Terzić, R. Villems, P. Rudan. Frequenices of mtDNA | | | | |
|haplogroups in Souhteastern Europe – Croatians, Bosnians and Herzegovinians, | | | | |
|Serbians, Macedonians and Macedonian Romani. Coll. Antropol. 28: 193-198, 2004. | | | | |
|Loogyali, E.L., U. Roostalu, B.A. Malyarchuk, M.V. Derenko, T. Kivisild, E. |22 |DA |6,355 |52 |
|Metspalu, K. Tambets, M. Reidla, HV. Tolk, J. Parik, E. Pennarun, S. Laos, | | | | |
|A.Lunkina, M. Golubenko, L. Barać, M. Peričić, O.P. Balanovsky, V. Gusar, E.K. | | | | |
|Khusnutdinova, V. Stepanov, V. Puzyrev, P. Rudan, E.V. Balanovska, E. Grechanina, | | | | |
|C.Richard, Disuniting uniformity: A pied cladistic canvas of mtDNA haplogroup H in | | | | |
|Eurasia. Mol. Biol. Evol. 21: 2012-2021, 2004. | | | | |
|Peričić M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, I. Behluli, P. |23 |DA |1,388 |8 |
|Rudan. Y chromosome haplotypes in Albanian population from Kosovo. Forensic Sci. | | | | |
|Int. 146: 61-64, 2004. * | | | | |
|Rootsi S., C. Magri, T. Kivisild, G. Benuzzi, H. Help, M. Bermisheva, I. Kutuev, L. |24 |DA |12,34 |69 |
|Barać, M. Peričić, O. Balanovsky, A. Pshenichnov, D. Dion, M.Grobei, | | | | |
|L.A.Zhivotovsky, V. Battaglia, A. Achilli, N. Al-Zahery, J. Parik, R. King, C. | | | | |
|Cinnioglu, E. Khusnutdinova, P. Rudan, E. Balanovska, W. Scheffrahn, M. Simonescu. | | | | |
|Phylogeography of Y-chromosome haplogroup I reveals distinct domains of prehistoric | | | | |
|gene flow in Europe. Am. J. Hum. Genet. 75: 128-137, 2004. | | | | |
|Tambets K., S. Rootsi, T. Kivisild, H. Help, P. Serk, E.L. Loogvali, H.V. Tolk, M. |25 |DA |12,34 |58 |
|Reidla, E. Metspalu, L. Pliss, O. Balanovsky, A. Pshenichnov, E.Balanovska, M. | | | | |
|Gubina, S. Zhadanov, L. Osipova, L. Damba, M. Voevoda, I. Kutuev, M. Bermisheva, E. | | | | |
|Khusnutdinova, V. Gusar, E. Grechanina, J. Parik, E. Pennarun, C. Richard, A. | | | | |
|Chaventre, J.P. Moisan, L. Barać, M. Peričić, P. Rudan, R. Terzic, I. Mikerezi, A. | | | | |
|Krumina, V. Baumanis, S. Koziel, O. Rickards, G.F. De Stefano, N. Anagnou, K.I. | | | | |
|Pappa, E. Michalodimitrakis, V. Ferak, S. Furedi, R. Komel, L. Beckman, R. Villems. | | | | |
|The western and eastern roots of the Saami - The story of genetic "outliers" told by| | | | |
|mitochondrial DNA and Y chromosomes. Am. J. Hum. Genet. 74: 661-682, 2004. | | | | |
|Rudan, I., T. Škarić-Jurić, N. Smolej Narančić, B. Janićijević, D. Rudan, I. |26 |DA |0,373 |6 |
|Martinović Klarić, L. Barać, M. Peričić, R. Galić, M. Lethbridge-Čejku, P. Rudan: | | | | |
|Inbreeding and Susceptibility to Osteoporosis in Croatian Island Isolates. Collegium| | | | |
|Antropologicum. 28 585-601, 2004. | | | | |
|Rudan, P., B. Janićijević, V. Jovanović, J. Miličić, N. Smolej Narančić, A. |27 |DA |0,373 |7 |
|Sujoldžić, L. Szirovicza, T. Škarić-Jurić, L. Barać Lauc, T. Lauc, I. | | | | |
|Martinović,Klarić, M. Peričić, D. Rudan, I. Rudan: Holistic Anthropological Research| | | | |
|of Hvar Islanders, Croatia: From Parish Registries to DNA Studies in 33 Years. | | | | |
|Collegium Antropologicum. 28 Suppl. 2 321-343, 2004. | | | | |
|Barać L., M. Peričić, I. Martinovic Klaric, B. Janićijević, J. Parik, S. Rootsi, P. |28 |DA |2,04 |10 |
|Rudan: Y chromosome STRs in Croatians. Forensic Sci. Int. 138: 127-133, 2003. * | | | | |
|Barać L., M. Peričić, I. Martinović Klarić, S. Rootsi, B. Janićijević, T. Kivisild, |29 |DA |3,95 |32 |
|J. Parik, I. Rudan, R. Villems, P. Rudan: Y chromosomal heritage of Croatian | | | | |
|population and its island isolates. Eur. J. Hum. Genet. 11: 535-42, 2003. * | | | | |
|Martinović Klarić, I., L. Barać, D. Buković, I. Furač, G. Geber, B. Janićijević, M. |30 |DA |1,349 |4 |
|Kubat, M. Peričić, B. Vidović Pupić, P. Rudan: STR variation in eight village | | | | |
|populations of the island of Korčula (Croatia). Ann. Hum. Biol. 28: 281-294, 2001. | | | | |
|Tolk, H.V., L. Barać, M. Peričić, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, H. Campbell,|31 |DA |3,95 |19 |
|I. Rudan, T. Kivisild, R. Villems, P. Rudan: The evidence of mtDNA haplogroup F in a| | | | |
|European population and its ethnohistoric implications. Eur. J. Hum. Genet. 9: | | | | |
|717-723, 2001.* | | | | |
|Martinović Klarić, I., L. Barać, D. Buković, I. Furač, G. Geber, B. Janićijević, M. |32 |DA |Nema |2 |
|Kubat, M. Peričić, B. Vidović, P. Rudan: STR Polymorphisms in the Population of the | | |podataka | |
|Island of Brač, Croatia. HOMO 51: 141-150, 2000. | | | | |
|Tolk, H.V., M. Peričić, L. Barać, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, I. Rudan, J.|33 |DA |0,631 |25 |
|Parik, R. Villems, P. Rudan: MtDNA Haplogroups in the Populations of Croatian | | | | |
|Adriatic Islands. Coll. Antropol. 24: 267-279, 2000. * | | | | |
|Martinović, I., L. Barać, I. Furač, B. Janićijević, M. Kubat, M. Peričić, B. |34 |DA |1,364 |15 |
|Vidović, P. Rudan: STR polymorphisms in the population of the island of Hvar. Hum. | | | | |
|Biol. 71: 343-354, 1999.* | | | | |
|Barać, L., N. Smolej-Narančič, T. Macan. Assortative mate choice in the population |35 |DA |Nema |Nema |
|of Brač, Croatia. HOMO 50: 183-195, 1999.* | | |podataka |podataka |
|Grubić, Z., R. Žunec, E. Čečuk-Jeličić, V. Kerhin-Brkljačić, D. Kaštelan, L. Barać, |36 |DA |0,631 |6 |
|B. Janićijević, I. Martinović, M. Peričić, L.A. Bennett, P. Rudan, A. Kaštelan: HLA | | | | |
|Class II Gene and Haplotype Diversity in the Population of the island of Hvar, | | | | |
|Croatia. Coll. Antropol. 22: 157-168, 1998. | | | | |
|Ostojić, S., L. Barać, N. Smolej-Narančić, K. Vitale, A. Mojsović, M. Kapović: Blood|37 |DA |0,631 |Nema |
|preasure in relation to age and sex in the population of the island Krk, Croatia. | | | |podataka |
|Coll. Antropol. 20 (Suppl.): 15-20. 1996.* | | | | |
|Barać, L. Anthropometric analysis of the population structure in Croatia (in |38 |NE |Nema |Nema |
|Croat.). Med. Jad. 24: 9-19, 1994.* | | |podataka |podataka |
Nakon posljednjeg izbora u znanstveno zvanje dr.sc. Lovorka Barać Lauc objavila je 19 znanstvenih radova (u Tablici 1 radovi pod rednim brojevima od 1 do 14, i od 16 do 20) u kojima pristupnica i dalje posebnu pažnju posvećuje antropogenetičkim analizama koje se temelje na izučavanju polimorfizama u nerekombinirajućem dijelu kromosoma Y i mitohondrijskoj DNA i to sa ciljem istraživanja antropogenetičke strukture populacija u Republici Hrvatskoj kao i u drugim populacijama Europe, te istraživanjima mikrosatelitskih biljega kod kromosoma Y.
U istraživanjima kromosoma Y pristupnica se usmjerila na populacijsko-antropogenetički pristup i forenzično antropološki pristup. Budući da visokopromjenjivi (STR) biljezi kromosoma Y imaju značajnu primjenu u forenzičkoj antropologiji, stvaranje baza podataka koje uključuju sve veći broj populacija jedan je od trenutno najvažnijih zadataka moderne forenzičke antropologije. Kako bi populacijske studije o stanovništvu jugoistočne Europe, utemeljene na podacima o haplotipovima 8 STR biljega kromosoma Y, postale dostupne svjetskoj forenzičkoj i sveukupnoj znanstvenoj zajednici, objavljeni su sljedeći radovi: Evaluation of Y-STR variation in Bosnian and Herzegovinian populations (Forensic Science International, 154: 252-256, 2005) i Population genetics of 8 Y chromosome STR loci in Macedonians and Macedonian Romani (Forensic Science International 154: 257-261, 2005). Pristupnica je bila punopravan član znanstvenog tima te je sudjelovala u svim znanstveno-istraživačkim radnjama koje su rezultirale navedenim radovima, značajno je doprinijela osmišljavanju strategije opisanih istraživanja, sudjelovala je u prikupljanju uzoraka populacija jugoistočne Europe, molekularno-genetičkim i statističkim analizama podataka i tumačenju dobivenih rezultata. Također je sudjelovala u pisanju i odobrenju završnih verzija navedenih radova.
Antropogenetički pristup izučavanju kromosoma Y u radovima pristupnice temelji se na filogenetičkoj analizi visoke rezolucije kromosoma Y na 26 SNP/indel mutacija i 9 STR lokusa kod 681 muškaraca iz sedam populacija jugoistočne Europe U radu High-resolution phylogenetic analysis of Southeastern Europe (SEE) traces major episodes of paternal gene flow among Slavic populations (Molecular Biology and Evolution 22: 1964-1975, 2005) objašnjen je genetički doprinos stanovnika jugoistočne Europe u oblikovanju genske zalihe modernih Europljana. Očinske linije uočene u jugoistočnoj Europi uspoređene su s 5017 linija iz 81 euroazijske populacije. Iako su u populacijama jugoistočne Europe uočene tipične europske haplogrupe, njihova razdioba i procjena starosti, ukazala je na značajnost regije u geografskom strukturiranju europske očinske zalihe gena. Naime, osnovno obilježje slavenskog patrilenearnog nasljeđa - visoka učestalost i varijabilnost haplogrupa R1a-SRY1532/M17 i I1b*-P37 (te niska učestalost E3b1-M78) je posljedica pretpovijesnih tokova gena: postglacijalne ekspanzije haplogrupe R1a iz područja Ukrajine, difuzije I1b* (xM26) haplogrupe iz područja jugoistočne prema južnoj i istočnoj Europi te gotovog izostanka značajnijeg širenja haplogrupe E3b1 prema područjima koja danas naseljavaju populacije koje govore slavenskim jezicima. Uloga jugoistočne Europe u procesu pretpovijesne kolonizacije kontinenta s posebnim naglaskom na različite obrasce nastanaka i širenja tzv. „paleolitskih“ i „neolitskih“ haplogrupa kromosoma Y izučena je u radu The role of Southeastern Europe (SEE) in origins and diffusion of major paternal lineages (Documenta Praehistorica XXXIII: 574-591, 2006). U radu Review of Croatian genetic heritage as revealed by mitochondrial DNA and Y chromosomal lineages (Croatian Medical Journal 46: 502-513, 2005) reanalizirani su svi podaci proizišli iz dotadašnjih filogenetičkih studija visoke rezolucije mitohondrijske DNA i kromosoma Y provedeni u općoj populaciji kontinentalne Hrvatske i izoliranim seoskim zajednicama s četiri jadranska otoka. U radu je pokazano da se filogeografski obrasci uočeni kod mitohondrijske DNA i kromosoma Y uklapaju u tipično europsko majčinsko i očinsko genetičko nasljeđe s izuzetkom mitohondrijske haplogrupe F i haplogrupe P* kromosoma Y koje ukazuju na povezanost s azijskim populacijama. U radu The population history of the Croatian linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view (Eur. J. Hum. Genet. 13: 902-912, 2005.) proučavana je različitost mitohondrijske DNA unutar manjinske zajednice Molise koja govori hrvatskim jezikom kako bi se utvrdila povezanost s parentalnom hrvatskom populacijom i geografski bliskom talijanskom. Utvrđeno je da nije bilo reproduktivne izolacije između dvije gografski bliske, ali kulturološki udaljene populacije. U gore navedenima znanstvenim radovima pristupnica je doprinijela osmišljavanju strategije istraživanja, pomagala u prikupljanju uzoraka, sudjelovala u dijelu genetičkih i statističkih analiza i interpretaciji rezultata te je sudjelovala u pisanju i odobrenju završnih verzija radova.
Antropogenetička varijabilnost devet autosomnih STR biljega (D3S1358, VWA, FGA, TH01, TPOX, CSF1PO, D5S818, D13S317, D7S820) analizirana je kod kontinentalne i pet otočnih populacija Hrvatske u radu Genetic variation at nine short tandem repeat loci in the Croatian populations (Human Biology 77: 471-486, 2005). Uočena je značajna heterogenost između otočnih populacija i kontinentalne populacije premda je ukupni koeficijent genetičke diferencijacije nizak (ali statistički značajan). Ukupan stupanj heterozigotnosti, broj alela po lokusu te varijanca dužine alela ne ukazuju na smanjenu genetičku varijabilnost kod otočnih populacija u odnosu na kontinentalnu populaciju. Uočena genetička varijabilnost između otočnih pupulacija i kopnene populacije te izostanak smanjene genetičke varijabilnosti populacija otoka u odnosu na kopnenu populaciju posljedica su visoke mutacijske stope karakteristične za izučavane lokuse i utjecaja genetičkog drifta. Pristupnica je aktivno sudjelovala u statističkim analizama i tumačenju rezultata te u pisanju i odobrenju finalne verzije rada.
U radu 3000 years of solitude: extreme differentiation in the island isolates of Dalmatia, Croatia (European Journal of Human Genetics 14: 478–487, 2006) analiziran je uzorak od 100 slučajno odabranih pojedinaca iz 10 malih seoskih otočnih zajednica istočnog Jadrana kako bi se odredila njihova genetička struktura. Temeljem analize 26 različitih STR biljega, međusobno udaljenih najmanje 5 cM, procijenjeni koeficijent genetičke diferencijacije ukazao je na različitost većine seoskih zajednica. Pomoću klasterirajućeg algoritma sadržanog u statističkom paketu STRUCTURE definirano je šest klastera od kojih je četiri odgovaralo pojedinačnim selima. Pristupnica je sudjelovala na terenskom istraživanju u prikupljanju uzoraka te u pisanju i odobrenju završne verzije rada.
Kao što je već radnije spomenuto, pristupnica aktivno sudjeluje u antropološkom i genetičko-epidemiloškom istraživanju romskih populacija što je vidljivo iz tri objavljena rada. U radu Calcaneous ultrasonographic assessment of bone mineral density in the Roma minority population of Croatia - Preliminary report. (Coll. Antropol. 30(4):761-765, 2006.) istraživana je gustoća kostiju s ciljem utvrđivanja prevalencije osteoporoze kod Roma Bajaša. Istraživanje je obuhvatilo 232 ispitanika te je utvrđeno kako je prevalencija osteoporoze kod ove skupine značajno veća nego u općoj populaciji Hrvatske. Visoka procijenjena prevalencija razvijene osteoporoze upućuje na daljnja istraživanja koja bi trebala obuhvatiti ispitivanja asocijacije niske mineralne gustoće kostiju i čimbenika povezanih s posebnim životnim uvjetima i reproduktivnim karakteristikama koje su prisutne u ovoj polu-sjedilačkoj romskoj populaciji. U radu Trapped between Tradition and Transition - Anthropological and Epidemiological Cross-sectional Study of Bayash Roma in Croatia (Croat. Med. J. 48: 708-719, 2007.) prikazani su rezultati antropološko epidemioloških istraživanja 266 Roma Bajaša iz Baranje i 162 Roma Bajaša iz Međimurja koji se temelje na analizi podataka o njhovoj etno-povijesti i demografskim kretanjima, uvjetima stanovanja, obrazovnju i zdravlju. Utvrđeno je kako su Romi Bajaši na obje ispitivane lokacije socijalno i ekonomski marginalizirani te da je neophodna pomoć šire zajednice za njihovo uključivanj u suvremene tokove društvenog razvoja. Dok su predhodna dva rada istraživala zdravstveni i socio-ekonomski status Roma, u radu Y-STR genetic diversity of Croatian (Bayash) Roma (Forensic Sci. Int. Genet. 2:e11-e13, 2008.) na uzorku od 146 odrasla Roma muškog spola analizirano je 17 mikrosatelitnih lokusa na kromosomu Y, te je pokazano kako su Romi Bajaši primjer genetički homogene zajednice koja pokazuje malu gensku raznolikost kao i nisku razinu raznolikosti haplotipova. U usporedbi ove romske zajednice sa ostalim europskim romskim zajednicama utvrđen je značajan stupanj osobnosti i njihove gentičke diferenciranosti. U navedenim radovima pristupnica je imala važnu ulogu u osmišljavanju strategije antropoloških i epidemioloških istraživanja Roma u Hrvatskoj, te u pripremi i izvođenju terenskog istraživanja. Također je aktivno sudjelovala u unošenju prikupljenih podataka u digitalnu bazu podataka, te u laboratorijskim i statističkim analizama kao i u pisanju i odobrenju završnih verzija radova. Nadalje, Romi kao ciljna populacija obrađeni su i u radu pod nazivom Dissecting the molecular architecture and origin of Bayash Romani patrilineages: Genetic influences from South-Asia and the Balkans (Am. J. Physic. Anthropol., elektronski objavljeno, 2008.).U tom su radu obrađene razdiobe očinskih nasljednih linija Roma Bajaša, a zatim su uspoređene s drugim europskim romskim populacijama te većinskim susjednim populacijama. Autori su u radu pokazali da je najveći učinak na patrilinearno genetičko obilježje Roma Bajaša imalo ancestralno indijsko nasljeđe, ali i genska zaliha većinskih populacija među kojima Romi žive uobličeno djelovanjem genetičkog drifta. Romi Bajaši istraživani su i u radu pod nazivom Traditional CVD Risk Factors and Socio-Economic Deprivation in Roma Minority Population of Croatia objavljenim u Coll. Antropol. 32: 315-319, 2008. godine. U tom je radu na više od 400 Bajaša iz Baranje i Međimurja praćen utjecaj socio-ekonomskog stanja na razvoj kardiovaskularnih bolesti. Uočena je nužnost ranog utvrđivanja rizičnih čimbenika kardiovaskularnih bolesti unutar malih izoliranih populacija. U oba spomenuta rada doprinos pristupnice je u osmišljavanju strategije antropoloških i epidemioloških istraživanja populacije Roma u Hrvatskoj. Osim toga, pristupnica je sudjelovala u pripremi i provođenju terenskog istraživanja, unošenju prikupljenih podataka u digitalnu bazu podataka, laboratorijskim i statističkim analizama, te pisanju i odobrenju završnih verzija radova.
U radu An mtDNA perspective of French genetic variation (Ann. Hum. Biol. 34(1):68-79, 2007.) analizirani su polimorfizmi mitohondrijske DNA na uzorku od 848 Francuza koji obitavaju na 12 različitih mjesta u zemlji. Utvrđeno je kako je raspodjela haplogrupa unutar istraživanog uzorka u skladu s raspodjelom haplogrupa u Europi, a posebice je u skladu sa raspodjelom u susjednim zemljama Europe. Jedino na uzroku francuskih Baska utvrđene su specifičnosti karakteristične za izolirane populacije, te velika učestalost haplogrupa povezanih sa širenjem neolitske kulture u Europi. Pristupnica je u ovom radu doprinjela molekularno-genetičkim laboratorijskim analizama te u odobravanju završne verzije rada.
Rad Effects of genome-wide heterozygosity on a range of biomedically relevant human quantitative traits (Hum. Mol. Genet. 16(2):233-241, 2007.) opisuje istraživanje mogućih utjecaja velikih demografskih promjena na globalno zdravlje. Ova kompleksna tematika istraživana je putem parametra relativne heterozigotnosti kod 15 svojstava vezanih uz bolesti, na četiri grupe ispitanika s dalmatinskih otoka koje se međusobno značajno razlikuju s obzirom na njihovo podrijetlo. Relativna heterozigotnost je računata iz podataka dobivenih analizom 1184 autosomna mikrosatelita i insercijskih/delecijskih polimorfizama. Utvrđeno je da outbreeding kao rezultat urbanizacije i migracije dovodi do povećane relativne heterozigotnosti što se može povoljno odraziti na niz svojstava koja utječu na ljudsko zdravlje. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju na kojem su prikupljeni uzorci te u pisanju i odobrenju završne verzije rada. Rezultati ovoga rada povezani su s istraživanjem objavljenim u radu Effects of isolation and inbreeding on human quantitative traits: an example of biochemical markers of hemostasis and inflammation (Hum Biol. 80: 513-533, 2008.) gdje je proučavan je utjecaj individualne cijelogenomske heterozigotnosti na biokemijske biljege hemostaze i upale te je utvrđeno kako proučavani biljezi nisu pod izrazitom poligenskom kontrolom. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju, statističkim analizama i odobravanju završne verzije rada.
Nadalje, slična predmetnost istraživana je i u radu pod nazivom Runs of Homozygosity in European Populations objavljenim u Am. J. Hum. Genet. 83: 359-375, 2008. godine. Ovdje je heterozigotnost proučavana na temelju podataka velike baze od 300.000 polimorfizama kod 2618 ispitanika iz dvije izolirane i dvije kozmopolitske populacije europskog podrijetla. U radu je utvrđena višestruka korist nizova heterozigotnosti u procjenjivanju razlika između izoliranih populacija, te je utvrđeno da su uobičajeni, kratki nizovi heterozigotnosti važni za istraživanja kompleksnih svojstava te da će u budućnosti imati ulogu u skraćivanju genomske regije u kojoj se proučavaju funkcionalne varijante gena. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju i odobrenju završne verzije rada.
U radu The major facilitator superfamily member SLC2A9 is a novel uric acidtransporter influencing serum urate concentrations, urate excretion and gout. (Nat. Genet. 40: 437-442, 2008.) opisuje se gen za prijenos mokraćne kiseline SLC2A9 „genome-wide“ asocijcjskom studijom. Identificirane su varijante unutar SLC2A9 gena koje objašnjavaju 1,7 do 5,3% varijance u koncentraciji mokraćne kiseline u serumu, kao i varijante koje su povezane sa smanjenim izlučivanjem mokraćne kiseline i gihtom. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju i odobrenju završne verzije rada.
Rad A Quantitative Trait Locus for SBP Maps Near KCNB1 and PTGIS in a Population Isolate. (Am. Jour. of Hypertension 22: 663-668, 2009.) prikazuje rezultate istraživanja cijelogenomske analize vezanosti utjecaja genske varijabilnosti na krvni tlak. Ovaj rad još jednom potvrđuje prednost malih izoliranih populacija za antropologenetička i epidemiološka istraživanja. Pristupnica je sudjelovala u terenskim istraživanjima, te u pisanju i odobravanju završne verzije rada.
3. Stručna i društvena djelatnost pristupnice
Dr. sc. Lovorka Barać Lauc član je mnogih domaćih i međunarodnih znanstvenih udruga: Hrvatskog antropološkog društva, Hrvatskog društva za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora, European Anthropological Association i European Society of Human Genetics.
Od 1993. godine član je Organizacijskog odbora znanstvenih skupova "School of Biological Anthropology", čija je tajnica bila od 1996. do 1999. godine. Od 1994. godine član je Organizacijskog odbora međunarodnih znanstvenih tečajeva "Anthropology and Health". 1998. vršila je dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnog skupa "4th International Congress of Physiological Anthropology", a 2002. godine Organizacijskog odbora međunarodnog skupa “13th Congress of the European Anthropological Association”.
Od 1992. godine član je uredničkog odbora međunarodnog znanstvenog časopisa "Collegium Antropologicum" (Hrvatska) koji je referiran u CC, SSCI, Index Medicus/ MEDLINE, International Current Awareness Service: Anthropology, International Bibliography of Social and Cultural Anthropology, Abstracts in Anthropology, Anthropological Literature, Biological Abstracts, BIOSIS Document ExpressTM, Linguistics and Language Behavior Abstracts, INIST/CNRS, Periodica Islamica, Sociological Abstracts, Science Culture SARL, UnCover i UNESCO DARE Databank.
4. Nastavna djelatnost pristupnice
Dr.sc. Lovorka Barać Lauc bila je nositeljica kolegija Metode u molekularnoj antropologiji na dodiplomskom Studiju antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te je su-nositeljica kolegija Molekularna antropologija na doktorskom studiju biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
5. Mišljenje i prijedlog povjerenstva
Uvidom u priloženu dokumentaciju i znanstvene radove vidljivo je da dr. sc. Lovorka Barać Lauc, a na temelju članka 33 stavak 2 i 3 te članka 32 stavak 5 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N. br. 123/03, 105/04 i 174/04), zadovoljava sve propozicije za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika.
Na temelju članka 32. stavka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine”, broj 123/03, 105/04 i 174/04) za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, minimalni uvjeti u okviru znanstvenog područja humanističkih znanosti, uključuju stupanj doktora znanosti, objavljenu znanstvenu knjigu (a3), i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), a pet znanstvenih radova ukupno (a1+a2). Nacionalno vijeće za znanost također je donijelo pravilnik o uvjetima u izbor u znanstvena znanja koji za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik na području humanističkih znanosti predviđa, radi poticanja interdisciplinarnosti, mogućnost da se pri izboru u znanstvena zvanja pristupnicima mogu računati i radovi u publikacijama s drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnog vijeća za znanost.
Područje znanstvenog rada dr.sc. Lovorka Barać Lauc je interdisciplinarno, no prvenstveno je vezano uz biološku antropologiju (antopogenetika, populacijska genetika, forenzična antropologija i genetička epidemiologija), a znanstveni radovi pristupnice objavljeni su većinom u časopisima koji pokrivaju biološka, a ne humanistička područja. Stoga smo mišljenja da bi u ovom slučaju bilo primjereno primjeniti gornje načelo.
S time u skladu nadalje navodimo uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u polju Biologija (Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, Nacionalno vijeće za znanost, 12. studeni 2007. godine):
a) najmanje objavljenih 30 znanstvenih radova zastupljenih u Current Contentsu;
b) pristupnik mora biti glavni autor (nositelj problematike ili autor koji je najviše pridonio rješavanju konkretnog problema) najmanje trećine objavljenih radova u CC (najmanje 10 radova);
c) najmanje jedna trećina znanstvenih radova objavljenih u CC mora biti objavljena u radovima s natprosječnim faktorom odjeka sukladno klasifikaciji Journal Citation Reports – ISI Thompson (za polje biologije on iznosi 1.138).
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da pristupnica zadovoljava sve gore navedene uvjete (Tablica 2).
Tablica 2
Brojčani prikaz znanstvene djelatnosti dr.sc. Lovorke Barać Lauc prema gore navedenim uvjetima
|Ukupan broj objavljenih znanstvenih radova |38 |
|Broj radova u časopisima zastupljenim u Current Contentsu |36 |
|Broj radova u časopisima s IF većim od 1.138 |21 |
|Broj radova u kojima je pristupnica glavni autor |16 |
|(u Tablici 1 označeni s *) | |
Također napominjemo da pristupnica udovoljava kriterije za izbor u ovo zvanje i prema Pravilniku o uvjetima za izbore u znanstvena i istraživačka zvanja Instituta za antropologiju, Zagreb, gdje za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, znanstvenici iz područja prirodnih znanosti uz stupanj doktora znanosti trebaju imati najmanje 32 objavljena rada (kategorije a1, a2, a3) od kojih je najmanje 21 iz a1 kategorije radova (originalni znanstveni radovi referirani u Current Contentsu) pri čemu pristupnica ima 38 na taj način kategorizirana rada od kojih 36 pripada kategoriji a1.
U skladu s prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr.sc. Lovorku Barać Lauc, višeg znanstvenog suradnika, izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija te odluku proslijedi Matičnom odboru za humanističke znanosti.
U Zagrebu, 4. prosinac, 2009. godine
Prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić
Prof.dr.sc. Branka Janićijević
Prof.dr.sc. Nina Smolej Narančić
Prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Branka Janićijević
Institut za antroplogiju
Prof.dr.sc. Nina Smolej Narančić
Institut za antroplogiju
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr.sc. Marijane Peričić Salihović, više znanstvene suradnice u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija zaposlene na Institutu za antropologiju, u znanstveno zvanje: ZNANSTVENI SAVJETNIK
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na 2. sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor pristupnice dr. sc. Marijane Peričić Salihović, više znanstvene suradnice u području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija zaposlene u Institutu za antropologiju, u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik prvi izbor, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
Nakon proučenog dostavljenog materijala podnosimo Naslovu sljedeće
I Z V J E Š Ć E I P R I J E D L O G
1. Podaci o životu i radu pristupnice
Marijana Peričić Salihović rođena je 1970. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Godine 1992. Marijana Peričić Salihović je diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer molekularna biologija.
Godine 1997. pristupnica je stekla akademski stupanj magistra prirodnih znanosti iz područja biologija smjer antropologija pod naslovom «Antropološka istraživanja populacijske strukture stanovništva jadranske obale analizom DNA polimorfizma» na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Školsku godinu 1999/2000. pristupnica je provela na stručnom usavršavanju u Institutu za antropologiju i humanu genetiku Ludwig Maximilianus Sveučilišta u Minhenu, Republika Njemačka kao stipendist DAAD-a.
Od 1999. do 2001. godine kontinuirano se stručno usavršavala u tromjesečnim razdobljima na Odjelu za evolucijsku biologiju Instituta za molekularnu i staničnu biologiju Sveučilišta u Tartuu, Estonija.
Godine 2003. pristupnica stiče akademski stupanj doktora znanosti iz polja biologija obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom «Genetička struktura stanovništva republike Hrvatske» na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1995. godine dr.sc. Marijana Peričić Salihović radi kao mlađi asistent na Institutu za antropologiju. Godine 1999. izabrana je u istraživačko zvanje asistent, a 2003. izabrana je u istraživačko zvanje viši asistent. Znanstveno zvanje znanstveni suradnik u području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija stekla je 2004. godine, a 2006. izabrana je u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik u području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija.
2. Znanstvena djelatnost pristupnice
Od 1995. godine dr. sc. Marijana Peričić Salihović aktivno sudjeluje u radu znanstvenih projekata koji su se provodili u okviru djelatnosti Instituta za antropologiju. Kao mlađi asistent sudjelovala je u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku znanstvenog projekta „Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske“ Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (3-01-133), a od 1996. godine projekta „Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske“ (019601). Od 1995. godine također je bila suradnik na znanstvenom projektu koji se provodio u sklopu zajedničkog odbora za znanstvenu suradnju sa SAD-om (putem Smithsonian Institution, Washington, D.C., USA) pod naslovom „Biological and Cultural Microdifferentiation among Rural Populations (Middle Dalmatia – Croatia)“ (1995-1998: JFP 259). Od 2002. godine dr. sc. Marijana Peričić Salihović sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku projekta „Populacijska struktura Hrvatske – antropogenetički pristup“ (0196005) Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 2007. godine sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku projekta „Molekularno-genetička obilježja populacije utemeljitelja – Romi kao model” (196-1962766-2763) Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Od 2006. godine sudjeluje u radu znanstveno-istraživačkog projekta „Population Structure and Genetic History of Western Balkan Roma” (br. 7349) organizacije The Wenner-Gren Foundation for Anthropological Research, Inc.
Rezultate dosadašnjih znanstvenih istraživanja dr. sc. Marijana Peičić Salihović objavila je u 38 znanstvenih radova koji su publicirani u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom (Tablica 1), te sa 31 priopćenjem sudjelovala je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Tablica 1. Popis obljavljenih znanstvenih radova
(Br = Redni broj rada (kronološki od najnovijih); CC = Da li je rad u Current Contentsu; IF= Impact factor časopisa u godini izlaska rada ili prosječan petogodišnji IF ovisno o dostupnosti; CIT = Citiranost. Izvor: ISI Web of Knowledge, * radovi u kojima je pristupnica glavni autor i/ili glavni nositelj problematike)
|Rad (Autor, naslov, časopis, volumen, raspon stranica, godina,) |Br |CC |IF |CIT |
|Barbalić, M., N. Smolej Narančić, T. Škarić-Jurić, M. Peričić Salihović, I. |1 |DA |3,122 |Nema |
|Martinović Klarić, L. Barač Lauc, B. Janićijević, M. Farrall, I. Rudan, H. Campbell,| | | |podataka |
|A.F. Wright, N.D. Hastie, P. Rudan: A Quantitative Trait Locus for SBP Maps Near | | | | |
|KCNB1 and PTGIS in a Population Isolate. American Journal of Hypertension. 22: | | | | |
|663-668, 2009. | | | | |
|Martinović Klarić, I., M. Peričić Salihović, L. Barać Lauc, L.A. Zhivotovsky, S. |2 |DA |2,353 |Nema |
|Rootsi, B. Janićijević: Dissecting the molecular architecture and origin of Bayash | | | |podataka |
|Romani patrilineages: Genetic influences from South-Asia and the Balkans. Am. J. | | | | |
|Physic. Anthropol., 138: 333-342, 2008. * | | | | |
|McQuillan, R., A-L. Leutenegger, R. Abdel-Rahman, C.S. Franklin, M. Peričić, L. |3 |DA |10,153 |16 |
|Barać Lauc, N. Smolej-Narančić, B. Janićijević, O. Polašek, A. Tenesa, A.K. MacLeod,| | | | |
|S.M. Farrington, P. Rudan, C. Hayward, V. Vitart, I. Rudan, S.H. Wild, M.G. Dunlop, | | | | |
|A.F. Wright, H. Campbell, J.F. Wilson: Runs of Homozygosity in European Populations.| | | | |
|Am. J. Hum. Genet. 83: 359-375, 2008. | | | | |
|Pokupčić, K., S. Cukrov, I. Martinović Klarić, M. Peričić Salihović, L. Barać Lauc, |4 |DA |1,374 |1 |
|A. Balžanović, B. Janićijević Y-STR genetic diversity of Croatian (Bayash) Roma. | | | | |
|Forensic Sci. Int. Genet. 2:e11-e13, 2008. | | | | |
|Pulanić D., O. Polasek, M. Petrovecki, A. Vorko-Jović, M. Peričić, L. Lauc Barać, I.|5 |DA |0,807 |Nema |
|Klarić Martinović, Z. Biloglav, I. Kolčić, L. Zgaga, A.D. Carothers, S. Ramić, M. | | | |podataka |
|Setić, B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, K. Bućan, D. Rudan, G. Lowe, A. Rumley, | | | | |
|P. Rudan, H. Campbell, I. Rudan: Effects of isolation and inbreeding on human | | | | |
|quantitative traits: an example of biochemical markers of hemostasis and | | | | |
|inflammation. Hum Biol. 80: 513-533, 2008. | | | | |
|Vitart, V., I. Rudan, C. Hayward, N.K. Gray, J. Floyd, C.N.A. Palmer, S.A. Knott, I.|6 |DA |30,259 |55 |
|Kolčić, O. Polašek, J. Graessler, J.F. Wilson, A. Marinaki, P.L. Riches, B. | | | | |
|Janićijević, N. Smolej-Narančić, B. Gorgoni, J. Morgan, S. Campbell, Z. Biloglav, L.| | | | |
|Barać-Lauc, M. Peričić, I. Martinovic Klaric, L. Zgaga, T. Škarić-Jurić, X. Shu, | | | | |
|S.H. Wild, W.A. Richardson, P. Hohenstein, C.H. Kimber, A. Tenesa, L.A. Donnelly, | | | | |
|L.D. Fairbanks, M. Aringer, P.M. McKeigue, S.H. Ralston, A.D. Morris, P. Rudan, N.D.| | | | |
|Hastie, H. Campbell, A.F. Wright: SLC2A9 is a newly identified urate transporter | | | | |
|influencing serum urate concentration, urate excretion and gout. Nature Genetics. | | | | |
|40: 437-442, 2008. | | | | |
|Zeljko, H., T. Škarić-Jurić, N. Smolej Narančić, M. Peričić Salihović, I. Martinović|7 |DA |0,687 |0 |
|Klarić, M. Barbalić, B. Starčević, L. Barać Lauc, B. Janićijević: Traditional CVD | | | | |
|Risk Factors and Socio-Economic Deprivation in Roma Minority Population of Croatia. | | | | |
|Collegium Antropologicum. 32: 667-676, 2008. | | | | |
|Campbell H. A.D. Carothers, I. Rudan, C. Hayward, Z. Biloglav, L. Barać, M. Peričić,|8 |DA |7,806 |15 |
|B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, O. Polašek, I. Kolčić, J.L. Weber, N.D. Hastie, | | | | |
|P. Rudan, A.F.Wright. Effects of genome-wide heterozygosity on a range of | | | | |
|biomedically relevant human quantitative traits. Hum. Mol. Genet. 16(2):233-241, | | | | |
|2007. | | | | |
|Richard C., E. Pennarun, T. Kivisild, K. Tambets. HV. Tolk, E. Metspalu, M. Reidla, |9 |DA |1,060 |6 |
|S. Chevalier, S. Giraudet, L. Barać Lauc, M. Peričić, P. Rudan. M. Claustres, H. | | | | |
|Journel, I. Dorval, C. Muller, R.Villems, A.Chaventre, JP. Moisan. An mtDNA | | | | |
|perspective of French genetic variation. Ann. Hum. Biol. 34(1):68-79, 2007. | | | | |
|Škarić-Jurić, T., I. Martinović Klarić, N. Smolej Narančić, S. Drmić, M. Peričić |10 |DA |1,174 |1 |
|Salihović, L. Barać Lauc, J. Miličić, M. Barabalić, M. Zajc, B. Janićijević: Trapped| | | | |
|between Tradition and Transition - Anthropological and Epidemiological | | | | |
|Cross-sectional Study of Bayash Roma in Croatia. Croat. Med. J. 48: 708-719, 2007. | | | | |
|Peričić M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, P. Rajić Šikanjić, B. Janićijević, |11 |NE |- |- |
|P. Rudan. The role of Southeastern Europe in origins and diffusion of major paternal| | | | |
|lineages. Documenta Praehistorica XXXIII 11-16, 2006.* | | | | |
|Škarić-Jurić, T., M. Zajc, N. Smolej Narančić, M. Barbalić, M. Peričić, L. Barać |12 |DA |0,349 |2 |
|Lauc: Calcaneous Ultrasonographic Assessment of Bone Mineral Density In the Roma | | | | |
|Minority Population of Croatia – Preliminary Report. Collegium Antropologicum. 30: | | | | |
|761-765, 2006. | | | | |
|Vitart, V., Z. Biloglav, C. Hayward, B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, L. Barać, |13 |DA |3,697 |25 |
|M. Peričić, I. Martinović-Klarić, T. Škarić-Jurić, M. Barbalić, O. Polašek, I. | | | | |
|Kolčić, A. Carothers, P. Rudan, N. Hastie, A. Wright, H. Campbell, I. Rudan: 3000 | | | | |
|Years of Solitude: Extreme Differentiation in the Island Isolates of Dalmatia, | | | | |
|Croatia. European Journal of Human Genetics. 14: 478-487, 2006. | | | | |
|Babalini C., C. Martinez-Labarga, H-V. Tolk, T. Kivisild, R. Giampaolo, T. Tarsi, I.|14 |DA |3,251 |1 |
|Contini, L. Barać, B. Janićijević, I. Martinović Klarić, M. Peričić, A. Sujoldžić, | | | | |
|R. Villems, G. Biondi, P. Rudan, O. Rickards. The population history of the Croatian| | | | |
|linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view. Eur. J. Hum. Genet.| | | | |
|13: 902-912, 2005. | | | | |
|Barać Lauc, L., M. Peričić, I. Martinović Klarić, A. Šijački, D. Popović, B. |15 |DA |1,577 |7 |
|Janićijević, P. Rudan. Y chromosome STR polymorphisms in a Serbian population | | | | |
|sample. Forensic Sci. Int. 150(1): 97-101, 2005. | | | | |
|Martinović Klarić I., L. Barać Lauc, M. Peričić, B. Janićijević, R. Terzić, I. |16 |DA |1,577 |3 |
|Čolak, A. Kvesić, P. Rudan. Evaluation of Y-STR variation in Bosnian and | | | | |
|Herzegovinian populations. Forensic Sci. Int. 154(2): 252-256, 2005. | | | | |
|Martinović Klarić, I., M. Peričić, L. Barać Lauc, B. Janićijević, M. Kubat, D. |17 |DA |0,96 |3 |
|Pavičić, I. Rudan, N. Wang, L. Jin, R. Chakraborty, R. Deka, P. Rudan. Genetic | | | | |
|Variation at nine short tandem repeat loci in the Croatian populations. Hum. Biol. | | | | |
|77(4): 471-486, 2005. * | | | | |
|Peričić, M., I. Martinović Klarić, L. Barać Lauc, B. Janićijević, D. Đorđević, Lj. |18 |DA |1,577 |6 |
|Efremovska, P. Rudan. Population genetics of 8 Y chromosome STR loci in Macedonians | | | | |
|and Macedonian Romani. Forensic Sci. Int. 154(2): 257-261, 2005. * | | | | |
|Peričić, M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, P. Rudan. Review |19 |DA |0,789 |5 |
|of Croatian genetic heritage as revealed by mitochondrial DNA and Y chromosomal | | | | |
|lineages. Croat. Med. J. 46(4): 502-513, 2005.* | | | | |
|Peričić, M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, S. Rootsi, B. Janićijević, I. |20 |DA |6,233 |22 |
|Rudan, R. Terzić, I. Čolak, A. Kvesić, D. Popović, A. Šijački, I. Behluli, D. | | | | |
|Đorđević, Lj. Efremovska, Đ. D. Bajec, B. D. Stefanović, R. Villems, P. Rudan. | | | | |
|High-resolution phylogenetic analysis of Southeastern Europe (SEE) traces major | | | | |
|episodes of paternal gene flow among Slavic populations. Mol. Biol. Evol. 22(10): | | | | |
|1964-1975, 2005. * | | | | |
|Škarić-Jurić, T., E. Ginsburg, E. Kobyliansky, I. Malkin, M. Barbalić, M. Peričić, |21 |DA |0,325 |2 |
|J. Miličić, N. Smolej Narančić, P. Rudan: Segregation Analysis of Systolic and | | | | |
|Diastolic Blood Pressure in Middle Dalmatia Island Population. Collegium | | | | |
|Antropologicum. 29 (2005) 301-307. | | | | |
|Barbalić, M., M. Peričić, T. Škarić-Jurić, N. Smolej Narančić: ACE Alu Insertion |22 |DA |0,373 |5 |
|Polymorphism in Croatia and Its Isolates. Collegium Antropologicum. 28: 603-610, | | | | |
|2004.* | | | | |
|Cvjetan, S., H.-V. Tolk, L. Barać Lauc, I. Čolak, D. Đorđević, Lj. Efremovska, B. |23 |DA |0,373 |9 |
|Janićijević, A. Kvesić, I. Martinović Klarić, E. Metspalu, M. Peričić, J. Parik, D. | | | | |
|Popović, A. Šijački, R. Terzić, R. Villems, P. Rudan. Frequenices of mtDNA | | | | |
|haplogroups in Souhteastern Europe – Croatians, Bosnians and Herzegovinians, | | | | |
|Serbians, Macedonians and Macedonian Romani. Coll. Antropol. 28: 193-198, 2004.* | | | | |
|Loogyali, E.L., U. Roostalu, B.A. Malyarchuk, M.V. Derenko, T. Kivisild, E. |24 |DA |6,355 |52 |
|Metspalu, K. Tambets, M. Reidla, HV. Tolk, J. Parik, E. Pennarun, S. Laos, | | | | |
|A.Lunkina, M. Golubenko, L. Barać, M. Peričić, O.P. Balanovsky, V. Gusar, E.K. | | | | |
|Khusnutdinova, V. Stepanov, V. Puzyrev, P. Rudan, E.V. Balanovska, E. Grechanina, | | | | |
|C.Richard, Disuniting uniformity: A pied cladistic canvas of mtDNA haplogroup H in | | | | |
|Eurasia. Mol. Biol. Evol. 21: 2012-2021, 2004. | | | | |
|Kubat M., J. Škavić, I. Behluli, B. Nuraj, T. Bekteshi, M. Behluli, I. Martinović |25 |DA |2,106 |10 |
|Klarić, M. Peričić: Population Genetics of the 15 AmpFlSTR Identifiler Loci in | | | | |
|Kosovo Albanians. Int. J. Leg. Med. 118: 115-118, 2004.* | | | | |
|Peričić M., L. Barać Lauc, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, I. Behluli, P. |26 |DA |1,388 |8 |
|Rudan. Y chromosome haplotypes in Albanian population from Kosovo. Forensic Sci. | | | | |
|Int. 146: 61-64, 2004. * | | | | |
|Rootsi S., C. Magri, T. Kivisild, G. Benuzzi, H. Help, M. Bermisheva, I. Kutuev, L. |27 |DA |12,34 |69 |
|Barać, M. Peričić, O. Balanovsky, A. Pshenichnov, D. Dion, M.Grobei, | | | | |
|L.A.Zhivotovsky, V. Battaglia, A. Achilli, N. Al-Zahery, J. Parik, R. King, C. | | | | |
|Cinnioglu, E. Khusnutdinova, P. Rudan, E. Balanovska, W. Scheffrahn, M. Simonescu. | | | | |
|Phylogeography of Y-chromosome haplogroup I reveals distinct domains of prehistoric | | | | |
|gene flow in Europe. Am. J. Hum. Genet. 75: 128-137, 2004. | | | | |
|Tambets K., S. Rootsi, T. Kivisild, H. Help, P. Serk, E.L. Loogvali, H.V. Tolk, M. |28 |DA |12,34 |58 |
|Reidla, E. Metspalu, L. Pliss, O. Balanovsky, A. Pshenichnov, E.Balanovska, M. | | | | |
|Gubina, S. Zhadanov, L. Osipova, L. Damba, M. Voevoda, I. Kutuev, M. Bermisheva, E. | | | | |
|Khusnutdinova, V. Gusar, E. Grechanina, J. Parik, E. Pennarun, C. Richard, A. | | | | |
|Chaventre, J.P. Moisan, L. Barać, M. Peričić, P. Rudan, R. Terzic, I. Mikerezi, A. | | | | |
|Krumina, V. Baumanis, S. Koziel, O. Rickards, G.F. De Stefano, N. Anagnou, K.I. | | | | |
|Pappa, E. Michalodimitrakis, V. Ferak, S. Furedi, R. Komel, L. Beckman, R. Villems. | | | | |
|The western and eastern roots of the Saami - The story of genetic "outliers" told by| | | | |
|mitochondrial DNA and Y chromosomes. Am. J. Hum. Genet. 74: 661-682, 2004. | | | | |
|Rudan, I., T. Škarić-Jurić, N. Smolej Narančić, B. Janićijević, D. Rudan, I. |29 |DA |0,373 |6 |
|Martinović Klarić, L. Barać, M. Peričić, R. Galić, M. Lethbridge-Čejku, P. Rudan: | | | | |
|Inbreeding and Susceptibility to Osteoporosis in Croatian Island Isolates. Collegium| | | | |
|Antropologicum. 28 585-601, 2004. | | | | |
|Rudan, P., B. Janićijević, V. Jovanović, J. Miličić, N. Smolej Narančić, A. |30 |DA |0,373 |7 |
|Sujoldžić, L. Szirovicza, T. Škarić-Jurić, L. Barać Lauc, T. Lauc, I. | | | | |
|Martinović,Klarić, M. Peričić, D. Rudan, I. Rudan: Holistic Anthropological Research| | | | |
|of Hvar Islanders, Croatia: From Parish Registries to DNA Studies in 33 Years. | | | | |
|Collegium Antropologicum. 28 Suppl. 2 321-343, 2004. | | | | |
|Barać L., M. Peričić, I. Martinovic Klaric, B. Janićijević, J. Parik, S. Rootsi, P. |31 |DA |2,04 |10 |
|Rudan: Y chromosome STRs in Croatians. Forensic Sci. Int. 138: 127-133, 2003. * | | | | |
|Barać L., M. Peričić, I. Martinović Klarić, S. Rootsi, B. Janićijević, T. Kivisild, |32 |DA |3,95 |32 |
|J. Parik, I. Rudan, R. Villems, P. Rudan: Y chromosomal heritage of Croatian | | | | |
|population and its island isolates. Eur. J. Hum. Genet. 11: 535-42, 2003. * | | | | |
|Martinović Klarić, I., L. Barać, D. Buković, I. Furač, G. Geber, B. Janićijević, M. |33 |DA |1,349 |4 |
|Kubat, M. Peričić, B. Vidović Pupić, P. Rudan: STR variation in eight village | | | | |
|populations of the island of Korčula (Croatia). Ann. Hum. Biol. 28: 281-294, 2001. | | | | |
|Tolk, H.V., L. Barać, M. Peričić, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, H. Campbell,|34 |DA |3,95 |19 |
|I. Rudan, T. Kivisild, R. Villems, P. Rudan: The evidence of mtDNA haplogroup F in a| | | | |
|European population and its ethnohistoric implications. Eur. J. Hum. Genet. 9: | | | | |
|717-723, 2001.* | | | | |
|Martinović Klarić, I., L. Barać, D. Buković, I. Furač, G. Geber, B. Janićijević, M. |35 |DA |Nema |2 |
|Kubat, M. Peričić, B. Vidović, P. Rudan: STR Polymorphisms in the Population of the | | |podataka | |
|Island of Brač, Croatia. HOMO 51: 141-150, 2000. | | | | |
|Tolk, H.V., M. Peričić, L. Barać, I. Martinović Klarić, B. Janićijević, I. Rudan, J.|36 |DA |0,631 |25 |
|Parik, R. Villems, P. Rudan: MtDNA Haplogroups in the Populations of Croatian | | | | |
|Adriatic Islands. Coll. Antropol. 24: 267-279, 2000. * | | | | |
|Martinović, I., L. Barać, I. Furač, B. Janićijević, M. Kubat, M. Peričić, B. |37 |DA |1,364 |15 |
|Vidović, P. Rudan: STR polymorphisms in the population of the island of Hvar. Hum. | | | | |
|Biol. 71: 343-354, 1999. | | | | |
|Grubić, Z., R. Žunec, E. Čečuk-Jeličić, V. Kerhin-Brkljačić, D. Kaštelan, L. Barać, |38 |DA |0,631 |6 |
|B. Janićijević, I. Martinović, M. Peričić, L.A. Bennett, P. Rudan, A. Kaštelan: HLA | | | | |
|Class II Gene and Haplotype Diversity in the Population of the island of Hvar, | | | | |
|Croatia. Coll. Antropol. 22: 157-168, 1998. | | | | |
Nakon posljednjeg izbora dr. sc. Marijana Peričić Salihović objavila je 19 radova (u tablici 1 se navode pod rednim brojevima od 1 do 13 i od 16 do 21) u kojima nastavlja s antropološkim i antropogenetičkim istraživanjima izučavajući genetičke polimorfizme u nerekombinirajućem dijelu kromosoma Y i mitohondrijskoj DNA na populacijama jugoistočne Europe, te sudjeluje u sveobuhvatnoj antropološkoj i genetičko-epidemiološkoj studiji romskih populacija i izoliranim otočnim populacijama.
Antropogenetički pristup izučavanju kromosoma Y u radovima pristupnice temelji se na filogenetičkoj analizi visoke rezolucije kromosoma Y na 26 SNP/indel mutacija i 9 STR lokusa kod 681 muškaraca iz sedam populacija jugoistočne Europe U radu High-resolution phylogenetic analysis of Southeastern Europe (SEE) traces major episodes of paternal gene flow among Slavic populations (Molecular Biology and Evolution 22: 1964-1975, 2005) objašnjen je genetički doprinos stanovnika jugoistočne Europe u oblikovanju genske zalihe modernih europljana. Očinske linije uočene u jugoistočnoj Europi uspoređene su s 5017 linija iz 81 euroazijske populacije. Iako su u populacijama jugoistočne Europe uočene tipične europske haplogrupe, njihova razdioba i procjena starosti, ukazala je na značajnost regije u geografskom strukturiranju europske očinske zalihe gena. Naime, osnovno obilježje slavenskog patrilenearnog nasljeđa - visoka učestalost i varijabilnost haplogrupa R1a-SRY1532/M17 i I1b*-P37 (te niska učestalost E3b1-M78) je posljedica pretpovijesnih tokova gena: postglacijalne ekspanzije haplogrupe R1a iz područja Ukrajine, difuzije I1b* (xM26) haplogrupe iz područja jugoistočne prema južnoj i istočnoj Europi te gotovog izostanka značajnijeg širenja haplogrupe E3b1 prema područjima koja danas naseljavaju populacije koje govore slavenskim jezicima. Uloga jugoistočne Europe u procesu pretpovijesne kolonizacije kontinenta s posebnim naglaskom na različite obrasce nastanaka i širenja tzv. „paleolitskih“ i „neolitskih“ haplogrupa kromosoma Y izučena je u radu The role of Southeastern Europe (SEE) in origins and diffusion of major paternal lineages (Documenta Praehistorica XXXIII: 574-591, 2006). U radu Review of Croatian genetic heritage as revealed by mitochondrial DNA and Y chromosomal lineages (Croatian Medical Journal 46: 502-513, 2005) reanalizirani su svi podaci proizišli iz dotadašnjih filogenetičkih studija visoke rezolucije mitohondrijske DNA i kromosoma Y provedeni u općoj populaciji kontinentalne Hrvatske i izoliranim seoskim zajednicama s četiri jadranska otoka. U radu je pokazano da se filogeografski obrasci uočeni kod mtDNA i kromosoma Y uklapaju u tipično europsko majčinsko i očinsko genetičko nasljeđe s izuzetkom mitohondrijske haplogrupe F i haplogrupe P* kromosoma Y koje ukazuju na povezanost s azijskim populacijama. U radu The population history of the Croatian linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view (Eur. J. Hum. Genet. 13: 902-912, 2005.) proučavana je različitost mitohondrijske DNA unutar manjinske zajednice Molise koja govori hrvatskim jezikom kako bi se utvrdila povezanost s parentalnom hrvatskom populacijom i geografski bliskom talijanskom. Utvrđeno je da nije bilo reproduktivne izolacije između dvije gografski bliske, ali kulturološki udaljene populacije. U gore navedenima znanstvenim radovima pristupnica je doprinijela osmišljavanju strategije istraživanja, pomagala u prikupljanju uzoraka, sudjelovala u dijelu genetičkih istraživanja, u statističkim analizama i interpretaciji rezultata te je sudjelovala u pisanju i odobrenju završnih verzija radova.
Antropogenetička varijabilnost devet autosomnih STR biljega (D3S1358, VWA, FGA, TH01, TPOX, CSF1PO, D5S818, D13S317, D7S820) analizirana je kod kontinentalne i pet otočnih populacija Hrvatske u radu Genetic variation at nine short tandem repeat loci in the Croatian populations (Human Biology 77: 471-486, 2005). Uočena je značajna heterogenost između otočnih populacija i kontinentalne populacije premda je ukupni koeficijent genetičke diferencijacije nizak (ali statistički značajan). Ukupan stupanj heterozigotnosti, broj alela po lokusu te varijanca dužine alela ne ukazuju na smanjenu genetičku varijabilnost kod otočnih populacija u odnosu na kontinentalnu populaciju. Uočena genetička varijabilnost između otočnih pupulacija i kopnene populacije te izostanak smanjene genetičke varijabilnosti populacija otoka u odnosu na kopnenu populaciju posljedica su visoke mutacijske stope karakteristične za izučavane lokuse i utjecaja genetičkog drifta. Pristupnica je sudjelovala u statističkim analizama i interpretaciji rezultata kao i u pisanju i odobrenju završne verzije rada.
Budući da visokopromjenjivi (STR) biljezi kromosoma Y imaju značajnu primjenu u forenzičkoj antropologiji, stvaranje baze podataka koje uključuju sve veći broj populacija jedan je od trenutno najvažnijih zadataka ove grane antropologije. Kako bi populacijske studije o stanovništvu jugoistočne Europe, utemeljene na podacima o haplotipovima 8 STR biljega kromosoma Y, postale dostupne svjetskoj forenzičkoj i sveukupnoj znanstvenoj zajednici, objavljeni su sljedeći radovi: Evaluation of Y-STR variation in Bosnian and Herzegovinian populations (Forensic Science International, 154: 252-256, 2005) i Population genetics of 8 Y chromosome STR loci in Macedonians and Macedonian Romani (Forensic Science International 154: 257-261, 2005). Pristupnica je aktivno sudjelovala u svim postupcima koji su rezultirali navedenim radovima, značajno je doprinijela osmišljavanju strategije navedenih istraživanja, sudjelovala je u prikupljanju uzoraka iz različitih populacija u jugoistočnoj Europi, genetičkim i statističkim analizama podataka i interpretaciji rezultata te je sudjelovala u pisanju i odobrenju završnih verzija navedenih radova.
Pristupnica je također sudjelovala u antropološkom istraživanju otočnih populacija srednje Dalmacije u radu Segregation analysis of systolic and diastolic blood pressure in Middle Dalmatia Island population (Coll. Antropol. 29(1): 301-307, 2005.). Tematika rada obrađuje kompleksne segregacije sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka na obiteljskim podacima seoskog stanovništva srednjodalmatinskih otoka Brača, Hvara i Korčule te poluotoka Pelješca. Svrha provedene analize bila je prepoznati potencijalnu prisutnost jednog gena velikog učinka (tzv. major gena) odgovornog za visoku prevalenciju hipertenzije u ovoj populaciji. Dobiveni rezultati indiciraju heterogenost uzorka u genetičkoj determiniranosti sistoličkog krvnog tlaka, te opravdavaju daljnju potragu za potencijalno najpogodnijom subpopulacijom za nadolazeća genetičko-epidemiološka istraživanja hipertenzije. Rad A Quantitative Trait Locus for SBP Maps Near KCNB1 and PTGIS in a Population Isolate. (Am. Jour. of Hypertension 22: 663-668, 2009.) nadovezuje se na tematiku prethodnog rada te cijelogenomskom analizom vezanosti pokazuje utjecaj genske varijabilnosti na krvni tlak. Ovaj rad još jednom potvrđuje prednost malih izoliranih populacija za antropologenetička i epidemiološka istraživanja. Pristupnica je u oba rada sudjelovala u terenskim istraživanjima, te u pisanju i odobravanju završne verzije rada.
U radu 3000 years of solitude: extreme differentiation in the island isolates of Dalmatia, Croatia (European Journal of Human Genetics 14: 478–487, 2006) istraživan je uzorak od 100 slučajno odabranih pojedinaca iz 10 malih seoskih otočnih zajednica istočnog Jadrana kako bi se analizirala njihova genetička struktura. Temeljem analize 26 različitih STR biljega, međusobno udaljenih najmanje 5 cM, procijenjeni koeficijent genetičke diferencijacije ukazao je na različitost većine seoskih zajednica. Pomoću klasterirajućeg algoritma sadržanog u statističkom paketu STRUCTURE definirano je šest klastera od kojih je četiri odgovaralo pojedinačnim selima. Pristupnica je sudjelovala u prikupljanju uzoraka te u pisanju i odobrenju završne verzije rada.
Kao što je već ranije spomenuto, pristupnica aktivno sudjeluje u antropološkom i genetičko-epidemiloškom istraživanju romskih populacija što je vidljivo iz tri objavljena rada. U radu Calcaneous ultrasonographic assessment of bone mineral density in the Roma minority population of Croatia - Preliminary report. (Coll. Antropol. 30(4):761-765, 2006.) istraživana je gustoća kostiju s ciljem utvrđivanja prevalencije osteoporoze kod Roma Bajaša. Istraživanje je obuhvatilo 232 ispitanika te je utvrđeno kako je prevalencija osteoporoze kod ove skupine značajno veća nego u općoj populaciji hrvatske. Visoka procijenjena prevalencija razvijene osteoporoze upućuje na daljnja istraživanja koja bi trebala obuhvatiti ispitivanja asocijacije niske mineralne gustoće kostiju i čimbenika povezanih s posebnim životnim stilom i reproduktivnim karakteristikama koji su prisutni u ovoj polu-sjedilačkoj Romskoj populaciji. U radu Trapped between Tradition and Transition - Anthropological and Epidemiological Cross-sectional Study of Bayash Roma in Croatia (Croat. Med. J. 48: 708-719, 2007.) prikazani su rezultati antropološko epidemioloških istraživanja 266 Roma Bajaša iz Baranje i 162 iz Međimurja koji se temelje na analizi podataka o njihovoj etno-povijesti i demografskim kretanjima, uvjetima stanovanja, obrazovanju i zdravlju. Utvrđeno je kako su Romi Bajaši na obje lokacije socijalno i ekonomski marginalizirani te da je neophodna pomoć šire zajednice za njihovo uključivanje u suvremene tokove društvenog razvoja. Dok su predhodna dva rada istraživala zdravstveni i socio-ekonomski status Roma, u radu Y-STR genetic diversity of Croatian (Bayash) Roma (Forensic Sci. Int. Genet. 2:e11-e13, 2008.) na uzorku od 146 odrasla Roma muškog spola analizirano je 17 mikrosatelitnih lokusa na kromosomu Y, te je pokazano kako su Romi Bajaši primjer genetički homogene zajednice koja pokazuje nisu gensku raznolikost kao i nisku raznolikost haplotipova. U usporedbi ove romske zajednice sa ostalim europskim romskim zajednicama utvrđen je značajan stupanj osobnosti i gentičke diferenciranosti. Tematika istraživanja romskih populacija obrađena je i u radu Dissecting the molecular architecture and origin of Bayash Romani patrilineages: Genetic influences from South-Asia and the Balkans (Am. J. Physic. Anthropol., 138: 333-342, 2008.) gdje su prikazane razdiobe očinskih nasljednih linija Roma Bajaša te njihova usporedba s europskim romskim populacijama i većinskim susjednim populacijama. Utvrđeno je da je na očinsko genetičko obilježje Roma Bajaša utjecalo ancestralno indijsko nasljeđe te genska zaliha okolnih većinskih populacija pod djelovanjem genetičkog pomaka. Utjecaj socio-ekonomskog stanja Roma Bajša na nastajanje kardiovaskularnih bolesti obrađen je u radu Traditional CVD Risk Factors and Socio-Economic Deprivation in Roma Minority Population of Croatia (Coll. Antropol. 32: 315-319, 2008.) na uzorku od 423 Bajaša iz Baranje i Međimurja. Utvrđena je iznimna potreba za ranom detekcijom rizičnih faktora za kardiovaskularne bolesti u malim izoliranim populacijama. U navedenim radovima pristupnica je značajno doprinijela osmišljavanju strategije antropoloških i epidemioloških istraživanja Roma u Hrvatskoj, pomagala je u pripremi i izvođenju terenskog istraživanja, sudjelovala u unošenju prikupljenih podataka u digitalnu bazu podataka, sudjelovala je u laboratorijskim i statističkim analizama, u pisanju i odobrenju završnih verzija radova.
U radu An mtDNA perspective of French genetic variation (Ann. Hum. Biol. 34(1):68-79, 2007.) analizirani su polimorfizmi mitohondrijske DNA na uzorku od 848 Francuza sa 12 različitih lokacija. Utvrđeno je kako je raspodjela haplogrupa unutar istraživanog uzorka u skladu s raspodjelom haplogrupa u Europi, a posebice je u skladu s raspodjelom u susjednim zemljama. Na uzroku francuskih Baska utvrđene su specifičnosti karakteristične za izolirane populacije, te velika učestalost haplogrupa povezanih sa širenjem neolitske kulture u Europi. Pristupnica je u ovom radu doprinijela laboratorijskim analizama i to posebice u sekvenciranju HVS I regije te u odobravanju završne verzije rada.
Rad Effects of genome-wide heterozygosity on a range of biomedically relevant human quantitative traits (Hum. Mol. Genet. 16(2):233-241, 2007.) opisuje istraživanje mogućih utjecaja velikih demografskih promjena na globalno zdravlje. Ova kompleksna tematika istraživana je putem parametra relativne heterozigotnosti kod 15 svojstava vezanih uz bolesti, na četiri grupe ispitanika s dalmatinskih otoka koje se međusobno značajno razlikuju s obzirom na njihovo podrijetlo. Relativna heterozigotnost je računata iz podataka dobivenih analizom 1184 autosomna mikrosatelita i insercijskih/delecijskih polimorfizama. Utvrđeno je da outbreeding kao rezultat urbanizacije i migracije dovodi do povećane relativne heterozigotnosti što se može povoljno odraziti na niz svojstava koja utječu na ljudsko zdravlje. Pristupnica je sudjelovala u prikupljanju uzoraka te u pisanju i odobrenju završne verzije rada. Proučavanje heterozigotnosti je također glavna tematika rada Runs of Homozygosity in European Populations (Am. J. Hum. Genet. 83: 359-375, 2008.) gdje su korišteni podaci 300.000 polimorfizama jedne baze kod 2618 ispitanika iz dvije izolirane i dvije kozmopolitske populacije europskog podrijetla kako bi se istražila mogućnost procjene autozigotnosti iz podataka o nizovima heterozigotnosti. Utvrđeno je da su nizovi heterozigotnosti od višestruke koristi prilikom utvrđivanja razlika između izoliranih populacija, također je utvrđeno da su uobičajeni, kratki nizovi heterozigotnosti korisni kod istraživanja kompleksnih svojstav te da će u budućnosti imati ulogu u skraćivanju genomske regije u kojoj se proučavaju funkcionalne varijane gena. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju i odobrenju završne verzije rada.
U radu The major facilitator superfamily member SLC2A9 is a novel uric acidtransporter influencing serum urate concentrations, urate excretion and gout. (Nat. Genet. 40: 437-442, 2008.) opisuje se otkriće gena za prijenos mokraćne kiseline SLC2A9 cijelogenomskom asocijacijskom studijom. Identificirane su varijante unutar SLC2A9 gena koje objašnjavaju 1,7 do 5,3% varijance u koncentraciji mokraćne kiseline u serumu, kao i varijante koje su povezane sa smanjenim izlučivanjem mokraćne kiseline i gihtom. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju i odobrenju završne verzije rada.
U radu Effects of isolation and inbreeding on human quantitative traits: an example of biochemical markers of hemostasis and inflammation (Hum Biol. 80: 513-533, 2008.) proučavan je utjecaj individualne cijelogenomske heterozigotnosti na biokemijske biljege hemostaze i upale te je utvrđeno kako proučavani biljezi nisu pod izrazitom poligenskom kontrolom. Pristupnica je sudjelovala u terenskom istraživanju, statističkim analizama i odobravanju završne verzije rada.
3. Stručna i društvena djelatnost pristupnice
Dr. sc. Marijana Peričić Salihović član je dviju domaćih i dviju međunarodnih znanstvenih udruga: Hrvatskog antropološkog društva, Hrvatskog društva za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora, European Anthropological Association i American Society of Human Genetics.
Pristupnica obavlja dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnih tečajeva „Anthropology and Health“ i „School of Biological Anthropology“ od 1995. godine. Godine 1998. obnašala je dužnost tajnice međunarodnog znanstvenog skupa „4th International Congress of Physiological Anthropology“.Godine 2002. bila je članica organizacijskog odbora 13th Congress of European Anthropological Association. Od 1995. godine dr.sc. Marijana Peričić Salihović član je uredničkog odbora međunarodnog znanstvenog časopisa „Collegium Antropologicum“ (Hrvatska) koji je referiran u CC, SSCI, Index Medicus/ MEDLINE, International Current Awareness Service: Anthropology, International Bibliography of Social and Cultural Anthropology, Abstracts in Anthropology, Anthropological Literature, Biological Abstracts, BIOSIS Document ExpressTM, Linguistics and Language Behavior Abstracts, INIST/CNRS, Periodica Islamica, Sociological Abstracts, Science Culture SARL, UnCover i UNESCO DARE Databank.
4. Nastavna djelatnost pristupnice
Nastava:
Pristupnica dr.sc. Marijana Peričić Salihović bila je voditeljica je kolegija «Molekularna antropologija» u okviru studija antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u školskoj godini 2007./2008., a su-voditeljica je kolegija «Molekularna antropologija» u doktorskom studiju Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Mentorstva:
Pristupnica dr.sc. Marijana Peričić Salihović mentorica je jednog obranjenog magistarskog rada: „Analiza majčinskog genetičkog nasljeđa Roma Bajaša“ pristupnice dipl.ing. Slavene Cukrov, studentice poslijediplomskog studija Biološke antropologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a sada je mentor doktorske disertacije znanstvenoj novakinji Ani Barešić na projektu „Molekularno-genetička obilježja populacije utemeljitelja – Romi kao model” (196-1962766-2763) Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
5. Mišljenje i prijedlog povjerenstva
Na temelju članka 33 stavak 2 i 3 te članka 32 stavak 5 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine”, broj 123/03, 105/04 i 174/04) za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, minimalni uvjeti u okviru znanstvenog područja humanističkih znanosti, uključuju stupanj doktora znanosti, objavljenu znanstvenu knjigu (a3), i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), a pet znanstvenih radova ukupno (a1+a2). Nacionalno vijeće za znanost također je donijelo pravilnik o uvjetima u izbor u znanstvena znanja koji za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik na području humanističkih znanosti predviđa, radi poticanja interdisciplinarnosti, mogućnost da se pri izboru u znanstvena zvanja pristupnicima mogu računati i radovi u publikacijama s drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnog vijeća za znanost.
Područje znanstvenog rada dr.sc. Marijane Peričić Salihović je interdisciplinarno, no prvenstveno je vezano uz biološku antropologiju (antopogenetika, populacijska genetika, forenzična antropologija i genetička epidemiologija), a znanstveni radovi pristupnice objavljeni su većinom u časopisima koji pokrivaju biološka, a ne humanistička područja. Stoga smo mišljenja da bi u ovom slučaju bilo primjereno primjeniti gornje načelo.
S time u skladu nadalje navodimo uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u polju Biologija (Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, Nacionalno vijeće za znanost, 12. studeni 2007. godine):
a) najmanje objavljenih 30 znanstvenih radova zastupljenih u Current Contentsu;
b) pristupnik mora biti glavni autor (nositelj problematike ili autor koji je najviše pridonio rješavanju konkretnog problema) najmanje trećine objavljenih radova u CC (najmanje 10 radova);
c) najmanje jedna trećina znanstvenih radova objavljenih u CC mora biti objavljena u radovima s natprosječnim faktorom odjeka sukladno klasifikaciji Journal Citation Reports – ISI Thompson (za polje biologije on iznosi 1.138).
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da pristupnica zadovoljava sve gore navedene uvjete (Tablica 2).
Tablica 2.
Brojčani prikaz znanstvene djelatnosti dr.sc. Marijane Peričić Salihović prema gore navedenim uvjetima
|Ukupan broj objavljenih znanstvenih radova |38 |
|Broj radova u časopisima zastupljenim u Current Contentsu |37 |
|Broj radova u časopisima s IF većim od 1.138 |22 |
|Broj radova u kojima je pristupnica glavni autor |14 |
|(u Tablici 1 označeni s *) | |
Također napominjemo da pristupnica udovoljava kriterije za izbor u ovo zvanje i prema Pravilniku o uvjetima za izbore u znanstvena i istraživačka zvanja Instituta za antropologiju, Zagreb, gdje za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, znanstvenici iz područja prirodnih znanosti uz stupanj doktora znanosti trebaju imati najmanje 32 objavljena rada (kategorije a1, a2, a3) od kojih je najmanje 21 iz a1 kategorije radova (originalni znanstveni radovi referirani u Current Contentsu) pri čemu pristupnica ima 38 na taj način kategorizirana rada od kojih 37 pripada kategoriji a1.
Smatramo da pristupnica dr.sc. Marijana Peričić Salihović pokazuje jasno znanstveno usmjerenje u području antropologije i u potpunosti zadovoljava sve gore navedene uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik. U skladu sa svime prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr. sc. Marijanu Peričić Salihović, višeg znanstvenog suradnika u području humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija zaposlenu u Institutu za antropologiju, izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana antropologija te odluku proslijedi Matičnom odboru za humanističke znanosti.
U Zagrebu, 4. prosinac, 2009. godine
Prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić
Prof.dr.sc. Branka Janićijević
Prof.dr.sc. Nina Smolej Narančić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Matičnom odboru za filozofiju i teologiju
Na sjednici fakultetskog vijeća održanoj 20. studenoga 2009. imenovani smo za članove/članicu stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Maje Profaca za izbor u naslovno znanstveno zvanje znanstvene suradnice za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, te podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Maja Profaca uputila je 6. 11. 2009. na temelju čl. 33. i 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno znanstveno zvanje znanstvene suradnice za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, te priložila dokumentaciju kojom se dokazuje opravdanost tog izbora.
ŽIVOTOPISNI PODACI
Pristupnica je rođena u Zagrebu 31. ožujka 1973. godine. U rodnom gradu je 1999. godine diplomirala filozofiju i komparativnu književnost (nastavni smjer) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2002. godine upisuje poslijediplomski studij iz filozofije na istom fakultetu te na osnovi svog uspjeha i radova stječe mogućnost izravnog doktorskog studija. Neke rezultate svojega poslijediplomskog istraživanja vezana uz područja filozofije društva i politike odnosno uz promišljanja kontingencije, suvremenih promišljanja subjekta i uz to vezane različite vidove društvenog nasilja. 2004. godine objavila je u časopisima Tvrđa i Filozofska istraživanja.
2008. godine doktorirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranivši disertaciju iz užeg područja socijalne filozofije pod naslovom Subjekt, nasilje i pravo na kontingenciju.
Od 1999. godine piše recenzije i prikaze nedavno objavljenih knjiga uglavnom iz područja socijalne filozofije i filozofije politike, kako hrvatskih autora i izdanja, tako i recentne filozofske literature s engleskog govornog područja te je objavila veći broj recenzija i prikaza u časopisima Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, na Trećem programu Hrvatskog radija, u časopisu za kulturu Zarez, Vjesniku, časopisu Op.a i Treća. Objavila je i nekoliko filozofskih eseja na Trećem programu Hrvatskog radija, te u časopisima Zarez i Treća.
Kako vrlo dobro vlada engleskim jezikom, prevela je veći broj znanstvenih članaka za časopis Filozofska istraživanja kao i za Treći program Hrvatskog radija. Također se služi talijanskim i djelomice njemačkim jezikom. Urednica je filozofske biblioteke izdavačke kuće Deltakont, koja objavljuje prijevode autora većinom iz socijalne filozofije i filozofije politike pa tako i hrvatskog izdanja knjige kanadskog filozofa Willa Kymlicke Liberalizam, zajednica i kultura (2004.), hrvatskih prijevoda knjiga Ralfa Dahrendorfa U potrazi za novim poretkom: Politika slobode za 21. stoljeće, Marthe Craven Nussbaum Pjesnička pravda: Književna imaginacija i javni život (2005.), Shoshane Felman Pravno nesvjesno: Suđenja i traume 20. stoljeća (2007.) i Giorgia Agambena Izvanredno stanje (2008.). Radila je i kao redaktorica prijevoda s engleskog i talijanskog jezika za Algoritmovu biblioteku Facta te redigirala prijevode Umberta Eca, Georgea Monbiota i Howarda Gardnera.
Kao honorarna suradnica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s prof. dr. Gvozdenom Flegom u ljetnom semestru akad. god. 2007./08. godine držala je seminar iz socijalne filozofije "G.W.F. Hegel: 'Osnovne crte filozofije prava'" a u zimskom semestru akad. god. 2008/09. godine, također pod vodstvom prof. Flega seminar "Identitet i društvo", a njezin je nastavni rad vrlo pozitivno ocijenjen.
ZNANSTVENI RAD
Pristupnica je objavila jednu knjigu, dva izvorna rada u časopisima ranga A1 i jedan rad u časopisima A2, kao i veći broj drugih radova (od kojih bi se neki mogli kategorizirati kao prethodna priopćenja i pregledni radovi, a neki kao stručni radovi) u publikacijama koje nemaju nijedan od dva relevantna ranga.
Knjiga nosi naslov Subjekt, nasilje i pravo na kontingenciju, a predstavlja djelomice prerađenu doktorsku disertaciju. Objavljena je u studenome 2009. godine u biblioteci Hrvatskog filozofskog društva Filozofska istraživanja, te obasiže ukupno 160 stranica. Sastoji se od sljedećih glavnih poglavlja. 1. Moć, identitet i nasilje: Michael Foucault i Judith Butler, 2. kontingencija kao kob: Richard Rorty, 3. Kontingencija kao mogućnost slobode: Hannah Arendt, 4. Međuovisnost slobode i norme, 5. Sloboda i manje okrutno društvo. Polazeći od razmatranja temeljnih postavki u podnaslovima već spomenutih autora i autorica (ali i G. Agambena, Wittgensteina, Putnama i Heideggera), dr. Profaca pokazuje kako je u suvremenoj socijalnoj i političkoj teoriji na djelu tendencija da se nasilje i okrutnost ne prepoznaju tek u njihovim očevidnim oblicima, nego i u raznim prikrivenim i teže prepoznatljivim formama. posebna je vrijednost ove knjige u tomu što je autorica prva u našoj filozofiji sustavno tematizirala problem kontingencije, čime je dala značajan doprinos filozofiji društva i filozofiji politike.
bodovanje: 1,5 (koeficijent struke) x 1 (A2) x 12 autorskih araka x 1 (vrsnoća) = 18 boda
U obzir za vrednovanje dolaze sljedeći članci:
1. "Prosuđivanje drugog: Uvod u problem društvenog nasilja nad pojedinačnim" (izvorni članak UDK 17.023.4, Filozofska istraživanja br. 94-95, 2004). Članak počinje tezama o ambivalentnoj i složenoj ljudskoj prirodi koja određuje pojedinca različitim kontingencijama no koja sadržava i mogućnost mišljenja te odatle slobode svakog da planira i određuje smjer vlastite egzistencije. Iz tog razloga članak promišlja aktualne diskusije o prirodi racionalnosti i moralnog suda, s obzirom da autorica smatra da ova shvaćanja određuju naše stavove o opravdanosti ili neopravdanosti društvene i pravne represije nad pojedincem i njegovim ili njezinim životnim izborima. Članak predstavlja vrijedan doprinos filozofijskom propitivanju fenomena nasilja i promišljanju položaja individue u društvu, posebice u kontekstu suvremenosti.
bodovanje: 1,5 (koeficijent struke) x 1,5 (A1) x 1,1 autorskih araka x 1 (vrsnoća) = 2,47
2. "Pretpostavke i oblici društvenog nasilja", Tvrđa-časopis za književnost, umjetnost i znanost, br. 1-2/2004. U ovom izvornom članku naglašava se važnost promišljanja problema nasilja kao bitnog aspekta prosvjećenosti nekog društva. Ovom problemu pristupa se na način postavljanja pitanja o pravima pojedinaca naspram zajednice odnosno granica zahtjeva zajednice za kontroliranjem i oblikovanjem života pojedinaca, uzimajući u obzir dvije pretpostavke: da je čovjek potencijalno promišljeno biće sposobno za autonomno samoodređenje koje svoje potencijale umnog bića može ostvariti jedino u slobodi no, da se ljudska priroda ne iscrpljuje u racionalnosti već se mora promatrati i kroz svoju afektivnu i intuitivnu stranu. Upravo ovo valjalo bi imati na umu promišlja li se problem sukoba ili nasilja, osobito kada se ne radi o ekscesnim već prihvaćenim i toleriranim pojavama i njihovom društvenom opravdanju. Članak se tematski i problemski nadovezuje na prethodno prikazan rad, a i njegova je vrsnoća istovjetna.
bodovanje: 1,5 (koeficijent struke) x 1 (A2) x 1 autorskih araka x 1 (vrsnoća) = 1,5 bod
3. "Sreća kao problem", pozitivno recenziran pregledni članak, primljen za objavljivanje u časopisu Filozofska istraživanja, što se dokazuje potvrdom uredništva. Činjenica je, navodi autorica, da bez obzira na to objašnjava li se sreća evolucijski, psihologijski, biologijski ili filozofski, jednoznačni odgovori prije prikrivaju a ne rješavaju pitanja. Suvremena teorija, i ne samo suvremena, vrlo je iznijansirana kad promišlja sreću, služeći se pri tom u prvom redu interdisciplinarnim pristupom. I ovaj rad predstavlja kvalitetan doprinos filozofijskom promišljanju društva i proturječja ljudskog bića u našoj epohi.
bodovanje: 1,5 (koeficijent struke) x 1,5 (A1) x 0,8 autorskih araka x 0,75 (vrsnoća) = 1,35
Ukupno je, dakle, dr. sc. Maja Profaca stekla 23,32 boda
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Pristupnica dr. sc. Maja Profaca afirmirala se svojim radovima kao nadarena istraživačica u području socijalne filozofije. Budući da se zahtjev za izbor odnosi isključivo na stjecanje znanstvenog zvanja, nećemo vrednovati druge dimenzije njezine znanstvene djelatnosti, kao ni njezinu stručnu i nastavnu djelatnost.
Imajući u vidu da je pristupnica objavila jednu knjigu i tri znanstvena rada, te time stekla 23,32 boda (znatno više od minimuma od 16 bodova, koliko se traži za izbor u početno znanstveno zvanje znanstvenog suradnika), povjerenstvo zaključno predlaže da se dr. sc. Maja Profaca izabere u naslovno znanstveno zvanje znanstvene suradnice za područje humanističkih znanosti, polje filozofija.
Zagreb, 1. prosinca 2009.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
Dr. sc. Biljana Kašić, izv. prof. Sveučilišta u Zadru
FAKULTETSKO VIJEĆE
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje.
Na sjednici od 27. listopada 2009. Fakultetsko je vijeće donijelo odluku kojom je imenovano Stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilištu u Dubrovniku.
Sukladno toj odluci, Stručno povjerenstvo koje čine:
1. dr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
2. Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
3. mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor
podnosi sljedeće
Izvješće
Na natječaj objavljen u «Slobodnoj Dalmaciji» od 1. lipnja 2009. za izbor u nastavno zvanje predavača za područje za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilištu u Dubrovniku, prijavila se Jasenka Maslek.
Uz svoju Zamolbu, Jasenka Maslek priložila je također svoj životopis, preslik domovnice, popis znanstvenih i stručnih radova te podatke o nastavnoj, znanstvenoj i stručnoj djelatnosti.
Jasenka Maslek, rođena 01.02.1958. u Splitu, koja je 1980. godine diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stekavši zvanje profesora fonetike i talijanskog jezika, nakon čega je, od 08. 04. 1981. do 01. 02. 1992., radila kao lektor-fonetičar na Radiju Sarajevo, počela je 1995. godine raditi na Veleučilištu u Dubrovniku kao stručni suradnik. Godine 2003. Jasenka Maslek bila je prvi puta izabrana u nastavno zvanje predavača na Veleučilištu u Dubrovniku.
U priloženoj dokumentaciji nalazi se vrlo iscrpan prikaz nastavne djelatnosti predloženice Maslek. Iz detaljnoga prikaza nastavnih opterećenja za razdoblje od ak. god. 2004/2005. do ak. god. 2008/2009, razvidno je da je Jasenka Maslek svake od tih godina izvodila nastavu talijanskoga jezika u punom opsegu, radeći međutim kao predavač na nekoliko različitih Odjela, točnije, na Odjelu Ekonomije i poslovne ekonomije 2004/2005, 2005/2006, 2006/2007, na Pomorskom odjelu 2007/2008, te na Odjelu komunikologije 2007/2008 i 2008/2009. Za kvalitetno obavljanje nastavne djelatnosti vezani su i priloženi pozitivno ocijenjeni rezultati institucijskog istraživanja kvalitete nastavnoga rada Jasenke Maslek tijekom tri akademske godine (2005/2006 – 2008/2009). Posvećenost nastavi i unapređivanju nastavnoga procesa potvrđuje i priloženi dokaz Sveučilišnoga centra za jezike Sveučilišta u Dubrovniku da je u sustav učenja na daljinu toga Sveučilišta – DUEL - predloženica postavila dva (2) kolegija: Talijanski jezik I/2 i Talijanski jezik II/2.
Jasenka Maslek prilaže i dokaze o sudjelovanju na nekoliko seminara odnosno radionica. U razdoblju od 18. do 22. travnja 2005. odslušala je 30 sati predavanja i vježba na seminaru Metodički standardi za visokoškolsku nastavu. Od svibnja do listopada 2006. godine Jasenka Maslek pohađala je i uspješno završila tečaj Information and Communication Technology u okviru NeBaMe projekta i u organizaciji Università degli Studi della Tuscia. Izjava Sveučilišta u Dubrovniku potvrđuje da je predloženica aktivno sudjelovala u odvijanju radionice stručnog usavršavanja Tehnologije e-učenja u nastavi stranih jezika u trajanju od 30 sati održanoj na Sveučilištu Dubrovniku od 24. do 26. travnja 2008. u sklopu projekta Egibelt, koja je organizirana u suradnji s Odsjekom informacijskih znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Napokon, od 1. do 6. lipnja 2009. Jasenka Maslek pohađala je Međunarodnu ljetnu školu «Mediterraneo. Sulle rotte dei relitti e dei linguaggi del mare», u gradiću Cattolica.
U razdoblju od prvoga izbora u zvanje predavača za talijanski jezik, Jasenka Malek objavila je jedan rad samostalno te 5 radova u koatorstvu. Jasenka Maslek jedini je autor rada pod naslovom Učestalost uporabe nekih glagola dubrovačkoga idioma s obzirom na njihovo značenje (prethodno priopćenje, «Strani jezici», 36, 2007, 3, str. 207-214). U koatorstvu s drugima, Jasenka Maslek objavila je četiri (4) izvorna znanstvena. To su: (s Ivanom Lovrić-Jović) Aktualnost durbrovačkog idioma u drugoj polovici 20. stoljeća («Strani jezici», 33, 2004, 1-2, str. 135-146); (sa Željkom Stepanićem) Gdje je nestao božman? («Naše more», 54/1-2, 2007, str. 72-75); (sa Željkom Stepanićem) Pomorski i ribarski izrazi u romanu Ernesta Hemingwaya «Starac i more» («Strani jezici», 35, 2006, 2, str. 127-134); (sa Silvijom Batoš i Nenadom Vekarićem) Stanovništvo Maranovića na otoku Mljetu (1870-1880): razdoblje demografske tranzicije («Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku», 47, 2009, str. 289-312). Napokon, u suradnji sa Željkom Stepanić, predloženica je objavila jedan (1) stručni rad pod naslovom Hrvatsko pomorsko nazivlje u prijevodu romana Hermana Melvillea «Moby Dick» («Strani jezici», 36, 2007, 3, str. 215-230).
Na temelju svega dosada iznesenoga, razvidno je da predloženica Jasenka Maslek, osim općih uvjeta, ispunjava još tri (3) uvjeta, od mogućih šest (6), koje je propisao Rektorski zbor, što znači da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bila u nastavnom zvanju, te je u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano izvodila nastavu s potrebnim nastavnim opterećenjem, da je na web stranici visokog učilišta postavila svoja predavanja kao nastavni tekst za dva kolegija, te, da je autor ili koautor šest (6) stručnih i znanstvenih radova.
U skladu s time, izabrano Stručno povjerenstvo predlaže da se Jasenka Maslek izabere u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističke znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilištu u Dubrovniku.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor
U Zagrebu, 30. studenoga 2009
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici od 27. listopada 2009. imenovalo je stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologije, za kolegije Engleski jezik i Njemački jezik na Katedri za društvene predmete na Grafičkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo u sastavu:
1. dr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viša lektorica
2. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viša lektorica
3. dr. sc. Željka Barbarić Mikočević, doc. (Grafički fakultet, Zagreb)
podnosi ovo
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 8. srpnja 2009. i na internetskim stranicama Fakulteta 6. srpnja 2009., za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača, javila se Ana Nemec.
Ana Nemec hrvatska je državljanka, rođena 1981. godine u Zagrebu.
2006. godine diplomirala je studij njemačkoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti među deset najboljih diplomiranih studenata te godine.
2006. godine završila je dvogodišnji lektorat nizozemskoga jezika.
Od 2006. do 2008. međunarodna je tajnica TEMPUS projekta Europske komisije. U tom
svojstvu sudjelovala je u osnivanju Centra za europsko obrazovanje i koordinirala
međunarodne aktivnosti u okviru Centra koji povezuje 14 zemalja. Od srpnja 2008.
zaposlena je u Hrvatskome državnom arhivu kao stručna suradnica u knjižnici.
Od rujna 2008. honorarni je predavač engleskoga i njemačkoga kao jezika struke
na Grafičkome fakultetu u Zagrebu (6 sati tjedno).
U ljetnome semestru akademske godine 2006./07. izvodila je prijevodne vježbe sa
studentima Croaticuma. Vježbe su se održavale s govornicima njemačkog i engleskoga
govornog područja. Pristupnica je radila ukupno 120 norma sati.
Pristupnica je nakon diplomiranja sudjelovala na većem broju međunarodnih radionica na
temu funkcioniranja EU institucija u području kulture i obrazovanja. Dobitnica je dviju
semestralnih i nekoliko kraćih stipendija za usavršavanje, od čega ističemo
semestralnu stipendiju na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, Njemačka (2002./2003.),
ljetne stipendije za književno prevođenje (2002., 2003. i 2007.) te semestralnu
stipendiju Sveučilišta u Zürichu, Švicarska.
2008. upisuje Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij Hrvatske kulture na
Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Ana Nemec vrlo je aktivna u struci, gdje je stekla već zavidno iskustvo:
– pismeno i usmeno prevođenje tekstova iz različitih područja, uključujući prijevode TV emisija i priloga (putopisi, filmovi)
– sudjelovanje u koordinaciji pripremnih aktivnosti i organizaciji međunarodnih konferencija i skupova
– logističke aktivnosti pri organizaciji i praćenju posjeta inozemnih delegacija iz područja kulture i obrazovanja
– sudjelovanje u koordinaciji i organizaciji događanja u području kulture i nakladništva (priredbe na sajmovima knjiga, gostovanje književnika, prezentacije)
Sudjelovala je na znanstvenom skupu u Mostaru s referatom o problemima nastave stranih jezika na tehničkim fakultetima. Sudjelovala je i u znanstvenom projektu instituta za povijest Geschichtswerkstatt Europa iz Frankfurta/O na temu „Regionalno sjećanje u Dalmaciji“.
Autorica je stručnoga članka „Jezik struke za grafičke dizajnere i tehnologe“, koji će biti objavljen u časopisu Strani jezici u broju 2 za 2009. godinu ( potvrda priložena). Također je autorica prikaza „Od ideologizacije jezika do novogovora“, koji će biti objavljen u časopisu Suvremena lingvistika ( potvrda priložena).
Prevela je dva objavljena teksta s hrvatskog na engleski:
1. Jarak, Tomislav i Jurica Sorić (2008.). „Analysis of rectangular square plates by the mixed Meshells Local Petrov-Galerkin (MLPG) approach“. CMES: Computer Modeling in Engineering & Sciences, 38, 3, str. 231-261.
2. Sorić, Jurica i Tomislav Jarak (2009.). „Meshless Local Petrov – Galerkin (MLPG) Formulations for Analysis of Shell-like Structures“. ECCOMAS Multidisciplinary Jubilee Symposium: new Computational Challenges in Materials, Structures, and Fluids, ur: Josef Eberhardsteiner, Christian Helllmich, Herbert A. Mang i Jacques Periaux. Berlin: Springer, str. 277-289.
Zaključak:
Ana Nemec zadovoljava uvjete za nastavno zvanje predavača zbog toga što ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/2003. 105/04. i 174/04). U nastavno zvanje predavača može biti izabrana osoba koja ispunjava, osim općih uvjeta, tri od pet uvjeta koje je predložio Rektorski zbor. Od predloženih uvjeta Ana Nemec zadovoljava tri, a to su:
1) održala je izlaganje pod naslovom „Neki problemi u nastavi stranih jezika na tehničkim fakultetima“ na skupu Jezici u dodirima, održanom u Mostaru 15. lipnja 2008;
2) objavila je dva stručna članka i dva duža prijevoda s hrvatskog na engleski;
3) prije datuma pokretanja izbora, računajući razdoblje od tri godine prije datuma izbora, izvodila je nastavu na visokom učilištu, i to više od trideset (30) norma sati (Grafički fakultet u Zagrebu i Croaticum – potvrde priložene).
Zbog svega rečenog predlažemo da se Anu Nemec izabere u nastavno zvanje predavača za kolegije Engleski jezik i Njemački jezik na Katedri za društvene predmete na Grafičkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
1. dr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viša lektorica
2. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viša lektorica
3. dr. sc. Željka Barbarić Mikočević, doc. (Grafički fakultet, Zagreb)
U Zagrebu, 30. studenog 2009.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za sociologiju
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno zvanje predavača (URBROJ: 3804-140-09-2)
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 30. rujna 2009. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavaju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Podnosimo Vijeću sljedeći
I z v j e š t a j.
Na natječaj objavljen u „Vjesnikui“ od 3. srpnja te u „Narodnim novinama“ od 2. srpnja 2009. g. prijavila su se dva pristupnika – dr. sc. Geran Marko Miletić i Korana Simonović, prof. Oba pristupnika priložila su potrebne dokumente svojim prijava na natječaj pa je povjerenstvo moglo pristupiti izradi izvještaja.
Osvrt na biografiju pristupnika, znanstvenu, stručnu i ostalu djelatnost.
(1). Geran-Marko Miletić je rođen 31. svibnja 1977. godine u Zagrebu. Studij sociologije i kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1995. godine, a na tom studiju je i diplomirao 2000. g. Slijedeće godine upisuje poslijediplomski znanstveni studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji završava 2005. godine obranivši magistarski rad pod naslovom Sociologijska relevantnost srednjih gradova u urbanizaciji Hrvatske: primjer grada Kutine (mentor dr. sc. Ivan Rogić, red. prof.). Na istom fakultetu 2009. godine doktorira obranom disertacije na temu Sociologijske dimenzije sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj: osnovni uzroci i posljedice (mentor dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.). Tijekom dodiplomskog studija surađivao je na znanstveno-istraživačkim projektima Urbane aspiracije građana Zagreba (1999. - 2000.) te Sociologijska studija grada Siska (2000.) koje je provodio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Od svibnja 2001. godine radi na Institutu Pilar kao znanstveni novak na znanstvenim projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: Sustavno oživljavanje hrvatskih periferija (2001. - 2002.), Odnos selo-grad u hrvatskom društvu u postmodernoj perspektivi (2002. - 2006.) te Socijalna održivost i procesi urbane transformacije u Hrvatskoj (2006. - danas). U okviru rada na Institutu Pilar pristupnik je sudjelovao i na nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata za treće naručitelje od kojih svakako treba izdvojiti: Lokacije naseljene Romima – stanje i unapređenje razvoja naselja i aspiracije za oblike stanovanja (2004. - 2005.), Prostorni, gospodarski i socijalni aspekti izgradnje za povremeno stanovanje na jadranskom području (2005. - 2006.), Stavovi lokalne javnosti o termoelektrani Plomin (2005. - 2006.), Stavovi zagrebačke javnosti o izgradnji tunela kroz Medvednicu (2005. - 2006.), Stavovi zagrebačke javnosti spram prometa (2006.), te Hrvatska vojska – hrvatsko društvo (2007. - danas). Pristupnik je povremeni recenzent časopisa Društvena istraživanja.
Kao vanjski suradnik od 2008. godine pristupnik sudjeluje u nastavi na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje drži nastavu iz kolegija Znanstveno-istraživačke metode. U dosadašnjem znanstvenom radu Geran-Marko Miletić najveći interes je pokazao za pitanja iz područja urbane sociologije i socijalne ekologije, a u novije vrijeme interes je usmjeren ponajviše na teme iz područja sociologije stanovanja. Samostalno ili u koautorstvu pristupnik je objavio 6 znanstvenih radova u znanstvenim časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom - 1. Rogić, Ivan; Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko (2002.), Napredak bez aplauza. O granicama povjerenja u model razvitka u tri hrvatska grada, Društvena istraživanja, 11(6): 845-858.; 2. Miletić, Geran-Marko; Mišetić, Anka (2006.), Zašto imati drugu kuću? Analiza motivacije na primjeru vlasnika kuća za odmor na hrvatskoj obali. Društvena istraživanja, 15(1-2): 61-78.; 3. Miletić, Geran-Marko (2006.), Stavovi lokalne javnosti o nekim socijalno-ekologijskim posljedicama izgradnje stanova za odmor na otoku Viru, Društvena istraživanja, 15(1-2): 43-60.; 4. Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko (2007.), Socijalni aspekti planiranja gradskoga prometa: stavovi javnosti o razvojnim posljedicama gradnje tunela i metroa u Zagrebu, Društvena istraživanja, 16(4-5): 831-850.; 5. Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko; Smerić, Tomislav (2008.), Lokalna javnost i energetski projekti u Hrvatskoj: rezultati empirijskog istraživanja stavova lokalne javnosti iz okolice TE Plomin, Socijalna ekologija, 17(4): 343-359.; 6. Smerić, Tomislav; Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko (2009.), Stajališta hrvatske javnosti i časnika Oružanih snaga Republike Hrvatske spram pristupanja Republike Hrvatske NATO-u, Društvena istraživanja, 18(3): 371-391., a kao autor ili koautor pristupnik Geran-Marko Miletić je objavio i 4 poglavlja u knjigama - 7. Rogić, Ivan; Šakić, Vlado; Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko (2003.), u: Kutinčani o svom gradu // Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice (ur. Dragutin, Pasarić), Kutina: Matica hrvatska Kutina (521-539).; 8. Mišetić, Anka; Miletić, Geran-Marko (2004.), Privrženost Zagrebu: "domaći" i "došljaci", u: Živjeti u Zagrebu: prinosi sociologijskog analizi (ur. Anka Mišetić; Maja Štambuk; Ivan Rogić), Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (123-140).; 9. Miletić, Geran-Marko (2006.), Stavovi povremenih stanovnika, u: Kuća pokraj mora: Povremeno stanovanje na hrvatskoj obali (ur. Ivan Rogić; Anka Mišetić; Ratimir Zimmermann), Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (247-267).; 10. Rogić, Ivan; Miletić, Geran-Marko (2006.), O vlasnicima, u: Kuća pokraj mora: Povremeno stanovanje na hrvatskoj obali (ur. Ivan Rogić; Anka Mišetić; Ratimir Zimmermann), Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (439-445). Osim navedenih znanstvenih publikacija pristupnik je objavio i dva prikaza knjiga u domaćim časopisima, sudjelovao u izradi nekoliko znanstvenih studija te je sudjelovao na jednom međunarodnom skupu.
Pristupnica Korana Simonović, rođena 12. 01. 1972. g. u Zagrebu, završila je dodiplomski jednopredmetni studij sociologije na Fiolozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. g. i stekla titulu profesora sociologije. U periodu 1999-2003. g. pohađa poslijediplomski studij sociologije na Filozofskom fakulktetu u Zagtrebu koji apsolvira, a 2004-2005 akademske godine nastavlja usavršavanje upisivanjem Poslijediplomskog doktorskog studija iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pristupnica u svojoj prijavi navodi da je sudjelovala u mnogim tečajevima, savjetovanjima, radionicama u zemlji i inozemstvu (preko 20), a sudjelovala je i u realizaciji znanstvenoistraživačkih projekata – 1997. g. o Petrokemijskoj industriji o temi motivacije i zadovoljstva na radu, 2003. g. je bila predavačica na međunarodnoj Zimskoj školi Europske udruge studenata – ESSA o temi održivog razvoja, u lipnju 2005. g. sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom simpoziju Bioetika i nova epoha u organizaciji HFD-a gdje je održala saopćenje, 2007. g. je održala nastupno predavanje na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru te na još nekoliko savjetovanja uglavnom u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva u periodu 2007-2009 gdje je držala saopćenja. Pristupnica ima i stanovito radno iskustvo honorarnog tipa u različitim institucijama, u različitim oblicima djelatnosti – od predavačice, preko instruktorice, organizatorice radionica i skupova, do voditeljice odjela poslovnih i edukacijskih seminara. Pristupnica govori i piše engleski jezik, njemački pasivno te se služi računalnim programima. Članica je Hrvatskog sociološkog društva, Hrvatskog bioetičkog društva te Centra za ženske studije. Pristupnica je objavila znanstvene i stručne radove u tekućoj sociološkoj i srodnoj periodici – primjerice, (2006) „Seksualna autonomija ženskog subjekta u uvjetima latentnog seksualnog terorizma“ (Treća 1(8):88-96, te rad pod naslovom (2008) „Prema sociologijskoj konceptualizaciji emocija“, Socijalna ekologija 12(2):149-165.
Zaključak, ocjena i mišljenja povjerenstva.
Prema postojećim propisima, za izbor u nastavno zvanje predavača pristupnik mora ispunjavati uvjete propisane čl. 80 Zakona o visokim učilištima te minimalne uvjete Rektorskog zbora. Oba pristupnika ispunjavaju navedene uvjete jer:
• imaju odgovarajuću stručnu spremu
• imaju 3 godine rada u struci
• imaju sklonost prema predavačkom radu – održali su ili sudjelovali/sudjeluju u nekom obliku nastavne djelatnosti, imaju objavljene stručne i znanstvene radove, organizirali su/sudjelovali u radu radionica, znanstvenih i stručnih skupova
No, prije izbora, pristupnici moraju održati nastupno predavanje prema propisima sveučilišta. Ističemo da pristupnica Simonović navodi da je na Sveučilištu u Zadru, Odjel za sociologiju održala nastupno predavanje pod naslovom „Socijalizacija u emocionalnu kulturu društva“, 2007. g.
Povjerenstvo:
1. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. Dr. sc. Ivan Rogić, znanstv. savjetnik
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ANGLISTIKU
Zagreb, Ivana Lučića 3
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Tihane Klepač
Vijeće nas je na svojoj sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Tihane Klepač, pod naslovom «Storykeepers: Australian Myth in the Works of Henry Lawson and Barbara Baynton» («Čuvari priča: Australski mit u djelima Henryja Lawsona i Barbare Baynton»).
Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Doktorski rad Tihane Klepač pisan je engleskim jezikom i obuhvaća 360 stranica kompjutorskog ispisa. Rad je podijeljen na sljedeća poglavlja: «Uvod: Bilo jednom» («Introduction: One Upon a Time») (str. 4-27), I. «Priče bez kraja» («Neverending Stories») (str. 21-50), II. «Australska nacionalna fikcija ili 'Iz pustinje dođoše proroci'» («An Australian National Fiction or 'From Deserts the Prophets Come'») (str. 51-94), III. «Bilo je čarobno vidjeti vlastiti idiom u tisku» («There was magic in seeing our own idiom in print») (str. 95-171), IV. «Krokodil» («The Crocodile») (str. 172-178), V. «Zazorno» («The Uncanny») (str. 179-201), VI. «Henry Lawson: 'Ženskasto zavijanje'» («Henry Lawson: 'The Womanish Wail'») (str. 202-290) i VII. «Barbara Baynton: Crvene cipele» (Barbara Baynton: The Red Shoes») (291-327). Nakon toga slijedi «Zaključak: Čuvari priča u potrazi za istinom» («Conclusion: Storykeepers in Search of Truth») (str. 328-346), te Bibliografija sa 186 bibliografskih jedinica (str. 347-360).
U uvodnome poglavlju pristupnica razmatra antropološku ulogu pripovijesti u tekstovima zapadnjačke metafizike već od Platonove Države i Aristotelove Poetike te zaključuje da pripovijesti uređuju svijet u kojemu živimo i daju značenje pojavama koje nas okružuju. Potom analizira javni pripovjedni diskurs u doba nacionalnog preporoda te uspoređuje njegovu ulogu s onim u tradicionalnim društvima. Ti diskursi imaju važnu ulogu u formuliranju nacionalne metanaracije (Lyotard, «metanarrative») koju, obzirom da je društveno-politički konstrukt, pristupnica naziva mitom temeljeći svoju teoriju na Barthesovoj definiciji mita. Nacionalnoj metanaraciji pristupnica suprotstavlja male naracije (Lyotard) tvrdeći da one postoje i ranije ali da ih se osvještava tek s pojavom poststrukturalizma koji kulturnu različitost njeguje kao vrijednost. Paradigmatskim za poziciju koja zagovara i formulira nacionalnu metanaraciju za nacionalnog preporoda u Australiji krajem devetnaestog stoljeća pristupnica određuje autorsku funkciju Henryja Lawsona, dok Barbaru Baynton određuje kao paradigmatsku «disidentnu» autoricu, čiji opus potom opisuje kao malu naraciju suprotstavljenu nacionalnoj metanaraciji.
U prvom poglavlju pristupnica daje pregled razmišljanja o modernoj naciji problemtizirajući dvije suprotstavljene teorije – esencijalističku (Anthony D. Smith) i konstruktivističku (Anderson), pri čemu, uzimajući opuse Henryja Lawsona i Barbare Baynton kao paradigmatske za različite odnose prema australskom nacionalnom identitetu, istražuje kako se formira australska nacionalna metanaracija. Nju se može objasniti isključivo temeljem konstruktivističkog pristupa u kojemu prepoznaje pedagoški i performativni element (Bhabha). Pristupnica se potom usredotočuje na proces formulacije nacionalnog identiteta, poglavito u razdoblju nacionalnog preporoda, pri čemu se posebno osvrće na marginalizirane skupine – žene i neanglosaksonsko stanovništvo. Osvrćući se na proces formuliranja nacionalnog identiteta pristupnica raspravlja o odnosima moći u kontekstu pristupa i kontrole nad sredstvima reprezentacije.
U drugom poglavlju Klepač razmatra Australski mit kao konstrukt građanskog nacionalnog preporodnog pokreta kojim je iskorištena jedinstvena povijesna (društveno-politička) prilika da se australska nacija formulira kao zamišljena zajednica (Anderson). Klepač definira Australski mit putem sljedećih elemenata: «veliki australski san», australski tip, očaranost šikarom, drugarstvo i demokracija zasnovana na ravnopravnosti. Pristupnica analizira način na koji se konstruira nacionalni mit. Time što se izostavljaju žene i sve druge rase iz diskursa postiže se homogenizirajuća robusna maskulina metanaracija. Pristupnica Australski mit opisuje kao konstrukt nacionalne intelektualne elite koji, obzirom da su njegovi tvorci bili obrazovani u okviru britanskog kanona, odražava misli i ideje onodobnog britanskog društva koje se u geografsko-socijalnom prostoru Australije manifestiraju na specifičan način.
U trećem se poglavlju pristupnica poziva na onodobne, ali i recentne povijesne prikaze, autobiografije, pisma i memoare umjetnika, kao i kritičke studije razdoblja, da bi dala prikaz šireg društvenog, povijesno-ekonomskog i kulturološkog konteksta koji sudjeluje u nastajanju Australskog mita, kao i ekonomiji njegove artikulacije u brisanju marginalnih skupina (žena i drugih rasa izuzev anglosaksonske).
U četvrtom poglavlju pristupnica šikaru, kao locus australskog, dominatno maskulinog identiteta, čija je pozicija potvrđena nacionalnom metanaracijom, interpretira kao prostor ženskog i to na jedan od tri načina: kao zastrašujuće Drugo prema kojem se Australija kao zemlja strana europskoj imaginaciji konstruira kao zemlja opasnosti; kao «dvostruki aspekt» krajolika (Judith Wright), dakle istovremeno kao plenum i praznina; te kao tijelo žene koje je objekt žudnje. Sva ta tri koncepta u sporu su sa ženskim iskustvom kako ga formulira Australski mit.
U poglavlju «Zazorno» Klepač reprezentaciju ženskog u Australskom mitu temelji na instrumentariju koji je u prikazivanju žene u Australiji razvila Anne Summers. Naime, tvrdi pristupnica, Australski mit može asimilirati jedino ženu u ulozi «Božje straže» (Summers), dok se sve ostale manifestacije ženskog postojanja formuliraju kroz ulogu «proklete bludnice» (Summers) i tako ostaju izvan mitskog simboličkog, odnosno kao njegovo semiotičko (Kristeva). Potom kolegica Klepač daje prikaz povijesnog konteksta u kojem su nastali gore navedeni stereotipni prikazi žene u australskom javnom govoru prateći njihov nastanak od prvih, biblijskih dualističkih prikaza ženine uloge kroz srednji vijek, romantizam, pa sve do viktorijanske opozicije u obliku «anđela u kući» odnosno «čudovišne žene» (Gilbert i Gubar) koja je bila, tvrdi pristupnica, temeljem specifičnom australskom prikazu. Opisani društveno-povijesni i kulturološki kontekst otkriva nemogućnost vokalizacije ženskog dijela populacije u pitanjima nacionalnog identiteta u svakodnevnom životu, ali i u pismu, pri čemu su australske spisateljice dvostruko alijenirane (kao žene i kao spisateljice). U zaključku Klepač ukazuje na podudarnosti između prikaza australskog krajolika kojem se pridaju ženske osobine i onog ženskog iskustva koje izlazi iz prostora stereotipa «Božje straže» te tvrdi da oba pripadaju prostoru «zazornog».
U šestom i sedmom poglavlju Klepač analizom oprimjeruje elemente australskog nacionalnog mita u djelima Henryja Lawsona i Barbare Baynton, dvaju autora koje smatra paradigmatskim za odnos prema australskoj nacionalnoj metanaraciji, te prikazuje kako Lawsonov opus pridonosi konstrukciji nacionalnog mita, dok Baynton taj mit dekonstruira putem alternativnih, malih naracija.
U šestom poglavlju pristupnica se poziva na Foucaulta da bi opisala trojedinu autorsku funkciju (autor, djelo, kritika) na temelju koje analizira središnju poziciju koju Henry Lawson zauzima u artikulaciji nacionalnog mita, odnosno u kulturnoj tradiciji koju mit podrazumijeva.
Formuliran kao glavni zagovornik lokalne, nasuprot imperijalnoj retorici, Lawson postaje «otac nacije» te je njegov opus od središnje važnosti u konstrukciji nacionalne metanaracije. To pristupnica oprimjeruje detaljnom analizom elementa Australskog mita u Lawsonovim djelima. Međutim, Klepač pokazuje da taj mit nije homogen; postoje mjesta u kojima se Lawson odmiče od postulata Australskog mita. No u recepciji njegovih suvremenika ta mjesta ostaju bijelim točkama koje kritika odbija prepoznati valorizirajući samo one elemente koji pridonose nacionalnom mitu. Međutim, tvrdi kolegica Klepač, upravo ta mjesta koja narušavaju mitsko simboličko, a pripisuju se Lawsonovj ženskoj crti, otkrivaju Lawsona kao kompleksnog autora. Upravo ta kompleksnost ukazuje na temeljnu aporiju australskog preporodnog pokreta.
U poglavlju «Barbara Baynton: Crvene cipele» Klepač opisuje autorsku funkciju Barbare Baynton koju onodobna književna kritika formulira kao disidentnu spisateljicu u odnosu prema maskulinoj nacionalnoj metanaraciji. Za razliku od nje, dekonstrukcijska feministička kritika opisuje opus Barbara Baynton kao poziciju «dvoglasja» (Delys Bird). Naime, smatra se da autorica piše iz australske nacionalističko-demokratske književne tradicije koja podupire mit, međutim ona istovremeno, pišući iz pozicije Drugoga, taj mit subvertira. Detaljnom analizom njezinog opusa kolegica Klepač pokazuje kako Baynton prokazuje kulturalne stereotipe i tako ukazuje na puknuća koja nastaju u samosvjesnom australskom nacionalnom identitetu formiranom temeljem nacionalne metanaracije.
Zadnje poglavlje «Zaključak: Čuvari priča u potrazi za istinom» ukratko sažimlje ključne pretpostavke i rezultate prethodno prikazanog istraživanja. U tom zaključnom poglavlju kolegica sintetizira osobine homogenizirajućeg «nacionalističko-demokratskog mita» te ga analizira u odnosu na druge diskurse koji isto tako participiraju u formuliranju nacionalnog identiteta. Proučavajući međusobnu dinamiku tih diskursa kolegica Klepač sintetizira načine na koje oni (i kultura u cjelini) participiraju u formulaciji kako osobnog, tako i nacionalnog identiteta.
Ocjena i zaključak:
Rezultati istraživanja Tihane Klepač pokazuju opravdanost odabira teorijske matrice za čitanje korpusa tekstova kojima sustavno pokazuje ulogu koju književnost i kultura u cjelini imaju u stvaranju osobnog i nacionalnog identiteta. Ono što je naročito vrijedno u radu istraživanje je recepcije tih tekstova te analitičko promišljanje načina na koji oni funkcioniraju u svom vremenu i kako ih se čita danas. Na taj način kolegica Klepač vrlo jasno ilustrira tezu od koje polazi u radu, a to je o važnosti priča u koncipiranju stvarnosti, te kako nastaju nacionalne metanaracije odnosno nacionalni mitovi. Takvim iščitavanjem uloge mita u stvaranju nacionalne metanaracije kolegica Klepač stvara tekst koji vrlo jasno propituje ne samo australsku kulturu i načine na koje se u toj kulturi formulira nacionalni identitet, nego razvija model koji je relevantan, pa i paradigmatičan za promišljanje artikulacije nacionalnog identiteta u cijelosti. Time je pokazala ne samo da suvereno vlada teorijskim pretpostavkama, nego je primijenivši ih na još nedovoljno istraženi korpus, doprinijela i boljem razumijevanju tematike kojom se bavi.
Radi se dakle o doktorskome radu koji pokazuje sposobnost kvalitetne primjene teorijske literature na odabrani korpus te znanstvene analize i sinteze prethodnih spoznaja, kao i mogućnost da se od tih spoznaja krene u potpuno samostalnu analizu i sintezu opisanog korpusa do sada tek djelomično istraženog. Stoga predlažemo ovome Vijeću da prihvati izvješće i uputi kandidatkinju u daljnji postupak stjecanja doktorata znanosti.
U Zagrebu, 30. studenog 2009.
dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof.
dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red.prof.
dr. sc. Martina Horakova, doc.
Masarykovo Sveučilište, Brno, Češka
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
dr.sc. Milivoj Solar, prof. emeritus
dr.sc. Janja Ciglar Žanić, red.prof.
dr.sc. Stipe Grgas, red.prof.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Izabrani na Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 20. studenog 2009. u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Vanje Polić pod naslovom Autolegitimacija engleskog romana s kraja 17. i prve polovine 18. stoljeća podnosimo Fakultetskom vijeću ovo skupno
IZVJEŠĆE
Doktorski rad Vanje Polić, znanstvene novakinje na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, napisan je na hrvatskom jeziku i ima 335 stranica računalno uređenog teksta. Uz Uvod i Zaključak, središnji dio teksta je podijeljen u 9 poglavlja. Nakon Zaključka slijedi literatura, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, kratak popis ključnih riječi i životopis pristupnice. Korištena literatura sadrži 173 bibliografske jedinice na engleskom i hrvatskom jeziku.
U Uvodu (2-10) doktorskog rada kandidatkinja određuje korpus djela: riječ je o 77 romana od kojih su najpoznatiji autori P. Aubin, J. Barker, A. Behn, E. Boyd, J. Bulteel, J. Cleland, W. Congreve, F. Coventry, D. Defoe, H. Fielding, S. Fielding, C. Gildon, E. Haywood, Sir G. Mackenzie, D. Manley, S. Richardson, T. Smollett, L. Sterne i J. Swift. Nakon kratkog obrazloženja takvog korpusa, kandidatkinja u sljedećem dijelu Uvoda opisuje metodologiju koju će implementirati u svojoj disertaciji. Pobliže omeđujući korpus na predgovorni materijal engleskom romanu s kraja 17. i prve polovine 18. stoljeća, kandidatkinja zastupa tezu da predgovori i njihove inačice nude arhiv iz kojega je moguće iščitati strategije legitimiranja novog književnog žanra. Budući da u tom periodu nedostaju sustavne književnoteorijske koncepcije i književnokritičke refleksije koje bi pojavu romana opisale i objasnile, kandidatkinja na uvjerljiv način opravdava svoju odluku da svoj interes usmjeri na predgovore budući da ih smatra mjestima na kojima su romanopisci iznosili poetičke stavove i činili napore promicanja novog žanra. Stoga se, drži V. Polić, predgovori tim romanima mogu shvatiti kao svojevrsni «manifest» romana bilo kao pojedinačnog djela bilo kao čitavog žanra. Odredivši predgovore i predgovorne materijale u razdoblju kraja 17. i prve polovine 18. stoljeća kao uže područje svoje analize, autorica pobliže određuje kao cilj svojeg istraživanja otkrivanje retoričkih strategija kojima se rani engleski romanopisci služe u nastojanju da svoje romane predstave, legitimiraju i etabliraju na onodobnoj književnoj sceni.
U drugom poglavlju naslovljenom «Neke teorije o postanku romana: kontinuitet vs. diskontinuitet» (11-43) V. Polić nudi kratak pregled za njezin doktorski rad relevantnih književnih teorija 20. i 21. stoljeća o postanku romana. Poseban naglasak stavlja na «prvu» teoriju romana u angloameričkoj književnoj teoriji, onu Iana Watta (1957), i na McKeonovu dijalektičku teoriju romana. Tim koncepcijama romana kandidatkinja suprotstavlja teoriju romana Margaret Anne Doody, koja smatra da roman postoji od samih početaka pismene kulture. Poglavlje završava kratkim uvidom u europsku, a također i hrvatsku, teoriju osamnaestostoljetnog romana (Mihail Bahtin i Viktor Žmegač).
U trećem poglavlju s naslovom «Roman, tradicija i novinarstvo» (44-76) autorica opisuje širi društveni kontekst i okolnosti koje su pridonijele širenju i popularnosti romana u engleskom društvu s kraja 17. i iz prve polovine 18. stoljeća. Kao čimbenike koji su pridonijeli popularizaciji romana V. Polić navodi interese i zanimanje šire i neobrazovanije čitateljske publike te komercijalizaciju književnosti koja je uslijedila nestankom mecenstva. Pored tih faktora kandidatkinja u ovom dijelu disertacije opisuje utjecaj koji je novinstvo imalo na pojavu, širenje i popularizaciju novog žanra.
Nakon ovih uvodnih poglavlja koja kontekstualiziraju istraživanje, četvrto poglavlje naslovljeno «'Teorija' predgovora» (77-87) bavi se analizom predgovornog materijala kao «žanra»: služeći se Genetteovom studijom Seuils (Pragovi) kao temeljnim teorijskim predloškom autorica nudi raščlambu strukture predgovora i predgovornog materijala. Pritom se analiziraju sljedeći aspekti predgovornog materijala: njegova struktura, forma i tematika a posebno se naglašava njegova izražena formulaičnost. Dalje autorica raspravlja o pitanju autorske intencije u predgovorima i time ocrtava podlogu na kojoj otvara tematiku funkcije predgovora u razdoblju začetaka engleskog romana. Osim analizom strukture predgovornog materijala na tragu G. Genettea, autorica razmatra i dekonstrukcijski potencijal predgovora oslanjajući se na Derridaovu studiju Dissemination (Diseminacija). Uloga ove potonje studije postaje razvidna u devetom poglavlju disertacije.
Na početku petog poglavlja, «Autolegitimacija romana putem koherencije fabule, lika stila i jezika» (91-130) autorica nudi objašnjenje termina retorike i autolegitimacije i opisuje način kako će ih rabiti u svojemu radu. U analizi osnovnih strukturnih obilježja ranog engleskog romana – kao što su konstrukcija fabule, likovi, stil i jezik romana – i načina kako ih romanopisci legitimiraju autorica pokazuje kako romanopisci ciljanog razdoblja predgovore rabe kao poetološke ali još više kao retoričke argumente kojima će ne samo uspostaviti identitet svojega romana već ga na taj način i prezentirati, etablirati i ozakoniti kako u očima javnosti tako i u očima onodobnih poetičara.
Sljedeća tri poglavlja čine glavni dio ove disertacije. U njima V. Polić autolegitimacijske postupke ranih engleskih romanopisaca raščlanjuje na tri retoričke prakse kojima su se služili začetnici novog žanra. Šesto poglavlje naslovljeno «Retorika razlike: roman i drugi žanrovi» (131-173) usredotočuje se na retoriku razlike, to jest na analizu svih onih argumentacijskih postupaka i taktika pomoću kojih rani engleski romanopisci pokušavaju razlikovati svoj tekst kao zasebnu književnu vrstu, odijeliti ga od drugih proznih oblika ili čitavih žanrova koji se tokom prve polovine 18. stoljeća nalaze na književnoj sceni, a to su prvenstveno romansa i historiografski tekst. Pritom se služi konceptom binarizma. U ekskursu ovog poglavlja autorica također raspravlja o engleskom terminu «novel» kojim su se u književnosti 18. stoljeća označavali kako roman tako i novela, te ističe da su granice među tim dvama žanrovima u to doba još uvijek neiscrtane. Toj raspravi ona pridružuje i kratku raspravu o terminološkoj neujednačenosti pri imenovanju romanesknog žanra koja zrcali i žanrovsku nestabilnost u tom oblikovnom razdoblju romana, čime se dodatno ističe potreba osamnaestostoljetnih autora za uporabom retorike razlike kao legitimacijskog sredstva ranog romana. Budući da onodobno čitateljstvo i kritika najčešće roman poistovjećuju s pri/poviješću (history) i romansom, roman retorikom razlike teži svoj identitet uspostaviti upravo u odnosu prema njima.
Sedmo poglavlje s naslovom «Retorika istine» (174-227) započinje ekskursom u kojem se objašnjava semantički opseg engleskog termina «history» koji kandidatkinja na hrvatski prevodi kao pri/povijest, nastojeći na taj način istaknuti kako njegovu pripovjednu tako i historijsku dimenziju. Pozivajući se na V. Bitija koji je taj termin upotrijebio u studiji Strano tijelo pri/povijesti u kojoj raspravlja o odnosu historiografije i književnosti, autorica pokazuje kako su rani engleski romanopsici tim pojmom označavali svoje romane ne bi li u čitateljstva pojačali dojam istinitosti pozivanjem na historiografiju. Analizirajući retoriku istine kao drugu strategiju autolegitimacije u predgovorima romanima, kojom autori uspostavljaju opreku između svojih romana kao istinitih naspram lažnih i fabriciranih iskaza drugih književnih tekstova, V. Polić retoriku istine stupnjuje ovisno o tome priznaju li autori, i u kojoj mjeri, dozu fikcionalnosti u svojim romanima: od onih predgovora u kojima autori tvrde da su njihovi romani «čista» istina, preko onih koji dopuštaju poneki ukras, do onih koji drže da su fikcionalni prozni oblici prikladniji i podatniji za pripovijedanje historijske istine od samih historiografskih tekstova.
U osmom poglavlju naslovljenom «Legitimacija romana retorikom prirode» (228-269) autorica analizira one legitimacijske postupke kojima se rani engleski romanopisci pozivaju na «prirodu/prirodno» kao okosnicu ili ključni argument u dokazivanju valjanosti i vrijednosti svojih romana. Riječ je o argumentima kojima se bezuvjetno i apsolutno želi utvrditi književni legitimitet romanâ koji se početkom 18. stoljeća nude čitateljima. Vodeći se raznim analizama termina «priroda» V. Polić analizira koji se sve romaneskni elementi njime legitimiraju. Na kraju zaključuje kako koncept prirode predstavlja općeprimjenjivu retoričku funkciju: retoriku uvjeravanja pomoću termina «priroda» u temelju kojeg leži pretpostavka da je termin «priroda» apriorno zadan i samorazumljiv, te stoga i jamac legitimiteta.
Deveto poglavlje s naslovom «Sinteza analiziranih retorika i njihovo 'potkopavanje'» (270-306) predstavlja zaključno poglavlje disertacije u kojem V. Polić, sažimajući osnovne teze i postavke svoje analize iz prethodnih poglavlja, ističe kako proučavane tri retorike nipošto nisu jedine «vrste» retorika kojima se rani engleski romanopisci služe pri zahtjevu za literarnim dignitetom svojih romana. Stoga ukratko navodi još nekoliko retorika koje funkcioniraju bilo kao opreke bilo kao alternative proučavanim retorikama, a uglavnom se uspostavljaju, predstavljaju i potvrđuju podlokavanjem prvih triju retorika: riječ je o retorici poistovjećivanja, retorici vjerojatnosti i, uvjetno rečeno, o retorici artificijelnosti. Na taj način autorica nastoji pokazati kako tri proučavane retorike – retorika razlike, retorika istine i retorika prirode – u svojoj biti nose destabilizirajući potencijal, to jest protuargumente ranije opisanog persuazivnog potencijala.
U Zaključku V. Polić u glavnim crtama sažima rad i nudi sintezu najvažnijih spoznaja do kojih je došla: u predgovornim materijalima koji se bave legitimacijom romana u prvom planu se nalazi sâma retorika kao uvjeravačka strategija pomoću koje pisci žele čitatelje pridobiti na svoju stranu, uvjeriti ih kako su stavovi koje oni propagiraju ispravni i vrijedni. Pored toga, kao jedan od zaključaka svojega istraživanja, V. Polić prosuđuje da retorika – protivno općeproširenom mišljenju – i u 18. stoljeću ima važnu ulogu u književnosti ili barem jednom njezinom segmentu.
Doktorska disertacija Vanje Polić je vrijedna znanstvena rasprava koja na teorijski osmišljeni način pridonosi istraživanjima nastanka romana. Kandidatkinja je pokazala ne samo da vlada materijom i da je temeljito upoznata s relevantnom literaturom, nego da može argumentirano dijalogizirati s postojećim analizama i pridonijeti raspravama o pojavi i legitimaciji romana kao književnog žanra. Pronicljiva čitanja tekstova, sistematizacija različitih retorika koji se u njima isprepliću i promišljena i argumentirana elaboracija njihova značaja i učinka čini ovu disertaciju vrijednim doprinosom ne samo anglistici nego i znanosti o književnosti općenito.
Na temelju navedenog mišljenja smo da rad više nego udovoljava svim kriterijima doktorskog rada pa stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovo izvješće o doktorskome radu Autolegitimacija engleskog romana s kraja 17. i prve polovine 18. stoljeća Vanje Polić prihvati i pristupnici omogući nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti te uputi na javnu usmenu obranu rada.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
dr. sc. Milivoj Solar, prof. emeritus
1. predsjednik povjerenstva
_____________________________
dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof.
2. član povjerenstva
_____________________________
dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.
3. član povjerenstva
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
dr.sc. Jelena Šesnić, doc.
dr.sc. Stipe Grgas, red.prof.
dr.sc. Ivan Matković, doc. u miru
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Izabrani na Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 20. srpnja 2009. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Lukića pod naslovom Prikazivanje i funkcija nasilja u suvremenom američkom romanu podnosimo Fakultetskom vijeću ovo skupno
IZVJEŠĆE
Doktorski rad mr. Marka Lukića ima 252 stranica dvostrukog proreda i sastoji se od „Uvoda“, četiri središnja poglavlja, Zaključka, Bilješki i Bibliografije. Prvo poglavlje (str. 10-73) naslovljeno je „Vijetnamski rat i mitologiziranje nasilja u djelima Michaela Herra, Philipa Caputoa i Tima O'Briena“, drugo (74-120) «Cormac McCarthy i tematizacija nasilja u njegovu prikazu Divljeg zapada», treće (121-177) nosi naslov «Konzumerizam i prikrivenost nasilja u djelima Dona DeLilla» dok je četvrto (178-219) naslovljeno «Bret Easton Ellis i Stephen King: žanrovska književnost i nasilje». Rad završava Zaključkom (str. 218-222), i opširnom bibliografijom primarne i sekundarne literature.
U uvodu autor situira i opravdava svoj rad činjenicom da se fenomenu nasilja kao, po njemu, vrlo relevantnog čimbenika u američkoj književnosti nije pridala dovoljna pozornost. Kritičkom valorizacijom postojećih studija on pokazuje kako su obavljena istraživanja manjkava budući da neadekvatno tretiraju mjesto nasilja u američkom društvu pa stoga ne umiju detektirati njegov upliv na književno stvaralaštvo. Stoga je kao cilj istraživanja postavljen zadatak otkriti, opisati i protumačiti neprekidnu i iznimnu važnu ulogu nasilja u odabranim tekstovima. Raščlamba te funkcije pokazuje da se u književnim tekstovima nasilje uprizoruje eksplicitno kao konvencija gotskog žanra ali i da može funkcionirati na prikriveni način koji iziskuje kompleksnije čitanje. No, i u jednom i drugom slučaju autor polazi od pretpostavke da je nasilje važna komponenta američkog identiteta, sastavnica američke ideologije i mita, i kao takva uvijek na neki način prisutna u književnom djelu. U drugom djelu uvoda autor čini napor definiranja ključnih riječi i pojmova svojega rada ukazuje na poteškoće s kojima se pri tom suočio i argumentira vlastiti odabir operativne pojmovne aparature kojom će se voditi u analizi.
Prvo poglavlje, usredotočujući se na pisce Michaela Herra, Philipa Caputoa i Tima O'Briena, istražuje načine kako su književnici s neposrednim iskustvom Vijetnamskog rata upisali taj događaj u svoja djela. Čitanje toga korpusa tekstova izdvaja kritiku koju rečena djela upućuju ratu kao dijelu američkog iskustva. Autor izdvaja ona obilježja koja su zajednička odabranim djelima ukazujući na različite književne vrste u kojima su se okušali rečeni pisci što po njemu signalizira mjeru u kojoj Vijetnamski rat prožima američke kulturne artefakte. U svojoj analizi Lukić ne izdvaja eksplicitne prizore nasilja koji su endemični ratnoj tematici nego argumentirano povezuje američko iskustvo u Vijetnamu s mitom pograničnog područja kao možda temeljne priče identiteta SAD-a. U žarištu njegova interesa jest način kako se taj mit rabio u pokušaju razumijevanja ratnog iskustva i kako se kritički naboj odabranih tekstova upravo sastoji u ukazivanju na nedostatnost te objasnidbene paradigme.
Drugo poglavlje, posvećeno djelu Cormaca McCarthya, logično slijedi nakon prvog budući da McCarthy u svojem opusu subvertira žanr «westerna» koji je izrastao na temelju mita o pograničnom području. Ponuđeno iscrpno čitanje njegovih romana evidentira žanrovske konvencije kojima se McCarthy služi ali pokazuje kako upravo njegovo tematiziranje nasilja destabilizira funkciju mita o Zapadu u konstrukciji američkog identiteta. Potkrjepljujući svoje nalaze teoretičarima koji su se bavili tematikom Zapada, Lukić sistematizira temeljne sastavnice njihovih čitanja, kritički ih valorizira i pokazuje kako McCarthyovo djelo na efektan način prikazuje prošlu zbilju ali i američku sadašnjost koja se više ne može prekriti ideologiziranim obrascima mišljenja. Suprotstavljajući svijet koji oblikuju McCarthyovi romani Slotkinovoj interpretaciji nasilja u američkoj kulturi, po kojoj se upravo putem nasilja američki identitet «regenerira», Lukić naglašava način kako McCarthy negira to shvaćanje i ispisuje mračnu stranu povijesti i anticipira distopijsku viziju budućnosti.
U trećem poglavlju obrađuju se romani Dona DeLilla. Za razliku od autora koji su predmetom prethodnih poglavlja, kod DeLilla se tematizacija nasilja ostvaruje van mitoloških obrazaca i u manjoj je mjeri eksplicitna. Naime, umjesto neposrednog opisa nasilnog lika ili nasilne radnje, kod DeLilla autor pokazuje kako se u «sadašnjosti» evociranoj u ovom romanesknom opusu nasilje manifestira raznim oblicima nadzora, kontrole i represije. Te mehanizme koji u odnosu prema pojedincu vrše različite nasilne zahvate imenuje se zajedničkim nazivnikom «sistemi». Iako otkrivanje tih sustava u DeLillovu djelu nije neka novost, budući da se DeLillo smatra predstavnikom «romana sustava», Lukićevo čitanje romana nudi uvjerljiv opis položaja pojedinca/lika zahvaćenog u njihovoj mreži moći. «Konzumerizam» koji se javlja u naslovu poglavlja razotkriva možda središnji mehanizam «moći i podređenosti» (177) na kojemu se temelji američki društveni ustroj ali isto tako u skladu je s rastućim teorijskim interesom za domene američke stvarnosti koje su često bile zanemarivani u amerikanističkim istraživanjima.
Posljednje poglavlje nudi čitanje Breta Eastona Ellisa i Stephena Kinga kao egzemplarnih pisaca gotskog žanra koji je, Lukić argumentira u svojoj analizi, vrlo važan u samom konstituiranju američke nacionalne književnosti. Sažeto kazano, cilj ovog poglavlja jest pokazati kako eksplicitno opisivanje nasilja unutar gotskog žanra izravnije problematizira i dovodi na vidjelo karakteristike određenog društva negoli je to slučaj u kanonskim tekstovima. Nakon razlikovanja «lake» i «teške» književnosti Lukić diferencira njihovo tematiziranje nasilja s tvrdnjom da se u slučaju žanrovske književnosti, a pogotovo kada je riječ o gotskom romanu, nasilje ne rabi «kao element pomoću kojeg je moguće ostvariti određeni efekt unutar književnog djela, već dopušta apsolutno prožimanje teksta s namjerom izravnog isticanja i problematiziranja segmenata društva koji su inače ili zanemareni ili pak tabuizirani od strane određenih društvenih institucija»(217). Zaokružujući svoju analizu čitanjem djela dvaju predstavnika takozvane «lake» književnosti Lukić pokazuje učinkovitost metodološkog obrata koji se ne libi, istražujući određeni fenomen, posegnuti za artefaktima popularne kulture. U zaključku autor u glavnim crtama daje sažimajući osvrt na rad u cjelini i nudi sintezu najvažnijih spoznaja do kojih je došao.
Doktorska disertacija mr. sc. Marka Lukića je vrijedna znanstvena rasprava koja kritičkom analizom određenog korpusa književnosti nudi opis i tumačenje fenomena nasilja ne samo u samim djelima nego reflektira o načinima kako ta tema indicira van-tekstovne pojavnosti i procese. Na taj način ova disertacija otvara mogućnost primjene pristupa u analizi inih djela, kultura i društava. Kandidat je pokazao da vlada materijom i da je upoznat s relevantnom literaturom s kojom može argumentirano dijalogizirati i pridonijeti raspravi. Upravo kritička distanca koju Lukić zauzima u odnosu na postojeće interpretacije nasilja u američkom kulturalnom imaginariju i modaliteti čitanja odabranog korpusa tekstova koji mu se time otvaraju predstavljaju originalan doprinos ovoga rada.
Na temelju navedenog mišljenja smo da rad udovoljava svim kriterijima doktorskog rada pa stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovo izvješće o doktorskome radu „Prikazivanje i funkcija nasilja u suvremenom američkom romanu“ mr.sc. Marka Lukića prihvati i pristupniku omogući nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti te uputi na javnu usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 26. studeni 2009.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Jelena Šesnić, doc.
dr.sc. Stipe Grgas, red.prof.
dr.sc. Ivan Matković, doc. u miru
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Rastko Vasić, znanstv. savjetnik u miru
Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. sc. DARIJE LOŽNJAK-DIZDAR pod naslovom SJEVERNA HRVATSKA U KULTUROLOŠKOM OKVIRU JUŽNE PANONIJE NA POČETKU STARIJEG ŽELJEZNOG DOBA
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 20. studenog 2009. godine, izabrano je stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Darije Ložnjak-Dizdar Sjeverna Hrvatska u kulturološkom okviru južne Panonije na početku starijeg željeznog doba u sastavu dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., predsjednica, dr. sc. Rastko Vasić, znanstv. savjetnik, član, dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru, član.
Pročitavši rukopis doktorske disertacije, Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Doktorska disertacija Darije Ložnjak Dizdar ima ukupno 395 računalno ispisanih stranica osnovnog teksta, 71 stranicu literature sa 716 bibliografskih jedinica, 64. str. Kataloga dosada neobrađenog gradiva te 81 tablu iscrtanog materijala. U osnovni su tekst dodani grafikoni, kronološke tablice i crteži.
U više poglavlja, 8 osnovnih i više potpoglavlja, doktorandica je ocrtala vrlo kompliciranu i dosada posve manjkavo istraženu i valoriziranu povijesno-arheološku sliku na kraju predzadnjeg i u prva tri stoljeća posljednjeg tisućljeća pr. Kr. u sjevernoj Hrvatskoj.
U Uvodu (str. 2-5) je navela kakve je i koje prijedloge i zaključke zatekla u literaturi i u poznavanju terena. Ujedno je postavila zadatke koje namjerava postići u svom doktorskom radu. Radi se doista o procesima koji su na prijelazu tisućljeća proizveli značajne povijesne promjene; radit će na proučavanju tehnološkog početka željeznog doba i postupne modifikacije kulture polja sa žarama (dalje KPŽ) u halštatsku kulturu. Kako bi što dublje sagledala cjelinu promjena i značajke kulturnog razvoja, doktorandica je, nakon iscrpnog prikaza zemljopisnih značajki i prostora sjeverne Hrvatske, njegovog važnog prometnog smještaja između Podunavlja i Alpa te Drave i Save sa značajnim kontaktima i južno od Save, odlučila prostudirati i izložiti odvojeno glavne grupe arheoloških nalaza: unutar naselja, grobalja i ostava. Na tako velikom i geografski i kulturno raznovrsnom prostoru sva je zbivanja sagledavala unutar većih regionalnih zajednica: grupe Martijanec, Dalj, Bosut i Budinjak.
U skladu sa suvremenim zahtjevima za kritičkim pristupom arheološkom gradivu i njegovom interpretiranju postavila je četiri bitne hipoteze te će ih provjeravati tijekom svog razlaganja i graditi odgovore kao rezultate disertacije.
Drugo poglavlje postavlja geografske odrednice (6–13). Planine i rijeke predstavljene su kao prirodni okviri nastanka i zauzimanja životnog prostora pojedinih kulturnih zajednica. Govori se i o bitnom značenju klimatskih promjena, očito povezanih s kulturnim promjenama i njihovom dinamikom. Navedena su nadalje ležišta željeznih ruda u sjevernoj Hrvatskoj – kao bitni uvjet za prijelaz s isključive tehnologije bronce u tehnologiju željeza.
Obvezatno u takvom sinteznom radu je treće poglavlje Pregled povijesti istraživanja (14-38); već je tu dana prilika navođenju raznih mišljenja i zaključaka u literaturi, često kontroverznih, s kojima se doktorandica mora suočiti i na temelju arheoloških podataka, iznesenih ovdje u potpunosti, donijeti svoje mišljenje i svoju interpretaciju. Stoga grupira glavne točke kontroverzi već unutar ovog poglavlja; u prvom redu tiču se periodizacije mlađe faze kasnog brončanog doba i prvih početaka željeznog doba. Dakako da su tu dodane poredbene kronološke tablice koje vizualiziraju raspravu i olakšavaju njezino praćenje. Znatna je pažnja posvećena periodizaciji ostava jer su se upravo na toj osnovi gradile sve dosadašnje kronologije za sjevernu Hrvatsku.
U četvrtom poglavlju doktorandica prelazi na srž svog rada – glavni oslonac za konačnu kronološko-povijesnu i društvenu interpretaciju. To je materijalna ostavština grupa mlađe faze KPŽ i početne faze starijeg željeznog doba. Opširno poglavlje dijeli prema kategorijama nalaza: na naselja (39-122) okupljena po regionalnim grupama. Prva je središnja Hrvatska (bez Mađimurja i varaždinske Podravine) (41-52). Tu već upoznajemo metodu rada – akribičnu razradu keramičkih nalaza, koji su dakako u naseljima najbrojniji; u tipove i varijante, sve popraćeno tipološkim tablicama. Slijede Podravina (52-57) pa istočna Slavonija i Podunavlje (57-106). Provedena je detaljna klasifikacija, imenovani su glavni tipovi, a promatra ih se zatim u vezi s vrlo širokim područjem Panonije, Karpatske kotline i jugoistočnih Alpa. Posebno su obrađena naselja nastala na početku starijeg željeznog doba u sjevernoj Hrvatskoj (106-118). Nakon dosada najpotpunije obrade svih istraživanih naselja u sjevernoj Hrvatskoj i detaljne tipološke obrade signifikantnih nalaza, doktorandica je dala o svemu dobro fundirani zaključak (118-122). Slijedi poglavlje o grobljima (123-220) obrađeno opet prema regijama. Ovdje se moglo pristupiti obradi daleko raznovrsnijeg materijala rađenoga često od bronce ili željeza. Primijenjena je ista komparativna metoda s oblicima karakterističnima za okolne zemlje. Dužna pažnja posvećena je, dakako, predstavljanju inače raznovrsnog grobnog rituala. Upravo ovdje, u ovoj temeljitoj analizi nalaza u zadanom razdoblju dobiven je sigurni oslonac za završna kronološka, sociološka i kulturološka razmatranja. Treba podvući koliko je ova slika, usmjerena na potpunost i oslonjena na sve podatke, unatoč dosadašnjem nedovoljnom istraživanju, promijenila naš pogled i naše znanje o relevantnom vremenu. Uz već poznate regije dodana je, s obzirom na bogatiju arheološku građu i slavonska Posavina. Kako posvuda grobni nalazi sadrže i metalne priloge, u svim se regijama analiziraju oblici nošnje, nakita, oružja i, naravno, keramike. Upravo definiranje raznolikih nošnji omogućava razlikovanje nekoliko onovremenih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj: grupa Velika Gorica – Dobova, pokupska grupa, podravska i posavska te daljska.
Daljnja važna kategorija za kronološka i tehnološka razmatranja su ostave kojima je sjeverna Hrvatska bogata. Posvećeno im je zasebno poglavlje (237-265). Način analiziranja istovjetan je u ovom kao u oba prethodna poglavlja, pa sva tri daju iscrpnu, u ovom času i potpunu sliku arheološke materijalne ostavštine 11. do 7. st. pr. Kr. Zasebna pažnja dana je i oblicima prijenosa sirovine (ingoti, pogače), s obzirom da su ta zapažanja bitna za tehnološke studije i za određivanje početaka željeznog doba. U zaključku o ostavama (268-273) podvlači se da i ostave u sjevernoj Hrvatskoj pokazuju regionalizaciju po vrstama oblika i sastavu. Dodani su i malobrojni, ali vrlo značajni zlatni nalazi jer markiraju istaknute pojedince u društvu. Uz groblja s njihovim raznovrsnim prilozima društvenu raznolikost očituju, dakle, i ostave.
Slijedi zaključak o svim vrstama materijalne ostavštine i rezultatima što ih je pružila analiza (277-290). Razmatrana su tu i pitanja kontinuiteta, ali i kulturnih promjena (culture change) u sjevernohrvatskim skupinama 11. do 7. st. pr. Kr. U sinteznim radovima se arheološka interpretacija uvelike oslanja na kronološka razmatranja. Ona su kostur čitave povijesne nadgradnje i omogućavaju ocrtavanje epohe u mnogo njezinih aspekata. Tako je bitan zadatak u disertaciji bio, osim kritičkog predstavljanja gradiva, srediti kontroverzna mišljenja o kronologiji koja su se pojavila osobito u posljednje dvije dekade. Zato je poglavlje u kronološkim razmatranjima opsežno (291-321). U njemu je doktorandica izradila kronološku podjelu za Hrvatsku uzimajući ozbiljno u obzir sve bitne pokazatelje. Njezina je kronologija moderno utemeljena, uzela je u obzir sva relevantna mišljenja i, oslanjajući se na sigurne zatvorene nalaze valorizirane u svim mogućim aspektima, donijela vlastiti prijedlog kronologije. Kao što je uobičajeno, sve je faze i podfaze od 11. do 7. st. pr. Kr. predstavila karakterističnim nalazima i predočila sve na tablicama koje prate tekst. Za svaku regionalnu grupu dokumentiran je vlastiti kronološki niz, a svi su oni na kraju ujedinjeni u relativnom odnosu od faze Ha A2 do Ha C faze kojoj je početak suptilnije kronološki razrađen. Tako stupanj Ha C 1a počinje već u 9 st. pr. Kr.
Nakon što je odredila kronološke okvire doktorandica može utemeljno pisati i o Odnosu kulturnih grupa na prostoru sjeverne Hrvatske sa susjednim grupama na početku starijeg željeznog doba. To pogljavlje (322-333) s više potpoglavlja okuplja konačne rezultate i stvara kompletnu i kompleksnu sliku tog dugog prijelaznog razdoblja. Susjedne grupe uzete su široko a upravo je to bilo potrebno i važno da se razvoj i značajke kulturnih grupa u sjevernoj Hrvatskoj uklope u opću sredinu: od Transadnubije i jugoistočnih Alpa, od gornjeg Jadrana i Balkana do u donje Podunavlje i Karpatsku kotlinu. Posebna je pažnja pridana konjskoj opremi koja je, kako se odavna zna, bila važna komponenta otvaranja prema istoku i nastanku nove tehnologije i nove kulturne konstelacije u starije željezno doba (338-344). Pri konačnom definiranju tih početaka (345-361) doktorandica se vraća u Hrvatsku – na poprište svog rada. Tu je očito da su velike promjene zahvatile tehnologiju postupnim uvođenjem željeza, popratno s kulturnim i društvenim promjenama u okviru podrobno opisanih zajednica mlađe KPŽ. Noviteti uneseni izvana iz raznih pravaca – iz Podunavlja i Karpatske kotline, s balkanskog juga i Jadrana te iz istočnoalpskog područja, pospješivali su transformaciju kasnobrončanodobnih grupa i tijekom 9. st. st. ere doveli do formiranja života starijeg željeznog doba. Evidentno je da je tu, sukladno s najnovijim istraživanjima europskih znanstvenika, došlo do znatnog vremenskog pomaka početaka starijeg željeznog doba. Očito je dakle prema opširnim analizama, da je ono formirano već tijekom 9. st. st. ere. Razlike u oblicima materijalne i duhovne kulture, kao i u stupnju razvoja unutar pojedinih grupa razjašnjene su različitim orijentacijama i povezivanjima, bilo trgovačkim i prometnim, bilo strujanjima iz raznih kulturnih žarišta.
Moglo se razmotriti i kakvo je društvo nastalo u početku halštatskog doba (368-377). U tom su smislu najrječitiji grobovi novonastale elite; ratnici oboružani mačevima i ostalom bojnom opremom, katkada i konjanici, ukopani često s bogato opremljenim ženama u grobnim humcima, vrh su tog novog društva. Taj društveni sloj najlakše uočavamo. Mnogo je toga preuzeto iz tradicije KPŽ ali nastupilo je novo vrijeme u svim aspektima života. Pritom i dalje traju regionalne osobitosti kakve su se pokazale već na početku posljednjeg prapovijesnog milenija i možemo reći da je, unatoč jedinstvenosti u tradiciji, prostor sjeverne Hrvatske oblikovan u raznolikostima u već jasno identificiranim stariježeljeznodobnim zajednicama.
U svim se grupama formiraju središnja, utvrđena i bogata naselja koja dominiraju širom regijom. Manja naselja u dolinama ili na obalama rijeka imaju svoju privrednu funkciju. Otkrivena groblja iskazuju različitu identifikaciju tih zajednica; upravo njihov ritual i nošnja određuju njihove razlike, premda su uočene mnoge poveznice, pogotovo u tada pomodnim oblicima nakita, nošnje i naoružanja.
Znanstveni doprinost disertacije mr. sc. Darije Ložnjak Dizdar jest otkrivanje i ocrtavanje dosada slabo istraženog procesa prijelaza iz kasnog brončanog u starije željezno doba u sjevernoj Hrvatskoj. Jasno je definirala kulturne grupe koje tu žive i sudjeluju, zapravo su nositelji postupnog stvaranja nove tehnološke i društvene stvarnosti života u prvim stoljećima posljednjeg pretpovijesnog milenija. Svim, dosada parcijalno poznatima i obično odvojeno prikazanima, arheološkim nalazima i pojavama, prikupljenim ovdje u cijelosti, ostvaren je mnogostruki uvid u formiranje protopovijesnih halštatskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj, tj. na području povezanom tokovima Drave, Save i Dunava sa svim okolnim područjima koja su prolazila slične transformacije. Doktorandica je uspjela uspostaviti konzistentnu i općeprihvatljivu kronologiju, provesti međusobne usporedbe i odnose među kulturnim zajednicama primjenjujući interdisciplinarne analize (dendrokronološke, C14, paleoantropološke u prvom redu) kakve su danas u Europi bitno uznapredovale. Važno je da je uspjela dokazati kontinuirani razvoj od kraja drugog do u 7. stoljeće posljednjeg tisućljeća pr. Kr. i time arheološkom metodom rekonstruirati povijest prijelomnog vremena u kojem su postavljeni temelji za novu epohu – željezno doba. To je ujedno vrijeme kada su se formirale etničke zajednice poznate kasnije iz povijesnih izvora.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
N osnovi svega iznesenog Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorsku disertaciju mr. sc. Darije Ložnjak Dizdar pod naslovom Sjeverna Hrvatska u kulturološkom okviru južne Panonije na početku starijeg željeznog doba i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da mr. sc. Dariji Ložnjak Dizdar odobri pristup obrani doktorskog rada u sklopu postupka za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti iz humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
U Zagrebu, 23. studenog 2009. godine.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Rastko Vasić, znanstv. savjetnik
član Povjerenstva
Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
član Povjerenstva
Dr. sc. Mihaela Banek Zorica, doc., predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Srećko Jelušić, izv. prof., član Povjerenstva
Dr. sc. Radovan Vrana, doc., član Povjerenstva
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena disertacije mr. sc. Borisa Badurine
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 30. rujna 2009. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Borisa Badurine pod naslovom Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu na hrvatskim sveučilištima izrađene uz mentorstvo dr. sc. Srećka Jelušića, izv. prof.
Podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Disertacija mr. sc. Borisa Badurine pod naslovom Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu na hrvatskim sveučilištima sadrži 177 stranica od čega 139 stranica teksta u sklopu kojega je 49 tablica, 38 slika (grafikona) i 108 bilježaka te 14 stranica na kojima je popisana korištena i citirana literatura (152 bibliografske jedinice). Kandidat je priložio sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te kratku biografiju.
Nakon Uvoda rad je podijeljen u pet cjelina. U drugome poglavlju daje se teorijski okvir problematike uvođenja novih tehnologija u visokoškolskim institucijama. Posebno se raspravlja o potencijalnim problemima, računalnoj pismenosti i važnosti podrške visokoškolske institucije. Kandidat posebno argumentira odgovornost visokoškolskih institucija u praćenju promjena, a u slučaju kada su one uvjetovane razvojem tehnologija, po njemu moraju biti u stanju pratiti i tehnologiju. Osim što prati promjenu u paradigmi sveučilišta, analizirajući trendove, u tekstu se opisuju nove tehnologije koje imaju osobit utjecaj na promjene u visokoškolskim ustanovama: e-pošta, WWW, prezentacijski softver, multimedija, videokonferencije. Posebno je važna rasprava o računalnoj pismenosti u kojoj kandidat analizira razvoj world wide weba u dinamički servis za razmjenu informacija koji dovodi do povećanja složenosti sadržaja i razdvajanja na jednostavne i kompleksnije, pa je pitanje uvođenja tipa sadržaja važno u kasnijoj analizi prihvaćanja računalne tehnologije na visokim učilištima. Na osnovi relevantne literature kandidat raspravlja o važnosti podrške institucije pri uvođenju novih tehnologija, a u vlastitom se zaključku opredjeljuje za sustavan i planski pristup bez improvizacija i eksperimentiranja.
Treće je poglavlje u cjelini posvećeno prikazu i analizi utjecaja društvenih stavova na ponašanje. Na taj način to poglavlje čini logičan nastavak ali i logičnu cjelinu s prethodnim poglavljem. Kandidat na početku tog poglavlja daje pregled evolucije teorijskih razumijevanja toga fenomena. Sustavno su razrađena pitanja problematike društveno poželjnog odgovora, te multidimenzionalnosti stavova. Argumentira zatim dva osnovna modela predviđanja ponašanja: MODE model i model razložne akcije. U analizi i interpretaciji MODE modela, u tekstu disertacije pristupa se tako da se daju najprije teorijska pojašnjenja, a zatim se argumentira njegova empirijska potvrda i analiziraju istraživanja koja su provjeravala taj model. S druge strane model razložne akcije u tekstu se predstavlja na osnovi iscrpne literature (Miller, Sheppard et al., Hale et al.). Iz činjenice da je kandidat odlučio temeljito analizirati dva relevantna modela, može se zaključiti da je nastojao problematici predviđanja ponašanja pristupiti što temeljitije. Proučivši opsežnu literaturu usudio se je na kraju ovog poglavlja zaključiti kako se mjerenjem stavova zasigurno može dobiti podatke na osnovi kojih se može predviđati ponašanje. Bez ovakvog teorijskog polazišta koje je u radovima njegovih prethodnika i empirijski provjereno, kandidat nebi mogao izraditi svoje istraživanje koje prezentira u četvrtom poglavlju koje je središnji dio disertacije i bavi se TAM modelom (Technology Acceptance Model), ili modelom prihvaćanja tehnologije (MPT).
Četvrto poglavlje logički proizlazi iz prethodnih, jer koristi ranije analizirane modele utjecaja stavova na ponašanje kako bi pojasnio prihvaćanje računalnih sustava. Svrha ovog poglavlja ispunjena je time što predstavlja pouzdanu teorijsku i empirijsku podlogu za longitudinalno istraživanje koje je kandidat proveo, a opisao u petom poglavlju: Istraživanje korištenja i prihvaćanja računalne tehnologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Na početku ovog, petog poglavlja opisuju se tri istraživanja o korištenju računalne tehnologije koja su u razdoblju od 1999-2009. provedena na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Pri tome je istraživanje provedeno u 2009. godini bilo izrađeno za potrebe ove doktorske disertacije. Autor je sudjelovao tj. proveo i prethodna dva istraživanja tako da su mu svi podatci bili dostupni. Retrospektivno gledano, kandidat uočava dva važna elementa za razumijevanje današnje situacije: promjena stupnja korištenja računala općenito kao i u nastavi, te promjenu institucionalne podrške. Zato je na osnovi tih polazišta i strukturirao empirijski dio ove disertacije. Kako bi što kvalitetnije opisao kontekst koji analizira kandidat je odlučio da stavove o korištenju nove tehnologije prikaže na dvije razine: vezano uz kućnu upotrebu i u nastavi, smatrajući da analiza korištenja za razonodu može biti važan pokazatelj prihvaćanja. U poglavlju o korištenju računala u nastavi pregledno su dati rezultati istraživanja o korištenju u 1999. i 2007. godini. Zatim su prikazane promjene koje su najznačajnije u upotrebi novih tehnologija za komunikaciju sa studentima. Detaljno je zatim pokazano korištenje interneta. U nastavku su prezentirani indeksi korištenja računalne tehnologije na osnovi sljedećih elemenata: računalne aplikacije, mrežni izvori, računala u nastavi. Nakon toga, podatcima za 1999. i 2006. godinu, pridruženi su sumarno podatci za 2009. Svi gore navedeni elementi prikazani su vrlo pregledno u grafikonima indeksa korištenja.
Važan element istraživanja institucionalne podrške analiziran je kroz faktore edukacije i računalne opreme. Istraživanje je pokazalo da je konstantna institucionalna podrška važan preduvjet za prihvaćanje novih tehnologija u nastavi, a da su među tim tehnologijama najvažniji sustavi za učenje na daljinu, te je taj zaključak i podloga za nastavak rada u kojem se analizira primjena Moodlea na Filozofskom fakultetu u Osijeku. U uvodnom dijelu ove analize učinjen je pregled institucionalne podrške korištenju računalne i komunikacijske tehnologije, na način da je opisana tehnička opremljenost, geneza implementacije i razvoja mrežnih stranica, te na kraju uvođenje sustava e-učenja. Taj je prikaz autoru polazište za onaj dio istraživanja koji se odnosi na 2009. godinu.
Pristupnik ističe da je implementacijom Moodlea kao sustava za učenje na daljinu na Filozofskom fakultetu u Osijeku stvorena jedinstvena prilika za testiranje modela prihvaćanja novih tehnologija. Na osnovi toga postavljeni su i osnovni ciljevi ovog dijela istraživanja: ispitati primjenjivost MPT (modela prihvaćanja tehnologije) na predviđanje korištenja sustava učenja na daljinu od strane sveučilišnih nastavnika, te ispitivanje dosadašnjeg korištenja računalne i komunikacijske tehnologije na odluku o korištenju sustava za učenje na daljinu. I u ovom je dijelu disertacije kandidat primijenio uobičajenu metodologiju proučivši dostupnu literaturu o utjecaju prethodnog iskustva korištenja tehnologije na osnovne MPT faktore. Na osnovi kritičkog proučavanje te literature pristupnik je izradio i prikazao vlastiti model istraživanja, što je i bilo potrebno s obzirom na to da je istraživanje trebalo primijeniti na Moodle. U disertaciji je zatim opisana metodologija provedbe istraživanja, a za relevantnost dobivenih podataka važno je da je povrat anketnih upitnika bio 68%.
Zaključujući svoje istraživanje pristupnik konstatira da je Model prihvaćanja tehnologije potvrdio svoju vrijednost u nizu različitih situacija. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da model funkcionira, kako u situacijama za koje je prvobitno formiran tako i u okvirima koji u trenutku nastanka modela nisu niti postojali. Primjeri istraživanja koje je analizirao jasno pokazuju kako model funkcionira, ali da različite društvene situacije mogu svojim društvenim kontekstom vršiti različite utjecaje na faktore modela. Na osnovi toga se zaključuje kako model prihvaćanja tehnologije predstavlja vrlo dobar okvir kako za istraživanja tako i za predviđanja korištenja nove tehnologije.
Kandidat je pokazao da rezultati istraživanja provedenog na Filozofskom fakultetu u Osijeku pokazuju da i u okvirima hrvatskih visokoškolskih institucija i sustav e-učenja kao tehnologije model funkcionira više-manje očekivano. Faktori, percepcija korisnosti i percepcija lakoće korištenja kod nastavnika koji još ne koriste sustav e-učenja, zajedno vrše iznimno snažan utjecaj na intenciju korištenja iz koje proizlazi i sama odluka o korištenju sustava. Također očekivano percepcija korisnosti vrši puno snažniji utjecaj od percepcije lakoće korištenja. Takvi odnosi između tri osnovna MPT faktora predstavljaju jezgru modela i usklađenost dobivenih rezultata s dosadašnjim iskustvima osigurava primjenjivost modela.
Na temelju svih triju provedenih istraživanja kandidat iznosi dva osnovna zaključka Prvo, model prihvaćanja tehnologije (MPT) funkcionira i primjenjiv je u okvirima hrvatskih visokoškolskih institucija prilikom uvođenja sustava e-učenja i iskoristiv je za analizu budućih situacija i predikciju korištenja budućih tehnologija.
Drugo, sastavni dio svake strategiju uvođenja nove tehnologije uvijek će biti promocija sustava i edukacija. Rezultati istraživanja provedenog na Filozofskom fakultetu u Osijeku jasno govore kako je korisnost sustava glavna karakteristika sustava koja mora biti prenesena budućim korisnicima, ali da nikako ne treba zanemariti lakoću korištenja.
OCJENA
Disertacija mr. sc. Borisa Badurije pod naslovom Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu na hrvatskim sveučilištima imala je za cilj testirati primjenjivost MPT na predviđanje korištenja sustava e-učenja od strane sveučilišnih nastavnika, te ispitati utjecaj dosadašnjeg stupnja korištenja računalne i komunikacijske tehnologije na odluku o korištenju sustava e-učenja.
Tumačeći rezultate provedena istraživanja, kandidat je pokazao sveobuhvatno poznavanje problematike, visoku sposobnost sinteze dobivenih rezultata i zaključivanje s ciljem predlaganja mogućih budućih istraživanja kao i praktične promjene proučavanog modela.
Osnovne hipoteze od kojih je pošao u svojemu istraživanju da: prethodno iskustvo korištenja mrežnih aplikacija pozitivno utječe na percepciju korisnosti i percepciju lakoće korištenja sustava e-učenja; prethodno iskustvo korištenja računalne i komunikacijske tehnologije u nastavi pozitivno utječe na percepciju korisnosti i percepciju lakoće korištenja sustava e-učenja; prethodno iskustvo korištenja mrežnih aplikacija pozitivno utječe na intenciju korištenja sustava e-učenja; prethodno iskustvo korištenja računalne i komunikacijske tehnologije u nastavi pozitivno utječe na intenciju korištenja sustava e-učenja; percepcija korisnosti pozitivno utječe na intenciju korištenja i oba izravno utječu na stupanj korištenja sustava e-učenja; percepcija lakoće korištenja pozitivno utječe na intenciju korištenja; postoji pozitivna izravna veza između percepcije lakoće korištenja i percepcije korisnosti, kandidat je dokazao vlastitim istraživanjem za provedbu kojega mu je bilo nužno potrebno kritički ocijeniti dosadašnje pristupe i metode te izdvojiti i testirati primjerenu metodologiju.
Istraživanje mr. sc. Borisa Badurine metodološki je primjereno postavljeno i provedeno, a rezultati do kojih je došao u provedenim istraživanjima izloženi su jasno i pregledno. Metodološki postupci obuhvatili su analizu sadržaja objavljenih članaka s ciljem meta-analize dobivenih rezultata. Metodom ankete prikupljeni su podaci o stavovima korisnika novouvedenog sustava za upravljanje nastavom. Anketa je sadržavala standardan niz pitanja koji mjeri faktore originalnog modela kao i pitanja potreban za provjeru ostalih faktora. Kako bi se moglo usporediti stvarno korištenje sustava s onim navedenim od strane ispitanika analizirani su kompjuterski logovi sustava za upravljanje nastavom.
U pogledu znanstvenog doprinosa ovoga rada može se zaključiti da provjera dodatnih faktora na funkcioniranje MPT u uvjetima uvođenja sustava za upravljanje nastavom na jednoj visokoškolskoj ustanovi, omogućuje postavljanje modela na ostalim visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj. Analizom dosadašnjih primjena MPT izrađena je osnova za kritičku procjenu utjecaja iz okoline, nadogradnja modela i njegova prilagodba specifičnom slučaju upotrebe web tehnologije u nastavi na hrvatskim sveučilištima. Istraživanjem na konkretnom slučaju Filozofskog fakulteta u Osijeku izvršena je provjera modificiranog modela i osigurana njegovu primjenjivost na buduće slične slučajeve uvođenja novih tehnologija.
Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Borisa Badurine pod naslovom Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu na hrvatskim sveučilištima i da kandidata uputi na daljnji postupak obrane.
_______________________________________
Dr. sc. Mihaela Banek Zorica, docentica,predsjednica
_________________________________________
Dr. sc. Srećko Jelušić, izvanredni profesor, mentor, član
____________________________________
Dr. sc. Radovan Vrana, docent, član
U Zagrebu, 10. studenoga 2009.
dr. sc. Goran Zlodi, docent
dr. sc. Hrvoje Stančić, docent
dr. sc. Senada Dizdar, docent (Filozofski fakultet, Sarajevo)
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 27. listopada 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Lejle Kodrić “Model digitalnih informacijskih usluga u baštinskim ustanovama“, izrađene uz mentorstvo dr. sc. Hrvoja Stančića, doc., te Vijeću podnosimo sljedeći
i z v j e š t a j:
Doktorska disertacija Lejle Kodrić obuhvaća 284 stranica računalno složenog teksta s ukupno 379 podnožnih bilješki. Sastoji se od Uvodnih razmatranja (1-10), poglavljâ Baština i baštinske ustanove – definiranje i redefiniranje temeljnih koncepata (12-53), Informacijske usluge baštinskih ustanova – prilog terminološkom usustavljenju (53-86), Digitalne informacijske usluge ustanova baštine u redefiniranom informacijsko-uslužnom okruženju (86-143), Modeli realizacije digitalnih informacijskih usluga ustanova baštine (13-193), Digitalne informacijske usluge u praksi: na primjeru odabranih baštinskih ustanova grada Sarajeva (193-219)
i Zaključnih razmatranja (306-313) te popisa korištenih slika, tablica, grafičkih prikaza te izvora i literature (259-274). Disertacija je opskrbljena s 9 grafičkih prikaza, 17 slika, 6 tablica i 3 priloga. Rađena je na relevantnim izvorima i literaturi.
U uvodu je kandidatkinja predstavila predmet i metodologiju rada, te relevantna znanstvenoteorijska polazišta. Konstatirala je aktualno stanje predmeta istraživanja, ciljeve i zadatke istraživanja te očekivani znanstveni doprinos.
U poglavlju „Baština i baštinske ustanove – definiranje i redefiniranje temeljnih koncepata“ kandidatkinja razmatra značaj baštinskih ustanova kao ustanova pamćenja, odnosno kao mjesta koja institucionaliziraju pamćenje te ga čine organiziranim i javno dostupnim. Istovremeno ukazuje i na razumijevanje procesa komunikacije memorije s obzirom da su baštinske ustanove jedne od najznačajnijih nosilaca komunikacijskog aspekta pamćenja, bivajući na taj način odgovorne i za, s komunikacijskom nerazdvojno povezanu, društvenu ulogu pamćenja. Kandidatkinja nudi nov i širi poticaj promišljanju ustanova odgovornih za kulturnu i znanstvenu baštinu, a u vidu pristupa koji prevladava razumijevanje ustanova baštine kao isključivo pohranjivačkih te informacijskih, već im pristupa i kao oblikotvornim, odnosno konstruirajućim kada je znanje o prošlosti zajednice koju uslužuju u pitanju. U ovom poglavlju prepoznaju se i propituju temeljni teorijski pojmovi i usmjerenja u široj domeni kulturne baštine, a kandidatkinja ujedno sagledava posljedice složenog međudjelovanja kulture i tehnologije, kao i sve očitiju aktivnost na prilagodbi usluga koje pružaju ustanove baštine, pa tako i informacijskih usluga novim korisničkim zahtjevima.
U sljedećem poglavlju pod naslovom „Informacijske usluge baštinskih ustanova – prilog terminološkom usustavljenju“ predlažu se moguća terminološka rješenja u području baštinskih informacijskih usluga kako tradicionalnih, tako i onih digitalnih. Analitičko-interpretativni pristup te promišljanje paradigmatskih obrazaca u razvoju informacijske službe, u ovom poglavlju obogaćuje se historijsko-interpretativnim pristupom koji pruža razumijevanje aktualnih modela realizacije informacijskih usluga unutar zadatosti tradicionalnog informacijskog okruženja. Autorica argumentirano određuje i smjerove redefiniranja informacijskih usluga ususret korisnicima, a u rasponu od informiranja o sadržaju, pa do dostavljanja cjelovitih sadržaja.
U poglavlju „Digitalne informacijske usluge ustanova baštine u redefiniranom informacijsko-uslužnom okruženju“ ukazuje se na zahtjeve i plodne mogućnosti unpređenja informacijskog usluživanja ustanova baštine unutar suradničkog, aktualnog Web 2.0 informacijsko-uslužnog okruženja. Ovo poglavlje nudi iscrpan pregled promjena, ali i naprednih rješenja za poslovanje baštinskih ustanova u odnosu na informacijsko usluživanje.
Poglavlje „Model realizacije digitalnih informacijskih usluga ustanova baštine“ iscrpno predstavlja raspoložive, iskoristive izvedbene modele digitalnih informacijskih usluga uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo na razini distribuiranja pamćenja u novom, virtualnom okruženju, ali, isto tako, ne zanemarujući značaj ni tradicionalnih, opstalih te i dalje funkcionalnih modela informacijskog usluživanja korisnika. Kandidatkinja naglašava kako ideju integriranja baštinskih informacijskih usluga valja shvatiti kao izbjegavanje radikalnog suprostavljanja tradicionalnih i digitalnih modela informacijskog usluživanja, ali, isto tako, i asinhronih, na jednoj, te sinhronih informacijskih modela, na drugoj strani. Time bi se restrukturiranje informacijsko-uslužne djelatnosti ustanova baštine trebalo kretati u pravcu hibridiziranja svih postojećih modela realizacije informacijskih usluga, a koji su se kroz povijest djelatnosti ovog tipa ustanova pokazali ili se trenutno dokazuju kao funkcionalni. Autorica nadalje napominje, kako se potreba integriranosti informacijskih usluga ustanova baštine ne iscrpljuje isključivo u hibridiziranju opstalih, funkcionalnih informacijsko-uslužnih modela, već upućuje na usaglašavanje kolaborativnih modela informacijskog usluživanja. Predmetno istraživanje u ovom je poglavlju obogaćeno pregledom relevantnih međunarodnih iskustava i preporuka.
U poglavlju „Digitalne informacijske usluge ustanova baštine: na primjeru odabranih baštinskih ustanova grada Sarajeva“ kandidatkinja propituje uočene teorijske zakonitosti i preporučene modele na provedenom anketnom istraživanju realiziranom na reprezentativnom i statistički relevantnom uzorku. Istraživanje je metodološki primjereno postavljeno i provedeno, a rezultati do kojih se došlo izloženi su jasno i pregledno.
Autorica je u “Zaključnim razmatranjima : ka preporučenoj izvedbi digitalnih informacijskih usluga” sažeto iznijela bitne rezultate svojih istraživanja te naglasila važnost suradnje baštinskih ustanova posebice u smislu harmonizacije preporuka i smjernica krovnih asocijacija relevantnih za arhivsku, knjižničnu, muzejsku i širu baštinsku zajednicu na način razvoja zajedničkih preporuka i normi za cijeli, danas sve konvergentniji baštinski sektor, i to poglavito u onim aspektima usluživanja baštinskih ustanova u kojima su zajedničke smjernice moguće, odnosno potrebne.
Stručno povjerenstvo smatra da doktorska disertacija Lejle Kodrić predstavlja doprinos istraživanjima na polju informacijskih znanosti, jer temeljito razrađuje problematiku oblikovanja mogućih modela realizacije suvremenih digitalnih informacijskih usluga baštinskih ustanova. Kandidatkinja je ovom disertacijom doprinjela ne samo boljem razumijevanju područja informacijskih usluga, već i praksi baštinskih ustanova unutar sve važnijeg područja digitalnih informacijskih usluga.
Stručno povjerenstvo na temelju navedenoga pozitivno ocjenjuje doktorsku disertaciju Lejle Kodrić pod naslovom “Model digitalnih informacijskih usluga u baštinskim ustanovama“ i stoga predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu i odobri kandidatkinji pristupanje obrani doktorske disertacije u sklopu postupka za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti iz područja društvenih znanosti, polja informacijskih znanosti.
U Zagrebu, 30. studenoga 2009.
Povjerenstvo:
dr. sc. Goran Zlodi, doc., pretsjednik
dr. sc. Hrvoje Stančić, doc., član
dr. sc. Senada Dizdar, doc. (Filozofski fakultet,
Sarajevo), član
Prof. dr. sc. Vinko Brešić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Prof. dr. sc. Stjepan Hranjec (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek Čakovec)
Doc. dr. sc. Berislav Majhut (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek Petrinja)
Zagreb, 5. studenoga 2009.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet:
Ocjena doktorskoga rada Andrijane Kos-Lajtman: Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti
Na sjednici održanoj 30. rujna 2009. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo je odluku kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Andrijane Kos-Lajtman pod naslovom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti (Klasa: 643-02/09-04/83, Ur. broj: 3804-240-09-2). Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Andrijana Kos-Lajtman napisala je i u odgovarajućem obliku predala doktorsku disertaciju Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti. Rad obuhvaća 362 stranice od čega se 312 odnosi na osnovni tekst disertacije, 16 na popis korištene literature, 22 na sažetke i ključne riječi na hrvatskome i engleskome jeziku, 1 stranica na autoričin životopis, 10 stranica na priloge i 3 stranice na kazalo. Osnovni se tekst sastoji od 7 poglavlja koja su podijeljena u podpoglavlja. U eksperimentalnome dijelu disertacije (5. i 6. poglavlje) izneseno je i protumačeno 48 tablica i 4 grafova, uz glavni grafički prikaz autobiografskih modela i tipova u zaključnom dijelu.
U Uvodu autorica iznosi teorijsku problematiku vezanu uz pitanja identiteta i njegove re/prezentacije književnim diskursom: razlaže osnovne problemske točke koje se odnose na pitanja oblikovanja osobne povijesti (autoidentiteta) i teorijsku refleksiju proučavatelja koji su se bavili ovom tematikom. U drugom podpoglavlju kronologijski daje pregled istraživanja autobiografskog diskursa u svjetskoj i domaćoj književnoj teoriji naglašavajući razvojne promjene u pristupu, a osobito ističući nagli porast interesa za autobiografski diskurs u drugoj polovici 20. stoljeća. U trećem podpoglavlju pristupnica obrazlaže temu i predstavlja metodološku poziciju s koje joj pristupa, dok u četvrtom podpoglavlju daje kratko obrazloženje korištene terminologije vezane uz pojam autobiografije i autobiografskog diskursa.
U drugom poglavlju Što je autobiografski diskurs? iznose se i argumentiraju različiti teorijski pogledi na autobiografski diskurs s težištem na granicama između autobiografskog i neautobiografskog koje nisu čvrste i jednoznačne. Naročita pozornost pridaje se mehanizmima proizvodnje subjekta u tekstu kojima se 70-ih godina prošlog stoljeća bavila Dorrit Cohn pristupajući im u okvirima naratološke analize, potom razlikovanju autobiografije od autobiografskog romana prema Gérardu Genetteu, tj. iz pozicije strukturalne naratologije formirajući klasifikaciju pripovjednih tipova s obzirom na odnos triju ključnih instancija: autora, pripovjedača i lika. U drugom podpoglavlju razlažu se promišljanja o autobiografiji Philippea Lejeunea s osobitom argumentacijom, s jedne strane, njegove definicije autobiografije kao retrospektivnog proznog teksta kojim neka stvarna osoba pripovijeda o vlastitom životu i o razvoju svoje ličnosti, s druge, njegove koncepcije autobiografskog ugovora kojim označava međusobni odnos autora, pripovjedača i lika. Sagledavajući autobiografiju kao sporazumni, tj. ugovorni žanr, ukazuje se na to da Lejeune zapravo ističe ulogu čitatelja u definiranju tog flukturirajućeg „žanra“ pri čemu povijest autobiografije postaje u prvome redu „povijest načina čitanja“. U trećem podpoglavlju autobiografsko se dovodi u kontekst prava na pripovijedanje, teme kojom se bavilo više teoretičara pri čemu se u radu najviše pozornosti pridaje teoriji kulturalne proizvodnje Pierrea Bourdieua. Naime, Bourdieuov model podpodručja, masovne i ograničene proizvodnje daje smisao nizu pojava i aktivnosti koje se događaju u izradi simboličkih dobara, pa uvodeći ovaj model u razmatranje autobiografskog diskursa, pruža se mogućnost da se upravo njegovim mehanizmima argumentira pojava različitih tipova autobiografskog diskursa, osobito njegovo razlaganje na dva posve različita modela – na književnu i neknjiževnu autobiografiju.
U trećem poglavlju Autobiografski diskurs i dječja književnost govori se o razumijevanju i tumačenju dječje književnosti. Autorica ovdje uvodi pojam kronotopa djetinjstva kao osebujnoga vremensko-prostornog totaliteta kojem je predodređeno svako djetinjstvo, pa iz ove pozicije rasvjetljuje problematiku autobiografičnosti u dječjoj književnosti. Principe funkcioniranja prava na priču autorica jezgrovito tumači upravo u horizontu dječje književnosti. U zadnjem podpoglavlju pristupnica definira korpus tekstova hrvatske dječje autobiografske proze, što je dosad prvi pokušaj u studiju hrvatske dječje književnosti. Korpus čine sljedeći autori i njihova djela: Jagoda Truhelka: Zlatni danci (1918), Vladimir Nazor: Priče iz djetinjstva (1924), Vladimir Nazor: S ostrva, iz grada i sa planine (1927), Joža Horvat: Sedmi be (1935), Zdenka Marković: Prozori moga djetinjstva (1941), Josip Pavičić: Zapisi o djetinjstvu (1950), Josip Pavičić: Knjiga o davnini (1953), Dragutin Horkić: Viđeno i neviđeno (1965), Nikola Pulić: Krkom uzvodno (1967), Anđelka Martić: Proljeće, mama i ja (1968), Zlata Kolarić-Kišur: Moja zlatna dolina (1972), Joža Horvat: Besa (1973), Branko Hribar: Adam Vučjak (1976), Ivica Ivanac: Maturanti (1976), Tito Bilopavlović: Paunaš (1978), Pajo Kanižaj: Zapisi odraslog limača (1978), Zlatko Krilić: Prvi sudar (1979), Sunčana Škrinjarić: Ulica predaka (1980), Miroslav Slavko Mađer: Djedovo slovo (1981), Zlatko Krilić: Veliki zavodnik (1984), Ivan Ićan Ramljak: San bez uzglavlja (1986), Blanka Dovjak-Matković: Zagrebačka priča (1987), Matko Marušić: Snijeg u Splitu (1987), Zvonimir Balog: Bosonogi general (1988), Mario Šarić: Trešnjevačke trešnje (1990), Ivan Ićan Ramljak: Suza i radost didova (1992), Josip Balaško: Razbijeno zrcalo (1995), Ruška Stojanović-Nikolašević: Anina druga mama (1999), Sanja Polak: Dnevnik Pauline P. (2000), Zlatko Krilić: Šaljive priče i priče bez šale (2001), Sanja Lovrenčić: Savršen otok (mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja) (2002), Sanja Polak: Drugi dnevnik Pauline P. (2003), Zoran Pongrašić: Nije on težak, on je moj brat (2004), Ratko Bjelčić: Ratkodovštine (2004), Ratko Bjelčić: Gdje je Vlasta? (2004), Ratko Bjelčić: Kako da jednoj pčelici (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) (2004), Sanja Polak: Pobuna Pauline P. (2007)
U četvrtom, temeljnom i najopširnijem poglavlju rada Primjeri autobiografskog diskursa u prozi hrvatske dječje književnosti: prikazi, analize i interpretacije pristupnica sustavno predstavlja autobiografske prozne tekstovi u hrvatskoj dječjoj književnosti metodološkim postupcima prikaza, analize i interpretacije svakog pojedinog djela, dopunjavanjem nekih od prethodno iznesenih teorijskih pristupa, osobito Genetteova i Lejeuneova, kao i povezivanjem sa spoznajama koje su već iznesene u tipologizaciji hrvatske suvremene nedječje proze (npr. A. Zlatar, H. Sablić-Tomić).
U petom dijelu Modeli i tipovi autobiografskog diskursa hrvatske dječje književnosti na osnovi provedenih analiza i interpretacija prema kriterijima koji predstavljaju konstitutivne elemente autobiografskog diskursa pristupnica uspostavlja taksonomiju modela i tipova hrvatske dječje autobiografske proze te uočava principe njihova nastanka, oblikovanja i recepcije. Da bi oblikovala čim vjerodostojnije spoznaje i zaključke, koristila je postupke statističke analize podataka vezanih uz razmatrane autore i njihova djela. Podatke, prikupljene u SPSS programu za statistiku, analizira kroz 18 varijabli (djelo, autor, godina objavljivanja, broj izdanja, autobiografski model, tip autobiografskog diskursa – kriterij pripovjedača, tip autobiografskog diskursa – kriterij odnosa prema kategoriji vremena, tip autobiografskog diskursa – kriterij načina oblikovanja diskursa, referencijalnost na općedruštveni kontekst, rodna kategorija, zanimanje autora, mjesto objavljivanja, mjesto podrijetla, uvrštenost u lektirni korpus, književne nagrade, vrijeme pisanja/stvaralačko razdoblje, stupanj obrazovanja, područje obrazovanja), univarijatnim i bivarijatnim statističkim procedurama. Takvom sustavnom i ambicioznom obradom dolazi se do uvida u postojanje tri modela autobiografske dječje proze: pripovjedna autobiografska proza, dnevnik i hibridni model. Pristunica potom tumači svaki model. Također, temeljem tri autobiografska kriterija – odnosa autora, pripovjedača i lika, tretmana kategorije vremena i oblikovanja diskursa – usustavljuje se i argumentira taksonomija autobiografskih tipova. S obzirom na prvi kriterij pristupnica uspostavlja sljedeću tipologiju: autobiografija u užem smislu, pseudoautobiografija, moguća autobiografija, biografija te hibridni tip. Sagledavanjem drugog kriterija dolazi do uvida u postojanje dva temeljna tipa autobiografskog proznog diskursa: kronološki omeđena autobiografija i asocijativna autobiografija, pri čemu naznačava postojanje i hibridnog tipa. Prema kriteriju diskurzivnog oblikovanja utvrđuje sljedeću tipologiju: literarizirana autobiografija, polidiskurzivna autobiografija i putopis. Pristupnica analizira učestalost svakog pojedinog autobiografskog modela i tipa, njihove međusobne suodnose, složene odnose pojedinih autobiografskih tipova prema pojedinom modelu kao nadređenoj pojavnosti, njihovu tematsku usmjerenost, razmatra ne/referencijalnost na širi društveni kontekst, rasvjetljuje korpus autobiografskih tekstova s obzirom na kronološki slijed, točnije, s obzirom na godinu i mjesto objavljivanja, kao i s obzirom na čitateljsku i stručnu recepciju (prema broju izdanja, ne/uvrštenosti u lektiru i ne/osvojene književne nagrade) te demografske parametre vezane uz instanciju autora (spol/rod, zanimanje, stupanj i područje izobrazbe, mjesto podrijetla, životno-stvaralačko razdoblje u kojem je djelo nastalo). Statističke pokazatelje za sve navedene parametre i njihove suodnose pristupnica donosi u tablicama koje precizno interpretira uspostavljajući relevantne kauzalne veze između pojava, ali isto tako, kloneći se isključivih zaključaka tamo gdje zbog malog broja pojava, raznolikosti utjecaja ili drugih metodoloških razloga oni nisu mogući. Što se vremenske raspodijeljenosti tiče, zanimljivo je da – iako cjelokupna hrvatska dječja proza autobiografske usmjerenosti obuhvaća razdoblje od 90-ak godina – polovica tekstova nastala je od 1981. do danas, tj. u razdoblju kraćem od 30 godina. Za takvu koncentraciju autobiografskih tekstova u novije vrijeme pristupnica nudi dvojaku argumentaciju: s jedne strane, tumači je pojačanim interesom za autobiografski i dokumentaristički pristup u posljednjih 20-30 godina kao već prepoznatoj tendenciji u kontekstu cjelokupne hrvatske, ali i svjetske književnosti, dok s druge strane, veću učestalost dovodi u vezu s porastom nakladničke produkcije (dječje) književnosti.
Šesto poglavlje rada Učenička recepcija autobiografskih tekstova hrvatske dječje proze temelji se na terenskom istraživanju recepcije autobiografskih dječjih tekstova koje je pristupnica provela s učenicima sedmih razreda u tri različite hrvatske regije (sjeverna Hrvatska – Međimurska županija, središnja Hrvatska – Grad Zagreb, istočna Hrvatska – Osječko-baranjska županija), ukupno u osam osnovnih škola. Podaci su pribavljani tehnikom prikupljanja licem u lice uz prisutnog ispitivača tijekom prvog polugodišta školske godine 2008./09. Istraživanje se ticalo recepcije dvaju autobiografskih djela hrvatske dječje književnosti (jedine koje učenici čitaju kao lektirne tekstove): pripovijetke Voda Vladimira Nazora i zbirke kraćih proznih tekstova Paunaš Tita Bilopavlovića. Ispitivanje je bilo usmjereno na učeničko ne/prepoznavanje autobiografske podloge lika (ponuđene su im tri vrste likova s obzirom na genezu: fiktivni, mitološki i autobiografski) te ne/sposobnost suživljavanja s likovima, tj. stupnja bliskosti. Budući da je riječ o ispitanicima koji su srodni po stupnju obrazovanja, godinama starosti, godinama i tipu obrazovanja, analizirane su njihove razlike s obzirom na tri ključne varijable razlikovanja: rodnu kategoriju, zaključnu ocjenu iz hrvatskog jezika (na kraju 6. razreda) i samoprocjenu zainteresiranosti za čitanje (mjerenu na Likertovoj petostupanjskoj ljestvici). Istraživanjem su utvrđene statistički značajne razlike između varijable roda i zaključne ocjene iz hrvatskog jezika te samoprocjene zainteresiranosti za čitanje: djevojčice koje same sebe u većem udjelu ocjenjuju zainteresiranijima za čitanje istodobno su ocijenjene i višim prosječnim ocjenama iz hrvatskog jezika. Pristupnica je istraživanje provela upitnikom koji je osmišljen u obliku dva zadatka. Temeljem provedene analize podataka (rezultate obrađuje univarijantnim i bivarijantnim statističkim procedurama) autorica precizno ukazuje na niz pitanja koje je istraživanje otvorilo a vezani su uz recepciju lektirnih tekstova i problem čitanja uopće. Detaljno i sustavno interpretira rezultate te za svaku pojedinu situaciju, ukoliko je moguće, nudi široki prikaz moguće argumentacije. Istraživanje je prvenstveno ukazalo na generalno visok stupanj nepročitanosti tekstova. Pokazalo se da uglavnom nema većih teškoća s prepoznavanjem autobiografske geneze likova ako su djeca pročitala tekstove. Slabiju prepoznatljivost Bilopavlovićeva lika koji pripada pseudoautobiografskom tekstu, a ne tekstu autobiografije u užem smislu pristupnica tumači kao potvrdu pretpostavke o višeznačnoj i teško odredljivoj prirodi pseudoautobiografskih tekstova, što je u prethodnom poglavlju teorijski elaborirano. Velik udio učenika koji se ne sjećaju dva autobiografska lika, zaključuje pristupnica, svakako upućuje na neadekvatnu čitateljsku recepciju čije uzroke ne ograničava samo na unutartekstna obilježja autobiografskih djela. Veću uspješnost djevojčica u određivanju geneze lika dovodi u vezu s višim ocjenama iz hrvatskog jezika i većom sklonošću čitanju. Iako je potvrđena pozitivna korelacija između ocjene i sklonosti, autorica ističe da istraživanje otvara i mjesto zabrinutosti zbog izuzetno malenog broj učenika koji svoju sklonost čitanju određuju izrazitom, tj. koji je procjenjuju najvišom ponuđenom odrednicom. Stupanj bliskosti s autobiografskim likovima koji učenici iskazuju izuzetno je nizak (veća je bliskost izražena kod dječaka, što upućuje na identifikaciju u okviru rodne kategorije), a to je jedna od najvažnijih indicija da recepcija dvaju autobiografskih likova i djela kojima likovi pripadaju, bez obzira na razloge, nije zadovoljavajuća. Svi rezultati statističkih analiza potkrepljuju se prikladnim tabelama i grafičkim prikazima. U završnom dijelu ovog poglavlja apelira se na potrebu sličnih multidisciplinarnih istraživanja.
U sedmom, završnom poglavlju rada Zaključna razmatranja pristupnica oblikuje sintetski tekst, izvodi i usustavljeno sve relevantne zaključke. Sažimlje relevantne problemske točke vezane uz pitanja autobiografizma i integralnoga korpusa tekstova hrvatske dječje autobiografske proze čijom statističkom obradom oblikuje taksonomiju autobiografskih modela i tipova, razlaže pravilnosti u njihovoj zastupljenosti i uzajamne odnose. Sve potkrepljuje rezultatima terenskih istraživanja te upućuje na potrebu za novim istraživanjima.
Iz navedenoga se razabire da je doktorska disertacija koju je Andrijane Kos-Lajtman izradila pod naslovom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti samostalan i originalan, vrlo dobro koncipiran rad, jasan i moderan u metajeziku, pregledan u opisu, argumentiran u tvrdnjama i logičan u zaključcima. Rad pokazuje da je pristupnica posve ovladala znanstveno-istraživačkim instrumentarijem te stekla punu znanstveničku akribiju. Izabravši temu koja u hrvatskoj znanosti o književnosti do sada nije bila sustavno istražena i izložena, ona je svojim rezultatima bitno pridonijela znanstvenom sagledavanju autobiografskog diskursa u prozi hrvatske dječje književnosti, štoviše, izradila je prvi takav rad u području znanosti o dječjoj književnosti.
Budući da se radi o vrijednome doprinosu znanosti, povjerenstvo doktorski rad pristupnice Andrijane Kos-Lajtman ocjenjuje pozitivno, te predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu i pristupnici omogući završetak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. – predsjednik
Dr. sc. Stjepan Hranjec, red. prof. – član
Dr. sc. Berislav Majhut, doc. – član
Dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Dr. sc. Vlasta Švoger, zn. sur. (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Zagreb, 4. prosinca 2009.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet:
Ocjena doktorskoga rada Suzane Coha Politika i poetika Gajeve Danice
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 20. studenoga 2009. donijelo je odluku kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Suzane Coha pod naslovom Politika i poetika Gajeve Danice izrađene pod mentorstvom prof. dr. Vinka Brešića. Vijeću podnosimo sljedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Doktorska disertacija Suzane Coha Poetika i politika Gajeve Danice obuhvaća 314 stranice od čega se 274 odnosi na osnovni tekst disertacije, 33 na popis korištene literature, 3 na sažetke i ključne riječi na hrvatskome i engleskome jeziku, 1 stranica na autoričin životopis i 1 stranica na kazalo. Osnovni tekst sastoji se od četiri poglavlja (1. Uvod; 2. Disciplinarni okviri i metodološke pretpostavke istraživanja; 3. Poetika i politika Gajeve Danice: oblikovanje nacionalne književnosti i nacionalnoga identiteta i 4. Zaključak), koja su podijeljena u više potpoglavlja.
U uvodnome poglavlju izložen je pregled dosadašnjih istraživanja Gajeve Danice s težištem na kritičkom prikazu onih radova koji su najuže povezani s interpretacijom razdoblja za koje se u nacionalnoj historiografiji koriste nazivi hrvatski narodni preporod, ilirizam i romantizam. Ukazuje se na specifičan i ambivalentan položaj što ga u simboličkome sustavu nacionalnoga identiteta zauzima Danica kao časopis uz čiju pojavu se vežu počeci osnivanja "moderne hrvatske nacije" i počeci ustanovljenja "moderne hrvatske književnosti." Zaključuje se kako je hrvatska književna historiografija isticala probleme političke orijentacije i nevelike estetičke kvalitete većine Daničinih priloga, pa je taj pionirski hrvatski književni časopis proglasila monumentalno-ornamentalnim simbolom nacionalnoga identiteta. S druge strane, koncentrirajući se tek na manji broj Daničinih priloga – ponajprije na domoljubne pjesme P. Štoosa, Lj. Gaja, Lj. F. Vukotinovića, A. Mihanovića, I. Mažuranića, P. Preradovića ili na Vrazove Đulabije – znatan dio njezina sadržaja ostao je izvan historiografskog interesa ili je uzet u obzir tek na dokumentarističkoj razini.
U drugome poglavlju, u kojemu su izložena teorijsko-metodološka uporišta rada, autorica pokazuje kako razmatranje časopisnoga medija kao relevantnoga središnjeg predmeta književnopovijesnog istraživanja pretpostavlja promjenu postulata o striktnoj razdvojenosti poetike od politike što ih je kao neupitne prihvaćala tradicionalna književna povijest. U tome smislu autorica uporište za svoj pristup nalazi u recentnijim kulturalno orijentiranim i interdisciplinarno otvorenim književnopovijesnim trendovima koji legitimnim proglašavaju historističke i formalističke istraživačke procedure kao i razmatranja podjednako političkih i poetičkih problema, i to u njihovoj uzajamnoj uvjetovanosti. Iz istraživačke perspektive iz koje se kultura više ne shvaća kao utvrđen asortiman postojećih artefakata, već kao proces ili set komunikacijskih praksi koje se ostvaruju u socijalnim procesima produkcije, medijacije i recepcije značenja (S. Hall) izvodi se teza kako je prvi hrvatski književni časopis moguće i potrebno iščitavati ne samo kao "arhiv" ili "zbirku odijeljenih članaka" (M. Parker) ili kao "hambar" (S. Vraz), odnosno "motor književnosti" (S. Šimić), nego i kao prethodnika suvremenih masovnih medija. Tako, naime, časopise 18. i 19. st. tumače autori poput K. Koszyka ili G. Maletzkea, odnosno kao krucijalnu činjenicu romantičarske kulture (M. Butler, M. Parker, W. Christie ili N. Deane) ili kao jedno od ključnih sredstava oblikovanja građanske javnosti i sfere javnoga mnijenja u smislu u kojem genezu spomenutih fenomena objašnjava J. Habermas. Slijedom teze V. Brešića da "časopis kao tip medija nije dovoljno tretirati s njegove informativne i dokumentarne strane, kako se to u nas dosad uglavnom činilo, već i s one treće, naime, transformativne ili, još bolje, performativne strane", izlaže se model sagledavanja periodičke činjenice koji se oslanja na koncept diskursa kao društveno konstruirane i konstitutivne prakse (M. Foucault) koja medije interpretira kao "označavajuće čimbenike" i prijenosnike "ideoloških strukturacija" (S. Hall).
U uvodu trećega, središnjeg poglavlja rada s pozicija konstruktivističkih teorija nacije i nacionalizma (E. Gellner, E. Hobsbawm, B. Anderson, S. Hall, H. Bhabha) otvara se problem ispitivanja strategija kojima se Gajeva Danica nadaje kao središnji preporodni medij formiranja sustava hrvatske književnosti i proizvodnje nacionalnoga identiteta.
U prva četiri i u posljednjem potpoglavlju kojima je uokvireno ovo poglavlje rekonstruiraju se političke okolnosti izlaženja Gajeva književnog časopisa. Pri tome se kao važna pitanja ističu ona koja se odnose na njegovu pozicioniranost spram institucija vlasti bez suglasnosti kojih nije mogao biti pokrenut i o kojima je tijekom svojega izlaženja ovisio. Pozivajući se na novohistorističke preporuke o "radikalnome kontekstualiziranju književnosti" koje uklanja "staru podjelu na književnost i njezinu 'pozadinu', tekst i kontekst" (J. Dollimore), istraživanje se koncentrira na Daničine priloge. Njihovom analizom i interpretacijom izvodi se na procesnu dinamiku senzibiliziran i zato nijansiraniji kronološki prikaz uvriježenih predodžbi o hrvatskome "laviranju između Beča i Pešte" te se ispituje Daničin tretman fenomena revolucije i reakcije kao opsesivnih tema romantičarskih pokreta uopće. Dinamiku Daničine politike pratile su poetičke mijene, što se pokazuje analizom njezina žanrovskog profila. Tako se na primjeru laudacijske poezije koja slavi cara, domovinu ili domorodce potvrđuje Tinjanovljeva teza kako je oda s tradicionalno visokoga mjesta potisnuta u nisko područje prigodničarske poezije. Činjenica da je politička angažiranost Gajeva književnog časopisa najeksplicitnija bila u prvim i posljednjim godištima jasno se reflektira na njegovu žanrovsku strukturu: konvencionalno-laudacijski i budničarsko-davorijaški diskurs najfrekventniji je u ranome razdoblju izlaženja Danice, a oživljen 1848, kada je dopunjen "publicistikom u stihovima" (J. Horvat), odnosno poezijom koja je izvještavala, a u pojedinim slučajevima i anticipirala ključne političke događaje.
U petom potpoglavlju središnjega dijela disertacije ispituju se modusi institucionaliziranja hrvatske književnosti kao nacionalno integrativne, ali i regionalno, dijalektalno, socijalno i rodno regulativne prakse. U tome su sklopu razmotrena i pitanja suodnošenja usmene, umjetničke i pučke književnosti, postupne diferencijacije pučke i usmene književnosti, procesa njezine popularizacije i razdiobe na favoriziranu didaktičnu i osporavanu trivijalnu dionicu itd. S tim u vezi obrađuju se i modusi uspostavljanja opozicija elitne i estetskim kriterijima vrednovane književnosti uz što su vezane i profilacija te socijalna, rodna i dobna diferencijacija čitateljskih i autorskih identiteta. Nadalje, prikazuju se mehanizmi uspostavljanja relacija nacionalne spram reprezentativnih zapadnoeuropskih (njemačke, talijanske, francuske, engleske) te slavenskih književnosti (ruske, poljske, češke, slovačke) kao i selektivni mehanizmi kojima je novouspostavljeni sustav preporodne književnosti oblikovao svoju tzv. "stariju" tradiciju. Naglašena je uloga što ju je u opisanim procesima obavljala kritika kao imanentno publicistički žanr koji se razvio iz ranih oblika časopisnih oglasa.
U šestome potpoglavlja središnjega dijela disertacije obrađuju se problemi profilacije umjetničke kratke proze u Danici i njezine povezanosti s tradicijskom linijom usmenoga i pučkog kalendarskog štiva te s linijom prosvjetiteljski intonirane prijevodne (adaptirane) i izvorne proze. Iz naratološke se perspektive (M. Bal, S. Rimmon-Kenan, L. Davis) problematizira pitanje i/relevantnosti fikcionalnoga kao kriterija definiranja književne proze. U zasebnome poglavlju, kao žanrovi koji znatno pridonose romantičarskom prosedeu Danice, analiziraju se i interpretiraju pisma i putopisni dopisi. Pošto je utvrđeno za većinu Daničinih priloga nedosljedno provođenje razlike između fikcije i fakcije, fantastičnoga i realističnog, mitskog i historiografskog, uvodi se kategorija pri/po/vijesti kao objedinjujuće terminološke oznake njezinih narativnih žanrova.
U naredna se tri potpoglavlja narativni žanrovi analiziraju i interpretiraju kao mediji prenošenja kolektivno-identifikacijskih mitologema i ideologema – slavenskih, ilirskih i horvatsko-slavonsko-dalmatinskih. Ukazuje se na najfrekventnije ideologeme slijedom kojih su se slavenski i ilirski identitet konstruirali kao etno-kulturalne zajednice, dok se pri identifikaciji horvatsko-slavonsko-dalmatinskoga kolektiva osim etno-kulturalnih naglašavaju i povijesno-politički, državno-pravni elementi. U zaključnome potpoglavlju izlaže se sadržajna i formalna analiza jedne Daničine priče koja se, zbog inherentnoga joj prožimanja pisanoga i usmenog, faktografskog i fikcionalnog, mitskoga i historiografskog sloja, (južno)slavenskih i hrvatskih ideologema, s reminiscencijama na vjekovnu tursku i aluzijama na suvremenu političku (austrijsku) opasnost, proglašava egzemplarnom Daničinom pri/po/viješću.
U zaključku svoga rada autorica sažimlje spoznaje izložene u ranijim njegovim dijelovima te naznačuje moguće probleme budućih istraživanja koje je otvorila. Naglašava se medijska uloga (M. McLuhan, E. Gellner) Danice u posredovanju nacionalne ideologije i u tvorbi nacionalnoga identiteta. Zaključuje kako je polifonija jedno od ključnih obilježja Daničina diskursa, a time i nacionalnoga identiteta u kreiranju kojega je ovaj časopis sudjelovao. Detaljnim evidentiranjem, analizom i interpretacijom materijalnih i formalnih strukturnih značajki prvoga hrvatskog književnog časopisa dokazuje se kao je Danica kao specifičan tiskani medij presudno utjecao na oblikovanje sustava hrvatske književnosti i hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Pokazalo se napokon i to da bi predodžbe o monumentalno-ornamentalnoj simboličkoj znakovitosti toga časopisa valjalo upotpuniti sviješću o imanentnim mu poetičkim i političkim učincima a koji su još i danas aktualni.
Iz navedenoga se razabire da je opisana doktorska disertacija kandidatkinje Suzane Coha samostalan i originalan rad koji je na svim razinama prikladno izveden. Problemski je dobro strukturiran, jasan i moderan u metajeziku, pregledan u opisu, argumentiran u tvrdnjama i logičan u zaključcima – mjestimice tek referencijama prezasićen, ali zato gotovo impresivan u bogatoj i relevantnoj predmetnoj literaturi. Rad pokazuje da je pristupnica ovladala znanstveno-istraživačkim instrumentarijem te stekla potrebnu znanstveničku akribiju. Izabravši temu koja je u hrvatskoj znanosti do sada bila relativno ispisana, a zapravo nikada sustavno istražena i izložena, ona je svojim rezultatima a u okvirima istraživačkoga projekta na kojemu je kao novakinja bila angažirana bitno unaprijedila i apsolutno osuvremenila studij i spoznaje o ne samo prvome hrvatskom (književnom) časopisu već i o temeljima moderne nacionalne povijesti – književne prvenstveno.
U tome smislu doktorsku disertaciju Poetika i politika Gajeve Danice Suzane Coha kao izvanredno vrijedan znanstveni doprinos povjerenstvo ocjenjuje pozitivno, te predlaže Fakultetskom vijeću da ovu ocjenu prihvati i pristupnici omogući završetak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika.
Povjerenstvo:
_______________________________________________
Dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof. – predsjednica povjerenstva
_______________________________________________
Dr. sc. Vlasta Švoger, zn. sur. - članica
______________________________________________
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. – član (mentor)
dr. sc. Nenad Moačanin, redoviti profesor
dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
dr. sc. Egidio Ivetić, (Dipartimento di Storia, Universitá di Padova, Italija)
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 30. rujna 2009. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Marka Šarića pod naslovom Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće), te Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E:
Doktorska disertacija Marka Šarića obuhvaća 299 stranica kompjutorski složenog teksta s proredom i s 815 podnožnih bilježaka. Rukopis disertacije sačinjavaju: 1. Uvodna razmatranja: Vlasi i Tromeđa u ranom novom vijeku (2-29), s potpoglavljima (1.1. Teorijski pristup, 1.2. Metodološki postupci, 1.3. Vlasi i imperijalna nasljeđa: dinamika međuodnosa), 2. Planine i „morlački svijet“ na Tromeđi: ekohistorijski osvrt (30-75), s potpoglavljima (2.1. Percepcija planine, 2.2. Planine na Tromeđi, 2.3. Planine i „morlačke“ socijalne strukture, 2.4. Planina i katun, 2.5. Planina u gospodarskom životu „Morlaka“, 2.6. Transhumanca, 2.7. Imperijalni sustavi na Tromeđi spram migracijskih stočarskih kretanja, 2.8. Planina kao kulturni prostor „Morlaka“, 2.9. Planina Dinara u povijesno-geografskim obzorjima), 3. Studija slučaja: osmanska vlast na Tromeđi na primjeru nahije Novi u Lici (76-117) s potpoglavljima (3.1. Osmansko pogranično ratovanje: provale i pustošenja u Lici, 3.2. Rano razdoblje: osmanski provizorij i nahija Lika, 3.3 Počeci osmanske kolonizacije: Novi i nahija Lika u defteru iz 1550., 3.4. Nahija Novi: teritorij i stanovništvo, 3.5. Tvrđava, palanka i varoš Novi, 3.6. Na serhatu na krajini, 3.7. O porijeklu imena Gospić, 3.8. Kraj osmanske vladavine 1683.-1689.), 4. Složeni i višeslojni identiteti na Tromeđi: predmoderne etnije u Lici i Krbavi na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće (118-175) s potpoglavljima (4.1. Predmoderni etnički identiteti, 4.2. Složene i višeslojne etničke strukture u graničnim društvima i kulturama Tromeđe, 4.3 Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14.), 5. Katolički Vlasi (Bunjevci): postanak i razvoj jedne „krajinske“ etnije na Tromeđi (176-217) s potpoglavljima (5.1. Historiografski značaj i metodološki pristupi bunjevačkom fenomenu, 5.2. Bunjevci kao predmoderna etnija, 5.3. Predaja o Buni, 5.4 Porijeklo bunjevačkog imena, 5.5. Bunjevci u sustavu vlaških idiolekata, 5.6. Bunjevci i višestruki identiteti Katolische Ratzen – Meerkroaten, 5.7. Bunjevci u svijetlu onomastike, 5.8. Bunjevci kao „krajinska“ etnija: seobe, pobune i lojalnosti na Tromeđi), 6. Kultura pamćenja na Tromeđi: Erlangenski rukopis kao izvor za kulturno-povijesno istraživanje vlaških društava (219-268) s potpoglavljima (6.1. Etnografska zbirka u stihu o Vlasima u vremenu prije „otkrića naroda“ i „morlakizma“, 6.2. Oral history: prezentacija prošlosti u usmenoj epici Vlaha na Tromeđi, 6.3.Vlasi o „Sebi“ i „Drugima“: percepcija prostora, vremena i društva u pjesmama Erlangenskog rukopisa), 7. Zaključak (269-271), Sažetak (272), Zusammenfassung (273), Životopis (274), Izvori i literatura (275-296) i Sadržaj (297-299).
Središnje istraživačko pitanje u doktorskoj disertaciji M. Šarića problematizacija je „odnosa vlaških društava i civilizacijski i kulturno distinktivnih imperijalnih zbilja na području Tromeđe.“ Temeljno polazište je da su Vlasi, uz vojnokrajiške sustave glavno obilježje Tromeđe, te da su je kao najvažnija sociodemografska komponenta kulturno trajno obilježili, pri čemu se ne umanjuje doprinos drugih društvenih i kulturnih skupina na višegraničju. U tom smislu M. Šarić ukazuje na podudarnost sadržaja pojmova Tromeđa i Morlakija premda je prvi historijsko-koncepcijski, a drugi historijsko-geografski. Pojam Tromeđa koristi se za imperijalno višegraničje u 16. i 17. stoljeću čija se uža prostorna jezgra nalazila u kontaktnoj dinarsko-jadranskoj zoni Novigradskog mora. Ona je prethodila u povijesti poznatijoj Tromeđi (Triplex Confinium) kod Knina.
U historiografiji postoji duga tradicija istraživanja vlaške problematike koja je po temama i pristupima toliko raznorodna da bi ju bilo nemoguće, pa i nefunkcionalno na jednom mjestu obuhvatiti i valorizirati. Stoga je u okviru pojedinačnih poglavlja posebno vrednovana relevantna literatura. Primjerice, u četvrtom poglavlju M. Šarić osvrnuo se na historiografske rezultate u istraživanju pripadnosti i identiteta ranonovovjekovnih vlaških zajednica na prostoru Tromeđe. U najvećem broju slučajeva ta su istraživanja dugo vremena bila pod dominantnim utjecajem nacionalno-ideologijskog pristupa. Vlasi su naime kao etnički neizdiferenciran povijesni entitet bili posebno pogodni za razne instrumentalizacije i iskonstruirane prijepore u duhu nacionalno-ideologijskih aproprijacija i mitologizacija. Teza o nesrpskim korijenima pravoslavnih Vlaha u hrvatskim krajinama ranog novog vijeka bila je značajno zastupljena u dijelu hrvatske historiografije, koja ih je obično prikazivala kao bezličnu pseudoetničku masu (zagonetan svijet Balkana), srbiziranu tek u modernom razdoblju 19. stoljeća. U srpskoj su historiografiji pak sve zajednice vlaške atribucije kao i one koje su potjecale iz dinarsko/štokavske kulture (dominantne u prostoru Tromeđe) u pravilu proglašavane za srpske. M. Šarić identične hrvatsko/srpske historiografske prijepore analizira i u petom poglavlju na primjeru katoličkih Vlaha, takozvanih Bunjevaca. Za prve Bunjevci „oduvijek“ pripadaju hrvatskoj etničkoj zajednici, a drugi bunjevački fenomen uključuju u svoju ideologiziranu povijesnu shemu o ranom novom vijeku kao dramatičnom razdoblju raseljavanja i rastakanja srpske etničke supstance od strane „srpstvu nesklonih“ imperijalno-religijskih sklopova.
U radu je primijenjen teorijski koncept višegraničja (multiple borderlands) utemeljen na tradiciji „studija granica“ (border studies). Za istraživanje je bio važan i teorijski pojam pogranične regije. M. Šarić u tom smislu promatra Tromeđu na dva načina. Logikom geopolitike i modela središte-periferija, to je rubno područje triju imperijalnih sila, a logikom pograničnih i međugraničnih odnosa to je „treći prostor“ (tri međe jednog prostora), tj. pogranična regija fluidnih vanjskih i unutarnjih granica. Takav koncept proizlazi iz teorijskih promišljanja Drage Roksandića o Triplex Confiniumu kao susretištu triju imperijalnih sila iz čije se trostrane perifernosti oblikovao i jedan drugi, međuzavisan, interferirajući prostor, te Ernesta Hanischa o regionalnoj povijesti (Regionalgeschichte) koja u prostoru „sama stvara svoje granice preko svojih istraživačkih pitanja“. Tromeđa u 16. i 17. stoljeću se kao prostor bez strogo fiksiranih granica promatra na tri razine: mikroregionalnoj (lokalna krajišta s epicentrom u Novigradskom moru), mezoregionalnoj (prostor širih upravno-teritorijalnih jedinica koje se sustječu u dinarsko-jadranskoj zoni Novigradskog mora: sandžak Krka/Lika, zadarski contado i Primorska krajina) i makroregionalnoj razini (područje pograničnih povijesnih regija kao širih imperijalnih periferija: Bosanski pašaluk, Mletačka Dalmacija, Hrvatska vojna krajina).
Sintagmom suživot u sukobima M. Šarić pregnantno iskazuje složene odnose na Tromeđi, kako između samih vlaških zajednica tako i ostalih dijelova krajiških društava. Ti odnosi podrazumijevaju konfliktne momente sukoba i nasilja, ali i simbiotičke oblike prekogranične suradnje i komunikacije. Termin je nastao tragom promišljanja Fernanda Braudela o povijesti Sredozemlja u 16. stoljeću, u kojima je, između ostalog, mletačko-osmanske odnose opisao kao odnose „neprijatelja koji se nadopunjuju, suprotstavljenih strana koje mnogo toga razdvaja, ali ih interes sili da žive zajedno“, te Miroslava Bertoše koji sintagmom sukobljeni suživot oslikava povijesno iskustvo „dvije Istre“ u ranom novom vijeku.
S obzirom na policentričnu strukturu višegraničja, komparativna historija i interkulturalizam predstavljali su temeljno metodološko načelo u istraživanju Tromeđe kao povijesne regije. Komparativnu metodu Marca Blocha utemeljenu na sinkronijskoj usporedbi suvremenih i susjednih društava, M. Šarić nadopunjuje dijakronijskom usporednom analizom. Primijenjena je i teorijsko-metodološka koncepcija Jürgena Osterhammela transkulturne, interkulturne i intrakulturne historijske usporedbe. Tako M. Šarić promatra Tromeđu kao intrakulturnu (prostor prevladavajuće vlaške sociokulturne zbilje), interkulturnu (prostor međuodnosa vlaških s ostalim krajiškim društvima i kulturama) i transkulturnu (prostor krajiških kulturnih obrazaca zajedničkih Tromeđi) kontaktnu zonu. Prostorne strukture u nahiji Novi, te obiteljske strukture u Lici i Krbavi istraživane su na mikrohistorijskoj razini. M. Šarić također ukazuje na nedostatnost koncepata makro- i mirkohistorije u promišljanju Tromeđe i pozivajući se na Ernesta Hanischa otvara pitanje mezorazine (Mezzoebene) kao modela koji „provjerava“ i povezuje makro i mikro perspektive. Zbog iznimne prirodne raznolikosti Tromeđe (planina-more-rijeka), istraživanje je uključilo i ekohistorijski pristup i to u smislu posibilističke koncepcije humane geografije (géographie humaine). Takav pristup polazi od koncepta „povijesti okoliša“ Roberta Delorta i Françisa Waltera koji na europskim primjerima ističu usku povezanost identiteta i ekosustava. U fokusu kulturno-povijesnog istraživanja bila je višegranična conditio humana. Ljudska iskustva i životna praksa s nemirne Tromeđe (krvave Krajine) u svom originalnom obliku predočuje najstariji zbornik usmene epike, tzv. Erlangenski rukopis. U skladu s koncepcijama Jana Asmanna o komunikacijskom i kulturalnom pamćenju, M. Šarić analizira zbirku kao svjedočanstvo „kulture dugog pamćenja“ Vlaha na Tromeđi. U istraživanju su korištene i metode historijske demografije, a na primjeru vojnokrajiške konskripcije Like i Krbave iz 1712./14. bilo je nužno koristiti i regresivnu metodu (Marc Bloch) kako bi se rekonstruirali sociodemografski i etnokulturni odnosi u ličkom prostoru u drugoj polovici 17. stoljeća.
Odnos vlaških društava i imperijalnih nasljeđa na Tromeđi M. Šarić promatra dvojako: imperijalni sustavi inkorporirali su pojedine vlaške modele, ali su i utjecali na njihove promjene i prilagodbe koje su u konačnici mogle dovesti čak i do nestanka vlaške društvene posebnosti. To je uključivalo i odnose moći između imperijalnih sila koje strukturiraju životne uvjete i agrarno-pastoralnih zajednica koje su realno više mogle biti objekt negoli subjekt povijesne zbilje na imperijalnom višegraničju. Dinamične strukture tih odnosa predstavljale su ponajprije promjene društvenih (vojnih) statusa te unutrašnje i vanjske (prekogranične) migracije koje su redovito bile povezane i usklađivane s imperijalnim interesima. Pritom kao primjer „vitalnosti“ zajednice M. Šarić navodi Vlahe Krmpote a kao suprotan primjer Vlahe Ugarke koji su bili podložniji akulturacijama i asimilacijama.
U drugom poglavlju koristeći se ekohistorijskim teorijskim postavkama, M. Šarić problematizira složene međuodnose prostornih i antropogenih struktura planine i „morlačkog svijeta“. Na primjerima tri najvažnije planine u širem prostoru Tromeđe (Velebit, Dinara, Biokovo), analizira se interakcija njihovih prirodnih obilježja i vlaškog povijesnog fenomena, tj. složeni odnosi unutar uzročno-posljedičnog lanca: prirodni okoliš – društveni odnosni – gospodarski sustavi – kulturni obrasci. Premda implicira mletačku percepciju, u poglavlju se koristi morlačko ime zbog snažnih simboličnih konotacija s planinskim prostorom Tromeđe (Velebit kao montagna della Morlacca). Problematiziraju se fenomeni kao što su: različita percepcija planine (modeli isključivanja-uključivanja), odnos planine i vlaških socijalnih struktura, planina i katun kao primarni vlaški sociotopi, povezanost planine i vlaških gospodarskih aktivnosti (primjer transhumance), odnos država prema stočarskim migracijama te utjecaj planine na oblikovanje kulturnog prostora „Morlaka“. Transuhamca je jedna od najvažnijih pojava vlaške egzistencijalne ovisnosti o planini koja je predstavljala i važan element njihova identiteta. Prema „prirodnim zakonima“ planinskog prostora oblikovala se i „morlačka“ kultura koju karakterizira: svijet ljudi u krvno povezanim skupinama, nepokornost geometrijskim prostorima i svakoj formaliziranoj vlasti. Na posljetku promatraju se historijsko-geografski aspekti planine Dinare i njene simboličke atribucije. M. Šarić zaključuje da su planine na Tromeđi obilježile cjelokupno „morlačko“ trajanje, kao što su i „Morlaci“ stvarno i simbolično obilježili planine, čineći skupa jednu ekohistorijsku i historijsko-geografsku cjelinu.
U trećem poglavlju na lokalnoj je razini obrađena povijest nahije Novi u Lici, područja koje je oko 160 godina bilo u sastavu Osmanskog Carstva kao njeno najzapadnije područje ili posljednja točka serhata (intiha-i serhadd). Osmanskom „serhatu“ u Lici stajao je sučelice habsburški „kunfin“ u Primorju, a u Kandijskom ratu područje Novog našlo se i u zoni vojnih operacija Mletačke Republike, tako da je i taj prostor predstavljao „Tromeđu u malom“. Za Liku i Krbavu karakterističan je proces spore i postupne konsolidacije osmanske vlasti koja je prvih desetljeća imala tek provizoran karakter. Ipak do 1570-ih Lika je čvrsto integrirana u krajiški sustav osmanske Bosne i njenih društvenih i etnokonfesionalnih subkultura (muslimansko-krajiška, vlaško-pravoslavna, vlaško-katolička). M. Šarić koristio se ustupljenom neobjavljenom osmanskom građom (izvadak iz deftera 1604. za područje nahije Novi) uspoređujući je s podacima iz starijeg, nedavno objavljenog deftera iz 1550. i fragmentarnim podacima iz deftera 1574. pomoću kojih je analizirao lokalne prostorno-geografske, socioekonomske i etnokulturne strukture. Nahija Novi bila je jedna od najprostranijih nahija u Lici a i šire, što je vidljivo i po visokom iznosu rente (30.000 akči). Naselja su bila konfesionalno strukturirana pri čemu su muslimani u pravilu nastanjivali tvrđavska podgrađa (varoš), a kršćani sela („filurijska“ i „baštinska“). Većinu stanovništva činili su Vlasi, vjerojatno srpskopravoslavne provenijencije (jedna knežina, dvije crkve u funkciji). Posebna pažnja posvećena je Gospiću koji se nalazio u sastavu nahije Novi i čija rana „predurbana“ povijest počinje upravo za osmanskog razdoblja.
U četvrtom poglavlju M. Šarić bavi se složenom etničkom strukturom na Tromeđi, na primjerima predmodernih etnija u Lici i Krbavi krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Istraživanje se temelji na objavljenom popisu „ljudi i dobara“ grofovije Like i Krbave iz 1712. i na naknadno provedenom popisu nekoliko sela iz 1714. koja nisu bila obuhvaćena ranijim popisom. M. Šarić propituje etničke identitete na Tromeđi kroz različite teorijske pristupe i modele, te naglašava da su dinamični aspekti povijesnog razvoja na granici stvarali složene i višeslojne modele etničkih identiteta. U prostoru Tromeđe obilježenom migracijama i neprestanom fluktuacijom stanovništva – u čemu su najvećeg udjela imali Vlasi – susretale su se različite etničke skupine i tradicije iz čijih su se kontakata razvijali raznoliki uzajamni odnosi interakcije i integracije. Predmoderna etnija se pritom definira kao „supralokalna tradicijska zajednica koja implicira određenu međusobnu identifikaciju svojih pripadnika, kao i percepciju onih izvan nje o postojanju te zajednice.“ M. Šarić razmatra tri modela etničke klasifikacije koji se mogu izdvojiti na temelju većeg broja „etnodiferencirajućih faktora“. To je etnička klasifikacija „prema konfesionalnim obilježjima“, „prema sociokulturnom nasljeđu“ (Vlasi, Hrvati) i „tradicionalna podjela“ odnosno model koji obuhvaća tzv. „peterostruki narod“ Like i Krbave (Vlasi, Bunjevci, Hrvati, Kranjci, Turci) U dva analitička potpoglavlja M. Šarić se usredotočuje na složenu strukturu društva uz granicu/Tromeđu te na konkretnu analizu protostatističkog popisa 1712/14. U dva spomenuta potpoglavlja tablicama (8 tablica) se na pregledan način ilustriraju rezultati analize. Zanimljiv pogled na etničku sliku Like i Krbave M. Šarić daje u potpoglavlju u kojem se povijesna antroponimija koristi kao izvor za istraživanje etničnosti. „Šizmatički“ Vlasi činili su uvjerljivu većinu (71%) stanovništva. Iz popisa također proizlazi da je oko 87% stanovništva Like i Krbave pripadalo vlaškom sociokulturnom nasljeđu („šizmatički“ Vlasi i Bunjevci), koji su cijelom tom prostoru snažno utisnuli svoj tradicijski pečat. Vlaška (vlaško-bunjevačka) populacija razlikovala se od ostalih skupina po novoštokavskom narječju, knežinskoj samoupravi, kulturnim osobinama dinarskog areala (kultura mrkog sukna i gusala), pastoralnoj ekonomiji (transhumanca) i modelu proširene obitelji tzv. balkanskog/zapadnobalkanskog tipa kako ga je definirala „gradačka škola“ (Karl Kaser).
U petom poglavlju analizira se postanak i razvoj jedne vlaško-katoličke predmoderne etnije poznatije pod imenom Bunjevci. Riječ je zajednici koja je unatoč velikoj prostornoj disperziji dijelila zajedničko ime („Bunjevac“, „Bunijevac“), jezik (novoštokavsko ikavsko narječje), sjećanje (predaja o „pradomovini“), vjeru (katoličanstvo) i neke elemente dinarskog kulturnog areala. Jezgru bunjevačkih skupina činili su katuni katoličkih Vlaha iz zapadne Hercegovine koji su doseljeni na širi prostor osmansko-mletačko-habsburške tromeđe u Hrvatskoj. Otuda proizlazi i temeljno proturječje prema kojem je bunjevački etnonim poznat u prostoru useljavanja, a nepoznat u ishodišnom području njihovih nositelja. Bunjevački fenomen izvire iz vlaških sociokonfesionalnih struktura na Tromeđi u 16. stoljeću, tj. izgrađen je na dihotomijskom modelu: „bunjevci“ – „rkaći“. Bitna sastavnica tih identiteta jest pojava etnokonfesionalizma, odnosno proces jačanja vjerskog identiteta i konfesionalne kulture unutar vlaških društava, što je povezano s obnovom djelovanja Pećke patrijaršije i procesom katoličke obnove. Seobe, ratovi, pobune i vjerske konverzije dinamični su čimbenici oblikovanja bunjevačke etnije. Usporednom analizom osmanskih, mletačkih i habsburških izvora prate se seobe nekoliko bunjevačkih skupina na Tromeđi (Vlasi Krmpote, Vojnići, Sladovići), koje su u 16. i 17. stoljeću zahvaćale široki prostor od južne Like, Bukovice i Ravnih kotara do senjskog zaleđa, Gorskog kotara i južne Istre. Sociokulturni fenomeni granice presudno su utjecali na povijesni razvoj Bunjevaca, pa ih M. Šarić sukladno znanstvenoj terminologiji o migracijskom i etničkom nazivlju (Emil Heršak) naziva „krajinskom etnijom“. Seobe su ponajviše oblikovale bunjevačke identitete nejednakog intenziteta te ih podijelile na četiri glavna ogranka (dalmatinski, ličko-primorski, zapadnobosanski, podunavski). Bunjevački identitet bio je samo jedan od identiteta, supostojao je s drugim oblicima identiteta na staleškoj razini (vlasi, krajišnici), razini lokalnih zajednica, a M. Šarić posebnu pažnju posvećuje njihovim „raškim“ i „hrvatskim“ atribucijama u ranom novom vijeku.
U šestom poglavlju M. Šarić analizira pjesme Erlangenskog rukopisa, najstarijeg zbornika deseteračke usmene epike nastalog u prvim desetljećima 18. stoljeća, kao izvor za kulturno-povijesno istraživanje vlaških društava na Tromeđi. Uvažavajući zakonitosti usmene epike, zaključuje da oko 40-ak pjesma zbirke pripada uskočkom i krajiško-muslimanskom ciklusu epskih pjesama, koji su nastali u povijesnom ambijentu Tromeđe kao prostoru svog prvotnog oblikovanja. Kako u strukturi usmene epske naracije posebno važno mjesto zauzima kategorija kolektivnog pamćenja, M. Šarić sukladno koncepcijama o komunikacijskom i kulturalnom pamćenju, analizira zbirku kao izvorno svjedočanstvo „kulture dugog pamćenja“ Vlaha na Tromeđi i kao bogatu riznicu njihovih mentaliteta. Slike ukorijenjene u kulturnom pamćenju, imale su važnu ulogu i u stvaranju slike o sebi i slike o drugima, pa u tom smislu M. Šarić smatra rukopis dragocjenim izvorom koji progovara o vlaškim identitetima iz njihove vlastite perspektive. Problematizira se suodnos usmene epike i povijesti (oral history), analizira se vlaška prezentacija prošlosti, te percepcija prostora, vremena i društva. Posebno je zanimljivo da se u pjesmama rijetko pojavljuje religijska tematika, povijesni događaji s Tromeđe ispjevani su vrlo realistično, a religijsko-ideološki motivi naziru se tek u par pjesama. M. Šarić stoga zaključuje da oko 1700. protuosmanski ideologemi iz sfere elitne kulture još nisu značajnije prodrli u svijet vlaške pučke kulture na Tromeđi.
M. Šarić u zaključku navodi da zbog važne uloge vlaških društava u stvaranju i oblikovanju Tromeđe kao specifičnog povijesnog i napose mentalnog prostora, odnosno, isprepletenosti njihova socijalnog i vojnog statusa, nijedan aspekt vojnokrajiške povijesti s bilo koje strane imperijalne granice nije moguće razumjeti bez uvida u temeljnu problematiku vlaškog fenomena.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Ova disertacija rezultat je opsežnog istraživanja objavljene i neobjavljene građe iz niza domaćih i stranih arhiva, te promišljanja postojećih teorijskih koncepata i izgradnje vlastitih. Istražujući zadanu temu kandidat je pokazao iznimnu profesionalnu zrelost na nekoliko razina. U stručnom pogledu iskazao se kao izuzetno kvalificiran istraživač Ranoga Novog vijeka jer je uspješno iščitao, obradio i proanalizirao izvornu građu. Nadalje, rad na ovoj temi zahtijevao je snalaženje u brojnim fondovima te sistematizaciju velike količine novih informacija dobivenih iz niza objavljenih i neobjavljenih izvora te njihovo kritičko propitivanje s obzirom na spoznaje iz relevantne literature. Usprkos obilju prikupljenih podataka, kandidat nije dopustio da mu obavijesti upravljaju izlaganjem po deskriptivnoj matrici. Naprotiv, vrlo je složeno konceptualizirao rad ali i jasno izložio pristup, sustavno i detaljno argumentirao postavljene teze, rekonstruirao niz važnih procesa o kojima su dosad nerijetko postojale tek paušalne pretpostavke te izveo zaključke koji nadmašuju kronološki okvir rada i pružaju uporište za nova promišljanja o hrvatskoj povijesti 16.-17. stoljeća. Nadalje, dobivene spoznaje nije interpretirao samo iz hrvatske perspektive već ih je uspješno komparirao s recentnim spoznajama iz relevantne svjetske historiografije, koju je i kritički vrednovao. Spoznaje su sustavno kontekstualizirane na fenomenološkoj razini, a i u teorijskom je smislu 'hrvatski model' višegraničja kompariran s europskim modelima.
Ovom doktorskom disertacijom, mr. sc. Marko Šarić pokazao se kao zreli i predani istraživač, te kao iznimno metodičan povjesničar, sposoban konceptualno i teorijski zahvatiti i uspješno obraditi složene problemske komplekse hrvatske ranonovovjekovne povijesti – utemeljeno u arhivskom radu i relevantnoj literaturi. Dakle, istraživanje mr. sc. Marka Šarića, iznimno je važan doprinos široj problematici višegraničja, što se smatra važnom, a često zapostavljenom sastavnicom ranonovovjekovne europske povijesti.
Na osnovi iznesenog, Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorsku disertaciju mr. sc. Marka Šarića Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće), te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i da mr. sc. Marku Šariću odobri obranu doktorskog rada.
U Zagrebu, 27. studenog 2009.
Povjerenstvo:
dr. sc. Nenad Moačanin, redoviti profesor
dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
dr.sc. Egidio Ivetić (Dipartimento di Storia. Universitá di Padova, Italija)
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
Dr. sc. Josip Milat, prof. emeritus (Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu)
Zagreb, 02. prosinca 2008.
Predmet: Doktorski rad pristupnice mr. sc. Esmeralde Sunko – izvješće i ocjena stručnog
povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu, dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru i dr. sc. Josip Milat, prof. emeritus (Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu), za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Esmeralde Sunko pod naslovom Pedagoško komunikacijske tehnike vođenja u odgojno obrazovnom procesu. Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Doktorski rad Esmeralde Sunko pod naslovom «Pedagoško komunikacijske tehnike vođenja u odgojno obrazovnom procesu», obuhvaća 246 stranica teksta, a s prilozima 415 stranica. Struktura rada obuhvaća: Sadržaj: (str. 3).; Uvod: (str. 5. – 7); Odgojno obrazovne organizacije: (str. 7. – 105.); Empirijski pristup problemu istraživanja: (str.105 - 123.); Metodologija: (str.123. – 212.); Zaključna razmatranja ( str. 212. – 223.); Literatura: (str. 234. – 246.).
Teorijski dio istraživanja pod naslovom «Odgojno obrazovne organizacije», podijeljen je u pet dijelova: Odgojno obrazovni sustavi u Hrvatskoj (str. 9. - 24.), Zahtjevi današnjice u odgoju i obrazovanju (str. 25. – 59.), Vođenje – rukovođenje – upravljanje (str. 60.- 71.), Opći pristup problemu (str. 72.- 84.), Poznata rješenja problema (str 85. – 104.).
Empirijski pristup problemu istraživanja podijeljen je na 2 dijela: Polazne vrijednosti istraživanja (str. 105.- 118.) i Opis tijeka istraživanja (str. 119 - 122).
Poglavlje Metodologija je podijeljeno u tri dijela: Plan kvalitativnog istraživanja (str. 128 – 129.), Akcijska istraživanja (str.128. – 199.), Plan kvantitativnog istraživanja ( str. 200.- 205.)
Rad obiluje Prilozima: (str. 247. – 425.) u kojima opisi tijeka prve i druge etape akcijskog istraživanja i refleksija i čine zasebnu i vrijednu cjelinu u didaktičkog metodičkog područja ovog rada.
S a d r ž a j r a d a
U uvodnom dijelu pristupnica izlaže široke mogućnosti proučavanja vođenja u odgojno obrazovnim procesima obuhvaćajući amorfne oblike komuniciranja ali i različite oblika vođenja. Većina organizacija i institucija definira se kao sustav. Istraživači organizacijske komunikacije unutar teoriji sustava, teško dolaze do zaključaka ili rješenja u kojima mogu dokazati postojanje sustava (Monge). Razlog pristupnica pronalazi u neodgovarajućim metodološkim postupcima u odgojno obrazovnim organizacijama u kojima bi se trebale njegovati kulturne norme vođenja, važne za sve sudionike odgojno obrazovnog procesa pa tako i za stručno usavršavanje učitelja na čemu zasniva temeljnu formu svoga rada. Uloge sudionika komunikacijskog procesa opisane u radu, pristupnica povezuje s kulturom koja pomaže i promiče učenje temeljeno na kritičkom mišljenju i individualnom usavršavanju. U takvoj kulturi odgovornost se kao rezultat akcijskog istraživanja prebacuje na pojedince kako bi oni odigrali glavnu ulogu u osobnom usavršavanju. U uvodnom dijelu pristupnica najavljuje dvije akcijske skupine (Split i Trogir) koje su organizirane u dvije etape akcijskih istraživanja sastavljenih od šest uzajamno povezanih modula. Moduli naglašavaju strategije kojima će se akcijske skupine baviti u svakodnevnom radu. Sadržaji druge etape istraživanja modificirane su temeljem iskustava prve etape i specifičnosti akcijske skupine. Sedma etapa čini refleksiju obiju skupina.
Pristupnica najavljuje istraživačka pitanja o kojima će se u teorijskom i empirijskom dijelu raspravljati: osvještavanje problema spremnosti na promjene na osobnom i radnom području što podrazumijeva osobnu odgovornost; izbor osobne orijentacije pronalaženjem osobnih značenja u aktivnostima, utvrđivanje osobnih ishoda, planova za ostvarivanje osobnih potreba i stvaranje mogućnosti za vođenje u odgojno obrazovnim organizacijama na svim razinama; utvrđivanje vrijednosti na kojima učitelji/korisnici temelje osobno djelovanje u vođenju odgojno obrazovnim procesima, interaktivno se upoznavajući s optimalnim strategijama učenja za vođenje; osvještavanje teorijskih polazišta sudionika/učitelja i njihovo propitivanje u odnosu na druge sudionike/učitelje.
Teorijski dio pristupnica započinje razmatranjem unutar teorije sustava u kojoj komunikaciju vidi kao složenu društvenu pojavu s prisutnim interaktivnim događanjima unutar čvrstih institucijskih pravila. Specifičnim komunikacijskim modelom prikazana je struktura i način funkcioniranja sustava u cjelini. Pojam sustava pristupnica prezentira nizom teorijskih formi, modela i analiza. Kao postulate današnjice prema odgoju i obrazovanju istaknuti su: financiranje, upravljanje, kurikulum, ljudski potencijali i kompetencije i osiguravanje kvalitete. Svaki od ovih postulata podliježe ciljevima postindustirjskog odgoja i obrazovanja u interdisciplinarnim procesima u kojima se obrazovni pristupi, profesionalnost, kompetencije zasnivaju na komunikaciji. Veliki broj definicija komunikacije mnoštvo subdisciplina i specijalnih teorija, količina komunikacijskih sredstava koje pristupnica razlaže u radu ukazuju na složenost i sveobuhvatnost fenomena komunikacije kao i širokim mogućnostima njihove primjene. Interpersonalna komunikacija kao zahtjev današnjice razmatran je s područja verbalne i neverbalne komunikacije, tumačenjima proksemičnih i dinamičkih znakova.
Pristupnica povezuje pojmove komunikacije s vođenjem kao procesom oblikovanja i održavanja okruženja i sužava teorijsku raspravu prema menadžmentskoj praksi i organizacijskoj kulturi. U dijelu doktorskog rada pod naslovom «Vođenje», pristupnica razmatra vođenje unutar pojma menadžmenta, kronološki prati menadžment od definicije pojma, preko funkcija upravljanja i vođenja do širih društvenih funkcija menadžmenta. Navodi da je bavljenje menadžmentom akcija koja se provjerava rezultatima, bavljenjem ljudskim resursima, vrijednostima, njihovima razvojem, sagledavajući unutar takvog pristupa menadžment kao humanističku disciplinu. Vođenje, upravljanje, planiranje, organizacija, kadrovsko upotpunjavanje, provjeravanje su funkcije koje pristupnica povezuje s razinama, vještinama i stilom menadžmenta, kao stručnim i nadasve praktičnim područjem provođenja pedagoških procesa. Upravljanje u odgoju i obrazovanju odnosi se na procese stjecanja sposobnosti, poznavanja projektnih pedagogija i metoda, samosvijesti o cjeloživotnom učenju, decentralizaciji i regionalnoj suradnji.
Opći pristup problema pristupnica sagledava unutar društvenog konteksta odgojno obrazovnih institucija izdvajajući pri tom: informaciju kao komunikacijski temelj, mentalni sklop ljudi koji povezuje sa socijalno prihvaćenim vrijednostima, stavovima i odgovornostima. Stav kao poseban konstrukt u obradi komunikacijskih sadržaja izdvaja se kao posebna cjelina u kojoj se osim pristupa istraživanja stavova navodi načine njihova mjerenja i oblikovanja.
Poznata rješenja problema vođenja u komunikacijskom kontekstu sagledava se u ovom radu na nekoliko razina. Prva razina razmatranja su: partnerski odnosi među učenicima, učiteljima i roditeljima, strukturalna rješenja vođenja pedagoških procesa, sustavi udruživanja (mreža), decentralizacija vođenja, prihvaćanje različitosti obuhvaćajući pri tom paradigme u poučavanju i istraživanju posebno naglašavajući učitelja kao akcijskog istraživača. Drugu razinu rješenja problema pristupnica sagledava u prednostima akcijskih istraživanja. Ističe akcijska istraživanja kao varijantu razvojnih istraživanja, jer se njima uvode novosti u odgojno obrazovne djelatnosti temeljem njihove znanstvene provjere. Treću razinu povezuje s politikom europskih obrazovnih sustava kojima se svakodnevno približavamo. Četvrtu razinu uspješnih načina rješavanja problema razmatra sa stajališta promjene stavova. Sažimajući u radu navedene spoznaje teoriji mijenjanja stavova ističe značaj konteksta komuniciranja, ne samo zbog potrebe uspostavljanja komunikativne ravnoteže suglasnosti u odgojno obrazovnim procesima, već i zbog konkretne promjene u ponašanju i mišljenju. Pristupnica opisuje probleme šireg društvenog konteksta na razini hrvatskog obrazovnog sustava, koji nije verificiran, u kojemu je pluralizam zanemariv i prisutna kurikulumska rigidnost. Probleme užeg društvenog konteksta prezentira unutar sustava odgojno obrazovnih institucija u Hrvatskoj i teleološki je usmjeren interpersonalnoj komunikaciji u odgojno obrazovnom procesu.
U empirijskom dijelu istraživanja pristupnica sagledava problem ovoga rada unutar kreativno stvaralačkih metoda rada, primjeni naučenih tehnika u pedagoškoj praksi i utjecaju poučavanja na stavove sudionika (učitelja). Poseban problem pristupnica vidi u obrazovnom sustavu Hrvatske koji ne uspijeva u jednoj od svojih temeljnih zadaća, a to je omogućavanje i stimulacija osobnog razvoja korisnika (učenika, roditelja, učitelja). Unutar problema užeg društvenog konteksta, razmatra se razina odgojno obrazovnih institucija i teleološki svodi na komunikacijski menadžment te uspoređuje zadatke menadžera i učitelja (Knowles i sur.), ali i komunikacijski problemi identificirani kao problemi organiziranja, vođenja i kontrole. Pristupnica usmjerava istraživanje rada na redefiniranje koncepta znanja utemeljenog na kompetencijama unapređenjem komunikacijskih vještina u odgojno obrazovnim procesima. U ovom dijelu rada ističe tehnike Neurolingvističkog programiranja, tehnike poučavanja u kojima prikazuje korisne primjere vještina unutar ERR okvira (evokacije, razumijevanja i refleksije), koji je osmišljen za poticanje kritičkog mišljenja (Vaugh, Estes; Meredith, Steele). Prikazuje kao korisne primjere tehnike poučavanja: predavanja kao najučestaliji, ali i najviše kritizirani način poučavanja; načine postavljanja pitanja i razrađenu taksonomiju Lorin Anderson prema Bloomu, obogaćena predavanja, tehnike «razmisli i podijeli u paru», «pojmovi unaprijed», «čitanje», «autorska stolica», «mreža diskusija», «rasprava», «suradnička diskusija», «igranje uloga», «simulacija», «intervju u tri koraka».
Ciljevi istraživanja koje je pristupnica postavila u doktorskom radu su: implementiranje tehnika NLP-a, pomoću izabranih tehnika poučavanja, u dosadašnje komunikacijske vještine učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u školama i procjena utjecaja poučavanja na stavove ispitanika (učitelja).
Istraživanje se temelji na refleksivnoj praksi dviju osnovnih škola. Skupine učitelja u svakoj od obuhvaćenih škola prolaze proces stručnog usavršavanja upoznavanja s novim/starim tehnikama komuniciranja, koje bi oni trebali inkorporirati u praktično djelovanje. Kvantitativna obrada ovog akcijskog djelovanja temelji se na utvrđivanju razlike stavova skupine učitelja polaznika radionica i kontrolne skupine- njihovih kolega iz istih škola koji nisu bili obuhvaćeni ovim akcijskim istraživanjem. Metodologija, koju pristupnica upotrebljava za razvoj logičkih rješenja, sistematizaciju i ocjenu istraživačkih iskustva po naravi se ogleda u metodološkom pluralizmu. Osnova metodološkog pristupa u istraživanju je kombinacija različitih metodoloških načela koja obuhvaćaju kvalitativne i kvantitativne tehnike istraživanja. Tehnika koju pristupnica upotrebljava u kvalitativnom dijelu istraživanja je sudjelujuće promatranje. Kvalitativno istraživanje provedeno u ovom radu sastoji se od dvije etape akcijskog istraživanja, ostvarene tijekom šest trosatnih modularno povezanih pedagoških radionica. Akcijsko istraživanje je posebno obrađeno s osvrtom na provođenje akcijskih istraživanja u Hrvatskoj i značajke akcijskog istraživanja. Slijedi opis formiranih akcijskih skupina i etape provedbe akcijskog istraživanja, koje su popraćene slikama. Plan, program i sadržaji prve i druge etape po modulima s raspravama i zapažanjima voditeljice i refleksijom obje etape akcijskog istraživanja voditeljica završava izvještajem o provedenom akcijskom istraživanju i vrijednim materijalima dobivenim metodama usporedbe i procjene učitelja. Detaljni opisi akcijskog istraživanja po etapama priloženi su u Prilogu 1 i 2 rada. Pristupnica u ovom dijelu rada detaljno prikazuje definicije kategorija za analizu aktivnosti i naglašava upotrebljavane kategorije, kao što su: kategorija aktivnosti sudionika u kojima sudionik iznosi stavove ili mišljenje, učitelj postavlja pitanja ili daje upute sudionicima, raspravljanje, aktivnosti u skupini ili paru, izvještavanje i izlaganje.
Formalizaciju kvantitativne metodologije pristupnica postiže primjenom različitih standardiziranih postupaka Multivarijatne analize. Naglašava vrijednost ovog ispitivanja u empirijskom, evaluativnom, interdisciplinarnom, multiparadigmatskom i multimetodskom području profesionalne prakse. Ovim dijelom ispitivanja obuhvatila je 108 ispitanika (učitelja), utvrđuje utjecaj poučavanja na stavove ispitanika pomoću upitnika konstruiranog za potrebe ovog ispitivanja. Prvi dio upitnika sastavljen je od upita koji bi trebali dati odgovore na strukturiranost osobnih varijabli. Drugi dio upitnika čini ljestvica Likertovog tipa s vrijednostima od potpunog slaganja do potpunog neslaganja, s ukupno 39 tvrdnji potrebnih za ispitivanje stavova učitelja prema sustavu odgoja i obrazovanja, prema odnosima učitelj – roditelj i odnosima učitelj – učenik. Pitanja i tvrdnje obrađene su Faktorskom Analizom (FA) i Hi kvadrat testom, kako bi se ispitala odstupanja. Analizu varjance (ANOVA) upotrebljena je za testiranje odnosa rezultata između grupa i rezultata unutar grupa ispitanika. FA pokazuje tri jaka faktora: samostalnost, odnose i vanjsku kontrolu. Hi kvadrat test je pokazao statistički značajne razlike u odnosu na školu obuhvaćene ispitivanjem, prema kronološkoj dobi stručnoj spremi ispitanika, profesionalnoj specijalizaciji, edukaciji i spolu. Hi kvadrat nije pokazao značajne razlike obzirom na radni staž ispitanika. Rezultati ANOV-e ukazuju na statistički značajne razlike u stavovima između učitelja uključenih u akcijske skupine i njihovih kolega koji nisu bili uključeni u akcijski dio istraživanja.
U Zaključnom razmatranju pristupnica objektivizira odgovornost građana za stanje odgoja i obrazovanja. Zaključuje kako je djelovanje organiziranosti, vođenja i upravljanja od presudne važnosti za funkcioniranje, razvoj i unapređenje cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja. Postignuće ovoga rada vrijednosno je valjano u tolikoj mjeri u kojoj se temeljem prikaza istraživanja potvrđuje ostvarenje cilja programima stručnog usavršavanja, primjenom pedagoške metodologije i rezultatima kvantitativne analize. Cilj ovoga rada ne čini samo statistički značajno uočljive razlike između ispitanika koji su članovi akcijskih skupina i onih koji nisu sudjelovali u akcijskom istraživanju, već činjenica da su u radu učitelja uključenih u akcijsku skupinu prevladavale uloge onih koji samo poučavaju školske predmete i onih koji se uz poučavanje brinu o osobnim, učeničkim i roditeljskim pitanjima. Vrijednosti i stavovi osoba koji su polaznici i zaposlenici odgojno obrazovnih organizacija uvijek utječu na kulturu organizacije koja proizlazi iz načina prezentacije odgojno obrazovnih procesa. Funkcionalnost prikazana ovim radom očituje se u osposobljavanju za uspješno snalaženje u odgojno obrazovnim procesima. Pristupnica ističe važnost redovitih vježbi i redovitu primjenu stečenih znanja. Obzirom na probleme istraživanja ovog rada akcijsko istraživanje kao metoda je u potpunosti ispunila zahtjeve postavljene ciljem istraživanja. Promjene ostvarene unutar sustava i na osobnom planu rezultat su procesa vođenja u kojem se utječe na druge ljude, inspirira, motivira i usmjeravaju njihove aktivnosti ka ostvarenju postavljenih ciljeva.
Zaključna ocjena i prijedlog
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Esmeralde Sunko pod naslovom Pedagoško komunikacijske tehnike vođenja u odgojno obrazovnom procesu.
Teorijski dio rada pisan je u formi kvalitetnog preglednog rada u kome pristupnica postojeće spoznaje stavlja u posve novi kontekst i koristi za koncipiranje jednog novog načina izobrazbe s ciljem stjecanja komunikacijskih kompetencija učitelja.
U teorijskom dijelu rada pristupnica je pokazala temeljito poznavanje problematike obuhvaćene doktorskim radom. Citirala je brojne relevantne radove, čime pokazuje da dobro poznaje svjetsku i našu literaturu s tog područja. Iz njih se vidi da se domeni komunikacije i stjecanju kompetencija pridaje sve veće značenje unutar obrazovnih sustava u svijetu, a posljednje vrijeme i kod nas, mada više deklarativno. Utoliko je izabrana tema i njena produbljena razrada temeljena na kvalitativnoj metodologijskoj matrici, značajna koliko za otkrivanje pozadine (stavovi) koja značajno utječe na kvalitetu komunikacije, toliko i za istraživanje komunikacijskih modela specifičnih za obrazovne situacije.
Proučavani problem smješten je u širi kontekst relevantnih pedagoških spoznaja potrebnih za njegovo potpuno razumijevanje. Pritom se kao posebno vrijedno ističe što pristupnica ulazi u problematiku na više relevantnih razina pokazujući kako se stjecanju kompetencija valja pristupiti na smišljen način i u organiziranim okolnostima s jasnim ciljevima i praćenjem ishoda procesa. Posebno je vrijedna bogata dokumentacija koja, ne samo da argumentira provedene aktivnosti u tijeku istraživanja, nego je dala obilje predložaka aplikativne vrijednosti za primjenu različitih modela izobrazbe učitelja.
U našoj pedagoškoj literaturi područje stjecanja kompetencija vođenja u komunikacijskom kontekstu gotovo je posve zanemareno, pa se znanstvenim doprinosom ovog rada već može ocijeniti i to što autorica među prvima u nas na sustavan način detaljno obrađuje to područje s pedagogijskoga aspekta. Međutim, autorica se ne zadovoljava u našoj znanstvenoj pedagoškoj literaturi često prisutnim samo detaljnim elaboriranjem tog područja, prikupljanjem i sistematiziranjem većeg broja radova koji se bave postignućima untar dobro razrađenih situacija u kojima se „u živo“ odvija proces stjecanja kompetencija i istodobno prikazaju rezultati istraživanja, kao i potvrda ostvarenja cilja kontroliranog programima stručnog usavršavanja, primjenom pedagoške metodologije i transparentnim rezultatima kvantitativne analize kao povratnom informacijom.
Bit je doktorskog rada pokazati ne samo dobro poznavanje određeno područje, već i dobro vladanje metodologijom istraživanja tog područja. Pristupnica u ovom radu pokazuje da je ovladala kvalitativnim pristupom istraživanju i koristila ga na optimalan način dobivajući pri tome jasan uvid u praćene procese kao i točke u kojima je trebalo utjecati na tijekove i ishode. Organizirajući akcijsko istraživanje korektno se odnosila spram metodologijskih pravila o provođenju akcijskih istraživanja, a da pri tome nije zaobišla i složene alate obrade podataka (analizu varjanc, faktorsku analizu, Hi-kvadrat) kao i primjerenu interpretaciju te zaključke unutar granica postavljenih kontekstom istraživanja.
U zaključnim razmatranjima autorica pokazuje osjetljivost za problem transmisije dobivenih rezultata u praksu imajući pri tome u vidu zatečeno stanje kao i projekciju budućih pristupa u kontekstu stjecanja voditeljskih kompetencija uz obaziranje spram postojećih datosti i traganja za novim rješenjima.
P r i j e d l o g
Na osnovi iznesenog u ovom Izvješću, povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Esmeralde Sunko pod naslovom Pedagoško komunikacijske tehnike vođenja u odgojno obrazovnom procesu i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
Dr. sc. Josip Milat, prof. emeritus
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
Dr. sc. Stjepan Jagić, docent (Sveučilište u Zadru)
Zagreb, 01. prosinca 2008.
Predmet: Doktorski rad pristupnice mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić – izvješće i ocjena stručnog
povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu, dr. sc.Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru i dr. sc. Stjepan Jagić, docent. (Sveučilište u Zadru), za ocjenu doktorskorskoga rada mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja. Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Doktorska disertacija mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom „Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja“ obuhvaća 459 stranica teksta. Rad je sadržajno strukturiran od sljedećih dijelova: Uvod (str. 1. – 7.); Kontekst (str. 8. – 38.); Učenje i poučavanje (str. 39. – 124.); Uporaba računala u učenju i poučavanju (str. 125. – 241.). Teorijski dio rada pod nazivom Učenje i poučavanje (str. 39. – 124.) nadalje je strukturiran od dijelova: Učenje – razvojni potencijal čovjeka i društva (str. 39. – 65.) [sa sadržajnim dijelovima: Psihologijski pogledi na čovjekovo učenje i razvoj (str. 42. – 56.), Kritika psihologijskih spoznaja o učenju – iz perspektive nastavnog učenja i poučavanja (str. 56. – 65.)]; Suvremene konstruktivističke interpretacije učenja i poučavanja (str. 66. – 98.) [sa sadržajnim dijelovima: Radikalni konstruktivizam (str. 72. – 74.), Socijalni konstruktivizam (str. 74. – 89.), Umjereni konstruktivizam (str. 89. – 98.)] i Poučavanje: pluralizam u razmišljanju – pluralizam u djelovanju (str. 99. – 124). Teorijski dio rada pod nazivom Uporaba računala u učenju i poučavanju (str. 125. – 241.) također je strukturiran od više dijelova: Suvremeni oblici pismenosti i problem digitalne podjele (str. 131. – 151.) [sa sadržajnim dijelovima: Suvremeni oblici pismenosti (str. 131. – 143.), Problem digitalne podjele (str. 144. – 151.)], Vještine i kompetencije za 21. stoljeće i modeli njihova ostvarivanja (str. 152. – 189.) [sa sadržajnim dijelovima: Vještine i kompetencije za 21. stoljeće (str. 152. – 166.), Modeli širenja informatičke i informacijske pismenosti i učinkovite integracije računalne tehnologije u obrazovanje nastavnika (str. 167. – 189.)], Razvoj paradigmi i modela uporabe računalne tehnologije u učenju i poučavanju (str. 190. – 214.) i Pregled rezultata empirijskih istraživanja o uporabi računala u učenju i poučavanju (str. 215 – 241.).
Empirijski dio istraživanja podijeljen je na dva veća dijela: Metodologija empirijskog istraživanja (str. 242. – 261.) te Analiza i interpretacija rezultata empirijskog istraživanja (str. 262. – 341.). Dio rada pod nazivom Metodologija empirijskog istraživanja (str. 242. – 261.) strukturiran je od sljedećih dijelova: Problem istraživanja (str. 242.), Cilj istraživanja (str. 243.), Zadatci istraživanja (str. 243. – 244.), Zavisne i nezavisne varijable istraživanja (str. 244. – 247.), Hipoteze istraživanja (str. 247. – 248), Metode istraživanja i instrumenti prikupljanja podataka (str. 248. – 252.) [sa sadržajnim dijelovima: Anketa za učenike (str. 249. – 250.), Anketa za nastavnike (str. 251. – 252.)], Populacije i uzorci ispitanika (str. 252. – 259.) [sa sadržajnim dijelovima: Struktura uzorka učenika (str. 253. – 256.), Struktura uzorka nastavnika (str. 256. – 259.)], Obrada podataka (str. 259. – 261.). Dio rada pod nazivom Analiza i interpretacija rezultata empirijskog istraživanja (str. 262. – 341.) također sadrži više dijelova: Posjedovanje kućnog računala i veze s Internetom (str. 262. – 266.), Duljina uporabe računala (str. 267. – 270.), Samoprocjena računalnih znanja i vještina te najznačajniji načini njihova razvijanja (str. 271. – 280.), Informiranost o prilikama za razvijanje računalnih znanja i vještina, pohađanje računalne obuke te spremnost i motivi za uključivanje u računalnu obuku (str. 281. – 291.), Mjesta, pristupačnost i čestina uporabe računala unutar i izvan škole (str. 292. – 296.), Čestine različitih načina i svrha uporabe računala unutar i izvan škole (str. 297. – 313.), Stavovi učenika i nastavnika o uporabi računala u nastavi i svakodnevnom životu te o implikacijama te uporabe na praksu učenja i poučavanja (str. 314. – 331.), Čestina poticanja na uporabu računala i na obavljanje određenih aktivnosti vezanih za računalo (str. 332. – 338.) i Prijedlozi učenika i nastavnika vezani uz unapređenje uporabe računala u nastavi (str. 339. – 341.). Ostali dijelovi rada su: Zaključna razmatranja (str. 342. – 399.); Literatura i www izvori (str. 400. – 421.); Prilozi (str. 422. – 452.); Sažetak (str. 453. – 454.); Ključne riječi (str. 454.); Kurzfassung (str. 455. – 456.); Stichworte (str. 456.); Životopis (str. 457.); Sadržaj (str. 458. – 459.).
S a d r ž a j r a d a
U uvodu pristupnica kratko opisuje strukturu rada. Rad je strukturiran od dva osnovna dijela: teorijskog i empirijskog. Kroz kratak prikaz sadržaja triju većih poglavlja teorijskog dijela rada te oslikavanje osnovnih elemenata empirijske analize uporabe računala u učenju i poučavanju na srednjoškolskoj razini pristupnica izgrađuje okvirnu sliku utjecaja uporabe računalne tehnologije na praksu učenja i poučavanja.
Teorijski dio rada pristupnica započinje poglavljem „Kontekst“. U njemu opisuje karakteristike suvremenog znanstveno-tehnološkog razvoja, odnos znanosti i tehnologije, uzroke znanstveno-tehnoloških promjena, uvjetovanost znanstveno-tehnološkog razvoja društvenim potrebama, ali i njegov utjecaj na dinamiku daljnjeg društvenog razvoja. Poseban naglasak stavlja na informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, suvremeno digitalno okruženje te pojavu informacijskog društva koje karakterizira sveprisutnost informacijsko-komunikacijskih tehnologija i ubrzana proizvodnja znanja. Oslikavaju se konzekvence života u suvremenom društvu, specifičnosti izrastanja djece i mladih u tehnološki obojenom kontekstu. Oslikava, nadalje, izazove s kojima se današnji formalni sustavi odgoja i obrazovanja suočavaju, ističe rastući značaj neformalnih i informalnih oblika učenja te promjene koje se uslijed toga događaju u obrazovanju.
Drugo poglavlje pod nazivom „Učenje i poučavanje“ pristupnica dijeli u tri veća dijela. U prvom dijelu „Učenje – razvojni potencijal čovjeka i društva“ sagledava uvjetovanost čovjekovog razvoja učenjem u socijalnom kontekstu te njegov utjecaj na društveni razvoj. Čovjek učenjem odrasta u društvenim i kulturnim ustrojstvima koja su sve kompliciranija, te mu učenje omogućuje da produktivno sudjeluje u životu. Iznosi kritiku psihologijskih spoznaja o učenju, iz perspektive nastavnog učenja i poučavanja. Ističe nemogućnost potpuno objektivne eksperimentalne provjere čovjekovog učenja, posebice u uvjetima odgojno-obrazovne djelatnosti, uslijed isprepletenosti brojnih relevantnih čimbenika i kompleksnosti čovjekovog okruženja u kojem se učenje odvija.
U sljedećem dijelu drugog poglavlja, koje nosi naziv „Suvremene konstruktivističke interpretacije učenja i poučavanja“, pristupnica oslikava međusobnu uvjetovanost izmijenjenog pogleda na svijet i suvremenog poimanja učenja i poučavanja. O procesima učenja i poučavanja promišlja se u daleko širem materijalnom, socijalnom, kulturnom kontekstu od onog isključivo formalnog nastavnog.
U trećem dijelu drugog poglavlja pod nazivom „Poučavanje: pluralizam u razmišljanju – pluralizam u djelovanju“ pristupnica opisuje razlike između formalnog i funkcionalnog (neformalnog, informalnog) učenja te ističe važan doprinos svih oblika učenja bez obzira na specifične kontekste u kojima se ostvaruju. Upozorava da su, unatoč navedenome, današnje škole još uvijek većinom konzervativne i spore u promjenama, što ih čini anakronima. Tako se nastava još uvijek često organizira na tradicionalan način u kojem dominira „predavačko-prikazivački“ tip poučavanja orijentiran na nastavnika. Suvremenu nastavu, s druge strane, karakterizira upravo središnja pozicija učenika u odgojno-obrazovnom procesu. U skladu s tim, odabir optimalne organizacije nastave i radnih metoda određuje se u odnosu na konkretne učenike i njihova iskustva.
Treće poglavlje rada, „Uporaba računala u učenju i poučavanju“, strukturirano je od četiri dijela kroz koje pristupnica detaljnije opisuje ulogu računalne tehnologije u obrazovnim procesima te utjecaj njene uporabe na praksu učenja i poučavanja. U uvodnom dijelu trećeg poglavlja oslikava stratešku opredijeljenost Republike Hrvatske za njeno uvođenje u informacijsko društvo, u kojem se informacijska i komunikacijska tehnologija smatra generatorom razvoja, te navodi i komentira mjere koje se u okviru formalnog odgojno-obrazovnog sustava posljednjih godina poduzimaju kako bi se potaknule željene promjene.
U prvom dijelu trećeg poglavlja, koje nosi naziv „Suvremeni oblici pismenosti i problem digitalne podjele“, pristupnica navodi elemente današnjeg poimanja standardne pismenosti te detaljnije pojašnjava različite oblike suvremene pismenosti (informatička ili računalna, informacijska, digitalna i medijska pismenost) i njihov međusoban odnos. Informacijsku pismenost pristupnica izdvaja kao oblik pismenosti koji u sebi sjedinjuje sve navedene oblike suvremene pismenosti, a obuhvaća sljedeće elemente: prepoznavanje informacijskih potreba, lociranje i evaluacija kvalitete informacija, pohranjivanje i ponovno korištenje informacija, učinkovita i etička uporaba informacija te uporaba informacija za konstruiranje novih znanja.
U sljedećem dijelu rada, „Vještine i kompetencije za 21. stoljeće i modeli njihova ostvarivanja“, pristupnica pažnju usmjerava na identificiranje aktualnih informacijsko-komunikacijskih kompetencija te ostalih kompetencija koje podržavaju suvremene odgojno-obrazovne procese i kroz njih se razvijaju. Određuje ulogu računalne tehnologije u nastavi i učenju, kao i promjene, ali i poteškoće (povezane s postojećom nastavnom praksom), do kojih takva primjena dovodi. U dijelu doktorskog rada pod nazivom „Razvoj paradigmi i modela uporabe računalne tehnologije u učenju i poučavanju“ pristupnica opisuje načine na koje se računalna tehnologija primjenjivala u nastavi, od samih početaka njenog unošenja u nastavni proces, do aktualnih modela njene uporabe. Navedene modele uporabe računala u nastavi pristupnica povezuje s promjenom paradigmi uporabe računalne tehnologije u učenju i poučavanju i zaključuje da su na navedeni razvoj utjecala tri najznačajnija čimbenika: 1.) razvoj računalne tehnologije i njen široki upliv u sve segmente društva, 2.) razvoj suvremenog postmodernističkog društvenog konteksta, brojnih mogućnosti koje iz njega proizlaze, ali i kompetencija koje se u njemu pojavljuju kao nužne, te 3.) kroz vrijeme izmjenjivanog poimanja učenja, što se nužno reflektiralo u nastavnoj praksi.
Empirijski dio doktorske disertacije pristupnica započinje određivanjem problema istraživanja. Problem empirijskog istraživanja usmjeren je na učeničku i nastavničku uporabu računalne tehnologije u nastavnom radu i svakodnevnom životu, kao i na implikacije uporabe računala na praksu učenja i poučavanja. U skladu s tim, cilj istraživanja je, na uzorcima srednjoškolskih učenika i nastavnika, ispitati duljinu uporabe računala, stupanj razvijenosti računalnih znanja i vještina, utvrditi najznačajnije kontekste razvijanja računalnih znanja i vještina, informiranost učenika i nastavnika o školskim i izvanškolskim prilikama za računalnu obuku, spremnost i motive za uključivanje u istu. Temeljem postavljenih problema i cilja empirijskog istraživanja, pristupnica izvodi deset zadataka.
S obzirom na različite karakteristike uzoraka ispitanika, praćene nezavisne varijable za uzorak srednjoškolskih učenika i nastavnika međusobno se razlikuju. Nezavisne varijable praćene na uzorku srednjoškolskih učenika su: vrsta srednje škole, razred, spol, školski uspjeh, samoprocijenjena razina socioekonomskog statusa, posjedovanje kućnog računala, uzrast početka uporabe računala, samoprocijenjena razina računalnih znanja i vještina, uključenost u različite oblike osposobljavanja za rad s računalom (unutar i izvan škole). Pristupnica navodi jednu opću i tri pojedinačne hipoteze kroz koje pretpostavlja da je računalna tehnologija postala sastavni dio života i rada srednjoškolskih učenika i nastavnika, što se posebno odnosi na njenu uporabu izvan škola, u svakodnevnom životu. Iako smatra da uporaba računala u nastavi još uvijek nije zaživjela u pravom smislu, ipak pretpostavlja da postoje statistički značajne razlike između srednjoškolskih učenika i njihovih nastavnika, kad je riječ o razinama računalnih znanja i vještina, najznačajnijim kontekstima u njihovom razvijanju, prilikama i načinima osposobljavanja za rad na računalu, motivima za uključivanje u računalnu obuku, mjestima i čestinama te načinima uporabe računala.
Prikupljanje podataka vršeno je pomoću ankete za učenike i ankete za nastavnike. Oba instrumenta originalno su konstruirana u svrhu prikupljanja podataka o uporabi računala na uzorku srednjoškolskih učenika i uzorku srednjoškolskih nastavnika. Pristupnica detaljno opisuje svaki od konstruiranih instrumenata za prikupljanje podataka.
Istraživanje je provedeno na uzorcima srednjoškolskih učenika i srednjoškolskih nastavnika iz ukupno 9 srednjih škola (od kojih je 7 smješteno u gradu Zadru, a po jedna u gradovima Pagu i Biogradu na moru). Ispitani uzorak učenika čini 601 srednjoškolski učenik, a uzorak nastavnika 129 srednjoškolskih nastavnika. U nastavku pristupnica opisuje strukture uzoraka ispitanika, s obzirom na praćene sociodemografske varijable.
Analiza čestica ankete o stavovima prema računalima uključivala je osim deskriptivne analize podataka i eksploratornu faktorsku analizu, konfirmatornu faktorsku analizu te analizu pouzdanosti zadržanih čestica. Kako bi se utvrdio odnos učeničkih i nastavničkih stavova prema računalima i praćenih nezavisnih varijabli, u daljnjoj statističkoj obradi korištene su jednosmjerne analize varijance. U konačnici, kako bi se utvrdili značajni prediktori stavova prema računalima, urađene su i stupnjevite regresijske analize te je prikazan njihov prvi i zadnji korak.
U nastavku empirijskog dijela rada pristupnica analizira i interpretira rezultate empirijskog istraživanja temeljem postavljenih zadataka i hipoteza istraživanja. Dobiveni rezultati potvrdili su većinu polazišnih pretpostavki, ipak, neke se hipoteze nisu u potpunosti potvrdile, pa su djelomično korigirane. U okviru zaključnih razmatranja pristupnica u osnovnim crtama oslikava teorijski dio istraživanja uporabe računala u učenju i poučavanju i implikacije navedene uporabe na obrazovnu praksu, iznosi sažet prikaz rezultata provedenog empirijskog istraživanja, teorijske i empirijske spoznaje dovodi u uži međusoban odnos te izvodi temeljne hipoteze i zaključke. Prva hipoteza istraživanja u potpunosti se prihvaća: srednjoškolski učenici u prednosti su u odnosu na srednjoškolske nastavnike kad je riječ o razinama računalnih znanja i vještina, najznačajnijim kontekstima prilikom njihova razvijanja te iskazanim motivima za uključivanje u računalnu obuku. S obzirom na dobivene rezultate, pristupnica djelomično prihvaća drugu hipotezu istraživanja i izvodi zaključak da je, u skladu s pretpostavkom, računalo izvan škole postalo dio svakodnevice i za učenike i za nastavnike, ali da su srednjoškolski učenici u značajnoj prednosti, u odnosu na svoje nastavnike, kad je riječ o raznovrsnim lokacijama i čestinama uporabe računala izvan škola te čestinama u obavljanju različitih računalnih aktivnosti. Trećom hipotezom istraživanja pretpostavljeno je da i učenici i nastavnici imaju pozitivne stavove prema računalu, ali da su i u tom slučaju srednjoškolski učenici u značajnoj prednosti u odnosu na svoje nastavnike. Temeljem dobivenih rezultata pristupnica odbacuje treću hipotezu istraživanja i formulira novu: srednjoškolski učenici i nastavnici imaju pozitivne stavove prema računalima, njihovoj uporabi u nastavi i svakodnevnom životu te prema implikacijama njihove uporabe na praksu učenja i poučavanja i pritom se u ukupnoj mjeri pozitivnih stavova međusobno značajno statistički ne razlikuju.
Na kraju, pristupnica se osvrće na opću polazišnu hipotezu istraživanja, koja je većim dijelom potvrđena, i izvodi temeljne zaključke. Računala danas čine neizostavan dio života većine srednjoškolskih učenika i nastavnika. Oni ih svakodnevno koriste izvan škola, prvenstveno u svojim domovima. Ipak, u školama, posebice u nastavi, računala se nedostatno koriste zbog loše opremljenosti škola računalima, ali i njihovog neadekvatnog smještaja unutar škola, tj. neopremljenosti predmetnih učionica i učionica za realizaciju praktičnog rada i vježbi računalima, što ih čini nepristupačnima u svakodnevnom nastavnom radu. Značajnu zapreku za njihovu češću i kvalitetniju uporabu u nastavi čine i nedostatna računalna znanja i vještine nastavnika. Srednjoškolski su učenici u značajnoj prednosti u odnosu na svoje nastavnike u brojnim ispitivanim aspektima uporabe računala. Oni iskazuju više razine računalnih znanja i vještina te imaju šire prilike za njihovo razvijanje (unutar i izvan škole). Najveću prednost u razvijanju računalnih znanja i vještina učenika čini izmijenjeni kontekst njihovog izrastanja: dok se današnja djeca i mladi razvijaju u tehnološki izuzetno bogatom okruženju, njihovi nastavnici nisu imali takvu priliku tijekom djetinjstva i mladosti. Učenici na raznovrsnijim mjestima koriste računala u odnosu na nastavnike, koriste ih značajno češće te se pritom bave raznovrsnim računalnim aktivnostima. Iako većinu njihovih računalnih aktivnosti ne povezujemo neposredno s učenjem, ipak učenici računala i Internet koriste i kao pomoć pri učenju i obavljanju zadataka vezanih uz nastavu. Nastavnici također računala koriste u svrhe povezane s aktivnostima učenja i poučavanja, poglavito u svezi s pripravom za izvođenje nastave. Iako su se s obzirom na brojne praćene zavisne varijable u različitim pojedinim slučajevima značajnima pokazale sve praćene nezavisne varijable, ipak su se u uporabi računala kao najdiskriminativnije nezavisne varijable kod učenika izdvojile: posjedovanje kućnog računala i veze s Internetom, samoprocijenjena razina računalnih znanja i vještina, vrsta srednje škole i školski uspjeh. Srednjoškolski učenici i nastavnici pokazuju pozitivne stavove prema računalima, njihovoj uporabi u procesima učenja i poučavanja te prema implikacijama te uporabe na praksu učenja i poučavanja. Iako učenici pokazuju nešto veću ukupnu mjeru pozitivnih stavova prema računalima, ipak razlika između njihovih stavova i stavova nastavnika nije statistički značajna. Jedini značajni prediktor pozitivnih stavova prema računalima i kod učenika i kod nastavnika je njihova samoprocjena računalnih znanja i vještina.
Zaključna ocjena i prijedlog
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom „Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja“ .
Pristupnica je odabrala vrlo aktualnu i zanimljivu temu u koja je nezaobilazna u stručnom i znanstvenom miljeu kada je rijeć o ICT tehnologiji te utjecaju suvremenih tehničko tehnologijskih i medijskih novina u kontaktu s tradicionalnim pristupima nastavi. U skladu s odabirom teme, provedenim istraživanjem, teorijskom i empirijskom argumentacijom rezultata, pristupnica je ispunila glavne zadaće znanstvenog istraživanja i izvješća koje se temeljilo na dobivenmim rezultatima.
U teorijskom dijelu iznose se pregledno rezultati dosadašnjih istraživanja, a u skladu s nastojanjem da se jasnije opišu različiti pristupi nastavi sa stajališta primjene računala u nastavi, što se pokazalo neophodnim za daljnje teorijsko produbljivanje, kao i za izradu nacrta empirijskog pristupa istraživanju. U tom pogledu postignuta je ravnoteža kao i smislena povezanost među spomenutim pristupima.
Uvid u empirijski dio radnje kao i relativno detaljan opisa empirijskog dijela istraživanja u ovom izvješću, ukazuju na to da je pristupnica vrlo studiozno pristupila empirijskoj provjeri hipoteza istraživanja, jasno definirala varijable i složenim instrumentarijem prikupila relevantne pokazatelje za daljnju interpretaciju i izvođenje zaknjučaka. Integrirajući teorijska domišljanja s empirijskim pokazateljima, pristupnica izvodi zaključke i osustavljuje korisna iskustva temeljena na radnji čineći ih višestruko korisnima za znanost ali i za nastavnike kojima će poznavanje rezultata ovog istraživanja olakšati snalaženje u novijoj digitalnoj epohi koja snažno utječe i na modeliranje nastavnoga procesa.
Obrada podataka empirijskog istraživanja uključivala je, ovisno o karakteristikama prikupljenih podataka, kvalitativnu i kvantitativnu statističku analizu. Izračunavani su osnovni pokazatelji deskriptivne statistike (frekvencije, postotci, kumulativni postotci, rangovi), koji su predstavljali temelj za daljnju statističku obradu podataka (aritmetičke sredine, standardne devijacije) te za interferencijsku statističku analizu koja je nakon toga uslijedila. Statistička značajnost povezanosti zavisnih i nezavisnih varijabli, kao i značajnost utvrđenih razlika između podataka prikupljenih na uzorcima učenika i nastavnika, izračunavana je putem hi-kvadrat testova i t-testova.
Pristupnica posebno upozorava kako su utvrđeni stavovi koji u mnogome određuju ljudsko djelovanje, pokazuju prihvaćanje ideje učenja i poučavanja posredtsvom računala. Međutim, potrebno je ostvariti i brojne druge pretpostavke kako bi se uporaba računala u nastavi unaprijedila. Aplikativnost rezultata teorijskog i empirijskog istraživanja, naglašena je iznošenjem najznačajnijih smjernica za unapređenje uporabe računala u nastavi (opremanje učionica suvremenim računalima i dodatnom računalnom opremom, obogaćivanje nastave dodatnim izvorima znanja i informacija - CD-ROM-ovi, Internet i sl.), ali i kreiranje kvalitetnih obrazovnih softvera. Slijedom toga nužno je unaprijediti nastavu informatike, kvalitetno obučiti nastavnike za uporabu računalne tehnologije, posebice njenu specifičnu primjenu u nastavnom procesu.
P r i j e d l o g
Na osnovi iznesenog u ovom izvješću povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof.
----------------------------------------------------
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
----------------------------------------------------
Dr. sc. Stjepan Jagić, docent
__________________________________
Dr. sc. Dragan Damjanović, viši asistent, Filozofski fakultet, predsjednik Povjerenstva
Dr. sc. Milan Pelc, znanstveni savjetnik, Institut za Povijest umjetnosti, mentor – član Povjerenstva
Dr. sc. Iskra Iveljić, izv. profesor, Filozofski fakultet, član Povjerenstva
Zagreb, 25. studenog 2009.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
PREDMET: ocjena disertacije Ivane Mance
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 30. rujna 2009. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije Ivane Mance pod naslovom “Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19 stoljeća”. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću slijedeće
IZVJEŠĆE
Disertacija Ivane Mance pod naslovom “Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19 stoljeća” ima ukupno 249 stranica teksta, odnosno oko 385 kartica teksta. Sadrži nadalje 540 bilježaka kao i opsežan popis literature te 3 ilustracije.
Disertacija je podijeljena na 12 velikih poglavlja („Uvod“, „Ivan Kukuljević i europski romantizam“, „Ivan Kukuljević i institucionalizacija povijesnoumjetničke historiografije“, „Formativni ideološki kontekst i udio Ivan Kukuljevića u političkim zbivanjima uoči, za vrijeme i nakon revolucije 1848.“, „Historiografija kao kulturno – prosvjetiteljska djelatnost“, „Slovnik umjetnikah jugoslavenskih“, „Literatura kao izvor povijesnoumjetničkog znanja“, „Mogućnost „slavenskog“ stila – klasična norma i nacionalno odstupanje“, „Atribucija djela i instanca individualnog autorstva kao epistemološki ciljevi starije povijesti umjetnosti“, „Rubne specifičnosti u nacionalnom leksikonu“, „Putovanje: istraživački postupak i epistemološki trop“ te „Zaključak“). Poglavlja sadrže niz potpoglavlja, koja olakšavaju snalaženje u tekstu.
U prvom poglavlju djelovanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog autorica postavlja u kontekst buđenja interesa za nacionalnu povijest i za nacionalne spomenike te umjetnike u 19. stoljeću, a vezano uz jačanje nacionalnih ideologija na slavenskom jugu i to ponajprije uz jugoslavensku nacionalnu ideologiju. Njegov hrvatski nacionalni osjećaj razvijao se je, naime, u vremenu kada ideje ilirizma o jedinstvu južnih Slavena dominiraju domaćom političkom i intelektualnom scenom. Slovački pisac Jan Kollár pri tome mu je važan uzor u gradnji koncepata o slavenskoj uzajamnosti.
Kukuljevićevim ulaskom u politički život, tvrdi autorica, historiografija postaje sastavni dio dnevnopolitičkog diskursa. U razdoblju prije revolucije on je uspješno potaknuo uvođenje hrvatskog jezika u javni politički akademski i kulturni život. I u političkim događajima 1848. jako je eskponiran. Zalaže se za integraciju hrvatskih, odnosno južnoslavenskih zemalja pod okriljem Monarhije.
U poglavlju „Ivan Kukuljević i europski romantizam“ autorica ističe kako se istraživanjem povijesti Kukuljević počinje baviti u vrijeme kada započinje politički djelovati i to kao karakteristični romantičarski historiografski idealist. Kasnije, za vrijeme Bachovog apsolutizma, budući da su mogućnosti njegovog političkog djelovanja bile uvelike ograničene, usredotočuje svoju pozornost na sabiranje podataka/umjetnina, čime njegov historiografski rad dobiva čvrsti spoznajnoteorijski predznak.
Autorica dakako usredotočuje pozornost ponajviše na segment Kukuljevićeve historiografske djelatnosti koji predstavlja osnovicu njezine disertacije: njegov doprinos povijesti umjetnosti. Donoseći informacije o njegovoj biografiji usredotočuje se na one njezine elemente koji su bili najvažniji u formiranju stava prema povijesti umjetnosti. Drži kako korijene njegove opredijeljenosti za romantizam treba tražiti upravo u mjestima gdje je služio vojsku – u Beču i Milanu. Slaže se s Tadijom Smičiklasom kako se Kukuljevićev romantičarski pristup i stanovita mitizacija prošlosti dosta osjeća i u njegovim historiografskim ostvarenjima. Kukuljević smatra, ističe naime autorica, kako je cilj povijesti nacionalno, a time i općeljudsko oslobođenje.
Njegova povijesnoumjetnička djelatnost nije posve slobodna od ostalih historiografskih disciplina, no ipak pokazuje priličan stupanj suverenosti. Stoga se upravo Kukuljević, iako titula prvog školovanog hrvatskog povjesničara umjetnosti pripada Isi Kršnjavom, može smatrati onom osobom koja je već sredinom 19. stoljeća uvela u nas prva povijesnoumjetničke teme u historiografiju.
Kukuljević je svoje estetske nazore formirao čitajući različita filozofska i povijesnoumjetnička djela, ponajprije Kanta, Herdera i Winckelmanna. Poznavao je, nadalje, djela berlinskog kruga povjesničara umjetnosti – Franza Kuglera i Carla Schnaasea, zatim Karla Friedricha von Ruhmora i Gustava Friedricha Waagena. Uz njih ga veže specifičan spoj povijesnoumjetničke i javne djelatnosti. Povezan je i s bečkim krugom povjesničara umjetnosti: Gustavom Adolfom von Heiderom, Rudolfom von Eitelbergerom i Moritzom Thausingom.
Kukuljevićev susret s umjetničkim materijalom prvenstveno se odvijao u učenjačkom ozračju bečkih grafičkih zbirki i biblioteka, gdje počinje sa svojim sustavnim istraživanjima. Počeo je objavljivati već 1837., a pisao je sve do smrti 1889.
U poglavljima „Ivan Kukuljević i institucionalizacija povijesnoumjetničke historiografije“ te „Formativni ideološki kontekst i udio Ivan Kukuljevića u političkim zbivanjima uoči, za vrijeme i nakon revolucije 1848.“ autorica govori o razdoblju nakon uspostave Bachovog apsolutizma u Habsburškoj Monarhiji 50-ih godina 19. stoljeća kada historiografija u Hrvatskoj, kao i u drugim dijelovima ove države postaje važna državna zadaća. Kukuljević tada preuzima položaj državnog arhivara, predsjednika Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine, te službenog konzervatora za Hrvatsku i Slavoniju. Bio je u osnovi neka vrsta hrvatskog državnog historiografa. Cilj njegove djelatnosti bio je pri tome pružanje dokaza hrvatske državne autonomije, odnosno državnopravnog kontinuiteta, te buđenje povijesne svijesti kao glavnog oslonca nacionalnog identiteta.
U istu svrhu osniva 1850. i Društvo za povjestnicu jugoslavensku, središnju istraživačku ustanovu u Hrvatskoj do osnutka JAZU-a. Društvo je financirala vlada pa ga je tako uvelike i kontrolirala. Historiografska djelatnost Društva definira se prvenstveno kao sakupljačka djelatnost s ciljem uspostave početnog kapitala historijskog znanja. U upitniku koje je sastavilo i distribuiralo Društvo, ističe autorica, dvije su se kategorije primarno odnosile na spomenike, pa time uvjetno i na povijest umjetnosti kao struku, iako se i u odgovorima na brojna druga pitanja mogu naći korisni podaci za povijest umjetnosti.
U poglavlju „Historiografija kao kulturno – prosvjetiteljska djelatnost“ ističe autorica da Kukuljević proučava umjetnost i kulturu, kao i njegovi suvremenici, kao elemente općepovijesnog interesa. Kultura i umjetnost reprezentativni su materijal za izvođenje znanja o širim društvenim procesima, odnosno obilježjima vremena i prostora. Status umjetnosti kao empirijske danosti otvorene povijesnoj spoznaji u većoj se mjeri zasniva na pozitivističkoj epistemologiji filoloških znanosti. Cijela njegova historiografska djelatnost, pa tako i povijesnoumjetnička, oslanja se na prikupljanje izvora, odnosno građe raznih vrsta. Informacije koje preuzima iz izvora, arhivskih ili literature, najčešće filtrira prema ključu nacionalne pripadnosti. S ciljem objavljivanja novopronađenih izvora, te tekstova s raznih područja kulturne i ine povijesti Kukuljević i pokreće časopis Arkiv za povjestnicu jugoslavensku kojega je glavni urednik i u kojem publicira niz vlastitih tekstova. Unutar Arkiva otvara rubriku Umjetnost i starine koja se ponajprije bavi povijesnoumjetničkom problematikom.
U poglavlju „Slovnik umjetnikah jugoslavenskih“ ističe autorica kako na području kulturne povijesti Kukuljević pretvara životopis u svoj standardni oblik prezentacije znanja. Piše životopise dakako ne samo ključnih osoba iz povijesti likovnih umjetnosti, već i iz književnosti, glazbe, itd. Njegovo najvažnije djelo s polja povijesti umjetnosti Slovnik umjetnika jugoslavenskih (po kojem je poglavlje i naslovljeno), predstavlja upravo spoj zbirke životopisa i enciklopedijskog leksikona. Životopise Kukuljević piše ne samo s ciljem reafirmacije zaboravljenih umjetnika već i kako bi oni poslužili kao uzor suvremenicima u cilju buđenja nacionalne samosvijesti. Mnoge je ličnosti upravo Kukuljević inaugurirao u hrvatsku povijest umjetnosti.
U poglavlju Literatura kao izvor povijesnoumjetničkog znanja na osnovi proučavanja Kukuljevićeve korespondencije i biblioteke autorica ustanovljuje kako on za Slovnik preuzima podatke uglavnom iz stranih leksikona iz kojih je izlučio sva imena koja je ocijenio kao južnoslavenska porijeklom, odnosno sve umjetnike koji su bili s područja koji je smatrao južnoslavenskim, to jest kulturnim prostorom južnih Slavena, čak i ako nemaju slavensko prezime (obrađuje tako umjetnike iz Trsta, Udina, Gorice, Graza, Klagenfurta, itd.), a, naposljetku i strane umjetnike koji su u nas ostavili neki reprezentativni spomenik tretira kao nacionalne.
Literaturu je pronalazio u velikim europskim bibliotekama, ponajprije u Veneciji, Beču, Budimpešti, a i sam je posjedovao veliku knjižnicu. Osim leksikona građu za Slovnik nalazi i u djelima povjesničara južnoslavenskog područja, ponajprije u Farlatija i Lučića. Na taj je način na primjer došao do Andrije Buvine, Matije Gojkovića, Bonina da Milana, Nikole Firentinca, itd. Najpodrobnije je obradio dalmatinske umjetnike te umjetnine nastale za Dalmaciju, nesumnjivo zbog obilja izvora. Hrvatska sjeverno od Velebita neusporedivo je oskudnije obrađena. I tu, međutim, inaugurira u nacionalnu povijest umjetnosti neka velika imena, poput Ivana Rangera. Podatke o suvremenicima skuplja uglavnom iz prve ruke, preko poznanstava i prijatelja, zatim iz dnevnih novina, a ponešto i iz literature.
Istraživački napor ne završava samo pukim preuzimanjem informacijama. Kukuljević nastoji umjetničke ličnosti postaviti na dolično mjesto ili čak unaprijediti status u hijerarhijskom poretku europske umjetnosti. U Kukuljevićevim tekstovima, ističe autorica, nema jasne distinkcije vlastitoga teksta i citata iz izvora na koje se oslanja. Pri tome citati drugih istraživača služe mu često kao potkrjepa teze o izvornosti, odnosno kvalitetama nekog slavenskog umjetnika. U strukturiranju Slovnika i natuknica u njemu suvremeni leksikoni glavni su mu uzor – ponajprije Zaniev, Naglerov, Füsslijev, Winckelmannov, zatim De Bonijeva zbirka životopisa, itd.
Natuknice, kako pokazuje autorica, Kukuljević strukturira redovito na sličan način: donosi najprije osnovne biografske činjenice (porijeklo, mjesto te datum rođenja i smrti). Često dosta pažnje obraća na dokazivanje gdje je koji umjetnik rođen, s ciljem dokazivanja njegovog slavenskog porijekla. Ako nema pouzdane informacije o mjestu rođenja Kukuljević nastoji etimološki dokazati slavensko porijeklo prezimena.
Unutar tekstova, kako primjećuje autorica, Kukuljević nastoji pokazati postojanje specifičnog likovnog izražavanja karakterističnog za slavenske umjetnike, odnosno slavenskog stila. Ideja nacionalnog umjetničkog identiteta se uvlači u tekst kao skrivena ambicija nacionalnog leksikona.
Čak i kada je umjetnička djela vidio u originalu samostalnost Kukuljevićeva istraživačkog rada prvenstveno je samostalnost u traganju, čitanju i služenju literaturom koju prepričava. Djela brojnih umjetnika vidio je samo u reprodukciji, koja postaje u njega primarni modalitet egzistencije umjetničkog djela.
U poglavlju „Mogućnost „slavenskog“ stila – klasična norma i nacionalno odstupanje“ autorica govori o specifičnostima Kukuljevićevih stilskih karakterizacija kako djela slavenskih umjetnika tako i njih samih. Budući da se većina Schiavona koje obrađuje ne uklapa više ili manje u klasicističke norme, on ih pokušava korigirati u skladu s njom projicirajući pri tome vlastiti ukus. Tako Medulićevo odstupanje od akademske norme u crtežu, tumači kao posljedicu slikareve egzistencijalne situacije. Odstupanje od klasične norme kod njega, i drugih Schiavona, ne tumači nikada manirizmom, već povratkom prirodi. Povratak prirodi pri tome za njega znači povratak korijenima, odnosno slavenskom nacionalnom biću, idealu jednostavnosti i poštenja. Umjetnicima koje zagovara nadalje redovito dodjeljuje puritanske osobine razumnosti, naravnosti, pravilnosti i pravednosti.
Kako u bibliotekama i grafičkim zbirkama često nailazi na grafičke listove Julija Klovića on postaje njegova prva i trajna povijesno-umjetnička tema. Klović postaje najbolje obrađenom jedinicom unutar Slovnika, a kasnije će o ovom umjetniku izdati i monografiju koju će nadopuniti novoobjavljenom arhivskom građom. Ovaj slikar jedini od slavenskih umjetnika potpuno zadovoljava Kukuljevićev estetski ideal. Osim Klovića osobito podrobno obrađuje Federica Benkovića te Andriju Medulića.
Od suvremenih umjetnika njegovim estetskim nazorima najviše odgovaraju Nazarenci i Overbeck. Odstupanje suvremenih hrvatskih umjetnika od ovih ideala, koje jasno primjećuje, tumači, odnosno opravdava, njihovim trnovitim životnim putevima. Problematiziranje stila u natuknicama o suvremenicima razvija se stoga isključivo u kontekstu biografske priče. Natuknice o suvremenicima, kako primjećuje autorica, oskudnije su, u usporedbi s natuknicama o Schiavonima, osobito u razradi samog umjetničkog djela ponajprije zbog nedostatka referentne literature na koju bi se Kukuljević oslonio. On se stoga ograničava uglavnom na pohvalu onoga što mu se sviđa, odnosno kritiziranje onoga što se ne uklapa u njegove estetske ideale. Odstupanje od normi tumači često nastojanjem stvaranja nacionalnog stila kojega definira na temelju moralističke opozicije između „prirodnog“ i „neprirodnog“ u umjetničkom prikazivanju. Korigirajući umjetnost prema prirodi slavenski umjetnik ostvaruje idealno stanje kojega god stila.
U poglavlju „Atribucija djela i instanca individualnog autorstva kao epistemološki ciljevi starije povijesti umjetnosti“ autorica ističe kako je u natuknicama o suvremenicima i Schiavonima kod Kukuljevića imaginarni estetski ideal središnja točka, a u natuknicama o starijim umjetnicima i majstorima koji rade u domaćoj sredini pitanje stila gura u drugi plan i ponajprije nastoji atribuirati djela, odnosno utvrditi identitet autora. Poduzima stoga velika arhivska istraživanja te nakon što pronađe imena traži referentne veze teksta i slike. Ukoliko naiđe na nedoumice u pogledu autorstva skloniji je pripisati djela onim autorima koje smatra „narodnijim“ – npr. Andriji Alešiju daje prednost pred Nikolom Firentincem kada govori o autorstvu kapele bl. Ivana Trogirskog u Trogiru. Jurju Dalmatincu pak pripisuje u cijelosti autorstvo šibenske katedrale koju inače prezentira kao stilski jedinstveno ostvarenje.
Njegova sklonost prema umjetniku najviše se očituje kroz opširnost natuknice. Često ima potrebu proširivati opuse umjetnika koje je našao u povijesnoj literaturi i na djela koja im nisu dokazana. Kroz arhivski materijal pronalazi mnoštvo imena koje nije mogao vezati uz konkretne umjetnine, no koje donosi u Slovniku s nadom da će im opus daljnjim istraživanjima biti definiran.
Ukoliko pronađe arhivsku informaciju o autorstvu nekog umjetnika nad pojedinim spomenikom, on taj spomenik ne analizira stilski, već automatski podrazumijeva autorstvo. Nadalje, kada su atributivno funkcionalna Kukuljević je spreman afirmirati stilska odstupanja od vlastitih preferencija, a kada nisu, spreman ih je jednako ignorirati.
U poglavlju „Rubne specifičnosti u nacionalnom leksikonu“ autorica govori o kriterijima uvrštavanja osoba u Slovnik. Osobitu pozornost poklanja kriteriju po kojem se u Slovnik uvrštavaju neslaveni, zatim razrješavanju peripetija o porijeklu imena, te uvrštavanju slikarica. Prema autorici Kukuljević uvrštava slikarice kako bi u nacionalnom umjetničkom panteonu ponudio i ženske uzore. Obradio je posebno i umjetnike koji su se bavili umjetničkim obrtom, odnosno primijenjenom umjetnošću, zatim tiskare, vezilje.
U poglavlju „Putovanje: istraživački postupak i epistemološki trop“ autorica objašnjava kako za Kukuljevića putovanje predstavlja ključni istraživački postupak koji signalizira novi kriterij znanstvene vjerodostojnosti utemeljene na empirističkim pretpostavkama, pa uz životopise putopisi, odnosno mjestopisi postaju drugim temeljnim oblikom njegove povijesnoumjetničarske djelatnosti. Putovanja su mu i pokušaj da se povijesna spoznaja uspostavi na pozitivnoj kategoriji historiografskog izvora. Na terenu Kukuljević radi u bibliotekama i arhivima, informira se iz prve ruke o povijesnim izvorima, nabavlja pisane i druge spomenike za vlastitu zbirku odnosno za objavljivanje, informira se o literaturi i nabavlja knjige, uspostavlja mrežu suradnika te druge profesionalne veze, te naposljetku razgledava umjetničke i graditeljske spomenike. Kukuljević susreće posvuda pripadnike raznih slavenskih nacija s kojima dijeli politička i svjetonazorska iskustva.
Osobito ga očarava Venecija gdje osjeća na svakom koraku prisutnost Schiavona. U knjižnici sv. Marka upoznaje Valentinellija, prefekta ove ustanove koji će mu postati jedan od najvažnijih suradnika u budućnosti.
Iako su mu pisani spomenici primarni interes već na putovanjima 40-ih počinje promatrati umjetničku i arhitektonsku baštinu. Putovanja poduzima između ostalih i stoga što osim biografskog leksikona tijekom 40-ih želi izraditi i tekst o lokalnoj graditeljskoj baštini, odnosno povijesni opis Hrvatske, Slavonije i Srijema sa svim spomenicima. Tome u prilog ići će i imenovanje konzervatorom za Hrvatsku i Slavoniju 1853. Kao tipičnog romantičara privlače ga ponajviše ruine kao slikoviti svjedoci prošlih vremena.
Putovanja 50-ih godina prestaju biti privatna putovanja zaljubljenika u nacionalnu povijest i postaju dio službene dužnosti predsjednika Društva. O svim ovim putovanjima on predaje službene izvještaje vlastima u Hrvatskoj i Monarhiji budući da u novonastalim političkim prilikama Bachovog apsolutizma znanstvena i kulturna djelatnost postaje državna aktivnost. Zahvaljujući novoj literaturi koju marljivo čita Kukuljević postaje u to vrijeme upućeniji i bolji poznavatelj, a time i promatrač umjetničke i graditeljske baštine.
Od putovanja iz 50-ih autorica ističe osobito ona poduzeta 1851. u Ljubljanu, Trst, Istru i Veneciju, zatim putovanje u Veneciju i Beč 1853., te putovanje u Dalmaciju i Albaniju 1856. – 1857. Na ovim putovanjima otkriva cijeli niz novih imena i spomenika. U slučajevima kada se slika i tekstualni podatak skladno poklapaju i međusobno potvrđuju, odnosno kada može neko djelo atribuirati ovom ili onom umjetniku za Kukuljevića je kulminacija znanstvene spoznaje na području povijesti umjetnosti. Spomenik se nastoji pročitati prvenstveno kao autorsko djelo, budući da ime kvalificira spomenik kao nacionalno pripadan. Jednako mu je važno povezati i druga imena iz nacionalne povijesti sa spomenikom. Na putovanjima zatiče brojne spomenike u lošem stanju te počinje upozoravati o potrebi njihove obnove. Osim iz razloga konzervatorskog nadzora takve lamentacije imaju funkciju i retoričkog sentimentaliziranja prošlosti.
Na putovanje u Dalmaciju i Albaniju 1856/57. autorica obraća najveću pozornost. Kukuljević na njemu ponajprije želi razvidjeti vlastitim očima ono što je saznao iz literature. Arhitektura tada ulazi u fokus njegovih interesa. Obilazi pojedinačne lokalitete, osobito sakralne građevine, ali govori i o šetnji prirodnim okolišem koji promatra kao kulturno kodirani prostor. Opisuje formalne karakteristike spomenika graditeljstva čime uvodi novi kriterij znanstvene objektivnosti utemeljene na pretpostavci neposrednog iskustva gledanja. Dakako ono što vidi ograničeno je njegovim estetskim i svjetonazorskim preferencijama. Zanima ga antika (ponajprije jer podržava pretpostavku o slavenskom etnicitetu Ilira), no istodobno kritizira maniju za klasičnim svijetom zbog koje je zaboravljeno kršćanstvo i srednji vijek.
On ne razlikuje ranokršćanske, predromaničke, romaničke, gotičke i renesansne elemente kao znakove vremenske i povijesne diferencijacije spomenika. Osobito pojam romanski, odnosno romanički stil koristi krajnje vremenski i oblikovno fleksibilno – za sve spomenike za koje pretpostavlja da nastaju tijekom srednjega vijeka, a i kasnije, a imaju elemente klasičnog oblikovnog vokabulara. Većinu predromaničke, a katkad i romaničke arhitekture promatra u kontekstu bizantskog stila koji po njemu predstavlja, zbog specifične sinteze istočnog i zapadnog, idealni protoslavenski stil. Smatra da ga je upravo slavenski duh i stvorio te time pokušava uspostaviti nacionalni povijesni umjetnički stil koji po njemu predstavlja idealnu sintezu klasične norme i vernakularnih odstupanja.
Gotovo ne pokazuje interes za arhitektonske oblike u kojima ne može prepoznati stilska obilježja srednjovjekovnih stilova. Renesansu tako ne prepoznaje kao povijesno autonomni fenomen u graditeljstvu. Barokna stoljeća pak doživljava se kao novije vrijeme, a taj stil u opće ne prepoznaje kao autonomni povijesni fenomen. Baroknim djelima uglavnom odriče umjetničku vrijednost, pa je i njegov stav prema barokizaciji inventara starijih građevina izrazito negativan. Uopće u tekstovima izbjegava pojam barok i baroknost.
U stilskom definiranju građevine koristi i cijeli niz pojmova koji su više kulturološki determinirani: talijanski stil, mletački slog, toskanski stil, itd. Kukuljević nastoji vidjeti spomenik kao autentično i cjelovito očitovanje napose srednjovjekovnog oblikovanja. Slava, ističe autorica, kod Kukuljevića naime, ne pripada samo pojedincima već i spomenicima umjetnosti. Iako su mu najopširnija putna izvješća iz Dalmacija, od studija spomenika najpotpunija mu je ona o zagrebačkoj katedrali. Osim spomenike na svojim putovanjima Kukuljević obilazi i galerije i muzeje prvenstveno u potrazi za djelima slavenskim umjetnika (iako promatra i djela velikana svjetske umjetnosti). U slikarstvu mu je horizont znatno šiti negoli u arhitekturi, iako mu simpatije leže na strani klasičnog idioma. Autorica, naime, uočava kako Kukuljević u slučaju slikarstva ima nazore derivirane iz kalsicizma, a u slučaju arhitekture iz romantizma.
Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću
O C J E N U
Disertacija Ivane Mance pod naslovom “Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19 stoljeća” pokazuje zreli i samostalni pristup u primjeni metodologije znanstveno-istraživačkog rada i suvremenih teorija pri proučavanju povijesnoumjetničkog opusa jednog od prvih hrvatskih povjesničara umjetnosti.
Doktorat sadrži sva poglavlja koja propisuju pravila o izradi disertacije. Autorica se uredno nadovezuje i citira postojeću literaturu o Kukuljeviću. Oslanja se ponajprije na djela autora starije generacije, djelomično i Kukuljevićevih suvremenika, poput Tadije Smičiklasa, Franje Račkog ili Đure Deželića, ali i na čitav niz novijih povjesničara i drugih znanstvenika koji su se bavili Kukuljevićevim likom i djelom: Viktora Novaka, Jaroslava Šidaka, Nade Klaić, Dunje Franković, Tomislava Jakića, Trpimira Macana i drugih. Na temelju postojeće literature, dakle, autorica uspješno sintetizira i sistematizira dosadašnja znanja o povijesnoumjetničkom segmentu Kukuljevićevog historiografskog opusa nadopunjujući ih vlastitim saznanjima.
Osim revizije postojećih znanja, disertacija ponajprije predstavlja bitan doprinos u interpretaciji Kukuljevićevog djelovanja na području povijesti umjetnosti u specifičnom povijesnom kontekstu, odnosno prepoznavanju i valorizaciji njegove uloge u uspostavi znanstvenog područja povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Kontekstualizacijom u specifični trenutak nacionalne povijesti, ali i u širi europski okvir povijesnog razvoja humanističkih znanosti i kulturne povijesti u cjelini, autorica je doprinijela razumijevanju Kukuljevićevih polazišta u povijesti umjetnosti, ali i konceptu nacionalne umjetničke baštine općenito.
Istraživanjem i podrobnom analizom Kukuljevićevog djela vezanog uz područje povijesti umjetnosti, kao i izvorne povijesne građe, autorica je pružila pregled referentnog materijala za proučavanje Kukuljevićevog povijesnoumjetničkog doprinosa, te otvorila niz tema i problema vrijednih daljnjeg znanstvenog bavljenja u okviru interesa za povijest povijesti umjetnosti u Hrvatskoj ali i šire.
Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije Ivane Mance pod naslovom “Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19 stoljeća” i da je uputi na dalji postupak obrane.
U Zagrebu, 25. 11. 2009.
dr. sc. Dragan Damjanović, viši asistent
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Milan Pelc, znan. savjetnik
mentor - član povjerenstva
dr. sc. Iskra Iveljić, izv. profesor
član povjerenstva
dr.sc. Gordana Keresteš, izv.prof.
dr.sc. Damir Ljubotina, izv.prof.
dr.sc. Ivanka Živčić Bećirević, izv.prof. (Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci)
U Zagrebu, 27. studenoga 2009.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Tee Vučine
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (br. 3804-120-09-2) od 5. listopada 2009. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Tee Vučine pod nazivom Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja. Proučivši tekst disertacije podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Disertacija Tee Vučine napisana je na ukupno 209 stranica i podijeljena u sljedeća poglavlja: Uvod, Cilj istraživanja, Problemi i hipoteze, Metodologija, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura, Prilozi, Sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te Životopis. Disertacija sadrži deset priloga te popis od 83 bibliografske jedinice. Poglavlja Rezultati i Rasprava sadrže ukupno 52 tablice te 3 grafička prikaza. Odjeljak s prilozima na ukupno 22 stranice sadrži 15 tablica s prikazom rezultata istraživanja i dijelove instrumentarija korištenog u istraživanju.
Tea Vučina u svojoj disertaciji bavi se problematikom ispitivanja rizičnih i zaštitnih čimbenika povezanih s razinom korištenja sredstava ovisnosti, te čimbenicima koji mogu objasniti prelazak iz niže na susjednu višu razinu korištenja sredstava ovisnosti, odnosno koji diskriminiraju različite obrasce korištenja (apstinencija, eksperimentiranje, rekreativna uporaba, zlouporaba) različitih sredstava ovisnosti (duhan, alkohol, marihuana). Ovaj problem autorica provjerava empirijskim istraživanjem osmišljenim u kontekstu teorije višerazinskog socijalnog učenja Simonsa i suradnika (1988; 1989) s ciljem provjere nekih postavki ovoga modela u području predikcije ovisničkog ponašanja.
Uvodni dio disertacije podijeljen je u 17 potpoglavlja koji zahvaćaju tri šire sadržajne cjeline. U prvom dijelu autorica definira psihoaktivne tvari i prikazuje njihovu podjelu, analizira odnos prema sredstvima ovisnosti kroz povijest, sustavno prikazuje posljedice korištenja psihoaktivnih tvari, razmatra razvojno razdoblje adolescencije kao rizični period za početak konzumacije sredstava ovisnosti, daje pregled postupaka i problema mjerenja čestine korištenja sredstava ovisnosti te podataka o prevalenciji korištenja sredstava ovisnosti, prikazuje različita empirijska i teorijska određenja obrazaca korištenja i razmatra razloge apstinencije, eksperimentiranja, uporabe i zlouporabe sredstava ovisnosti. U drugom dijelu uvoda autorica nudi prikaz teorija progresije, odnosno modela višestrukih rizičnih i zaštitnih čimbenika, te opisuje temeljne pretpostavke modela višerazinskog socijalnog učenja. U završnom dijelu uvoda daje vrlo detaljan prikaz dosadašnjih spoznaja i rezultata istraživanja o povezanosti različitih prediktorskih varijabli i mjera korištenja sredstava ovisnosti. Ranije istraživačko iskustvo u području predikcije ovisničkog ponašanja, kao i osobno kliničko iskustvo u razvoju programa prevencije omogućuili su autorici kvalitetnu integraciju i vrednovanje teorijskih pristupa u ovom području istraživanja.
Autorica kao okvir za promišljanje i koncipiranje istraživanja odabire teorije progresije ili stadija koje postuliraju sekvencijalni poredak s obzirom na početak korištenja sredstava ovisnosti (Pandina, 1996). Istraživanja u ovom kontekstu pretpostavljaju stupnjevitu progresiju prilikom prelaska s korištenja jedne psihoaktivne tvari na drugu. Drugi relevantan teorijski obrazac predstavljaju modeli koji nastoje izdvojiti višestruke rizične i zaštitne čimbenike povezane s različitim obrascima korištenja sredstava ovisnosti. Istraživači u području korištenja sredstava ovisnosti pokušavaju utvrditi čimbenike koji neke pojedince čine spremnijim ili sklonijim izabrati korištenje psihoaktivnih tvari. Korištenje sredstava ovisnosti je višestruko određeno te se za objašnjenje ovog fenomena u suvremenim istraživanjima koristi model višestrukih rizičnih i zaštitnih čimbenika (Newcomb i Felix-Ortiz, 1992, Newcomb, 1995). Rizični čimbenici se definiraju kao one karakteristike koje povećavaju vjerojatnost uporabe nekog sredstva ovisnosti, a zaštitni čimbenici kao karakteristike koje smanjuju vjerojatnost uporabe nekog sredstva, a time i razvoj ovisnosti.
Model višerazinskog socijalnog učenja koji su postavili Simons i suradnici integrira procese socijalnog učenja i nekoliko individualnih karakteristika, uključujući nisko samopoštovanje, emocionalne poteškoće (tj. napetost, anksioznost i depresivni afekt), neadekvatne vještine suočavanja (tj. korištenje poricanja, izbjegavanja ili distrakcije), manjkave vještine socijalne interakcije (tj. pretjerana asertivnost, stidljivost, neljubaznost, nepopustljivost i neempatičnost) i osobni sustav vrijednosti koji ističe okrenutost kratkoročnim ciljevima naspram dugoročnih i konvencionalnih ciljeva koji se tiču obitelji, edukacije i religije. Radi se o modelu koji ima tri razine. Prva razina se tiče uzroka početnog uključenja adolescenta u korištenje psihoaktivnih tvari, a taj početak obično uključuje alkohol. Čimbenici koji guraju adolescente ka korištenju sredstava ovisnosti su: a) osobni vrijednosni sustav koji ističe okrenutost kratkoročnim ciljevima naspram dugoročnih i konvencionalnih ciljeva koji se tiču obitelji, edukacije i religije, b) roditelji koji ne uspijevaju pružiti toplinu, podršku, nadzor i disciplinu i c) korištenje sredstava ovisnosti od strane roditelja. Druga razina označava uzroke druženja s devijantnim i vršnjacima koji koriste psihoaktivne tvari, ističući početno eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti i deficit u socijalnim vještinama. Treća razina se usmjerava na uzroke prelaska adolescenta s početnog ili eksperimentalnog korištenja sredstava ovisnosti na redovito korištenje i zlouporabu. Mala grupa adolescenata prelazi na treću razinu u kojoj korištenje eskalira u problemno korištenje i vodi značajnim negativnim posljedicama (Power, Stewart, Hughes i Arbona, 2005). Ovaj prelazak određuju: a) promatranje roditeljskog korištenja sredstava ovisnosti, b) druženje s vršnjacima koji potiču korištenje psihoaktivnih tvari, c) emocionalna potresenost i d) neadekvatne vještine suočavanja (Petraitis i sur., 1995).
Autorica u detaljnom prikazu dosadašnjih istraživačkih iskustava integrira informacije o relevantnosti pojedinih prediktorskih varijabli podijeljenih u sljedeće šire skupine: individualne karakteristike pojedinca, varijable vezane uz obiteljske čimbenike, varijable vezane uz školu, vršnjačke varijable, varijable zajednice u kojoj pojedinac živi te sociodemografske varijable. Razmotrena je prediktivna valjanost pojedinih varijabli i konstrukata, postupci njihova mjerenja, međusuobna interakcijska djelovanja, te relevantnost za odabrani teorijski okvir.
U drugom poglavlju rada na temelju postavljenog općeg cilja izdvojena su četiri istraživačka problema. Osnovni cilj istraživanja odnosi se na ispitivanje uloge rizičnih i zaštitnih čimbenika s obzirom na različite obrasce korištenja sredstava ovisnosti i težinu konzumiranja (eksperimentiranje, rekreativna uporaba, zlouporaba), pri čemu se odvojeno razmatra konzumiranje različitih psihoaktivnih tvari (duhan, alkohol, marihuana).
Prvi problem disertacije odnosi se na zastupljenost korištenja duhana, alkohola i različitih vrsta droga kod učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola i nužan je zbog kasnijih podjela ispitanika u skupine koje se razlikuju prema obrascu korištenja psihoaktivnih sredstava. Drugi problem odnosi se na provjeru hijerarhije različitih sredstava ovisnosti s obzirom na početak njihova konzumiranja na populaciji učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola. Treći problem odnosi se na utvrđivanje doprinosa individualnih, obiteljskih, školskih, vršnjačkih i čimbenika zajednice u objašnjenju varijance korištenja različitih sredstava ovisnosti (duhan, alkohol, marihuana). Četvrtim problemom nastoji se ispitati razlikuju li se međusobno prediktorske varijable koje diskriminiraju skupinu apstinenata, skupinu eksperimentalnih konzumenata, skupinu rekreativnih konzumenata i skupinu ispitanika na razini zlouporabe, odnosno, razlikuju li se prediktori koji određuju prelazak na susjednu višu razinu korištenja sredstava ovisnosti (duhan, alkohol, marihuana).
Autorica pri kreiranju hipoteza te općeg teorijskog konteksta polazi od postavki modela višerazinskog socijalnog učenja pri čemu novost u heurističkom smislu predstavlja provjera mogućnosti razlikovanja viših razina konzumacije, odnosno, razlikovanje rekreativnog korištenja i zlouporabe s obzirom na ulogu rizičnih i zaštitnih čimbenika, što u navedenom modelu (kao ni u drugim modelima koji objašnjavaju korištenje sredstava ovisnosti) nije dovoljno razrađeno. Pored toga model se u ovom istraživanju provjerava neovisno za tri različite vrste sredstava ovisnosti, uz pretpostavku da značaj pojedinih prediktora nije jednak za legalna i ilegalna sredstva ovisnosti.
Poglavlje Metodologija sadrži temeljit opis svih relevantnih metodoloških aspekata provedenog istraživanja. U istraživanju je korišten stratificirani uzorak 834 učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz Mostara, čime je zahvaćeno 11% populacije srednjoškolaca Mostara, a prema postupku izbora ispitanika te sociodemografskim karakteristikama uzorak valjano reprezentira ciljanu populaciju. Stratifikacija je provedena s obzirom na vjersko opredjeljenje, profil škole i školsko godište, a kao jedinica uzorkovanja korišteno je školsko odjeljenje.
Pri izboru varijabli i odgovarajućih mjera korištena je klasifikacija Hawkinsa i suradnika (1992), a konačan izbor varijabli utemeljen je na pregledu sličnih istraživanja. Pojedine odluke autorica je temeljila na rezultatima vlastitog opsežnog istraživanja provedenog ranije. U istraživanje su uključene prediktorske varijable koje pokrivaju individualne karakteristike pojedinca, obitelj, školu, vršnjake i karakteristike zajednice. Varijable korištene kao prediktori ovisničkoga ponašanja uključuju temeljni skup sociodemografskih varijabli (strukturu obitelji, spol, dob, vjeroispovijest ispitanika, te indikatore socioekonomskog statusa), upravljanje emocijama, samokontrolu, religioznost, važnost vjere, traženje uzbuđenja, buntovništvo, hedonističke vrijednosti, suočavanje sa stresom, vrijeme početka korištenja sredstava ovisnosti, školski uspjeh, vezanost uz školu, neopravdane izostanke, obrazovne aspiracije, alkoholizam i druge oblike ovisnosti unutar obitelji, roditeljski nadzor i podršku te zajedničko odlučivanje, obiteljski konflikt, korištenje sredstava ovisnosti od strane prijatelja, pritisak vršnjaka i drugih odraslih osoba vezan uz konzumaciju sredstava ovisnosti, tranziciju i mobilnost, te razloge apstinencije i korištenja. Izbor varijabli je argumentiran i detaljno su navedene psihometrijske karakteristike korištenih mjera i instrumenata.
Mjere korištenja sredstava ovisnosti dijelom su preuzete i usklađene s metodologijom međunarodne studije «Monitoring the Future» koja se u SAD-u provodi na reprezentativnim uzorcima učenika srednjih škola, studentima i mladim odraslim osobama (Bachman, Johnston i O’Malley, 2001). U ovom istraživanju ispitivano je korištenje različitih sredstava ovisnosti (marihuana, hašiš, heroin, kokain, ostali opijati, ecstasy, LSD, amfetamin, tablete za smirenje, te duhan i alkohol). Jedna od ključnih metodoloških odluka vezanih uz cilj istraživanja jest podjela ispitanika u skupine s obzirom na obrazac korištenja sredstava ovisnosti, budući da se pri kategorizaciji ispitanika mogu koristiti različiti kriteriji te time smanjiti mogućnost diskriminacije i predikcije između pojedinih kategorija ispitanika. Autorica na osnovi teorijskih i empirijskih argumenata razlikuje sljedeće razine odnosa spram psihoaktivnih sredstava: apstinencija, eksperimentiranje, rekreativno korištenje, zlouporaba i ovisnost. Razina ovisnosti nije uključena u ovo istraživanje zbog toga što iznimno mali broj ispitanika u srednjoj adolescenciji dosegne tu razinu.
Rezultati istraživanja uglavnom su potvrdili hipoteze postavljene unutar teorija progresije, kao i predložene ekstenzije teorije višerazinskog socijalnog učenja te ih autorica interpretira unutar postavljenog teorijskog okvira. Rezultati su također potvrdili očekivanu hijerarhiju psihoaktivnih tvari s obzirom na početak korištenja određenog sredstva ovisnosti, određenu na temelju teorije progresije.
Doprinos 6 različitih blokova prediktorskih varijabli razmatran je posebno za mladiće i djevojke te s obzirom na tri psihoaktivne tvari (duhan, alkohol, marihuana), pri čemu su utvrđene određene sličnosti u 6 odvojenih hijerarhijskih regresijskih analiza. S iznimkom bloka varijabli zajednice (koje su bile najmalobrojnije i uvrštene u zadnjem koraku hijerarhijskih regresijskih analiza), za sve ostale blokove varijabli je utvrđen značajan doprinos objašnjenju varijance kriterija u svih 6 analiza. Individualne varijable su najviše doprinosile objašnjenju varijance korištenja duhana (za oba spola) i varijance korištenja alkohola za ženski spol, a na drugom mjestu su po udjelu objašnjene varijance korištenja marihuane (za oba spola) i korištenja alkohola za muški spol. Vršnjačke varijable su na prvom mjestu, tj. najviše doprinose objašnjenju varijance korištenja marihuane (za oba spola) i korištenja alkohola za muški spol, a na drugom mjestu su po udjelu u objašnjenoj varijanci korištenja duhana za muški spol i varijance korištenja alkohola za ženski spol. Nešto istaknutiju ulogu, uz individualne i vršnjačke varijable, imaju školske varijable za objašnjenje varijance korištenja duhana te obiteljske varijable za konzumiranje alkohola. Vršnjačke varijable su očekivano imale istaknutu ulogu, ali su i obiteljske varijable, mada manje, doprinosile objašnjenju varijance kriterija. Isti blokovi varijabli su bili među važnijima za ženski i muški spol, ali je njihov redoslijed varirao s obzirom na spol.
Ključni nalazi istraživanja odnose se na mogućnost razlikovanja skupina koje reprezentiraju različite obrasce korištenja sredstava ovisnosti. Varijable koje navodi model višerazinskog socijalnog učenja Simonsa i suradnika, a potvrđene su ovim istraživanjem kao važne za razlikovanje razina ili obrazaca korištenja, su: hedonizam, religioznost, vezanost za školu, nadzor majke i oca, broj konzumenata psihoaktivnog sredstva (duhana, alkohola) u obitelji, korištenje psihoaktivne tvari (duhana, alkohola, marihuane) od strane prijatelja, pritisak vršnjaka za korištenje psihoaktivne tvari (duhan, marihuana), izbjegavanje i planiranje aktivnosti kao metode suočavanja sa stresom. Podrška i odlučivanje s majkom te podrška i odlučivanje s ocem nisu imale presudnu važnost u razlikovanju obrazaca korištenja pojedinog sredstva ovisnosti, dok model pretpostavlja utjecaj roditeljske podrške.
U istraživanju je potvrđena i važnost varijabli koje nisu obuhvaćene modelom višerazinskog socijalnog učenja, a navode ih drugi modeli za predviđanje razina korištenja, a to su: traženje uzbuđenja, samokontrola, neopravdani izostanci, alkoholizam oca i obiteljski konflikt. Dobiveni rezultati, iako potvrđuju važnost varijabli navedenih u teoriji višerazinskog socijalnog učenja, ukazuju i na važnost varijabli koje ovaj model direktno ne navodi, ali se neke od njih ipak mogu izvesti iz temeljnih pretpostavki modela (neopravdani izostanci, nevezanost za dugoročne ciljeve, alkoholizam oca). Nalazi ukazuju na mogućnosti prilagodbe modela uključivanjem novih varijabli, što bi povećalo njegovu prediktivnu vrijednost u različitim psihosocijalnim i društvenim uvjetima.
Kroz ovo istraživanje autorica je pokušala provjeriti postoji li razlikovanje prediktora rekreativnog korištenja od onih za zlouporabu. Rezultati su potvrdili razlikovanje ovih razina, pri čemu se posebno ističu varijable vezane uz individualne karakteristike pojedinca za sva tri razmatrana sredstva ovisnosti. Individualne varijable koje određuju ovaj prelazak su specifične za pojedinu psihoaktivnu tvar, pa su za duhan to religioznost i izbjegavanje kao metoda suočavanja sa stresom, za alkohol traženje uzbuđenja i hedonizam, a za marihuanu samokontrola. Nalazi u pogledu razlikovanja prediktora rekreativne konzumacije i zlouporabe su na neki način preliminarni i potrebna je daljnja razrada modela i njegovih postavki s obzirom na više i ozbiljnije razine konzumacije.
Na kraju izvještaja možemo zaključiti da disertacija Tee Vučine predstavlja vrijedan znanstveni uradak koji ima heurističku vrijednost u području teorija predikcije ovisničkog ponašanja. Treba također naglasiti da rezultati imaju značajnu primjenu u razvoju djelotvornih programa prevencije utemeljenih na znanstvenim spoznajama. Autorica je dobivene rezultate primjereno interpretirala u jasno definiranom teorijskom kontekstu. Problemi istraživanja su relevantni i dobro operacionalizirani. Odluke o izboru prediktorskih varijabli te postupak podjele ispitanika s obzirom na obrazac korištenja jasno je argumentiran dosadašnjim teorijskim spoznajama i rezultatima ranijih istraživanja iako je jasno da su postojale mogućnosti i za drugačija rješenja. Zaključci predstavljaju značajan doprinos provjeri postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije korištenja sredstava ovisnosti. Rezultati omogućuju uvid u razlike između vrijednosti pojedinih prediktora ovisno o sredstvu ovisnosti te naglašavaju moguće spolne razlike u važnosti pojedinih prediktora o čemu u studijama ove vrste treba voditi računa. U ocjeni ove disertacije treba dodatno istaknuti kako je ona nastavak ranijeg opsežnog istraživanja autorice čiji su nalazi prikazani u njezinu magistarskom radu, što autorici olakšava vrednovanje pojedinih teorijskih konstrukata pri njihovu uključivanju u istraživanje te pri interpretaciji. Mogući čimbenici koji u manjoj mjeri mogu otežati izvođenje zaključaka i generalizaciju nalaza pri rješavanju problema hijerarhije faza konzumacije sredstava ovisnosti odnose se na korištenje transverzalnog nacrta istaživanja te kriterije određivanja skupina različitih obrazaca korištenja sredstava ovisnosti, ali ove teme mogu biti poticajne za raspravu na obrani disertacije.
Na temelju izrečene pozitivne ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati doktorski rad Tee Vučine pod naslovom Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja, te da joj odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktora društvenih znanosti pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Gordana Keresteš, izv.prof.
Dr.sc. Damir Ljubotina, izv.prof.
Dr.sc. Ivanka Živčić Bećirević, izv.prof.
Dr.sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, viša zn. suradnica
Dr.sc. Anja Nikolić-Hoyt, viša zn. suradnica, Zavod za lingvistička istraživanja HAZU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Kl. 643-02/09-04/92
Ur.br. 3804-560-09-2
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta održanoj 30. rujna 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Anite Skelin Horvat pod naslovom Hrvatski sleng kao odraz identiteta mladih. Vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Doktorski rad Anite Skelin Horvat sadrži 388 stranica, od čega se 362 odnose na sam tekst disertacije, 15 je stranica popisa literature s ukupno 265 bibliografskih jedinica te na kraju dodatak u kojemu je sociolingvistički upitnik korišten u radu. Rad je podijeljen na četiri veća dijela od kojih se svaki dalje razlaže na manja poglavlja i odjeljke. Prvome dijelu prethodi Uvod u kojemu kandidatkinja iznosi razloge koji su je potakli na istraživanje slenga. Slijedi dio koji se bavi brojnim teoretskim pristupima koji se primjenjuju u istraživanjima ove substandardne jezične kategorije i tu se razmatraju pitanja vezana uz nazivlje i definicije u hrvatskome i u nekoliko europskih jezika. Pokazalo se, naime, da se za jedan te isti pojam u literaturi nailazi na velik broj različitih naziva što dovodi do nepotrebnoga preklapanja pa i razmimoilaženja u određivanju te jezične kategorije i stavovima prema njoj. Usporedbom naziva koji se koriste u hrvatskome s onima u engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom i švedskom te analizom pojedinih definicija vezanih uz svaki od naziva, kandidatkinja ističe razlike i sličnosti među njima. Nadalje se raspravlja o bitnim obilježjima slenga, kao što su njegov urbani karakter, uloga u uspostavljanju i očuvanju granica grupe, razne njegove druge funkcije, odnos slenga prema standardnome jeziku i drugim jezičnim varijantama, kolokvijalnost i neformalnost te kreativnost. A. Skelin Horvat se zatim bavi uporabom slenga u svakodnevnim situacijama te u književnosti. Jedan od važnih elemenata slenga jest njegov leksik i specifična tvorba riječi. Unutar prvoga dijela raspravlja se o vrstama slenga, prije svega o govoru/jeziku mladih. Slijedi opsežan prikaz radova o slengu i to ponajprije na engleskom govornom području gdje je takvih radova vrlo mnogo, a zatim prikaz dosadašnjih istraživanja i radova o hrvatskome slengu. Na kraju se donose stavovi prema slengu skupljeni na hrvatskim internetskim forumima i među srednjoškolcima.
Drugi je velik odjeljak posvećen slengu kao iskazu identiteta, prije svega kod mladih. Stoga se detaljno opisuje sociološki i kulturološki pogled na mlade, a posebice uloga jezika u kreiranju supkulturnih i drugih grupa. Sljedeća je važna komponenta identitet pa A. Skelin Horvat navodi brojne teorije identiteta kao i njegovu vezu s jezikom kao jednim od značajnih sastavnica.
Metodologiji istraživanja posvećen je treći dio rada u kojemu se opisuju s jedne strane istraživačka pitanja i ciljevi koje je kandidatkinja postavila, a zatim metodologija koju je primijenila u svojemu radu. Naglašeno je da je u istraživanju upotrijebljena tzv. miješana metoda koja obuhvaća kvalitativni i kvantitativno-kvalitativni dio. Taj odjeljak rada završava raspravom o očekivanjima i etičkim pitanjima vezanima uz samo istraživanje.
Četvrti je, vrlo opsežan dio rad na analizi upitnika u kojemu kandidatkinja govori o sociolingvističkom upitniku koji je primijenjen u radu i njegovoj strukturi, o ispitanicima (njihovim demografskim, socioekonomskim i kulturalnim obilježjima), te upotrebi jezičnih varijanti. Analiza se nadalje bavi načinima iskazivanja identiteta jezikom i to individualnih i grupnih. S obzirom na činjenicu da je za sleng karakterističan poseban, vrlo slikovit, vokabular, taj je aspekt također vrlo dobro zastupljen u upitniku pa se na temelju dobivenih odgovora analiziraju leksičke jedinice vezane uz područja u kojima se očekuje veća prisutnost i raznolikost slengovskih izraza (nazivi za mušku/žensku osobu, prijatelja, roditelje, pozdrave, spolni čin i organe, drogu, narkomane, glazbene pravce i sl.).
Naposljetku slijedi zaključak, i kao što je ranije rečeno, popis literature te kao prilog sociolingvistički upitnik.
Kao što je A. Skelin Horvat naglasila, cilj je njezinoga doktorskoga rada bio ponajprije analiza općega slenga hrvatskoga jezika s lingvističkoga i sociolingvističkoga aspekta, te unutar toga uloga toga jezičnoga segmenta u iskazivanju identiteta mladih koji se, kao što je poznato, slengom najviše i koriste. Zbog toga je i središnji dio rada posvećen problemu definiranja mladih za što je trebalo proučiti ne samo sociolingvističke nego i neke sociološke radove koji nastoje odrediti tu skupinu. Dakako, važno je pitanje vezano uz mlade i njihov identitet pa je vrlo temeljito razrađena problematika koja se javlja u različitim teorijama identiteta, posebice vezano upravo uz iskazivanje identiteta putem jezika. Raspravljajući o nekim funkcijama slenga, kandidatkinja je naglasila njegovu važnu ulogu u uspostavljanju granice grupa te utvrđivanju članstva i isključivanju onih koji ne pripadaju određenoj skupini.
Kako bi dobila odgovore na neka pitanja koja su se nametnula tijekom rada na disertaciji te uz pomoć konkretnih empirijskih istraživanja utvrdila neke značajke uporabe slenga kod mladih, kandidatkinja je provela anketiranje u Zagrebu i Splitu i to u općim gimnazijama,
te srednjim obrtničkim školama. Ukupan broj ispitanika u oba grada bio je 587, od toga u Zagrebu 275, a u Splitu 312. Anketiranjem su bili obuhvaćeni učenici
drugog i četvrtog razreda i to po dva druga i dva četvrta razreda iz svake
škole. Analiza odgovora iz ankete o tome na koje načine mladi komuniciraju u različitim situacijama te koje jezične elemente upotrebljavaju u komunikaciji s prijateljima i vršnjacima, a koje u komunikaciji s drugima, donijela je vrijedne rezultate. Iz odgovora moglo se zaključiti da se s jedne strane mladi služe slengom upravo kako bi u određenim situacijama izgradili neki od svojih identiteta. U nekim drugim situacijama upravo time što ne upotrebljavaju sleng, grade druge identitete ili se predstavljaju na drugačiji način. Velik dio odgovora dobivenih anketiranjem sadrži vrlo zrele i zanimljive komentare i stavove mladih koji mnogo govore ne samo o njihovom jeziku već i o njima samima. Kao što je A. Skelin Horvat potvrdila u svojemu radu, identitet se iskazuje i gradi upravo u komunikaciji s drugima., u razgovoru i to kroz privremene uloge koje svaki od sudionika komunikacije preuzima na sebe, a obuhvaća i prikazuje različite demografske kategorije, lokalnu i kulturološku poziciju govornika i sugovornika te njihovu privremenu ulogu nastalu u interakciji s drugima. Uloga je određivanja i iskazivanja identiteta posebno izražena u adolescentskoj dobi i značajan je dio razvoja ličnosti mladih koji na taj način definiraju sami sebe na načine na koje to nisu mogli u djetinjstvu. Sleng je poseban način uz pomoć kojega mladi izražavaju svoje emocije, misli i ideje i na taj način pokazuju svoje različite identitete, kako dobne i rodne, tako i političke, socijalne, seksualne, i mnoge druge.
S obzirom na to da su stavovi o slengu često bili (ili jesu) vrlo negativni (isticalo se npr. da je to loša i niska upotreba vulgarnoga jezika), da i danas mnogi smatraju kako je to marginalna jezična pojava, jedan je od ciljeva ankete bio i to da se ispita što o slengu kažu oni koji ga najčešće upotrebljavaju. Analizom odgovora dobivenih anketom mogli smo vidjeti da mladi definiraju sleng upravo kao svoj vlastiti govor, dakle, govor kojim se služe mladi u komunikaciji s vršnjacima. Za njih je sleng govor koji upoztrebljavaju kako bi „sakrili“ određene stvari od odraslih, da bi razbili monotoniju svakodnevnoga komuniciranja, te da bi pokazali da slijede moderne „trendove“. Upitnikom je sakupljen i korpus riječi i izraza kojima se služe mladi i taj je korpus pokazao kako je leksik slenga vrlo promjenljiv, kreativan, maštovit, bogat sinonimima i izrazito polisemičan.
OCJENA
Premda je sleng iz raznih perspektiva – počevši od osobina njegova leksika, stilskih obilježja i važne sociolingvističke funkcije jedna nadasve zanimljiva jezična kategorija, u hrvatskoj je lingvistici do sada relativno malo radova koji se bave tom problematikom. Za razliku od europskih (pa i svjetskih) jezika u kojima su istraživanja fokusirana na opis pojedinih aspekata slenga vrlo brojna, u Hrvatskoj takvih studija ima vrlo malo, a one koje postoje, bave se ponajprije leksikološkom i leksikografskom problematikom. Stoga je doktorski rad Anite Skelin Horvat prvi koji tu vrlo zanimljivu i višeslojnu jezičnu pojavu istražuje u jednom širem kontekstu. Kndidatkinja je sustavno prikazala povijesni razvoj slenga u nekoliko europskih jezika, detaljno je usporedila nazivlje i pripadajuće definicije vezane uz sleng, proučila i opisala različite teorije identiteta, te na temelju empirijskoga istraživanja došla do vrijednih rezultata o hrvatskome slengu i njegovoj ulozi u određivanju identiteta mladih.
S obzirom na sve navedeno smatramo doktorski rad Anite Skelin Horvat vrijednim doprinosom relativno malom broju radova iz područja substandardnih jezičnih pojava te stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da ovaj izvještaj prihvati i pristupnicu uputi u daljnji postupak.
Dr.sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus, predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, viša zn. suradnica, članica
Dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, viša zn. suradnica, članica
U Zagrebu, 25. studenoga 2009.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Fakultetsko vijeće
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Dana 9. studenoga 2009. izabrali ste nas u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Tamare Gazdić-Alerić Stilska obilježja političkoga govora.
Pročitavši rad, ocijenili smo ga i o tome podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Doktorski rad Tamare Gazdić-Alerić Stilska obilježja političkoga govora ima 260 stranica računalnoga ispisa. Uvodna su mu poglavlja: Predgovor, Sadržaj i Uvod, središnja: Jezik kao sustav i jezik kao standardni jezik, Funkcionalni stilovi i Analiza političkoga govora i završna: Zaključak, Sažetak na hrvatskome jeziku, Sažetak na engleskome jeziku, Popis grafikona, slika i tablica, Prilog, Literatura i Životopis.
U Uvodu doktorandica opisuje predmet svoga rada – istraživanje diskursa političkoga govora, koji smješta u okvire suvremenih lingvističkih istraživanja, navodeći i jezične i izvanjezične okolnosti koje utječu na takvo istraživanje. Uz to navodi cilj, svrhu i metode istraživanja te organizaciju i plan izrade rada. Ističe da je uz istraživanje i opisivanje obilježja i strukture političkoga govorenog diskursa, cilj bio sastaviti korpus spontanih političkih govora koji bi bio dostupan znanstvenicima raznih područja za daljnja istraživanja. Korpus je sastavila od spontanih govora političara u Hrvatskome saboru od njegova prvog saziva 1990. do 2005. na temelju preslušanoga snimljenog materijala s njegovih javnih sjednica. (Materijal je u vlasništvu Hrvatske radiotelevizije.) Preslušala je 45 sati i 45 minuta spontanoga govora saborskih zastupnika, ali je zbog količine materijala (25 beta) samo dio toga korpusa, i to onaj koji je bio relevantan za ostatak istraživanja, snimljen na tri DVD-a, te je sa svojom transkripcijom priložen kao dodatak disertaciji. Doktorandica je prilikom transkripcije vodila računa o tome da u tekstu obilježi različita oklijevanja, točan izgovor pojedinih glasova ili njihova izostavljanja. Na taj je način dobiven korpus spontanoga političkoga govora koji je pripremljen za daljnja istraživanja i promišljanja znanstvenika iz raznih područja.
Središnji je dio rada podijeljen na tri velika poglavlja koja su kompozicijski slična, a koja svojim sadržajem proizlaze jedno iz drugoga.
U prvome poglavlju Jezik kao sustav i jezik kao standardni jezik objašnjava se povezanost tih dvaju uređenih sustava, koji, iako su posve različiti, ne mogu jedan bez drugoga. Oni se naime međusobno određuju, uvjetuju, ali i sukobljavaju, s obzirom na to da jezik kao sustav ima svoje (lingvističke), a jezik kao standard svoje (sociolingvističke) zakonitosti. Među njima je uzročno-posljedična veza. Tako hrvatski jezik kao sustav hrvatskomu jeziku kao standardu daje sve što mu je potrebno, pruža mu mogućnosti iz kojih može birati, a hrvatski jezik kao standard na temelju tih mogućnosti stvara i tim svojim stvaranjem povratno djeluje na jezik kao sustav koji se pod njegovim utjecajem mijenja, pa onda i razvija. Jezik kao standard stvara u različitim komunikacijskim situacijama koje pokrivaju različita područja ljudskoga djelovanja, iz čega proizlazi kao njegova bitna osobina višefunkcionalnost ili funkcionalna polivalentnost. Za razumijevanje biti standardnoga jezika te funkcioniranje njegovih funkcionalnih stilova, tu se misli na politički podstil administrativnoga stila, doktorandica napominje da je ponajprije bitno objasniti njegove četiri temeljne osobine: autonomnost, normiranost, gipku postojanost i višefunkcionalnost, zatim njegove temeljne funkcionalne stilove: književnoumjetnički, razgovorni, publicistički, znanstveni i administrativni.
Različitost funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika objašnjena je u drugome poglavlju pod nazivom Funkcionalni stilovi.
Treće poglavlje – Analiza političkoga govora – počinje opisom političkoga diskursa. Doktorandica prije istraživanja političkoga diskursa po razinama naglašava da je u početku proučavanja jezika i stila određenoga diskursa važno definirati njegove fenomenološke i metodološke posebnosti te predvidjeti moguće probleme vezane uz proučavani predmet, osobito kada se radi o tekstu, diskursu i kontekstu, kao temeljnim pojmovima analize diskursa i lingvistike teksta, jer o njima ne postoji jedinstveno mišljenje. Zato se, prije samoga opisa političkoga govora, u poglavlju Fenomenološke i metodološke posebnosti političkoga diskursa prvo razmatraju pitanja na koja zbog mnogih objektivnih razloga dosad u literaturi nije na odgovarajući način odgovoreno. Time se ujedno daje mogućnost razvoja novih smjerova istraživanja političkoga diskursa. Daju se naznake puta kojim bi istraživanja diskursa mogla krenuti, jer su neki od tih problema jedinstveni i javljaju se prilikom istraživanja svih tipova diskursa. Razmatraju se pitanja: definiranja temeljnih jedinica i pojmova vezanih uz istraživanje nadrečeničnih cjelina, gdje postaviti granicu između privatne i javne komunikacije, čiji tekst i govor istraživati, koliko su dostupni i relevantni izvori za jezičnu analizu, kakav je odnos standardnoga jezika i odstupanja od standardnoga jezika u opisivanju funkcionalnih stilova, koja je uloga učestaloga ponavljanja pojedinih osobina funkcionalnoga stila i sl.
U poglavlju Zajednički referentni stupnjevi: kvalitativni aspekti upotrebe govorenoga jezika navode se i definiraju kategorije koje je stručna skupina Vijeća Europe 2005. u dokumentu „Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje“ izdvojila kao relevantne u procjenjivanju uspješnoga jezičnog djelovanja, odnosno u procjenjivanju kvalitativne upotrebe govorenoga jezika, jer se oni opisuju u radu na primjeru hrvatskoga političkoga govora.
U poglavlju Ciljevi i metode istraživanja, korpus političkoga govora te povijesni i tematski kontekst definiraju se ciljevi i metode istraživanja te korpus političkoga govora koji se smještaju u povijesni i tematski kontekst.
U poglavlju Sabor Republike Hrvatske iznesene su važne informacije o Hrvatskome saboru.
Zadaća u poglavlju posvećenom koheziji i koherenciji u tekstovima političkoga govora bila je proučiti kohezijska sredstva koja se u tim tekstovima javljaju. Pretpostavljalo se, što se u istraživanju i potvrdilo, da će kohezijska sredstva biti česta, osobito ponavljanja, jer se ne radi o pisanome obliku u kojem čitatelj ima tekst pred sobom, te se u svakome trenutku može u tekstu vratiti na dio koji mu možda nije jasan. Dokazano je da se povezanost u političkome govoru često postiže i elipsom ili izostavljanjem nekih elemenata koji se u tekstu podrazumijevaju. Također se pokazala točnom pretpostavka da će se u takvu tipu diskursa referencija očitovati na različitim položajima – od kontaktnoga položaja pa do položaja u iskazima različitih govornika te da će se pojaviti velik broj referencija koje označavaju simbolički odnos jezičnoga izraza s njegovom izvanjezičnom zbiljom. Upozorava se na to da je tipična rečenica koja se javlja u političkome govoru preduga, da u najdužim primjerima zna prijeći gornju granicu optimalnoga broja slogova za percepciju (koja iznosi oko 25 slogova) i oko deset puta. Tada se zna dogoditi da i dva koreferencijalna izraza koja sadržajno ovise jedan o drugome budu predaleko, tako da postoji opasnost od toga da se prvi izraz, koji je u radnoj memoriji slušatelja davno prije aktiviran, dok se ne spomene drugi koreferencijalni izraz, jednostavno zaboravi. Zato se preporučuje da rečenice budu kraće, kako bi se postigla jasnoća govora te da se u slučaju dugih rečenica govornik radije posluži ponavljanjem izraza, a ne da izraz zamijeni nekom od zamjenica, prilogom, pridjevom ili nekim drugim sredstvom upućivanja. Istaknuto je da povezanosti teksta u smislenu cjelinu pridonose i sredstva koja na prvi pogled nisu tako jasno uočljiva, a koja proizlaze iz semantike rečenice, a tiču se koherencije teksta. Ta su sredstva objašnjena i potkrijepljena primjerima iz političkoga govora.
U poglavlju Frazeologija u političkome govoru detaljno je s frazeološkoga aspekta istražen korpus političkoga diskursa. Navode se primjeri koji daju odgovor na pitanje može li se uopće govoriti o frazeologiji političkoga govora, tj. postoje li frazemi koje možemo vezati isključivo uz politički podstil administrativnoga stila ili se radi isključivo o općem frazeološkom fondu. Uz to se navode primjeri frazema koji dosad nisu zabilježeni u hrvatskoj stručnoj literaturi. Posebno se navode primjeri veza riječi u kojima desemantizacija dijelova nije potpuno provedena, a u političkome se podstilu te veze riječi često javljaju kao nazivi. Statističkom je metodom obrađen rječnik frazema dobiven iz proučavanoga korpusa. Opovrgnuta je česta tvrdnja koja se može naći u literaturi o funkcionalnim stilovima o neekspresivnosti administrativnoga stila. Upotreba i osobine frazema dovode se u vezu s planiranjem i proizvodnjom govora, s kohezijom teksta i s cijelom tekstovnom strukturom političkoga govora. Frazemi se analiziraju s obzirom na podrijetlo i izvor, što se povezuje s društvenim i kulturnim okruženjem u kojem se upotrebljavaju. Navode se najzanimljiviji primjeri frazeoloških igara. Slijedi poglavlje u kojemu se opisuju auditivne vrednote govorenoga jezika – intonacija, tempo, ritam – i govorne mane, koje kao kategorija ne pripadaju vrednotama govorenoga jezika, ali na njih bitno utječu.
Stanke u govoru obrađene su u poglavlju Tečnost govora hrvatskih političara. U njemu se određuje ukupna učestalost oklijevanja u promatranome korpusu političkoga govora, te se dobiveni rezultati uspoređuju s rezultatima sličnih istraživanja. Pokazano je i kakva je tečnost govora zastupnika dviju najzastupljenijih stranaka u Hrvatskome saboru i razlikuju li se po broju oklijevanja stranke kada su u oporbi i kada dođu na vlast. Utvrđuje se razlikuju li se po tečnosti i vrstama oklijevanja muški od ženskih saborskih govornika. Poštapalice kao vrsta oklijevanja obrađene su u posebnome poglavlju. Posebno su obrađeni i pleonazmi i klišejizirani izrazi koji se javljaju u istraživanome političkome govoru.
Na kraju rada (u poglavlju Jezična kultura javnih govornika) upozorava se na to da osobe koje javno nastupaju moraju imati razvijenu svijest o potrebi neprestanoga kultiviranja svoga govorenog i pisanog izraza te da se neprimjerenim verbalnim ponašanjima – riječima neprimjerenima situaciji, uvredama i omalovažavanjima sugovornika, a koja su često sastavni dio i saborske retorike, krše osnovna pravila pristojnosti, načela moralnosti i profesionalnosti.
Na kraju rada doktorandica ističe kako diskursna stilistika nije znanstvena disciplina jedinstvene metodologije, već je bitno interdisciplinarna. Ona povezuje različite aspekte diskursnih studija, iako joj je za autonoman status bitna omeđenost i vlastita metodologija koju treba razvijati, te da se nada kako tome u prilog ide i njezino istraživanje stilskih osobina političkoga govora u hrvatskome jeziku.
U zaključku možemo reći da je doktorandica Tamara Gazdić-Alerić u svojoj disertaciji Stilistička obilježja političkoga govora rekla sve ono (bitno) što se danas može reći o stilu političkoga govora. Svoja je teorijska polazišta o političkome govoru crpla iz interdisciplinarnosti, o kojoj se mora voditi računa kad se raspravlja o političkome govoru općenito. Metodološki se dobro suočila s njima i iskazala ih prihvatljivim metajezikom. Upravo će taj njezin metajezik dobro doći onima koji se dalje budu bavili problematikom političkoga govora.
Šaljemo vam dakle pozitivnu ocjenu doktorske disertacije doktorandice Tamare Gazdić-Alerić moleći vas za daljnji postupak.
Zagreb, 30. studenoga 2009. STRUČNO POVJERENSTVO
dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.
dr. sc. Josip Silić, prof. emer.
dr. sc. Dunja Pavličević-Franić, red. prof.
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorskog rada i prijedlog za nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti Josipa Hrgovića
Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 20.7.09. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Josipa Hrgovića s naslovom Čedomorstvo i reproduktivne strategije u Zagrebu i općinama i gradovima okolice u razdoblju 1961-2001. Vijeću podnosimo ovo
I z v j e š ć e
Doktorska disertacija Josipa Hrgovića ima strukturu: Uvod, Obrazloženje teme, Varijable i metodologija, Rezultati i razmatranja, Završna razmatranja, Zaključna primjedba, Literatura, Sažetak, Abstract, Životopis. Izložena je na 236 stranica teksta s popisom od 151 naslova korištene literature.
Radi specifičnog pristupa istraživanju čedomorstva kao posebnog oblika reproduktivne strategije, točnije, posebne reproduktivne strategije prekida roditeljskog ulaganja u širem kontekstu ljudskih reproduktivnih strategija, kandidat je u uvodu obrazložio teorijske i metodološke izvore, pretpostavke i kontroverze ekologije ljudskog ponašanja. Ekologija ponašanja grana je evolucijske antropologije koja proučava odnos adaptivnog reproduktivnog ponašanja i čimbenika u okolišu. Ljudi su stratezi koji prilagođavaju donošenje svojih odluka promjenama u okolišu. Tri su ključne teorijske pretpostavke ekologije ljudskog ponašanja: 1. Raznolikost ponašanja koju danas uočavamo u različitih populacija ishod je različitosti suvremenih okoliša, a ne različitosti u genskim varijacijama ili kulturalnim varijacijama populacija; 2. mogući su mnogostruki posredni mehanizmi koji dovode do adaptivnosti ponašanja u nekom okolišu, ali ih ekologija ponašanja ne proučava, nego samo krajnje uzroke; 3. (a, to je zbog toga što) ljudi su sposobni za izvanredne i brze promjene u fenotipu, te će biti dobro adaptirani na mnoge čimbenike suvremenih okoliša.
Ekologija ljudskog ponašanja djeluje unutar temeljnog teorijskog okvira suvremene evolucijske teorije koja se sastoji od pet manjih teorija: teorije evolucije, prema kojoj se svijet tijekom vremena postojano mijenja, a s njim i organizmi; teorije zajedničkog podrijetla, koja kaže da su svi organizmi potekli od jednog zajedničkog pretka; teorije umnožavanja broja vrsta, prema kojoj vrste nastaju ili grananjem starih vrsta u nove vrste, vrste kćeri, ili uspostavom geografski izoliranih populacija koje evoluiraju u nove vrste; teorije gradualizma, koja tvrdi da se evolucijske promjene zbivaju putem stupnjevitih promjena populacija, a ne skokovitim nastancima novih jedinki koje predstavljaju novi tip; i, na koncu, teorije prirodnog odabira, prema kojoj do evolucijske promjene dolazi stvaranjem genetskih varijacija u svakom naraštaju, pri čemu jedinke s najboljim kombinacijama varijacija s obzirom na prilagođenost okolišu najuspješnije preživljavaju, s osrednjom kombinacijom-osrednje, a najlošije prilagođene kombinacije varijacija odumiru. Osnovna pretpostavka evolucijskih teorija koje proučavaju ponašanje je da se ponašanje može poput morfologije i fiziologije proučavati kao niz osobina, adaptacija, koje su nastale stupnjevito pod utjecajem djelovanja prirodnog odabira okoliša. Adaptacionistički modeli tragaju za fiksacijom osobine ili osobina u kontekstu hipotetički pretpostavljenog optimuma odnosa osobine, ili osobina, i okoliša.
Kandidat, nadalje, u uvodu obrazlaže osnovne teorije koje su izgradile sociobiologiju kao zasebnu znanstvenu disciplinu: teoriju kriterija pozitivnog odabira gena (ili srodničkog altruizma) koja objašnjava pojavljivanje altruističnog ponašanja s obzirom na srodnost jedinki; teoriju srodničkog odabira koja proširuje prethodnu teoriju i objašnjava pojavljivanje altruističnog ponašanja s obzirom na srodnost jedinki i omjer koristi i šteta posljedica ponašanja u smislu ukupne količine prijenosa gena; teoriju roditeljskog ulaganja i spolnog odabira koja objašnjava roditeljsko ulaganje u pomladak s obzirom na razlike u spolovima roditelja; teoriju diferencijalne smrtnosti po spolu koja predviđa da bi značajna odstupanja od omjera mužjaka i ženki 50/50 u bilo kojoj dobnoj skupini morala navoditi na diferencijalnu smrtnost; teoriju sukoba roditelja i potomaka koja objašnjava ponašanje kojim se prekida ili mijenja količina roditeljskog ulaganja; te, teoriju modifikacije spolnog omjera koja predviđa da pod određenim dobro definiranim uvjetima prirodni odabir favorizira sistematsko odstupanje od spolnog omjera 50:50 pri začeću, i da se ta odstupanja poništavaju u lokalnoj populaciji koja se pari. Navedene teorije u kombinaciji u narednim su desetljećima poslužile kao preduvjeti za objašnjavanje i predviđanje brojnih pojava ponašanja, a tako i pojavnosti i posebnosti čedomorstva.
Čedomorstvo je složena, među životinjskim vrstama univerzalna, a posebno u ljudske vrste, univerzalna socio-kulturalno povijesna i međukulturalna pojava. Upravo univerzalnost pojavljivanja čedomorstva među životinjskim vrstama opravdava pokušaje oblikovanja poredbene sociobiološke teorije čedomorstva. Najveći broj sustavnih studija etiologije i disperzije čedomorstva unutar evolucijske teorije usredotočuje se na vrste unutar reda majmuna, ali obuhvaća i vrste drugih redova unutar razreda sisavaca, prvenstveno redove glodavaca i mesoždera. Nešto manje studija provedeno je na vrstama u nadrazredu riba i beskralježnjacima. Postoji 5 funkcionalnih kategorija čedomorstva unutar evolucijske teorije čedomorstva: 1) iskorištavanje mladoga kao sredstva (najčešće kanibalizam, na primjer, u riba); 2) nadmetanje za sredstva (smrt mladog povećava pristupačnost sredstva ubojici i njegovim srodnicima, na primjer, u zemljanih vjeverica; ubojice mladih su nesrodne ženke, koje nakon toga ulaze u jazbinu koju napuštaju majke ubijenih); 3) spolni odabir (jedinka povećava vjerojatnost parenja eliminacijom mladih; primjer u majmuna u kojih imigrant ubija mlade); 4) roditeljska manipulacija (roditelji povećavaju cjelokupni reproduktivni uspjeh eliminacijom određenih mladih); 5) socijalna patologija (čedomorstvo smanjuje prosječnu podobnost infanticidalne jedinke, dakle, pojava nije adaptivna). Sociobiolozi su zaključili je da je roditeljska manipulacija osnovni oblik čedomorstva u ljudi. Majke ubijaju svoju djecu kada nisu dostupni drugi oblici kontrole rađanja, a majke nisu spremne posvetiti se i nemaju načina prenijeti brigu o neželjenom djetetu na druge, rodbinu, strance ili institucije. Majke nisu predodređene da ubijaju djecu, nego je napuštanje djece u jednoj krajnosti kontinuuma koji se proteže od prekida ulaganja do potpune predanosti majke prema djetetu. Napuštanje je uobičajen način prekidanja roditeljskog ulaganja od strane majke. Čedomorstvo se događa kada okolnosti (uključujući i strah od otkrivanja) sprečavaju majku od napuštanja. Napuštanje djeteta od strane majke znači krajnji prekid roditeljskog ulaganja, a čedomorstvo ekstremni oblik toga prekida. Na majčinu odluku hoće li prekinuti ulaganja kada je već ispunila reproduktivni napor (koji možda i nije bio namjeravan) utječe mogućnost ulaganja, dostupnost ulaganja iz drugih izvora (obitelj, otac djeteta), potencijal djeteta da preživi (bolest, nedostatak), broj i potrebe postojeće djece i budući mogući reproduktivni uspjeh (mogući budući reproduktivni uspjeh opada starošću majke, te je prekid ulaganja manje vjerojatan). Važan element sociobiologije čedomorstva je čedomorstvo s obzirom na modifikacije spolnog omjera unutar populacije koja se pari. Najpoznatiji od modela koji predviđa takvo ponašanje je Trivers-Willardov. Autori su pretpostavili da se model može primijeniti na ljude diferencirane na socioekonomskoj skali, sve dok reproduktivni uspjeh muškarca na gornjem kraju skale nadmašuje reproduktivni uspjeh njegove sestre i dok reproduktivni uspjeh žene na donjem kraju skale nadmašuje reproduktivni uspjeh njena brata. Drugim riječima, pretpostavimo li da je status roditelja u korelaciji sa statusom njihove djece, tada slijedi da će roditelji visokog statusa koji imaju sinove imati mnogo više unučadi nego roditelji visokog statusa koji imaju kćeri; s druge strane, roditelji niskog statusa s kćerima imat će više unučadi nego roditelji niskog statusa sa sinovima. Trivers-Willardov model morao bi biti primjenjiv i na čedomorstvo. Iz njega logički slijedi da bi učestalost nasilne smrti muške djece trebala biti veća u roditelja niskog socio-ekonomskog statusa, a ženske u roditelja visokog socio-ekonomskog statusa.
Pregledom dosadašnjih istraživanja čedomorstva kandidat pokazuje da se čedomorstvo javlja u skoro svih istraživanih kultura, ali i u povijesti europskih kultura, od Feničana, preko Grčke i Rima, do srednjega vijeka. Univerzalnosti pojavnosti čedomorstva dodaju i istraživanja drugih vrsta. Do 2000. godine su primatolozi uočili da je u 35 različitih vrsta primata, u 16 različitih rodova primata, čedomorstvo značajan čimbenik smrtnosti mladih. Najzanimljivije studije, radi značajne genske sličnosti s ljudima, dolaze iz područja istraživanja čedomorstva u redu majmuna. Hipoteza o čedomorstvu putem spolnog odabira u najvećoj mjeri objašnjava slučajeve čedomorstva u tome redu. Uglavnom, mužjak ubija mlade ženke kako bi je vratio u estrus i pario se njome. Očigledne su funkcije toga ponašanja i kako se moglo proširiti. Ubojstvom mladih drugog mužjaka (koji možda i nije bio infanticidalan) uništava se u genskom bazenu moguće neinfanticidalno ponašanje. Iz perspektive mužjaka koji je počinio čedomorstvo vidljivo je da nadalje ulaže (u ovoj ili onoj mjeri) u vlastite mlade, a ne tuđe, te ujedno potencijal za takvo ponašanje širi genskim bazenom populacije.
Potrebno je strogo razlikovati istraživanje čedomorstva unutar evolucijske perspektive u ljudi putem hipoteze o spolnom odabiru i hipoteze o roditeljskoj manipulaciji. Prema hipotezi o spolnom odabiru, počinitelj čedomorstva je u pravilu nesrodni muškarac koji odbija ulagati u nesrodnu djecu. Prema hipotezi o roditeljskoj manipulaciji počinitelj čedomorstva je najčešće majka (ponekad oba roditelja, ponekad otac) koja odgađa roditeljsko ulaganje dok se stanje u okolišu ne poboljša. Glede hipoteze o spolnom odabiru, istraživači su na podacima Kanade i SAD-a utvrdili da je u obiteljima u kojima više ne živi biološki otac djece ispod dvije godine, nego je tamo nesrodan muškarac, ili očuh, vjerojatnost ubojstva djeteta 70 puta veća no u obiteljima s biološkim ocem. Ubojstvo djece od strane majčinih partnera nalikuje na ono u drugih primata: nesrodni mužjaci povećavaju vjerojatnost parenja eliminacijom mladih drugih mužjaka. Etnografski i povijesni podaci pokazuju da najveći broj slučajeva infanticida uključuje roditelje i najbolje se može objasniti roditeljskom manipulacijom potomstvom. Među ljudima, jedan ili oboje roditelja čini se da svjesno ili podsvjesno računaju trošak djeteta, vjerojatno trenutne i buduće zahtjeve na roditeljska sredstva, alternative korištenja tih sredstava kao i buduće mogućnosti začeća. U obzir se može uzeti i buduće preživljavanje i začeće ili vjerojatnost stupanja u brak samog djeteta. Unutar perspektive ekologije ponašanja, ljudi su stratezi čiji je krajnji cilj povećanje reproduktivnog uspjeha. Pretpostavlja se da ljudi posjeduju ograničena sredstva koja mogu prenijeti u reproduktivni napor. Kako jedinke razdjeljuju sredstva među djecom trebalo bi ovisiti o: 1) stupnju srodnosti (r); 2) vrijednošću djece u smislu sposobnosti da roditeljsko ulaganje ulože u narednu reprodukciju i 3) alternativnim ulaganjima prema kojima roditelji mogu usmjeriti svoja sredstva (starijoj i snažnijoj djeci, ili odgađanjem reprodukcije dok uvjeti ne budu bolji).
Kako je osnovna pretpostavka kandidata da se čedomorstvo kao poseban oblik reproduktivne strategije prekida roditeljskog ulaganja ne može promatrati izdvojeno od ostatka reproduktivnih strategija istraživane populacije, u završnom dijelu uvoda obrazlaže posljedice strategije uzdržavanja od začeća na strategije prekida roditeljskog ulaganja. U velike većine primata reproduktivni uspjeh je pozitivno povezan sa statusom jedinke u skupini. Najveći dio istraživanja obavljen je u tradicionalnim zajednicama, najčešće južne Amerike i Afrike, zajednicama koje još nisu, ili su tek započele demografsku tranziciju. Pokazalo se da je reproduktivni uspjeh ovisan o statusu i bogatstvu, te da je adaptivno odgađati reprodukciju u uvjetima okoliša siromašnih resursima. S druge strane, u društvima koje su završile demografsku tranziciju poboljšanje u uvjetima života povezano je sa smanjenjem plodnosti, te takva situacija predstavlja izazov za proučavanje reproduktivnih strategija unutar ekologije ponašanja ljudi. Takvi su se nalazi u znanstvenoj literaturi prozvali «središnjim teorijskim problemom sociobiologije» i osnovom za tvrdnju da je reproduktivno ponašanje ljudi isključivo određeno društvenim utjecajima. Istraživanja ekologa ljudskog ponašanja u tradicionalnim i suvremenim društvima otkrivaju goleme razlike u reproduktivnim strategijama i njihovim posljedicama, posebno u stopama rađanja. Temeljni paradoks proizlazi iz činjenice da se u bogatijim društvima relativno rađa sve manje djece. Prijelaz s visokog nataliteta i mortaliteta prema niskom natalitetu i mortalitetu naziva se demografskom tranzicijom. Ovaj rad polazi od pretpostavke da je pojava koja se naziva demografskom tranzicijom samo jedno od mnogih razdoblja u povijesti ljudskih reproduktivnih strategija specifično za određene populacije i određeno vremensko razdoblje i da ga kao takvo valja istraživati. Niske stope nataliteta i mortaliteta bilježene su više puta tijekom ljudske povijesti i zasigurno su bile posljedica posebnih promjena u okolišima u kojima su se javile.
Takozvani temeljni problem sociobiologije doveo je do jačanja znanstvenih disciplina izvedenih iz klasične sociobiologije, poput ekologije ljudskog ponašanja, evolucijske psihologije, teorije životne povijesti, teorije dvostrukog nasljeđivanja i brojnih drugih pristupa. Ti novi pristupi ne napuštaju sociobiološku jezgru, nego je nadopunjuju novim pretpostavkama, poput plastičnosti uma, kulture i okoliša. Unutar proširenog okvira ekologije ljudskog ponašanja javljaju se u proteklom desetljeću dva prijedlog rješenja temeljnog problema sociobiologije s izravnim posljedicama na istraživanje čedomorstva unutar evolucijskog okvira. Prvi je onaj antropologinje Ruth Mace koja objašnjenje prvenstveno veže uz činjenicu nasljeđivanja bogatstva djece od roditelja. U društvima u kojima se resursi nasljeđuju od roditelja prema djeci, roditelji će ih raspodijeliti među djecom na načini koji maksimizira njihov reproduktivni uspjeh u narednoj (i sljedećim) generaciji. Koliko djece imati i koliko resursa dati svakome od njih ovisi o bogatstvu roditelja. Međutim, opravdano je za očekivati da roditelji žele što je više moguće reflektirati svoj društveni i ekonomski uspjeh na svoju djecu, a jasno je da se početni društveni i ekonomski uspjeh djece smanjuje što je više djece među kojom bogatstvo treba razdijeliti. Što je više djece, to će biti siromašnija u odnosu na roditelje. Dakle, demografska tranzicija u prvom koraku smanjuje vjerojatnost osiromašenja. Povećano ulaganje u mali broj djece smanjuje vjerojatnost smrtnosti, te nije potrebno zamijeniti umrlu djecu novom živorođenom, kao što nije ni potrebno rađati mnogo djece radi velikog rizika smrtnosti. U drugom koraku demografska tranzicija smanjuje smrtnost. Povećano ulaganje u djecu podrazumijeva veći trošak djece, pogotovo trošak velikog produljenja razdoblja obrazovanja i ovisnosti djece o roditeljima. U posljednjem koraku demografska tranzicija povećava trošak djece. Drugo je objašnjenje antropologinja Hillard Kaplan i Jane Lancaster koje naglašava važnost kompetitivnosti u suvremenim tržišnim društvima. Povećano ulaganje u djecu, posebno u produljeno i skupo obrazovanje, posljedica je nužnosti ostvarenja socioekonomskog statusa u visoko tehničkim društvima utemeljenim na znanju. Povećano i produljeno ulaganje ujedno smanjuje vjerojatnost smrtnosti, kao i odgađanje ulaganja u narednu djecu, jer se relativno povećanju troškova smanjuju resursi za buduće ulaganje. Primjena ovog objašnjenja na svakoj narednoj generaciji smanjuje vjerojatnost rađanja. Svako dijete radi produljenog ulaganja u poboljšanje svoga statusa (recimo, obrazovanjem) odgađa ulazak u brak i prvu reprodukciju, te u svakoj generaciji postaje relativno «sve stariji» roditelj.
Na kraju uvoda kandidat navodi potencijalne smjerove budućih istraživanja. Smanjenje nataliteta u okolišima sve bogatijim resursima postavilo je izazov evolucijskim pogledima na ljudsko ponašanje. Ljudi su posebni i razlikuju se radikalno od ostalih primata u mnogo osobina; ljudske bebe su velike i bespomoćne, smrtnost čeda je učestala, poslijereproduktivni život žena je vrlo dug – samo su neke od posebnosti ljudi. Jednako tako, utjecaj kulturalnih normi populacije je snažan. Odluke o tome, recimo, kada ćemo ući u ozbiljnu vezu, kada ćemo imati djecu i koliko ćemo ih dugo uzdržavati mogu biti individualne, ali mogu slijediti i određenu kulturalnu normu. Ljudima je kulturalni okoliš dan objektivno kao sav drugi okoliš, te se ekologija ponašanja mora primjenjivati unutar okvira čiji okoliš uključuje i kulturalni segment. Reproduktivni uspjeh je u pozitivnoj vezi sa statusom – jedna je od središnjih hipoteza klasične sociobiologije i potvrđuje se u skoro svih istraživanih životinjskih vrsta i svih istraživanih tradicionalnih društava (Hopcroft, 2006). Međutim, hipoteza se ne potvrđuje u društava koja su dovršila demografsku tranziciju. Dva su osnovna teorijska pristupa problematici. Prvi pristup: ponašanje ljudi u heterogenim populacijama društava koja su dovršila demografsku tranziciju nije adaptivno – ljudi višeg statusa imaju jednako ili manje djece od ljudi niskog statusa. «Čista» sociobiološka hipoteza nije potvrđena. Zbog čega je to tako? Ekologija ljudskog ponašanja, evolucijska psihologija, teorija životne povijesti i druge srodne proširene sociobiološke teorije pokušat će objasniti odstupanje i izuzetak u odnosu na druge životinjske vrste i tradicionalne ljudske populacije. Jedinstvene kombinacije promjena u ljudskim materijalnim i sociokulturalnim okolišima dovele su do neadaptivnog ponašanja. Drugi pristup: ponašanje ljudi u heterogenim populacijama društava koja su dovršila demografsku tranziciju i dalje je adaptivno – reproduktivni uspjeh ljudi višeg statusa i dalje je veći no u ljudi niskog statusa. «Čista» sociobiološka hipoteza je potvrđena uz dodatne teorijske i metodološke dopune.
U Obrazloženju teme kandidat je naveo opći cilj istraživanja: provjeru hipoteza koje slijede iz navedena dva teorijska okvira – «čiste» sociobiologije i proširenja ekologije ljudskog ponašanja -, odabrane obzirom na metodološka ograničenja proizašla iz prirode podataka, provjerene na tri različita načina u obliku tri istraživačka problema; u odnosu na čedomorstvo kao poseban oblik prekida roditeljskog ulaganja, pri usporedbi reproduktivnih strategija populacije u Zagrebu i okolici, te pri provjeri utjecaja Domovinskog rata na reproduktivne strategije. U okviru prvog problema kandidat je pretpostavio da se frekvencije kao pokazatelji kretanja stopa čedomorstva (kao posebnog namjeravanog oblika prekida roditeljskog ulaganja) u bilo kojoj istraživanoj populaciji i vremenskom razdoblju ne smiju puko istraživati u odnosu na vanjske varijable (primjerice, socioekonomske) bez potpune i sustavne analize međuodnosa relevantnih frekvencija po varijablama životne povijesti i reproduktivnih strategija u istraživanoj populaciji i vremenskom razdoblju. U okviru drugog problema kandidat je pretpostavio da bi se trebali pokazivati drugačiji rezultati glede reproduktivnih strategija usporedbom dviju populacija, Zagreba i općina i gradova okolice. U okviru trećeg problema kandidat testira pretpostavku prema kojoj bi sve nagle promjene u okolišu, poput Domovinskog rata, morale ostaviti tragove na reproduktivne strategije i njihove kombinacije u nekoj populaciji. U sklopu postavljenih problema kandidat formulira i niz posebnih hipoteza.
Josip Hrgović je za metodologiju odabrao sekundarnu analizu podataka iz brojnih izvora državnih institucija. Podaci po varijablama su prikupljeni radi vremenske i teritorijalne sukladnosti prema kriteriju vremenskog razdoblja koje pokrivaju podaci o žrtvama čedomorstva u razdoblju od 1961. do 2001. godine, te geografskom području koje pokriva Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, a koje odgovara podacima o žrtvama čedomorstva. Djelatnici Zavoda za sudsku medicinu analizirali su slučajeve sumnjivih smrti novorođenčadi i dojenčadi na području djelokruga Zavoda koji je obuhvaćao (1960-ih i nadalje) takozvane Gradsku zajednicu općina Zagreb i Zajednicu općina Zagreb, koje su sadržavale ukupno 16 općina: Zagreb, Samobor, Sesvete, Veliku Goricu, Zaprešić, Donju Stubicu, Dugo Selo, Ivanić Grad, Jastrebarsko, Klanjec, Krapinu, Kutinu, Vrbovec, Zabok, Zelinu (kasnije Sv. Ivan Zelinu) i Zlatar Bistricu (kasnije Zlatar). Prema navedenom kriteriju, podaci po varijablama su prikupljeni: 1. U razdoblju od 1961. do 2001. godine: O pojavnosti čedomorstva po spolu i starosti žrtve iz registara Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu; 2. U razdoblju od 1968. do 2001. godine: O živorođenima po spolu i bračnosti majke, starosti majke, redu rođenja djeteta, školskoj spremi majke i aktivnosti majke, mrtvorođenima po spolu i bračnosti majke, starosti majke, redu rođenja djeteta, umrloj dojenčadi po spolu i starosti, zaključenim brakovima po starosti muža i žene, ranijem bračnom stanju i redu braka iz godišnjih izvješća Prirodnog kretanja stanovništva Državnog zavoda za statistiku; 3. U razdoblju od 1970. do 2001. godine: O nezaposlenosti po spolu iz registara Hrvatskog zavoda za zapošljavanje; 4. U razdoblju od 1961. do 2001. godine: O primateljima socijalne pomoć i zaposlenima iz Statističkih godišnjaka Državnog zavoda za statistiku. Za svaku od 16 navedenih općina upisani su podaci po 77 osnovnih varijabli što čini ukupno (16 * 75 po općinama + 2 na nacionalnoj razini) 1202 varijable, te 15 izvedenih što čini ukupno (16 * 13 po općinama + 2 na nacionalnoj razini) 210 varijabli i sveukupno 1412 varijabli.
Golemu količinu podataka kandidat je sažeo i tablično i slikama prikazao u Rezultatima i razmatranjima istraživanja. U Završnim razmatranjima je kandidat sažeo raspravu prema postavljenim hipotezama. Prikazat ćemo najznačajnije rezultate. Unutar prvog istraživačkog problema otprilike pola hipoteza se potvrdilo pri čemu se niti jedna relevantna hipoteza o manipulaciji spolnim omjerom nije pokazala točnom. Socioekonomske okolnosti, broj nezaposlenih i omjer primatelja socijalne pomoći i zaposlenih, pokazale su se statistički značajno negativno povezanima s kretanjem broja živorođenih. Očekivano, muškarci i žene odgađaju reproduktivni napor kada su okolnosti okoliša prosječno lošije. Kretanje broja mrtvorođenih i broja žrtava čedomorstva nije se pokazalo povezanim s kretanjem broja živorođenih, dok se kretanje broja umrle dojenčadi pokazalo povezanim u pozitivnom smjeru. Ipak, kretanje broja umrle dojenčadi pokazalo se pozitivno povezanim s kretanjem broja mrtvorođenih i broja žrtava čedomorstva. Uočen je i relativno nestabilan pad broja sklopljenih brakova tijekom istraživanog razdoblja te se pokazalo da smanjenje broja zaključenih brakova tijekom godina povezano je sa smanjenjem broja živorođenih. Analize su pokazale značajnu povezanost kretanja broja živorođenih sa kretanjima svih navedenih značajki živorođenih i majki živorođenih tijekom istraživanog razdoblja.; što je više djece živorođeno izvan braka u odnosu na djecu u braku to je broj živorođenih manji; što je više starijih majki živorođenih u odnosu na mlađe majke, to je broj živorođenih manji; što je manje živorođenih prvih po redu u odnosu na živorođene drugi i više puta po redu, to je broj živorođenih manji; što su majke obrazovanije, to je broj živorođenih manji; te, što je broj aktivnih majki u odnosu na uzdržavane veći, to je broj živorođenih manji. Rezultati hipoteza unutar dijela prvog problema odgovorila su na bitno pitanje: da li se u populaciji u kojoj je dovršena demografska tranzicija pogoršanjem socioekonomskih okolnosti reproduktivne strategije vraćaju u oblik predtranzicijskog razdoblja, vezu lošijeg stanja populacije i većeg broj živorođenih? Odgovor je ne. Populacija majki povećanog prosječnog socijalnog, humanog i materijalnog kapitala pri kontinuiranom pogoršanju socioekonomskih okolnosti okoliša ne rađa prosječno više djece, nego još manje.
Analiza je pokazala povezanost smanjenja broja žrtava čedomorstva sa smanjenjem broja mrtvorođenih i umrle dojenčadi, ali ne i sa smanjenjem broja živorođenih. Rezultati hipoteza o povezanosti čedomorstva sa socioekonomskim okolnostima s jedne strane i promjenama u reproduktivnim strategijama s druge ogovorili su na drugo važno pitanje: jesu li socioekonomske okolnosti posredno ili neposredno povezane s incidencijom čedomorstva? Odgovor je da su povezane posredno. Puka analiza veze socioekonomskih okolnosti i pojavnosti čedomorstva pokazuje da je pojavnost to manja što su socioekonomske okolnosti lošije. Međutim, rezultat nije paradoksalan uzmu li se u obzir rezultati posredovanja ostalih varijabli reproduktivnih strategija: manji broj živorođenih povezan je s povišenjem statusa majke, većeg ulaganja u djecu i uzdržavanjem od reproduktivnog napora, što ima za posljedicu manje prekida reproduktivnog ulaganja, spontanog kao mrtvorođenih i umrle dojenčadi, i namjernog, kao čedomorstava. Analize nisu pokazale statistički značajne veze između nijednog omjera spolova živorođenih, mrtvorođenih, umrle dojenčadi i žrtava čedomorstva, iako se pokazuje statistički granično značajna negativna slaba povezanost spolova živorođenih i umrle dojenčadi. Sažmu li se rezultati analize prvog problema u kontekstu napetosti klasične sociobiologije i ekologije ljudskog ponašanja, ljudi se ne ponašaju adaptivno prema očekivanju klasične sociobiologije; što više raste prosječni status majki u populaciji, to je broj živorođenih manji. Rezultati su u skladu s očekivanjima ekologije ljudskog ponašanja, onim dijelom koji ne spori da je takvo ponašanje neadaptivno, nego objašnjava zašto je takvo.
Dodatna provjera postavljenih hipoteza unutar drugog istraživačkog problema pri usporedbi podataka na razini populacije Zagreba i općina i gradova okolice dovela je do vrlo sličnih rezultata kao i provjera hipoteza unutar prvoga problema, bez obzira na potvrđenost razlika reproduktivnih strategija na razini dvije grupe podataka. Rezultati dodatne analize ogovorili su na važno metodološko pitanje: Mijenjaju li se konačni rezultati obzirom na razdiobu analize prema različitim razinama podataka? Ne mijenjaju se. Moramo napomenuti da se ni pri ovoj dodatnoj provjeri nisu pokazale statistički značajne veze između nijednog omjera spolova. Rezultati analize unutar trećeg istraživačkog problema na razini tri skupine podataka (ukupne, Zagreba, okolice) – povezanosti Domovinskog rata i reproduktivnih strategija pokazali su da je samo jedna od postavljenih hipoteza djelomično točna, što možemo zanemariti i slobodno zaključiti da se nije pokazao značajan utjecaj Domovinskog rata na reproduktivne strategije. Iz takvog zaključka proizlazi odgovor na pitanje o važnosti povezanosti kratkoročnih utjecaja (poput rata) i dugoročnih utjecaja (poput socioekonomskih okolnosti i kontinuiranih promjena u reproduktivnim strategijama). Rezultati pokazuju, bar na razini podataka ove istraživane populacije, da su kretanja dugoročnih utjecaja vrlo imuna na nagle promjene u obliku relativno kraćih utjecaja.
Zaključna ocjena i prijedlog
Na kraju izvješća možemo zaključiti: 1. Tema doktorske disertacije Josipa Hrgovića zahtijevala je interdisciplinarni pristup i posebna znanja iz područja sociologije, antropologije, sociobiologije, ekologije ljudskog ponašanja i socijalne psihijatrije; 2. Kandidat je pomno analizirano velik broj sekundarnih podataka iz brojnih izvora; 3. Pri izlaganju i analizi podataka (posebno podataka Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku) pridržavao se je etičkih načela istraživanja; 4. Upućenost u temu proizlazi iz razumijevanja pet znanstvenih disciplina; 5. Uspješno je operacionalizirao i stručno interpretirao promjene u reproduktivnim strategijama tijekom četrdesetogodišnjeg razdoblja.
Naše je mišljenje da je doktorska disertacija Čedomorstvo i reproduktivne strategije u Zagrebu i općinama i gradovima okolice u razdoblju 1961-2001 vrijedan i izvoran znanstveno-istraživački rad i stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatu odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.
Zagreb, 9. studeni 2009
Povjerenstvo:
Dr. sc. Vjekoslav Afrić, redovni profesor
Predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Darko Polšek, redovni profesor
Član povjerenstva
Dr. sc. Ivan Rogić, znanstveni savjetnik
(Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu)
Član povjerenstva
Filozofski fakultet, Zagreb
Odsjek za sociologiju
Predmet: Izvještaj o doktorskom radu magistra znanosti Ivana Burića
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ivana Burića (u daljnjem tekstu Povjerenstvo), pod naslovom Potrošačko društvo i osobna zaduženost u Hrvatskoj. Podnosimo Vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Kandidat je rođen u Dubrovniku 25. 5. 1968. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu gdje je i diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu (1994.) Godine 2000. magistrirao je pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, obranivši rad naslovljen na temu Postmoderna, identiteti i migracije.
Po završetku fakultetskog obrazovanja osnovao je i vodio agenciju za društvena i tržišna istraživanja Studio Weber. Od 2001 godine stalno je zaposlen u agenciji za ispitivanje javnog mnijenja i istraživanje tržišta Puls d.o.o. na mjestu direktora istraživanja u području socio-ekonomskih istraživanja te istraživanja financijskog tržišta. Tijekom dosadašnjeg rada u agenciji Puls sudjelovao je u realizaciji velikog broja socioloških, socio-ekonomskih i policy istraživanja za Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatsku narodnu banku, Međunarodnu organizaciju za migracije, Svjetsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj, Institut za financije, Ministarstvo gospodarstva i druge naručitelje.
Od 2005. godine honorarno predaje na visokom učilištu Vern, gdje predaje kolegije Potrošači, tržište i javno mnijenje i Metodologija istraživanja u odnosima s javnošću, a od 2008. godine i kolegij Ispitivanje javnog mnijenja i medijskog tržišta na Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je ukupno pet znanstvenih i stručnih radova. Suprevoditelj je knjige Vlast i politika Maxa Webera u izdanju Hrvatskog sociološkog društva i Naklade Jesenski i Turk.
Pristupnikov doktorski rad, Potrošačko društvo i osobna zaduženost u Hrvatskoj, koji je izrađen pod mentorstvom prof. dr. sc. A. Štulhofera, sadrži 303 stranice teksta koje uključuju sedam stranica priloga i 11 stranica literature. U popisu literature nalazimo 110 bibliografskih jedinica te 75 članaka i priloga iz tiska i posebnih publikacija. Rad je podijeljen u 11 poglavlja: (1) Uvod, (2) Teorijski koncepti, (3) Potrošačko društvo i društvena struktura, (4) Osnovni strukturalni elementi potrošačkog društva u Hrvatskoj, (5) Nastavak puta u potrošačko društvo, (6) Razvoj alokacijskih resursa, (7) Demokratizacija zaduživanja i stalno perpetuiranje duga, (8) U pozadini potrošačkog „ludila“: mogući razlozi, (9) Stvarni razlozi, (10) Vertikalno oponašanje kao model potrošačke socijalizacije i (11) Zaključak. Na kraju rada nalazimo sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te autorov životopis.
Središnja tema ovoga rada jest sveprisutan i stoga iznimno relevantan društveni fenomen: rast osobnog zaduživanja u Hrvatskoj. Suprotstavljajući se pojednostavljenim i moralistički obilježenim analizama tog fenomena, koje se pojavljuju u medijima, kandidat ističe važnost rigorozne sociologijske analize. Kako je riječ o fenomenu od velike praktične važnosti za golem broj građana ove zemlje, izostanak ozbiljnih sociologijskih analiza više je nego dostatan motiv za studiju u kojoj autor kreće od sljedećeg temeljnog pitanja: kako objasniti intenzivan rast zaduženja građana (str. 10)?
U uvodnom poglavlju, autor kreće od zanimljive priče iz crne kronike, kojom nastoji ilustrirati fenomenologiju velikih potrošačkih centara u Hrvatskoj. (Od prve stranice, rad obilježava iznimno čitak i zanimljiv stil pisanja, koji, ne žrtvujući ozbiljnost i analitičnost, plijeni čitateljevu pažnju.) U nastavku autor izlaže obilježja javnih diskusija o osobnoj zaduženosti i rastu prosječne zaduženosti u Hrvatskoj, ukazujući na njihova jednodimenzionalna tumačenja i izraženi moralistički ton. Pri kraju poglavlja autor predstavlja svoj istraživački program koji se zasniva na dvije povezane analitičke perspektive. Dok prva od njih razmatra tzv. strukturalne čimbenike koji pomažu pri tumačenju ekspanzije osobne potrošnje, druga je usmjerena na otkrivanje relevantnih promjena u vrijednostima i društvenim normama. Fenomen kojim se studija bavi, ne može se, prema mišljenju autora, rastumačiti bez rigorozne analize post-socijalističke transformacije Hrvatske, pri čemu je fokus, s jedne strane, na čimbenicima koji osobno zaduživanje omogućuju u materijalnom smislu te, s druge strane, čimbenicima koji taj fenomen legitimiraju u simboličkom prostoru društvenih vrijednosti.
U drugom poglavlju, naslovljenom Teorijski koncepti, pristupnik se na početku osvrće na pomanjkanje interesa za fenomen osobnog zaduživanja u domaćoj ekonomskoj znanosti. Nakon toga kritički analizira dva popularna (laička) tumačenja fenomena: model specifičnog, konzumerističkog, mentaliteta i model preživljavanja utemeljen na predodžbi o pauperizaciji hrvatskih građana. Nakon što je pokazao da za te tvrdnje ne postoje uvjerljivi empirijski argumenti – neki ih, štoviše, ozbiljno dovode u pitanje – autor kreće u obrazloženje vlastitog pristupa. Odbacujući jednostranost klasične kritičke teorije koja pretpostavlja pasivnost potrošača, ali i sličnu miopiju psiholoških teorija potrošnje koji pretpostavljaju potpunu slobodu individualnog izbora, autor svoj pristup teorijski veže u Giddensovu teoriju strukturacije, odnosno koncepciju tzv. dualnosti strukture, u kojoj postoji dvosmjerni odnos između individualne akcije i strukturalnih uvjeta/ograničenja. Strukture ograničavaju i, u određenoj mjeri, usmjeravaju individualne akcije, koje ih, povratno, reproduciraju ili postupno mijenjaju. Kao što autor eksplicira na str. 26, rast osobne potrošnje i zaduživanja treba promatrati kao posljedicu intencionalnih individualnih akcija i interakcija ukorijenjenih u specifičan strukturalnih kontekst koji takve akcije omogućuje i potiče. U tom smislu, onovna je teza rada kako rast osobne zaduženosti valja razumjeti „kao posljedicu interakcije ciljno usmjerenih aktera i konfiguracije uspostavljene strukturom potrošačkog društva, a ne kao posljedicu (...) mentaliteta ili porasta siromaštva“ (str. 28). Autor, stoga, svoju analizu opisuje kao dvosmjernu. Dok prvi analitički smjer (onaj makro-analitički) prati dinamiku razvoja strukture (institucija) potrošačkog društva u Hrvatskoj tijekom razdoblja 1990.-2006., drugi smjer (mikro-analitički) prati ponašanje aktera unutar tih novo nastajućih strukturalnih uvjeta.
U sljedećem poglavlju, koje nosi naslov Potrošačko društvo i društvena struktura, autor razlaže sociologijsko razumijevanje društvene strukture, poglavito njezine gospodarske dimenzije. Potrošačko društvo tako definira kao „specifičan oblik društvene konstitucije kasne modernosti u kojem su razvijene i posebno istaknute one strukturalne komponente koje su usmjerene na intenziviranje potrošnje“ (str. 38). U nastavku, autor naglašava važnost razlikovanja četiri elementa ekonomske strukture koja čini suvremeni kontekst osobne potrošnje: fizičke prostore potrošnje, financijske industrije (financijske usluge i proizvodi koji omogućuju kontinuitet potrošnje), normativne dimenzije (upute o reprodukciji potrošnje) i vrijednosne matrice (legitimiranje potrošnje). Posljednji element autor naziva novim konzumerizmom koji je, za razliku od klasičnog, obilježe prevlašću estetike i simbolične vrijednosti znaka nad sadržajem (i uporabnom vrijednošću) proizvoda. Objašnjavajući procese strukturalne diferencijacije u području potrošnje, autor posvećuje osobitu pozornost evoluciji prostora potrošnje (razvoj trgovačke infrastrukture i trgovačkih megacentara) te rastu i razvoju industrije oglašivanja, kao fenomenima koji su omogućili masovni pristup proizvodima.
Slijedi poglavlje Osnovni strukturalni elementi potrošačkog društva u Hrvatskoj, u kojem se kandidat bavi temeljnim strukturalnim dimenzijama osobne potrošnje. Poglavlje govori o sljedeće četiri dimenzije: (a) nova sredstva za potrošnju, (b) financijski proizvodi i servisi, (c) marketinška industrija te (d) specifični vrijednosni obrazac tzv. etike životnog poduzetništva. Pod prvom dimenzijom autor razumije nove alokacijske resurse, poglavito mega trgovine, koji transformiraju urbani prostor i postaju „dominantni razmjenski kanal“ (63). S jedne strane, veliki trgovački centri racionaliziraju potrošnju, a s druge je „očaravaju“ (Ritzer), nastojeći uspostaviti kontrolu nad potrošačem i njegovim/njezinim izborima. Sljedeća se dimenzija odnosi na „demokratizaciju zaduživanja“, odnosno snažan rast financijskih proizvoda i servisa, poglavito kreditnih (i drugih) kartica te kredita. Uz te potporne stupove potrošnje, autor navodi i važnost suvremene industrije oglašivanja, koja motivira potrošnju potičući želju i/ili potrebu za proizvodom. Važnost (i uspješnost) marketinga, drži autor, poglavito je u njezinoj usmjerenosti na promociju životnog stila kroz tzv. brendiranje i isticanje simboličkih vrijednosti (umjesto uporabne). Marketing je postao regulacijski sustav koji nastoji „automatizirati“ potrošnju kroz neformalne norme koje kontinuirano oblikuje. Na kraju poglavlja autor skicira i četvrtu, vrijednosnu, dimenziju, koju, slijedeći Županova, naziva etikom životnog poduzetništva te je određuje kao identitetsku potrošnju, duboko ukorijenjenu u suvremenu kulturu individualizma.
U sljedećem odjeljku (Nastavak puta u potrošačko društvo), najkraćem u radu, autor najavljuje poglavlja koja slijede u drugome dijelu studije, a u kojima se detaljno analiziraju i empirijski argumentiraju četiri strukturalne dimenzije osobne potrošnje predstavljene u prethodnom poglavlju.
U šestom poglavlju, naslovljenom Razvoj alokacijskih resursa, detaljno se razrađuje ulogu novih prostora potrošnje. Riječ je poglavito o brzom širenju veletrgovina (shoping mallova) u Hrvatskoj, koje autor potkrepljuje nizom statističkih podataka (uključujući i dinamiku zatvaranja malih trgovina) i zanimljivim svakodnevnim primjerima. Uspjeh veletrgovina počiva na tzv. refleksivnoj ponudi, to jest sustavnoj analizi ponašanja potrošača i razvojem strategija upravljanja potrošnjom. Kao što autor uvjerljivo pokazuje, povećanje površine i specifična organizacija prodajnog prostora elementi su upravljanja atmosferom u kojoj se kupovina usko vezuje uz spektakl i igraonicu (u stvarnom i prenesenom značenju). Preobrazba kupovnih navika (autor upozorava na porast tzv. „velike kupnje“, koja je, kao što podatci sugeriraju, prediktor „ulaska u minus“ /str. 135/) počiva, dakle, na maloprodajnoj etnografiji (Underhill), odnosno na brižljivo osmišljenim (i empirijski testiranim) strategijama upravljanja potrošnjom. U sljedećem poglavlju, Demokratizacija zaduživanja i stalno perpetuiranje duga, analiza se nastavlja svojevrsnom anatomijom suvremene financijske industrije. Demokratizacija zaduživanja jest fenomen koji počiva na masovnoj uporabi kreditnih i drugih kartica te snažan rast kreditiranja (autor navodi kako je 2007. godine više od trećine građana Hrvatske koristilo barem jedan kredit) – fenomenima koje Ritzer naziva potpornim stupovima potrošnje. Analizirajući proliferaciju financijskih proizvoda i usluga u Hrvatskoj, autor nastoji osvijetliti razloge zbog kojih su banke krenule u tom smjeru. U vrlo zanimljivoj analizi, kandidat upozorava na višedimenzionalnost procesa demokratizacije zaduživanja, vezujući ga uz imperativ kontinuiranog rasta profita (naglašen internacionalizacijom vlasničke strukture domaćih banaka), pozitivna gospodarska kretanja od 1999. godine naovamo, manju rizičnost kreditiranja građana (u usporedbi s tvrtkama), ali i specifične kulturne promjene generirane marketingom financijske industrije (str. 156-163). Banke su, čini se, uspjele u kulturnoj rekonstrukciji kategorije zaduživanja, preobrazivši ga, intenzivnim marketinškim kampanjama, iz negativnog u pozivan pojam. Zaduživanje je od opterećenja (kojeg se želimo riješiti što prije) postalo svima dostupna strategija racionalnog ostvarivanja životnih snova. U tom smislu, definiranje fenomena kao „dužničkog ropstva“ evocira moralnu paniku prije no analitičke uvide. Umjesto toga, pristupnik predlaže sintagmu stalno perpetuiranje duga, kao oznaku specifičnog socio-ekonomskog ponašanja koje reproducira društvo visoke osobne zaduženosti.
Osmo poglavlje (U pozadini potrošačkog „ludila“: mogući razlozi) je posvećeno empirijskom testiranju dva uvriježena tumačenja rasta osobne zaduženosti u Hrvatkoj. Autor prvo analizira model „gastarbajterskog konzumerizma“, koji opisuje dominaciju veblenovske statusne potrošnje i život „iznad mogućnosti“. Taj kulturološki model inzistira na potrošačkoj iracionalnosti kao obilježju mentaliteta. Koristeći rezultate vlastitog istraživanja, autor pokazuje kako model ne objašnjava većinsko ponašanje, već eventualno obrazac potrošnje jedne petine građana. Model osiromašenja, koji zaduživanje vezuje uz rast siromaštva, odnosno strategiju preživljavanja, pristupnik testira koristeći obilje statističkog materijala (dinamika BDP, prosječne plaće, nezaposlenosti, osobne štednje i ulaganja, potrošačkog optimizma i pouzdanja, osobne potrošnje, posjedovanja materijalnih dobara itd.). Nalazi osporavaju hipotezu o siromaštvu kao uzroku zaduženosti. Rast zaduživanja, zaključuje, „možemo promatrati kao izraz povjerenja građana u vlastitu potrošačku snagu i svoju budućnost“ (str. 192).
Deveto poglavlje nosi naslov Stvarni razlozi. U njemu pristupnik tumači ulogu tzv. novog konzumerizma u rastu potrošnje i osobne zaduženosti. Smatrajući pogrešnim izjednačavanje konzumerizma s „iracionalnom rasipnošću“, autor nastoji kontekstualizirati fenomen potrošnje smještajući ga prostor rastuće individualizacije i kulturne orijentiranosti na sebe. Prema njegovom mišljenju, novi konzumerizam obilježava potrošnja koja sudjeluje u izgradnji osobnog identiteta, ali i pruža orijentir u sve manje postojanom, „likvidnom“, društvu (Bauman). Potrošnja postaje vid socijalizacije, to jest vrsta životnog poduzetništva kojim se ne gradi samo osobna prepoznatljivost već i održivost ispunjavanja višestrukih uloga koje suvremena društvena praksa zahtijeva. Autor govori o suvremenoj svakodnevici kao prostoru stalnog „širenja borbe“ (Houellebecq), odnosno o procesima kolonizacije života profesionalnim obavezama i s time povezanom kondenziranju životnog prostora (množenje društvenih uloga i očekivanja). Suočeni s nestajanjem tradicionalnih oslonaca i rastućom „kompleksnosti našeg života“ (208), upućeni smo na povećanu potrošnju (i, dakako, zaduživanje). Činjenica da umnažanje socijalnih praksi u kojima sudjelujemo stvara sve više troškova, rast se „egzistencijalnih standarda“ (tj. onoga što smatramo nužnim troškovima) teško može izbjeći (215). Tim prije, upozorava autor, što je dio te potrošnje nužno „kompenzacijska potrošnja“ (219-120), poput gomilanja igračaka u životu djece čiji roditelji imaju sve manje vremena i energije za roditeljsku ulogu. Za razliku od nekadašnjeg konzumerizma, novi konzumerizam ne počiva samo na imaginariju potreba, već na svojevrsnoj egzistencijalnoj strategiji (223). Suvremeni imaginarij potrošnje temelji se poglavito na onome što autor zove etikom životnog poduzetništva, koju dijeli na: (a) dimenziju osobnog poboljšanja („rad na sebi“) i (b) dimenziju životnog stila. Prvu od njih vezuje uz globalni ekonomski imperativ povećanja ekspertnosti (što Castells smatra jednim od temeljnih obilježja tzv. informacijskog kapitalizma), a drugu uz širenje kulture ekspresivnog idealizma (Bellah). Zahvaljujući gospodarskoj i kulturnoj otvorenosti, u Hrvatskoj su, drži autor, obje dimenzije etike životnog poduzetništva sve prisutnije (254).
Pretposljednje poglavlje, naslovljeno Vertikalno oponašanje kao model potrošačke socijalizacije, opisuje mehanizam „vertikalne emulacije“ (260) koji, prema autoru, obilježava novi konzumerizam. U opreci spram ranijih mehanizama potrošačkog oponašanja, vertikalnost ostvaruje veću mogućnost rasta potrošnje, jer idealnu potrošnju ne kalibrira prema modelu susjeda ili modelu generičkog pojedinca, odnosno obitelji, već prema modelu uspješnih. Oponašanje javnih osoba, onih slavnih, upućuje na nezaobilaznu ulogu „tabloidnih“ medija u porastu konzumacije (stvaranje “medijskih heroja“, čija će se potrošnja potom predstaviti amblematskom), no na način koji se razlikuje od nekadašnje promocije proizvoda. U zaključnom poglavlju, autor sumira argumente za tezu o centralnosti dualnog, strukturalno-kulturalnog, generatora potrošnje i zaduživanja u Hrvatskoj. Razmatrajući vjerojatnu dinamiku fenomena u bližoj budućnosti, autor ističe „stabilnu konfiguraciju“ strukturalnih i kulturalnih mehanizama reprodukcije potrošnje i zaduživanja te zaključuje kako je značajnija promjena opisanih trendova malo vjerojatna.
Zaključak i prijedlog Povjerenstva
Mr. sc. Ivan Burić je svojim doktorskim radom Potrošačko društvo i osobna zaduženost u Hrvatskoj značajan doprinos domaćoj ekonomskoj sociologiji i, osobito, istraživanjima potrošačkog društva u posttranzicijskom kontekstu. Njegov se znanstveni prinos poglavito ogleda u:
1. Kritičkoj analizi dosadašnjih tumačenja fenomena osobne potrošnje i zaduživanja;
2. Originalnoj i teorijski dobro utemeljenoj analizi rasta osobne potrošnje i zaduživanja u Hrvatskoj;
3. Promišljenoj i kreativnoj uporabi koncepcija i modela suvremene društvene teorije (Giddens, Ritzer, Belah, Bauman, Županov i dr.);
4. Uporabi brojnih i (disciplinarno) raznovrsnih empirijskih izvora (uključujući i istraživanja samoga autora) te sustavnoj empirijskog argumentaciji vlastitih teza;
5. Originalnom i uvjerljivom strukturalnom tumačenju fenomena osobne potrošnje i zaduživanja u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljeća.
Radu se mogu uputiti određene primjedbe, poglavito u smislu određenog zanemarivanja strateških akcija (kontekstualno racionalnih aktera), koje autor smatra važnim dijelom sociološkog tumačenja osobne potrošnje, ali im posvećuje razmjerno malo pozornosti. Naime, individualno ponašanje i interakcije među akterima poglavito se sagledavaju kroz analizu vrijednosnih aspekata tzv. životnog poduzetništva, pri čemu ostaje otvorenim pitanje mogućeg raskoraka između vrijednosti i ponašanja. Analiza moguće slojevitosti potrošačkog ponašanja (uključujući i one koji su isključeni iz sustava potrošnje, barem onog legalnog), čini se vrijednom promišljanja. Moguće je, također, prigovoriti kako u uvodnim dijelovima rada nisu podrobnije analizirane ekonomske teorije potrošnje (uključujući i domaće radove o ekonomici trgovine), a u analitičkim poglavljima pitanje regulatornog okvira. Prostora za unaprjeđenje rada ima i u empirijskome dijelu, gdje bi valjalo razmisliti o dodatnim indikatorima potrošnje i zaduživanja (longitudinalnim i komparativnim). Zaključni dio rada bi bilo dobro obogatiti osvrtom na moguće posljedice trenutne gospodarske krize.
Navedene primjedbe ne dovode u pitanje autorovu teorijsku konceptualizaciju, analitičku i empirijsku argumentaciju, kao ni znanstveni prinos studije. Konačno, no ne i najmanje važno, rad odlikuje iznimna jasnoća i odlična strukturiranost misli, ali i provokativan stil pisanja (obilježen iznimno zanimljivim i ilustrativnim primjerima iz svakidašnjeg života) koji ne žrtvuje ozbiljnost i znanstvenu promišljenost teza. Izbjegavajući banalnosti i pojednostavljivanja, autor oblikuje štivo na način koji će, vjerujemo, bit zanimljiv širem krugu obrazovanih čitatelja. Imajući u vidu temu rada, Povjerenstvo drži iznimno vrijednom autorovu intenciju da svoja razmišljanja približi i nesociološkoj publici.
Smatraju da kvaliteta i prinos rada višestruko nadmašuju sve iznesene kritičke primjedbe, Povjerenstvo predlaže članovima Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvate ovaj izvještaj i omoguće kandidatu nastavak procedure za stjecanje doktorata znanosti iz sociologije.
Povjerenstvo:
1. Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof., predsjednik
2. Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof., član
3. Dr. sc. Vojmir Franičević, red. prof. Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član
Odsjek za informacijske znanosti
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
U Zagrebu, 30. studenoga 2009.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o magistarskom radu Snježane Mihačić
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 26. svibnja 2009. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Snježane Mihačić pod naslovom “Audiovizualni arhiv informativnog programa HTV-a - nastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija”. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženi rad, te podnosi Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Snježane Mihačić ukupno ima 99 stranica teksta, od čega osnovni tekst ima 92 stranice, slijedi popis korištene literature od 3 stranice koji uključuje 27 bibliografskih jedinica, nakon kojega slijede sažeci (hrvatski i engleski), popis slika te životopis. Rad je podijeljen u devet poglavlja: 1. Uvod (4-6); 2. Informativni program (7-13); 3. Uloga arhiva – što, zašto i za koga čuvati? (14-22); 4. Nastanak i struktura radne jedinice INDOK (23-25); 5. Digitalni arhiv u teoriji i praksi u informativnom programu HTV-a (26-34); 6. Obradba AV materijala (35-83); 7. Kalsifikacija AV dokumenata informativnog preograma (84-85; 8. Kriteriji selekcije opisa i zaštite baštinskih arhiva FIAT IFTA (86-89); 9. Zaključak (90-92) nakon čega slijede Literatura i izvori, Sažetak, Summary, Popis slika te Životopis. Magistarski rad je opskrbljen s 18 podnožnih bilješki te 31 slikovnim prilogom.
Rad započinje Uvodom u kojemu kandidatkinja donosi uvod u temu istraživanja – audiovizualno gradivo u televizijskoj produkciji. Kandidatkinja gradi svoju osnovnu hipotezu o specifičnosti audiovizualnoga gradiva – od njegovoga nastajanja, obrade, pohrane i čuvanja – u odnosu na klasično arhivsko gradivo. Osnovna hipoteza rada je da je utjecaj razvoja novih tehnologija i njihove primjene na AV gradivo uzrokovao mnoge promjene i tako utjecao na postupke arhiviranja i dugoročnog očuvanja takvoga gradiva.
Drugo poglavlje Informativni program podijeljeno je u četiri cjeline: Pojam informacije i informiranja, Prvi TV dnevnik i začetak informativnog programa HTV-a, HTV u Domovinskom ratu te Emisije i značaj informativnog programa HTV-a. U dijelu o pojmu informacija i informiranja kandidatkinja razrađuje osnove komunikacijskog procesa prema Shannonu i Weaweru te ih stavlja u kontekst životnoga ciklusa informacija u programu HTV-a. Ujedno obrađuje i zakonsku regulativu vezanu uz Zakon o pravu na pristup informacijama. U drugom dijelu obrađena je povijest TV dnevnika i razvoj informativnoga programa HTV-a. U nastavku je dana uloga HTV-a u Domovinskom ratu pri čemu je objašnjen utjecaj pojedinih emisija koje su donosile važne informacije vezane uz Domovinski rat. Poglavlje završava prikazom produkcijske strukture informativnoga programa.
Treće poglavlje Uloga arhiva – što, zašto i za koga čuvati? podijeljeno je u dvije veće cjeline: Usporedba s klasičnim arhiviranjem i Što je AV materijal? s nekoliko podcjelina svaka. U prvom dijelu kandidatkinja donosi informacije o količini gradiva koje HTV čuva na različitim medijima (film, videokasete, magnetoskopske vrpce pa sve do digitalnih medija poput IMX i DB kaseta te CD i DVD medija). Uz to, navode se i zbirke koje se na njima čuvaju, primjerice kolekcija o 2. svjetskom ratu, materijali o NDH „Hrvatski slikopis” te kolekcija vizualnih zapisa o susretima Josipa Broza Tita sa svjetskim državnicima na Brijunima. Time se naglašava važnost tih materijala, ali i ostalih poput dramskih serija, drama, filmova, glazbenih emisija itd., kao kulturne baštine. U nastavku kandidatkinja uspoređuje AV arhiviranje s arhiviranjem klasičnoga gradiva te diskutira o postupcima izlučivanja uzevši u obzir činjenicu da se oko 30% nove produkcije zasniva na arhiviranim materijalima. U drugom dijelu dan je pregled AV materijala klasificiran prema nosaču informacije tj. mediju na koji je sadržaj pohranjen. Kandidatkinja posebno naglašava da se u arhivu HTV-a čuvaju različite vrste materijala: filmski, fono, foto i videodokumenti te različite konvencionalne publikacije poput knjiga, novina i časopisa. Time se naglašava multimedijalnost arhivskog gradiva koje je tamo pohranjeno. Na posljetku objašnjene su razine poteškoća u čuvanju i zaštiti AV materijala s obzirom na to da se oni nalaze u posjedu novinarske kuće, čije je osnovno djelovanje u funkciji javnog informiranja pučanstva, na teritoriju države pri čemu su uspoređene praksa u Hrvatskoj s praksama u drugim međunarodnim institucijama istog ili sličnog karaktera.
U četvrtom poglavlju Nastanak i struktura radne jedinice INDOK dan je povijesni razvoj spomenute radne jedinice, struktura najvrjednijih filmskih zbirki te je objašnjen rad s računalnim redakcijskim sustavom koji se danas koristi u TV proizvodnji vijesti. Objašnjen je tijek od stvaranja AV materijala do njegove pohrane u arhivu informativnoga programa.
U uvodnom dijelu petog poglavlja Digitalni arhiv u teoriji i praksi u informativnom programu HTV-a objašnjava se pojam digitalizacije i njegova primjena na digitalnu proizvodnju TV programa. U nastavku kandidatkinja odlazi i korak dalje propitujući problematiku dugoročnog očuvanja na medijima-nosačima zapisa ispravno zaključujući da mediji i formati zapisa zastarjevaju prisiljavajući arhiv na provođenje postupaka migracije sadržaja. Kroz spomenutu perspektivu istražene su promjene koje arhivu donosi digitalizacija pri čemu su one stavljene i u kontekst međunarodne i nacionalne razmjene AV sadržaja. Uz to kandidatkinja objašnjava i kriterije za odabir materijala za arhiviranje naglašavajući novu, aktivnu ulogu arhivista u digitalnome dobu.
Šesto poglavlje Obradba AV materijala podijeljeno je u četiri veće cjeline: Metapodaci, MDT – Minimum data list, Trendovi i razvoj metapodataka te Meridio program za obradbu i pretraživanje s nizom podcjelina u svakom dijelu. Uvodno su objašnjeni postupci formiranja arhivskih kartica za potrebe televizijskog AV arhiva te je dana struktura podataka na takvim karticama. Iscrpnim slikovnim prikazima arhivskih kartica dokumentirani su spomenuti postupci. U prvoj podcjelini analizirana je važnost metapodataka za obradu, pretraživanje i pronalaženje materijala prema zadanim kriterijima. Objašnjen je i metapodatkovni standard Dublin Core. U sljedećem dijelu analiziran je MDL standard za katalogizaciju filmskog i video materijala. Objašnjeni su njegovi dijelovi vezani uz skupinu za identifikaciju, tehničke podatke i podatke o vlasništvu. U trećem dijelu kandidatkinja donosi nove smjerove razvoja metapodataka te se kritički odnosi prema trendovima razvoja. Analizirani su metapodaci koji se odnose na tvorce i sustave, algoritamski metapodaci, korisnički metapodaci, folksonomije, taksonomije, te audiovizualno i javno katalogiziranje. U posljednjem dijelu koji se odnosi na program Meridio kandidatkinja objašnjava rad s tim programom za obradu i pretraživanje AV gradiva kroz niz grafičkih priloga – ekranskih snimki s pojedinim stanjima rada s programom. Tako su prikazane, primjerice, maska upita i odgovora, primjeri otvorenog dokumenta, unosa emisije dnevnika, obrađene sirovine te izgled baza podataka iz područja politike, gospodarstva, kulture itd.
U sedmom poglavlju o klasifikaciji AV dokumenata informativnoga programa kandidatkinja najprije objašnjava pojam klasifikacije, zatim donosi klasifikaciju materijala informativnoga programa, a potom analizira primjerenost pojedinih vrsta klasifikacije, poput hijerarhijske i facetne klasifikacije, AV materijalima. Analizirani su i pojmovi deskriptora i specijalnih rječnika (tezaurusa).
Posljednje, osmo, poglavlje prije zaključka odnosi se na kriterije selekcije opisa i zaštite baštinskih arhiva prema FIAT/IFTA-i. Kandidatkinja naglašava koliko je važno voditeljima arhiva postojanje čvrstih kriterija za izbor ili izdvajanje materijala za arhiviranje posebno ističući njihovo postojanje u kontekstu digitalne produkcije, čestih promjena tehnologije te postupaka migracije. Analizirani su i problemi s kojima se voditelji arhiva mogu susretati kroz kategorije financijskih problema, strategijâ odlaganja, strategijâ čuvanja te kriterijâ selekcije i zaštite.
U devetom poglavlju kandidatkinja daje sveukupni zaključak o provedenoj analizi postupaka i procedura u audiovizualnom arhivu informativnoga programa HTV-a. Zaključke započinje naglašavajući kako je audiovizualno arhiviranje specifičan oblik arhiviranja koji ima svoje specifične standarde. Nastavlja s naglaskom promjena u radnom procesu AV arhivista koje se odnose na izravnu dostupnost materijala direktno s poslužitelja, odabir materijala namijenjenoga trajnoj pohrani, rad s različitim programima (Meridio za obradu i pretraživanje, AVID nakon digitalizacije) itd. Tvrdnje su potkrijepljene sintezom problema koji se pritom pojavljuju, a podrobnije su analizirani u različitim poglavljima magistarskoga rada. Zaključno kandidatkinja konstatira kako će i nadalje suradnja svih onih koji sudjeluju u stvaranju i arhiviranju AV materijala, baš kao i znanja i sposobnosti arhivista, biti od presudne važnosti za kvalitetno AV arhiviranje.
Na kraju izvještaja možemo zaključiti kako se kandidatkinja u svome magistarskome radu bavi vrlo aktualnom temom osobito u vrijeme digitalizacije TV programa. Ona obrazlaže postupke i procedure arhiviranja AV materijala analizirajući pritom probleme koji se javljaju u dugoročnom očuvanju kako klasičnih tako i digitalnih AV zapisa. Tema je relevantna jer sve što jest ili će biti proizvedeno u digitalnome formatu, odnosno sve što je digitalizirano migracijom sa starijih analognih medija, kretat će se prema audiovizualnome arhivu. Stoga su znanja o standardima vrednovanja, odabira, opredmećivanja metapodacima te trajnoj pohrani, kako zbog baštinske vrijednosti samih materijala tako i zbog njihovoga ponovnoga korištenja, značajni za arhivsku struku, poslovanje ali i očuvanje kulturne baštine. Dodatno je naglašen i problem dugoročnoga očuvanja AV materijala jer se u tom kontekstu javljaju ne samo problemi očuvanja medija-nosača zapisa već i migracije formata zapisa. Stoga rad predstavlja vrijedan prilog istraživanju navedenoga problema. U radu su korištene primjerene znanstvenoistraživačke metode – istraživanja relevantnih izvora, usporedbe, analize i sinteze.
Na temelju svega navedenoga predlažemo Fakultetskomu vijeću da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Snježane Mihačić pod naslovom "Audiovizualni arhiv informativnog programa HTV-a - nastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija" i da kandidatkinji odobri pristupanje obrani magistarskog rada.
U Zagrebu, 30. studenoga 2009. godine
Povjerenstvo:
dr. sc. Hrvoje Stančić, doc.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Branko Bubenik, nasl. doc., u miru
član povjerenstva
dr. sc. Stjepan Ćosić, izv. prof.
(Hrvatski državni arhiv, Zagreb)
član povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
U Zagrebu, 26. studenog 2009.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o magistarskom radu Jasmine Tomašić
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 27. listopada 2009. imenovane smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Jasmine Tomašić pod naslovom "Povezanost implicitnih i eksplicitnih mjera dječjih stavova". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženi rad, te podnosi Vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Jasmine Tomašić ima 108 stranica teksta koji uključuje 121 referencu u popisu korištene literature, te 7 stranica Priloga u kojem se nalaze podražajni materijal primijenjen u Testu implicitnih asocijacija, te tablice s deskriptivnom statistikom rezultata iz Testa implicitnih asocijacija. Rad je podijeljen u osam poglavlja: Uvod, Cilj i problem istraživanja, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključak, Literatura i Prilozi. Na početku je rada priložen sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, a na kraju životopis autorice.
U Uvodu autorica, navodeći različite definicije stava, konstatira da je riječ o psihološkoj tendenciji osobe da reagira na neki objekt, s ciljem da ga evaluira pozitivno ili negativno, te pojašnjava ranija i suvremena stajališta o strukturi stavova, njihovoj funkciji, karakteristikama, te načinima njihova formiranja. Autorica se u uvodu, osim eksplicitnim stavovima, bavi i onima implicitnima, koje definira kao evaluativne tendencije koje mogu utjecati na prosudbe i ponašanja pojedinca, ali bez da je taj utjecaj kod pojedinca osviješten. Svjesnost i nesvjesnost utjecaja na evaluacije i ponašanja ima implikacija i na mjerenje stavova. Tako autorica, pojašnjavajući vrste i faze evaluacijskih procesa, tumači "dohvatljivost" stavova postupcima mjerenja, te navodi izravne i neizravne mjere stavova: klasične mjere samoiskaza, poput klasičnih ljestvica Likerta, Thurstonea, Osgooda i dr., te neizravne mjere stavova poput fizioloških mjera kao što su elektrodermalna reakcija, elektromiografija, pa i elektroencefalografija ili pak zaključivanja o stavovima na temelju ponašanja. Posebnu pažnju autorica posvećuje implicitnim mjerama stavova, dakle mjerama reakcija koje odražavaju procese koji se odvijaju bez ispitanikove voljne kontrole ili svjesnosti. Stoga su one, posebno za ispitivanje društveno osjetljivih stavova, zanimljive istraživačima, jer na njih ne utječu samoprezentacijske strategije ispitanika, niti socijalna poželjnost. Dvije su temeljne implicitne mjere stava. Prva je postupak evaluacijskog udešavanja, kod kojega izlaganje ispitanika nekom pojmu pospješuje prepoznavanje pojmova koji slijede nakon njega. Druga, poznatija i češće korištena implicitna mjera stava jest Test implicitnih asocijacijajastava jest Test implicitnih asocijacijacijajmu pospješuje prepoznavanje pojmova koji slijede nak (Greenwald, Mcghee i Schwartz, 1998). Test mjeri ispitanikovu brzinu kategoriziranja različitih podražaja s pozitivnim ili negativnim atributima. Racionala u podlozi ovakvog načina mjerenja jest pretpostavka da je brzina procesa kategorizacije podražaja povezana sa snagom veze toga podražaja i njegove evaluacije kao pozitivnoga ili negativnoga u najširem smislu riječi. Upravo je ovaj test korišten i kao mjera stava u magistarskome radu Jasmine Tomašić.
U nastavku Uvoda autorica se bavi odnosom implicitnih i eksplicitnih mjera stavova, te obrazlaže dvije skupine modela koji polaze od različitih pretpostavki kada je riječ o ovoj povezanosti. Anthony Greenwald i suradnici zagovaraju stajalište o tome da je riječ o dva nezavisna sustava, pa da se stoga ne mora očekivati visoka povezanost između eksplicitnih i implicitnih stavova. Prema drugom stajalištu koje predstavlja Russel Fazio, implicitni i eksplicitni stavovi su dio jedinstvenoga konstrukta, ali na različitoj razini mjerenja, a povezanost ove dvije mjere ovisit će o stupnju svjesnosti obrade i motivaciji. Oba stajališta o vezi implicitnih i eksplicitnih mjera stava slažu se u tome da ova veza ovisi o motivaciji ispitanika da kontrolira svoje odgovore. No valja istaknuti da te povezanosti, barem kada je riječ o implicitnim i eksplicitnim mjerama predrasuda, te uopće socijalno osjetljivim stavovima nisu velike – između 0.20 i 0.30. Istraživanja također pokazuju da je ovaj odnos moderiran samoprezentacijskim tendencijama ispitanika.
Autorica nadalje tumači razvoj predrasudnih stavova kod djece, polazeći od dva suvremena pristupa: sociokognitivne teorije Frances Aboud (1998) i razvojne teorije socijalnog identiteta Drew Nesdale (1999). Dok je naglasak u sociokognitivnoj teoriji razvoja dječjih predrasuda na dječjem kognitivnom sazrijevanju, pri čemu se pretpostavlja da su negativni stavovi djece prema drugima najnegativiji oko sedme godine, te da ulaskom u fazu konkretnih operacija ova tendencija opada, razvojna teorija socijalnog identiteta predviđa manji utjecaj kognitivnog, a snažniji utjecaj djetetova socijalnog razvoja, pretpostavljajući interakciju iskazivanja predrasuda i utjecaja socijalne okoline, a predrasude se, prema ovom stajalištu tekar pojavljuju oko 7. godine. Jasmina Tomašić opravdano primjećuje da je najveći broj studija istraživanja predrasuda kod djece rađen pomoću eksplicitnih mjera stava, a da su djeca također podložna iskazivanju stavova pod utjecajem samoprezentacijskih tendencija.
Stoga se autorica odlučila upotrijebiti rijetko korištenu mjeru implicitnih stavova na djeci, te provjeriti povezanost eksplicitnih i implicitnih stavova djece za različite objekte stava u našim uvjetima. Ovaj je opći cilj operacionaliziran kroz pet istraživačkih problema: 1. utvrditi povezanost implicitnih i eksplicitnih mjera stava za različite objekte stavova, pri čemu je pretpostavljeno da će veličina te povezanosti ovisiti o objektu stava i biti veća za socijalno neutralne, nego za socijalno osjetljive objekte; 2. utvrditi postojanje razlika u implicitnim i eksplicitnim stavovima s obzirom na spol, pri čemu je pretpostavljeno, na temelju prethodnih istraživanja, postojanje rodnih razlika u eksplicitnim, ali ne i implicitnim mjerama stavova; 3. utvrditi postojanje razlika u implicitnim i eksplicitnim stavovima ovisno o tendenciji socijalno poželjnog odgovaranja, pri čemu je pretpostavljeno da će ta razlika postojati na mjerama eksplicitnih, ali ne i na mjerama implicitnih stavova; 4. utvrditi razlike u eksplicitnim i implicitnim stavovima ispitanika s obzirom na ostvareni ili namjeravani kontakt s objektom stava, pri čemu je pretpostavljeno da će kontakt, ili namjera kontakta imati utjecaja i na implicitne i na eksplicitne stavove; 5. utvrditi kako razvoj sudionika utječe na implicitne i eksplicitne stavove, pri čemu je pretpostavljeno da će s porastom dobi sudionika implicitni stavovi biti stabilniji od eksplicitnih.
Istraživanje je provedeno u dvije vremenske točke i nakon provedenog predistraživanja. U prvom je istraživanju sudjelovalo 275 učenika sedmih razreda u tri slavonske osnovne škole. Prosječna je dob sudionika bila M=13.77 (SD=0.421), a sudjelovalo je 142 djevojčice (48%) i 152 dječaka (52%). U drugoj je vremenskoj točki u istraživanju sudjelovalo 245 učenika (11% manje nego u prvom mjerenju), uz nešto promijenjeni omjer djevojčica (50,1%) i dječaka (49%). Prosječna je dob uzorka u drugoj točki iznosila M=14,67 godina (0.423).
U istraživanju su upotrijebljeni sljedeći instrumenti i mjere: Test implicitnih asocijacija, IAT, kojim su odmjereni stavovi prema različitim objektima: kukcima, starim osobama, te Romima, Crandallova Skala socijalo poželjnog odgovaranja za djecu, kojom je izmjerena tendencija socijalno poželjnog odgovaranja ispitanika, Modificirana skala za ispitivanje stavova (MRA), kojom su ispitani eksplicitni stavovi djece prema ciljanim objektima stavova, te mjere stvarnog kontakta i mjere namjeravanog kontakta s pripadnicima ciljanih grupa.
Istraživanje je provedeno u dva dijela: u prvoj točki mjerenja sudionici su prvo ispunjavali Test implicitnih asocijacija u računalnoj primjeni i to svaki sudionik po dva primjera za različite objekte stava (kukci, stare osobe, Romi). Primjena je testa bila anonimna, pod šifrom. Nakon dva tjedna sudionici su ispunili eksplicitne mjerene stavova, mjere ostvarenog i namjeravanog kontakta, te skalu socijalne poželjnosti. Drugi dio mjerenja proveden je nakon godinu dana, pri čemu je postupak prikupljanja podatak bio isti: učenici su najprije prošli kroz kompjutersku primjenu IAT-a, a dva do tri tjedna kasnije ispunili su eksplicitne mjerene stavova, mjere ostvarenog i namjeravanog kontakta, te skalu socijalne poželjnosti.
U obradi rezultata na Testu implicitnih asocijacija izračunat je tzv. D-efekt – omjer razlike aritmetičkih sredina vremena latencije za odgovaranje na kongruentne i nekongruentne blokove podražaja i zajedničke standardne devijacije latencija u tim blokovima. Slična Cohenovom D, ova se mjera može interpretirati kao veličina učinka. Kao mjera stava na modificiranoj skali za ispitivanje stavova izračunata je razlika između pozitivnih i negativnih procjena pojedinih parova objekata stava. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika u izraženosti tri mjere eksplicitnih stavova, pri čemu se kukci procjenjuju najnegativnije. Djevojčice, također, daju negativnije procjene kukaca od dječaka, dok na drugim objektima nisu utvrđene rodne razlike u stavovima.
U analizi podataka korišteni su odgovarajući multivarijatni postupci – korelacijske analize za utvrđivanje odnosa implicitnih i eksplicitnih mjera stavova, te njihove povezanosti sa socijalnom poželjnošću, niz multuvarijatnih analiza varijance i regresijskih analiza, s ciljem utvrđivanja efekata kontakta na implicitne i eksplicitne mjere stavova, te t-testovi za utvrđivanje razlika među iskazanim stavovima u dvije točke mjerenja.
Rezultati su pokazali postojanje povezanosti eksplicitnih i implicitnih mjera stava za dva od tri mjerena objekta – prema kukcima i prema Romima, dok nije dobivena povezanost eksplicitnih i implicitnih stavova prema starijim osobama.
Rezultati su također pokazali da nije dobivena očekivana povezanost mjera eksplicitnih mjera stava i socijalne poželjnosti, kao niti implicitnih mjera i socijalne poželjnosti (koja nije ni bila očekivana), te niti moderirajući efekt socijalne poželjnosti na odnos implicitnih i eksplicitnih stavova.
U pogledu utjecaja kontakta na implicitne i eksplicitne mjere stavova nije nađen efekt ove varijable na iskazivanje eksplicitnih i implicitnih mjera stava ni prema jednom ispitivanom objektu.
Rezultati također pokazuju da je za sva tri objekta stava došlo do promjena na eksplicitnim mjerama tijekom vremena i to tako da stavovi postaju negativniji, dok se implicitni stavovi, kako je i očekivano, ne mijenjaju. Nadalje, premda se na temelju mjera uzetih u prvom mjerenju mogu predvidjeti stavovi u drugom mjerenju, to vrijedi samo za socijalno irelevantne objekte, dok za socijalo kritične objekte to nije moguće (stavovi prema starima) ili je moguće u zanemarivoj mjeri (stavovi prema Romima).
U završnom dijelu rada autorica raspravlja dobivene rezultate povezujući ih s nalazima dosadašnjih istraživanja i objašnjavajući njihovo značenje u domaćem kontekstu. Premda većina nije potvrđena, Jasmina Tomašić je dobivene rezultate uspješno kontekstualizirala, kritički vrednovala provedeno istraživanje i dala prijedloge kako bi se u budućim istraživanjima pažljivijim odabirom objekta stavova povećala vjerojatnost potvrđivanja istraživačkih hipoteza.
Jasmina Tomašić je svoj magistarski rad posvetila relevantnoj i u nas do sada neistraživanoj temi. Stoga ovaj magistarski rad svakako predstavlja vrijedan teorijski i empirijski doprinos znanstvenom izučavanju i razumijevanju odnosa eksplicitnih i implicitnih stavova u dječjoj dobi, te je na temelju rezultata opravdano postaviti pitanje vrijede li nalazi dobiveni na odraslima i na dječjoj populaciji, te bi li se odabirom drugačijih socijalno osjetljivijih objekata stavova dobili jasniji i teorijski interpretabilniji rezultati. Međutim, odabir objekata stava omogućio je Jasmini Tomašić da kritički preispita koncept socijalno osjetljivih stavova u domaćem kontekstu, i kada je riječ o marginaliziranoj etničkoj grupi Roma i kada je riječ o grupi starih.
Autorica je pokazala dobro poznavanje područja te je u uvodnom dijelu vrlo pregledno povezala teorijska razmatranja, nalaze dosadašnjih istraživanja i relevantna metodološka pitanja. Istraživanje je korektno provedeno, očekivane su hipoteze teorijski utemeljene, a treba svakako naglasiti zahtjevnost istraživanja, budući da se autorica odlučila pratiti istu skupinu ispitanika u dvije točke vremena, što ovo istraživanje čini rijetkim longitudinalnim istraživanjem stavova u djece.
Jasmina Tomašić provedbom je ovoga istraživanja pokazala istraživačku zrelost i umješnost u kritičkoj interpretaciji dobivenih nalaza i njihovom smještanju u širi teorijski kontekst.
Na temelju ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Jasmine Tomašić i odobri joj daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Dinka Čorkalo Biruški, izv. prof.
predsjednica povjerenstva
dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru
metorica, članica povjerenstva
dr. sc. Gordana Keresteš, izv. prof.
članica povjerenstva
Dr. sc. Marko Jurčić, docent
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
Dr. sc. Slavko Vučak, izv. prof. u miru
Zagreb, 01. prosinca 2009.
Predmet: Magistarski rad Vedrane Šuvar – izvješće i ocjena stručnog
povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 20. studenog 2009. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Marko Jurčić, docent (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru (član) i dr. sc. Slavko Vučak, red. prof. u miru (član), za ocjenu magistarskog rada Vedrane Šuvar pod naslovom „Prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima“. U skladu s donesenom odlukom Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju i podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće skupno:
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Vedrane Šuvar pod naslovom „Prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima“ obuhvaća 223 stranice teksta. Rad je sadržajno strukturiran sa slijedećim dijelovima: Uvod (str. 1.-3.); Teorijski dio (str. 4.-123.) podijeljen je u 11 dijelova: Kombinirani razredni odjeli-ustroj (str. 4.), Specifični oblici rada (str. 4.- 6.), Odgojno-obrazovna djelatnost u kombiniranom razrednom odjelu (str. 6.- 19.), Metodičke posebnosti u kombiniranom razrednom odjelu (str. 19.- 21.), Planiranje-svrha i funkcija (str. 22.- 50.), Kombinirani razredni odjeli-ideal Petera Petersena (str. 51.- 55.), Didaktičke strategije i nastava u kombiniranim razrednim odjelima (str. 55.-73.), Vođenje i artikulacija nastavnog sata (str. 73.-97.), Izvođenje nastavnog sata (str. 98.- 103.), Oblici nastave i učenja (str. 103.- 121.), Ocjenjivanje učeničkog napretka (str. 122.- 123.). Empirijski dio podijeljen je u dva dijela: Metodologija empirijskog istraživanja (str. 124.-174.), Verifikacija hipoteza (str. 175.-180.); Zaključak (str. 181.-186.); Popis literature (str. 187.-190.); Prilozi (str. 191.-214.); Sažetak (str. 215.-216.); Sumary (str. 217.- 219.); Ključne riječi (str. 220.); Životopis (str. 221.); Sadržaj (str. 222.-223.).
Sadržaj rada
U uvodnom dijelu pristupnica opisuje ulogu škole. Naglašava kako su ciljevi i svrha osnovnog školstva usmjereni na kontinuiran razvoj učenika kroz prizmu tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića koje treba osposobiti za prihvaćanje, otkrivanje i mijenjanje svijeta u kojem žive u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima. Nadalje ističe kako je osnovna zadaća današnje škole učenike „naučiti učiti,“ otvarajući se široj zajednici kako bi bila škola po mjeri učenika. Promjene koje se događaju i čijih je dio i naš odgojno-obrazovni sustav zahtijevaju od svih subjekata maksimalan angažman usmjeren na uravnotežen odgojno-obrazovni rad kroz koji će se poticati samostalnost, stvaralački interes, istraživački duh, tolerancija i kritičko mišljenje. Pita se gdje se u svemu ovome nalaze kombinirani razredni odjeli te koje su prednosti i nedostaci rada u ovim odjelima. Navodi kako je rad u ovim odjelima jedinstven i poseban u svim svojim sastavnicama. U središte stavlja spoznaje i rezultate dobivene u ovom radu koje bi trebale naći svoju praktičnu primjenu s ciljem boljeg razumijevanja i prevladavanja svih poteškoća te uvažavanja prednosti oblika rada u kombiniranim razrednim odjelima.
Teorijski dio pristupnica započinje objašnjenjem pojma kombiniranih razrednih odjela, njihova ustroja, te specifičnim oblicima rada koji prate ove odjele, a kojih je najveći broj u seoskim, planinskim i otočnim mjestima. Zbog malog broja učenika ustrojavaju se ovakvi odjeli u kojima nastavu zajednički pohađaju učenici različite starosne dobi od 1. do 4. razreda u istom razrednom odjelu. Pristupnica daje odgovor na pitanje jesu li kombinirani razredni odjeli heterogene ili komplementarne odgojne skupine ističući kako su razredni odjeli povezani, ne isključujući jedni druge. Zastupa mišljenje kako su heterogenost i komplementarnost u ovim odjelima formula dobre organizacije koja je preduvjet uspješnog odvijanja odgojno-obrazovnog procesa.
Posebno poglavlje posvećuje odgojno-obrazovnoj djelatnosti, organizaciji kombiniranih razrednih odjela, racionalizaciji vremena i dinamičnosti odgojno-obrazovne djelatnosti, rasporedu sati te posrednim i neposrednim oblicima rada u ovim odjelima. Ističe kako je glavni pokretač rada učiteljica/učitelj koja/koji, trebaju imati dobre organizacijske sposobnosti kako bi istovremeno uspijevali na stvaralački način zaokupiti pozornost svih učenika, osmisliti rad u kojem će učenici u isto vrijeme (na istom satu) rješavati istovjetne, sasvim različite zadatke pripremiti niz metodičkih postupaka kojima bi se maksimalno zaokupila pozornost svakog učenika. Nadodaje kako nije nimalo jednostavno na jednom satu u kombiniranom razrednom odjelu organizirati izvođenje nastave za dva, tri ili četiri razreda, gdje se učitelji ne pridržavaju krutih pravila trajanja nastavnog sata od 45 minuta te samostalno izrađuju prilagođeni raspored sati za koji donosi i primjere iz prakse. U ovim razredima od velikog su značaja posredni i neposredni oblici rada koji utječu na racionalizaciju vremena i dinamičnost odgojno-obrazovne djelatnosti. Pristupnica ističe kako kombinacija daje više slobode za učitelje i učenike kako bi sami mogli birati sadržaje učenja, opseg i dubinu njihovog proučavanja, držeći se okvira propisanog plana i programa izrađenog na nivou Ministarstva. Kombinacija daje slobodu odabira strategija i metoda rada te modela praćenja i ocjenjivanja učenika.
U nastavku teorijskog dijela navodi se svrha i funkcija planiranja, uloga pozitivnog razrednog ozračja, izgled učionice, uloga učitelja od kojih se danas očekuje da budu „katalizatorima učenja“ koji će „interdisciplinarno povezivati svoju struku, posjedovati znanja, vještine planiranja, upravljanja, vođenja i vrjednovanja obrazovnog procesa, uključujući kompetencije za rad u timu.“ (Spajić Varkaš, 2004., 193.).
U radu se napominje kako učitelji koji rade u kombiniranim razrednim odjelima nisu kroz svoje školovanje bili osposobljavani posebno za rad u takvim uvjetima jer ustanove koje školuju učitelje nemaju posebne programe koji bi na neki način obuhvaćali načine rada u kombiniranom odjelu. Učitelji dolaze nespremni, ali s vremenom ovladavaju nastavnim umijećem potrebnim za odvijanje uspješnog nastavnog procesa. Suradnjom sa roditeljima, ističe pristupnica uz svakodnevno izgrađivanje partnerskih odnosa sa učenicima u razredu postiže se kvalitetan suodnos svih subjekata odgojno-obrazovnog rada u kojem još uvijek stručno pedagoška služba nedovoljno sudjeluje.
Pristupnica navodi primjere iz nekih europskih država (Njemačka, Nizozemska) u kojima djeluju škole u kojima su učenici upisani u dvorazrdne ili trorazredne odjele. Navodi njemačkog pedagoga Petera Petersena (1884.-1952.) koji svojim pedagoškim modelom poznatim kao Jena - plan u organizacijskim obilježjima u mnogome sliči kombiniranim odjelima u našim školama.
Posebno poglavlje u radu posvećuje didaktičkim strategijama, nastavi, aktivnom i pasivnom učenju. U kombiniranom odjelu, navodi pristupnica ne mogu se primjenjivati metodičko-didaktičke strategije koje prevladavaju u klasičnim odjelima. Posebno stavlja naglasak na rad usmjeren na učenika u kojem učitelj postaje pomagač, stvaratelj, suradnik nastavnog procesa u kojem učenik postaje svjestan svoje uloge i važnosti, te ga je kroz takav rad moguće vrednovati i kvalitetno pratiti svakodnevno, na svakom satu zbog čega učenici, za razliku od onih u klasičnim odjelima nemaju osjećaj straha, rastresenosti, a interes im je uz sudjelovanje u provjeravanju, svakodnevan.
U vođenju i artikulaciji nastavnog sata, organizaciji radnog dana i tjedna pristupnica navodi primjere iz prakse ističući umijeća koja učiteljica/učitelj mora imati da bi uspješno vodila/vodio proces nastave. Kombinacija više puta za produkt u artikulaciji sata zna proizvesti kaos. Rad u kombinaciji inače podsjeća na kaos i onome tko to promatra sa strane, djeluje dosta zbunjujuće, ali kad malo sustavnije zavirimo u artikulaciju jednog nastavnog dana dolazi se do zaključka da je taj kaos neizbježan. Pristupnica ga naziva „organizirani kaos“ koji je „dobar prijatelj“ rada u kombiniranim odjelima. To je aktivnost koja pokreće sve učenike, kad se svaki u svom okruženju pojedinačno uklapa u cijelu grupu, stvarajući organizirani kaos u kojem vlada red. Najteže je, upozorava pristupnica držeći to nedostatkom rada, u kombiniranim razrednim odjelima u trorazrednoj i četverorazrednoj kombinaciji gdje se često organiziraju različiti socijalni oblici posredne nastave na štetu neposredne i frontalnog oblika rada. Taj nedostatak utječe na međusobnu komunikaciju učitelja i učenika, učenika u samostalnom izlaganju, što može negativno utjecati na dinamičnost u nastavi, razvoj učenikova samopouzdanja i vještine govorne komunikacije u razredu. Komunikacija u kombiniranom odjelu nije nimalo jednostavna jer treba razviti niz komunikacijskih veza među subjektima u odgojno-obrazovnom procesu za koje pristupnica navodi nekoliko primjera komunikacije.
U primjenama metoda rada u kombiniranim razrednim odjelima navodi kako bi mnogi mogli iz ovakve organizacije i artikulacije puno naučiti. Druga je pak činjenica kako je malo onih koji se žele pozabaviti analizom rada kombiniranih odjela, otvarajući ih široj zajednici kao jedan oblik rada nedovoljno prepoznat, cijenjen, a ponajmanje uziman u didaktičko-metodičkom smislu kao način rada u kojem se ostvaruju zanimljivi oblici rada, moguće ostvarivi ne samo u kombinaciji. Dinamičnost nastavnih metoda u kombiniranim odjelima izražava se u njihovu neprestanom suodnosu u svim njihovim vrstama i varijantama. Izvođenju nastavnog procesa u kombiniranim razrednim odjelima u ovom radu posvećeno je posebno poglavlje u kojem pristupnica ističe kako je kombinacija praktično provjereno uistinu u svim svojim fazama procesa učenja spoj tradicionalnih i suvremenih oblika rada. Učitelji koji rade u čistim razrednim odjelima uza sve suvremene mogućnosti uglavnom ostaju vjerni tradicionalnim metodama i oblicima procesa učenja dok, za razliku od njih učitelji koji rade u kombiniranim odjelima, dijelom zbog izazova koje im pruža kombinacija, a dijelom zbog nemogućnosti drugačijeg formiranja procesa učenja često posežu za novim suvremenijim oblicima i metodama strukturirajući liberalnije procese učenja.
Pristupnica navodi nadalje različite oblike nastave koji se koriste u kombiniranim razrednim odjelima, a koji se zbog specifičnosti rada razlikuju od nastavnih oblika u čistim razrednim odjelima. Posebno naglašava kako samo oni koji rade u ovim „otežanim“ uvjetima znaju koliko treba biti učiteljevo stvaralačko umijeće za osmišljanje, planiranje i provođenje uspješnog nastavnog procesa u kojem će posegnuti za inovativnim oblicima rada i učenja kao što je: učenje kroz igru, projekt kao oblik rada, izvanučionična nastava, pedagoške radionice, ali i svi oblici rada koji se koriste u čistim razredni odjelima od frontalne nastave, grupnog oblika rada, rada u parovima, individualnog rada.
U empirijskom dijelu magistarskog rada pod naslovom „Metodologija empirijskog istraživanja“ pristupnica određuje Uvod u problem istraživanja. U uvodu navodi kako se o kombiniranim razrednim odjelima vrlo malo govori te se spominju u kontekstu “nužnog zla“ kojem su osuđene male područne škole u seoskim sredinama. U Republici Hrvatskoj njima je obuhvaćeno 14.504 učenika. Specifičan ustroj ovih odjela nameće pitanje prednosti i nedostataka rada u ovim odjelima od opremljenosti škola i razreda materijalno-tehničkim sredstvima, nastavnim izvorima i pomagalima, uređenja zgrada, starosti objekata do zdravstveno-higijenskih uvjeta škole.
Nadalje u dijelu magistarskog rada pod nazivom Predmet, cilj, zadaci i hipoteze istraživanja pristupnica detaljno navodi predmet ovog istraživanja, a to su prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima određeni spolom učitelja, stručnom spremom i radnim iskustvom, težinom kombinacije - brojem razreda, oblicima rada, metodama u nastavi, izvođenjem odgojno-obrazovnog rada, korištenjem izvora i pomagala, pripremanjem za nastavni sat, težnji učitelja u stvaranju školskog ozračja, radu s učenicima do kontakta učitelja sa savjetnicima i suradnje s roditeljima.
Cilj istraživanja je doći do novih, ključnih elemenata za izgradnju kvalitetnije i učinkovitije odgojno-obrazovne djelatnosti u ovim odjelima kao važnog čimbenika odgojno-obrazovnog procesa. Željelo se utvrditi koji sve faktori permanentno utječu na rad u ovim odjelima te jesu li kombinirani odjeli „nužno zlo“ ili svojom organizacijsko-metodičkom posebnošću uz nedostatke, donose i prednosti u svom radu. Željelo se utvrditi postoji li razlika u percepciji organizacije nastave, provođenja odgojno obrazovnog procesa i ostalih važnih čimbenika koji utječu na rada u ovim odjelima između učitelja VSS i VŠS, te koji postižu bolje rezultate sa svrhom unapređenja kvalitete rada.
Pristupnica navodi zadatke istraživanja kojima se želi:
Ispitati postojanje razlike u radu kod primjene socijalnih oblika rada, oblika nastave, nastavnih metoda, s obzirom na opremljenost škole nastavnim izvorima i pomagali i pažnju učitelja u radu.
Ispitati stav učitelja prema podršci učenicima, pripremi za nastavni sat i ulozi i utjecaju školskog ozračja na rad s učenicima.
Ispitati postoji li razlika u mišljenju učitelja u elementima organizacije rada i odvijanja nastave te njihov utjecaj na odgojno-obrazovni proces.
Ispitati postoji li razlika u mišljenju učitelja s obzirom na suradnju sa savjetnicima i roditeljima.
Ispitati postoji li razlika u mišljenju učitelja s obzirom na njihov društveni ugled i uvjete rada.
Ispitati postoji li razlika u mišljenju učitelja o teškoćama i dvojbama za rad.
Pristupnica navodi hipoteze istraživanja kojima dokazuje nepostojanje razlike u većini hipoteza, ali i statistički značajnu razliku s obzirom na opremljenost škole nastavnim izvorima i pomagalima, kod pripreme učitelja za nastavni sat te uloge i utjecaja školskog ozračja na rad s učenicima. Postojanje statistički značajne razlike je i u mišljenju učitelja o utjecaju elemenata organizacije i odvijanja nastave na odgojno-obrazovni rad.
U dijelu magistarskog rada koji se odnosi na vrste, metode, postupke istraživanja i ispitanike navodi se da su vrste istraživanja kojima ovo istraživanje pripada: primijenjeno, transverzalno, empirijsko istraživanje sadašnjosti odgoja i obrazovanja. U istraživanju je korištena deskriptivna i kauzalna metoda. Navodi se da je korištena anketa kao instrument istraživanja te da su istraživanjem obuhvaćeni učitelji 74 kombinirana razredna odjela u županiji Splitsko-dalmatinskoj.
Provedeno istraživanje detaljno je objašnjeno kroz rezultate i interpretaciju istraživanja. Verifikacijom hipoteza utvrđeno je u prvoj hipotezi nepostojanje razlike u radu učitelja kod primjene socijalnih oblika rada, oblika nastave, nastavnih metoda, pažnje koju učitelji posvećuju u izvođenju odgojno-obrazovnog rada, pažnje koju posvećuju obradi novih sadržaja. Značajna razlika u mišljenju učitelja koji imaju VSS i VŠS pokazala se u prvoj hipotezi s obzirom na opremljenost škole nastavnim izvorima i pomagalima.
Analizom druge hipoteze statistički značajna razlika pokazala se u stavu učitelja kod pripreme za nastavni sat i u stvaranju školskog ozračja. Analizom treće hipoteze statistički značajna razlika postoji u varijabli samovrjednovanja svoga rada gdje učitelji sa VSS postižu bolje rezultate u radu, u mišljenju učitelja kod rada s djecom u održavanju discipline bez mjera prisile te u varijabli zdravstveno-higijenskih uvjeta škole. U četvrtoj i petoj hipotezi nije utvrđeno postojanje statistički značajne razlike za niti jednu varijablu, dok je istraživanje u šestoj hipotezi dokazalo dvojbe učitelja u radu kombiniranih razrednih odjela. Rezultati istraživanja pokazali su kako je najveći problem učiteljima u kombinaciji gubitak i organizacija vremena, nedovoljna pripremljenost na fakultetima za rad u ovim odjelima, nedostatak stručne literature za rad u kombinaciji te uspješna organizacija artikulacije nastavnog sata i radnog dana.
U „Zaključku“ pristupnica ističe kako sve prednosti i nedostaci čine ove odjele posebnim, nezanemarivim organizacijsko-metodičkim segmentom našeg odgojno-obrazovnog sustava koji ne smije biti marginaliziran. Zadaća je ovog rada bila ukazati na kompleksnost i na rezultate koje škola postiže ostvarujući svoj cilj, program svog djelovanja i u uvjetima jedne druge organizacije rada. Zaključno gledajući nadodaje pristupnica potvrdili su se rezultati nekih ranijih istraživanja, odgovorilo se na postavljena pitanja, ali i otvorilo niz novih problema koje bi bilo vrijedno istražiti. Na temelju dobivenih rezultata željelo se ukazati na potrebu razvoja i unapređivanja rada u kombiniranim razrednim odjelima, ali i prihvaćanje metodoloških organizacijskih zamisli ovakvog rada i na druga područja rada u osnovnoškolskom odgojno-obrazovnom procesu kao pozitivnih, primjenjivih ne samo u kombiniranim razrednim odjelima.
Z a k l j u č n a o c j e n a
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje, i to s ocjenom "izvrstan" magistarski rad Vedrane Šuvar pod naslovom „Prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima“. Gledano u cjelini, rad je u znanstvenom pogledu konzistentan, cjelovit i metodologijski korektno izveden i usmjeren na aktualnu problematiku rada u kombiniranim razrednim odjelima. U teorijskoj sintezi i fokusiranju problema istraživanja pristupnica je uspješno dovela u vezu prethodne spoznaje o prednostima i nedostatcima rada u kombiniranim razrednim odjelima i nacrt svog istraživanja, kako teorijskog, tako i empirijskog dijela. Poseban znanstveni doprinos pristupnica je učinila u empirijskom dijelu istraživanja. Ističe se smislena i utemeljena operacionalizacija glavnih varijabli, kao i konstrukcija i primjena adekvatne ankete. Broj škola uključenih u istraživanje (89), može se ocijeniti odgovarajućim za primijenjeni model istraživanja, a broj ispitanika (73) zadovoljavajućim za izvođenje zaključaka temeljem primjereno odabranih analiza. Grafička oprema i prezentacija rezultata istraživanja kao i podataka dobivenih obradom je na uobičajenoj razini kvalitete. Dobro postavljenim hipotezama i načinima korištenja određenih statističkih postupaka verifikacija niza hipoteza utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika među učiteljima, s obzirom na stupanj obrazovanja (VSS i VŠS) u primjeni socijalnih oblika rada i nastavnih metoda, u podršci učenicima, u elementima organizacije rada i odvijanja nastave, u mišljenju učitelja s obzirom na suradnju sa savjetnicima i roditeljima, u mišljenju učitelja s obzirom na njihov društveni ugled i uvjet rada te u mišljenju učitelja s obzirom na teškoće i dvojbe u radu. Utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika među učiteljima, s obzirom na stupanj obrazovanja (VSS i VŠS) kod pripreme za nastavni sat, u ulozi i utjecaju školskog ozračja na rad s učenicima, u mišljenju učitelja o utjecaju elemenata organizacije i odvijanja nastave na odgojno-obrazovni rad. Nadalje, utvrđeno je da se većina učitelja slažu da su najveće teškoće i dvojbe u radu njihova nedovoljna pripremljenost na fakultetu za rad u kombiniranim odjelima te nedostatak izvora i pomagala. Učitelji predlažu više stručnih aktiva i seminara, pomoć savjetnika, opremljenost učionica didaktičkim i materijalno-tehničkim izvorima i pomagalima, veću pomoć stručno-pedagoške službe te više stručne literature za rad u kombinaciji.
Slijedeći opći metodološki pristup pristupnica s obzirom na cjelokupni znanstveno-istraživački instrumentarij prikazala se je kompetentnom za samostalna istraživanja i interpretaciju dobivenih relevantnih informacija, koristeći odgovarajuće statističke metode obrade podataka. Pristupnica je pokazala sposobnost za izbor znanstveno relevantnog problema istraživanja, zatim da poznaje metodologiju istraživanja u području odgojnih znanosti, te da je sposobna samostalno izraditi znanstveni rad. Predočena literatura kojom se pristupnica koristila je po opsegu i kvaliteti primjerena i relevantna, a cjelovito i sustavno citiranje pojedinih autora i navođenje njihovih rezultata u samoj radnji pokazuje korektan odnos prema intelektualnom vlasništvu i široko poznavanje istraživane problematike. U radu je razvidno poznavanje problematike, kao i autorski doprinos nekim novijim načinima razmišljanja na tom području. Pristupnica je odabrala izuzetno zanimljivu temu magistarskog rada istodobno se postavljajući spram predmeta istraživanja na vrlo originalan način.
P r i j e d l o g
Na temelju svega izloženog, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu (ocjenu „izvrstan“) magistarskog rada Vedrane Šuvar pod naslovom „Prednosti i nedostaci rada u kombiniranim razrednim odjelima“ i da joj pred istim povjerenstvom odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja magistrice znanosti u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti u grani pedagogija.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Marko Jurčić, docent
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru
Dr. sc. Slavko Vučak, izv. prof. u miru
Odsjek za anglistiku
Odsjek za germanistiku
U Zagrebu, 25. studeni, 2009.
Predmet: Kristian Sučić - zahtjev za priznavanjem razdoblja studija
Student Kristian Sučić podnio je 9. studenog 2009. zahtjev za priznavanjem razdoblja studija, koji je proveo na Sveučilištu u Passau-u. Zahtjev je proslijeđen Filozofskom fakultetu u Zagrebu te ga je u daljnjem postupku razmotrilo tročlano povjerenstvo Odsjeka za anglistiku i germanistiku i donijelo zaključak kako slijedi:
Student Kristian Sučić studirao je u preddiplomskom studiju dvopredmetni studij germanistike i anglistike.
Uvidom u priloženu dokumentaciju vidi se da je student Kristian Sučić iz anglistike položio 3 predmeta i ostvario ukupno 15 ECTS bodova, za što postoji odgovarajuća potvrda sa Sveučilišta u Passau-u. Položeni predmeti redom odgovaraju sljedećim predmetima na preddiplomskom studiju anglistike:
|Predmet (Universität Passau) |ECTS bodova |Ocjena |odgovara predmetu (Filozofski |ECTS bodova |Ocjena |
| | | |fakultet, Zagreb, anglistika) | | |
|GK Uvod u englesku i američku|5 |2,00 |Uvod u studij engleske |6 |vrlo dobar (4) |
|književnost | | |književnosti | | |
|PS Engleska lingvistika |5 |3,30 |Uvod u lingvistički studij |6 |dobar (3) |
| | | |engleskog jezika | | |
|GK Uvod u znanost o kulturi: |5 |3,30 |Kulture SAD-a i Velike Britanije |5 |dobar (3) |
|Velika Britanija i SAD | | | | | |
Studentu Kristianu Sučiću odobrava se upis u prvi semestar prve godine preddiplomskog studija anglistike, uz priznavanje navedenih predmeta kako je navedeno.
Odsjek za germanistiku odobrava Kristianu Sučiću upis na preddiplomski studij germanistike. Uvidom u cjelokupnu dokumentaciju, studentu se može priznati sljedeći kolegij sa Sveučilišta u Passau-u:
Uvod u osnovne pojmove i metode lingvistike, ocjena 2,70, ECTS 5
kao:
Uvod u studij njemačkog jezika, ocjena 3 (dobar), ECTS 4
Student na Odsjeku za germanistiku upisuje 1. semestar studija.
Članovi povjerenstva:
dr. sc. Mateusz Stanojević, viši asistent
dr. sc. Sven Cvek, viši asistent
dr. sc. Slađan Turković, doc.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 2. prosinca 2009.
Povjerenstvo za razvoj studija Filozofskoga fakulteta
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
ZAKLJUČCI POVJERENSTVA ZA RAZVOJ STUDIJA
FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Preambula:
Fakultetsko je vijeće na 11. sjednici ak. god. 2007.-2008., 29. rujna 2008., donijelo odluku (Ad 151.) da se na temelju prijedloga odsjeka i studenskih predstavnika imenuje Povjerenstvo za razvoj studija na Filozofskom fakultetu. Povjerenstvo je konstituirano 29. listopada 2008. godine. Čine ga predstavnici svih odsjeka i centara Fakulteta i predstavnici studenata. Na konstituirajućoj sjednici izabran je za koordinatora prof. dr. sc. Mislav Ježić, a za zamjenika doc. dr. sc. Neven Jovanović. Poslije toga je održalo još 12 radnih sjednica: 13. studenoga, 1. prosinca, 18. prosinca 2008., 15. siječnja 2009., 2. veljače, 13. veljače, 29. lipnja, 6. srpnja, 26. listopada, 9. studenoga, 19. studenoga i 4. prosinca 2009. Na njima se je raspravljalo o temeljnim pitanjima u vezi s naravi studija i s okvirima za buduće studijske programe na Filozofskome fakultetu. O svim sjednicama Povjerenstva postoje iscrpni zapisnici iz kojih se može podrobno vidjeti tijek svih rasprava na njima i način donošenja zaključaka. Velika je većina zaključaka nakon iscrpne diskusije donesena konsenzom predstavnika odsjeka, centara i studenata u Povjerenstvu.
U svojem se radu Povjerenstvo vodilo načelima
a) da su studiji na Filozofskome fakultetu utemeljeni na znanstvenome radu i da stoga moraju brižno odrediti svoje stručne jezgre te uvoditi studente tijekom nastave u znanstveni rad,
b) da se na studijima moraju stjecati znanstvene i stručne kvalifikacije, a da se na dijelu njih moraju moći steći i nastavničke ili druge kompetencije,
c) da sustav studija treba biti u najvećoj mjeri obuhvatan za sve oblike studija (A, B, jednodisciplinarni studiji, moduli itd.),
d) da treba voditi računa o općim interesima Fakulteta i naših studenata, o zaštiti i razvoju struka i studijskih grupa i polaziti od ravnopravnosti i ujednačenosti njihovih okvira,
e) da treba obogaćivati ponudu Fakulteta i nuditi uz obavezne predmete u studijskim jezgrama još i znatne mogućnosti izbornosti u odnosu na struke, predmete i module,
f) da sustav studija treba biti transparentan, ali i fleksibilan, da mora postavljati jasna mjerila i visoke zahtjeve, ali i priznavati studentu sve kvalifikacije i kompetencije koje je na studijima stekao.
Povjerenstvo smatra da bi takav pristup mogao otvoriti znatne perspektive i dati snažan poticaj razvoju struka, studija i Fakulteta.
Povjerenstvo je na samom početku rada, na sjednici 13. 11. 2008., donijelo temeljni zaključak o naravi studija na Fakultetu: „Nastava na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu utemeljena je na znanstvenome radu i istraživanju.“ Pritom se je pozvalo na čl. 12 Statuta Fakulteta koji određuje znanstvenu zadaću odsjecima, centrima i zavodima Fakulteta. Preliminarne je zaključke Povjerenstvo pripravilo još za Fakultetsko vijeće u veljači 2009. g. Tada je dobilo zadaću da sazove sastanke s pročelnicima odsjeka i s predstavnicima studenata i formulira nakon konzultacija s njima konačne zaključke koje će poslati Fakultetskomu vijeću na usvajanje. Nakon sastanaka s pročelnicima odsjeka i predstavnicima studenata Povjerenstvo je na radnim sjednicama ugradilo njihove primjedbe i sugestije u formulacije zaključaka i iscrpno raspravilo otvorena pitanja te je na sjednicama 9. studenoga i 4. prosinca 2009. donijelo ove okvirne zaključke koje podastire Fakultetskomu vijeću na razmatranje i usvajanje.
Napomene o mogućem budućem radu Povjerenstva:
1. Povjerenstvo još nije donijelo preporuke o doktorskim studijima, što će morati učiniti.[1]
2. Povjerenstvo još nije raspravljano o poželjnosti nekih kombinacija studija bilo po pragmatičkim bilo po sustavnim mjerilima, što bi moglo u budućnosti učiniti.[2]
3. Povjerenstvo nije razgovaralo o strategiji razvoja studija s obzirom na odnos između kapaciteta i potreba u široj zajednici, što bi moglo u budućnosti učiniti ako joj se osigura infrastruktura za dobivanje potrebnih obavijesti.
4. Povjerenstvo nije došlo do pitanja tehničke naravi kao što su raspored sati, moguće kolizije, poželjan program ISVU, diplomski radovi i sl., o kojima bi u budućem radu moglo nešto reći i dati prijedloge kako da se takva pitanja rješavaju.
U Zagrebu, 4. prosinca 2009. Dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.
Prilog:
Okvirni zaključci Povjerenstva za razvoj studija
Okvirni zaključci
Povjerenstva za razvoj studija Filozofskog fakulteta
(Sjednica 9. studenoga 2009.)
1. Izlaznost i završnost u studijskim programima
Studijski programi na Filozofskome fakultetu upisuju se kao cjeloviti petogodišnji studiji s mogućnošću izlaza ili završnosti:
1.a. s mogućnošću izlaza u bilo kojoj fazi studija s potvrdom o odslušanim i položenim kolegijima te s brojem postignutih bodova po ECTS,
1.b. nakon 3. ili 4. godine studija s prvostupničkom svjedodžbom uz ispunjavanje svih potrebnih uvjeta za njezino dobivanje u skladu s pojedinim studijskim programom,
1.c. sa završnošću s magistarskom diplomom nakon pet godina studija.
2. Prijelaz na studijske programe Filozofskoga fakulteta
2.a. u bilo kojoj fazi studija u skladu s uvjetima pojedinoga studijskog programa i u skladu s raspoloživim kapacitetom,
2.b. s prvostupničkom svjedodžbom u skladu s uvjetima pojedinoga studijskog programa i u skladu s raspoloživim kapacitetom.
(Sjednica 4. prosinca 2009.)
3. Jezgre struka:
3.a. Svaka studijska grupa treba izraditi studijski program A (major) u kojem jezgra struke zauzima 40% studentskih obveza na studiju (120 bodova po ECTS), tako da uz dvije jezgre dviju studijskih grupa studentu ostaje još 20% opterećenja (60 bodova po ECTS) slobodno za obveze na modulima ili u izbornoj nastavi (na vlastitoj studijskoj grupi ili iz ponude Fakulteta ili Sveučilišta). Jezgru treba oblikovati promišljeno tako da obuhvati znanja i osposobljenosti (kompetencije) za koje se može dodijeliti svjedodžba ili diploma iz struke (tj. iz svake od struka u kombinaciji).
3.b. Ta se odredba ne odnosi na studij psihologije koji ima drugačiju tradiciju isključivo jednodisciplinarnoga studija, a pozdravlja se korak prema otvaranju drugim studijskim grupama pomoću modula koje im može ponuditi.
3.c. I druge studijske grupe smiju ponuditi programe koji mogu obuhvatiti više od 40% pa sve do 80% studentskih obveza (više od 120 sve do 240 bodova po ECTS) i vrijediti kao jednodisciplinarni programi. (Ni od jedne se studijske grupe to ne zahtijeva. Svima se, međutim, preporučuje da ponude izborne predmete preko 40% obveza.)
3.d. Odluka hoće li njihove programe studirati kao jednodisciplinarne ili u dvodisciplinarnoj kombinaciji ostavlja se studentima. Student odluku donosi pri upisu. Pri izdavanju svjedodžbe ili diplome konačno se utvrđuju kvalifikacije (i kompetencije) iz struka (ili struke) koje je stekao.
4. Studijski programi B (minor):
Studijske grupe kojima to odgovara mogu ponuditi uz program A i studijski program B (30% obveza, tj. 90 bodova po ECTS) iz kojega se također stječe potvrda o studiju struke u smanjenom opsegu. (Ni od jedne se studijske grupe to ne zahtijeva.)
5. Moduli:
5.a. Studijske grupe mogu ponuditi osmišljene grupe izbornih predmeta kao module koji mogu dati dodatne kvalifikacije ili kompetencije studentu. Modul se sastoji najmanje od dvaju predmeta, može obuhvaćati najviše do 20% studentskih obveza na studiju (60 bodova po ECTS). (Modul ne daje kvalifikaciju iz struke.).
5.b. Nastavničke se kompetencije stječu u posebnome modulu koji studenti slobodno biraju uz studij svojih struka, a iznosi po sadašnjim propisima 60 bodova po ECTS, tj. 20% opterećenja na studiju.
5.c. Prevoditeljske se kompetencije stječu u posebnome modulu koji može iznositi do 20% opterećenja na studiju.
5.d. Moduli se mogu nuditi i kao programi za cjeloživotno obrazovanje.
6. Svjedodžbe i diplome:
Svjedodžbe (koje se stječu nakon 3. ili 4. godine studija i pošto se stekne 180 ili 240 bodova prema zahtjevima pojedinih programa) i diplome (koje se stječu nakon 5. godine studija kada se zadovolje svi uvjeti pojedinih programa i stekne najmanje 300 bodova po ECTS) trebaju što točnije izraziti kvalifikacije koje je student stekao na studiju (znanstvene, nastavničke, prevoditeljske), a ostale pojedinosti o njima sadržavat će dodatak diplomi.
PRIJEDLOG
ODLUKA O DIPLOMSKIM RADOVIMA
Ova Odluka regulira postupak prijave diplomskih radova, imenovanja mentora, organizacije i postupka obrane diplomskih radova na diplomskim studijima Filozofskog fakulteta.
I.
Obvezu pisanja i obrane diplomskih radova na diplomskim studijima propisuju studijski programi.
Obveza pisanja i obrane diplomskih radova ujedno je alternativni oblik stjecanja završnosti na dvopredmetnim diplomskim studijima, sukladno Odluci o diplomskim radovima na dvopredmetnim diplomskim studijima, koju je donijelo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta 16. rujna 2009. godine.
II.
Student podnosi odsjeku koji izvodi studij molbu za odobrenje teme i imenovanje mentora diplomskog rada tijekom zimskog semestra posljednje ak. godine prema nominalnom trajanju studija, a najkasnije do završetka tog semestra.
Odluku o prihvaćanju teme diplomskog rada, odnosno imenovanju mentora ili komentora odsjek donosi najkasnije do početka ljetnog semestra posljednje ak. godine prema nominalnom trajanju studija, i o tome izdaje studentu suglasnost.
Na temelju izdane suglasnosti, tema diplomskog rada te ime i prezime mentora prijavljuju se i upisuju u indeks, odnosno u sustav ISVU tijekom ljetnog semestra posljednje ak. godine prema nominalnom trajanju studija.
Prijava diplomskog rada obavlja se u Studentskoj službi.
III.
Mentor u izradi diplomskog rada član je odsjeka koji izvodi taj studijski program.
Mentor u izradi diplomskog rada osoba je u znanstveno-nastavnom zvanju. Mentor u izradi diplomskog rada može biti i osoba u nastavnom ili suradničkom zvanju, ukoliko ima magisterij ili doktorat znanosti.
Uz molbu (čl. II, st. 1 ove odluke) student može predložiti mentora, ali pritom mora priložiti njegovu suglasnost u pisanom obliku.
Iznimno, student može predložiti odsjeku i imenovanje komentora u izradi diplomskog rada.
Komentor u izradi diplomskog rada osoba je u znanstveno-nastavnom zvanju. Komentor u izradi diplomskog rada može biti i osoba u nastavnom ili suradničkom zvanju, ukoliko ima magisterij ili doktorat znanosti.
Komentor može biti i vanjski suradnik u znanstveno-nastavnom zvanju ili s magisterijem, odnosno doktoratom znanosti.
Uz molbu za imenovanje komentora, student mora priložiti suglasnost predloženog komentora u pisanom obliku.
Ukoliko odsjek odbije odobrenje teme ili imenovanje mentora odnosno komentora, izdaje studentu odbijenicu. U tom slučaju student podnosi odsjeku novu molbu.
IV.
U slučaju izrade diplomskog rada koji pokriva oba studija u dvopredmetnoj kombinaciji student je dužan pribaviti suglasnost oba odsjeka.
Sukladno čl. II, t. I ove odluke, jednom od odsjeka student podnosi molbu za odobrenje teme i imenovanje mentora, o čemu odsjek izdaje suglasnost.
Temeljem tako izdane suglasnosti student podnosi drugom odsjeku molbu za odobrenje teme i imenovanje komentora, o čemu i taj odsjek izdaje suglasnost.
Ukoliko jedan ili oba odsjeka odbiju odobrenje teme ili imenovanje mentora odnosno komentora, izdaju studentu odbijenicu. U tom slučaju student podnosi novu molbu odsjeku odnosno odsjecima koji nisu izdali suglasnost.
Odluku o odobrenju teme i imenovanju mentora odnosno komentora odsjeci donose najkasnije do početka ljetnog semestra posljednje ak. godine prema nominalnom trajanju studija, i o tome izdaju studentu suglasnost.
V.
Student ima pravo na obranu diplomskog rada tek kada ispuni sve prethodne obveze na tom studijskom programu.
Ukoliko student izrađuje diplomski rad na oba studija u kombinaciji, pravo na obranu rada stječe tek kada ispuni sve prethodne obveze na oba studijska programa.
VI.
Tekst diplomskog rada, s kojim je suglasan mentor, student predaje u ispisu i u elektroničkom obliku mentoru, pri čemu ispis predaje u tri primjerka.
Nakon prihvaćanja diplomskog rada mentor predlaže odsjeku imenovanje povjerenstva za obranu diplomskog rada.
VII.
Članovi povjerenstva za obranu diplomskog rada članovi su odsjeka koji izvodi studijski program na kojemu student prijavljuje diplomski rad.
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada ima tri člana, od kojih je jedan voditelj povjerenstva.
Voditelj povjerenstva za obranu diplomskog rada osoba je u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju.
Voditelj povjerenstva za obranu diplomskog rada ne može biti vanjski suradnik.
Član povjerenstva za obranu diplomskog rada osoba je u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju. Član povjerenstva može biti i osoba u suradničkom zvanju.
Mentor i komentor u izradi završnog rada članovi su, ali ne mogu biti voditelji povjerenstva za obranu diplomskog rada.
VIII.
U slučaju izrade diplomskog rada koji pokriva oba studija u dvopredmetnoj kombinaciji, nakon prihvaćanja diplomskog rada mentor predlaže obama odsjecima imenovanje povjerenstva za obranu diplomskog rada.
Svaki odsjek imenuje u povjerenstvo za obranu diplomskog rada po jednog člana svog odsjeka, a to su mentor i komentor.
Odsjek koji je imenovao mentora predlaže i voditelja povjerenstva za obranu diplomskog rada odsjeku koji je imenovao komentora.
Ukoliko odsjek koji je imenovao komentora odbije prijedlog o voditelju povjerenstva, o tome obavještava odsjek koji je imenovao mentora, koji zatim predlaže drugog voditelja povjerenstva.
IX.
Obrana diplomskog rada može se organizirati tek kada svi članovi povjerenstva daju suglasnost da student može pristupiti obrani diplomskog rada.
X.
Voditelj povjerenstva dužan je organizirati, te javno oglasiti mjesto i vrijeme obrane, o čemu posebno obavještava studenta-pristupnika i članove povjerenstva.
Student-pristupnik prijavljuje obranu završnog rada prijavnicom, odnosno kroz ISVU sustav.
Obranu diplomskog rada vodi voditelj povjerenstva.
Obrana diplomskog rada je javna.
Na obrani diplomskog rada obvezno se vodi zapisnik.
Zapisnik s obrane diplomskog rada potpisuju svi članovi povjerenstva.
Pravo na potpis, upis završne ocjene i stečenih ECTS bodova u indeks, odnosno u sustav ISVU, kojima se potvrđuje da je student obavio sve obveze u postupku pripreme diplomskog rada te uspješno obranio rad, ima voditelj povjerenstva.
Zapisnik s obrane diplomskog rada pohranjuje se u Studentskoj službi u dosje studenta.
Jedan primjerak konačnog teksta diplomskog rada predaje se nakon obrane u tajništvo odsjeka, koji ga upućuje u Fakultetsku knjižnicu.
XI.
Ukoliko povjerenstvo za obranu diplomskog rada zaključi da student na obrani rada nije zadovoljio, studentu će se u prijavnicu, odnosno u sustav ISVU upisati «nije zadovoljio/la». Pravo na upis takve ocjene ima voditelj povjerenstva.
Pravo na ponovnu obranu diplomskog rada student stječe u idućem ispitnom terminu koji propisuje odsjek.
XII.
Opravdani i obrazloženi zahtjev za promjenom teme diplomskog rada, odnosno mentora ili komentora, student predaje odsjeku koji izvodi studij na kojemu je student prijavio diplomski rad.
Odsjek donosi odluku o predloženoj promjeni, i o tome izdaje studentu suglasnost, odnosno odbijenicu.
U slučaju izrade diplomskog rada koji pokriva oba studija u dvopredmetnoj kombinaciji takav se zahtjev predaje obama odsjecima koji o tome donose odluku, i izdaju studentu suglasnost, odnosno odbijenicu.
Ukoliko jedan od odsjeka izda suglasnost, a drugi odsjek odbijenicu, smatra se da je zahtjev studenta odbijen.
PRIJEDLOG
ODLUKA O DIPLOMSKIM ISPITIMA
Ova Odluka regulira postupak prijave te organizacije i izvedbe diplomskih ispita na diplomskim studijima Filozofskog fakulteta.
I.
Diplomski ispiti na diplomskim studijima propisuju se:
a) studijskim programima
b) kao alternativni oblik završnosti na dvopredmetnim diplomskim studijima, sukladno točki b) Odluke o diplomskim radovima na dvopredmetnim diplomskim studijima koju je donijelo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta 16. rujna 2009. godine.
II.
Oblik diplomskog ispita može biti:
a) usmeni
b) pisani
c) pisani i usmeni
III.
Oblik i sadržaj diplomskog ispita propisuje odsjek koji izvodi studij.
Obavijest o obliku i sadržaju diplomskih ispita odsjek objavljuje na vlastitoj web stranici i oglasnoj ploči odsjeka, najkasnije do početka ljetnog semestra svake ak. godine.
Svaka izmjena ili dopuna propisanog oblika i sadržaja diplomskih ispita vrijedi tek od iduće ak. godine.
IV.
Student ima pravo na pristup diplomskom ispitu tek kada ispuni sve prethodne obveze na tom studijskom programu.
V.
Student prijavljuje diplomski ispit po proceduri predviđenoj za prijavu ispita.
Odsjeci su dužni organizirati diplomske ispite:
a) u redovitim ispitnim rokovima: u dva ispitna termina u razmaku od najmanje 8 dana
b) u izvanrednim ispitnim rokovima: u jednom ispitnom terminu
VI.
Diplomski ispit polaže se pred povjerenstvom, koje imenuje odsjek.
Povjerenstvo ima tri člana, od kojih je jedan voditelj povjerenstva.
Voditelj povjerenstva je osoba u znanstveno-nastavnom zvanju.
Član povjerenstva je osoba u znanstveno-nastavnom zvanju. Član povjerenstva može biti i osoba u nastavničkom, odnosno suradničkom zvanju ukoliko ima magisterij ili doktorat znanosti.
Pravo na potpis, upis završne ocjene i stečenih ECTS bodova u indeks, odnosno u sustav ISVU, kojima se potvrđuje da je student položio završni ispit, ima voditelj povjerenstva.
VII.
Ukoliko povjerenstvo za obranu diplomskog ispita zaključi da student na završnom ispitu nije zadovoljio, studentu će se u prijavnicu, odnosno u sustav ISVU upisati «nije zadovoljio/la».
Pravo na ponovni izlazak na diplomski ispit student stječe u idućem ispitnom terminu.
Broj mogućih izlazaka na diplomski ispit jednak je onome koji je propisan za sve ispite.
Dr.sc. Lidija Arambašić, red.prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
10 000 Zagreb, I.Lučića 3
Predmet: Molba za korištenje slobodne godine (2010./2011.)
za.dr.sc. Lidiju Arambašić, red.prof.
U Zagrebu, 25. XI. 2009.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Molim Fakultetsko vijeće da mi odobri odlazak na slobodnu studijsku godinu 2010./2011., i to u razdoblju od 1.X.2010. do 30.IX.2011. godine.
Nastava i ispiti na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju tijekom te školske godine bili bi održani na sljedeći način:
• tri izborna kolegija čija sam nositeljica, tj. "Osnove psihološkog savjetovanja", "Psihološko savjetovanje u kriznim situacijama" i "Osnove traumatske psihologije" te se školske godine ne bi održavala,
• izborni kolegij "Psihologija osoba s posebnim potrebama" bio bi održan budući da je moja funkcija na tom kolegiju više organizatorska, tj. zbog specifičnosti sadržaja, nastavu na tom kolegiju i inače najvećim dijelom izvode četiri vanjske suradnice
• nastava iz redovitog kolegija "Psihoterapijski pravci" održala bi se tako da bi dio predavanja držali kolege iz prakse koji se bave psihoterapijom/edukacijom iz psihoterapije, a preostali dio bi se raspodijelio među članicama naše Katedre
• za studente koji do tada ne budu položili usmeni ispit iz izbornog kolegija "Psihološko savjetovanje u kriznim situacijama", sama bih održala ispite, premda sam na slobodnoj godini.
• ostale moguće poslove (uključujući i pismene ispite iz mojih kolegija) preuzet će kolegice s naše Katedre.
Tijekom slobodne studijske godine planiram pisati dvije knjige:
1) priručnik za provedbu psiholoških kriznih intervencija (i istodobno udžbenik za moje izborne kolegije),
2) knjigu o psihološkoj podršci i (samo)pomoći u procesu tugovanja nakon gubitka/smrti bliske osobe.
Osim toga, planiram pisati/dovršavati pisanje započetih znanstvenih radova.
S poštovanjem,
dr.sc. Lidija Arambašić, red.prof.
Zaključci Skupa urednika znanstvenih i znanstvenostručnih časopisa i izdavača znanstvene knjige
(Zagreb, 2. prosinca 2009.)
1. Skup urednika znanstvenih i znanstvenostručnih časopisa i izdavača znanstvene knjige (u daljem tekstu: skup urednika) konstituira se kao krizno tijelo sa zadaćom da se izbori za dostatno, regulirano i transparentno sufinanciranje hrvatskih znanstvenih i znanstveno-stručnih časopisa i znanstvenih knjiga.
2. Skup urednika daje punu podršku "Apelu za spas znanstvenih časopisa i znanstvene knjige", koji je donijela Skupština Hrvatskog filozofskog društva 27. studenog 2009. i uputila gospođi Jadranki Kosor, premijerki Vlade RH kao i hrvatskoj javnosti, te ga usvaja kao vlastiti programski dokument.
3. Skup urednika traži očuvanje sustava financiranja kojim se potiče razvoj i podupire izvrsnost u izdavanju znanstvenih i znanstvenostručnih časopisa i znanstvenih knjiga u Republici Hrvatskoj, te traži pojačano financiranje znanstvenog izdavaštva.
[pic]
Filozofski fakultet, I. Lučića 3, 10000 Zagreb, filozofska-istrazivanja@zg.t-com.hr
_______________________________________________________________________________________________________
G-đa Jadranka Kosor
Predsjednica Vlade RH
Trg Sv. Marka 2
10000 Zagreb
Apel za spas
znanstvenih časopisa i znanstvene knjige
Poštovana gospođo predsjednice Vlade,
ovim Apelom obraćamo se izravno Vama iz dva razloga; kao prvo, smatramo da je predmetni problem od nacionalnog ranga važnosti i, kao drugo, smatramo da je, s obzirom na akutno stanje problema, njegovo razrješenje moguće samo hitnom intervencijom iz najvišeg punkta izvršne vlasti.
Stanje problema
Prema raspoloživim podatcima, u proračunu za 2010. za sufinanciranje znanstvenih časopisa predviđeno je 4,78 milijuna kuna. To je smanjenje u odnosu na 2005. (17 milijuna) na vrijednost od svega 28,1%. Omjer je još nepovoljniji ako se uzme u obzir porast broja časopisa i porast troškova izdavanja. Dok je prosječna visina potpore u 2005. godini po časopisu iznosila 86.294 kune, u 2010. godini predviđena je prosječna potpora od svega 22.761 kuna po časopisu (27 %).
Još je teža situacija sa znanstvenim knjigama i visokoškolskim udžbenicima. Na natječaju za 2008. godinu odobreno je sufinanciranje za 594 naslova. Dosad je isplaćena potpora za 358 naslova, tako da dugovanje iz prethodne godine iznosi 8,32 milijuna kuna. Na natječaju za 2009. godinu do studenog 2009. odobreno je sufinanciranje za 372 naslova (213 naslova još nisu ocijenjena), za što je potrebno 15,5 milijuna kuna. Prema tome, trenutno dugovanje za sufinanciranje znanstvene knjige u 2008. i 2009. godini iznosi 23,8 milijuna kuna (uz 213 neocijenjenih naslova). U ovom kontekstu treba napomenuti da je 2004. godine pri rebalansu proračuna od sume koja je bila namijenjena za financiranje znanstvene knjige oduzeto 10 milijuna kuna koji nikada nisu nadoknađeni.
Iz navedenih podataka jasno proizlazi da je znanstveno izdavaštvo u Hrvatskoj, zbog višegodišnjega kontinuiranog pada javne potpore, dovedeno do ruba izdržljivosti i prije nego što su nastupile recesijske okolnosti. Zato bi svaka primjena antirecesijskih mjera na znanstveno izdavaštvo dovela do kolapsa sustava s nesagledivim posljedicama za hrvatsku znanost, kulturu i nacionalni identitet uopće.
Znanstvena, kulturna i nacionalna
važnost znanstvenog izdavaštva
Znanstveno izdavaštvo, koje obuhvaća izdavanje znanstvenih časopisa, znanstvenih knjiga i visokoškolskih udžbenika, kao i izdavaštvo u području kulture predstavljaju najvitalnije i ujedno najslabije zaštićene dijelove nacionalne znanosti i kulture. Izdavačke projekte u području znanosti i kulture u pravilu nose znanstvena i kulturna društva, manji nakladnici, instituti i sl., tako da ti projekti ne raspolažu snažnijom institucionalnom potporom i zaštitom, dok u materijalnom pogledu izravno ovise o sredstvima iz državnog proračuna.
Premda bez materijalne potpore iz javnih izvora nije moguće izdavati znanstvene časopise i knjige, treba naglasiti da se izdavanje znanstvenih publikacija ne zasniva na materijalnim sredstvima nego na vrijednostima višeg ranga – na entuzijazmu i kreativnosti velikog broja urednika i suradnika, koji ogromnu energiju i trud, u pravilu bez ikakve materijalne naknade, stavljaju u službu općeg dobra. Otud proizlazi moralna i politička obveza države da zapravo simboličkim iznosima materijalnih sredstava omogući izlaženje časopisa i knjiga.
Primjena antirecesijskih mjera na znanstveno izdavaštvo protivi se čak i financijskoj logici. Uštede u državnom proračunu trebale bi se planirati prema načelu maksimalnog financijskog učinka uz minimalnu društvenu i kulturnu štetu. Smanjivanje proračunskih sredstava za podupiranje troškova izlaženja znanstvenih časopisa i knjiga značilo bi upravo suprotno: ostvarivanje minimalne financijske uštede uz maksimalnu društvenu, kulturnu i općenacionalnu štetu. Utoliko se ne možemo oteti dojmu da recesija i recesijska ušteda nije stvarni razlog nego tek izlika da bi se srušio sustav državnog podupiranja znanstvenih časopisa i knjiga, odnosno da bi se časopisi i knjige u državnoj potpori sveli na simboličan broj. U kolektivnom sjećanju hrvatske akademske zajednice ostao je zabilježen jedan takav pokušaj iz 1991. godine, koji na svu sreću nije uspio.
Apel
Stoga se ovim Apelom obraćamo Vama, gospođo predsjednice Vlade, s molbom da se osobno upoznate s problemom znanstvenog izdavaštva te da osobnom intervencijom preduhitrite moguću katastrofu na ovom području. Naime, ako časopisi ili nizovi znanstvenih knjiga, koji inkarniraju dugotrajne znanstvene i kulturne tradicije, te predstavljaju općenacionalne vrijednosti, zbog jedne nepromišljene odluke prestanu izlaziti, neće ih biti moguće obnoviti u tzv. "povoljnijim financijskim prilikama". Znanstveni i kulturni entuzijazam, naime, moguće je uništiti materijalnim mjerama, ali ga nije moguće regenerirati – materijalnim sredstvima.
Prof. dr. sc. Lino Veljak
Predsjednik Hrvatskoga filozofskog društva
U Zagrebu, 27. studenoga 2009.
*Apel za spas znanstvenih časopisa i znanstvene knjige donijela je Skupština Hrvatskog filozofskog društva na sjednici 27. studenoga 2009. Apel je 30. studenoga 2009. dostavljen gospođi Jadranki Kosor, predsjednici Vlade Republike Hrvatske, te istodobno i hrvatskoj javnosti. Skup urednika znanstvenih i znanstvenostručnih časopisa i izdavača znanstvene knjige na sjednici 2. prosinca 2009. usvojio je ovaj Apel kao vlastiti programski dokument.
Koordinacija Skupa
urednika znanstvenih časopisa
i izdavača znanstvene knjige
Zagreb, 9. prosinca 2009.
Prof. dr. sc. Damir Boras, dekan
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Molba za uvrštenje točke pod nazivom "Problemi znanstvenog izdavaštva" u dnevni red iduće sjednice Fakultetskog vijeća
Poštovani gospodine Dekane,
ovim želimo poduprijeti prijedlog da se u dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća 17. prosinca 2009. uvrsti točka pod nazivom "Problemi znanstvenog izdavaštva".
Predlažemo da Fakultetsko vijeće donese poseban dokument u kojem će izraziti svoj stav prema aktualnom ugrožavanju sustava javne potpore izdavanju znanstvenih časopisa i znanstvene knjige koji bi bio adresiran na predsjednicu Vlade RH i upućen najširoj javnosti.
Nacrt takvog dokumenta pod radnim naslovom "Apel za očuvanje znanstvenog izdavaštva, osobito časopisne produkcije u Republici Hrvatskoj" pripremit će skupina urednika, potpisana u ovoj molbi.
S izrazima poštovanja,
prof. dr. Damir Agičić
doc. dr. Marijana Belaj
doc. dr. Mikro Bilandžić
prof. dr. Dalibor Blažina
prof. dr. Ivan Cifrić
prof. dr. Ante Čović
prof. dr. Zrinka Jelaska
Vinko Kovačić
-----------------------
[1] U preliminarnim zaključcima Povjerenstva od 13. veljače o tome stoji: „Doktorski studij jest nov studij na koji je potreban nov upis jer su programi doktorskih studija na Filozofskome fakultetu nesumjerljivi s programima na prethodnih pet godina studija: tako se npr. za gotovo sve filološke struke nude se uglavnom dva doktorska studija (lingvistika i studij književnosti itd.), a za povjesničarsku se struku nude trenutno tri programa.“
[2] U preliminarnim zaključcima Povjerenstva od 13. veljače o tome stoji: „Kombinacije među studijskim grupama ne smiju se zabranjivati, ali bi se neke mogle preporučivati, bilo po pragmatičkim mjerilima (radi zaštite privremeno tržišno manje traženim znanostima i strukama), bilo po znanstveno-stručnima (znanstveno plodne kombinacije). (To bi bilo dobro tumačiti kandidatima prije upisa na mrežnim stranicama, u Vodiču kroz studij, na omogućenim susretima sa savjetnicima ili mentorima na studijskim grupama itd.) Ako neke studijske grupe žele (iz znanstvenih ili pragmatičnih razloga) regulirati upisne kvote za kombinacije s određenim drugim studijskim grupama, mogu ih dogovoriti s tim grupama. (No u načelu se najmanje 50 % mjesta mora čuvati za slobodne kombinacije.)
................
................
In order to avoid copyright disputes, this page is only a partial summary.
To fulfill the demand for quickly locating and searching documents.
It is intelligent file search solution for home and business.